ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

FILOZOFSKI FAKULTET
SVEUILITE U ZAGREBU

Diplomski rad
Stavovi srednjokolaca prema psihikim bolesnicima, narkomanima i

alkoholiarima i njihovo predvianje na osnovu kauzalnih atribucija,

kontakta i samoprocjene znanja

Martina Bajs

Mentor: dr. sc. Damir Ljubotina

Zagreb, 2003.

1.

SAETAK

Na uzorku od 315 srednjokolaca ispitivani su stavovi prema narkomanima,

alkoholiarima i psihikim bolesnicima te je utvrena mogunost predvianja stavova
na osnovu atribucija uzroka poremeaja, kontakta sa pripadnicima pojedine skupine i
samoprocjena znanja o njima. Rezultati pokazuju da postoje statistiki znaajne razlike
u

stavovima

srednjokolaca

prema

psihikim

bolesnicima,

narkomanima

alkoholiarima, zatim atribucijama stabilnosti, podlonosti kontroli, kontaktu i

samoprocjenama znanja. Uz to, dobivene su i neke spolne razlike. Prediktor koji se
pokazao statistiki znaajnim u objanjavanju varijance stava prema alkoholiarima,
narkomanima i psihikim bolesnicima je samoprocjena znanja o ovim poremeajima.
Implikacije ovog istraivanja usko su vezane uz planiranje borbe protiv stigmatizacije
psihike bolesti, alkoholizma i narkomanije u zajednici, u smislu promoviranja
pozitivnih stavova prema ovim skupinama i to kroz edukaciju, kontakt i postizanje
tolerancije prema razliitostima ve od adolescentne dobi.
Kljune rijei: psihika bolest, narkomanija, alkoholizam, stav, kauzalna
atribucija, kontakt, samoprocjena znanja

SADRAJ:
1.SAETAK............................................................................................ 2
2.UVOD................................................................................................... 5
2.1IDENTIFIKACIJA STAVOVA KAO JEDAN OD PREDUVJETA
ZA PROMJENU ODNOSA DRUTVA PREMA PSIHIKOJ
BOLESTI, NARKOMANIJI I ALKOHOLIZMU........................5
2.2STAVOVI
PREMA
PSIHIKIM
BOLESNICIMA,
NARKOMANIMA I ALKOHOLIARIMA............................... 6
2.3PRIMJENA TEORIJE ATRIBUCIJA U ISTRAIVANJU NA
PODRUJU KLINIKE PSIHOLOGIJE ................................. 11
2.4PSIHIKA BOLEST.........................................................................14
2.4.1Prevalencija psihoza u Hrvatskoj................................................... 15
2.5OVISNOST O OPIJATIMA ............................................................ 15
2.5.1Ovisnost o opijatima u Hrvatskoj...................................................17
2.6OVISNOST O ALKOHOLU............................................................ 18
2.6.1Alkoholizam u Hrvatskoj.............................................................. 20
2.7CILJ ISTRAIVANJA......................................................................21
3.PROBLEMI ISTRAIVANJA I HIPOTEZE................................23
4.METODA........................................................................................... 26
4.1ISPITANICI.......................................................................................26
4.2INSTRUMENTI................................................................................ 28
4.2.1Demografski upitnik ......................................................................29
4.2.2Skala stavova konstrukcija i predispitivanje .............................. 29
4.2.3Atribucije uzroka psihike bolesti, narkomanije i alkoholizma..... 31
4.2.4Iskustvo/kontakt s alkoholiarima, narkomanima i psihikim
bolesnicima.................................................................................31
4.2.5Samoprocjena razine znanja o alkoholizmu, narkomaniji i psihikoj
bolesti......................................................................................... 31
4.3POSTUPAK...................................................................................... 32
5.OBRADA REZULTATA I RASPRAVA........................................ 33
5.1STAVOVI SREDNJOKOLACA PREMA ALKOHOLIARIMA,
NARKOMANIMA I PSIHIKIM BOLESNICIMA S
OBZIROM NA SPOL ISPITANIKA......................................... 33
5.1.1Analiza profila stavova srednjokolaca prema psihikim
bolesnicima, narkomanima i alkoholiarima. ...........................35
5.1.2Razlike u stavovima srednjokolaca prema psihikim bolesnicima,
narkomanima i alkoholiarima................................................... 39

5.1.3Razlike u stavovima srednjokolki prema psihikim bolesnicima,

narkomanima i alkoholiarima................................................... 40
5.2ATRIBUCIJE UZROKA, KONTAKT I SAMOPROCJENA
ZNANJA
SREDNJOKOLACA
O
ALKOHOLIZMU,
NARKOMANIJI I PSIHIKOJ BOLESTI................................ 43
5.2.1Kauzalne atribucije.........................................................................43
5.2.2Kontakt srednjokolaca s alkoholiarima, narkomanima i psihikim
bolesnicima.................................................................................56
5.2.3Samoprocjena razine znanja o alkoholizmu, narkomaniji i psihikoj
bolesti ........................................................................................ 59
5.3MOGUNOST PREDVIANJA STAVOVA SREDNJOKOLACA
O ALKOHOLIZMU, NARKOMANIJI I PSIHIKOJ BOLESTI
NA OSNOVU NEKIH PREDIKTORA..................................... 65
5.3.1Predvianje stavova prema alkoholiarima....................................66
5.3.2Predvianje stavova prema narkomanima......................................69
5.3.3Predvianje stavova prema psihikim bolesnicima........................71
5.3.4Zakljuno o predvianju stavova prema alkoholiarima,
narkomanima i psihikim bolesnicima....................................... 73
6.ZAKLJUAK.................................................................................... 75
7. LITERATURA................................................................................. 78
8.PRILOZI............................................................................................ 82

2.

2.1

UVOD

IDENTIFIKACIJA STAVOVA KAO JEDAN OD PREDUVJETA ZA

PROMJENU ODNOSA DRUTVA PREMA PSIHIKOJ BOLESTI,
NARKOMANIJI I ALKOHOLIZMU
Uestalost psihikih poremeaja i specifino problema alkoholizma i

narkomanije u modernom drutvu opravdava potrebu da se sustavno pristupi

poboljavanju programa lijeenja i/ili suzbijanja ovih problema, a da bi takav program
bio potpun valja se pobrinuti i za osiguranje kvalitetne reintegracije psihiki bolesne
osobe u okolinu. Naime, suvremena psihijatrijska znanost daje prednost lijeenju osoba
s psihikim poremeajima u zajednici, to ukljuuje i ostanak u obitelji, na radnom
mjestu i u susjedstvu, a dananje metode dijagnostike i lijeenja psihikih poremeaja,
u najveem broju sluajeva, to i omoguuju. Preduvjet za to bezbolniji povratak
psihikog bolesnika, biveg alkoholiara ili narkomana u zajednicu jest djelovanje na
zajednicu u smislu mijenjanja negativnih stavova javnosti putem pruanja tone
informacije, senzibilizacije i postizanja tolerancije.
U svijetu je stoga danas pokrenut niz razliitih projekata borbe protiv
stigmatizacije osoba s psihikim poremeajima koji ukljuuju sljedee intervencije:
kontakt s oboljelim osobama, edukaciju ope populacije, protestne akcije putem medija
i drugo, a upravo se identifikacija stavova drutva smatra prvim korakom u borbi protiv
njihovih negativnih posljedica.
Navedeni razlozi predstavljaju poticaj i ovom istraivanju koje se bavi
ispitivanjem stavova srednjokolaca prema osobama sa psihikim poremeajima.
Naime, zanemarivanje efekta stavova zajednice na lijeenje, socijalnu prilagodbu i,
openito, psihiku ravnoteu osoba sa psihikim poremeajima predstavlja veliki
terapijski propust koji se itekako odraava na stanje oboljelog, bilo da se radi o
shizofrenoj osobi, narkomanu ili alkoholiaru.

2.2

STAVOVI PREMA PSIHIKIM BOLESNICIMA, NARKOMANIMA I

ALKOHOLIARIMA

Definicija i dimenzije stava

Stav je jedan od temeljnih pojmova za razumijevanje drutvenog ivota, te
jedan od temeljnih pojmova socijalne psihologije uope (prema Pennington, 1997). Da
bi lake odredili svoj odnos prema velikom broju razliitih pojava, te adekvatno
reagirali na njih, ljudi formiraju stavove. Naime, stavovi nam omoguuju da steknemo
fiksirane standarde za svoje prosuivanje i svoje postupke. Na taj nain lake
ocjenjujemo i klasificiramo objekte i situacije to nam omoguuje lake i bre
snalaenje i djelovanje.
Kad je rije o definiciji stava, mnogo je pokuaja definiranja stavova, pa zamalo
svaki autor ima svoju vlastitu. Prema Rotu (1983) stavovi predstavljaju trajnu
tendenciju da se prema nekom objektu reagira na odreeni, pozitivan ili negativan
nain. Opa obiljeja i karakteristike stavova su: dispozicijski karakter, sloenost,
djelovanje na ponaanje, te steenost stava.
Dispozicijski karakter stava oznaava spremnost da se na odreeni nain reagira
prema odreenom objektu. Ta spremnost moe biti neuralna ili mentalna i predstavlja
relativno trajnu fizioloku organizaciju. Steenost stava podrazumijeva usvajanje
stavova tijekom individualnog razvoja i drutvenog ivota. Stavovi se ne nasljeuju,
ve se ue. Djelovanje stava na ponaanje oituje se u nainu kako emo neto
procijeniti, opaati, pamtiti, uiti i misliti. To predstavlja direktivan utjecaj stava. Kada
je stav poticaj za ponaanje, i od njega ovisi naa aktivnost govorimo o dinaminom
utjecaju stava. Sloenost stava podrazumijeva integraciju afektivne, kognitivne i
bihevioralne komponente stava.
Kognitivna komponenta sadri znanja i informacije o objektima prema kojima
postoji stav. Odreena znanja i shvaanja pretpostavka su za evaluaciju ili vrednovanje
objekta prema kojem se zauzima stav. To znanje moe biti vrlo usko i ogranieno, tek
da dozvoljava razlikovanje jedne pojave od drugih, a moe se raditi i o cijelom sustavu
znanja i informacija.
Emocionalna komponenta ukljuuje osjeaje u vezi s objektom ili situacijom
prema kojoj postoji stav. Neki objekt nam se moe sviati ili ne sviati, biti ugodan ili

neugodan, i sl. Mogue je dobiti i fizioloke dokaze mjerenja ove komponente stava,
npr. registracijom elektrodermalne reakcije.
Konativna komponenta se oituje u spremnosti na akciju i djelovanju prema
objektu stava. Pozitivan stav ukljuuje tendenciju da se objekt stava podri, pomogne i
zatiti, a negativan stav da se izbjegava, onemogui ili napadne.
Stavove moemo razlikovati prema njihovim dimenzijama, kao to su:
- direkcija stava ili valencija oznaava pozitivan ili negativan odnos prema
objektu stava;
- sloenost stava oznaava koliinu i vrstu saznanja, emocija i tendencija
prema akciji, ukljuenih u stav;
- ekstremnost oznaava stupanj pristajanja uz neki stav, pri emu se utvruje
stupanj u kome se neki objekt prihvaa ili odbija. To se postie svrstavanjem ispitanih
stavova na kontinuum, od ekstremne naklonosti, preko neutralne toke, do ekstremnog
odbijanja;
- usklaenost ili konzistentnost stava oznaava stupanj podudarnosti
komponenata stava u valenciji;
- dosljednost oituje se u zauzimanju jednakog stava, prilikom svake situacije
koja ukljuuje objekt stava;
- intenzitet ili snaga manifestira se u otpornosti stava prema podacima
suprotnim stavu. To je, dakle, otpornost stava prema mijenjanju, pri emu su
predrasude, svakako najotpornija vrsta stavova;
- izrazitost spremnost da se postojei stav iznese, te manifestira spremno i
otvoreno.
Utjecaj iskustva i informacija na stav
Drutvene i/ili kulturalne norme stvaraju odreenu razinu suglasnosti
pojedinaca u stavu, a znaajan doprinos razliitosti stavova prema istom objektu stava
daje njihovo razliito iskustvo. Naime, stav prema nekom objektu moe biti formiran
na osnovu bihevioralnog odnosno direktnog iskustva sa objektom stava, i na indirektan
nain, bez bihevioralnog iskustva. Fazio i Zanna (1981, prema Prilin, 1991.) smatraju
da razlika izmeu direktnog i indirektnog iskustva predstavlja kontinuum. Na jednom
kraju tog kontinuuma nalaze se stavovi formirani kroz direktno iskustvo sa objektom
stava, tj. stav je potpuno formiran na osnovu ranijeg ponaanja prema objektu stava.
Kada se radi o dodirljivom fizikom objektu, takvo iskustvo znai manipulaciju tim
7

objektom ili interakciju s njim. Kada objekt stava egzistira samo u psiholokom svijetu
osobe ili kada objekt stava postoji u socijalnom realitetu, tada se direktno iskustvo
odnosi na sva ranija ponaanja u vezi sa objektom stava, iz kojih je osoba mogla izvesti
svoj stav.
Na drugom kraju kontinuuma nalaze se stavovi formirani na osnovu
nebihevioralnih informacija o objektu stava (npr. informacija iz proitanih knjiga,
novinskih lanaka, sa televizije, sluanjem o iskustvima od strane roditelja, prijatelja
itd.). Dakle, za stav formiran na takav nain kaemo da je formiran na osnovu
indirektnog iskustva sa objektom stava.
U brojnim radovima, kao npr. u istraivanju Regana i Fazia (1977, prema
Prilin, 1991.), utvreno je da, kada stav proizlazi iz direktnog iskustva sa objektom
stava, postoji vea konzistencija izmeu stava i ponaanja, vea perzistencija takvog
stava u vremenu, te otpornost takvog stava na promjenu, u odnosu na stav formiran
indirektnim iskustvom sa objektom stava.
Formiranje stavova poinje sa roenjem pojedinca i temelji se na raznolikim
iskustvima koja se meusobno potkrepljuju i nezaobilazno rezultiraju predispozicijom
da se reagira na odreeni nain u svakoj slinoj podraajnoj situaciji. Dakle, stavovi
predstavljaju rezultat socijalizacije i usvajaju se socijalnim uenjem. U procesu
formiranja i mijenjanja stava, veliku ulogu igra i aktualna motivacija pojedinca, te
karakteristike njegove linosti. Prema Kendleru (1984., prema Bedworth & Bedworth,
1992.), na razvoj stavova osim znanja utjeu jo ova tri imbenika: motivacija i
potkrepljenje, crte linosti, te socijalna okolina. imbenik motivacije i potkrepljenja
odnosi se na razvijanje ciklike reakcije u kojoj osobni motivi, uvjetovani spoznajama
proizalim iz vlastitog iskustva, utjeu na obiljeje stava koji e se razviti. Crte linosti
su takoer dijelom uvjetovane saznanjima, to opet utjee na obiljeje stava koji e
osoba naposljetku usvojiti. Socijalna okolina ograniava uenje iskustava na ona
kojima smo izloeni u toj specifinoj sredini, pa i ona ima svojevrstan utjecaj na
stjecanje stavova. Zauzimanje nekog stava ovisno je od njegove instrumentalne
vrijednosti za ostvarenje odreenih ciljeva pojedinca. Pozitivan stav obino imamo
prema objektima koji doprinose zadovoljenju naih motiva, dok prema objektu koji
ometa ostvarenje naih ciljeva, obino zauzimamo negativan stav.
Jedan od procesa koji moe djelovati na formiranje stava je proces socijalne
komparacije. Socijalna komparacija se definira kao proces u kojem su druge osobe,
odnosno njihovi stavovi, sposobnosti i oblici reagiranja, osnova za evaluaciju osobnih
8

znanja, stavova, sposobnosti, emocionalnih i drugih stanja. Prema teoriji socijalne

komparacije L. Festingera postoji potreba za evaluacijom osobnih znanja, stavova,
sposobnosti, naina ponaanja i doivljavanja, te ocjenom njihove ispravnosti i
prikladnosti. U nedostatku informacija iz objektivne realnosti dolazi do osobne
evaluacije usporedbom sa drugim ljudima ije ponaanje predstavlja socijalnu
realnost (Petz, 1992.).
Socijalna komparacija meu osobama moe rezultirati pojavom empatije.
Empatija se smatra uivljavanjem u emocionalno stanje druge osobe i razumijevanjem
njenog poloaja, npr. patnje ili ugroenosti, na osnovu percipirane ili zamiljene
situacije u kojoj se ta osoba nalazi. Takoer u literaturi nalazimo (Esser & Lacey,
1988.) da nae postavljanje u mentalni okvir referencije druge osobe zahtjeva
prepoznavanje i identificiranje sa sadanjim osjeajima, mislima i reakcijama osobe
koja pati, te simultano razumijevanje tih reakcija u smislu njihove vanosti, odnosno
znaajnosti za budunost te osobe.
Ispitivanje stavova
Budui da stav mjerimo oslanjajui se na izvjetaje koji proizlaze iz
samopromatranja ispitanika, stav predstavlja i hipotetski konstrukt, do ijeg sadraja
dolazimo indirektno. Stavovi se mogu relativno lako objektivno mjeriti, to je jedan od
osnovnih razloga njihove popularnosti (Zvonarevi, 1989.). Cilj mjerenja stavova je
smjestiti ispitanika na kontinuum, izmeu pozitivnog i negativnog ekstrema, te
doznati postojanje, intenzitet, te konzistenciju stava. Na skali stavova, koja se sastoji
od tvrdnji sa kojima ispitanik izraava svoje slaganje ili neslaganje, metrijski je
najbolje zahvaena afektivna komponenta stava, a najslabije konativna.
Stavovi prema psihikim bolesnicima
Stavovi drutva prema psihikim poremeajima nisu se znaajno promijenili
kroz povijest, premda je dijagnostika i mogunost njihova lijeenja bitno napredovala.
Rezultati mnogih istraivanja ukazuju na to da su psihiki poremeaji i njihovo
lijeenje manje socijalno prihvaeni od poremeaja organske prirode. Za razliku od
osoba sa organskim poremeajima, osobe sa psihikim poremeajima smatraju se
nesposobnima za suoavanje i noenje sa promjenjivim uvjetima svakodnevnog ivota.
Yuker (1988.) navodi pregled literature koji pokazuje da postoji hijerarhija
prihvatljivosti razliitih poremeaja ovisno o tome radi li se o socijalnoj, radnoj ili
9

rehabilitacijskoj situaciji. Tako su osobe sa psihikim poremeajima srednje

prihvaene u rehabilitacijskoj situaciji, nisko to se tie zapoljavanja, te vrlo nisko
prihvaene u socijalnoj okolini, dok su npr. slijepe osobe visoko prihvaene u
socijalnoj okolini, srednje prihvaene kad se radi o rehabilitaciji, a nisko kad se radi o
zapoljavanju. Neka istraivanja stavova drutva o osobama sa psihikim
poremeajima pokazuju da su one smatrane neodgovornima, te nesposobnima za
donoenje odluka i samostalan ivot, pa im se pripisuje nepredvidivo i djetinjasto
ponaanje (Penn 1990, prema Halgin i Whitbourne, 1994). Openito, moemo rei da
je prosjean stav prema osobama sa psihikim poremeajima povezan sa strahom i
prezirom, odnosno socijalna ih okolina u mnogim sluajevima stigmatizira.
Stigma je znak srama i diskreditacije prema kojem neku osobu opisujemo kao
nesposobnu, a njeno ponaanje kao neprimjereno i nepoeljno. Drugim rijeima,
stigmatizirane osobe su oni lanovi socijalnih kategorija o kojima znaajni dijelovi
drutva imaju negativne stavove i vjerovanja (prema Halgin i Whitbourne, 1994.).
Neka istraivanja, npr. Wolfa i sur. (1996, prema Corrigan, 2001), o stavovima
zajednice prema osobama sa psihikim poremeajima pokazala su slijedee: osobe
nieg stupnja obrazovanja, nieg drutvenog poloaja, osobe sa djecom i one koje
pripadaju etnikim manjinama u nekoj sredini imaju negativnije stavove prema
osobama sa psihikim poremeajima. Meutim, valja naglasiti da izvor stigmatizacije
nije samo u okolini. Neke od oboljelih osoba i same to odobravaju, pa takav stav o
samome sebi vodi openito nioj kvaliteti njihovog ivota. ini se da su te osobe
uvjerene da su socijalno prihvaene stigme ispravne, te stoga same sebe procjenjuju
nesposobnima za samostalan ivot.
Zbog irokih posljedica negativnih stavova drutva na kvalitetu ivota osoba sa
psihikim poremeajima, lijenici ponekad dvoje treba li, uope rei dijagnozu
pacijentu, pogotovo kada se radi o poremeaju koji ne pokazuje dobru prognozu za
ozdravljenje (prema Esser i Lacey, 1988.). Jedna je studija pokazala da 75% lanova
obitelji

oboljele

osobe

vjeruje

da

je

stigmatizacija

pridonijela

smanjenju

samopouzdanja oboljelog, stvorila tekoe u sklapanju prijateljstava i umanjila

uspjenost u obavljanju razliitih svakodnevnih aktivnosti (prema Corrigan, 2001.).
Osoba s mentalnim poremeajem mora voditi borbu za svoje zdravlje i borbu
da bude prihvaena u okolini. Kao odgovor na reakciju okoline, psihiki bolesne osobe
mogu izgubiti samopotovanje i nadu u dobru integraciju u okolinu, te se i same
povlaiti i izolirati. Nadalje, negativni stavovi prema psihikim bolesnicima mogu
10

imati za posljedicu nepovoljan ishod psihikog poremeaja, iako sam psihijatrijski

tretman najee vodi uspjenom smanjenju simptoma i boljem funkcioniranju u
svakodnevnom ivotu. Naime, ekspresija simptoma je uvjetovana kulturoloki, a
kulturalna sredina esto stigmatizira osobe sa psihikim poremeajima, bez obzira na
vrstu poremeaja, to moe rezultirati poricanjem bolesti i potiskivanjem simptoma. I
nerijetko senzacionalistiko prikazivanje psihike bolesti (ludila) i ustanove u kojoj
se lijei (ludnica, uta kua) u medijima djeluje kao svojevrstan poticaj za razvoj i
potvrdu negativnih, stigmatizirajuih stavova. Valja uzeti u obzir i to da utjecaj
negativnih stavova drutva nije ogranien samo na osobu koja pati od nekog psihikog
poremeaja, ve se efekt primjeuje i kod ostalih lanova obitelji u vidu nieg
samopouzdanja i promijenjenih obiteljskih odnosa.
2.3

PRIMJENA TEORIJE ATRIBUCIJA U ISTRAIVANJU NA

PODRUJU KLINIKE PSIHOLOGIJE
U socijalnoj psihologiji, kad je rije o kognitivnom pristupu, vano mjesto

zauzimaju teorije atribucija. Sam pojam atribucija odnosi se na zakljuke koje

izvodimo o vlastitim i tuim dispozicijama, o uzrocima vlastitog ili tueg ponaanja, ili
o uzrocima razliitih dogaaja u okolini (Harvey i Weary, 1981., prema Pletikapi,
1993.). Teorije atribucije su brojne, a konceptualnu osnovu za njihov razvoj dao je
Heider koji je formulirao tri principa po kojima ljudi tumae svoju socijalnu okolinu:
a) ljudi percipiraju da ponaanje ima uzroke, b) vano je razumjeti percepciju ljudi, c)
uzrok ponaanja percipira se u osobi, situaciji ili nekoj kombinaciji ova dva elementa.
Ono to je zajedniko svim teorijama atribucija jest da ovjek dogaaje oko sebe
tumai u terminima uzroka, a ta tumaenja u velikoj mjeri odreuju reakciju pojedinca
na neki dogaaj, njegovo ponaanje. U samom procesu atribuiranja razlikujemo
prethodujue faktore i posljedice atribuiranja. Pod antecedentima podrazumijevamo
odreene informacije o dogaaju i okolnostima njegova pojavljivanja i oni dolaze do
izraaja kada zakljuujemo o uzrocima nekog dogaaja. Posljedice procesa atribuiranja
manifestiraju se u vidu razliitih oekivanja, emocija i ponaanja.
Atribucijski pristup primjenjuje se u niz podruja, a jedno od njih je podruje
psihikog zdravlja odnosno bolesti. Kad je rije o uzronim atribucijama vezanim uz
psihiki poremeaj zapravo se radi o kognicijama o tome to je uzrokovalo neki ishod
odnosno bolest. Vano je naglasiti da je rije o percipiranim, onakvim kakvim ih vidi

