Svaki dan se za pokuse koristi vi e od milijun ivotinja.

Pokusi su tajni i obavljaj

u se u bezbrojnim privatnim i dr avnim laboratorijima. Informacije o njima saznaje
mo samo u strunim asopisima - objavljuju se, meutim, samo one uspje ne. Izraz vivisek
cija (iz lat. secirati na ivo) se zamjenjuje nje nijim izrazima kao, primjerice, is
tra ivanje na modelu.
Zeevi, zamorci, takori i ostale manje ivotinje koriste se za ispitivanje sigurnosti
proizvoda; truje ih se kozmetikom i preparatima za i enje... Naje e reakcije su trzavi
a, povraanje, paraliza i razne vrste krvarenja - iz nosa, oiju i usne upljine. Ango
ra zeevi koriste se za isprobavanje kiselina (Draize test): kiselina im se ulije
u oi, iz u asnog bola razvijaju se krici, a sljedei rezultat pokusa je krvarenje, ra
zjedena ro nica i sljepoa. Kod testa ko ne nadra ljivosti, koncentrirana kemikalija se
nanosi na izbrijana lea ivotinje i nekoliko dana se prate uinci. Uvijek kada nakon
kori tenja kozmetike budete osjeali neugodan svrbe , peckanje ili dobijete alergiju i
li ekcem, znajte da je proizvod bio u ovom testu oznaen kao ne kodljiv! S druge str
ane pak, puno ljekovitih tvari nije pro lo ovaj test. Muenja se i dalje nastavljaju
...
ivotinje su orue za iskupljenje na ih grijeha. One nisu u ivai duhana, a moraju udisati
ogromne koliine duhanskog dima kako bi mi dokazali tetnost ili ljekovitost cigare
ta. One ne konzumiraju alkohol i zato ve desetljeima bezuspje no poku avamo od takora n
apraviti alkoholiare. Nisu agresivne, stoga ih izla emo elektro okovima dok se one meu
sobno ne pro diru. ivotinje ne trebaju droge niti oru ja, ne zanima ih let u svemir no unato tome to su razlozi zbog kojih ih umire na milijune.
U beskonanim primjerima, pokusi na ivotinjama izazivaju mnogo vi e boli ivotinjama ne
go to koriste potro au. To je zato to su, primjerice, lijekovi koji su testirani na iv
otinjama i koji su oznaeni kao sigurni, prouzroili opasne popratne pojave kod ljud
i ili ak u pojedinim sluajevima i smrt. Preparati koji sadr e tetne tvari i dalje se
nalaze na policama u trgovinama, usprkos tome to su prouzroili trovanje i sljepou iv
otinja.
Tako je sredstvo Contergan, koje je nakon mnogo godina testiranja na ivotinjama p
reporueno trudnicama, izazvalo vi e od 10.000 pobaaja i uroenih tjelesnih mana. Oxych
inolin, neuinkovit lijek protiv bezopasnog tropskog proljeva, zabilje io je tisue sm
rtnih sluajeva, a 30.000 ljudi je ostalo bez vida ili u invalidskim kolicima. Hor
mon dietylstilbestrol je godinama bio preporuivan kao sredstvo za smirenje trudni
cama. Desetak godina kasnije otkrilo se da uzrokuje novi, nasljedni oblik raka m
aternice kod 95% potomaka enskog spola. Nije postojala ivotinja u kojoj bi taj hor
mon izazvao sline simptome.
Kori tenjem ljudskih stanica uzgojenih u epruveti ne samo da emo postii rezultate ko
risne za ovjeka, nego emo ujedno i shvatiti mehanizam djelovanja tvari, te pronai m
ogunosti kako lijeiti trovanje. Ako nam je stalo do ljudskog zdravlja moramo ovaj
surovi i barbarski nain to prije zamijeniti uistinu strunim metodama bez kori tenja iv
otinja.
Na svijetu postoji nekoliko stotina tvrtki koje proizvode kozmetiku bez kori tenja
ivotinja. Ovakav proizvoa mora preuzeti punu pravnu odgovornost za eventualne tete
kod kupaca. Zato e se temeljito obavijestiti o rizicima - to je mogue samo bez kori t
enja ivotinja. Danska i vedska nedavno su zabranile prodaju kozmetike koja sadr i sa
stojke testirane na ivotinjama. Slian korak za cijelu Europsku Uniju do se sada ni
je prihvatio zbog politikih razloga. Osim nastojanja industrije da sauva do sada u
hodane metode, prepreka tome su i zastarjeli meunarodni ugovori.
'Ne mogu se sjetiti nijednog veeg medicinskog proboja proiza log kao rezultat ekspe
rimenata na ivotinjama. Pitam se koliko jo milijuna ivotinja mora biti rtvovano prij
e nego napustimo beskorisnu i barbarsku praksu eksperimentiranja na ivotinjama.'
- Dr. Vernon Coleman, lan Kraljevskog medicinskog dru tva
Uporaba ivotinja u biomedicinskim istra ivanjima radi pronala enja lijekova i terapij
a za lijeenje bolesti kod ljudi uvijek se shvaa kao nu no zlo. Mnogi se sla u da je iz
azivanje boli i patnje osjetljivim biima sposobnim za osjeaje i opa anje, nepravda.
Ipak, ti isti ljudi se uglavnom sla u da nije etino dopustiti da bolestan ovjek umre
ili pati ako biomedicinsko istra ivanje upotrebljavajui ivotinje mo e takvu patnju ol
ak ati. Otuda stav nu no zlo.
ivotinje i ljudska bia imaju mnogo toga zajedniko. Svi sisavci imaju plua, srce, i i

