Vidoviti ih zapa a kao spiralne magliaste vrtloge koji zahvaaju jedan u drugi i koji

se osjeaju kao slabo tinjanje;

najprije u crvenkastoj i crvenkasto-smeoj ili takoer u crvenkasto- utoj boji. Posli
je tog obrazovanja oni poinju duhovno
sjati bojom slinoj ukasto-zelenoj, zelenkasto-plavoj, te pokazuju pravilnu gradu.
ovjek posti e takvu pravilnost, a time i vi e spoznaje, ako svoje osjeaje, misli i ras
polo enja dovede u onakav red kakav
je stvorila priroda u njegovim tjelesnim funkcijama, tako da mo e gledati, slu ati,
probavljati, disati, govoriti i tako
dalje. Tajni uenik malo-pomalo ui du om disati i gledati, duhom slu ati i govoriti.
Ovdje trebamo tonije izlo iti jo samo nekoliko praktinih gledi ta koja pripadaju vi em od
goju du e i duha. Ona su takva
da ih se zapravo mo e pridr avati svatko, ne obazirui se na druga pravila, te pomou nj
ih postii odreen napredak u
tajnoj znanosti.
ovjek mora posebno nastojati razviti strpljenje. Svaka pojava nestrpljenja koi, tov
i e, djeluje umrtvljujue na vi e
sposobnosti koje drijemaju u ovjeku. Ne smije se zahtijevati da nam se od danas d
o sutra otvore neizmjerni uvidi u vi e
svjetove jer se u pravilu oni tada sasvim sigurno nee otvoriti. Zadovoljstvo s na
jmanjim to se postigne, mir i opu tenost,
trebaju sve vi e ovladati du om. Razumljivo je da onaj tko ui, nestrpljivo i ekuje rezul
tate. Ali on ipak ni ta ne posti e
sve dok ne svlada to nestrpljenje. Ni ta ne poma e ako samo na uobiajen nain suzbija n
estrpljenje. Tada ono samo postaje
jaim. ovjek se zavarava da ga nema, no u dubini du e ono postaje sna nije. On e ne to pos
tii samo ako se uvijek iznova
predaje sasvim odreenoj misli, ako je uini potpuno svojom. Ta je misao: "Ja, dodu e,
moram uiniti sve za razvoj svoje du e
i duha, ali u sasvim mirno ekati dok me vi e moi ne budu smatrale dostojnim odreenog p
rosvjetljenja." Kad ta misao bude u
ovjeku toliko mona da postane osobinom njegova karaktera, ovjek je tada na pravom p
utu. Ta karakterna osobina dolazi do
izra aja i na vanjskom planu. Pogled oka postaje miran, kretnje sigurne, odluke ja
sne, a sve ono to se zove nervozom, postupno
se odmie od takvog ovjeka. Pritom dolaze u obzir prividno beznaajna mala pravila. N
a primjer, netko nas je uvrijedio. Prije
na eg tajnog kolovanja mi bismo svoje osjeaje usmjerili protiv onoga tko nas je uvri
jedio. U nama bi buknula srd ba. Ali u
tajnom se ueniku u takvoj zgodi odmah javlja misao: "Takva uvreda ne mijenja ni ta
od moje vrijednosti"; i tada on protiv
uvrede poduzima ono to je potrebno, s mirom i spokojem, a nikako sa srd bom. Naravn
o, ne radi se o tome da se svaka uvreda
jednostvano otrpi, nego o tome da u reagiranju na uvredu vlastite osobe ovjek bud
e tako miran i siguran kao to bi bio u
sluaju da je uvreda nanesena nekom drugom, koga on ima pravo obraniti.
Uvijek tre
ba imati na umu da se tajno kolovanje ne
odvija u grubim vanjskim zbivanjima, nego u istananom, mirnom preobra avanju osjeajn
og i misaonog ivota.
Strpljenje privlai blaga vi eg znanja. Nestrpljenje ih odbija. U vi im podrujima posto
janja ni ta se ne mo e postii urbom i
nemirom. Prije svega, pri eljkivanja i udnje moraju za utjeti. To su osobine du e od ko
jih se zazirui povlaci svako vi e
znanje. Koliko god bila vrijedna svaka vi a spoznaja, ne smijemo je zahtijevati. T
ko je hoe samovoljno posjedovati, taj je
nikada nee stei. A to prije svega zahtijeva da ovjek bude u dnu du e istinit prema sa