11

pojedinac, a ne stvarnim uzrocima nekog ishoda odnosno, u ovom sluaju, psihike

bolesti.
Temelje ovog pristupa postavio je B. Weiner sa svojim suradnicima 1971.
godine svojom atribucijskom teorijom postignua. Osnovna postavka Weinerovog
modela je da kauzalne atribucije kojima pojedinac objanjava ishode neke postignuu
usmjerene aktivnosti dovode do odreenih kognitivnih i afektivnih reakcija na
doivljeni uspjeh, odnosno neuspjeh. Spomenute reakcije imaju vaan utjecaj, te
uvelike odreuju budue ponaanje usmjereno postignuu.
Svoenje atributa uzroka na manji broj dimenzija rezultiralo je definiranjem tri
kauzalne dimenzije. Prvo je potvreno postojanje dviju kauzalnih dimenzija: mjesta
uzronosti, i stabilnosti. Mjesto uzronosti odnosi se na lokaciju uzroka, pa
razlikujemo internalne i eksternalne uzroke ponaanja, a stabilnost se odnosi na
promjenjivost uzroka u toku vremena, pa razlikujemo stabilne i nestabilne atribute.
Treu dimenziju, koju je uveo Rosenbaum (1972, prema Weiner, 1992) i nazvao
intencionalnost ili namjera, Weiner je kasnije preimenovao u podlonost kontroli.
Teoretska je pretpostavka da su ove dimenzije meusobno nezavisne, meutim to jo
nije dokazano.
U kontekstu klinike psihologije, istrauju se dva glavna podruja u kojima se
nalazi potencijalna korist od atribucijskog pristupa (deriviranog iz Weinerove
atribucijske teorije postignua) u objanjavanju i razumijevanju naina na koji drugi
percipiraju osobe koje boluju od psihikih bolesti (Lpez i Wolkenstein, prema
Graham i Folkes, 1990). Prvo podruje se odnosi na istraivanje kauzalnih atribucija
kliniara, a primarno se to odnosi na utvrivanje mjesta uzronosti, odnosno odgovora
na pitanje da li kliniari uzroke psihike bolesti atribuiraju dispozicijski (internalno) ili
situacijski (eksternalno). Uz to ispituje se i povezanost atribucija kliniara sa njihovom
klinikom procjenom koja podrazumijeva klasifikaciju (dijagnozu i prepoznavanje
simptomatike) i prognozu (predvienu reakciju na terapiju). Drugo podruje primjene
atribucijskog pristupa je u ispitivanju kauzalnih atribucija lanova obitelji psihiki
bolesne osobe i u svezi s time procjena njihove afektivne reakcije (npr. empatije,
ljutnje, krivnje) i nivoa podrke.
Istraivanja su pokazala da profesionalni pomagai uzroke psihike bolesti
atribuiraju vie internalno, za razliku od laika u tom podruju koji isti uzrok atribuiraju
vie situacijski, eksternalno (Batson 1975, prema Graham i Folkes, 1990). Valja
naglasiti da do sada nije utvreno da je ova dispozicijska pristranost od strane
12

profesionalaca zapravo pogreka, ve je to vjerojatno rezultat nekoliko meusobno

povezanih faktora koji utjeu na ulogu profesionalca kao promatraa i pomagaa
Batson (1982, prema Graham i Folkes, 1990) nalazi da su to: orijentacija profesionalca
na pacijenta, a ne na situaciju (to rezultira prikupljanjem vie informacija o pacijentu a
manje o situaciji) i njegova treningom steena tendencija da oekuje dispozicijske
probleme. Atribucija stabilnosti uzroka psihike bolesti je, prema nalazima
istraivanja, jasno povezana sa oekivanjem pozitivne promjene u psihikom statusu
pacijenta, odnosno u klinikim terminima, prognozom (Lpez 1983, i Atkins 1984,
prema Graham i Folkes, 1990). Naime, rezultati pokazuju, da ako se uzroci bolesti
procjenjuju stabilnima vjerojatno je da e i prognoza kliniara biti slaba. Kad je rije o
kauzalnoj dimenziji podlonosti kontroli, pretpostavilo se da e kliniari pokazivati
vie empatije i interesa da pomognu spram pacijenata ija je bolest rezultat uzroka koji
nisu podloni kontroli. Iako u ispitivanju ove pretpostavke nije naena znaajna
povezanost izmeu podlonosti kontroli uzroka i s druge strane empatije i interesa da
se pomogne pacijentu (Lpez 1983, prema Graham i Folkes, 1990), primjena
Weinerovog modela uzevi u obzir sveukupne nalaze ima veliku potencijalnu snagu u
objanjavanju klinike procjene i prognoze.
Kad se radi o lanovima obitelji psihiki bolesne osobe, istraivanja njihovih
atribucija uzroka bolesti slijede model: atribucija uzroka afektivna reakcija pomo.
Glavna je pretpostavka da je atribucija uzroka bolesti koju obitelj pripisuje svom
bolesnom lanu centralna u objanjavanju njihovih afektivnih reakcija spram bolesnog
lana (empatije ili ljutnje) i volje da mu se pomogne. Vaughn i Leff (1981, prema
Graham i Folkes, 1990). su na osnovu kvalitativnog istraivanja utvrdili da se obitelji
razlikuju u atribucijama uzroka psihike bolesti njihovog lana s obzirom na njihovu
ekspresiju emocija (expressed emotion). Pri tome je visoka ekspresija emocija, kako
su je definirali autori, povezana sa ispoljavanjem ljutnje, neprijateljstva, netolerancije, i
gaenja, a niska ekspresija emocija povezana sa pokazivanjem empatije, aljenja i
tolerancije obitelji spram bolesnog lana. Rezultati istraivanja pokazuju da kad meu
lanovima obitelji postoji visoka ekspresija emocija, oni obino sumnjaju da je lan
zaista bolestan, i vjeruju da je za svoje stanje sam odgovoran. Znai da, u terminima
atribucijskog pristupa, uzrok njegova stanja i ponaanja smatraju podlonim kontroli.
Ako se radi o obitelji kod koje je ekspresija emocija niska, stanje bolesnog lana e se
u veoj mjeri pripisivati bolesti, dakle faktoru koji ne podlijee kontroli.

13

Openito, primjena atribucijskog pristupa u klinikoj psihologiji moe znaajno

doprinijeti u domeni istraivanja percepcije psihiki bolesnih osoba od strane drugih.
Povezanost atribucija uzroka bolesti sa klinikom procjenom i prognozom kad je rije
o pomagaima i utvrena veza izmeu podlonosti kontroli uzroka i afektivne reakcije
lanova obitelji samo su dva primjera rezultata primjene ovog pristupa. Dosadanji
istraivaki trud na ovom podruju zapravo je svojevrstan poticaj da se atribucijski
pristup i dalje preispituje kao okvir u ispitivanju percepcije problema klinike prirode.
2.4

PSIHIKA BOLEST
Openito, psihika bolest se definira se kao poremeaj na planu doivljavanja

i/ili ponaanja, funkcionalnog ili organskog porijekla, koji zahtjeva psihijatrijsku

intervenciju, a najee i hospitalizaciju (Petz, 1992.). Osoba koja pokazuje ponaanje
koje ne odgovara okolnostima a perzistira odreeno vrijeme, smatra se psihiki
oboljelom. Za sam koncept psihike bolesti, kao i mnoge druge koncepte u medicini i,
openito znanosti, ne postoji konzistentna operativna definicija koja bi pokrila sve
mogue situacije. Psihika bolest pojmovno se odreuje kao kliniki sindrom koji
ukljuuje psiholoko doivljavanje i ponaanje koje se kod pojedinca javlja u svezi s
nekim distresom (npr. bolni simptom), nesposobnou (npr. pogoranje na jednom ili
vie podruja funkcioniranja) ili znaajno povienim rizikom od smrti, boli,
nesposobnosti ili gubitka slobode. Pritom treba iskljuiti sve oekivane ili specifino
kulturoloki prihvaene odgovore na odreeni dogaaj, primjerice gubitak voljene
osobe.
Psihike bolesti se prema Dijagnostikom i statistikom priruniku za duevne
poremeaje Amerike psihijatrijske udruge (DSM IV, 1996) klasificiraju u: razvojne
poremeaje, kognitivne poremeaje, poremeaje vezane uz psihoaktivne tvari,
psihotine poremeaje, poremeaje raspoloenja, anksiozne poremeaje, somatoformne
poremeaje, umiljeni poremeaj, disocijativne poremeaje, poremeaje spolnog
identiteta, poremeaje hranjenja, spavanja, kontrole poriva, prilagodbe i poremeaje
linosti.
Kad je rije o psihikoj bolesti ne postoji jedan uzrok kojim bi se ona mogla
objasniti ve se radi o nekoliko uzroka koji mogu pridonijeti njenom razvoju:
nasljednost, organsko oboljenje, kemijski i fiziki utjecaji, te okolinski faktori kao npr.
stres i obiteljske prilike. Psihika bolest, ne poznajui granice, pogaa ljude svih dobi,

14

ekonomskih, socijalnih, religijskih ili etnikih porijekla, a suvremena istraivanja

pokazuju da pogaa najmanje 20 od 100 ljudi (Esser i Lacey, 1988.).
Obiljeeni osebujnom simptomatikom i upadljivo smanjenom sposobnou
zadovoljavanja uobiajenih ivotnih zahtjeva, te socijalnog i radnog djelovanja,
najmanifestniji od psihikih poremeaja su svakako Shizofrenija i drugi psihotini
poremeaji.

2.4.1

Prevalencija psihoza u Hrvatskoj

Openito, prevalencija shizofrenije tijekom ivota procjenjuje se izmeu 0.5 i

1%. Budui da je shizofrenija sklona kroninom tijeku, stope incidencije su znatno

nie od stopa prevalencije i procjenjuju se na otprilike 1 na 10000 na godinu.
Kad je rije o Hrvatskoj, u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo je, jo 1961.
godine, utemeljen Registar za psihoze Hrvatske. U 2000. godini, skupina psihikih
bolesti i poremeaja bila je na sedmom mjestu ljestvice uzroka hospitalizacija u
Hrvatskoj, s udjelom od 6,5%. U ukupnom broju dana bolnikog lijeenja radi
psihikih bolesti i poremeaja prednjai shizofrenija s udjelom od 38,1%. Prema
podacima iz Registra, do 1990. godine, uoava se porast hospitaliziranih shizofrenih
bolesnika i broja njihovih hospitalizacija. To ukazuje na bolji obuhvat shizofrenih
bolesnika bolnikim lijeenjem, ali i bolju zatitu shizofrenih bolesnika putem
intenzivnijih terapijskih i rehabilitacijskih programa, te izvanbolnikim praenjem.
Dugoronijim praenjem i dodatnim analizama moi e se dati daljnja interpretacija
trendova u pojavi i lijeenju psihikih bolesti.
2.5

OVISNOST O OPIJATIMA
Openito, droge koje djeluju kao psihodepresori na sredinji ivani sustav,

uneene u organizam manifestiraju svoj depresivan efekt tako da reduciraju

anksioznost i napetost, mijenjaju emocionalnu reakciju na bol, usporavaju vrijeme
reakcije, diskoordiniraju pokrete i oteuju procese miljenja (Petrovi, 1989, prema
Radelji, 1991). Meu kemijskim tvarima koje izazivaju ovakve efekte na vie
modane strukture izdvajaju se: opijum sa svojim derivatima (morfij, heroin, metadon)
i barbiturati. Posebnu vanost valja pridati danas vjerojatno najopasnijoj tvari koju
ovisnici zloporabe; heroinu. Heroin se smatra najadiktivnijom psihoaktivnom tvari

15

koja moe, u samo nekoliko dana, provocirati intenzivnu tjelesnu ovisnost.

Spomenimo samo da u odnosu na morfij, drogu iz iste skupine psihodepresora, ima ak
tri puta jai uinak (Bernstein, prema Lali i Nazor,1997). U organizam se heroin
najee unosi intravenoznim putem, ali i putem inhalacije (umrkavanja) ili pak
puenjem. Injiciranje heroina prati pospanost, suavanje zjenica, usporen puls i disanje.
Kronina intoksikacija heroinom reducira apetit, a shodno tome dolazi i do velikog
pada tjelesne teine i slabljenja imuniteta organizma. Predoziranje heroinom vrlo je
est uzrok smrti meu ovisnicima. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije,
intravenozno uzimanje droga odgovorno je za oko 200.000 smrti ovisnika godinje.
Kad je rije o psihikim posljedicama uzimanja heroina najizraenija je psihika
ovisnost. U poetku dominira elja da se ponove ugodna djelovanja heroina, a kasnije
ta elja prelazi u fobiju od apstinencijske krize zbog ne uzimanja heroina. Osobe
ovisne o heroinu obino razviju takvu sliku potrebe za uzimanjem heroina da dnevne
aktivnosti planiraju iskljuivo u smislu nabave te droge (DSM IV,1996).
Openito, droge su jo od davnih vremena poznate ovjeanstvu. Prvo otkrie
da se od odreenih biljaka moe dobivati droga dovelo je tijekom vremena do razvoja
tradicije uporabe droge koja se sve do danas koristi u razliite svrhe. Vojnici su esto
uzimali droge za vrijeme ratova ne bi li reducirali strah i s veom izdrljivou
podnosili napore. Droge su koristili i umjetnici kako bi pod njihovim snanim
uincima doli do novih spoznaja i inspiracija. Neke se droge koriste danas kao
sredstvo za ublaavanje boli kod pacijenata oboljelih od neizljeivih bolesti.
Sve ira zloporaba droge i sve ei razvoj ovisnosti o njenim uincima bili su
poticaj za mnoge teoretske i praktine napore ne bi li se odgovorilo na pitanje to je
zapravo uzrok ovisnosti. Jedan od suvremenih pristupa u odgovoru na to pitanje je
biopsihosocijalni pristup koji se bavi identifikacijom initelja znaajnih za
objanjavanje ovisnosti o drogi i njene zlouporabe. Prema ovom pristupu to su vjetine
suoavanja sa stresom, vjetine opiranja pritisku skupine vrnjaka da se uzme neka
droga, te biologijski initelji kao npr. podraljivost ivanog sustava (Donovan, Ewing,
Galizio i Maisto, prema Zarevski, 1995). Autori su predloili model odreivanja
vjerojatnosti rizika da e adolescenti poeti s konzumacijom droga. Stupanj rizika da
e pojedinac konzumirati drogu ovisi o nekoliko initelja. Rizik raste u situacijama
koje su stresnije za pojedinca, ako pritom njegovi mehanizmi obrane nisu dovoljno
razvijeni. Uz to, ista situacija nee izazvati stres kod svakog pojedinca. Nadalje,
16

hoemo li neku situaciju doivjeti kao izazov kojem se moemo oduprijeti ili kao
prijetnju vlastitoj dobrobiti, ovisi o ostalim elementima koji ine ovaj model, odnosno
mehanizmima obrane koji ukljuuju privrenost, vjetine suoavanja i resurse.
Privrenost se, pritom, odnosi na uvstveni odnos s roditeljima i s ostalim pozitivnim
modelima iz ue okoline. Vjetine suoavanja podrazumijevaju uspjene interakcije s
vrnjacima i odraslima, te uspjenost suoavanja sa stresom. Resursi su prilike ire
okoline koja utjee na osobu: kvaliteta kole koju pojedinac polazi, mogunost za
kvalitetno provoenje slobodnog vremena i sl. Bioloki initelji proizlaze iz spoznaje
da su za razliite pojedince podraaji razliitog identiteta idealni za normalno
funkcioniranje. Kad je pobuenost mozga previsoka, pojedinac je eli sniziti; a kad je
previsoka, eli je poveati da bi se osjeao ugodno. Ljudi se razlikuju po optimalnoj
razini pobuenosti mozga, isti podraaji dovode do razliite razine pobuenosti kod
razliitih osoba.
2.5.1

Ovisnost o opijatima u Hrvatskoj

Prema izvjetaju United Nations Office for Drug Control and Prevention

(UNDCP), u razdoblju 1998-2000. godine, procijenjeno je da je u svijetu oko 13

milijuna ljudi starijih od 15 godina koristilo opijate, ukljuujui heroin. To ini oko
0,3% populacije svijeta. Ukupan broj korisnika opijata u Europi procjenjuje se na oko
4 milijuna ljudi, to je priblino 30% svih korisnika opijata u svijetu. Za razliku od
istone Europe, gdje se udio opijata jo uvijek poveava, u zapadnim zemljama dolazi
do stabilizacije ili ak i smanjenja tog udjela. U zapadnoeuropskim zemljama se broj
korisnika opijata procjenjuje na oko 1,2 milijuna ljudi.
U Hrvatskoj je zloporaba droga prisutna posljednjih 25 godina, a u novije
vrijeme poprima zabrinjavajue razmjere. Svi podaci o osobama lijeenim u
zdravstvenom sustavu zbog zlouporabe psihoaktivnih tvari prikupljaju u Hrvatskom
zavodu za javno zdravstvo i ine Registar osoba lijeenih zbog zlouporabe
psihoaktivnih droga. Prema podacima Registra tijekom 2000. godine u zdravstvenim
ustanovama Republike Hrvatske registrirano je 3.713 osoba lijeenih zbog ovisnosti o
psihoaktivnim drogama. Pritom je ovisnost o opijatima, sa 67,9% uestalosti,
najprisutnija meu ovisnicima koji dospiju na lijeenje. Stopa lijeenih ovisnika na
100.000 stanovnika za Republiku Hrvatsku iznosi 84,3, a najizraeniji problemi

17

zlouporabe psihoaktivnih droga su na podruju Grada Zagreba, Primorsko-goranske,

Istarske, Zadarske, ibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Zagrebake upanije.
Prosjena dob lijeenog ovisnika u Hrvatskoj je 25 godina. Prema podacima
Registra Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u 2000. godini, najvie lijeenih osoba
bilo je u dobnoj skupini od 21- 25 godina (30,8%). Pritom je prosjena dob prvog
uzimanja opijata 20 godina, a prvog dolaska na lijeenje oko 25 godina. U novije je
vrijeme zabiljeen trend javljanja ovisnika na lijeenje u sve mlaoj dobi. Od svih
ovisnika koji kao primarnu drogu navode opijate, udio mlaih od 19 godina na
lijeenju je 7,8% za razliku od godine ranije kad je taj udio iznosio 6,2%. Kad se radi o
spolnim razlikama, mukarci su ee zahvaeni od ena, u odnosu 3,4 : 1. Kod ena je
najvei udio ovisnika u dobi od 16 do 25 godina, a mukarci ovisnici su najbrojniji u
dobnoj skupini 16 do 30 godina.
2.6

OVISNOST O ALKOHOLU
Kao bolest, alkoholizam se spominje na poetku prolog stoljea, ali sustavni

pristup ovoj najteoj zdravstvenoj posljedici uzimanja alkohola star je tek tri-etiri
desetljea. Shvaajui alkoholizam kao medicinski, a potom i kao sociopsiholoki
problem, Svjetska zdravstvena organizacija formirala je Pododbor za problem
alkoholizma koji je 1951. godine organizirao seminar na kojem su revidirana neka
shvaanja ove bolesti. Ipak tada nije adekvatno rijeen niz drugih problema poput
dijagnostikih kriterija, etiologije i psihoterapije alkoholizma. Danas, u okviru DSM
IV, postoje dijagnostiki okviri za poremeaje izazvane alkoholom, to povlai i
sustavniji pristup lijeenju ove bolesti i omoguuje sistematino praenje trendova
njene pojavnosti u drutvu.
Osnovno djelovanje alkohola oituje se u oteanoj, inhibitornoj transmisiji
impulsa u mozgovnim strukturama (Radelji, 1991). Djelovanje je depresivnog
karaktera i dolazi do izraaja najprije u najviim mozgovnim strukturama to rezultira
poremeajem najviih psihikih funkcija. U daljnjim stadijima alkohol djeluje na
motorne i senzorne funkcije korteksa, a potom i na subkortikalne strukture, modano
deblo i produenu modinu. Naposljetku dolazi do generalne psihomotorne
diskoordinacije koja daljnjim ekscesivnim pijenjem moe dovesti do komatoznog
stanja, pa i smrti.

18

Nakon ovog pojednostavljenog prikaza djelovanja alkohola na ovjekov

organizam, potrebno je istaknuti da nije svaki ovjek koji konzumira alkohol zapravo
alkoholiar. Alkoholizam je, prema definiciji, bolest koja nastupa nakon dugog,
prekomjernog uivanja alkoholnih pia kad nastupi ovisnost o alkoholu i pojave se
oteenja zdravlja i socijalnih odnosa koji trae lijeenje i rehabilitaciju (Hudolin,
1989). Ovisnost se, kao osnovni simptom alkoholizma, manifestira kao neugasiva
potreba za uzimanjem alkoholnih pia bez mogunosti kontrole koliine i uestalosti.
Period od poetka ekscesivnog pijenja, do manifestiranja ovisnosti jo uvijek je
neodreen i kree se u intervalu od pet do dvadeset i vie godina. Poevi od
epizodine konzumacije alkoholnih pia zbog drutva preko razvoja otpornosti na
sve vee koliine alkohola (tolerancija) postupan razvoj alkoholizma dosee kritini
trenutak pojavom alkoholne amnezije, jednog od zdravstvenih pojava intoksikacije
alkoholom. Ovaj simptom najavljuje prelazak u fazu toksikomanskog alkoholizma
koju obiljeavaju gubitak kontrole i enorman pad nivoa tolerancije, a alkoholne
amnezije se intenziviraju. Pojedinac u toksikomanskoj fazi ne moe prekinuti s
pijenjem

dolazi

do

razvoja

mehanizma

alkoholiarskog

opravdavanja

samosaaljevanja zbog racionalizacije osobnog statusa. Naglaenija je i socijalna

dezintegracija, a problemi sa obitelji i izvravanjem radnih zadataka se pojaavaju. Uz
rapidno psihiko umaranje naglaeni su poremeaji procesa pamenja i panje u irem
smislu. Osim psihikih disfunkcija, kao posljedica alkoholizma javljaju se i tjelesni
poremeaji kao npr. insuficijencije kardiovaskularnog sustava, ciroza jetre, arterijska
hipertenzija, upala guterae, alkoholna demencija zbog atrofije mozga, cerebralne
atrofije, alkoholni polineuritis, alkoholna miopatija, alkoholna ambliopsija, epilepsija i
dr.
Openito, uporaba alkoholnih pia ima vrlo dugu povijest. Mnogi sauvani
podaci govore da su u davna vremena, prije nekoliko desetaka tisua godina, ljudi na
razliite naine spravljali napitke koji su u sebi sadravali alkohol. U svakom
povijesnom razdoblju alkohol je imao odreeno znaenje, posebnu drutvenu funkciju
koja je bila odreena obiajima tog vremena, tehnikim napretkom i drutvenim
ureenjem. Popularnost uivanja u alkoholnim piima se nastavila kroz stoljea i
ovjeku su ona danas dostupnija nego ikad. Konzumacija alkoholnih pia uvijek je bila
vezana uz razliite obiaje, a i danas se prihvaa kao model koji, primjerice, dijete ui
od odraslih vrlo rano tijekom odrastanja. U skladu s tim, gotovo da i nema prilike koja
se ne bi mogla iskoristiti da se ponudi neko alkoholno pie. Bilo da se radi o slavlju,
19

tugovanju,

odmoru ili

zavrenom

poslu,

zdravlju

ili

bolesti

obiljeavanje

konzumacijom alkoholnog pia uvijek je socijalno opravdano. Osim konzumacije

vezane uz obiaje, esto se spominje i prehrambena, terapijska i drutvena uloga koju
je kroz povijest imalo alkoholno pie. Najdue se ipak zadrava uvjerenje o drutvenoj
ulozi alkoholnih pia, kao facilitatoru meuljudskih odnosa i simbolu prijateljstva
(Hudolin,1989).

Istraivanja su pokazala da u onim obiteljima gdje se 'obredno'

konzumiraju alkoholna pia; znai poslije ruka, tijekom vikenda ili godinjeg odmora,
i djeca preuzimaju takve obrasce ponaanja i u njih postoji vei rizik da kasnije doe
do zlouporabe alkoholnih pia i do alkoholizma. Kad je rije o adolescentima, uzrok
konzumiranja alkoholnih pia je najee vezan uz preuzimanje modela ponaanja iz
skupine kojoj pripadaju po dobi, kako bi bili slini ostalima, odnosno odrasli i
zreli. Moemo rei da civilizirano drutvo zapravo njeguje obiaje alkoholne kulture,
a prema njenim postulatima pijenje alkoholnih pia je dozvoljeno sve dok je umjereno
i kontrolirano.
2.6.1

Alkoholizam u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je problem alkoholizma izuzetno velik (www.hzjz.hr). Trenutano

je registrirano oko 250.000 alkoholiara, a procjenjuje se da se godinje regrutira oko

8000 novih sluajeva. Budui da je alkoholizam bolest cijele obitelji, pretpostavlja se
da od njega, izravno i neizravno, pati oko milijun stanovnika, dakle gotovo etvrtina
Hrvatske. Pritom na sedam mukaraca alkoholiara dolaze etiri ene koje imaju
problema s alkoholom. U ukupnoj populaciji pacijenata, na Klinici za psihijatriju,
alkoholizam i druge ovisnosti Klinike bolnice Sestre milosrdnice danas ima ak 30
posto adolescenata i mlaih punoljetnih osoba koje, osim problema s alkoholom, imaju
i zdravstvenih i socijalnih problema. Alkohol je, meu naom populacijom, najee
upotrebljavana psihoaktivna tvar i kad je rije o adolescentima i u skupini odraslih.
Istraivanja su pokazala da je vie od 90% adolescenata konzumiralo alkoholna pia.
Pritom je porazna injenica da je vie od 30% adolescenata imalo je epizode tekog
opijanja, a 3,7 % svakodnevno konzumira alkoholna pia.
Za razliku od drugih zemalja (primjerice SAD) gdje je u zadnje vrijeme
raznovrsnim preventivnim akcijama i zakonskim odredbama smanjena konzumacija
alkohola meu djecom i adolescentima, u Hrvatskoj to nije sluaj. Opi uvid u stanje
alkoholizma u dravi uobiajeno se dobiva iz podataka o godinjoj potronji alkohola

20

(Hudolin, 1989.) Sa oko 11 litara istog alkohola po stanovniku godinje Hrvatska se u

zadnjih nekoliko godina nalazi pri vrhu europskih zemalja po potronji alkohola. No,
uvid u toan broj alkoholiara ne mogu u potpunosti dati niti pokazatelji potronje
alkohola, niti se moe zakljuivati na temelju broja lijeenih osoba u zdravstvenim
ustanovama. Epidemiolokom bi istraivanju stoga trebalo pridati veu panju i na
temelju

sistematiziranih

podataka

pristupiti

suzbijanju

alkoholom

izazvanih

poremeaja
2.7

CILJ ISTRAIVANJA
Stavovi mladih prema psihikim bolesnicima, narkomanima i alkoholiarima

uvjetovani su stavovima sredine u kojoj su odgojeni, njihovog kruga vrnjaka, i jo

ranije, primjerom roditelja i drugih odraslih u okolini. Utjecati na jednom steeni stav
nije jednostavno, stoga je prepoznata vanost mijenjanja kulture koja diskriminira
razliitosti. Prvi korak u borbi protiv negativnih stavova prema razliitima, a u
naem sluaju to su alkoholiari, narkomani i psihiki bolesnici, svakako je
identifikacija stavova prema njima. Kad je jednom utvren stav neke populacije prema
ovim objektima, vano je ispitati na osnovu ega bi se taj stav mogao predviati,
odnosno koje su to kljune toke na koje je mogue utjecati ne bi li se stav s vremenom
promijenio iz negativnog, stigmatizirajueg u pozitivan, podravajui. Nas je zanimalo
kakva je mogunost da se stavovi predviaju na osnovu atribucija uzroka poremeaja,
kontakta s pripadnicima pojedine skupine i samoprocjena znanja o njima. Naime,
pokazalo se da osobno iskustvo i kontakt s psihiki bolesnim osobama moe dovesti i
do promjene stavova prema njima. Ne valja zanemariti ni znanje, kao vaan imbenik
u razvoju stava prema nekom objektu. Edukacija javnosti o psihikim poremeajima
pokazala se vrlo uspjenom tehnikom u promoviranju pozitivnih stavova prema
osobama sa psihikim poremeajima. Naime, naa slika o psihikim bolesnicima,
narkomanima i alkoholiarima veinom je posljedica povrnih, netonih i esto
dramatinih informacija koje nam serviraju mediji, pa se pretpostavlja da bi edukacija
smanjila efekte stigme i pomogla socijalnoj reintegraciji ovih osoba.
Specifini programi borbe protiv stigmatizacije psihike bolesti, narkomanije i
alkoholizma trebali bi biti usmjereni na iru javnost, poevi od adolescentne dobi,
burnog razvojnog perioda kojeg obiljeava neumorno preispitivanje samog sebe i
autoriteta pri emu je pojedinac posebno osjetljiv na promjene, bilo da je rije o obitelji

21

ili irem socijalnom okruenju. Upravo stoga smo se odluili da cilj ovog ispitivanja
bude identificirati stavove koje prema alkoholiarima, narkomanima i psihikim
bolesnicima imaju srednjokolci.

