OPTI

DIO

1. POJAM, FUNKCIJA I KARAKTERISTIKE KRIVINOG PRAVA

Krivino pravo se moe definisati kao sistem zakonskih pravnih propisa kojima se odreuju krivina
djela i krivine sankcije, kao i osnovi i uslovi za primjenu krivinih sankcija prema uiniocima krivinih djela u
cilju zatite linih sloboda i prava ovjeka, te drugih prava i drutvenih vrijednosti zagarantovanih i zatienih
Ustavom BiH i meunarodnim pravom. Ono predstavlja onaj dio pravnog sistema ija je osnovna funkcija
zatita drutva od kriminaliteta, obezbjeivanje uslova za zajedniki ivot ljudi u drutvu organizovanom u
dravi kao najviem obliku drutvene organizacije. Da bi se ta funkcija ostvarila, krivinim pravom se odreuje
koja ljudska ponaanja predstavljaju krivina djela, koje krivine sankcije i pod kojim uslovima se mogu
primjenjivati prema uiniocima takvih djela.
Krivino pravo sadri materijalni i formalni elemenat. Materijalni elemenat, tj. sadrinu krivinog
prava ini odreivanje krivinog djela, krivine odgovornosti i krivine sankcije u cilju ostvarenja zatite.
Formalni elemenat se ogleda u tome to se i krivina djela i krivine sankcije, kao i uslovi za njihovu primjenu
mogu odreivati samo zakonom, to znai da je krivino pravo zakonsko pravo. Materijalna karakteristika
krivinog prava sastoji se u njegovoj funkciji zatite najznaajnijih drutvenih dobara i vrijednosti odreene
drave. Ta zatita se ostvaruje propisivanjem, izricanjem i izvravanjem sankcija koje imaju prinudni karakter, a
koje se primjenjuju prema uiniteljima krivinih djela kojima se povreuju ili ugroavaju zatiene vrijednosti.
Krivino pravo ima za cilj ostvarenje dvije funkcije: statiku i dinamiku. Statika funkcija predstavlja
zatitu i osiguranje najznaajnijih drutvenih dobara i vrijednosti od njihovog povrjeivanja ili ugroavanja
injenjem krivinih djela od strane pojedinaca ili grupa, tj. ouvanje postojeih odnosa, a dinamika funkcija
sastoji se u praenju dinamike i razvoja drutvenih odnosa i uestvuje u njihovom mijenjanju i unapreivanju.
Funkcija krivinog prava BiH je osiguranje i zatita linih sloboda i prava ovjeka, te drugih prava i drutvenih
vrijednosti koje su zagarantovane i zatiene Ustavom BiH i meunarodnim pravom. Dva su osnovna objekta
zatite: ovjek i drutvo, odnosno drava.
Krivino pravo se dijeli na: materijalno, procesno i izvrno. Materijalno predstavlja sistem zakonskih
pravnih propisa kojima se odreuje pojam i karakteristika krivinih djela, sistem krivinih sankcija i osnovni
uslovi za utvrivanje krivine odgovornosti i kanjivosti. Procesno pravo kao sistem zakonskih pravnih propisa
odreuje pojam i vrste procesnih subjekata, procesna naela i tok krivinog postupka. Izvrno krivino pravo
odreuje postupak, nain i uslove izvrenja izreenih krivinih sankcija od strane krivinog suda.
Materijalno krivino pravo se dijeli na: opte i posebno. Opti dio materijalnog krivinog prava
ureuje osnovne pojmove i institute krivinog prava uopte: krivina djela, krivine odgovornosti i krivine
sankcije. Posebni dio materijalnog krivinog prava odreuje pojam i karakteristike osnovnih privilegovanih i
kvalifikovanih oblika i vidova ispoljavanja pojedinih krivinih djela.
Zavisno od izvora, krivino pravo se dijeli na: nacionalno (interno) i meunarodno. Izvori
nacionalnog krivinog prava su: domai krivini zakoni (KZ RS, KZ FBiH, KZ BiH, KZ Distrikt Brko), a
izvori meunarodnog krivinog prava su: meunarodni pravni akti (Statut Hakog tribunala, Statuti tribunala za:
Ruandu, Siera Leone, Istoni Timur, Irak). Nacionalno krivino pravo se moe podijeliti na osnovno i
dopunsko. Osnovno krivino pravo je sadrano u krivinim zakonima, dok dopunsko ili sporedno krivino
pravo ine krivinopravne odredbe sadrane u drugim zakonima koji ureuju odnose u drugim oblastima prava.