munolo ki sustav. Stoga se u 18. i 19. stoljeu s pravom smatralo da pokusima na sis
avcima ljudi mogu mnogo nauiti o bolestima plua, srca te bolestima imunolo kog susta
va.
Gledajui pomnije vidi se da SAMO ljudi boluju od AIDS-a, kardiovaskularnih bolest
i, te da su ljudi ujedno jedna od malobrojnih ivuih vrsta koja zbog pu enja mo e obolj
eti od raka plua. Postaje vrlo oito da ljudi i nisu toliko slini ivotinjama kao to se
ranije mislilo.
Molekularna biologija je otkrila znaajne razlike meu vrstama na staninoj razini daj
ui odgovore na pitanja za to ljudi reagiraju na lijekove i pate od bolesti na drukij
i nain od ivotinja. Biologija evolucije obja njava prisutnost takvih razlika. Te raz
like mogu biti ne samo opasne ve i pogubne ako se rezultati dobiveni na pokusima
provedenim na ivotinjama primjenjuju u lijeenju ljudi.
Visoka tehnologija biomedicinskih istra ivanja otkriva pojedinosti koje ispitivanj
a na ivotinjskim modelima nikad nisu, niti e moi biti otkrivena. Za dobrobit ovjeka
najbolje je napore usmjeriti u pravcu tih novih mogunosti.
Znanstveni argumenti protiv pokusa na ivotinjama
Ljudi koji vole ivotinje esto su zaprepa teni i u asnuti kad shvate razmjere kori tenja
votinja kao 'epruveta s brkovima', te patnjama i bolima koje one podnose. Zgranu
ti okrutno u pokusa na ivotinjama mnogi ljudi se tome protive iz isto etikih razloga.
Meutim, postoji jo jedan razlog koji primorava na zaustavljanje pokusa nad ivotinja
ma: to je izopaena i potpuno pogrje na metoda znanstvenog istra ivanja kojom se uludo
tro i vrijeme, novac i prirodni resursi. Dok se ulaganje u ispitivanja na ivotinja
ma nastavlja zastra ujuom brzinom, oita i razumljiva istina je da upotreba ivotinja u
laboratorijima kao nadomjestak za ljude, prije odgaa nego pridonosi napretku med
icine. Postoji nekoliko razloga koji govore u prilog toj tvrdnji.
Ljudska i ivotinjska bia se razlikuju na vi e naina
Moderna nauka je do la do stupnja razvoja kad lijenici mogu bolesti lijeiti na stanin
oj razini. Molekularne razlike izmeu ljudi i ivotinja mogu dovesti do brojnih vari
jacija i u bolestima kojima je svaka od tih vrsta sklona, i u nainima na koje se
te bolesti mogu lijeiti. I najmanje razlike izmeu ljudi i ivotinja mogu dovesti do
smrtonosnih pogrje aka kada se podaci prikupljeni na ivotinjskom modelu primijene n
a ljude. Upotreba ivotinja kao zamjenskih modela za ljude vodi znanstvenike na kr
ivi put i teti ljudima. Operacije provjerene na jednoj vrsti ivotinja bile su neus
pje ne ili ak smrtonosne na drugoj vrsti. Znanstvenici su u poetku vjerovali da pu enj
e nije karcinogeno te da kolesterol nije povezan s aterosklerozom, a sve zbog re
zultata dobivenih tijekom pokusa na ivotinjama. Ovo su tek neki od vi e stotina pri
mjera koji pokazuju kako je upotreba ivotinjskih modela prouzroila ljudima tetu.
ivotinje i ljudi ponekad slino reagiraju. Ali kako mo emo znati koja e ivotinja reagir
ati slino kao ovjek?
Usporedite rezultate davanja penicilina i thalidomida ljudima, mi evima i kuniima.
Thalidomid na neke kunie djeluje kao to djeluje na ljude - uzrokuje kongenitalne m
alformacije. Penicilin, meutim nije djelovao na kunie kao to djeluje na ljude kad g
a je Fleming otkrio 1928 godine, to je Fleminga navelo na pogre an zakljuak o uinkovi
tosti penicilina. Lijek je zavr io na polici kao neuinkovit i tamo ostao cijelo des
etljee. Mi evi reagiraju isto kao i ljudi na penicilin, ali ne i na thalidomid. Kak
o dakle mo emo unaprijed znati koja e ivotinja simulirati ljudsku reakciju? Ne znamo
!
ivotinje i ljudi imaju neke zajednike slinosti; svi osjeamo bol, imamo mozak i znamo
to vi e volimo. Danas se meutim bolesti i ivotni procesi prouavaju na onoj razini koj
a te vrste dijeli - na staninoj razini. Dok ivotinjska i ljudska vrsta imaju zajed
nike neke oite slinosti kao, primjerice, injenicu da svi sisavci imaju srce, plua i i
munolo ki sustav, one se takoer znatno razlikuju fiziolo ki, metaboliki, anatomski, ge
netski i psiholo ki. Ljudi su jedini kod kojih se AIDS razvija iz HIV-a, dobivaju
rak plua od pu enja i bolesti srca od prehrane bogate mastima.
Sva iva bia, ukljuujui ljude, su slo ena bia s vi estrukim sustavom organa koji su u m
bnoj vezi na brojne tajanstvene naine. Kod glodavaca se stvaraju depoziti masnih
kiselina u jetri, dok se kod ljudi ti depoziti stvaraju na krvnim ilama. Razliito
od ljudi, takori nemaju uni mjehur. Makama nedostaje enzim koji bi metabolizirao ibu
profen. Sustav cirkulacije kod pasa koji hodaju na etiri noge nije isti kao kod l
judi koji hodaju uspravno. Ovakvo nabrajanje bi se moglo nastaviti u nedogled.

Nedostaci ispitivanja na ivotinjama u naje im previdima po ivot opasnih nuspojava pri

uzimanju lijekova
Razlike meu raznim sisavcima su na mikroskopskoj razini, a i lijekovi djeluju na
toj razini. tovi e, ivotinje ne mogu rijeima opisati kako se osjeaju. Posljedica toga
je da su mnogi lijekovi odobreni za ljudsku uporabu na temelju ispitivanja prove
denim na ivotinjama trebali ve davno biti povueni s tr i ta zbog nuspojava koje nisu ot
krivene na ivotinjama. Te su nuspojave ljude previ e esto stajale glave.
lanak objavljen u Journal of the American Medical Association (travanj 1998.) izv
je tava o rezultatima ispitavanja prema kojima su tetne posljedice izazvane lijekov
ima etvrti po redu ubojica Amerikanaca. Svake godine oko 100.000 smrti i 15% svih
prijema u bolnicu izazvano je kobnim reakcijama na lijekove, to ameriko stanovni tv
o stoji godi nje preko 136 milijardi dolara.
Ljudima se uskrauje upotreba lijekova koji imaju izgleda u lijeenju, jer nisu pro li
ispitivanja na ivotinjama
Tijekom postupka razvoja nekog lijeka, sastojci koji pokazuju terapeutske uinke k
od ivotinja uvijek se ispituju na ivotinjama. Ako se ustanovi da ti sastojci imaju
negativne uinke na ivotinjama, daljnji razvoj lijeka se obustavlja. The National
Cancer Institute smatra da su mnogi lijekovi protiv raka izgubljeni zato to nisu
bili uinkoviti na mi evima. Neemo nikad saznati koliko je obeavajuih mogunosti napu te
prerano jer nisu bili djelotvorni na ivotinjama.
Oni koji zagovaraju ispitivanja na ivotinjama esto istiu potrebu prouavanja cjelokup
nog ivog organizma tvrdei pritom da se to mo e jedino na ivoj ivotinji. Ipak, najnovij
a istra ivanja koncentriraju pa nju na mikrobiologiju kao na najkompleksniju i najsa
vr eniju razinu, a upravo je to razina na kojoj ivotinjski i ljudski organizmi poka
zuju najznaajnije razlike. tovi e, na e najsmrtonosnije bolesti - primjerice rak i AID
S - dogaaju se na staninoj razini. S obzirom na znanje koje danas imamo o genima,
staninoj funkciji i drugim procesima, mi ljenje, da je za model na kojem e se zasniv
ati predvianje uinkovitosti lijeka potrebno imati zdravu ivotinju, je zastarjelo.
Paradigma o ivotinjskom modelu mogla se odr ati tijekom 19.stoljea jer se u to vrije
me vrlo malo znalo o ljudskoj anatomiji i fiziologiji. Na gruboj makroskopskoj r
azini sva iva bia su slina. Psi imaju srce isto kao i ljudi. Maji mozak pokazuje ele
ktrinu aktivnost isto kao i ljudski. Ispitivanja na ivotinjama su u pro losti dala t
one odgovore na openita pitanja o tome to se dogaa u ivom organizmu. Danas se meutim
nanstvenici bave istra ivanjima upravo na onoj razini na kojoj se jedna vrsta razl
ikuje od druge, a to je stanina i molekularna razina.
Novom tehnologijom mo emo danas simulirati procese u ivom i zdravom ljudskom organi
zmu daleko uinkovitije nego uz pomo 'laboratorijske' ivotinje
Istra ivanja In vitro, epidemiologija, autopsije i drugi naini koji se temelje na l
judskim organizmima ili tehnolo kim modalitetima, mogu se koristiti za obja njenja o
noga to smo nekad uili na ivotinjskim modelima omoguavajui istodobno otkrivanje podat
aka koje na ivotinjskim modelima ne bi bilo mogue. Stoga upotreba ivotinjskih model
a nema vi e opravdanja. Upotreba ivotinjskih modela daje ograniene rezultate a najvei
doma aj te metode ve je postignut, i to prije 100 godina.
Iz svih gore spomenutih razloga eksperimentiranje na ivotinjama daje nedovoljne i
netone rezultate. Tim rezultatima nedostaje preciznost, mogunost predvianja i prim
jene, te oslanjanje na njih ljudima donosi tetu.
Etiki razlozi protiv ispitivanja na ivotinjama
Kao branitelji ivotinja mi se protivimo seciranju i eksperimentima na ivotinjama i
z razloga etike prirode, vjerujui da je moralno pogre no koditi jednoj vrsti zbog pre
tpostavke da to koristi drugoj vrsti. Mi ohrabrujemo ostale u irenju suosjeanja na
sva bia - ljudska i ona koja to nisu. Pro irenje suosjeanog kruga izvan onoga koji
ukljuuje ljudsku vrstu zahtijeva prekid s tradicionalnim shvaanjem prema kojem ivot
inje postoje zato da bi ih ljudi koristili onako kako to njima odgovara. U svije
tu u kojem je ovjek centar svega, ideja o suosjeanju, po tovanju i pravednosti prema
ivotinjama esto se vidi kao puka sentimentalnost. Konano, ljudi su uvjereni da ne
bi mogli bez ivotinja u prehrani, odijevanju, prijevozu ili istra ivakim pokusima. (
?) Na ivotinje se gleda kao na vrstu resursa, na ne to to je malo vi e od proizvoda ko
ji su tu da bi na e ivote uinili ugodnijim i udobnijim.
S druge strane, branitelji ivotinja gledaju na ivotinje kroz iru etiku prizmu, a to
podrazumijeva puno vi e od puke sentimentalnosti. Mi smatramo da ivotinje nisu prir