22

3.

1.

PROBLEMI ISTRAIVANJA I HIPOTEZE

Ispitati

stavove

srednjokolaca

prema

psihikim

bolesnicima,

narkomanima i alkoholiarima, te utvrditi postoje li razlike u stavovima

srednjokolaca prema pripadnicima ovih skupina s obzirom na spol ispitanika.
Hipoteza 1. Pretpostavili smo da e srednjokolci imati statistiki znaajno
pozitivnije stavove prema psihikim bolesnicima u odnosu na alkoholiare i
narkomane, vjerojatno zbog injenice da se radi o stanju za koje bolesnik nije sam
odgovoran, za razliku od alkoholizma i narkomanije, bolesti uz koje se, barem
djelomino, vee vlastita odgovornost. Takoer, oekujemo statistiki znaajno
pozitivnije stavove prema alkoholiarima u odnosu na narkomane uvjetovane
kulturoloki, tj. opom socijalnom prihvaenou dnevne konzumacije alkohola u
ovom podneblju i nasuprot tome, drutvenom neprihvaenou konzumacije droga.
Pretpostavili smo i da e postojati statistiki znaajan utjecaj spola na razlike u
stavovima prema ovim skupinama, u smjeru pozitivnijih stavova ispitanica u odnosu
na ispitanike.
2.

Ispitati postoje li razlike u:

a) atribuiranju uzroka psihike bolesti, alkoholizma i narkomanije prema tri
kauzalne dimenzije (mjesto uzronosti, stabilnost i podlonost kontroli)
b) u

dosadanjem

kontaktu/iskustvu

srednjokolaca

sa

psihikim

bolesnicima, narkomanima i alkoholiarima

c) u samoprocjeni znanja srednjokolaca o psihikoj bolesti, narkomaniji i
alkoholizmu.
Uz to ispitati postoji li utjecaj spola ispitanika na atribucije, kontakt i
samoprocjenu znanja srednjokolaca o alkoholizmu, narkomaniji i psihikoj
bolesti.
Hipoteza a.

Pretpostavka je da nee biti statistiki znaajnih razlika u

atribucijama srednjokolaca o mjestu uzronosti narkomanije, psihike bolesti i

alkoholizma. Naime, sva tri poremeaja su, prema tumaenjima iz literature,
uzrokovana jednim dijelom dispozicijski (internalno), a jednim dijelom mogu biti
uzrokovana ili potaknuta u vidu okidaa, nekim situacijskim faktorima (eksternalno).

23

Nadalje, mogli bismo oekivati da e ispitanici psihiku bolest, zbog same njene
prirode, smatrati statistiki znaajno manje promjenjivom u vremenu u odnosu na
alkoholizam i narkomaniju, bolesti koje se uspjeno lijee ako za to postoji snana
volja bolesnika. to se tie podlonosti kontroli, oekujemo da e ispitanici pripisivati
statistiki znaajno veu podlonost kontroli kad je rije o uzroku narkomanije i
alkoholizma u odnosu na psihiku bolest, jer se radi o uzrocima, ekscesivnom pijenju
ili uzimanju droge, koje je osoba u poetku mogla kontrolirati. Statistiki znaajno
manja podlonost kontroli bit e pripisana psihikoj bolesti vjerojatno zbog svijesti da
uzroci psihikih bolesti nisu u potpunosti razjanjeni i da kao takvi ne mogu niti biti
podloni kontroli. to se tie spola, oekujemo da e postojati statistiki znaajan
utjecaj spola na atribucije u smjeru manjeg atribuiranja odgovornosti kod ispitanica u
odnosu na ispitanike. Dakle, pretpostavka je da e ispitanice uzroke ovih poremeaja
smatrati vie eksternalnima i manje podlonima kontroli, a stanja u veoj mjeri
promjenjivima u odnosu na ispitanike.
Hipoteza b. Pretpostavka je da e srednjokolci u dosadanjem iskustvu imati
statistiki znaajno vie kontakata s alkoholiarima nego s narkomanima i psihikim
bolesnicima zbog vee prisutnosti alkoholiara u socijalnoj okolini kao i manifestnosti
same bolesti koja ima autentinu simptomatiku i nedvojbeno jasniju u odnosu na
narkomaniju i psihiku bolest. Ne oekujemo statistiki znaajnu razliku u kontaktu sa
pripadnicima pojedine skupine s obzirom na spol ispitanika.
Hipoteza c. Pretpostavka je da e razina znanja koju srednjokolci smatraju da
imaju biti statistiki znaajno manja kad se radi o psihikoj bolesti, u odnosu na
alkoholizam i narkomaniju. Iako je samo informiranje o psihikim bolestima unutar
kolskog programa jednako turo i nedovoljno, informacije koje nude mediji (reklame,
filmovi, novinski lanci, razliite kampanje i.t.d.), iskustvo i drugi izvori vie su na
strani rasvjetljavanja problema alkoholizma i narkomanije. I sama razlika u uestalosti
ovih poremeaja govori u prilog ovoj pretpostavci. Izmeu samoprocjenjenog znanja o
alkoholizmu i narkomaniji ne oekujemo statistiki znaajnu razliku. Pretpostavka je
da nee postojati statistiki znaajna razlika u samoprocjenama znanja o pojedinom
poremeaju s obzirom na spol ispitanika.

24

3.

Ispitati mogunost predvianja stavova srednjokolaca prema psihikim

bolesnicima, alkoholiarima i narkomanima na osnovu kauzalnih atribucija,

kontakta i samoprocjene znanja o psihikoj bolesti, alkoholizmu i narkomaniji.
Hipoteza 3.1. Pretpostavka je da e postojati statistiki znaajan doprinos
kauzalnih atribucija u objanjavanju varijance stava prema pripadnicima pojedinih
skupina. Oekujemo i statistiki znaajnu povezanost kauzalnih atribucija i stava
prema pojedinoj skupini. Pretpostavka je da e ispitanici koji uzrok pojedine bolesti
atribuiraju vie internalno, procjenjuju ga stabilnijim i podlonijim kontroli imati
negativniji stav prema pripadnicima te skupine.
Hipoteza 3.2. Pretpostavka je da e postojati statistiki znaajan doprinos
kontakta u objanjavanju varijance stava prema alkoholiarima, narkomanima i
psihikim bolesnicima. Takoer, kontakt sa pripadnikom pojedine skupine bit e u
statistiki znaajnoj korelaciji sa stavom o toj skupini.
Hipoteza 3.3. Pretpostavka je da e postojati statistiki znaajan doprinos
samoprocjene znanja u objanjavanju varijance stava prema alkoholiarima,
narkomanima i psihikim bolesnicima. Pretpostavka je i da e postojati statistiki
znaajna povezanost samoprocjene znanja i stava prema pojedinoj skupini u sljedeem
smjeru; to je manja samoprocijenjena razine znanja o pojedinoj bolesti, stavovi prema
pripadnicima te skupine su negativniji.

25

4.

METODA

4.1

ISPITANICI
U ispitivanju su sudjelovali uenici treeg razreda nekoliko zagrebakih

srednjih kola. Prilikom odabira kola pokuali smo pokriti itav raspon, od
trogodinjih obrtnikih tj. industrijskih kola, preko etverogodinjih tehnikih kola
do gimnazija. Uzorak je stratificiran tako da udio uenika pojedine vrste kola u uzorku
odgovara udjelu uenika te grupe u ukupnoj populaciji srednjokolaca Grada Zagreba
prema popisu stanovnitva Dravnog zavoda za statistiku iz 2001. godine. U ukupnoj
populaciji srednjokolaca priblino 40% uenika pohaa gimnazije, 40% tehnike
kole, a 20% uenika pohaa obrtnike trogodinje kole (Tablica 1). Uzorak je po
uzoru na isti izvor stratificiran i prema spolu (Tablica 2). U ispitivanju su sudjelovali
uenici: V. gimnazije, XVIII. gimnazije, kole za cestovni promet, Obrtnike kole za
osobne usluge (frizeri i fotografi), i kole za medicinske sestre Vinogradska.
Ispitivanjem je obuhvaeno ukupno 317 ispitanika, a obrada je provedena na
rezultatima 315 ispitanika koji su potpuno i pravilno ispunili upitnik. Prosjena dob
ispitanika je 17 godina (Tablica 3).

Tablica 1. Struktura srednjokolske populacije na podruju Grada Zagreba s obzirom

na spol i usmjerenje

Industrijsk
ei

strune

obrtnike
Spol

kole
broj

Tehnike i
Gimnazije

Ukupno

broj

broj

kole

broj

Muki

3638

60

8497

60

5291

40

17426

enski

2693

40
100

60
10

17007

6331

40
10

7879

Ukupno

6435
1493
2

13170

34433

26

27

Tablica 2. Struktura ostvarenog uzorka srednjokolaca s obzirom na spol i usmjerenje

SREDNJA KOLA

MUKI

ENSKI

UKUPNO

V. gimnazija prirodoslovno matematika

31

25

56

18

XVIII. gimnazija jezina

27

49

76

24

UKUPNO ZA GIMNAZIJE

58

74

132

42

28

35

11

36

11

47

15

43

39

82

26

46

46

14

29

30

10

20

25

52

49

101

32

153

162

315

100

kola za medicinske sestre Vinogradska

kola za cestovni promet prometni
tehniari
UKUPNO ZA TEHNIKE I
STRUNE KOLE
kola za cestovni promet vozai
Obrtnika kola za osobne usluge frizeri
Obrtnika kola za osobne usluge
fotografi
UKUPNO ZA INDUSTRIJSKE I
OBRTNIKE KOLE
SVEUKUPNO

Tablica 3. Prosjena dob ispitanika

N
Dob
ispitanika

4.2

Raspon dobi
315

16 - 19

17,33

0,55

INSTRUMENTI
U istraivanju je koriten upitnik koji se u cijelosti sastoji od: demografskog

upitnika, skale stavova prema psihikim bolesnicima, alkoholiarima i narkomanima,

kauzalnih atribucija za svaku pojedinu bolest, pitanja o iskustvu/kontaktu sa
pripadnicima pojedine skupine, te samoprocjene razine znanja o psihikoj bolesti,
narkomaniji i alkoholizmu (Prilog 1).

28

4.2.1

Demografski upitnik
Ispitanici su prvo ispunjavali kratki upitnik opih podataka. Osim navoenja

spola, dobi, razreda, kole i usmjerenja, uenici su zamoljeni da odgovore na otvoreno

pitanje o tome kojom bi se konkretno vrstom posla htjeli baviti nakon zavrenog
kolovanja (Prilog 1; pitanja od 1. do 5.).
4.2.2

Skala stavova konstrukcija i predispitivanje

Stavovi prema psihikim bolesnicima, narkomanima i alkoholiarima ispitivani

su skalom za ispitivanje stavova koja je konstruirana za potrebe Ljetne kole studenata

psihologije 2003. koja se bavi problemom stigmatizacije psihikih bolesnika,
narkomana, alkoholiara, homoseksualaca i tjelesnih invalida. Konstruirana je skala za
mjerenje stavova putem koje se mjera stava dobiva zbrajanjem odgovora na odreeni
broj tvrdnji reprezentativnih za stav koji se ispituje. Zadatak ispitanika je, na skali od 1
do 5, odrediti u kojoj se mjeri slau sa svakom od tvrdnji, pri emu 1 oznaava
potpuno neslaganje, a 5 potpuno slaganje.
Kao temelj za konstrukciju skale stavova lanovi i voditelji Ljetne psihologijske
kole odrali su 12 fokus grupa vezanih uz psihike bolesnike, narkomane i
alkoholiare i to po dvije sa pripadnicima pojedine skupine, po jednu sa medicinskim
osobljem koje se bavi pojedinom skupinom i po jednu sa lanovima obitelji pojedine
skupine. Voditelj svake od fokus grupa koju je inilo prosjeno 8 lanova pokuao je
tijekom razgovora saznati kakvo je osobno iskustvo i koji su problemi s kojima se
susreu pripadnici pojedine skupine, osoblje koje njima bavi i lanovi njihove obitelji.
Uz to, pokualo se motivirati grupu da iznese neke ideje o moguem rjeavanju
problema pojedine skupine i definira tko bi, od pojedinaca i nevladinih udruga do
institucija dravne uprave, u tome mogao pomoi. Na osnovu sadrajne analize i
kategorizacije odgovora lanova svake fokus grupe formulirano je 177 tvrdnji vezanih
uz stav prema narkomanima, alkoholiarima i psihikim bolesnicima. One su inile
osnovu za konstrukciju skale tehnikom skalne diskriminacije Edwardsa i Killpatricka.
Prvi korak bio je utvrditi jesu li tvrdnje jednoznane, a zadatak procjenjivaa bio je za
svaku tvrdnju odrediti u kojoj mjeri ona predstavlja pozitivan odnosno negativan stav
prema pojedinom objektu stava. Tvrdnje su procjenjivane na skali od 1 do 11 pri emu
1 znai da tvrdnja izraava ekstremno negativan stav, a 11 znai da tvrdnja izraava

29

ekstremno pozitivan stav. Svaku tvrdnju je procijenilo ukupno 22 procjenjivaa i na

osnovu tih procjena raunate su C vrijednosti i poluinterkvartilna rasprenja. Iz
daljnjeg izbora prvo su izuzete tvrdnje koje su proglaene nejednoznanima prema
kriteriju vrijednosti poluinterkvartilnog rasprenja veeg od 1. Nakon ovog postupka
preostalo je 55 tvrdnji vezanih uz stav prema narkomanima, 24 tvrdnje vezane uz stav
prema alkoholiarima i 25 tvrdnji vezanih uz stav prema psihikim bolesnicima.
Nadalje, kako bi se provjerilo koje su od ovih tvrdnji diskriminativne, odnosno
omoguuju razlikovanje ispitanika s obzirom na predmet mjerenja, a istovremeno i
sadrajno primjerene za konstrukciju jedne jedinstvene skale stavova prema sve tri
skupine, provedeno je predtestiranje. Skala stavova, sastavljena od preostale 104
tvrdnje primijenjena je na 116 ispitanika razliitog spola, uzrasta i stupnja obrazovanja.

Tablica 4. Struktura uzorka ispitanika u predtestiranju s obzirom na obrazovni status

Srednjokolc

Studenti

SSS

VSS i VS

Ukupno

i
Broj ispitanika
%

16

33

24

37

110

15%

30%

22%

33%

100%

* 6 ispitanika nije dalo svoje podatke o obrazovnom statusu

Diskriminativnu valjanost tvrdnji odreivali smo na osnovu korelacije pojedine

estice sa ukupnim uratkom na skali stavova. Cilj nam je bio stvoriti to homogeniji i
to pouzdaniji mjerni instrument. Od sveukupnog broja estica (104) za konaan je
mjerni instrument izabrano njih 18 koje predstavljaju razliite stavove prema psihikim
bolesnicima, alkoholiarima i narkomanima. Kriterij za postupak izbora estica
predstavljala je korelacija pojedine estice s ukupnim uratkom na skali stavova jednaka
ili via od vrijednosti 0,5. Vodilo se rauna i o tome da pozitivni i negativni stavovi
prema skupinama budu priblino podjednako zastupljeni, pa tako konanu skalu od 18
estica ini 11 negativnih i 7 pozitivnih stavova (Prilog 1.)
Ukupni rezultat na svakoj skali stavova formiran je kao zbroj bodova svih
estica prema kljuu za ocjenjivanje, pri emu vii rezultat oznaava negativniji stav
prema pojedinom objektu stava. Raspon moguih rezultata kree se od 18-90, a srednji
rezultat na skali je 54.

30

Pouzdanost skale stavova izraen preko koeficijenta unutarnje konzistencije

iznosi (Prilog 2.):

4.2.3

- kad je objekt stava alkoholiar

Alpha = 0,86

- kad je objekt stava narkoman

Alpha = 0,88

- kad je objekt stava psihiki bolesnik

Alpha = 0,87

Atribucije uzroka psihike bolesti, narkomanije i alkoholizma

Atribuiranje uzroka psihike bolesti, narkomanije i alkoholizma ispitivano je

preko 3 kauzalne dimenzije. Mjesto uzronosti odnosi se na lokaciju uzroka, a ispituje

se putem skale od 1 do 7 na kojoj je ispitanikov zadatak bio procijeniti je li uzrok
pojedine bolesti vie vezan uz karakteristike same osobe (internalan) ili karakteristike
situacije (eksternalan). Sljedea kauzalna dimenzija je stabilnost koja se odnosi na
promjenjivost uzroka u toku vremena, a ispituje se skalom procjene od 1 do 7 pri emu
je zadatak ispitanika bio procijeniti je li pojedina bolest vie promjenjivo ili
nepromjenjivo stanje. Trea dimenzija, podlonost kontroli ispituje se takoer putem
skale procjene od 1 do 7, pri emu je zadatak ispitanika bio procijeniti je li pojedina
bolest neto na to je osoba mogla utjecati svojom voljom ili ne (Prilog 1.).
4.2.4

Iskustvo/kontakt s alkoholiarima, narkomanima i psihikim bolesnicima

Nakon kauzalnih atribucija slijede pitanja vezana uz eventualni kontakt sa

pripadnicima pojedine skupine u dosadanjem iskustvu. Ispitanik koji je imao kontakt

sa pripadnikom neke od skupina trebao je, da bi odgovorio na sljedee pitanje, od
ponuenih odgovora izabrati varijantu koja definira o kome se tono radilo; da li o
lanu ue ili ire obitelji, prijatelju, susjedu i slino (Prilog 1.).
4.2.5

Samoprocjena razine znanja o alkoholizmu, narkomaniji i psihikoj bolesti

Ispitanikov sljedei zadatak bio je procijeniti svoje znanje o alkoholizmu,

narkomaniji i psihikoj bolesti zaokruujui vrijednost na skali od 1 do 7 pri emu 1

predstavlja malo znanje, a 7 veliko znanje o skupini. Sljedee se pitanje odnosi na
mogue izvore znanja o skupinama, a ispitanikov zadatak bio je, meu ponuenim
odgovorima, zaokruiti izvore svog znanja kad je rije o svakoj pojedinoj skupini
(Prilog 1.).
31

4.3

POSTUPAK
Ispitivanje je provedeno grupno, u terminima redovne nastave u razredima

srednjih kola tijekom svibnja 2003. godine. Nakon nekoliko uvodnih rijei, pozdrava i
predstavljanja ispitivaa, ispitanicima je ukratko objanjena svrha ispitivanja te ih se
uputilo u nain rjeavanja upitnika. Pritom je naglaena vanost paljivog itanja i
razumijevanja upute koja prethodi svakom instrumentu. S obzirom da se radi o
osjetljivoj socijalnoj problematici ispitanicima je dodatno istaknuto da je njihova
anonimnost osigurana to podrazumijeva koritenje njihovih rezultata samo u
istraivake svrhe. Ispitanicima je reeno da, u sluaju neke nejasnoe prilikom
popunjavanja upitnika, mogu podii ruku kako bi ispitiva doao do njih i pomogao
im. Nakon toga ispitanici su zapoeli s ispunjavanjem upitnika. Iako vrijeme za
popunjavanje upitnika nije bilo ogranieno, veina ispitanika zavrila je s radom u 15
minuta.
Redoslijed zadavanja skala stavova, atribucija, pitanja o iskustvu te
samoprocjene znanja zasebno za psihike bolesnike, narkomane i alkoholiare variran
je unutar svakog razreda kako bi se neutralizirao eventualni utjecaj redoslijeda
primjene skala.

32

5.

OBRADA REZULTATA I RASPRAVA

Pri obradi podataka koriteni su parametrijski statistiki postupci jer smo

provjerom normaliteta raspodjela utvrdili da se rezultati na skalama stavova

distribuiraju u skladu s normalnom raspodjelom.
Uenike razliitih srednjih kola odnosno usmjerenja nismo razdvajali pri
obradi podataka jer smo analizom varijance utvrdili da se njihovi odgovori na svakoj
pojedinoj skali stavova znaajno ne razlikuju (alkoholizam: F=0,601; p=0,549;
narkomanija: F=2,570; p=0,078; psihika bolest: F=0,607; p=0,546). (Prilog 3.)
5.1

STAVOVI SREDNJOKOLACA PREMA ALKOHOLIARIMA,

NARKOMANIMA I PSIHIKIM BOLESNICIMA S OBZIROM NA
SPOL ISPITANIKA
Prvi problem istraivanja bio je ispitati postoje li statistiki znaajne razlike u

stavovima

srednjokolaca

prema

alkoholiarima,

narkomanima

psihikim

bolesnicima uzevi u obzir spol ispitanika.

Na osnovu rezultata ispitanika na skalama stavova prema alkoholiarima,
narkomanima i psihikim bolesnicima dobivene su deskriptivne vrijednosti, prikazane
u Tablici 5.
Tablica 5. Deskriptivna statistika za stavove prema alkoholiarima, narkomanima i
psihikim bolesnicima s obzirom na spol ispitanika.