2. IZVORI KRIVINOG PRAVA (pojam, vrste, znaaj)
Izvore krivinog prava moemo podijeliti na: materijalne i formalne. Pod izvorom krivinog zakona u
formalnom smislu podrazumjevaju se pravni akti koji sadre krivinopravne norme kojima se odreuju
krivina djela i krivine sankcije. U materijalnom smislu izvor krivinog prava predstavljaju drutveni odnosi
regulisani putem krivinopravnih normi.
Osnovni, glavni izvor krivinog prava, koje se zasniva na naelu zakonitosti krivinog djela i kazne,
jeste zakon. Najznaajniji izvor krivinog prava kod nas je krivini zakon ili krivini zakoni. Na nivou BiH to
je krivini zakon BiH, u entitetima KZRS i KZFBiH, a u Brko Distriktu - KZ Brko Distrikta. Pored zakona se
kao posredni i dopunski izvori mogu javljati i drugi pisani propisi. Oni imaju karakter izvora krivinog zakona
samo kada se zakon na njih poziva, a to su: normativni akti dravnih organa, meunarodni ugovori, obiajno
pravo, sudska praksa i pravna nauka.
ZAKON je osnovni i glavni izvor u krivinom pravu BiH. Krivina djela i krivine sankcije mogu biti
odreene samo zakonom. Osnovni izvor krivinog prava je krivini zakon. Taj osnovni izvor u BiH ine etiri
krivina zakona: KZBiH, KZRS, KZFBiH i KZ Distrikta Brko. Pored osnovnog krivinog prava postoji i

dopunsko krivino pravo iji su izvor zakoni iz drugih oblasti koji sadre krivinopravne odredbe. Tim
zakonima predviena su krivina djela i kazne kojima se osigurava potovanje tih propisa, tj. zatita onih
drutvenih odnosa koji su predmet njihove regulative.
PODZAKONSKI AKTI - nii normativni akti ne predstavljaju neposredne izvore krivinog prava, jer
se njima ne mogu statuirati opte krivinopravne ustanove, niti se mogu propisivati krivina djela i krivine
sankcije, to nalae naelo zakonitosti. Ipak, oni se mogu javljati kao posredni, odnosno dopunski izvori
krivinog prava, to je prvenstveno sluaj kod tzv. blanketnih krivinih djela. To su ona krivina djela ije
zakonsko bie u krivinom zakonu nije u potpunosti odreeno, pa u takvim sluajevima sam zakon upuuje na
neke druge propise i tek uz koritenje tih propisa mogue je utvrditi definitivno u emu se sastoji takvo krivino
djelo. Ovo su posredni izvori krivinog prava, za razliku od zakona koji je neposredan izvor, odnosno, oni imaju
karakter izvora krivinog prava samo ukoliko krivini zakon putem blanketnih dispozicija na njih upuuje.
SUDSKA PRAKSA, NAUKA, OBIAJNO PRAVO - sudska praksa, obiaji i teorija krivinog prava
imaju veliki znaaj za krivino pravo, ali oni ne predstavljaju izvore krivinog prava, jer bi to bilo u suprotnosti
sa naelom zakonitosti. Kod nas sudska praksa nije stvaralac, ve samo tuma zakona. Ipak, u sutinskom
smislu sudska praksa ima izuzetan znaaj ne samo u primjeni ve i u stvaranju krivinog zakonodavstva
(kreativna uloga sudske prakse). U primjeni krivinog zakona sudska praksa ima veliki znaaj posebno u
utvrivanju sadraja pojedinih krivinopravnih normi i njihovog prilagoavanja novim ivotnih potrebama i
uslovima. Ona, u jednom irem i sutinskom smislu, kao osnova za rjeavanje odreenih sluajeva ima znaaj
funkcionalnog izvora krivinog prava.
Ni nauka krivinog prava ne predstavlja njegov izvor. Meutim, teorija krivinog prava takoe ima
veliki znaaj i uticaj na sudsku praksu u primjeni krivinog prava, ali isto tako i na stvaranje prava. Kod nas
teorija ima mnogo vei uticaj na stvaranje prava, dok je njen uticaj na sudsku praksu nedovoljan.
Obiaji nemaju snagu izvora krivinog prava. Izuzetno, obiajno pravo moe se javiti kao posredni
izvor krivinog prava kada se sam zakon u opisima zakonskih bia nekih krivinih djela poziva na odreena
obiajna pravila, kao npr. kod odreenog broja krivinih djela protiv ovjenosti i pravila meunarodnog prava,
ili kada koristi neke pojmove ije tumaenje zavisi od odreenih obiajih pravila, npr. tzv. dobri poslovni
obiaji koji vrijede u vrenju odreenih privrednih ili drugih djelatnosti.