mome sebi. Ni u emu se o samom sebi

ne smije obmanjivati. ovjek mora s unutarnjom istinoljubivo u gledati u lice vlastit
im pogre kama, slabostima,
nesposobnostima. U trenutku kad samome sebi opra ta bilo koju slabost, sebi si post
avio kamen spoticanja na put koji te treba
voditi navi e. Takvo kamenje mo e odstraniti samo nastojanjem da sa samim sobom izae n
a istac. Postoji samo jedan put za
otklanjanje vlastitih pogre aka i slabosti, a taj je: tono ih spoznati. Sve drijema
u ljudskoj du i i mo e biti probueno. I
svoj razum i svoj um ovjek mo e unaprijediti ako si u miru i spokoju objasni uzroke
za to je u izvjesnom pogledu slab. Naravno,
takva je samospoznaja te ka jer je isku enje da sami sebe obmanemo neizmjerno. Tko s
e navikne na istinu o samome sebi, otvara si
velika vrata vi eg uvida.
Kod tajnog uenika mora i eznuti svaka radoznalost. On se mora koliko god je to mogue
oduiti od pitanja o stvarima o kojima
hoe znati samo radi zadovoljenja svoje osobne te nje za znanjem. Pitati treba samo
ono to vodi usavr avanju njegova bia u
slu bi razvoja. Pritom u njemu nikako ne smije splasnuti radost i predanost znanju
. Sve to slu i tom cilju treba pobo no
oslu kivati i tra iti svaku priliku za takvu pobo nost.
Za tajno obrazovanje naroito je potreban odgoj ivota elja. Ne trebamo se li iti elja.
Jer sve to trebamo postii, trebamo i
eljeti. A elja e se uvijek ispuniti ako iza nje stoji jedna osobita snaga. Ta snaga
dolazi iz ispravne spoznaje. Jedno je od
zlatnih pravila za tajnog uenika: "Nikako ne treba eljeti prije nego to se na odreen
om podruju ne spozna ono pravo." Mudrac
upoznaje najprije zakone svijeta, a zatim njegove elje postaju snage koje se ostv
aruju. Navedimo primjer koji e to pojasniti.
Sigurno mnogi ele vlastitim gledanjem stei neko iskustvo o ivotu prije svoga roenja.
Takva je elja potpuno besmislena i
neostvariva sve dok dotini studijem duhovne znanosti nije spoznao zakone, i to u
njihovoj najfinijoj, najintimnijoj osobitosti
o bitku vjenoga. A stekne li zaista ovu spoznaju i hoe li potom dalje napredovati,
to e onda biti s njegovom oplemenjenom,
prosvjetljenom eljom.
Ni ta ni ne koristi rei: Da, ja upravo hou zadobiti pregled nad mojim prethodnim ivot
om i upravo u s tim ciljem uiti. Mnogo
je va nije da je ovjek u stanju potpuno napustiti tu elju, potpuno je iskljuiti i naj
prije uiti sasvim bez te namjere. Mora
se razvijati radost, predanost onome to se nauilo, uz iskljuenje navedene namjere.
Samo se na taj nain ui imati odreenu
elju, koja istovremeno povlai za sobom i svoje ostvarenje.
Ako sam srdit ili se ljutim, tada oko sebe gradim bedem u du evnom svijetu, tako d
a mi ne mogu prii snage koje trebaju razviti
moje du evne oi. Ljuti li me, na primjer, neki ovjek, tada on alje u du evni svijet odr
eenu du evnu struju. Tu struju ja ne
mogu vidjeti sve dok sam u stanju ljutiti se. Moja mi ljutnja prikriva tu struju
. No ne smijem misliti da u odmah do ivjeti
neku du evnu (astralnu) pojavu im se prestanem ljutiti. Jer da bi se to dogodilo, p
otrebno je da se u meni najprije razvije
du evno oko. A mogunost da se takvo oko razvije, postoji u svakom ovjeku. Ono je ned
jelatno sve dok je ovjek sklon ljutnji,
ali se ne mo e ni odmah razviti im se ljutnja malo potisne. ovjek mora uvijek strplj
ivo i neprestano napredovati u suzbijanju
ove ljutnje; tada e jednog dana primijetiti da se to du evno oko razvilo. Svakako,