odni resursi ili proizvodi, ve ravnopravna vrsta s kojom dijelimo ovaj planet. ivo
tinje stoga zaslu uju na e moralno promi ljanje i prepoznavanje mjesta kojeg one zaslu e
no imaju u slo enoj mre i sveukupnog ivota.
Obje vrste, ljudska i ivotinjska, blagoslovljene su udesnim darovima jedinstvenim
za svaku vrstu i svaka od nas ima sebi svojstvene ekolo ke prostore koji se savr eno
uklapaju u svijet prirode. Pravo ulaska u suosjeajni krug ne mo e se mjeriti menta
lnim, fizikim ili emocionalnim sposobnostima. Veliki engleski filozof Jeremy Bent
ham je svojedobno napisao, 'Pitanje nije mogu li oni misliti, ve mogu li patiti?'
Budui da su osjeajna bia, to znai da imaju sposobnost iskusiti osjete i osjeaje, ivo
je uhvaene u mre u znanstvenih istra ivanja i fiziki i du evno strahovito pate. I one ma
lobrojne 'laboratorijske' ivotinje koje su po teene izravnih fizikih muka i neugodnos
ti uvijek su podvrgnute samoi, depresiji i strahu. U stvari, najgoru okrutnost ko
ju nanosimo ivotinjama osuenim na znanstvena istra ivanja je sam in njihovog micanja
iz prirodnog prebivali ta, ili uzgajajui ih u zatoeni tvu dr anjem u neprirodnom ambijen
tu laboratorijskog kaveza bez ikakve nade u ivot kakav im je priroda namijenila.
Konano, mi kao dru tvo imamo izbor. Hoemo li prema biima s kojima dijelimo ovaj plane
t pokazivati okrutnost i be utnost ili emo pokazivati suosjeanje, po tovanje te osjeaj
a pravdu? Kao osobe, mi imamo slobodu takvog izbora. Ta sloboda podrazumijeva i
moralnu obvezu odgovornih odluka.
ivotinje nemaju takvog izbora. Zato to ne mogu rei ne, one su u potpunoj bespomonost
i izlo ene svemu to znanstvenik za njih ima u planu, bez obzira koliko takav plan z
nai patnje ili boli. ivotinje ne mogu ni razumjeti ni zahtijevati svoje pravo na iv
ot. Ne mogu tra iti izuzee od patnji i bola ni ispuniti svoj biolo ki potencijal. Na
ljudima je stoga da prepoznaju i tite ta prava za njih na isti nain kao to imaju mo
ralnu obavezu tititi djecu, zaostale u razvoju ili mentalno bolesne.
Ve je spomenuto da se stupanj razvoja morala na eg dru tva mjeri prema nainu na koji s
e odnosimo prema ivotinjama. Provoenje pokusa na ivotinjama kao institucionaliziran
i oblik iskori tavanja je zapreka na putu moralnog napretka. Do lo je vrijeme da na u
sferu etikog pristupa primijenimo na sva iva bia.
Mnogi ljudi, zbog nedovoljne educiranosti te velike financijske moi i marketin ke m
anipulacije farmaceutske, kozmetike i drugih industrija koje provode pokuse na ivo
tinjama, smatraju kako su pokusi na ivotinjama nu ni. No, pokusi na ivotinjama ne sa
mo da su etiki neprihvatljivi i potpuno nepotrebni, ve su i znanstveno nepouzdani.
Neshvatljivo je da se ljudi u vremenu kada putuju u svemir i otkrivaju druge pl
anete jo uvijek oslanjaju na rezultate dobivene primitivnim i barbarskim eksperim
entiranjem na ivotinjama, uz brojne dostupne sofisticirane i znanstveno precizne
ne ivotinjske metode testiranja.
Znanstveni krugovi sve vi e odbacuju nazadne metode kao to su pokusi na ivotinjama,
a znanstvene i sveuili ne institucije educiraju nove generacije studenata i znanstv
enika bez kori tenja ivotinja u pokusne svrhe. Odgovornost je cijele znanstvene zaj
ednice da prekine dupliciranje testiranja na ivotinjama upotrebom lako pristupanih
baza podataka, slobodom informiranja, poveanom transparentno u i obvezom objavljiva
nja negativnih rezultata. Na razini EU, Europski centar za odobravanje alternati
vnih metoda (European Centre for the Validation of Alternative Methods - ECVAM)
nastoji zaobii birokratske procedure i ubrzati sponzoriranje i razvoj alternativn
ih metoda, to e dovesti do smanjivanja broja, a s vremenom i do potpunog prestanka
kori tenja ivotinja za pokuse.
Pokuse na ivotinjama smatramo sramotnom znanstvenom prijevarom i pokazateljem etik
e zaostalosti te se zala emo za po tivanje ivota i potpuni prekid svih vrsta pokusa n
a ivotinjama.
33 injenice koje treba uzeti u obzir
1.Manje od 2% ljudskih bolesti (tonije 1,16%) je ikad vieno kod ivotinja.
2.Prema biv em znanstvenom rukovoditelju Huntingdon Life Sciences, rezultati pokus
a na ivotinjama i ljudski nalazi sla u se u svega 5 - 25%.
3.95% lijekova testiranih na ivotinjama odmah je odbaeno kao izuzetno opasno ili b
eskorisno za ljude.
4.Najmanje 50 lijekova koje mo emo nai na tr i tu uzrokuje rak kod pokusnih ivotinja. On
i su odobreni samo zbog toga to se javno priznaje da su pokusi na ivotinjama nerel

evantni.
5.Tvrtka Procter & Gamble koristi umjetni mo us iako on ne prolazi testove na ivoti
njama, odnosno dokazano je da uzrokuje tumor na mi evima. Njihov odgovor je da su
rezultati testova na ivotinjama 'od male va nosti za ljude'.
6.Kada su upitani jesu li pokusi na ivotinjama uistinu mjerodavni 'obzirom na ana
tomsku i psiholo ku razliitost ljudi i ivotinja', 88% lijenika se slo ilo da nije tako.
7.Rezultati ispitivanja na takorima sigurni su u samo 37% kod identifikacije uzro
ka raka na ljudima. ak bi i bacanje novia bilo preciznije!
8.Glodavci su ivotinje koje se gotovo uvijek koriste u pretragama za rak. Oni, meu
tim, nikada ne obole od malignog karcinoma, ljudske forme raka, koji razara opnu
(primjerice rak plua). Njihov sarkom pogaa kosti i vezno tkivo: to su meusobno neu
sporedivi rezultati.
9.Vi e od 90% rezultata pokusa na ivotinjama je odbaeno, jer su za ovjeka neprikladni
.
10.Rezultati pokusa na ivotinjama mogu biti bitno izmijenjeni faktorima kao to su
prehrana i le aj. Vrsta le aja je bila identificirana i kao uzrok koji poveava postot
ak raka za ak vi e od 90%, ali i gotovo nula posto kod iste vrste mi eva smje tenih na
razliitim lokacijama.
11.Spolne razlike meu ivotinjama u laboratoriju mogu uzrokovati kontradiktorne rez
ultate pokusa. To se ne podudara s ljudima.
12.9% ivotinja podvrgnutih anesteziji kako bi se oporavilo umrlo je zbog same ane
stezije.
13.Procijenjeno je da se 83% tvari u mi evima metabolizira na drukiji nain nego kod
ljudi!
14.Poku aji dizanja tu be protiv proizvoaa lijeka Surgama pali su u vodu zbog svjedoans
tva medicinskih strunjaka da 'podaci prikupljeni od ivotinja nisu previ e sigurni za
pacijente'.
15.Prema rezultatima ispitivanja na ivotinjama limunov sok je smrtonosan otrov, d
ok su arsen, kukuta i botulin sasvim sigurni!
16.Genetski modificirane ivotinje nisu uzor za ljudske bolesti. MDX mi je trebao d
okazati distrofiju mi ia, no mi ii su se regenerirali bez tretmana.
17.Prema jednom istra ivanju u Njemakoj, uzrok 88% mrtvoroene djece su kemijski proi
zvodi koji su uspje no pro li ispitivanje na ivotinjama!
18.Prema tom istom istra ivanju 61% defekata kod poroda uzrokovano je kemijskim pr
oizvodima koji su uspje no pro li ispitivanje na ivotinjama! Tih defekata je 200 puta
vi e nego u poslijeratnom razdoblju.
19.Jedan od est hospitaliziranih pacijenata se nalazi u bolnici radi tretmana lij
eenja kojem je bio podvrgnut.
20.Godi nje do 100.000 smrtnih sluajeva u Americi dolazi zbog medicinskih tretmana.
U jednoj godini 1,5 milijuna ljudi je zavr ilo u bolnici zbog lijeenja.
21.Istra ivanje Svjetske zdravstvene organizacije je pokazalo da djeca 14 puta lak e
obole od ospica ako su bila cijepljena!
22.40% pacijenata pati od nuspojava zbog prepisanih tretmana lijeenja.
23.Vi e od 200.000 lijekova je bilo pu teno na tr i te, od kojih je veina u meuvremenu po
uena. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji samo 240 ih je 'neophodno'.
24.Njemaki lijeniki kongres je zakljuio da je 6% fatalnih bolesti i 25% organskih bo
lesti uzrokovano lijekovima koji su uspje no pro li testiranje na ivotinjama.
25.Operacija za spa avanje ivota kod ektopinih trudnoa je kasnila 40 godina zbog vivi
sekcije.
26.Prema Royal Commission o vivisekciji (1912.), 'za otkrie anestetika uope nisu z
aslu ni pokusi na ivotinjama'. Poznati Dr. Hadwen je zakljuio, 'Da smo se oslanjali
na pokuse na ivotinjama ovjeanstvo bi bilo zakinuto za taj divan blagoslov anesteti
ka.' Halsey je opisao Fluroxeneovo otkrie kao 'jedan od najdramatinijih primjera o
bmane podacima dobivenima od ivotinja'.
27.Aspirin ne prolazi testove na ivotinjama kao ni Digitalis (lijek za srce), nit
i insulin (uzrokuje defekte kod roenja ivotinje), niti penicilin, kao ni drugi za
ljude sigurni lijekovi. Bili bi zabranjeni da se pitalo vivisektore.
28.Proizvoai Thalidomida su na sudu bili osloboeni nakon to je na temelju brojnih iz
java strunjaka donesena odluka da se rezultati pokusa na ivotinjama ne mogu korist
iti za ljudsku medicinu.