MEUNARODNI UGOVORI - meunarodni ugovori su izvori krivinog prava onda kada reguliu
odreena pitanja iz oblasti krivinog prava. Po svojoj pravnoj snazi oni su iznad zakona. Po pravilu, oni su
posredni izvori krivinog prava, dakle, kada njegove odredbe preuzima na zakon, ali oni mogu biti i direktni
izvori kada se primjenjuju neposredno. Od posebnog znaaja su oni meunarodni ugovori u odnosu na koje je
preuzeta obaveza da se njihovim odredbama obezbijedi krivinopravna zatita, npr. etiri enevske konvencije
iz 1949. godine i Dopunski protokoli, uz te konvencije iz 1977. godine, na osnovu kojih je u nae krivino
zakonodavstvo unesen vei broj inkriminacija.
Kada se govori o izvorima krivinog prava, onda se prvenstveno misli na formalne izvore krivinog
prava, to zapravo ine one zakonske odredbe u kojima su sadrane krivinopravne norme.
3. VREMENSKO VAENJE KRIVINOG ZAKONA
Vaenje krivinog zakona znai da je on na snazi i da ga organi pravosua primjenjuju, tj. da po
njemu sudovi sude u krivinim stvarima. Meutim, krivini zakon nije univerzalan, kao ni bilo koji drugi zakon.
On djeluje u odreenom vremenu, na odreenom prostoru i u odnosu prema odreenim licima. Zbog toga,
razlikuje se: vremensko, prostorno i personalno vaenje krivinog zakona.
Vremensko vaenje je opte pravno pravilo i jednako se rjeava kod svih zakona. Da bi poeo da vai,
svaki zakon prvo treba da bude proglaen, iz ega proizilazi osnovno pravilo da objavljivanje zakona mora
prethoditi njegovom stupanju na snagu. Poetak vaenja jednog zakona je dan ili momenat njegovog stupanja na
snagu, to moe biti eksplicitno odreeno u samom zakonu, ili se primjenjuju opta pravna pravila o stupanju
zakona na snagu. Vrijeme od objavljivanja zakona u Slubenom glsniku, pa do njegovog stupanja na snagu
moe biti krae ili due, u zavisnosti od karaktera zakona njegove sloenosti ili znaaja, te da li se radi o posve
novom, znatno ili neznatno izmijenjenom zakonu. KZ vai do dana stupanja na snagu novog zakona koji ga
izriito ili preutno ukida. KZ prestaje da vai, na osnovu zakonskog propisa koji odreuje dan prestanka
njegove vanosti i stupanjem na snagu novog KZ, koji na drugi nain regulie istu materiju koju je regulisao i
ranije vaei KZ. Svi krivini zakoni u BiH predviaju da se na uinioca krivinog djela primjenjuje zakon koji
je bio na snazi u vrijeme uinjenja krivinog djela. Utvrivanje vremena uinjenja krivinog djela je faktiko
pitanje, a utvrivanje vremenskog vaenja KZ je pravno pitanje.
Ako se poslije uinjenja krivinog djela jednom ili vie puta izmijeni zakon, primjenjuje se zakon koji
je blai za uinioca. Mora se ustanoviti koji je blai zakon, stari ili novi, a da bi se to ustanovilo vri se
uporeivanje odredaba jednog i drugog zakona vezanih za krivino djelo, krivinu odgovornost i kanjivost. To
je izuzetna dozvola retroaktivnosti kada je novi zakon blai retroaktivnost in mitius. Na konkretni sluaj u
cjelosti se moe primijeniti samo jedan zakon, onaj za koji se utvrdi da je za datu injeninu situaciju povoljniji.

Dakle, iskljuena je mogunost kombinacije zakona, starog i novog jer bi to zapravo znailo da sud
primjenjuje zakon koji ne postoji, jer se kombinacijom zakona, od kojih su neki prestali da vae, ne moe
uspostaviti postojei i pravno vaei zakon. Takoe, primjenjuju se i tzv. meuzakoni ili interimni zakoni, tj.
zakoni koji nisu vaili ni u vrijeme izvrenja krivinog djela ni u vrijeme suenja, obzirom da zakon obavezuje
na primjenu blaeg zakona i onda kada je zakon izmijenjen i vie puta.
4. PROSTORNO VAENJE KRIVINOG ZAKONA
(teritorijalni, personalni, relani, univerzalni princip, posebni uslovi za gonjenje)
Pod prostornim vaenjem krivinog zakona podrazumjeva se njegova primjena obzirom na mjesto
izvrenja krivinog djela. U vezi sa tim pitanjem postoje dvije osnovne grupe pravila kojima se utvruje
vaenje i primjena krivinog zakonodavstva. Jedna pravila se odnose na vaenje krivinog zakonodavstva u
okviru jedne drave, odnosno jurisdikcije, tj. kada je krivino djelo izvreno na njenoj teritoriji, a druga na
pitanje vaenja i primjene krivinog zakonodavstva na sluajeve izvrenja krivinog djela u inostranstvu. Na
KZ sadri i jedna i druga pravila.