ljutnja nije jedino to moramo suzbijati s

obzirom na taj cilj. Mnogi postaju nestrpljivi ili sumnjiavi po to su godinama suzb
ijali neka du evna svojstva, a vidovitost se
ipak ne pojavljuje. Oni su zapravo usavr avali neke osobine, a druge tim vi e zapu ta
li. Dar vidovitosti javlja se tek onda kada
se potisnu sve osobine koje ne dopu taju da se oituju odgovarajue sposobnosti koje d
rijemaju. Svakako, poeci gledanja
(ili slu anja) pojavljuju se ve ranije; ali to su nje ne biljice koje lako podlije u svi
m moguim varkama te lako odumiru ako
se dalje bri no ne uvaju i ne njeguju.
Osobine koje se, na primjer, moraju suzbijati, osim bijesa i ljutnje, jesu pla lji
vost, praznovjerje i sklonost predrasudama,
astoljublje i ta tina, radoznalost i nepotrebno, pretjerano povjeravanje, razlikova
nje ljudi prema polo aju, prema spolu i
podrijetlu i tako dalje. U na e vrijeme vrlo je te ko shvatiti da suzbijanje takvih
osobina ima veze s poveanjem sposobnosti
spoznaje. Ali svaki duhovni znanstvenik znade da o takvim stvarima ovisi mnogo v
i e nego o pro irenju inteligencije i o uvoenju
umjetno stvorenih vje bi. Naroito lako mo e nastati nesporazum ako netko misli da se
treba praviti ludo hrabar jer treba biti
neustra iv, da treba zatvoriti oi pred ljudskim razlikama jer u sebi treba suzbijat
i predrasude prema stale ima, rasama i slino.
Naprotiv, ovjek ui ispravno spoznavati onda kada vi e nije zaslijepljen predrasudama
. Ve je u obinom smislu tono da me strah
pred nekom pojavom sprjeava da o njoj ispravno prosuujem, da mi predrasuda o rasam
a prijei gledanje u du u nekog ovjeka. Taj
obini smisao mora tajni uenik razviti do velike istananosti i o trine.