29.Transfuzija krvi je 200 godina kasnila zbog pokusa na ivotinjama, a transplant

acija ro nice 90 godina.
30.Usprkos mnogim Nobelovim nagradama koje su dobili vivisektori, samo 45% od nj
ih se sla e da su pokusi na ivotinjama neophodni.
31.Postoji najmanje 450 alternativnih metoda koje mogu zamijeniti pokuse na ivoti
njama.
32.Najmanje 33 ivotinje umiru u laboratorijima diljem svijeta svake sekunde; u Ve
likoj Britaniji umire jedna ivotinja svake 4 sekunde.
33.Direktor Research Defence Societyja (koje postoji za obranu vivisekcije) bio
je upitan bi li napredak u medicini bio mogu bez kori tenja ivotinja. Njegov pismeni
odgovor bio je: 'Siguran sam da bi.'

Svake godine oko 10.000 ne-ljudskih primata iskori tava se za eksperimente irom Eur
ope, od ega je vi e od treine 'obraeno' u britanskim laboratorijima. U tijeku je revi
zija direktive Europske unije kojom su regulirani svi oblici eksperimenata na ivo
tinjama. Na alost, Direktiva 86/609 ne razmatra mogunost potpune zabrane kori tenja s
vih vrsta ivotinja, ali nudi priliku za prestanak iskori tavanja ne-ljudskih primat
a.
Majmuni se truju do smrti zbog testiranja 'sigurnosti' lijekova i namjerno im se
o teuju mozgovi zbog prouavanja neurolo kih poremeaja. U glave im se ugrauju elektrode
uskrauju im se hrana i voda i esto su prisiljeni ponavljanje frustrirajuih zadatak
a.
Nepouzdani
Dok izmeu ljudi i ne-ljudskih primata postoje va ne slinosti, takoer postoje i znaajne
razlike. impanze, iji je DNA sa 98% istovjetan ljudskom, su u pravilu otporne na
AIDS, hepatitis B i malariju bolesti zbog kojih svake godine umiru milijuni ljud
i. Prema velikom broj znanstvenih izvje a, testovi na primatima ni pribli no ne ispun
javaju svrhu za tite ljudskog zdravlja.
Mozgovi majmuna mnogo su manji od mozgova ljudi i u njihovim mozgovima funkcije
govora i misli realiziraju se na nain razliit od ljudskog. Unato tome, majmuni se es
to iskori tavaju u svrhu istra ivanja tipinih ljudskih bolesti mozga kao to je Alzheim
erova bolest.
Neki od lijekova za artritis i bolesti srca testirani su na majmunima i progla eni
sigurnim. Meutim, ti isti lijekovi su kod ljudi izazivali katastrofalne uinke, uk
ljuujui i smrt.
Lijekovi za astmu i eluane ireve testirani su na majmunima nakon to su prouzroili smr
ti tisue ljudi. Kod majmuna se nisu pojavile nikakve nuspojave uoene kod ljudi.
Testiranje va nih cjepiva protiv AIDS-a kod majmuna je bilo vrlo uspje no, ali kad j
e izvr en istovjetan pokus na 8000 ljudskih volontera, cjepivo ih nije za titilo od
virusa HIV-a.
Takozvani 'lijek protiv elefantijaze' TGN1412 kod est zdravih dragovoljaca izazva
o je otkazivanje vi e vitalnih organa. Prija nje istra ivanje na najmanje 25 majmuna p
okazalo je lijek TGN1412 razmjerno sigurnim.
Neetino
Ne-ljudski primati su na i najbli i srodnici, meutim prisiljeni su podnositi nepodno lj
ivu bol i stres tijekom pokusa, povraanje, nekontroliranu drhtavicu i proljev. On
i su kirur ki osakaeni, psihiki izmoreni i prisilno zatoeni. Osim fizikih boli, ne-lju
dski primati pate i zbog straha, osamljenosti, stresa i jednostavne injenice da iv
e u zatoeni tvu. Zatvoreni su u klasinim metalnim kavezima s re etkama. esto su u njima
sami. Neki su ubijeni nakon samo jednog pokusa, a neki su godinama prisiljeni p
ro ivljavati niz jednako bolnih pokusa.

Britches, majmuni vrste Macaca arctoides, roen je u zatoeni tvu na Sveuili tu Kaliforn
, Riverside, u o ujku 1985. Pri roenju je odvojen od majke i za ivene su mu oi kao dio
trogodi njeg istra ivanja o uskraivanju majke i osjetnih podra aja, koje se provodilo
na 24 novoroenadi makakija. Istra ivanje je provodio David H. Warren.
Pokusi su bili namijenjeni prouavanju pona anja i ivanog razvoja majmuna uzgajanih s
ureajem za osjetilnu zamjenu. Pet grupa od etiri makakija trebali su uzgajati od r
oenja do tri mjeseca, a drugu grupu do est mjeseci starosti, oslijepljene dok su n
osili Trisensor Aid (TSA), pokusnu inaicu za pomo slijepim osobama u putovanju, So