SPOL
STAV

MUKI

PREMA

ENSKI

UKUPNO

PRIPADNIKU
SKUPINE

ALKOHOLIAR
NARKOMAN
PSIHIKI BOLESNIK
N

49,46

51,79

50,66

10,94

10,94

10,99

57,93

53,60

55,71

13,07

12,41

12,90

48,24

46,52

47,36

11,00

9,95

10,49

153

162

315

33

Iz prikaza deskriptivnih vrijednosti vidljivo je da su dobiveni prosjeni rezultati

na skali stavova o alkoholiarima (M=50,7) i skali stavova o psihikim bolesnicima
(M=47,4) nii od srednjeg rezultata na svim skalama stavova koji iznosi M=54, koji
predstavlja zapravo teorijski prosjek, a podrazumijeva neutralan odgovor ispitanika
(niti se slaem, niti se ne slaem) na svaku tvrdnju. Za razliku od toga, kad je rije o
skali stavova o narkomanima, prosjeni rezultat ispitanika (M=55,7) neto je vii od
srednjeg rezultata na skali stavova. S obzirom da dobivene srednje vrijednosti stavova
govore zapravo o gotovo neutralnom stavu, sa vrlo malom naznakom usmjerenja za
svaku pojedinu skupinu, mogue je da su ispitanici izbjegavali odabir ekstremno
negativnih odgovora, to bi bilo mogue objasniti njihovom tendencijom davanja
socijalno poeljnih odgovora. Naime, u ispitivanjima stavova uoena je sklonost
ispitanika da daju pristrane, socijalno poeljne odgovore na upitnicima i skalama, tj.
odgovore koji ne odraavaju njihove prave stavove, ve njihovu tenju da svoje
stavove prikau socijalno poeljnima. Davanje takvih odgovora proizlazi iz potrebe
ovjeka za socijalnim odobravanjem i socijalnim priznanjem (prema Pennington,
1997). S druge strane, radi se o sumativnim skalama stavova gdje ista suma moe biti
rezultat razliitih odgovora, pa tako i ekstremno pozitivnih odgovora na neke tvrdnje i
ekstremno negativnih odgovora na neke druge. Da bismo provjerili radi li se o
izbjegavanju ekstremnih odgovora ili su ispitanici koristili itav raspon skale, za svaku
skalu stavova analizirali smo postotke pojedinih odgovora na svakoj estici (Prilog 4.).
Tako prosjeni rezultat na skali stavova prema alkoholiarima ponajvie odreuju
visoki postoci neutralnih odgovora ispitanika koji se pojavljuju na veini tvrdnji.
Odgovori na ostale tvrdnje vie su u smjeru pozitivnih stavova prema alkoholiarima,
to se oituje i u srednjoj vrijednosti koja ukazuje na blago pozitivan stav prema
alkoholiarima. Nadalje, prosjeni rezultat na skali stavova prema narkomanima, uz
visoke postotke neutralnih odgovora ispitanika koji se pojavljuju na nekim tvrdnjama,
odreuju i postoci visokog slaganja i visokog neslaganja s podjednakim brojem tvrdnji,
pa se ekstremnost pojedinih odgovora prilikom sumacije gubi. Naposljetku, prosjeni
rezultat na skali stavova prema psihikim bolesnicima odreuju visoki postoci
neutralnih odgovora ispitanika na ak polovici tvrdnji, ali i odgovori na ostale tvrdnje
koji su vie u smjeru pozitivnih nego negativnih stavova prema psihikim bolesnicima.
Ovi pozitivni stavovi znaajno utjeu na prosjenu vrijednost stava koja openito
ukazuje na blago pozitivan stav prema psihikim bolesnicima.
34

5.1.1

Analiza profila stavova srednjokolaca prema psihikim bolesnicima,

narkomanima i alkoholiarima.
Da bismo detaljnije mogli analizirati stav srednjokolaca prema pojedinoj

skupini prikazali smo srednje rezultate na esticama svake skale stavova u obliku
profila (Slika 1).
Profili stava prema alkoholiarima, narkomanima i psihikim bolesnicima
prikazani zajedno, ve na prvi pogled govore da se, slikovito reeno, srednje
vrijednosti stavova prema alkoholiarima i narkomanima na nekim tvrdnjama dre
zajedno, a od njih, u smjeru pozitivnijeg stava, odskau srednje vrijednosti stavova
prema psihikim bolesnicima. To je sluaj sa tvrdnjama Dobro je to sebore za
svoja prava, Potujem kao ljude i ne zasluuju toliku brigu drutva.
Nadalje, za neke tvrdnje poredak srednjih vrijednosti stavova prema tri skupine
podrazumijeva najnegativnije stavove prema narkomanima, manje negativne prema
alkoholiarima i najmanje negativne stavove prema psihikim bolesnicima. Primjerice,
srednjokolci se donekle slau da imaju vrlo negativno miljenje o kad je rije
o narkomanima, manje se slau s tom tvrdnjom kad je rije o alkoholiarima i
najmanje kad je rije o psihikim bolesnicima. Kad se radi o susretanju na javnim
mjestima (tvrdnja br.12) poredak je isti, a i kad je rije o razini ljutnje (tvrdnja br. 4)
koju ispitanici osjeaju prema pripadnicima ovih skupina, samo to je cjelokupan
poredak pomaknut malo udesno, u podruje neslaganja sa tvrdnjom.
Loiji poloaj narkomana u odnosu na alkoholiare i psihike bolesnike,
oigledan je u tvrdnjama na kojima su prosjeni odgovori za alkoholizam i psihiku
bolest podjednaki, a za narkomaniju se razlikuju dosljedno u smjeru negativnijeg stava.
To je sluaj sa tvrdnjama koje zapravo ispituju socijalnu distancu ispitanika spram
pripadnika ovih skupine: bi trebalo izbjegavati, Nikad nisi siguran u drutvu
, Kad bih za nekog poznanika saznao da je postao poeo bih ga izbjegavati i
Nastojim izbjei bilo kakvo druenje sa . Zanimljiv je i podatak da se ispitanici
manje boje (tvrdnja br. 5) alkoholiara u odnosu na narkomane i psihike bolesnike
kojih se boje podjednako. Razlog tome je vjerojatno manji kontakt ostvaren sa ove
dvije skupine u dosadanjem iskustvu, o emu e vie rijei biti kasnije u raspravi.
Naposljetku, iste prosjene vrijednosti odgovora za sve tri skupine pojavile su
se na tri tvrdnje. Pritom su prosjeni odgovori na dvije tvrdnje (tvrdnje br. 3 i 16), koje

35

bi se mogle razumjeti kao socijalna distanca, neutralni, a na jednoj ukazuju na

pozitivan stav (tvrdnja br. 9). Naime, srednjokolci su jednako neutralno odgovorili na
tvrdnju o nelagodi u drutvu bilo da je rije o psihikim bolesnicima, narkomanima ili
alkoholiarima, a istovremeno se podjednako ne slau s tim da bi se osoba, bilo
alkoholiar, narkoman ili psihiki bolesnik trebala truditi da bolest sakrije. Ovakvi
odgovori na tvrdnje o socijalnoj distanci mogli bi se objasniti opom tendencijom da se
tolerira bolest nekog lana drutva, ukoliko se sa tim lanom ne mora osobno susretati
u javnosti, a jo manje biti u njegovoj blioj okolini (ili kad bi doslovno preveli
englesku frazu: sve prolazi, samo ako se ne dogaa u mom dvoritu).

36

37

Iako su, kao to smo ve napomenuli, prosjene vrijednosti stavova blizu

neutralne vrijednosti, moe se uoiti odreeni trend; srednjokolci openito imaju
blago pozitivan stav prema alkoholiarima i psihikim bolesnicima, a istovremeno
blago negativan stav prema narkomanima.
Slijedei korak u odgovoru na 1. problem bio je ispitati postoje li statistiki
znaajne razlike u stavovima srednjokolaca prema alkoholiarima, narkomanima i
psihikim bolesnicima s obzirom na spol ispitanika. Da bismo to provjerili primijenili
smo postupak sloene analize varijance.

Tablica 6. Zavrna tablica analize varijance stavova prema alkoholiarima,

narkomanima i psihikim bolesnicima

SUMA
KVADRATA

S.S.

Prosjena suma
kvadrata

GLAVNI EFEKT VRSTE

POREMEAJA (zavisni
efekt)
GLAVNI EFEKT SPOLA
(nezavisni efekt)
INTERAKCIJA
(vrsta poremeaja x spol)

11257,687

5628,843

69,879

0,000

363,112

363,112

1,575

0,210

1769,703

884,852

10,985

0,000

Slika 2. Grafiki prikaz interakcije vrste poremeaja i spola za stavove prema

alkoholiarima, narkomanima i psihikim bolesnicima
stavova

na skali

Rezultat

60

Sloena analiza varijance je pokazala da postoji statistiki znaajan glavni efekt

58
vrste poremeaja,
odnosno da se stavovi srednjokolaca prema alkoholiarima,

narkomanima 56
i psihikim bolesnicima statistiki znaajno razlikuju (F=69,879,
p=0,000). Nadalje, rezultati analize varijance pokazuju da glavni efekt spola na razliku
54

u stavovima srednjokolaca prema psihikim bolesnicima, alkoholiarima i

52

narkomanima nije statistiki znaajan (F=1,575, p=0,210). Ovaj nalaz nije u skladu sa
50
naim oekivanjima
jer ukazuje na to da openito ne postoji statistiki znaajna razlika

Legenda:

u stavovima mukih i enskih ispitanika. No, interakcija spola i vrste poremeaja se

48

pokazala statistiki znaajnom (F=10,985, p=0,000) to znai da, kad se radi o

muki

46

pojedinom poremeaju, postoji statistiki znaajna razlika u stavovima mukih i

44

enskitrai
enskih ispitanika, pa je to donekle potvrda naih oekivanja. Ovaj nalaz

Alkoholiar

Narkoman

Psihiki bolesnik

redefiniciju utjecaja spola na stavove prema skupinama. Naime, iz grafikog prikaza

interakcije oito je da je poredak stavova i za muke i za enske ispitanike isti.
38

Najnegativniji stavovi odnose se na narkomane, pa zatim na alkoholiare, a najmanje

negativni stavovi izraeni su u odnosu na psihike bolesnike. Meutim, kad je rije o
poremeajima pojedinano ve i vizualnom inspekcijom rezultata mogu se uoiti neke
razlike meu spolovima. Da bismo provjerili koje su od tih razlika statistiki znaajne
primijenili smo t-test za nezavisne uzorke.
Rezultati pokazuju da, kad je rije o narkomaniji, ispitanice imaju statistiki
znaajno pozitivnije stavove od ispitanika (t=3,015, S.S.=313, p=0,003). I stav prema
alkoholiarima se razlikuje ovisno o spolu ispitanika ali u drugom smjeru, dakle,
ispitanici imaju statistiki znaajno pozitivniji stav prema alkoholiarima (t=-1,886,
S.S.=313, p=0,050). Kad je rije o psihikoj bolesti ne postoji razlika u stavu meu
spolovima (t=1,454, S.S.=313, p=0,157). Naime, za razliku od narkomana prema
kojima su ispitanice bile benevolentnije, kad se radi o alkoholiarima, ispitanici imaju
pozitivniji stav od ispitanica. Ovakav rezultat zapravo ne udi uzmemo li u obzir da je
alkoholizam jo uvijek muka bolest sa gotovo dvostruko viom uestalou ovog
poremeaja u mukoj populaciji (procjenjuje se da na 7 mukaraca alkoholiara dolaze
oko 4 ene). Prema podacima iz literature, u nas se alkoholizam kod ena javlja rjee
nego kod mukaraca zbog drutvenog poloaja ena i razliitih obiaja u vezi s
pijenjem alkoholnih pia meu spolovima (Hudolin, 1989.). Kako se u drutvu mijenja
poloaj ena, tako se poveava i broj ena alkoholiara, a u nekim razvijenim
zemljama taj je odnos izjednaen; na jednog mukarca alkoholiara dolazi jedna ena.
No, kod nas je alkohol jo uvijek neto za im u razliitim prilikama ee poseu
mukarci, pa je time mogue i objasniti njihove pozitivnije stavove prema
alkoholiarima.
S obzirom na utvren statistiki znaajan utjecaj interakcije spola i vrste
poremeaja na razlike u stavovima ispitanika prema psihikim bolesnicima,
narkomanima i alkoholiarima daljnju obradu rezultata razdvojili smo prema spolu.
Zanimalo nas je izmeu kojih stavova postoji statistiki znaajna razlika za svaki spol
posebno.
5.1.2

Razlike u stavovima srednjokolaca prema psihikim bolesnicima,

narkomanima i alkoholiarima
Usporedba stavova ispitanika prema narkomanima i psihikim bolesnicima

pokazuje da izmeu ta dva stava postoji statistiki znaajna razlika u smjeru

39

pozitivnijih stavova prema psihikim bolesnicima u odnosu na narkomane (t=7,739,

S.S.=152, p=0,000). Nadalje, dobivena je i statistiki znaajna razlika izmeu stavova
prema alkoholiarima i narkomanima koja govori o pozitivnijim stavovima
srednjokolaca prema alkoholiarima u odnosu na narkomane (t=-8,786, S.S.=152,
p=0,000). Naposljetku, razlika izmeu stavova srednjokolaca prema psihikim
bolesnicima i alkoholiarima nije se pokazala statistiki znaajnom

(t=1,187,

S.S.=152, p=0,237). Uzmemo li u obzir sve dobivene rezultate, moemo zakljuiti da

srednjokolci imaju statistiki znaajno negativnije stavove prema narkomanima u
odnosu na alkoholiare i psihike bolesnike. Ovaj rezultat djelomino se slae s naom
polaznom hipotezom. Naime, pozitivniji stav prema psihikim bolesnicima u odnosu
na narkomane vjerojatno je uvjetovan usporedbom sa narkomanima koji su prema
samoj definiciji razvoja bolesti ovisnosti, doveli sebe do tog stanja. U skladu s time,
oekivali bismo i statistiki znaajno negativnije stavove prema alkoholiarima u
odnosu na psihike bolesnike, to se nije pokazalo. Naime, vlastita odgovornost koju bi
ispitanici mogli vezati uz razvoj alkoholizma i narkomanije bila bi razlog negativnijim
stavovima prema alkoholiarima i narkomanima. Meutim, ispitanici alkoholiare ne
doivljavaju razliitima od psihikih bolesnika, to je s jedne strane mogue objasniti
njihovom percepcijom da se i u jednom i u drugom sluaju radi o bolesti i da vlastita
odgovornost kod razvoja alkoholizma ne igra ulogu. S druge strane, kao to je ve
reeno, alkoholizam je muka bolest, mukarci za alkoholom u najrazliitijim
prilikama poseu ee nego ene, a koliina konzumiranog alkohola i tolerancija na nj
esto se meu mukarcima smatra mjerilom snage i mukosti (Hudolin, 1989).
5.1.3

Razlike u stavovima srednjokolki prema psihikim bolesnicima,

narkomanima i alkoholiarima.
Usporedba stavova ispitanica prema narkomanima i psihikim bolesnicima

pokazuje da izmeu ta dva stava postoji statistiki znaajna razlika u smjeru

pozitivnijih stavova prema psihikim bolesnicima u odnosu na narkomane (t=6,737,
S.S.=161, p=0,000). Nadalje, i razlika izmeu stavova srednjokolki prema psihikim
bolesnicima i alkoholiarima pokazala se statistiki znaajnom (t=5,465, S.S.=161,
p=0,000). Naposljetku, dobivena je i statistiki znaajna razlika izmeu stavova prema
alkoholiarima i narkomanima koja govori o pozitivnijim stavovima srednjokolki
prema alkoholiarima u odnosu na narkomane (t=-2,355, S.S.=161, p=0,020).

40

Iz dobivenog moemo zakljuiti da srednjokolke imaju najpozitivnije stavove

prema psihikim bolesnicima, zatim statistiki znaajno manje pozitivne stavove
prema

alkoholiarima

statistiki

znaajno

najnegativnije

stavove

prema

narkomanima. Ovaj rezultat slae se s naom polaznom hipotezom, kojom smo

pretpostavili da e poredak stavova od najnegativnijeg do najpozitivnijeg biti upravo
ovakav. Najpozitivniji stav prema psihikim bolesnicima vjerojatno je uvjetovan
usporedbom sa narkomanima i alkoholiarima koji su, prema samoj definiciji razvoja
bolesti ovisnosti, doveli sebe do tog stanja to za ostale psihike poremeaje ipak nije
sluaj. Razlog negativnijim stavovima prema alkoholiarima i narkomanima vjerojatno
je vlastita odgovornost koju ispitanice mogu vezati uz razvoj alkoholizma i
narkomanije. Istovremeno, stav ispitanica prema alkoholiarima je statistiki znaajno
pozitivniji od stava prema narkomanima, pa moemo pretpostaviti da je razina
odgovornosti koju ispitanice veu uz ova dva poremeaja razliita. Alkoholizam je
moda za ispitanice prihvatljiviji jednostavno zbog njegove vee pojavnosti u odnosu
na narkomaniju u naem podneblju.
Iako je ispitivanje slinih problema u literaturi vrlo rijetko, rezultati nekih
novijih ispitivanja stavova prema psihikim bolesnicima djelomice potvruju nalaze
dobivene na enskom uzorku. Naime, u opsenom ispitivanju stavova britanske odrasle
populacije dobiveno je da su oboljeli od shizofrenije, alkoholiari i narkomani
procijenjeni jednako nepredvidivima i opasnima, ali se uz zadnja dva vee jo i vlastita
krivnja za bolest (Crisp i sur., 2000). I Ritson (1999) potvruje da su, bez obzira na
veliku uestalost ovih problema danas, narkomani i alkoholiari esto stigmatizirani od
strane javnosti, zbog percepcije njihove odgovornosti za stanje u kojem se nalaze zbog
ega se smatra da manje zasluuju pomo od oboljelih od drugih psihikih bolesti.
Nadalje, postoji mogunost da razliit stav ispitanika prema psihikim bolesnicima na
jednoj i narkomanima i alkoholiarima na drugoj strani proizlazi iz njihovog razliitog
shvaanja ova tri stanja. Naime, premda su klasificirane kao psihiki poremeaji (DSM
IV, 1996), ovisnost o drogi i alkoholu moda se, veinski gledano, ne doivljavaju kao
psihika bolest. Premda bi to rijeilo ovu nedoumicu, u naem istraivanju nismo
ispitali kako ispitanici tono shvaaju ova stanja. Ipak, povod za ovu pretpostavku bila
je reakcija Heima (2000) na spomenuto istraivanje Crispa i sur. (2000) koja je zapravo
kritika same koncepcije istraivanja u kojem su bolesti ovisnosti tretirane jednako kao i
ostale psihike bolesti. Iako autor razumije opu potrebu medicinske struke za
klasifikacijom i razjanjenjem samih dijagnostikih kriterija, ovo istraivanje smatra
41

potencijalno stigmatizirajuim. Naime, alkoholizam i ovisnost o drogama su u

istraivanju tretirani psihikim bolestima kao da je to opeprihvaena istina meu
znanstvenicima i strunjacima to, prema rijeima autora, nije sluaj. Dakle, ako meu
autoritetima medicinske znanosti ne postoji slaganje, opravdano je pretpostaviti da i
meu opom populacijom, pa tako i srednjokolcima ne postoji slaganje u koncepciji
ovih poremeaja. U nekom buduem istraivanju svakako bi trebalo krenuti od
podataka o tome kako ciljna populacija shvaa ovisnost o alkoholu i drogama.
I hipoteza o statistiki znaajno pozitivnijim stavovima srednjokolaca prema
alkoholiarima u odnosu na narkomane takoer je u istraivanju potvrena (kod
ispitanika: t=-8,786, S.S.=152, p=0,000; kod ispitanica: t=-2,355, S.S.=161, p=0,020).
Pretpostavili smo da e stav prema alkoholiarima biti znatno pozitivniji upravo zbog
socijalne prihvaenosti konzumacije alkohola koja je, barem kad je rije o ovom
podneblju, dnevno prisutna i prati sve prilike bilo da je rije o sretnim ili manje
sretnim okolnostima (Hudolin, 1989). Uz to pozitivniji stavovi bi se mogli objasniti i
veom mogunou identifikacije srednjokolaca, bilo enskih bilo mukih, sa
sredstvom ovisnosti, jer, premda zastraujue zvui, injenica je da je vie od 30%
adolescenata imalo epizode tekog opijanja, a ak 3,7% svakodnevno konzumira
alkoholna pia (http://www.hzjz.hr).
Alkoholizam, kada je jednom dijagnosticiran, izaziva odbacivanje oboljelog od
strane obitelji i ire zajednice, meutim, do same potvrde bolesti esto proe dugo
vrijeme koje ukljuuje poricanje, socijalno opravdavanje i nekritinost okoline u
smislu ne pridavanja odgovarajue panje ekscesivnom pijenju neke osobe. Dakle,
alkoholizam kao bolest ovisnosti poinje esto puno prije same dijagnoze, ali okolina
je sklona davanju dvostrukih poruka o tome. Fina i esto neprimjetljiva granica izmeu
onog koga drutvo karakterizira kao nekog tko samo voli malo vie popiti i nekog
tko je alkoholiar moe utjecati na stav spram alkoholiara i uiniti ga pozitivnijim od
stava prema narkomanima. Potvrdu dobivenih rezultata nalazimo i u istraivanju
Novaka i sur. (2002) koji su kod 2266 adolescenata iz Chicaga, izmeu ostalog, ispitali
razinu percepcije tetnosti upotrebe razliitih psihoaktivnih tvari (alkohola, marihuane,
tekih droga). Rezultati istraivanja pokazuju da je uporaba alkohola procijenjena
statistiki znaajno manje tetnom od uporabe tekih droga.

42

5.2

ATRIBUCIJE UZROKA, KONTAKT I SAMOPROCJENA ZNANJA

SREDNJOKOLACA O ALKOHOLIZMU, NARKOMANIJI I
PSIHIKOJ BOLESTI

5.2.1

Kauzalne atribucije
Da bismo odgovorili na prvi dio 2. problema ispitali smo postojanje eventualnih

razlika meu kauzalnim atribucijama srednjokolaca o psihikoj bolesti, alkoholizmu i

narkomaniji s obzirom na spol ispitanika. Pritom je primijenjen postupak sloene
analize varijance, za svaku od tri kauzalne dimenzije: mjesto uzronosti, stabilnost i
podlonost kontroli.
5.2.1.1 Atribucije srednjokolaca o mjestu uzronosti psihike bolesti,
narkomanije i alkoholizma s obzirom na spol.

Tablica 7. Deskriptivne vrijednosti atribucija mjesta uzronosti s obzirom na spol

spol
MUKI

ENSKI

UKUPNO

atribucija
mjesta uzronosti
ALKOHOLIAR
I
NARKOMANI
PSIHIKI
BOLESNICI
N

3,49 M
1,64

3,78 M
1,41

3,64
1,53

3,81 M
1,78
3,65 M
1,39
150

3,99 M
1,60
3,89 M
1,38
159

3,90
1,69
3,78
1,39
309

LEGENDA:
M = aritmetika sredina
standardna devijacija

43

broj ispitanika

Na osnovu prosjene atribucije uzroka za pojedini poremeaj (Tablica 7.) mogli

bismo zakljuiti
podjednako

da su srednjokolci uzroke svih poremeaja pripisivali gotovo

karakteristikama

osobe

(internalno),

karakteristikama

situacije

(eksternalno) (Malk=3,64, Mpsi=3,78, Mnar=3,90). Meutim, kao i kod stavova,

zanimalo nas je koriste li ispitanici i u kojoj mjeri itav raspon odgovora. Analizirali
smo atribuciju mjesta uzronosti prema postocima pojedinih odgovora za svaki
poremeaj (Prilog 4). Dobiveni rezultati govore da, iako ispitanici u sva tri sluaja
koriste cijeli raspon odgovora, daleko najvei postotak u odnosu na druge vrijednosti
ima skalna vrijednost 4 odnosno sredinja vrijednost skale koja ukazuje na podjednako
vezanje uzroka alkoholizma, narkomanije i psihike bolesti uz karakteristike osobe i
karakteristike okoline. Pritom se za srednju skalnu vrijednost kad je rije o narkomaniji
odluilo 36% ispitanika, kad je rije o alkoholizmu 42% ispitanika, a kad je rije o
psihikoj bolesti ukupno 45,7% ispitanika. Osigurani ovom analizom, moemo
zakljuiti da srednjokolci zaista u najveem broju smatraju da su uzroci sva tri
poremeaja podjednako vezani uz osobu i uz okolinu.
Nadalje, zanimalo nas je razlikuju li se atribucije srednjokolaca o mjestu
uzronosti statistiki znaajno s obzirom na poremeaj i spol ispitanika.

Tablica 8. Zavrna tablica analize varijance atribucije mjesta uzronosti za

narkomane, alkoholiare i psihike bolesnike

GLAVNI EFEKT VRSTE

POREMEAJA (zavisni efekt)
GLAVNI EFEKT SPOLA
(nezavisni efekt)
INTERAKCIJA
(vrsta poremeaja x spol)

SUMA

S.S

KVADRATA

Prosjen
a suma

kvadrata

10,745

5,373

2,699

0,068

12,620

12,620

4,042

0,045

0,493

,246

0,124

0,884

44

Slika 3. Grafiki prikaz interakcije vrste poremeaja i spola kod atribucije mjesta
uzronosti za alkoholiare, narkomane i psihike bolesnike

Atribucija
mjesta
uzronosti

4,1
4,0
3,9
3,8
3,7
3,6

Legenda:

3,5

muki

3,4

enski

Alkoholiar

Narkoman

Psihiki bolesnik

Sloena analiza varijance je pokazala da glavni efekt vrste bolesti nije statistiki
znaajan, odnosno da se atribucije mjesta uzronosti s obzirom na poremeaj ne
razlikuju statistiki znaajno (F=2,699, p=0,068). Tek je glavni efekt spola granino
statistiki znaajan, to podrazumijeva da se ispitanici od ispitanica znaajno razlikuju
u atribucijama mjesta uzronosti prema ove tri skupine (F=4,042, S.S.=0,05).
Vizualnom inspekcijom deskriptivnih rezultata, kao i na grafikom prikazu interakcije
moemo uoiti da ispitanice dosljedno sve poremeaje atribuiraju vie eksternalno od
ispitanika, no rezultati analize varijance ukazuju na to da ne postoji statistiki znaajna
razlika u atribucijama mjesta uzronosti s obzirom na spol ispitanika kad se radi o
pojedinom poremeaju (t alk=-1,419, S.S.=310, p=0,157, t nar=-0,717, p=0,474, t psi=1,591, S.S.=310, p=0,113).
Rezultati su potvrdili nau pretpostavku. Prema tumaenjima literature (DSM
IV, 1996), za svaki od ova tri poremeaja postoje dokazi da su jednim dijelom za
njihov razvoj zasluni dispozicijski faktori (karakteristike osobe), a jednim dijelom
situacijski faktori (karakteristike okoline). Primjerice, za razvoj bolesti ovisnosti moe
postojati odreena uroena sklonost premda se sama bolest ne moe naslijediti. Veliku

45

vanost u poetku razvoja bolesti ovisnosti imaju utjecaji iz okoline, bilo da se radi o
nekim stresogenim dogaajima, bilo da se radi o utjecaju nekog nauenog ponaanja
koje se u okolini smatra drutveno opravdanim pa ak i poeljnim, kakav je sluaj s
konzumacijom alkohola (Hudolin, 1989). Kad je pak rije o drugim vrstama psihike
bolesti, za uzrocima nekih od njih jo se i danas traga, osobito na biolokom planu, sa
ciljem da se identificira genetika podloga zasluna za pojavu odreene psihike
bolesti (Phelan, 2002). No, niti ovdje ne valja zanemariti okolinske utjecaje koji,
posebno ako su stresogenog karaktera, mogu djelovati kao okida u razvoju psihike
bolesti (Dacey i Kenny, 1994). Kad je rije o uzrocima shizofrenije, rezultati
istraivanja su razliiti; u istraivanju Stuarta i sur. (2001) o stavovima zajednice
prema oboljelima od shizofrenije, provedenom na sluajnom uzorku od 1653
stanovnika ruralnih i urbanih podruja Kingstona, dvije treine ispitanika smatralo je
da je uzrok shizofrenije bioloki. Za razliku od toga, u istraivanju Shibre-a i sur.
(2001) o percepciji stigme lanova obitelji oboljelih od shizofrenije, koje je pokrilo
uzorak od 178 stanovnika tradicionalne ruralne Etiopije, ak je 30% ispitanika uzrok
shizofrenije pripisalo nadnaravnim silama. Ono to je, prema rijeima Harrop-a (2001),
zanemareno a ide u prilog uvaavanju okolinskih utjecaja na razvoj shizofrenije jest
injenica da se prva epizoda bolesti obino pojavljuje u periodu adolescencije.
Potvreno je da u toj razvojnoj fazi postoji vie znaajnih izvora stresa, kojih prema
Newcombu i sur. (1981, prema Dacey i Kenny, 1994) ima sedam; obitelj,
nesrea/bolest, seksualnost, autonomnost, devijantnost, promjena lokacije i distres
(nezadovoljstvo tjelesnim izgledom, lo uspjeh u koli). Pretpostavlja se da je pojava
psihoze u adolescenciji rezultat blokade, nemogunosti vulnerabilnih pojedinaca da
podnesu ovo svakom pojedincu teko razvojno razdoblje (Harrop, 2001).