Kamen spoticanja na putu tajnog uenika ovjeku postaje i sve to ka e, a to nije temelji
to proistio u svojim mislima. I pritom
mora doi u obzir ne to to se ovdje mo e objasniti na jednom primjeru. Kada mi, na prim
jer, netko ne to ka e, a ja na to trebam
odgovoriti, onda se moram potruditi da vi e pazim na mi ljenje drugoga, na njegovo o
sjeanje pa i na njegovu predrasudu, nego na
ono to u tom trenutku sam elim rei o predmetu o kojem se govori. Time se ukazuje n
a jedno fino obrazovanje takta, kojemu se
tajni uenik mora bri ljivo posvetiti. U sebi mora stvoriti sud o tome koliko je sug
ovorniku va no ako svoje vlastito mi ljenje
suprotstavi njegovome. Ne treba zbog toga svoje mnijenje zadr avati za sebe. O tom
e ni izdaleka ne mo e biti govora. Ali drugoga
treba to je mogue pozornije saslu ati te iz onoga to smo uli oblikovati ono to emo mu u
vratiti. U takvom sluaju u tajnom
ueniku uvijek nanovo raste jedna misao; i on je na pravom putu ako ta misao u nje
mu tako ivi da postane osnovom njegova
karaktera. To je misao: "Ne radi se o tome da ja imam drugaije mi ljenje nego drug
i, nego o tome da ovaj drugi u svojem
vlastitom mi ljenju pronae ono to je ispravno ako ja tome ne to doprinesem." Takvim i
slinim mislima karakter i nain
djelovanja tajnog uenika preplavljuje blagost, koja je glavno sredstvo svakog taj
nog kolovanja. Krutost rastjeruje oko tebe one
du evne tvorevine koje trebaju probuditi tvoje du evno oko; blagost ti otklanja zapr
eke i otvara tvoje organe.
S blago u e se u du i uskoro oblikovati i jedna druga osobina: mirno obraanje pozornost
i na sve tanine du evnog ivota u
okolini uz potpuni muk vlastitih du evnih pokreta. Ako ovjek to postigne, tada du ev
ni pokreti njegove okoline djeluju na
njega tako da njegova vlastita du a raste i rastui se grana kao to biljka napreduje
na sunevoj svjetlosti. Blagost i

utljivost u istinskoj strpljivosti otvaraju du i svijet du a, a duhu zaviaj duhova.

"U
straj u miru i izdvojenosti,
zatvori osjetila za ono to su ti prenosila prije tvog tajnog kolovanja, umiri sve
misli koje su u tebi bile uzburkane
zbog tvojih ranijih navika, budi sasvim miran i utljiv u svojoj nutrini i ekaj st
rpljivo. Tada vi i svjetovi poinju
izgraivati tvoje du evne oi i duhovne u i. Ne smije oekivati da e odmah vidjeti i uti
nom i duhovnom svijetu.
Jer ono to radi samo doprinosi izgraivanju tvojih vi ih osjetila, a ti e du evno vidjet
i duhovno uti istom onda kad bude
imao ta osjetila. Kada si neko vrijeme ustrajao u miru i izdvojenosti, onda prij
ei na svoje uobiajene dnevne poslove, po to si
prethodno jo duboko u sebe usadio misao: Jednom, kad sazrim za to, dogodit e mi s
e ono to mi se treba dogoditi. I strogo se
uzdr avaj od toga da ne to od vi ih moi privue svojom samovoljom." To su upute koje svak
i uenik na poetku svoga puta dobiva
od svog uitelja. Ako ih se pridr ava, tada usavr ava sebe. Ne pridr ava li ih se, tada
je svaki rad uzaludan. One su te ke samo
onome tko nema strpljenja i postojanosti. Ne postoje nikakve druge zapreke osim
onih koje si svatko sam postavlja na put, a koje
svatko mo e izbjei ako to uistinu hoe. To se uvijek nanovo mora naglasiti jer mnogi
stvaraju sasvim pogre nu predod bu o te koama
na duhovnoj stazi. U izvjesnom smislu, lak e je uiniti prve korake na toj stazi ne
go bez tajnog kolovanja svladati te koe u
najobinijem svakodnevnom ivotu.
Osim toga, ovdje su se smjele priopiti samo takve s
tvari koje ni na koji nain nisu praene
bilo kakvim opasnostima za tjelesno i du evno zdravlje. Ima i drugih putova, koji
br e vode cilju, ali ono to se ovdje misli nema s
njima nikakve veze, jer ovi na ovjeka mogu imati odreena djelovanja kojima ne te i
iskusni tajni znalac. Budui da uvijek iznova
pone to o takvim putovima ipak prodre u javnost, ovdje se mora izriito upozoriti da
njima ne treba ii. Zbog razloga koje mo e
razumjeti samo posveenik, ovi putovi ne mogu nikada biti objavljeni u svom istins
kom liku. A fragmenti koji se ovdje
ondje pojave,
ne mogu voditi niemu uspje nom, nego ovjeku samo mogu naru iti zdravlje, sreu i du evni
mir. Tko se ne eli sasvim povjeriti
mranim moima, o ijem pravom biu i podrijetlu ne mo e ni ta znati, neka izbjegava upu tati
se u takve stvari.