nicguide. Kontrolne grupe trebale su nositi ureaj s normalnim vidom ili pak ureaj
bez funkcije. Na kraju pokusa bilo je planirano ubijanje svih majmuna koji su su
djelovali u istra ivanju, kako bi se prouavala vidna, slu na i motorika podruja njihovi
h mozgova.
20. travnja 1985. aktivisti Animal Liberation Fronta (ALF) prona li su Britchesa s
amoga u kavezu, sa zavojima preko oiju i sonarnim ureajem privr enim na glavu, koji je
emitirao visokofrekventni ton svakih nekoliko minuta. Britches se pripijao uz u
reaj, prekriven runikom s dvije la ne bradavice, oito namijenjen da slu i kao surogat m
ajka.
Veterinar oftalmolog dr. Ned Buyukmihci sa Sveuili ta Kalifornija, Davis, i utemelj
itelj organizacije Veterinarians for Animal Rights (Veterinari za prava ivotinja)
, pregledao je Britchesa, staroga oko pet tjedana, nakon to su ga aktivisti spasi
li iz laboratorija. Konstatirao je da su kori teni preveliki avovi i da su jastuii na
njegovim oima bili prljavi. Izjavio je: 'Ne postoji nikakvo opravdanje za ovaj t
raljav, bolan pokus.'
Utvreno je i da Britches ima strah od svjetla, upaljen penis i nakupine smegme, o
penito lo e razvijene mi ie, suhu ko u i smrad tijela.
Nakon to su znanstvenici i Ameriki odbor slijepih osudili ove pokuse, osam od 17 i
stra ivanja koje je prekinuo upad aktivista ALF-a nije ponovno pokrenuto, a prema
izvje tajima Sveuili ta i Vlade, Sveuili te je prestalo za ivati oi novoroenadi majmun
Dr. Grant Mack, predsjednik Amerikog odbora slijepih, kasnije je nazvao istra ivanj
e 'jednim od najodvratnijih i najgore osmi ljenih projekata za koje je uo'.
Pria o Britchesu ima sretniji kraj nego ona veine rtava vivisekcije. Britches je je
dan od (relativno) sretnih. Nakon to je spa en, njegovan je s ljubavlju i, iako je
psiholo ka trauma trajala neko vrijeme, u potpunosti se oporavio od fizikih ozljeda
. Zatim, kada mu je bilo pet mjeseci, prebaen je u utoi te Primarily Primates, gdje
su ga preimenovali u Junior, te ga je posvojila starija enka makakija, koja je ve
odgojila nekoliko siroadi.
Na alost, drugdje u laboratorijima diljem svijeta tisue primata pate ba poput Britch
esa, neza tieni zakonima koji omoguuju provoenje bolnih i beskorisnih ispitivanja na
njima. Molimo vas da podijelite priu o Britchesu sa svojim prijateljima i da ne p
odr avate industriju pokusa na ivotinjama.
Vi e o Britchesu mo e se saznati na www.britches.org.uk ili na Facebook stranici www
.facebook.com/BritchestheMonkey.
ivotinje se ne smije koristiti u bilo kakvu svrhu koja nam je pogodna bez pa ljiva
obraanja pa nje na to kolike su od toga koristi, te na to koliko u svemu tome ivotin
je trpe.
Kako se mo e obraniti opi stav da jedino ljudi imaju izvornu moralnu te inu, da je za t
ita koju moralna pravila pru aju uvijek povezana iskljuivo s njima?
Valjan odgovor ne mo e glasiti da je to stoga to su oni ljudska bia, to pripadaju vrs
ti Homo sapiens, iako mnogi posjeduju upravo takvu intuiciju. Kada bi bilo tako,
onda bi se s istim pravom moglo rei da moralne obzire treba pridavati samo pripa
dnicima neke rase, vjere, spola, nacije ili koje druge grupe. Mnogi su, tijekom
povijesti, s dubokim uvjerenjem smatrali da granicu treba povui na neki takav nain
. Starim je Grcima bilo te ko pojmljivo da barbari vrijede jednako kao i oni, ba ka
o i bijelcima s amerikog Juga da su im crnci ravnopravni. Za to bi onda na osjeaj da
je pripadnost ljudskoj vrsti moralno presudna bio i ta bolje utemeljen? Sve takve
grupe predstavljaju moralno neva ne kategorije koje ne mogu opravdati drukije treti
ranje ili ak potpuno ignoriranje onih drugih. Kako ka e Peter Singer: Za to izabrati
rasu [ili vrstu]? Za to ne to je li osoba roena prestupne godine ili ima li imenu v
i e od jednog samoglasnika? Uzimanje takvih granica za ozbiljno vodi u predrasude
koje nazivamo rasizmom, vjerskim fanatizmom, seksizmom, nacionalizmom, itd. Slino
tome, stav koji brani tezu da treba moralno uva avati ljude, ali ne i druge vrste
, naziva se specizmom. Nema nieg moralno relevantnog u pripadnosti ljudskoj vrsti
i nieg to bi opravdano iskljuivalo one ostale. U najboljem se sluaju mo e smatrati da
se neka uistinu relevantna karakteristika poklapa s granicom izmeu ljudi i drugi
h ivotinja.
Sposobnost za patnju
Tradicionalno se iskljuivanje ne-ljudskih vrsta i branilo na takav nain. Filozofi

su se prvenstveno pozivali na karakteristike kao to su racionalnost, samosvijest,

sposobnost govora, pamenje, osjeaj za budunost, mogunost akumuliranja iskustva, itd
. Na taj su nain htjeli razluiti bia koja spadaju u domenu morala od onih kojima tu
nije mjesto. No, svako takvo razdvajanje nikako ne mo e ukljuiti samo ljude i iskl
juiti sve ne-ljudske ivotinje. Ma koji god se kriterij uzeo, on vrste ne odvaja na
eljeni nain. Neki se ljudi - primjerice djeca, mentalno retardirani, senilni, oso
be u dubokoj komi - po svakom od tih kriterija nalaze ni e od mnogih ivotinja. Post
oji dosta razloga za tvrdnju, naime, da neke od njih mogu nauiti jezik, da su sam
osvjesne, da mogu razviti emocionalne odnose s drugim biima, tj. da su osobe u veo
j mjeri nego oni ljudi koji te sposobnosti nikad nee moi stei. Stoga postavljanje v
isokih kriterija mo e iskljuiti sve ivotinje, ali e zasigurno iskljuiti i mnoge ljude.
Kako se pak kriterij spu ta, moralni e se obziri odnositi na sve vi e ljudi, ali i n
a mnoge ivotinje. Ukratko, ni takvi kriteriji koji izgledaju moralno relevantniji
od obine pripadnosti nekoj grupi ne mogu obraniti ono to bi tradicionalni moralis
ti htjeli. Daljnje je pitanje za to bi bilo koji od takvih kriterija trebalo uzeti
ozbiljno. Za to bi racionalnost, samosvijest ili ne to slino trebali imati takvu te in
u da se samo prema biima koja posjeduju te karakteristike odnosimo obzirno? Za to s
amo genijalni ne bi imali pravo na uva avanje ili barem oni iji je kvocijent inteli
gencije vei od 100? Nije, naime, jasno zbog ega bi ijedna takva karakteristika bil
a posebno znaajna i to ju to razlikuje od drugih koje su predlo ene. Stoga se otvara
pitanje koji se onda opravdani, moralno relevantan kriterij uope mo e nai? Odgovor
koji se namee svojom uvjerljivo u glasi: sposobnost da se posjeduje interes.
Neurolo ki eksperiment na majmunu [ 46.93 Kb ]Majmun u ureaju za rastezanje podvrgn
ut neurolo kim eksperimentima koje je izvodio dr. Edward Taub. Dr Taub je jedini z
nanstvenik koji je kosristio vivisekciju koji je optu en i osuen zbog okrutnosti na
d ivotinjama. Kasnije je na prizivu osloboen zbog pravnih otezanja: njegovi eksper
imenti ne podlije u zakonima o za titi ivotinja.
Naime, na e postupanje mo e biti lo e samo ako ugro ava neiji interes, a uvjet koji mora
biti prisutan da bi neko bie moglo imati interese jest sposobnost za osjeanje bola
i zadovoljstva. Ovaj Singerov primjer to dobro razja njava: bilo bi besmisleno mi
sliti da nije u interesu kamena da ga djeak uta po cesti. Kamen nema interesa zato
to ne mo e patiti. Ni ta to mo emo uiniti s njim ne mo e utjecati na njegovu dobrobit.
sobnost za patnju i u ivanje jest, meutim, ne samo nu an nego takoer i dovoljan uvjet
za to da ka emo da neko bie ima interese - na apsolutnom minimumu, interes da ne pa
ti. Mi , na primjer, ima interes da ga se ne uta po cesti zato to e patiti ako se to
s njim ini. Dakle, svako (osjetilno) bie koje je sposobno za patnju i zadovoljstvo
mora se moralno uva avati, to znai da se to odnosi na veliku veinu ivotinja, tj. na s
ve one koje posjeduju neki stupanj svijesti.
Korist i teta
Dakle, te ko je izbjei zakljuak da ivotinje imaju odreen moralni status i da nisu najo
biniji potro ni materijal s kojim se smije initi to god se eli. Nije mi poznat ba nije
an prigovor koji obara to rezoniranje. Meutim, to jo uvijek nije sasvim dovoljno d
a se poka e kako se njima, ba kao i svima ostalima koji spadaju u sferu morala, ne
smiju initi stvari koje im tete. Stoga se jo ne mo e ni utvrditi kako tono stoje stvar
i s moralno u eksperimentiranja kojem su izlo ene. Pitanje koje valja rasvijetliti da
bi se dobio daljnji odgovor jest: to tono moralni status podrazumijeva, na koji n
ain oni koji ga posjeduju ulaze u na e moralno razmatranje? Dvije su osnovne pozici
je o tom problemu: utilitaristika i ona koja pojedincima pridaje moralna prava. U
tilitarizam je stajali te koje ispravnost radnji procjenjuje prema njihovim poslje
dicama. Ako mo emo odabrati izmeu nekoliko smjerova djelovanja, onda je ispravan on
aj ije e posljedice biti najbolje. Kriterij prema kojem se odluuje koliko su poslje
dice dobre jest, prema klasinoj verziji te teorije, koliina bola i zadovoljstva ko
ja e nastati uslijed neke radnje. Drugim rijeima, postupak za koji se treba odluiti
jest onaj koji e izazvati najmanje bola i najvi e zadovoljstva za sve one kojima s
e duguje moralno uva avanje. A interesima svih tih bia treba pridati jednaku va nost.
Meutim, iz toga ne slijedi da se pritom ne mo e biti gubitnik, da nitko ne mo e biti
povrijeen. Takvo se povreivanje dopu ta ako je korist koju neki, obino veina, od njeg
a imaju dovoljno velika da prevagne nad tetom nanesenom nekom pojedincu ili nekol
icini njih. Utilitaristiki moralni obziri zahtijevaju samo to da bol i zadovoljst
vo svih ravnopravno uu u kalkulaciju, ali ne garantiraju da e svatko biti za tien, a