46

5.2.1.2 Atribucije srednjokolaca o stabilnosti psihike bolesti, narkomanije i

alkoholizma s obzirom na spol
Tablica 9. Deskriptivne vrijednosti atribucija stabilnosti s obzirom na spol

spol
Muki

enski

UKUPNO

atribucija
stabilnosti uzroka
ALKOHOLIARI
NARKOMANI
PSIHIKI
BOLESNICI
N

5,45
1,56
4,78
1,69
4,21
1,65
151

5,32
1,67
5,34
1,62
4,59
1,52
158

5,39
1,62
5,07
1,67
4,40
1,59
309

LEGENDA:
M = aritmetika sredina
standardna devijacija
broj ispitanika

Prema deskriptivnim vrijednostima vidljivo je da je prosjena atribucija

stabilnosti uzroka srednjokolaca za psihiku bolest blizu srednje vrijednosti skale koja
podrazumijeva neodlunost ispitanika da li se radi o promjenjivom ili nepromjenjivom
stanju (Mpsi=4,40). Za razliku od toga narkomanija i alkoholizam procijenjeni su u
veoj mjeri promjenjivima (Mnar=5,07, Malk=5,39). Kao i ranije, analizirali smo
procjene stabilnosti stanja za svaki poremeaj pojedinano (Prilog 4). Na osnovu
analize postotaka pojedinih odgovora mogli smo uoiti da se, kad je rije o
alkoholizmu (33%) i narkomaniji (25%), ispitanici najee odluuju za odgovor 7
odnosno procjenjuju ova stanja u potpunosti promjenjivima. Za razliku od toga,
psihika bolest je od najveeg broja ispitanika (45%) procijenjena skalnom vrijednou
4 koja ukazuje na neodlunost i vjerojatno neznanje ispitanika radi li se o
promjenjivom ili nepromjenjivom stanju.

47

Ako se osvrnemo na blage razlike u vrijednostima aritmetikih sredina moemo

uoiti trend da se alkoholizam smatra stanjem donekle podlonijim promjeni u odnosu
na narkomaniju i psihiku bolest, koja se smatra stanjem najmanje podlonom
promjeni. Da bismo provjerili da li ovaj trend znai i statistiki znaajnu razliku meu
atribucijama stabilnosti s obzirom na poremeaj i s obzirom na spol ispitanika, koristili
smo postupak sloene analize varijance.
Tablica 10. Zavrna tablica analize varijance atribucije stabilnosti uzroka za
alkoholiare, narkomane i psihike bolesnike

GLAVNI EFEKT VRSTE

POREMEAJA (zavisni efekt)
GLAVNI EFEKT SPOLA
(nezavisni efekt)
INTERAKCIJA
(vrsta poremeaja x spol)

SUMA

S.S

Prosjena suma

KVADRATA

kvadrata

157,168

78,584

40,395

0,000

17,140

17,140

4,314

0,039

19,700

9,850

5,063

0,007

Slika 4. Grafiki prikaz interakcije vrste poremeaja i spola za atribucije stabilnosti

5,6

Analiza
varijance je pokazala da je glavni efekt vrste poremeaja statistiki
5,4

uzroka

stabilnosti

Atribucija

uzroka za alkoholizam, narkomaniju i psihiku bolest

znaajan, odnosno da se srednjokolske atribucije stabilnosti s obzirom na poremeaj

5,2

razlikuju statistiki znaajno (F=40,395, S.S.=2, p=0,000). Nadalje, rezultati analize

5,0
varijance pokazuju
da je i glavni efekt spola na razliku u atribucijama stabilnosti

srednjokolaca
4,8 prema psihikim bolesnicima, alkoholiarima i narkomanima statistiki
znaajan (F=4,314,
p=0,039). Ovaj nalaz je u skladu sa naim oekivanjima jer ukazuje
4,6
Legenda:mukih i
na to da openito postoji statistiki znaajna razlika u atribucijama stabilnosti

4,4

enskih ispitanika. I interakcija spola i vrste poremeaja se pokazala statistiki

muki

znaajnom 4,2
(F=5,063, p=0,007) to znai da, i kad se radi o pojedinom poremeaju,
enski

4,0
postoji statistiki
znaajna razlika u atribucijama stabilnosti mukih i enskih
Narkoman
Psihiki bolesnik
ispitanika. Alkoholiar
Na grafikom prikazu
interakcije vidljivo
je da openito ispitanici

alkoholizam procjenjuju stanjem najpodlonijim promjeni, a slijedi narkomanija i za

tim psihika bolest koja se procjenjuje najmanje podlonom promjeni. Pritom
ispitanice smatraju alkoholizam i narkomaniju jednako promjenjivim stanjima, a

48

ispitanici smatraju alkoholizam podlonijim promjeni od narkomanije. Ako gledamo

razlike po spolu, na grafikom prikazu interakcije je vidljivo da ispitanice dosljedno
smatraju poremeaje vie promjenjivima u odnosu na ispitanike, osim kad je rije o
alkoholizmu gdje je odnos obrnut. Zanimalo nas je jesu li te razlike u atribucijama
stabilnosti prema spolu statistiki znaajne. Primijenili smo t-test za nezavisne uzorke
za svaki pojedini poremeaj.
Rezultati pokazuju da se, kao to smo i pretpostavili, atribucije stabilnosti
razlikuju s obzirom na spol za narkomaniju i psihiku bolest. Naime, kao to smo
utvrdili i vizualnom inspekcijom rezultata, ispitanice narkomaniju i psihiku bolest
smatraju stanjima statistiki znaajno vie podlonima promjeni u odnosu na ispitanike
(t=-3,048, S.S.=310, p=0,003, t=-2,127, S.S.=310, p=0,034). Kad se radi o
alkoholizmu, rezultati pokazuju da nema razlike u atribucijama stabilnosti s obzirom
na spol (t=0,518, S.S.=310, p=0,605).
Za ove rezultate moe se djelomino nai potvrda i u nekim drugim
istraivanjima. Npr. Kauffman i sur. (1997) su dokazali da ene openito vie vjeruju u
tretman psihike bolesti od mukaraca. U skladu s time mogli bismo zakljuiti da
upravo zbog vee vjere u lijeenje i mogunost oporavka ispitanice u naem
istraivanju smatraju narkomaniju i psihiku bolest znaajno vie podlonima promjeni
u odnosu na ispitanike. to se tie alkoholizma, ispitanici i ispitanice ga smatraju
jednako podlonim promjeni. Ispitanici, za razliku od ispitanica rade razliku u procjeni
promjenjivosti alkoholizma i narkomanije to nije sluaj kod ispitanica. Razlog tome
mogao bi biti openito pozitivniji odnos mukih spram alkoholizma, njihovo shvaanje
da se radi o manje ozbiljnom problemu nego kad je rije o narkomaniji. Ova
pretpostavka objanjena je ve ranije komentiranom injenicom da je alkohol sredstvo
koje je openito ovjeku bliskije od droge. Pritom je alkoholizam u svijetu i kod nas
jo uvijek muka bolest. U prilog ovoj pretpostavci ide i nalaz ovog istraivanja da su
stavovi srednjokolaca prema alkoholiarima statistiki znaajno pozitivniji od stavova
srednjokolki to je komentirano ranije u raspravi.
S obzirom na utvren statistiki znaajan utjecaj spola na razlike u atribucijama
stabilnosti psihike bolesti, narkomanije i alkoholizma daljnju obradu rezultata
razdvojili smo prema spolu. Naime, zanimalo nas je izmeu kojih poremeaja postoji
statistiki znaajna razlika u atribucijama stabilnosti za svaki spol posebno. Da bismo
to utvrdili sluili smo se t-testovima za zavisne uzorke.

49

5.2.1.3 Atribucije stabilnosti uzroka psihike bolesti, narkomanije i alkoholizma

za srednjokolce
Rezultati usporedbe prosjenih vrijednosti atribucija stabilnosti na mukom
djelu uzorka za alkoholizam, narkomaniju i psihiku bolest pokazuju sljedee: postoji
statistiki znaajna razlika izmeu atribucije za alkoholizam i psihiku bolest u smjeru
stabilnije atribucije za psihiku bolest (t=7,754 S.S.=151, p=0,000). Nadalje, dobivena
je i statistiki znaajna razlika izmeu atribucija stabilnosti za narkomaniju i
alkoholizam (t=3,933, S.S.=151, p=0,000) koja govori da ispitanici smatraju
alkoholizam stanjem podlonijim promjeni od narkomanije. Naposljetku, i razlika
izmeu atribucija stabilnosti za narkomaniju i psihiku bolest se kod mukog dijela
uzorka pokazala statistiki znaajnom (t=3,341, S.S.=151, p=0,001), to znai da
ispitanici smatraju narkomaniju stabilnijom u odnosu na alkoholizam. Uzmemo li u
obzir sve dobivene rezultate, moemo zakljuiti da srednjokolci smatraju da je
alkoholizam stanje najpodlonije promjeni, a psihika bolest stanje najmanje podlono
promjeni.
5.2.1.4 Atribucije stabilnosti uzroka psihike bolesti, narkomanije i alkoholizma
za srednjokolke
Rezultati usporedbe prosjenih vrijednosti atribucija stabilnosti na enskom
djelu uzorka za alkoholizam, narkomaniju i psihiku bolest pokazuju sljedee: postoji
statistiki znaajna razlika izmeu atribucije stabilnosti za narkomaniju i psihiku
bolest u smjeru stabilnije atribucije za psihiku bolest (t=4,998 S.S.=157, p=0,000).
Nadalje, dobivena je i statistiki znaajna razlika izmeu atribucija stabilnosti za
alkoholizam i psihiku bolest (t=4,869, S.S.=157, p=0,000) koja govori da
srednjokolke smatraju alkoholizam stanjem podlonijim promjeni od psihike bolesti.
Naposljetku, razlika izmeu atribucija stabilnosti za narkomaniju i alkoholizam nije se
pokazala statistiki znaajnom (t=-0,183, S.S.=157, p=0,855), to znai da ispitanice
smatraju narkomaniju i alkoholizam jednako podlonima stabilnima. Iz dobivenih
rezultata moemo zakljuiti da srednjokolke smatraju da su alkoholizam i
narkomanija stanja jednako podlona promjeni, a pritom u veoj mjeri promjenjiva u
odnosu na psihiku bolest.

50

Openito gledajui, dobiveni rezultati donekle su potvrdili naa oekivanja.

Naime, oekivali smo da e ispitanici, bez obzira na spol, psihiku bolest, zbog njenog
kroninog tijeka, smatrati stanjem statistiki znaajno manje promjenjivim u odnosu na
alkoholizam i narkomaniju to je i dobiveno. I u ranije spomenutom istraivanju Crispa
i sur. (2000) ispitanici su veinom za bolesti ovisnosti prognozirali mogunost
oporavka, a za razliku od toga 50% ih je odgovorilo da se oboljeli od shizofrenije nikad
nee oporaviti.
Rezultati ukazuju i na to da postoji statistiki znaajna razlika izmeu procjena
srednjokolaca o promjenjivosti narkomanije i alkoholizma. Srednjokolci naime
smatraju da je alkoholizam stanje podlonije promjeni od narkomanije, a naa je
pretpostavka bila da se ovdje nee pokazati statistiki znaajna razlika jer su i
narkomanija i alkoholizam bolesti ovisnosti koje se danas jednako uspjeno mogu
lijeiti pod uvjetom da za to postoji snana volja bolesnika. Takav je rezultat potvren
na enskom djelu uzorka. Dobiveni rezultat mogao bi se objasniti percepcijom
ispitanika da je uporaba droga tetnija od uporabe alkohola to je recimo dokazano u
prije spomenutom istraivanju Novaka i sur. (2000). Kad bismo imali podatke o tome
da ispitanici drogu smatraju tetnijom za zdravlje od alkohola, bilo bi opravdano
pretpostaviti da upravo zbog toga smatraju da je potrebno due vrijeme i vie truda da
se izlijei osoba koja pati od posljedica zlouporabe droge nego osoba koja pati od
posljedica zlouporabe alkohola.

51

5.2.1.5 Atribucije srednjokolaca o podlonosti kontroli uzroka psihike bolesti,

narkomanije i alkoholizma s obzirom na spol ispitanika

Tablica 11. Deskriptivne vrijednost atribucija podlonosti kontroli s obzirom na spol

spol
atribucija podlonosti

MUKI

ENSKI

UKUPNO

kontroli
ALKOHOLIARI

NARKOMANI

PSIHIKI
BOLESNICI

5,59

6,06

5,83

1,78

1,29

1,56

5,75

6,04

5,90

1,49

1,41

1,45

3,13

3,21

3,17

1,62

1,66

1,64

150

159

309

LEGENDA:
M = aritmetika sredina
standardna devijacija
broj ispitanika

Deskriptivne vrijednosti nam govore da srednjokolci smatraju da su

alkoholizam i narkomanija stanja na koja je osoba donekle mogla utjecati svojom
voljom (Malk=5,83, Mnar=5,90), a psihika bolest stanje na koje osoba uglavnom nije
mogla utjecati svojom voljom (Mpsi=3,17). Zanimalo nas je koriste li ispitanici itav
raspon odgovora i za koje se odgovore odnosno skalne vrijednosti ponajvie odluuju s
obzirom na poremeaj (Prilog 4). Najvei postotak ispitanika je na pitanje o
mogunosti vlastitog utjecaja na alkoholizam (47%) i narkomaniju (48%) odgovorio
zaokruujui skalnu vrijednost 7, koja znai maksimalnu mogunost utjecaja na stanje.
Kad je rije o psihikoj bolesti, vjerojatno zbog neodlunosti i neznanja, najvie je
ispitanika (27%) zaokruilo srednju skalnu vrijednost 4, a kao drugi najei odgovor
koji je odabralo 20% ispitanika slijedi skalna vrijednost 1 koja podrazumijeva potpunu

52

nemogunost utjecaja na stanje, to je izraz bolje informiranosti tog dijela uzorka o

prirodi ovog poremeaja.
U odgovoru na 2. problem, zanimalo nas je i razlikuju li se atribucije
podlonosti uzroka kontroli statistiki znaajno s obzirom na poremeaj i s obzirom na
spol ispitanika. Da bismo to utvrdili sluili smo se sloenom analizom varijance.
Tablica 12. Zavrna tablica analize varijance atribucije podlonosti kontroli za
alkoholiare, narkomane i psihike bolesnike

GLAVNI EFEKT VRSTE

POREMEAJA (zavisni efekt)
GLAVNI EFEKT SPOLA
(nezavisni efekt)
INTERAKCIJA
(vrsta poremeaja x spol)

SUMA

S.S

Prosjena suma

KVADRATA

kvadrata

1497,113

748,557

379,538

0,000

18,203

18,203

5,611

0,018

5,843

2,921

1,481

0,228

Slika 5. Grafiki prikaz interakcije vrste poremeaja i spola za atribucije podlonosti

sti kontroli

podlono

Atribucija

kontroli za alkoholiare, narkomane i psihike bolesnike

6,5

Sloena6,0analiza varijance je pokazala da je glavni efekt vrste poremeaja

statistiki znaajan, odnosno da se atribucije podlonosti kontroli uzroka s obzirom na

5,5

poremeaj razlikuju statistiki znaajno (F=379,53, p=0,000). Nadalje, rezultati analize

5,0
varijance pokazuju
da je i glavni efekt spola na razliku u atribucijama podlonosti
4,5
kontroli srednjokolaca
prema psihikim bolesnicima, alkoholiarima i narkomanima

statistiki znaajan
(F=5,611, p=0,018). To znai da ispitanici i ispitanice ove
4,0
poremeaje smatraju razliito podlonima kontroli. Interakcija spola i vrste poremeaja
3,5

Legenda:

nije se pokazala statistiki znaajnom (F=1,481, p=0,228). Openito, na

grafikom
muki
3,0

prikazu interakcije vidljivo je da je alkoholizam procijenjen stanjem najpodlonijim

enski

kontroli, zatim 2,5

slijedi narkomanija i naposljetku psihika bolest kao stanje najmanje
Alkoholiar
Narkoman
podlono kontroli.
Rezultati su, ako promatramo
spolnePsihiki
razlike,bolesnik
dosljedno bliski osim

kad je rije o alkoholizmu, za koji procjene ispitanica znae viu podlonost kontroli u
odnosu na ispitanike. Zanimalo nas je jesu li razlike u procjeni podlonosti kontroli

53

statistiki znaajne s obzirom na spol. Da bismo to provjerili koristili smo t-test za

nezavisne uzorke.
Dobiveni rezultati ukazuju na to da samo kad je rije o alkoholizmu, postoji
statistiki znaajna razlika u procjenama mogunosti kontrole uzroka s obzirom na
spol. Naime, ispitanice smatraju da je uzrok alkoholizma statistiki znaajno podloniji
kontroli u odnosu na ispitanike (t=-2,788, S.S.=311, p=0,006) to je suprotno naoj
pretpostavci. Atribucije podlonosti kontroli za ostala dva poremeaja ne razlikuju se
statistiki znaajno s obzirom na spol, ispitanici i ispitanice smatraju njihove uzroke
jednako podlonima kontroli (tnar=-1,716, S.S.=310, p=0,087; tpsi=-0,323, S.S.=311,
p=0,747). Kao to je komentirano ranije u raspravi, oito je da ispitanici u odnosu na
ispitanice imaju openito razliit odnos prema alkoholizmu, koji se oituje i u
razliitim atribucijama podlonosti kontroli. Mogli bismo pretpostaviti da ispitanici
uzrok alkoholizma smatraju statistiki znaajno manje podlonim kontroli zbog
percepcije da na razvoj alkoholizma utjee i drutvo u kojem se ispijanje velikih
koliina alkohola smatra potvrdom mukosti (Hudolin, 1989).
S obzirom na utvren statistiki znaajan utjecaj spola na razlike u atribucijama
mogunosti kontrole uzroka psihike bolesti, narkomanije i alkoholizma daljnju obradu
rezultata razdvojili smo prema spolu. Naime, zanimalo nas je izmeu kojih poremeaja
postoji statistiki znaajna razlika u ovim atribucijama za svaki spol posebno. Da
bismo to utvrdili sluili smo se t-testovima za zavisne uzorke.
5.2.1.6 Atribucije podlonosti kontroli uzroka psihike bolesti, narkomanije i
alkoholizma za srednjokolce
Da bismo provjerili izmeu kojih poremeaja postoji statistiki znaajna razlika
u tome koliko srednjokolci njihove uzroke smatraju podlonima kontroli primijenili
smo t-testove za zavisne uzorke.
Rezultati usporedbe prosjenih vrijednosti atribucija podlonosti kontroli za
psihiku bolest i narkomaniju pokazuju da postoji statistiki znaajna razlika u tome
kako srednjokolci procjenjuju mogunost kontrole uzroka ova dva poremeaja
(t=14,917, S.S.=150, p=0,000). Uzrok psihike bolesti procijenjen je statistiki
znaajno manje podloan kontroli od uzroka narkomanije. Isto tako, kad je rije o
usporedbi psihike bolesti i alkoholizma, dobiveno je da su uzroke alkoholizma
srednjokolci procijenili podlonijima kontroli od uzroka psihike bolesti (t=12,314,

54

S.S.=150, p=0,000). Naposljetku, razlika izmeu atribucija podlonosti kontroli uzroka

za narkomaniju i alkoholizam nije se pokazala statistiki znaajnom (t=-1,145,
S.S.=150, p=0,254). Narkomanija i alkoholizam se, dakle, meu mukim dijelom
uzorka srednjokolaca smatraju stanjima na ije je uzroke osoba statistiki znaajno
vie mogla utjecati u odnosu na psihiku bolest.
5.2.1.7 Atribucije podlonosti kontroli uzroka psihike bolesti, narkomanije i
alkoholizma za srednjokolke
Kad se radi o enskom djelu uzorka, rezultati usporedbe prosjenih vrijednosti
atribucija podlonosti kontroli za alkoholizam i psihiku bolest pokazuju da postoji
statistiki znaajna razlika u tome kako srednjokolci procjenjuju mogunost kontrole
uzroka ova dva poremeaja (t=17,313, S.S.=159, p=0,000). Nadalje, kad je rije o
usporedbi psihike bolesti i narkomanije, dobiveno je da su uzroke narkomanije
srednjokolke procijenile statistiki znaajno podlonijima kontroli od uzroka psihike
bolesti (t=16,828, S.S.=159, p=0,000). Naposljetku, razlika izmeu atribucija
podlonosti kontroli za narkomaniju i alkoholizam nije se pokazala statistiki
znaajnom (t=0,182, S.S.=159, p=0,856). Na osnovu ovih nalaza mogue je zakljuiti
da se narkomanija i alkoholizam i meu srednjokolkama smatraju stanjima na ije je
uzroke osoba statistiki znaajno vie mogla utjecati u odnosu na psihiku bolest.
Openito govorei, dobiveni rezultati su u skladu sa naim pretpostavkama.
Potvreno je nae oekivanje da e ispitanici, bez obzira na spol, pripisivati statistiki
znaajno veu podlonost kontroli kad je rije o uzroku narkomanije i alkoholizma u
odnosu na uzrok psihike bolesti. Naime, radi se o uzrocima; konzumaciji alkohola i
uporabi droge, koji su do odreenog trenutka bili podloni kontroli. Nakon faze
ekscesivnog uivanja u uporabi ovih psihoaktivnih tvari zbog doivljaja ugode koje
one proizvode, slijedi faza ovisnosti u kojoj se sredstvo mora uzimati ne bi li se
sprijeila pojava posljedica apstinencijske krize. Za razliku od toga uzroci drugih
psihikih bolesti, koje se ne mogu objasniti zlouporabom psihoaktivnih tvari, nisu
sasvim razjanjeni, pa ih se ne moe smatrati niti podlonima kontroli. Najvie se,
prema podacima iz literature, podrava model prema kojemu je psihika bolest
dinamina interakcija gena, neurobiologije, okolinskih utjecaja i razvoja linosti
(Hinshaw, 2000).

55

5.2.2

Kontakt srednjokolaca s alkoholiarima, narkomanima i psihikim

bolesnicima
Drugi dio 2. problema istraivanja bio je ispitati postoje li razlike u

dosadanjem

kontaktu/iskustvu

srednjokolaca

sa

psihikim

bolesnicima,

narkomanima i alkoholiarima. Provjerili smo i razlikuje li se uestalost kontakta sa

pojedinom skupinom s obzirom na spol ispitanika. Deskriptivne vrijednosti rezultata
prikazane su u Tablici 13.
Tablica 13. Kontakt s pripadnicima pojedine skupine s obzirom na spol ispitanika

Muki

enski

UKUPNO

KONTAKT SA

DA

128

40,6

133

42,2

261

82,8

ALKOHOLIAROM

NE

24

7,6

26

8,3

50

15,9

KONTAKT SA

DA

90

28,6

102

32,4

192

61,0

NARKOMANOM

NE

63

20,0

60

19,0

123

39,0

DA

78

24,8

95

30,2

173

55,0

NE

74

23,5

67

21,3

141

44,8

KONTAKT SA
PSIHIKIM
BOLESNIKOM

Tablica 14. Vrijednosti testa dobivene analizom kontakta sa pripadnicima pojedine

skupine s obzirom na spol

USPOREDBA KONTAKTA S
OBZIROM NA SPOL
NARKOMAN
ALKOHOLIAR
PSIHIKI BOLESNIK

S.S.