Mo e se jo pone to rei i o okolini u kojoj treba poduzimati vje be tajnog kolovanja jer o
tome to ta ovisi. Ipak je to gotovo
kod svakog ovjeka drugaije. Tko vje ba u sredini ispunjenoj samo sebinim interesima,
na primjer, modernom borbom za opstanak,
taj mora biti svjestan da ti interesi ne ostaju bez utjecaja na izgradnju njegov
ih du evnih organa. Dodu e, unutarnji zakoni tih
organa toliko su jaki da taj utjecaj ne mo e postati sasvim tetan. Kao to ljiljan, u
kako god neprikladnoj okolini rastao, ne
mo e postati ikom, tako ni du evno oko ne mo e postati ni ta drugo nego ono za to je pred
dreeno, pa ma koliko na njega
utjecali sebini interesi modernoga grada. Ali u svakom je sluaju dobro ako tajni ue
nik s vremena na vrijeme za svoju okolinu
odabere tihi mir, unutarnje dostojanstvo i milinu prirode. Osobito je povoljna o
kolnost za onoga koji svoje tajno kolovanje mo e u
potpunosti obavljati okru en zelenilom biljnog svijeta ili medu sunanim bregovima i
u ozraju ljupke jednostavnosti. To tjera
unutarnje organe na klijanje u harmoniji kakva nikada ne mo e nastati u modernom g
radu. U ne to je boljem polo aju od gradskog
ovjeka ve i onaj tko je bar u svome djetinjstvu udisao zrak jela, gledao snje ne vrh
unce i imao mogunosti spokojno promatrati
kretanje umskih ivotinja i insekata. Ali nitko od onih koji moraju ivjeti u gradu n

e smije propustiti da svojim du evnim i

duhovnim organima, koji su se poeli oblikovati, pridonese kao hranu inspirirane p
ouke duhovnog istra ivanja. Onaj ije oko ne
mo e svakoga proljea iz dana u dan promatrati ume u njihovu zelenilu, trebao bi svom
srcu pru iti uzvi ena uenja Bhagavad-Gite,
Ivanova evanelja, Tome Kempenskog i prikaze postignua duhovne znanosti. Ima mnogo
putova do vrhunca spoznaje, ali je ispravan
izbor neizostavan. Tajni znalac mo e mnogo rei o takvim putovima, to neposveenom izgl
eda udno. Na primjer, netko mo e vrlo
daleko uznapredovati na tajnoj stazi. Mo e stajati, takoreku, neposredno pred otvar
anjem du evnog oka i duhovnog uha; a onda ima
sreu da poe na plovidbu mirnim ili mo da uzburkanim morem, pri emu mu spadne povez s
du evnih oiju; odjednom postane vidovit.
Drugi je opet isto tako daleko dospio da mu jo samo taj povez treba spasti; to s
e dogodi uslijed nekog sna nog udarca sudbine.
Kod nekog drugog ovjeka takav bi udarac oslabio njegovu snagu, potkopao njegovu e
nergiju; za tajnog uenika on postaje povodom
za prosvjetljenje. Trei strpljivo eka; godinama je tako ekao bez vidljiva ploda. O
djednom, dok mirno sjedi u tihoj sobi,
duhovno se svjetlo javlja oko njega, zidovi i ezavaju, postaju du evno prozirni i jed
an se novi svijet rasprostre pred njegovim
okom koje je postalo vidovito, ili zazvui njegovu duhovnom uhu koje je proulo.