kamoli zadovoljen.
Majmuni umrli tijekom transporta [ 51.85 Kb ]Neki od mladih majmuna uvezeni radi
kori tenja za laboratorijske eksperimente pronaeni su mrtvi nakon dolaska na londo
nski aerodrom.
Gledi te koje zagovara davanje moralnih prava pojedinanim biima protivi se gore spom
enutom, moguem rtvovanju jednih da bi se pribavile koristi za druge. tovi e, to je i
glavna motivacija za formuliranje te pozicije. Ona postulira tzv. inherentnu vri
jednost kojom eli izbjei utilitaristiku aksiologiju u kojoj bia imaju vrijednost sam
o zbog svojih iskustava - tj. zbog bola, zadovoljstva, preferencija - ali ne i s
ama po sebi. Zbog tog nepriznavanja posebne vrijednosti pojedincima kao takvima
utilitarizam i mo e dopustiti zbrajanje zadovoljstva na tetu nekih posjednika moral
nog statusa.
Utilitarizam i eksperimenti
Gledi te prava, pak, pridaje va nost i pojedinanim biima i njihovim iskustvima, te ne
dopu ta nikakvo zbrajanje tog tipa. Ono nadalje smatra da svi posjednici moralnog
statusa inherentnu vrijednost imaju u jednakoj mjeri. A jednaka vrijednost za so
bom povlai i jednako pravo na uva avanje. Iz jednakog prava na uva avanje slijedi da
se biima koja ga posjeduju ne smije nanositi nikakva teta osim u nekim posebnim sl
uajevima. Ti se posebni sluajevi odnose na samoobranu, ka njavanje krivaca, te na si
tuacije u kojima netko predstavlja nevinu prijetnju ili nevini tit (tj. slu i agres
oru za za titu).
Za koju se od navedenih pozicija treba odluiti (ako i za jednu od njih)? Kako tre
ba shvatiti moralni status koji ivotinje posjeduju? Ulaze li one samo u utilitari
stike kalkulacije ili imaju moralna prava? To se mo e rasvijetliti samo tako da se
pogleda kakve implikacije svako od tih gledi ta ima za problem eksperimentiranja n
a ivotinjama, te za razna druga povezana pitanja. Prema prihvatljivosti tih poslj
edica onda mo emo ocijeniti i prihvatljivost osnovnih pozicija.
Ako se usvoji utilitarizam, eksperimenti na ivotinjama mogu se dopustiti, ali pod
uvjetom da su dovoljno korisni. Pitanje je, dakle, jesu li to uistinu. Kod odgo
vora na to pitanje dolazi do velikog rascjepa u utilitaristikom kampu. Jedni tvrd
e da je veina eksperimenata suvi na, nekorisna ili mo e biti djelotvorno zamijenjena
nekim drugim, alternativnim postupcima. Peter Singer, koji ustro brani tu pozicij
u, doista sjajno dokumentira sve bespotrebne grozote koje se na ivotinjama izvode
. Drugi utilitaristi, poput R.G. Freya, smatraju da bez nekih eksperimenata s ivo
tinjama nikako ne mo emo, te s njima zato svakako moramo nastaviti.
Apsolutna zabrana pokusa
U tom se kontekstu primjerice spominje uzgoj genetski manipuliranih svinja ije se
srce mo e privremeno presaditi te kim bolesnicima i tako im produ iti ivot dok se ne n
ae ljudski davalac. Osnova ovog argumenta za opravdanu medicinsku upotrebu ivotinj
a su neosporne injenice da organa za presaivanje jednostavno nema dovoljno, te da i
votinje mogu djelotvorno poslu iti da bi nadomjestile taj manjak. Osobno smatram d
a ovaj drugi tabor daje uvjerljivije razloge. A ak i da nije tako, ostaje injenica
da i onaj prvi dopu ta da pokusi ponekad (ali rijetko) mogu biti korisni i da ih
tada treba izvesti. A tad se moramo suoiti s jednom veoma va nom tezom, zajednikom s
vim utilitaristima. Oni, naime, dr e da se eksperiment smije izvesti na ivotinjama
samo ako se smije izvesti i na onim ljudima iji moralni status nije ni ta vi i (npr.
osobama u komi, retardiranima i slino). To znai da bi u laboratorije kad-tad moral
i dovesti i takve ljude, te ih podvrgnuti svemu onom emu su podvrgnute ivotinje. A
taj zakljuak s velikom nelagodom spominju i oni koji ga imaju hrabrosti prihvati
ti.
Pozicija koja ivotinjama pridaje prava ima drukije implikacije. Ona odbacuje utili
taristiku kritiku eksperimenata ba zato to ova ostavlja mogunost da testovi mogu bit
i dopu teni ako se poka u nu nim, te ako se traganje za alternativnim postupcima izjal
ovi. Prema tom stajali tu, eksperimenti moraju biti napadnuti bez obzira na njihov
e uinke. Dobivene koristi mogu biti stvarne, ali su steene na pogre an nain. Ba kao to
takve koristi ne bismo imali prava stei eksperimentirajui na (zdravim) ljudima, ne
mamo ih pravo niti zadobiti pokusima na ivotinjama, koje takoer posjeduju prava. T
akvo se to smatra jednakim onom to su nacisti inili zatoenicima u koncentracijskim l
ogorima. Osnova za takvu apsolutnu zabranu pokusa jest to da oni ivotinjama nanos
e patnju i smrt, a ne spadaju ni u jedan od etiri sluaja kad to mo e biti opravdano.