0,018

0,452

0,566

0,893

1,701

0,192

56

Da bismo provjerili razlikuje li se uestalost kontakta sa pojedinom skupinom

ovisno o spolu proveden je test (Tablica 14). Pokazalo se da su i ispitanici i
ispitanice dosad imali podjednako iskustva sa pripadnicima ovih skupina. Zbog toga
nismo u daljnjoj obradi rezultata odvajali muke od enskih ispitanika.
Prema frekvencijama potvrdnih odgovora na pitanje o dosadanjem
iskustvu/kontaktu ispitanika sa psihikim bolesnicima, narkomanima i alkoholiarima
moemo uoiti da je daleko najvie ispitanika (N=83%) imalo kontakt s alkoholiarom,
manje ispitanika (N=61%) imalo je kontakt s narkomanom, a najmanje je
srednjokolaca (N=55%) imalo kontakt sa psihikim bolesnikom. Da bismo utvrdili
postoje li statistiki znaajne razlike u frekvenciji kontakta srednjokolaca sa
narkomanima, alkoholiarima i psihikim bolesnicima primijenili smo test. Razlike
izmeu frekvencija kontakta sa alkoholiarima, narkomanima i psihikim bolesnicima
pokazale su se statistiki znaajnima u ve spomenutom smjeru (Tablica 15).
Tablica 15. Vrijednosti testa za usporedbu kontakta srednjokolaca sa razliitim
skupinama

USPOREDBA KONTAKTA

S.S.

NARKOMAN - PSIHIKI BOLESNIK

25,912

0,000

NARKOMAN - ALKOHOLIAR

18,579

0,000

PSIHIKI BOLESNIK - ALKOHOLIAR

11,068

0,000

Zanimalo nas je i, ako su u dosadanjem iskustvu imali kontakt sa

alkoholiarom, narkomanom ili psihikim bolesnikom, kakve je vrste bio taj kontakt,
odnosno o kom se radilo.
Slika 6. Grafiki prikaz postotka pojedine vrste kontakta sa alkoholiarima,
narkomanima i psihikim bolesnicima

57

45

41

40
35
30
25
20
15
10
5

30,2
26,3
19

22,9

21

17,7
13

14

13
5,4 5,7

4,1 3,2

7,3

0
alkoholiar
lan ue obitelji

narkoman
lan ire obitelji

kolega iz razreda/kole

psihiki bolesnik
prijatelj

susjed

Kad je rije o kontaktu s alkoholiarom, najvei broj srednjokolaca kae da se

radilo o prijatelju (N=30%), i odmah nakon toga o susjedu (N=26%). Kontakti
srednjokolaca sa narkomanima u veini sluajeva odnosili su se na prijatelje
(N=41%), a manje ispitanika je imalo kolegu iz razreda/kole (N=17%) i susjeda
(N=13%) narkomana. Najvei broj srednjokolaca imao je kontakt sa psihikim
bolesnikom kao susjedom (N=23%) i zatim prijateljem (N=14%). Oko 10% ispitanika
svjedoi o tome da se njihov kontakt sa psihikim bolesnikom odnosio na kontakt sa
lanom obitelji (ue i ire).
Iz grafikog prikaza (Slika 6.) jasno moemo vidjeti i razlike u kontaktima
srednjokolaca sa alkoholiarima, narkomanima i psihikim bolesnicima. Naime,
kontakt s alkoholiarima, za razliku od onog s narkomanima i psihikim bolesnicima
zastupljen je u svim segmentima. Alkoholizam je prisutan svugdje, i meu uom i
irom obitelji, i meu prijateljima te susjedima. Ako se pouzdamo u podatak da u
Hrvatskoj od alkohola direktno i indirektno pati oko milijun ljudi, ovakav rezultat niti
ne udi. Za razliku od toga, narkomanija i psihika bolest su poremeaji koji se,
vidljivo i prema grafikom prikazu kontakta, dogaaju nekom drugom. Naime,
frekvencije kontakata u uoj i iroj obitelji znaajno su manje od frekvencija kontakata
kad se radi o iroj okolini npr. prijateljima ili susjedima. Pritom, kad je rije o
psihikoj bolesti, ponajvie se radi o kontaktu sa susjedima, a kad je rije o
narkomaniji, kontakt srednjokolaca osobito je vezan uz vrnjake odnosno prijatelje
koji ih okruuju.

58

5.2.3

Samoprocjena razine znanja o alkoholizmu, narkomaniji i psihikoj bolesti

Kao odgovor na trei dio 2. problema istraivanja ispitali smo postoje li razlike
u samoprocjeni znanja srednjokolaca o psihikoj bolesti, narkomaniji i alkoholizmu s
obzirom na spol ispitanika. Na osnovu rezultata ispitanika na skali samoprocjene
znanja dobivene su deskriptivne vrijednosti prikazane u Tablici 16.

Tablica 16. Deskriptivne vrijednosti samoprocjene znanja o alkoholizmu, narkomaniji

i psihikoj bolesti s obzirom na spol

spol
MUKI

samoprocjena

ENSKI

UKUPNO

znanja o
M

5,38

5,38

5,38

1,43

1,29

1,36

4,59

5,06

4,83

1,78

1,46

1,63

PSIHIKOJ

3,01

3,91

3,48

BOLESTI

1,47

1,40

1,50

ALKOHOLIZMU
NARKOMANIJI

150

159

309

LEGENDA:
M = aritmetika sredina
standardna devijacija
broj ispitanika

Prije samog komentara rezultata valja istaknuti da na osnovu samoprocjene

znanja o odreenom poremeaju ne moemo zakljuivati o stvarnom znanju ispitanika
o tom poremeaju u apsolutnim terminima, ve uz pretpostavku da ispitanici ine
podjednaku pogreku kad procjenjuju svoje znanje o razliitim poremeajima, moemo
govoriti o razlikama izmeu samoprocjena u relativnim terminima to je i u skladu s
postavljenom hipotezom.
Rezultati pokazuju trend prema kojem je prosjena samoprocijenjena razina
znanja najvea za alkoholizam (M=5,38), neto manja za narkomaniju (M=4,83) i

59

najmanja za psihiku bolest (M=3,48). Zanimalo nas je razlikuju li se prosjene

samoprocjene znanja statistiki znaajno s obzirom na vrstu poremeaja i spol
ispitanika, i da bismo to utvrdili primijenili smo postupak sloene analize varijance.

Tablica 17. Zavrna tablica analize varijance samoprocjene znanja o alkoholizmu,

narkomaniji i psihikoj bolesti

GLAVNI EFEKT VRSTE

POREMEAJA (zavisni efekt)
GLAVNI EFEKT SPOLA
(nezavisni efekt)
INTERAKCIJA

SUMA

S.S

Prosjena suma

KVADRATA

kvadrata

601,965

300,983

227,139

0,000

47,975

47,975

12,369

0,001

30,919

15,459

11,667

0,000

6,0

znanj

na

procje

Samo

Slika 7. Grafiki prikaz interakcije vrste poremeaja i spola za samoprocjenu znanja o

alkoholizmu, narkomaniji i psihikoj bolesti

5,5
5,0
4,5
4,0
3,5

Legenda:

3,0

muki

2,5

enski

Alkoholiar

Narkoman

Psihiki bolesnik

60

Analiza varijance je pokazala da se srednjokolske samoprocjene znanja s

obzirom na poremeaj razlikuju statistiki znaajno, odnosno da postoji statistiki
znaajan glavni efekt vrste poremeaja (F=227,139, p=0,000). Nadalje, rezultati
analize varijance pokazuju i da je glavni efekt spola statistiki znaajan (F=12,369,
p=0,001) to znai da openito postoji statistiki znaajna razlika u samoprocjeni
znanja o ova tri poremeaja izmeu mukih i enskih ispitanika. I interakcija spola i
vrste poremeaja se pokazala statistiki znaajnom (F=11,667, p=0,000) to znai da, i
kad se radi o svakom pojedinom poremeaju, postoji statistiki znaajna razlika u
samoprocjeni znanja izmeu mukih i enskih ispitanika. Na grafikom prikazu
interakcije moemo jasno vidjeti da je samoprocijenjeno znanje i mukih i enskih
ispitanika najvee za alkoholizam, zatim slijedi narkomanija i, sa neto veom
razlikom, psihika bolest. Zanimalo nas je razlikuju li se ispitanici od ispitanica
statistiki znaajno u samoprocjenama znanja za pojedini poremeaj, a da bismo to
utvrdili sluili smo se t-testovima za nezavisne uzorke.
Dok je za alkoholizam prosjena samoprocjena znanja podjednaka i kod
mukih i kod enskih ispitanika, odnosno nema statistiki znaajne razlike s obzirom
na spol (t=0,053, S.S.=311, p=0,958), za narkomaniju i psihiku bolest to nije sluaj.
Dosljedno su ispitanice procijenile svoje znanje statistiki znaajno veim od
ispitanika i za psihiku bolest (t=-5,674, S.S.= 311, p=0,000) i za narkomaniju (t=2,382, S.S.=311, p=0,018). Dobiveni rezultati za alkoholizam ne iznenauju, pogotovo
ako uzmemo u obzir da je samoprocjena znanja o alkoholizmu vezana uz iskustvo sa
pripadnicima te skupine, gdje su ispitanici razliitog spola podjednaki i uz osobno
iskustvo sa samim psihoaktivnim sredstvom, to nije sluaj kod ostalih poremeaja.
Vie samoprocjene znanja ispitanica nego ispitanika o narkomaniji i psihikoj bolesti,
koje nismo oekivali, mogle bi se objasniti utjecajem kole. Naime, ako se osvrnemo
na strukturu uzorka prema kolskom usmjerenju vidjet emo da ak 24% ispitanica iz
cjelokupnog enskog dijela uzorka pohaa Medicinsku kolu koja priprema uenice za
suoavanje s ovim problemima u medicinskoj praksi. S obzirom da se, kako e biti
komentirano kasnije u raspravi, kola smatra jednim od najvanijih izvora znanja kad
je rije o ovim poremeajima, opravdano je pretpostaviti da ispitanice, zbog znaajnog
udjela buduih medicinskih sestara, stvarno imaju vee znanje o narkomaniji i
psihikoj bolesti i da svoje znanje zbog toga i procjenjuju veim u odnosu na
ispitanike. Provjerili smo postoje li razlike u samoprocjenama znanja s obzirom na
pojedinu kolu i dokazano je da su samoprocjene uenica medicinske kole statistiki
61

znaajno vee od uenika prometne trogodinje i etverogodinje kole (to su veinom

muki ispitanici) i uenika prirodoslovno-matematike gimnazije (Prilog 5.) U nekom
buduem istraivanju svakako bi trebalo kontrolirati utjecaj kole na rezultate
pogotovo ako se radi o procjenama znanja o podruju koje je specifino za pojedinu
kolu.
Slijedei korak bio je provjeriti izmeu kojih poremeaja postoji statistiki
znaajna razlika u tome kako srednjokolci procjenjuju svoje znanje o njima i u tu
svrhu smo se koristili t-testovima za zavisne uzorke. S obzirom na to da je utvren
utjecaj spola na razlike u samoprocjenama obrada rezultata odvojena je za enske i
muke ispitanike.
5.2.3.1 Samoprocjene znanja srednjokolaca i srednjokolki o psihikoj bolesti,
alkoholizmu i narkomaniji
Rezultati pokazuju da srednjokolci smatraju da znaju statistiki znaajno vie
o alkoholizmu, nego o psihikoj bolesti (t=17,064, S.S.=150, p=0,000) i narkomaniji
(t=6,099, S.S.=150, p=0,000) i statistiki znaajno vie o narkomaniji nego o psihikoj
bolesti (t=10,579, S.S.=150, p=0,000).
Srednjokolke smatraju da znaju statistiki znaajno vie o alkoholizmu, nego o
psihikoj bolesti (t=11,190, S.S.=159, p=0,000) i narkomaniji (t=3,103, S.S.=159,
p=0,002) i statistiki znaajno vie o narkomaniji nego o psihikoj bolesti (t=7,978,
S.S.=159, p=0,000)
Zapravo, moemo rei da je, uzevi u obzir spol, poredak samoprocjena znanja
o poremeajima podjednak. Premda nije bila oekivana razlika izmeu prosjene
samoprocjene znanja o narkomaniji i alkoholizmu, dobiveni rezultati zapravo ne ude.
Srednjokolci smatraju da o alkoholizmu znaju znaajno vie nego o narkomaniji
vjerojatno zato to je i uestalost alkoholizma openito vea od narkomanije, a
pogoenost okoline oboljelih procjenjuje se na oko milijun ljudi to je etvrtina
stanovnika Hrvatske. Osim toga, istraivanja pokazuju da je oko 90% adolescenata u
Hrvatskoj i samo konzumiralo alkoholna pia. Za razliku od toga, u istraivanju
uporabe droge meu srednjokolcima u Hrvatskoj, od 273 ispitanika 69 ih je
odgovorilo da je barem jednom uzelo neku drogu, najee marihuanu (Hotujac i sur.
2000). Dakle, i vee osobno iskustvo sa psihoaktivnim sredstvom, u ovom sluaju
alkoholom, moglo je dovesti do vee samoprocjene znanja o alkoholizmu.

62

O psihikoj bolesti srednjokolci smatraju da znaju znaajno manje nego o

bolestima ovisnosti to se jednim dijelom moe pripisati kolskom programu koji ne
pokriva ovu problematiku u jednakoj mjeri kao alkoholizam i narkomaniju.
Istraivanja koja su se bavila znanjem o psihikoj bolesti uglavnom nam govore da je
potrebno educirati javnost o ovoj problematici, a ne ju kontinuirano stavljati na
margine drutva (Schulze, 2003). Moemo rei da postoji opa drutvena
nezainteresiranost za rasvjetljavanje problema s kojima se suoava i posljedica koje
trpi psihiki bolesnik, dok su alkoholizam, a posebno narkomanija, problemi kojima se
u zadnje vrijeme posveuje mnogo panje jer se u prvom redu eli postii prevencija
tih poremeaja. U tom smislu se o bolesti ovisnosti kao najupeatljivijoj
sociopatolokoj pojavi dananjice mnogo govori u medijima, a pokrenuti su i mnogi
vladini i nevladini projekti koji imaju za cilj informirati javnost o posljedicama
zlouporabe psihoaktivnih sredstava i pomoi u ranom prepoznavanju problema sa
drogom. Pritom se zapravo malo govori o dokazanoj pojavi da drutvo na razliite
naine stigmatizira osobe sa psihikim poremeajima to oteava njihovu reintegraciju
u zajednici.
Nadalje, zanimalo nas je i koji su to izvori znanja srednjokolaca o psihikoj
bolesti, alkoholizmu i narkomaniji. Da bismo utvrdili hijerarhiju vanosti odreenih
izvora znanja u rasvjetljavanju ovih poremeaja izraunali smo postotke pojedinih
odgovora i prikazali ih grafiki (Slika 8). Prema postocima pojedinih odgovora
ispitanika, znanje o alkoholizmu, narkomaniji i psihikoj bolesti je, za najvei broj
srednjokolaca, rezultat informacija dobivenih iz medija: novina i televizije. Slijedei
po vanosti izvor znanja o ovim poremeajima prema miljenju srednjokolaca jest
kola i nakon toga iskustvo s pripadnikom pojedine skupine.
Uz neosporni i ovdje potvreni utjecaj poruka koje mladi dobivaju iz medija,
vano je naglasiti i veliki potencijal koji u uenju i informiranju o ovim problemima
imaju obrazovne ustanove. U kolske programe, trebalo bi, osim preventivnih
programa koji se bave alkoholizmom i narkomanijom, uvesti i teme koje bi za cilj
imale i destigmatizaciju drutva spram psihikih bolesnika. Prvi bi korak u takvim
senzibilizacijskim programima trebao biti rad na poveanju tolerancije prema
razliitostima openito, a slijedilo bi upoznavanje sa injenicama o psihikim
bolestima, nasuprot mitovima koji su se uvrijeili kao socijalne istine. Bez obzira da li
se radi o nastavnim ili izvannastavnim programima, kole bi svakako trebalo ukljuiti u
projekte promicanja mentalnog zdravlja jer, naposljetku, i sami srednjokolci, kao to
63

pokazuju i nai rezultati, prepoznaju i uvaavaju doprinos koji kola ima u razvoju
njihovog znanja.
Slika 8. Grafiki prikaz postotaka pojedinog izvora znanja o alkoholizmu, narkomaniji
i psihikoj bolesti
90
80
70
60
50
40
30
20
10
0

80
62,9

64,8

56,8

55,5

49,5

46,3
26
5,7
znanje o alkoholizmu

21,9
6,3

znanje o narkomaniji

5,1
znanje o psihikoj bolesti

naueno u koli

proitano u novinama/vieno na televiziji

iskustvo

neto drugo

64

5.3

MOGUNOST PREDVIANJA STAVOVA SREDNJOKOLACA O

ALKOHOLIZMU, NARKOMANIJI I PSIHIKOJ BOLESTI NA
OSNOVU NEKIH PREDIKTORA
U odgovoru na trei problem cilj nam je ispitati kakva je mogunost

predvianja stavova srednjokolaca prema alkoholiarima, narkomanima i psihikim

bolesnicima na osnovu njihovih kauzalnih atribucija, frekvencije kontakta s pojedinom
skupinom i samoprocjene znanja o pojedinom poremeaju. Da bismo provjerili kako se
na osnovu navedenih prediktora moe predvidjeti kriterijski rezultat - stav prema
pojedinoj skupini, koristili smo se regresijskom analizom. Cilj nam je bio i utvrditi
koliki postotak varijance rezultata kriterijske varijable moemo objasniti zajednikim
djelovanjem prediktora.
Prije same regresijske analize za pojedini poremeaj ispitali smo i povezanost
stavova prema alkoholiarima, narkomanima i psihikim bolesnicima sluei se
Pearsonovim koeficijentom korelacije.

Tablica 18. Matrica korelacija izmeu stavova prema psihikim bolesnicima,

narkomanima i alkoholiarima

STAV PREMA
ALKOHOLIARIMA
STAV PREMA

STAV PREMA

STAV PREMA

STAV PREMA

ALKOHOLIARIMA

NARKOMANIMA

PSIHIKIM
BOLESNICIMA

1,000

0,557**

0,308**

1,000

0,247**

1,000

NARKOMANIMA
STAV PREMA
PSIHIKIM
BOLESNICIMA
**korelacija je statistiki znaajna uz nivo rizika od 1%

Kao to moemo vidjeti iz matrice korelacija, stav prema alkoholiarima je

statistiki znaajno povezan sa stavom prema narkomanima (r=0,557, p=0,000) i
stavom prema psihikim bolesnicima (r=0,308, p=0,000), a i stav prema narkomanima
je statistiki znaajno povezan sa stavom prema psihikim bolesnicima (r=0,247,
p=0,000). Pritom je koeficijent povezanosti stavova prema narkomanima i
alkoholiarima, kao to je i oekivano, vii u odnosu na koeficijente korelacije
65

narkomanije i alkoholizma u odnosu na psihiku bolest. Svi navedeni koeficijenti

korelacije ukazuju na pozitivnu povezanost izmeu rezultata. Dakle, pozitivniji stav
srednjokolaca prema alkoholiarima znait e i pozitivniji stav prema narkomanima i
prema psihikim bolesnicima. Nasuprot tome negativniji stav prema alkoholiarima
znait e i negativniji stav prema narkomanima i psihikim bolesnicima. Ovaj rezultat
mogao bi se objasniti time da vjerojatno postoji odreeni nivo ope tolerancije
srednjokolaca prema svemu to se smatra razliitim. Pod pojmom razliitog izmeu
ostalog podrazumijevamo i skupine ljudi koje su po svojim uroenim ili steenim
karakteristikama za nekog pojedinca drugaije od onih koje najee susree. To su
npr. druge rase, druge nacionalnosti, ali i bolesni, invalidi i.t.d. Pretpostavka je da kod
pojedinaca koji imaju vii opi nivo tolerancije, razlika u stavovima prema pojedinim
skupinama moe postojati, ali vjerojatno je da e pozitivniji stavovi prema jednoj
skupini znaiti i pozitivnije stavove prema drugoj skupini i obratno.
5.3.1

Predvianje stavova prema alkoholiarima

Da bismo ispitali mogunost predvianja stava prema alkoholiarima na osnovu

kauzalnih atribucija, kontakta i samoprocjene znanja proveli smo regresijsku analizu

pri emu prediktorske varijable predstavljaju atribucije, kontakt i samoprocjene znanja,
a kriterijsku varijablu rezultat na skali stavova prema alkoholiarima. Dobiveni
rezultati prikazani su u Tablicama 19, 20 i 21.

66

Tablica 19. Matrica korelacija izmeu stavova, kauzalnih atribucija, kontakta i

samoprocjene znanja o alkoholizmu
STAV PREMA ATRIBUCIJA

ATRIBUCIJA

ALKOHOLIA

MJESTA

STABILNOSTI PODLONOS

RIMA

UZRONOSTI

STAV PREMA

1,000

ALKOHOLIARIMA

ATRIBUCIJA

UZROKA

TI KONTROLI

SAMOPROCJ
ENA ZNANJA

ISKUSTVO S
ALKOHOLIA
RIMA

-0,057

-0,053

0,076

-0,182**

0,064

1,000

0,023

0,085

0,001

0,034

1,000

0,427**

0,096*

-0,038

1,000

0,160**

-0,025

1,000

-0,123*

ATRIBUCIJA
MJESTA
UZRONOSTI
ATRIBUCIJA
STABILNOSTI
UZROKA
ATRIBUCIJA
PODLONOSTI
KONTROLI
SAMOPROCJENA
ZNANJA
ISKUSTVO S

1,000

ALKOHOLIARIMA

* korelacija je statistiki znaajna uz nivo rizika od 5%

** korelacija je statistiki znaajna uz nivo rizika od 1%

Tablica 20. Rezultati regresijske analize za stav prema alkoholiarima

R

R2

0,242

0,058

S.S.

3,753

5/302

0,003

Tablica 21. Statistika znaajnost koeficijenata za stav prema alkoholiarima

ATRIBUCIJA
MJESTA UZRONOSTI
ATRIBUCIJA
STABILNOSTI UZROKA

-0,069

-1,229

0,220

-0,097

-1,571

0,117

0,155

2,476

0,014

-0,192

-3,372

0,001

0,043

0,765

0,445

ATRIBUCIJA
PODLONOSTI
KONTROLI
SAMOPROCJENA
ZNANJA
ISKUSTVO S
ALKOHOLIARIMA

Provedena analiza je pokazala da na stav prema alkoholiarima statistiki

znaajno utjeu rezultati atribucije podlonosti kontroli (=0,155, t=2,476, p=0,014) i

67

rezultat na samoprocjeni znanja o alkoholizmu (=-0,192, t=-3,372, p=0,001). Pritom je iz

matrice korelacija vidljivo da osim samoprocjene znanja niti jedan od ostalih

prediktora nije u statistiki znaajnoj korelaciji sa kriterijem. Statistiki znaajna
povezanost samoprocjene znanja s uratkom na skali stavova prema alkoholiarima
govori nam da ispitanici koji svoje znanje o alkoholizmu procjenjuju viim imaju
pozitivnije stavove prema alkoholiarima.
Nadalje, rezultati provedene regresijske analize govore da navedeni prediktori
zajedniki objanjavaju samo 6% varijance rezultata na skali stavova prema
alkoholiarima (Tablica 20.) to je vrlo mali postotak. Oito je da postoje brojni drugi
faktori preko kojih bi se bolje mogli predvidjeti stavovima prema alkoholiarima.
Naprimjer, vjerojatno je da bi rezultati ispitivanja konkretnog znanja o alkoholizmu
bili bolji prediktor stavu u odnosu na samoprocjenu znanja o alkoholizmu, koja nam
zapravo nita ne govori o stvarnom stanju u tom smislu.

68

5.3.2

Predvianje stavova prema narkomanima

Tablica 22. Matrica korelacija izmeu stavova, kauzalnih atribucija, kontakta i

samoprocjene znanja o narkomaniji
STAV PREMA

ATRIBUCIJA

NARKOMANI

MJESTA

MA

UZRONOSTI

STAV PREMA

1,000

NARKOMANIMA

ATRIBUCIJA

ATRIBUCIJA

STABILNOSTI PODLONOST
UZROKA

I KONTROLI

SAMOPROCJE
NA ZNANJA

ISKUSTVO S
NARKOMANI
MA

-0,161*

-0,169**

0,049

-0,220**

0,234**

1,000

0,162*

0,064

0,045

-0,046

1,000

0,249**

0,162*

-0,061

1,000

0,109

-0,002

1,000

-0,292**

ATRIBUCIJA
MJESTA
UZRONOSTI
ATRIBUCIJA
STABILNOSTI
UZROKA
ATRIBUCIJA
PODLONOSTI
KONTROLI
SAMOPROCJENA
ZNANJA
ISKUSTVO S

1,000

NARKOMANIMA

* korelacija je statistiki znaajna uz nivo rizika od 5%

** korelacija je statistiki znaajna uz nivo rizika od 1%

Tablica 23. Rezultati regresijske analize za stav prema narkomanima

R
0,353

R2
0,125

F
8,604

S.S.
5/302

p
0,000

69

Tablica 24. Statistika znaajnost koeficijenata za stav prema narkomanima

-0,131

-2,400

0,017

-0,140

-2,460

0,014

0,109

1,951

0,052

-0,152

-2,667

0,008

0,176

3,114

0,002

ATRIBUCIJA
MJESTA
UZRONOSTI
ATRIBUCIJA
STABILNOSTI
UZROKA
ATRIBUCIJA
PODLONOSTI
KONTROLI
SAMOPROCJENA
ZNANJA
ISKUSTVO S
NARKOMANIMA

Provedena analiza je pokazala da na stav prema narkomanima statistiki

znaajno utjeu rezultati atribucije mjesta uzronosti i stabilnosti (=-0,131, t=-2,400,
p=0,017, =-0,140, t=-2,460, p=0,014), rezultat na samoprocjeni znanja o narkomaniji (=0,152, t=-2,667, p=0,008) i kontakt s narkomanom (=0,176, t=-3,114, p=0,002) . Iz

korelacijske matrice je vidljivo da su ova etiri prediktora u statistiki znaajnoj

korelaciji sa kriterijem. I peti je prediktor, a radi se o atribuciji podlonosti kontroli, na
granici statistike znaajnosti (=0,109, t=1,951, p=0,052). Sve povezanosti navedenih
prediktora s kriterijem idu u oekivanom smjeru. Primjerice, povezanost stava i
kauzalnih atribucija podrazumijeva da to se uzrok narkomanije procjenjuje vie
internalnim, a samo stanje manje promjenjivim, stav prema narkomanu je negativniji.
Povezanost samoprocjene znanja s uratkom na skali stavova prema narkomanima
govori nam, kao i to je sluaj kod alkoholizma, da ispitanici koji svoje znanje o
narkomaniji procjenjuju viim imaju pozitivnije stavove prema narkomanima. Kao to
je ve navedeno, postoji statistiki znaajna korelacija kontakta s narkomanom sa
uratkom na skali stavova, i sama povezanost ide u oekivanom smjeru. Naime,
iskustvo sa narkomanom znai i pozitivniji stav prema njemu.
Nadalje, rezultati provedene regresijske analize govore da navedeni prediktori
zajedniki objanjavaju samo 13% varijance rezultata na skali stavova prema

70

narkomanima (Tablica 23.) to je vrlo mali postotak, ali ipak dvostruko vii od
objanjenosti varijance stava prema alkoholiarima.
5.3.3

Predvianje stavova prema psihikim bolesnicima

Tablica 25. Matrica korelacija izmeu stavova, kauzalnih atribucija, kontakta i

samoprocjene znanja o psihikoj bolesti

STAV PREMA
PSIHIKIM
BOLESNICIM
A

ATRIBUCIJA

ATRIBUCIJA

MJESTA

STABILNOSTI PODLONOS

UZRONOSTI UZROKA

ATRIBUCIJA
TI KONTROLI

ISKUSTVO S
SAMOPROCJ

PSIHIKIM

ENA ZNANJA BOLESNICIM

A

STAV PREMA

1,000

PSIHIKIM

-0,120

-0,216**

0,066

-0,174**

0,259**

1,000

0,077

0,005

0,075

-0,066

1,000

0,189**

0,030

-0,009

1,000

0,093

0,075

1,000

-0,246**

BOLESNICIMA
ATRIBUCIJA
MJESTA
UZRONOSTI
ATRIBUCIJA
STABILNOSTI
UZROKA
ATRIBUCIJA
PODLONOSTI
KONTROLI
SAMOPROCJENA
ZNANJA
ISKUSTVO S

1,000

PSIHIKIM
BOLESNICIMA

* korelacija je statistiki znaajna uz nivo rizika od 5%

** korelacija je statistiki znaajna uz nivo rizika od 1%

Tablica 26. Rezultati regresijske analize za stav prema psihikim bolesnicima

R
0,375

R2
0,141

F
9,800

S.S.
5/299

p
0,000

71

Tablica 27. Statistika znaajnost koeficijenata za stav prema psihikim bolesnicima

-0,080

-1,479

0,140

-0,224

-4,081

0,000

0,103

1,870

0,062

-0,118

-2,109

0,036

0,215

3,869

0,000

ATRIBUCIJA
MJESTA
UZRONOSTI
ATRIBUCIJA
STABILNOSTI
UZROKA
ATRIBUCIJA
PODLONOSTI
KONTROLI
SAMOPROCJENA
ZNANJA
ISKUSTVO S
PSIHIKIM
BOLESNICIMA

Provedena analiza je pokazala da na stav prema psihikim bolesnicima

statistiki znaajno utjeu rezultati atribucije stabilnosti (=-0,224, t=-4,081, p=0,000),
rezultat na samoprocjeni znanja o psihikoj bolesti (=-0,118, t=-2,109, p=0,036) i kontakt
s psihikim bolesnikom (=-0,215, t=3,869, p=0,000). Iz korelacijske matrice je vidljivo
da su ova tri prediktora u statistiki znaajnoj korelaciji sa kriterijem i to u oekivanom
smjeru. Primjerice, povezanost stava i atribucije stabilnosti govori nam da to se stanje
smatra manje promjenjivim, stav prema psihikom bolesniku je negativniji. Povezanost
samoprocjene znanja s uratkom na skali stavova prema psihikim bolesnicima govori
nam, kao to je sluaj kod alkoholizma i narkomanije, da ispitanici koji svoje znanje o
psihikoj bolesti procjenjuju viim imaju pozitivnije stavove prema psihikim
bolesnicima. Dobivena je i statistiki znaajna korelacija kontakta s psihikim
bolesnikom sa uratkom na skali stavova, i sama povezanost ide u oekivanom smjeru.
Naime, iskustvo sa psihikim bolesnikom znai i pozitivniji stav prema njemu.
Nadalje, rezultati provedene regresijske analize govore da svi navedeni
prediktori zajedniki objanjavaju samo 14% varijance rezultata na skali stavova prema
psihikim bolesnicima (Tablica 26.) to je vrlo mali postotak, podjednako visok kao
postotak objanjenosti varijance stava prema narkomanima, ali ipak dvostruko vii od
objanjenosti varijance stava prema alkoholiarima.

72

5.3.4

Zakljuno o predvianju stavova prema alkoholiarima, narkomanima i

psihikim bolesnicima
Pretpostavili

smo

da

postojati

statistiki

znaajna

povezanost

samoprocijenjene razine znanja i stavova prema alkoholiarima, narkomanima i

psihikim bolesnicima. Bilo da je rije o narkomaniji, alkoholizmu ili psihikoj bolesti,
rezultati pokazuju da, to je manja samoprocijenjena razina znanja o pojedinoj bolesti,
stavovi prema pripadnicima te skupine su negativniji. Dakle, izmeu samoprocjene
znanja i stava prema pripadnicima skupine postoji statistiki znaajna negativna
povezanost. I neka druga istraivanja mogu biti potvrda ovim rezultatima. Primjerice,
istraivanje Stuarta i sur. (2001) na sluajnom uzorku od 1653 ispitanika pokazuje da
je, kad je rije o shizofreniji, opa populacija relativno dobro informirana a dokazana je
i povezanost veeg znanja sa manjom socijalnom distancom. I u istraivanju
Papadopoulosa i sur. (2002) koje se bavi utvrivanjem faktora koji utjeu na
stigmatizaciju psihike bolesti dokazana je povezanost izmeu veeg znanja i
pozitivnijih stavova prema psihikim bolesnicima. Za razliku od toga, u ve
spomenutom istraivanju Crispa i sur. (2000) iako su pokazali odreenu razinu znanja
o psihikim bolestima (ponajvie njihovim uzrocima i mogunostima oporavka) 80%
ispitanika procijenilo je osobe oboljele od shizofrenije, alkoholiare i narkomane
nepredvidivima, a 70% ih je smatralo da su opasni za druge. Prema autorima,
stigmatizirajui stavovi ne moraju biti povezani sa nedostatkom znanja o psihikoj
bolesti. Dakle, na osnovu rezultata naeg i drugih istraivanja moemo zakljuiti da bi
edukacija javnosti o problemu psihike bolesti trebala biti nuan ali ne i jedini dio
programa borbe protiv negativnih stavova prema psihikim bolesnicima.
Slijedea naa pretpostavka vezana je uz predvianje stavova na temelju
kauzalnih atribucija. Openito, atribucijski pristup u klinikoj psihologiji moe
znaajno doprinijeti u domeni istraivanja percepcije psihiki bolesnih osoba od strane
drugih. I nai rezultati pokazuju da atribucije imaju statistiki znaajan doprinos u
objanjavanju stavova prema ovim skupinama, posebice atribucije stabilnosti i
podlonosti kontroli. Potvrdu ovakvih rezultata mogue je nai i u istraivanjima
Lopeza (1983, prema Graham i Folkes, 1990) koji je dobio da su profesionalci koji se
bave mentalnim zdravljem vie motivirani pruati pomo pacijentima ije stanje ima
nestabilan uzrok i Weinera (1980, prema Graham i Folkes, 1990) koji je dobio da e
ljudi openito prije pomoi osobi ije je stanje rezultat uzroka koji nisu podloni

73

kontroli. Moemo zakljuiti da bi i u buduim istraivanjima trebalo preispitivati

atribucijski pristup kao okvir u ispitivanju percepcije psihike bolesti, narkomanije i
alkoholizma te drugih problema klinike prirode.
Kad je rije o predvianju stavova na osnovu kontakta, u istraivanju
Papadopoulosa i sur. (2002) dokazana je pozitivna povezanost dosadanjeg iskustva i
stavova prema psihikim bolesnicima. S druge strane, istraivanje Caetana (1987)
pokazuje da se stavovi prema alkoholizmu ne razlikuju s obzirom na postojanje bliskog
obiteljskog kontakta s alkoholiarom. Openito, kontakt sa psihikim bolesnicima
dosad se pokazao vrlo uspjenom tehnikom u promoviranju pozitivnih stavova prema
tim osobama. Meutim, da bi kontakt rezultirao pozitivnim stavovima on mora
ukljuivati temeljito upoznavanje i suradnju dviju strana tijekom dueg vremena.
Daljnjim ispitivanjem valjalo bi utvrditi kakav bi kontakt s psihiki bolesnim osobama
trebalo planirati da bi dolo promjene stavova javnosti prema njima. Nalazi ovakvih
istraivanja bili bi poticaj i opravdanje za razvoj suvremenih programa lijeenja u
zajednici, te programa osiguranja stanovanja i zapoljavanja psihikih bolesnika. Uz to
putem kontakta bi se potakla i demistifikacija postojeih programa i institucija lijeenja
psihikih bolesti koji su obino neopravdano percipirani kao represivni i neuinkoviti.
Najzad, ako ne gradimo ravnopravnu komunikaciju sa osobama koje pate od psihikih
poremeaja samo emo potaknuti njihov bijeg u osamu i izolaciju i putem unititi
svaku njihovu motivaciju za izljeenjem. Tek kada drutvo naui prepoznati, razumjeti
i podrati elje, potrebe i osjeaje osoba sa psihikim poremeajima, znak srama bit e
uklonjen.

74

6.

ZAKLJUAK
Na uzorku od 315 ispitanika, uenika treih razreda srednjih kola grada

Zagreba, provedeno je ispitivanje stavova o psihikim bolesnicima, alkoholiarima i

narkomanima i mogunosti predvianja stavova o ovim skupinama na temelju nekih
varijabli: kauzalnih atribucija, kontakta i samoprocjene znanja. Slijedi prikaz dobivenih
rezultata:
1. Utvrdili smo da postoje statistiki znaajne razlike u stavovima
srednjokolaca prema psihikim bolesnicima, narkomanima i alkoholiarima. Ovi
nalazi u skladu su s naim oekivanjima. Glavni efekt spola nije statistiki znaajan,
meutim, dobivena je statistiki znaajna interakcija spola i vrste grupe. Naime, kad je
rije o pojedinoj grupi ispitanice imaju pozitivnije stavove prema narkomanima i
psihikim bolesnicima u odnosu na ispitanike, a ispitanici pak imaju pozitivnije
stavove prema alkoholiarima u odnosu na ispitanice. Kad se radi o razlikama u
stavovima prema skupinama s obzirom na spol, ispitanici imaju statistiki znaajno
negativnije stavove spram narkomana u odnosu na alkoholiare i psihike bolesnike, a
ispitanice imaju statistiki znaajno pozitivnije stavove prema psihikim bolesnicima u
odnosu na narkomane i alkoholiare i statistiki znaajno pozitivnije stavove prema
alkoholiarima u odnosu na narkomane.
2. a) Ispitali smo postoje li razlike u nainu na koji srednjokolci atribuiranju
uzroke psihike bolesti, alkoholizma i narkomanije prema tri kauzalne dimenzije
(mjesto uzronosti, stabilnost i podlonost kontroli) s obzirom na spol ispitanika. Za
atribuciju mjesta uzronosti glavni efekt vrste poremeaja se, u skladu sa naim
oekivanjima, nije pokazao statistiki znaajnim. Glavni efekt spola je statistiki
znaajan i oznaava da postoji razlika u atribuiranju mjesta uzronosti s obzirom na
spol. Interakcija nije statistiki znaajna. Kad je rije o atribucijama stabilnosti uzroka,
glavni efekt vrste poremeaja pokazao se statistiki znaajnim. I glavni efekt spola je
statistiki znaajan, kao i interakcija vrste poremeaja i spola ispitanika. Ispitanice
smatraju narkomaniju i psihiku bolest stanjima statistiki znaajno podlonijima
promjeni u odnosu na ispitanike. Ispitanici openito najpromjenjivijim smatraju
alkoholizam, zatim narkomaniju te na kraju psihiku bolest (sve statistiki znaajne
razlike), a ispitanice narkomaniju i alkoholizam doivljavaju jednako promjenjivima,

75

ali statistiki znaajno vie od psihike bolesti. to se tie podlonosti kontroli,

ispitanici su takoer poremeaje procijenili statistiki znaajno razliito podlone
kontroli. I glavni efekt spola se pokazao statistiki znaajnim. Interakcija spola i vrste
poremeaja nije statistiki znaajna. Rezultati pokazuju da ispitanice smatraju uzrok
alkoholizma statistiki znaajno podlonijim kontroli od ispitanika. to se tie razlika
u stavovima prema ove tri skupine, poredak je isti s obzirom na spol; uzroci
narkomanije i alkoholizma smatraju se jednako podlonima kontroli, a pritom
statistiki znaajno podlonijima kontroli od uzroka psihike bolesti.
b) Ispitali smo postoje li razlike u dosadanjem kontaktu/iskustvu
srednjokolaca sa psihikim bolesnicima, narkomanima i alkoholiarima s obzirom na
spol. test je pokazao da s obzirom na spol ne postoje razlike u frekvenciji kontakta s
pripadnikom pojedine skupine. Kao to smo i pretpostavili, srednjokolci su u
dosadanjem iskustvu imali statistiki znaajno vie kontakata s alkoholiarima nego s
narkomanima i psihikim bolesnicima i statistiki znaajno vie kontakata sa
narkomanima nego sa psihikim bolesnicima.
c) Ispitali smo postoje li razlike u samoprocjeni znanja srednjokolaca o
psihikoj bolesti, narkomaniji i alkoholizmu s obzirom na spol. Glavni efekt vrste
poremeaja pokazao se statistiki znaajnim, kao i glavni efekt spola, te interakcijski
efekt. Pokazalo se da ispitanice smatraju svoje znanje o narkomaniji i psihikoj bolesti
statistiki znaajno viim od ispitanika. O alkoholizmu su samoprocjene znanja
podjednake. Openito, gledajui razlike u samoprocjeni znanja s obzirom na poremeaj
i kod ispitanica i kod ispitanika ponavlja se isti redoslijed. Srednjokolci smatraju da
znaju statistiki znaajno vie alkoholizmu, u odnosu na narkomaniju i psihiku bolest
i statistiki znaajno vie o narkomaniji u odnosu na psihiku bolest.
3. Ispitali smo mogunost predvianja stavova srednjokolaca prema
alkoholiarima, narkomanima i psihikim bolesnicima na osnovu kauzalnih atribucija,
kontakta i samoprocjene znanja prema alkoholizmu, narkomaniji i psihikoj bolesti.
Kad je rije o alkoholizmu, prediktori koji su se pokazali statistiki znaajnima u
objanjavanju varijance stava su: atribucija podlonosti kontroli uzroka i samoprocjena
znanja. Pomou svih prediktora zajedno mogue je objasniti tek 6% varijance stava
srednjokolaca prema alkoholiarima. Statistiki znaajni prediktori stava prema
narkomanima su: atribucija mjesta uzronosti, atribucija stabilnosti uzroka,
samoprocjena znanja i kontakt sa narkomanom. Zajedniki, svi prediktori objanjavaju
76

13% varijance stava prema narkomanima. Kad je rije o psihikoj bolesti, pokazalo se
da su statistiki znaajni prediktori stava sljedei: atribucija stabilnosti uzroka,
samoprocjena znanja i kontakt sa psihikim bolesnikom. Svi prediktori zajedniki
objanjavaju 14% varijance stava prema psihikim bolesnicima.

77

7.

LITERATURA

1. Amerika psihijatrijska udruga (1996). Dijagnostiki i statistiki prirunik za

duevne poremeaje. etvrto izdanje, Meunarodna verzija. Jastrebarsko:
Naklada Slap.
2. Bedworth, A.E., & Bedworth, D.A. (1992). The profession and practise of
health education. New York: Wm. C. Brown Publishers.
3. Caetano, R. (1987). Public opinions about alcoholism and its treatment.
Journal of studies on alcohol, 48(2),153-160.
4. Corrigan, P.W., River, L.P., Lundin, R.K., Penn, D.L., Campion, J., Mathisen,
J., Gagnon, C., Bergman, M., Goldstein, H., & Kubiak, M.A (2001). Three
strategies for changing attributions about severe mentall illness. Schizophrenia
Bulletin, 27, 187-195.
5. Crisp A.H., Gelder M.G., Rix S., Meltzer H.I., Rowlands O.J. (2000).
Stigmatisation of people with mental illnesses. British Journal of Psychiatry,
177, 4-7.
6. Dacey, J. & Kenny, M. (1994). Adolescent development. Dubuque: Brown &
Benchmark.
7. Esser, H. & Lacey, S.D. (1988). Mental Illness: A homecare Guide. Canada:
John Wiley & Sons.
8. Graham, S. & Folkes, V.S. (1990). Attribution Theory: Applications to
Achievement, Mental Health, and Interpersonal Conflict. New Jersey:
Lawrence Erlbaum Associates & Publishers.

78

9. Halgin, R.P. & Whitbourne, S.K. (1994). Abnormal Psychology. Dubuque:

Brown & Benchmark Publishers.
10. Harrop C., Trower, P. (2001). Why does schizophrenia develop at late
adolescence? Clinical Psychology Review, 21(2), 241-265.
11. Heim, D. (2000). Stigmatisation: classifying drug and alcohol misuse as mental
illness. British Journal of Psychiatry, 177, 566-567.
12. Hinshaw S.P., Cicchetti D. (2000). Stigma and mental disorder: conceptions of
illness, public attitudes, personal disclosure, and social policy. Developmental
Psychopathology, 12(4), 555-98.
13. Hotujac, A., Sagud, M., Hotujac, L. (2000). Drug use among Croatian students.
Collegium antropologicum, 24(1), 61-68.
14. Hudolin, V. (1989). Alkoholno pie i mladi. Zagreb: kolska knjiga.
15. Kauffman, S.E., Silver, P., Poulin, J. (1997). Gender differences in attitudes
toward alcohol, tobacco, and other related drugs. Social Work, 42(3), 231-241.
16. Lali, D., Nazor, M. (1997). Narkomani: Smrtopisi. Zagreb: Alinea.
17. Novak S.P., Reardon S.F., Buka S.L. (2002). How beliefs about substance use
differ by socio-demografic characteristics, individual experiences, and
neighborhood environments among urban adolescents. Journal of drug
education, 32(4), 319-342.
18. Papadopoulos, C., Leavey G., Vincent, C. (2002). Factors influencing stigma: A
comparison of Greek-Cypriot and English attitudes towards mental illness in
north London. Social Psychiatry & Psychiatric Epidemiology, 37(9), 430-435.
19. Pennington, D.C. (1997). Osnove socijalne psihologije. Jastrebarsko: Naklada
Slap.

79

20. Petz, B. (1992). Psihologijski rjenik. Zagreb: Prosvjeta.

21. Phelan, J.C. (2002). Genetic bases of mental illness a cure for stigma? Trends
in Neuroscience, 25(8), 430-431.
22. Pletikapi, T. (1993). Percepcija roditeljskog ponaanja i kauzalno atribuiranje
kolskog postignua. Diplomski rad, Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za
psihologiju.
23. Prilin, R. (1991). Kada se i kako nae ponaanje slae s naim stavovima? U
Kolesari, V., Krizmani, M. i Petz, B. (Ur) Uvod u psihologiju,175-215,
Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske.
24. Radelji, P. (1991). Ispitivanje stupnja konformnosti asocijativnih odgovora
kod ovisnika (narkomana i alkoholiara). Diplomski rad, Zagreb: Filozofski
fakultet, Odsjek za psihologiju.
25. Ritson, E.B. (1999). Alcohol, drugs and stigma. International Journal of
Clinical Practise, 53(7), 549-551.
26. Rot, N. (1983). Osnove socijalne psihologije. Beograd: Zavod za udbenike i
nastavna sredstva.
27. Schulze, B., Angermeyer, M.C. (2003). Subjective experiences of stigma. A
focus group study of schizophrenic patients, their relatives and mental health
professionals. Social Science & Medicine, 56(2), 299-312.
28. Shibre, T., Negash, A., Kullgren, G., Kebede, D., Alem, A., Fekadu, A.,
Fekadu, D., Madhin, G., & Jacobsson, L. (2001). Perception of stigma among
family members of individuals with schizofrenia and major affective disorders
in rural Ethiopia. Social Psichiatry & Psychiatric Epidemiology, 36(6), 299303.

80

29. Stuart, H., Arboleda-Florez, J. (2001). Community attitudes toward people with
schizofrenia. Canada Journal of Psychiatry, 46(3), 245-52.
30. Yuker, H.E. (1988). Attitudes torward persons with disabilities. New York:
Springer Publishing Company.
31. Weiner, B. (1992). Human motivation: Metaphors, Theories and Research.
Thousand Oaks. California: Sage Publications.
32. Zarevski, P. (1995). Psiholoki aspekti ovisnosti mladih. Zbornik radova
Zajedniki protiv ovisnosti, 255-264.
33. Zvonarevi, M. (1989). Socijalna psihologija. Zagreb: kolska knjiga.
34. http://www.hzjz.hr (stranice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo)

81

8.

PRILOZI

PRILOG 1. Upitnik
PRILOG 2. Item-total analiza skala stavova prema alkoholiarima, narkomanima i
psihikim bolesnicima i pripadajui koeficijenti pouzdanosti
PRILOG 3. Ispitivanje razlika u stavovima srednjokolaca prema alkoholiarima,
narkomanima i psihikim bolesnicima s obzirom na usmjerenje
PRILOG 4. Postoci pojedinih odgovora na tvrdnje na skalama stavova i kauzalnim
atribucijama za alkoholiare, narkomane, i psihike bolesnike
PRILOG 5. Samoprocjene znanja o alkoholizmu, narkomaniji i psihikoj bolesti s
obzirom na kolu
PRILOG 6. Stavovi srednjokolaca prema psihikim bolesnicima, narkomanima i
alkoholiarima s obzirom na budue zanimanje

82

PRILOG 1: Upitnik

Sve ljude koje dnevno susreemo, poznate ili nepoznate, skloni smo grupirati
u odreene skupine prema nekim njihovim vie ili manje vidljivim
karakteristikama koje ih razlikuju od drugih. Tim skupinama esto
pripisujemo odreene karakteristike i to dijelom na temelju znanja i iskustva
sa pripadnicima te skupine, a dijelom na temelju nekih pretpostavki i
subjektivnih procjena o njima. Pritom se nerijetko deava da pripadnike
nekih skupina neopravdano podcjenjujemo i time diskriminiramo.
Svrha ovog istraivanja je ispitati stavove srednjokolaca prema psihikim
bolesnicima, narkomanima i alkoholiarima. Kako bismo to ostvarili
potrebna nam je tvoja pomo. Stoga te molimo da to iskrenije odgovori
na sljedea pitanja pridravajui se uputa kako slijede. Ovo ispitivanje je
anonimno, a tvoji podaci bit e koriteni iskljuivo u istraivake svrhe.
Unaprijed zahvaljujemo na suradnji!

Datum: ___________
1. Spol:

2. Dob: ___________
3. Razred: __________
4. kola i usmjerenje:
_____________________________________________________________________
5. Kojim bi se konkretno poslom htio/la baviti nakon zavrene srednje kole?
_____________________________________________________________________

83

Molimo te da paljivo proita svaku tvrdnju i da na priloenoj skali od 5

stupnjeva oznai svoj stupanj slaganja. Pri tome se koristi svojim prvim dojmom
i nemoj se predugo zadravati na pojedinim tvrdnjama.
1

uope se

ne slaem se

niti se slaem

ne slaem

slaem se

niti

u potpunosti
se slaem

se ne slaem

1.

S narkomanom bih samoinicijativno stupio u kontakt.

2.

Zaposlio bih narkomana u svojoj firmi.

3.

Ne osjeam se neugodno u drutvu narkomana.

4.

Prema narkomanima osjeam ljutnju.

5.

Bojim se narkomana.

6.

Narkomane bi trebalo izbjegavati.

7.

Dobro je to se narkomani bore za svoja prava.

8.

Potujem narkomane kao ljude.

9.

Ako je netko narkoman treba se truditi da to sakrije.