ivotinje, naime, tu nisu ni agresori, niti ih treba zbog neeg kazniti, nisu ni ne
vine prijetnje, niti ih itko koristi kao tit da bi nas mogao povrijediti. Eksperi
mentiranje, moralno gledano, jest ili stavljanje drugog u riskantnu situaciju da
bi se umanjili rizici koje netko preuzima vlastitom voljom (npr. kori tenjem razn
ih novih preparata), ili poku aj pribavljanja neke (mogue) spoznajne koristi na raun
drugih. A sve to povreuje prava. Zato je potpun prekid svih takvih praksi moraln
o obavezan.
Moralna razlika
Meutim, zadovoljavaju li nas ova gledi ta? Kada bismo se potpuno odrekli eksperimen
ata, kao to to tra i po tivanje ivotinjskih prava, time bismo prihvatili spremnost da
izlo imo ljude mnogo veim rizicima kod kori tenja novih lijekova i ostalih potencijal
no opasnih proizvoda, te bismo se morali odrei mnogih napredaka u spoznaji ili ba
rem toga da se do njih br e stigne. Tvrdnja da nikakva korist ne mo e opravdati eksp
erimente na ivotinjama stoga je te ko odr iva. Rijetko tko eli da zatvorimo laboratori
je do vremena kad e se cjelokupno istra ivanje moi initi drugim metodama. S druge str
ane, kad bismo prihvatili utilitarizam, eksperimenata se ne bismo trebali skroz
odrei, ali bismo morali dopustiti da se oni izvode i na nekim ljudima. A ni to ni
je ne to to nam je danas lako prihvatljivo. Obje te opcije oito nameu cijenu koju nij
e lako platiti. Je li se iz toga mogue izvui?
Mo da takvo to nudi trea, kompromisna mogunost nazvana; utilitarizam za ivotinje, kant
ovstvo za ljude. Prema toj bi se poziciji uvela o tra ogranienja za postupanje prem
a ljudima (tj. priznala bi im se prava), dok se ivotinje jedino ne bi smjele iskl
juiti iz moralnih kalkulacija. To znai da bi mogle biti i rtvovane ako bi njihov gu
bitak predstavljao veu dobit za ostale, bilo ljude ili druge ivotinje. Prema ovoj
su poziciji ivotinje ne to to, moralno gledajui, stoji izmeu ljudi i kamenja, a utilit
arizam predstavlja srednje gledi te koje govori o obavezama o takvim biima. Ovakva
je pozicija atraktivna zato to nam omoguava da pomirimo uvjerenje da ivotinje zaslu u
ju moralno uva avanje, da nisu obina orua, s (jo uvijek) iroko rasprostranjenom intuic
ijom da svi ljudi ipak vrijede vi e od (velike veine) njih. No, problem je kako to
gledi te uskladiti s na om osnovnom argumentacijom, izlo enom ranije, koja ne priznaje
bitnu moralnu razliku izmeu ljudi i drugih vrsta. Nadalje, nije jasno ni kako ut
emeljiti tu eklektiku poziciju. Problem je, naime, istovremeno biti i utilitarist
i kantovac. A nije ni sigurno da ta pozicija ima skroz intuitivno prihvatljive
implikacije s obzirom da uvijek daje prednost ljudskim interesima. Prema njoj, n
a primjer, ne bi bilo ispravno spasiti mnogo ivotinja time to bi se nanijela blaga
bol nekom ovjeku ili to da netko, kad bi ga na takav izbor natjerao kakav manija
k, prije opali amar svojoj majci negoli da napu tenoj maki iskopa oko? Tako izgleda
da ta pozicija ivotinjama pridaje premalo va nosti i pati od nekih nerazrije enih te koa
. Dakle, ostaje pitanje imamo li uope naina da pomirimo put na koji nas tjera na e r
ezoniranje s onim to jo uvijek sna no osjeamo. Izgleda da je ovo jo jedan od tvrdoglav
ih moralnih problema kod kojih je te ko biti naisto s time za to se odluiti i kako po
miriti sve zahtjeve.
Promjene u reakcijama
to treba zakljuiti i to nije problematino? Prvo, da ivotinje imaju neku moralnu va nos
. Drugo, da ih se stoga ne smije koristiti u bilo kakvu svrhu koja nam je pogodn
a bez pa ljiva obraanja pa nje na to kolike su od toga koristi, te na to koliko u sve
mu tome ivotinje trpe. Iz ovog slijedi da treba prestati s mnogim bespotrebnim ek
sperimentima koji se trenutano ine rutinski, te treba osnivati komisije koje bi pa l
jivo odluivale o tome hoe li odreeni eksperimenti donijeti dovoljno koristi da mogu
opravdati ono to e se tijekom njihova izvoenja initi ivotinjama. A u dopu tenim bi se
sluajevima morali maksimalno koristiti anestetici. Svi zahtjevi koji idu preko to
ga, kao primjerice oni za potpunim obustavljanjem eksperimenata ili kori tenjem re
tardiranih ljudi u njima, su prijeporni. Takva (priznajmo) dosljedna rje enja, ini
se, moraju priekati vrijeme u kojem e se promijeniti na i moralni osjeaji, tj. u koje
m emo moi prihvatiti ili da svi ljudi nisu vredniji od svih ivotinja ili da je ivot
veine ivotinja toliko vrijedan da ba nikakve koristi koje mo emo imati od toga da im
ga oduzmemo ne mogu opravdati takvo to. A mogunost da do takvih promjena doe postoj
i. Na primjer, mnogi od nas smatraju da nema nieg lo eg u tome da se ljudi koji se
nalaze u bespovratnoj komi bezbolno usmrte, tj. da se na njima izvr i eutanazija.
Meutim, ipak bismo nerado dopustili da se neki veoma va an i smrtonosan eksperiment

prije izvede na njima negoli na zdravim ivotinjama. Ali za to? Zar te ljude neemo i
onako usmrtiti? Zar kori tenjem ivotinja neemo bespotrebno izazvati smrt nekih bia ko
ja bi inae mogla sretno ivjeti? Takve misli i spekulacije mogle bi, mo da, donijeti
promjenu u na im emocionalnim reakcijama.

'Svrha je tapa da se svim ljudima poka e kako ruka koja ga dr i ne slu i ni za kakav ko
risni napor,' cinian je komentar Thorsteina Veblena o obiajima bogatuna svojega do
ba. No tap invalidu nije neonska reklama to ogla ava materijalni status vlasnika neg
o dio tijela: supstitut za nogu, ako se koristi kao taka, ili za osjetilo vida u
slijepih i slabovidnih. Strogo uzev i, bijeli je tap zapravo proteza ruke jer omoguu
je protezanje osjeta opipa izvan granica tijela; tek bi se pas vodi mogao u veoj m
jeri smatrati protezom za oi (prava proteza za oi slijepoga mo e biti jedino drugi ov
jek: samo ovjek mo e vidjeti sve znakove, kodove i signale ljudskoga svijeta i pren
ijeti ih onome koga vodi). Meutim pas, koji je, kako je poznato, zapravo slaboga
vida, slijepoj osobi svojim njuhom, sluhom, instinktom, brzinom i okretno u pru a inf
ormaciju vi e, prelazei granicu ljudskosti.
Od Hermana do Kaufmana
Razgovor o protezama nije, kako upozorava David Wills, razgovor o odnosu prirodn
oga i umjetnoga (ako tako to uope i postoji) nego ispitivanje granica ovjekova tije
la. tap, taka, gusarova drvena noga, plastino stopalo i elektrina invalidska kolica
samo su na razliite naine isto: produ etak tijela (tj. proteza). Da proteza mo e biti
i iva, poznato je jo otkad se enzimska deficijencija galaktosemije poku ala prvi put
izlijeiti unosom korektivnog enzima pomou odreenog virusa kao nositelja. No u sluaj
u eksperimenata na ivotinjama rije je o neem drugom: irenju podruja ljudskoga.
Crtani film The Planet Mouseola iz 1960. (produkcija Harvey Films, serija The Mo
dern Madcap) pokazuje mi ia koji se predstavlja kao posjetitelj iz svemira i obeava
pohlepnom maku da e ga poslati na planet mi eva ako proe testove za astronauta. Maak s
e potom dobrovoljno podvrgava vrtnji na ventilatoru, izbacivanju kroz prozor, us
isavanju u usisiva pra ine, bacanju u podrum, zamrzavanju u hladnjaku, elektro okovim
a, centrifugiranju u stroju za rublje te glaanju vrelim glaalom. Ta se uobiajena se
rija okrutnosti ipak razlikuje od ostalih filmova te vrste: to se vidi ve po tome
to ulogu mi a i maka nisu dobile zvijezde Harveytoonsa Herman i Katnip, ve dvoje ano
nimaca; stoga je film smje ten u seriju The Modern Madcap koja inae parafrazira i i
smijava razliite oblike suvremenog ivota.
Svi su gledatelji tada znali da NASA eksperimentira na ivotinjama (to je na poetku
crtia i mi i proitao u novinama). Sve to je maak pro ao, prolazile su i druge ivotin
apae, uskoro e to proi i mnogi ljudi. Centrifugiranja, strujni udari, gnjeenja i bac
anja su u ovom crtiu sasvim OK: sve je to za znanost i ope dobro, te je zato izvor
smijeha. Istu je stvar 1983. snimio Kaufman u filmu Right Stuff: prvo vidimo ma
jmuna kako se vrti u ureaju za simulaciju ubrzavanja s jezovitim izrazom lica; od
mah potom, s istim izrazom lica, vidimo u istom stroju i astronauta Johna Glenna
, glumi ga Ed Harris. Bi li se moglo poslati u svemir majmuna isto tako dobro ka
o i astronauta? Je li astronaut samo pokusni kuni? Jesu li ti pokusi neljudski? J
e li svemirski program obina majmunarija? Svi su ti odgovori toni i jednako nebitn
i: va an je samo znak jednakosti izmeu majmuna i ovjeka. I mi se ponovno smijemo...
Okonanje ivotinjskih patnji
Ako je proteza kopija ivota, onda su anonimni maak i anonimni majmun, zamjena za ov
jeka kao i slavna Lajka, bili ive proteze, kopije ovjeka. Upravo je to status svih
laboratorijskih mi eva, maaka i pasa: oni znanosti (ali i kozmetici i vojnoj indus
triji) pru aju onaj dio svoje prirode najbli i ljudskome. Psi daju srce i mozak za k
irur ke pokuse, zeevi isku avaju antibiotike, pavijani lijekove protiv epilepsije, na
impanzama se isprobavaju sredstva protiv AIDS-a i tako unedogled. Njihovi organi
u pokusima zapravo postaju ljudskima; ljudsko se tijelo iri daleko preko svojih
granica i osvaja podruja u kojima se mo e trovati alkoholom, antifrizima, bojama, d
eterd entima, dezodoransima, duhanom, gnojivima, kremama, lijekovima, parfemima, am
ponima; u kojima se mo e ivo rezati, derati i paliti, a da sve ostane potpuno bezbo
lno. Odnos prema ivotinji kao prema protezi uzrokuje potpunu nezainteresiranost p
rema njihovim patnjama (boli li vas drvena noga?), sve vee smje tanje ivotinja u pod
ruje umjetnoga (zbog velike potra nje laboratorija neke od ivotinja za eksperimente
u prirodi su ve istrijebljene te se uzgajaju umjetno, iskljuivo za tu svrhu), istie