10. Nikad nisi siguran u drutvu narkomana.

11. Imam vrlo negativno miljenje o narkomanima.

12. Ne elim gledati narkomane na javnim mjestima.

13. Netko moe biti narkoman, a ujedno i dobar ovjek.

14. Kad bih za nekog poznanika saznao da je postao narkoman, poeo bih
ga izbjegavati.

15. Mogu razumjeti narkomane.

16. Kad vidim narkomana osjetim nelagodu.

17. Narkomani ne zasluuju toliku brigu drutva.

18. Nastojim izbjei bilo kakvo druenje s narkomanom.

84

Na svakoj od dolje navedenih skala zaokrui JEDAN broj koji odgovara tvojoj
procjeni.
1. Je li narkomanija posljedica vanjskih okolnosti ili je njen uzrok u karakteristikama
osobe?
potpuno vezana uz
karakteristike osobe

potpuno vezana uz
vanjske okolnosti

2. Je li, openito, narkomanija promjenjivo ili nepromjenjivo stanje?

nije podlona promjeni

podlona promjeni

mogla je utjecati
svojom voljom

3. Narkomanija je stanje na koje osoba

nije mogla utjecati
svojom voljom

4. Jesi li u svom dosadanjem iskustvu imao/la kakav kontakt sa narkomanom?

DA

NE

5. Ako da, zaokrui o kome se radilo? (mogue zaokruiti vie odgovora)

a)
b)
c)
d)
e)
f)

O lanu ue obitelji
O lanu ire obitelji
O kolegi iz razreda/kole
O prijatelju
O susjedu
O nekom drugom. Kome? ________________________

6. Dalje te molimo da razmisli i na slijedeoj skali procijeni kakvo je tvoje

ope znanje o narkomaniji?
malo znam o tome

puno znam o tome

7. Tvoje znanje o narkomaniji uglavnom je rezultat:

a)
b)
c)
d)

onog to si uo/la u koli

onog to si proitao/la u novinama ili vidio/la na televiziji
osobnog iskustva
neeg drugog ______________

85

Molimo te da paljivo proita svaku tvrdnju i da na priloenoj skali od 5

stupnjeva oznai svoj stupanj slaganja. Pri tome se koristi svojim prvim dojmom
i nemoj se predugo zadravati na pojedinim tvrdnjama.
1

uope se

ne slaem se

niti se slaem

ne slaem

slaem se

niti

u potpunosti
se slaem

se ne slaem

1.

S alkoholiarom bih samoinicijativno stupio u kontakt.

2.

Zaposlio bih alkoholiara u svojoj firmi.

3.

Ne osjeam se neugodno u drutvu alkoholiara.

4.

Prema alkoholiarima osjeam ljutnju.

5.

Bojim se alkoholiara.

6.

Alkoholiare bi trebalo izbjegavati.

7.

Dobro je to se alkoholiari bore za svoja prava.

8.

Potujem alkoholiare kao ljude.

9.

Ako je netko alkoholiar treba se truditi da to sakrije.

10. Nikad nisi siguran u drutvu alkoholiara.

11. Imam vrlo negativno miljenje o alkoholiarima.

12. Ne elim gledati alkoholiare na javnim mjestima.

13. Netko moe biti alkoholiar, a ujedno i dobar ovjek.

14. Kad bih za nekog poznanika saznao da je postao alkoholiar, poeo bih
ga izbjegavati.

15. Mogu razumjeti alkoholiare.

16. Kad vidim alkoholiara osjetim nelagodu.

17. Alkoholiari ne zasluuju toliku brigu drutva.

18. Nastojim izbjei bilo kakvo druenje s alkoholiarom.

Na svakoj od dolje navedenih skala zaokrui JEDAN broj koji odgovara tvojoj
procjeni.
1. Je li alkoholizam posljedica vanjskih okolnosti ili je njen uzrok u karakteristikama
osobe?
86

potpuno vezana uz
karakteristike osobe

potpuno vezana uz
vanjske okolnosti

2. Je li, openito, alkoholizam promjenjivo ili nepromjenjivo stanje?

nije podlona promjeni

podlona promjeni

mogla je utjecati
svojom voljom

3. Alkoholizam je stanje na koje osoba

nije mogla utjecati
svojom voljom

4. Jesi li u svom dosadanjem iskustvu imao/la kakav kontakt sa alkoholiarom?

DA
NE
5. Ako da, zaokrui o kome se radilo? (mogue zaokruiti vie odgovora)
a)
b)
c)
d)
e)
f)

O lanu ue obitelji
O lanu ire obitelji
O kolegi iz razreda/kole
O prijatelju
O susjedu
O nekom drugom. Kome? ________________________

6. Dalje te molimo da razmisli i na slijedeoj skali procijeni kakvo je tvoje

ope znanje o alkoholizmu?
malo znam o tome

puno znam o tome

7. Tvoje znanje o alkoholizmu uglavnom je rezultat:

a)
b)
c)
d)

onog to si uo/la u koli

onog to si proitao/la u novinama ili vidio/la na televiziji
osobnog iskustva
neeg drugog ______________

87

Molimo te da paljivo proita svaku tvrdnju i da na priloenoj skali od 5

stupnjeva oznai svoj stupanj slaganja. Pri tome se koristi svojim prvim dojmom
i nemoj se predugo zadravati na pojedinim tvrdnjama.
1

uope se

ne slaem se

niti se slaem

ne slaem

slaem se

niti

u potpunosti
se slaem

se ne slaem

1.

S psihikim bolesnikom bih samoinicijativno stupio u kontakt.

2.

Zaposlio bih psihikog bolesnika u svojoj firmi.

3.

Ne osjeam se neugodno u drutvu psihikog bolesnika.

4.

Prema psihikim bolesnicima osjeam ljutnju.

5.

Bojim se psihikih bolesnika.

6.

Psihike bolesnike bi trebalo izbjegavati.

7.

Dobro je to se psihiki bolesnici bore za svoja prava.

8.

Potujem psihike bolesnike kao ljude.

9.

Ako je netko psihiki bolesnik treba se truditi da to sakrije.

10. Nikad nisi siguran u drutvu psihikih bolesnika.

11. Imam vrlo negativno miljenje o psihikim bolesnicima.

12. Ne elim gledati psihike bolesnike na javnim mjestima.

13. Netko moe biti psihiki bolesnik, a ujedno i dobar ovjek.

14. Kad bih za nekog poznanika saznao da je postao psihiki bolesnik,

poeo bih ga izbjegavati.

15. Mogu razumjeti psihike bolesnike.

16. Kad vidim psihikog bolesnika osjetim nelagodu.

17. Psihiki bolesnici i ne zasluuju toliku brigu drutva.

18. Nastojim izbjei bilo kakvo druenje s psihikim bolesnicima.

88

Na svakoj od dolje navedenih skala zaokrui JEDAN broj koji odgovara tvojoj
procjeni.
1. Je li psihika bolest posljedica vanjskih okolnosti ili je njen uzrok u karakteristikama
osobe?
potpuno vezana uz
karakteristike osobe

potpuno vezana uz
vanjske okolnosti

2. Je li, openito, psihika bolest promjenjivo ili nepromjenjivo stanje?

nije podlona promjeni

podlona promjeni

mogla je utjecati
svojom voljom

3. Psihika bolest je stanje na koje osoba

nije mogla utjecati
svojom voljom

4. Jesi li u svom dosadanjem iskustvu imao/la kakav kontakt sa psihikim

bolesnikom?
DA

NE

5. Ako da, zaokrui o kome se radilo? (mogue zaokruiti vie odgovora)

g)
h)
i)
j)
k)
l)

O lanu ue obitelji
O lanu ire obitelji
O kolegi iz razreda/kole
O prijatelju
O susjedu
O nekom drugom. Kome? ________________________

6. Dalje te molimo da razmisli i na slijedeoj skali procijeni kakvo je tvoje

ope znanje o psihikoj bolesti?
malo znam o tome

puno znam o tome

7. Tvoje znanje o psihikoj bolesti uglavnom je rezultat:

e)
f)
g)
h)

onog to si uo/la u koli

onog to si proitao/la u novinama ili vidio/la na televiziji
osobnog iskustva
neeg drugog ______________

89

PRILOG 2:
Item-total analiza skala stavova prema alkoholiarima, narkomanima i psihikim
bolesnicima i pripadajui koeficijenti pouzdanosti
SKALA STAVOVA PREMA ALKOHOLIARIMA
Item-total Statistics
scale mean
if item
deleted
ALK01
ALK02
ALK03
ALK04
ALK05
ALK06
ALK07
ALK08
ALK09
ALK10
ALK11
ALK12
ALK13
ALK14
ALK15
ALK16
ALK17
NAR18

47,6133
46,9867
47,7133
48,3767
48,5733
48,2267
47,5233
48,1500
48,4867
47,6633
48,1067
47,5967
49,0767
48,9200
47,9300
47,9700
48,5667
52,3947

scale
variance if
item
deleted
110,6794
108,7891
110,9677
106,5098
108,1317
103,5872
106,1767
106,1814
116,8326
106,1104
102,9786
106,5090
110,9205
107,5387
108,2994
108,3904
109,3434
149,2100

corrected

alpha if

item total

item

correlation

deleted

,3751
,4979
,3150
,5220
,4510
,6470
,4732
,5212
,0623
,5349
,6594
,5054
,3893
,5746
,4265
,4327
,4269
,6928

,8564
,8517
,8593
,8503
,8534
,8446
,8525
,8503
,8708
,8497
,8439
,8510
,8558
,8489
,8545
,8542
,8544
,8643

Reliability Coefficients
N of Items = 18
Alpha =

,8598

90

SKALA STAVOVA PREMA NARKOMANIMA

Item-total Statistics
scale mean
if item
deleted
NAR01
NAR02
NAR03
NAR04
NAR05
NAR06
NAR07
NAR08
NAR09
NAR10
NAR11
NAR12
NAR13
NAR14
NAR15
NAR16
NAR17
NAR18

52,1184
51,5658
52,5164
52,8487
53,1447
52,7664
52,3487
52,8322
53,3520
52,2796
52,5658
52,1579
53,5888
53,3980
52,4704
52,7237
53,2928
52,3947

scale
variance if
item
deleted
154,7516
156,4577
158,4486
149,0529
155,4443
146,1598
153,2048
150,6483
164,6645
155,5420
147,1046
152,1334
152,4211
151,4615
153,0024
156,4515
154,2275
149,2100

corrected

alpha if

item total

item

correlation

deleted

,5166
,5603
,3227
,3244
,4471
,7174
,4849
,5758
,1226
,4992
,7189
,6040
,5907
,6502
,5555
,4698
,5045
,6928

,8707
,8701
,8778
,8870
,8730
,8625
,8717
,8682
,8855
,8713
,8628
,8676
,8681
,8662
,8692
,8723
,8710
,8643

Reliability Coefficients
N of Items = 18
Alpha =

,8775

SKALA STAVOVA PREMA PSIHIKIM BOLESNICIMA

Item-total Statistics

91

scale mean
if item
deleted
PSI01
PSI02
PSI03
PSI04
PSI05
PSI06
PSI07
PSI08
PSI09
PSI10
PSI11
PSI12
PSI13
PSI14
PSI15
PSI16
PSI17
PSI18

43,9532
43,4448
44,3846
45,5920
44,7793
44,8963
45,0936
45,4013
45,2776
44,2575
45,3244
44,8696
45,5953
45,3913
44,6823
44,5786
45,6823
44,7224

scale
variance if
item
deleted
103,8501
104,9793
107,6066
103,2558
105,8303
96,2476
100,5482
98,7579
105,4093
102,0241
98,6763
97,0870
100,8659
100,4001
104,3517
100,6675
101,8685
97,1744

corrected

alpha if

item total

item

correlation

deleted

,3993
,3828
,1836
,4264
,2528
,6603
,5229
,6289
,2810
,4491
,6693
,6420
,5074
,5686
,3736
,5228
,5561
,6701

,8643
,8648
,8734
,8633
,8709
,8530
,8594
,8551
,8695
,8625
,8539
,8540
,8601
,8578
,8653
,8595
,8587
,8530

Reliability Coefficients
N of Items = 18
Alpha =

,8679

92

PRILOG 3:
Ispitivanje razlike u stavu srednjokolaca prema alkoholiarima, narkomanima i
psihikim bolesnicima s obzirom na usmjerenje
Tablica 1. Deskriptivne vrijednosti stavova srednjokolaca s obzirom na usmjerenje

kola

min

max

trogodinja

95

51,58

10,93

25

78

stav prema

gimnazija

132

50,57

10,82

22

80

alkoholiarima

etverogodinja

88

49,81

11,34

20

82

ukupno

315

50,66

10,99

20

82

trogodinja

95

57,22

12,10

28

86

stav prema

gimnazija

132

53,78

13,08

22

81

narkomanima

etverogodinja

88

56,97

13,24

28

84

ukupno

315

55,71

12,90

22

86

trogodinja

95

48,28

9,72

28

77

gimnazija

132

47,19

11,07

23

88

etverogodinja

88

46,61

10,45

23

82

ukupno

315

47,36

10,49

23

88

stav prema
psihikim
bolesnicima

Tablica 2. Zavrna tablica analize varijance

prosjena

suma
kvadrata
izmeu grupa
stav prema

unutar grupa

alkoholiarima
ukupno
izmeu grupa
stav prema
narkomanima

unutar grupa
ukupno

145,394
37753,26
0
37898,65
4
847,246
51421,88
4
52269,13
0

S.S.

suma
2

kvadrata
72,697

312

121,004

p
,601

,549

2,570

,078

314
2

423,623

312

164,814

314

93

izmeu grupa
stav prema
psihikim
bolesnicima

unutar grupa
ukupno

134,008
34434,45
5
34568,46
3

67,004

312

110,367

,607

,546

314

94

PRILOG 4:
Postoci pojedinih odgovora na tvrdnje na skalama stavova prema alkoholiarima,
narkomanima, i psihikim bolesnicima
Tablica 3. Postoci pojedinih odgovora na tvrdnje skale stavova prema alkoholiarima
1

uope

ne

niti se

slaem

se ne

slaem

slaem

se

potpuno

slaem

se

niti se

sti se

ne

slaem

slaem

1.

S alkoholiarom bih samoinicijativno stupio u

kontakt.

14,9

21,9

45,1

12,4

5,7

2.

Zaposlio bih alkoholiara u svojoj firmi.

33,8

33,8

24,8

5,4

2,2

3.

Ne osjeam se neugodno u drutvu alkoholiara.

16,0

23,1

33,3

19,9

7,7

4.

Prema alkoholiarima osjeam ljutnju.

20,4

30,4

30,0

13,7

5,4

5.

Bojim se alkoholiara.

26,7

32,7

22,2

14,6

3,8

6.

Alkoholiare bi trebalo izbjegavati.

17,9

26,5

29,4

21,1

5,1

7.

Dobro je to se alkoholiari bore za svoja prava.

24,8

21,7

29,3

16,6

7,6

8.

Potujem alkoholiare kao ljude.

9,9

15,0

32,3

29,4

13,4

9.

Ako je netko alkoholiar treba se truditi da to sakrije.

28,7

25,5

24,8

15,9

5,1

9,6

14,1

31,7

32,1

12,5

14,9

25,7

32,1

19,0

8,3

12. Ne elim gledati alkoholiare na javnim mjestima.

8,0

15,0

32,3

28,1

16,6

13. Netko moe biti alkoholiar, a ujedno i dobar ovjek.

2,9

3,8

13,4

35,5

44,4

14. Kad bih za nekog poznanika saznao da je postao

alkoholiar, poeo bih ga izbjegavati.

35,4

37,6

21,3

3,5

2,2

15. Mogu razumjeti alkoholiare.

13,1

15,7

38,0

22,7

10,5

16. Kad vidim alkoholiare osjetim nelagodu.

13,4

20,1

35,4

22,6

8,6

17. Alkoholiari ne zasluuju toliku brigu drutva.

24,8

31,8

29,3

10,8

3,2

18. Nastojim izbjei bilo kakvo druenje s

alkoholiarima.

14,6

23,5

36,2

15,9

9,8

10. Nikad nisi siguran u drutvu alkoholiara.

11. Imam vrlo negativno miljenje o alkoholiarima.

95

Tablica 4. Postoci pojedinih odgovora na tvrdnje skale stavova prema narkomanima

uope

ne

niti se

slaem

se ne

slaem

slaem

se

potpuno

slaem

se

niti se

sti se

ne

slaem

slaem

1.

S narkomanom bih samoinicijativno stupio u kontakt.

30,8

24,4

28,9

12,1

3,8

2.

Zaposlio bih narkomana u svojoj firmi.

50,5

27,0

17,5

3,8

1,3

3.

Ne osjeam se neugodno u drutvu narkomana.

21,0

25,5

23,6

18,5

11,5

4.

Prema narkomanima osjeam ljutnju.

19,1

21,3

27,7

20,4

11,1

5.

Bojim se narkomana.

23,5

20,0

31,4

17,5

7,6

6.

Narkomane bi trebalo izbjegavati.

16,2

18,5

27,4

21,7

16,2

7.

Dobro je to se narkomani bore za svoja prava.

30,3

16,2

29,9

13,7

9,9

8.

Potujem narkomane kao ljude.

16,8

15,9

30,5

20,3

16,5

9.

Ako je netko narkoman treba se truditi da to sakrije.

34,7

19,7

22,0

13,4

10,2

5,4

11,1

31,8

30,3

21,3

11,1

17,5

28,7

23,9

18,8

12. Ne elim gledati narkomane na javnim mjestima.

5,4

12,7

21,3

34,9

25,7

13. Netko moe biti narkoman, a ujedno i dobar ovjek.

5,4

8,7

20,2

31,7

34,0

24,8

31,7

27,9

10,5

5,1

19,7

22,9

34,7

14,6

8,0

8,9

20,7

35,7

24,8

9,9

24,4

28,6

27,9

11,4

7,6

8,6

11,4

32,7

25,7

21,6

10. Nikad nisi siguran u drutvu narkomana.

11. Imam vrlo negativno miljenje o narkomanima.

14. Kad bih za nekog poznanika saznao da je postao

narkoman, poeo bih ga izbjegavati.

15. Mogu razumjeti narkomane.

16. Kad vidim narkomane osjetim nelagodu.
17. Narkomani ne zasluuju toliku brigu drutva.
18. Nastojim izbjei bilo kakvo druenje s narkomanima.

96

Tablica 5. Postoci pojedinih odgovora na tvrdnje skale stavova prema psihikim

bolesnicima.
1

uope

ne

niti se

slaem

se ne

slaem

slaem

se

potpuno

slaem

se

niti se

sti se

ne

slaem

slaem

1.

S psihikim bolesnikom bih samoinicijativno stupio u

kontakt.

21,3

27,0

38,7

11,4

1,6

2.

Zaposlio bih psihikog bolesnika u svojoj firmi.

38,7

37,5

17,1

5,7

1,1

3.

Ne osjeam se neugodno u drutvu psihikih bolesnika.

12,8

26,5

33,9

19,2

7,7

4.

Prema psihikim bolesnicima osjeam ljutnju.

43,5

30,0

19,5

4,8

2,2

5.

Bojim se psihikih bolesnika.

18,2

20,4

36,1

19,8

5,4

6.

Psihike bolesnike bi trebalo izbjegavati.

21,2

23,7

32,7

14,4

8,0

7.

Dobro je to se psihiki bolesnici bore za svoja prava.

5,7

9,6

26,8

38,9

19,1

8.

Potujem psihike bolesnike kao ljude.

5,1

3,8

21,0

39,2

30,9

9.

Ako je netko psihiki bolesnik treba se truditi da to sakrije.

30,2

32,5

23,8

9,3

4,2

8,0

14,0

36,6

29,3

12,1

11. Imam vrlo negativno miljenje o psihikim bolesnicima.

26,3

37,8

27,3

5,4

3,2

12. Ne elim gledati psihike bolesnike na javnim mjestima.

19,7

25,5

32,5

15,9

6,4

4,8

4,1

14,9

33,7

42,5

31,7

35,9

24,4

4,4

3,5

7,6

14,0

42,2

28,9

7,3

16. Kad vidim psihike bolesnike osjetim nelagodu.

10,2

23,9

33,8

26,1

6,1

17. Psihiki bolesnici ne zasluuju toliku brigu drutva.

44,1

33,7

18,7

1,6

1,9

14,6

22,5

38,1

18,1

6,7

10. Nikad nisi siguran u drutvu psihikih bolesnika.

13. Netko moe biti psihiki bolesnik, a ujedno i dobar ovjek.

14. Kad bih za nekog poznanika saznao da je postao psihiki
bolesnik, poeo bih ga izbjegavati.

15. Mogu razumjeti psihike bolesnike

18. Nastojim izbjei bilo kakvo druenje s psihikim

bolesnicima.

97

Tablica 6. Postotak pojedinih odgovora ispitanika na kauzalnoj dimenziji

internalno/eksternalno

potpuno
vezana
uz
karakteri
stike
osobe

potpuno
vezana
uz
vanjske
okolnosti

ALKOHOLIZAM

13,5

9,9

12,5

42,6

9,6

8,0

3,8

NARKOMANIJA

12,8

7,7

11,9

36,9

12,5

9,6

8,7

7,1

10,9

15,4

46,2

9,6

6,7

4,2

PSIHIKA BOLEST

Tablica 7. Postotak pojedinih odgovora ispitanika na kauzalnoj dimenziji

stabilno/nestabilno
1

nije
podlona
promjeni

podlona
promjeni

ALKOHOLIZAM

1,9

5,1

6,4

16,2

13,4

23,6

33,4

NARKOMANIJA

3,5

5,1

8,7

18,6

17,9

20,8

25,3

PSIHIKA BOLEST

5,1

7,0

12,1

32,6

17,3

14,1

11,8

Tablica 8. Postotak pojedinih odgovora ispitanika na kauzalnoj dimenziji podlonosti

kontroli
1

nije
mogla
utjecati
svojom
voljom

mogla je
utjecati
svojom
voljom

ALKOHOLIZAM

2,9

3,5

3,5

7,3

11,2

23,6

47,9

NARKOMANIJA

1,6

1,9

4,5

9,9

9,6

23,1

49,4

20,4

18,2

16,3

28,1

7,7

4,5

4,8

PSIHIKA BOLEST

98

PRILOG 5:
Samoprocjene znanja o alkoholizmu, narkomaniji i psihikoj bolesti s obzirom na
kolu
Tablica 9. Deskriptivne vrijednosti samoprocjena znanja srednjokolaca s obzirom na
kolu
N

ALKOHOLIZA
M

30

5,53

1,50

fotografska

25

5,68

1,28

matematika gim

56

5,11

1,40

jezina gim

76

5,53

1,22

prometna trogodinja
prometna

45

5,29

1,50

47

5,26

1,45

34

5,29

1,34

UKUPNO

313

5,36

1,37

frizerska

29

5,17

1,31

fotografska

24

4,38

1,61

matematika gim

56

4,75

1,67

jezina gim

76

5,11

1,50

prometna trogodinja
prometna

45

4,31

2,04

47

4,68

1,71

35

5,03

1,46

UKUPNO

312

4,80

1,65

frizerska

30

3,43

1,48

fotografska

25

3,68

1,25

matematika gim

56

3,39

1,49

jezina gim

76

3,82

1,55

prometna trogodinja
prometna

45

2,76

1,45

47

2,91

1,21

34

4,65

1,30

313

3,50

1,51

etverogodinja
medicinska

PSIHIKA
BOLEST

frizerska

etverogodinja
medicinska

NARKOMANIJ

etverogodinja
medicinska
UKUPNO

Tablica 10. Zavrna tablica analize varijance

99

SUMA

PROSJENA

KVADRAT

S.S.

A
UNUTAR
ALKOHOLIZA
M

GRUPA
MEU
GRUPAMA
UKUPNO
UNUTAR

NARKOMANIJ
A

GRUPA
MEU
GRUPAMA
UKUPNO
UNUTAR

PSIHIKA
BOLEST

GRUPA
MEU
GRUPAMA
UKUPNO

SUMA

KVADRATA

10,029

1,671

578,451

306

1,890

588,479

312

28,824

4,804

820,249

305

2,689

849,074

311

94,923

15,820

617,320

306

2,017

712,243

312

0,884

0,507

1,786

0,101

7,842

0,000

Tablica 11. Rezultati Scheffeovog testa za samoprocjenu znanja o psihikoj bolesti

t
FRIZERSKA KOLA
FOTOGRAFSKA
KOLA
MATEMATIKA
GIMNAZIJA
MEDICINSKA
KOLA

JEZINA GIMNAZIJA

p
1,21

0,074

,97

0,354

1,25

0,013

0,83

0,239

1,89

0,000

1,73

0,000

PROMETNA
TROGODINJA
KOLA
PROMETNA
ETVEROGODISNJA
KOLA

100

PRILOG 6:
Stavovi srednjokolaca prema psihikim bolesnicima, narkomanima i alkoholiarima s
obzirom na budue zanimanje.
Tablica 12. Deskriptivne vrijednosti stavova srednjokolaca s obzirom na budue
zanimanje
Budue

zanimanje
drutveno, vezano
STAV PREMA

min

max

52

51,33

11,76

22

78

prirodno-tehniko

186

50,61

10,45

20

82

neodluni

60

50,78

12,15

23

80

ukupno

298

50,77

11,01

20

82

52

52,13

12,02

22

74

prirodno-tehniko

186

56,35

12,87

26

86

neodluni

60

57,20

13,66

23

84

ukupno

298

55,79

12,96

22

86

52

45,04

11,56

24

82

uz ljude

ALKOHOLIARIMA

drutveno, vezano
STAV PREMA

uz ljude

NARKOMANIMA

drutveno, vezano
STAV PREMA

uz ljude

PSIHIKIM

prirodno-tehniko

186

47,97

10,46

23

88

BOLESNICIMA

neodluni

60

47,90

10,05

23

75

ukupno

298

47,45

10,60

23

88

Tablica 13. Zavrna tablica analize varijance

GLAVNI EFEKT VRSTE

POREMEAJA (zavisni efekt)
GLAVNI EFEKT BUDUEG
ZANIMANJA (nezavisni efekt)
INTERAKCIJA

SUMA

S.S

Prosjena suma

KVADRATA

kvadrata

7439,645

3719,827

43,994

0,000

648,908

324,454

1,406

0,247

609,905

152,476

1,803

0,127

101