prednost ivota tijela (ljudsku dobrobit) nad pravima ivotinje (pukog dodatka). Pr
otetski odnos prema ivome uinio je i da se s ljudskim postupa kao prema ivotinjskim
: neki se virusi ne mogu razvijati na ivotinjskim stanicama, zbog ega se koriste s
tanice ljudskih fetusa (kojima se trguje kao i ivotinjama); lijekovi se ipak mora
ju isku ati i na ljudima prije prodaje, a najprikladniji su oni iz Treeg svijeta, o
dakle dolaze i majmuni (o tom je zadnji Le Carreov roman). Ed Harris nije bio ni
prvi ni zadnji (nota bene: majmunske su grimase razliite od ljudskih, odnosno is
te grimase imaju razliito znaenje; stoga je Harris svoj izraz lica jamano zauzeo po
redateljevim uputama nakon to je vidio majmunov - toliko o prirodnom i umjetnom)
.
No protetski odnos pru a nadu i za okonanje ivotinjskih patnji. Oi psa vodia slijepih
su kratkovidne i vide svijet bez boje; mnogi eksperimenti na ivotinjama bili su b
eskorisni jer su ivotinje jednostavno drukije, zbog ega je dolazilo do traginih pogr
e aka, poput Talidomida. Budunost ljudskih proteza pripada svijetu biotehnologije i
virtualne stvarnosti, pa tako ve postoje CD-ROM-ovi s programima za vivisekciju
i kulture tkiva in vitro.
A zapravo ljubav
Veblen je za tap napisao i da ne slu i samo kao demonstrator dokolice, ve i da, kao
primitivno oru je, zadovoljava tipino barbarsku potrebu. Tog je barbara Freud nazva
o Bogom s protezama, a tono se tako osjea i eksperimentator dok gleda svoje zamorc
e. Posve je razliit odnos slijepe osobe i psa vodia: oni surauju, imaju povjerenje
jedno u drugo, ive zajedno. Ako je pas iva proteza, onda je organ koji daje vi e, ko
ji, u krajnjoj liniji, daje ljubav.
To je ljubav koju su mnogi spremni uzvratiti. Poznato je da ljudi koji su ostali
bez odreenih udova i dalje znaju osjeati bol u njima. Fantomska bol jo je jedna sn
a na indikacija da je na odnos prema ivotinjama za eksperimentiranje protetski: bol
koju mnogi ljudi osjeaju zbog ivotinjskih patnji nailazi na nerazumijevanje veine,
ali nije zbog toga manje stvarna.

Znanstvena i medicinska istra ivanja ukljuuju kori tenje ivotinja u testu je pomogla o
lak ati mnoge napretke . ivotinje su korisni u takvim istra ivanjima , jer mnogi eksp
erimenti u kojima su se ukljuili bi neetino ako se izvodi na ljude i ivotinje , jer
neki imaju fiziki , pa ak i psiholo ki minku sline na em . Meutim , takva eksperiment
nja nije bez kontroverzi . Smjernice Na
Istra ivai su du ni po etikim smjernicama pri kori tenju ivotinja za bilo koju vrstu tes
iranja . Eksperimentalna psihologija dru tva , na primjer, zahtijeva se ispune slj
edei uvjeti . Eksperiment ne mo e biti izvedena pomou druge tehnike (kao to su raunaln
e tehnologije ) ili ljudskim subjektima . Znanstvenici moraju koristiti najmanji
broj ivotinja potrebnih , a moraju zadr ati fiziku i psihiku tetu na apsolutni minimu
m u skladu s potrebama i ciljevima istra ivanja . Osim toga ,istra ivanja mora se do
kazati da imaju legitimno znanstvenu vrijednost ili potencijalnu dru tvenu korist
.
Drug Abuse
ivotinje su koristi za ispitivanje psiholo kih mehanizama koji uzrokuju ovisnosti o
drogama . U takvim istra ivanjima , znanstvenici promatraju laboratorijske mi eve i
li majmuna koji su dali sredstava ovisnosti i pratiti kako to utjee na njihov psi
hologije . Jedno istra ivanje provedeno u 1969 koji su ukljueni trening majmune da
se uvelo s tvarima poput kokaina i morfija . Mnogi od ivotinja razvio traumatskih
psihikih problema
Social Psychology
Studiranje socijalnu psihologiju ivotinja - . Kako su u interakciji jedni s drugi
ma i drugih vrsta - - je korisno da vidim kako oni mogu djelovati u prirodi , a
mo e se primijeniti na ljudsko dru tvo. Poznati Studija Harry Harlow na " majinske de
privacije " je strukturiran tako da su mladi majmuni odvojeni od svojih majki i
" podigli " by dummy imitacijama . Istra ivanje je pokazalo va nost majinske kontakta
u primata .
Kritika
Provoenje psiholo ki istra ivanja na ivotinjama i dalje je kontroverzna . Kritiari optu
ju istra ivanja biti manipulativna , pa ak i destruktivna , i doista , neki psiholo k
i suenja trajno na tetiti njihovim sudionicima ivotinja . Kritiari takoer tvrde da ivo

inje slabo su prikladni za istra ivanja ljudske psihologije , jer oni ne mogu kopi
rati slo ene obiteljske i kulturne dinamike ljudskog dru tva .
...animals have not been as critical to the advancement of medicine as is typica
lly claimed by proponents of animal experimentation.
Moreover, a great deal of animal experimentation has been misleading and resulte
d in either withholding of drugs, sometimes for years, that were subsequently fo
und to be highly beneficial to humans, or to the release and use of drugs that,
though harmless to animals, have actually contributed to human suffering and dea
th.
Jane Goodall 'Reason for Hope', 1999
Animal experiments and animal rights
The issue of animal experiments is straightforward if we accept that animals hav
e rights: if an experiment violates the rights of an animal, then it is morally
wrong, because it is wrong to violate rights.
The possible benefits to humanity of performing the experiment are completely ir
relevant to the morality of the case, because rights should never be violated (e
xcept in obvious cases like self-defence).
And as one philosopher has written, if this means that there are some things tha
t humanity will never be able to learn, so be it.
This bleak result of deciding the morality of experimenting on animals on the ba
sis of rights is probably why people always justify animal experiments on conseq
uentialist grounds; by showing that the benefits to humanity justify the sufferi
ng of the animals involved.
Justifying animal experiments
Those in favour of animal experiments say that the good done to human beings out
weighs the harm done to animals.
This is a consequentialist argument, because it looks at the consequences of the
actions under consideration.
It can't be used to defend all forms of experimentation since there are some for
ms of suffering that are probably impossible to justify even if the benefits are
exceptionally valuable to humanity.