Vaenje naeg krivinog zakonodavstva za krivina djela uinjena na naoj teritoriji
Teritorijalni princip je osnovni princip prostornog vaenja krivinog zakonodavstva. Prema
teritorijalnom principu nae krivino zakonodavstvo vai za svakog ko na naoj teritoriji izvri krivino djelo
bez obzira na dravljanstvo uinioca. Znai, kada se utvrdi da je krivino djelo uinjeno na naoj teritoriji,
primjena naeg krivinog zakonodavstva je obavezna bez obzira da li je uinilac na dravljanin, stranac ili lice
bez dravljanstva, da li je djelo izvreno protiv nae ili neke druge drave, prema naem ili stranom
dravljaninu, protiv naih ili dobara neke druge zemlje ili meunarodne organizacije. U BiH teritorijalni princip
je osnovni (primaran) princip primjene krivinog zakonodavstva.
Teritoriju ini kopnena teritorija, obalno more i vodene povrine unutar njihovih granica, kao i vazduni
prostor nad njima. Teritorijalni princip je dopunjen sa jo dva principa: principom zastave broda i principom
registracije aviona. To znai da se nae krivino zakonodavstvo obavezno primjenjuje prema svakome ko uini
krivino djelo na domaem brodu, bez obzira gdje se brod nalazio u vrijeme uinjenja djela. Za razliku od
principa zastave broda koji podjednako vai za sve kategorije brodova, princip registracije aviona pravi razliku
izmeu civilnog i vojnog aviona. Ako je u pitanju vojni avion nae zakonodavstvo se primjenjuje bez obzira
gdje se avion nalazio u vrijeme izvrenja djela, dok je u sluaju civilnog vazduhoplovstva to mogue samo ako
je u tom asu bio u letu, tj. ako nije bio na teritoriji druge drave. Izuzetak od primjene teritorijalnog principa
predvia meunarodno pravo prema koje se domae krivino zakonodavstvo ne moe primjenjivati na osobe
koje uivaju diplomatski imunitet.
Princip zastupnike jurisdikcije - ovaj princip predstavlja izuzetak od teritorijalnog principa koji nam
omoguava odricanje od prava kanjavanja i njegovo prenoenje dravi u kojoj (stranac) uinilac, koji je djelo
izvrio na naoj teritoriji, ima prebivalite. Rije je o sluajevima za koje naa drava, odnosno drava mjesta
izvrenja djela nema interesa za voenje krivinog postupka ili je oigledno da bi voenje postupka i izvrenje
kazne bilo cjelishodnije i svrsishodnije u zemlji prebivalita uinioca djela. U takvim sluajevima mi se
odriemo prava kanjavanja i ustupamo jurisdikciju drugoj dravi. Uslovi ustupanja su predvieni zakonom i
oni se sastoje u tome da se ta drava tome ne protivi i da se radi o krivinim djelima sa propisanom kaznom
zatvora do 10 godina, odnosno, za krivina djela protiv javnog saobraaja. Ustupanje nije doputeno ako se
njime stranac moe izloiti neopravdanom postupku, nehumanom i poniavajuem postupanju ili kanjavanju.
Isto tako, ako je na graanin oteen krivinim djelom, ustupanje nije doputeno ako se on tome protivi, osim,
ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva. Pristanak uinioca se ne zahtijeva,
ali je donekle zatien. Ustupanje je postavljeno fakultativno. Do potvrivanja optunice odluku o ustupanju
donosi tuilac, a nakon podizanja optunice sudija za prethodno sasluanje na prijedlog tuioca.
Vaenje naeg krivinog zakonodavstva za krivina djela uinjena van nae teritorije
Druga grupa pravila prostornog vaenja krivinog zakonodavstva ureuje vaenje naeg krivinog
zakonodavstva u sluajevima kada su krivina djela izvrena u inostranstvu, tj. kada se njegova primjena ne
moe ostvariti putem teritorijalnog principa. Radi se, dakle, o prostoru koji ne pripada naoj krivinopravnoj
vlasti, to predstavlja podruje koje je pod krivinopravnom vlau neke druge zemlje ili prostorom koji ne
pripada ni jednoj krivinopravnoj vlasti. Za primjenu naeg krivinopravnog zakonodavstva u ovakvim
sluajevima zakon predvia nekoliko principa: realni (primarni i supsidijarni), personalni i univerzalni.
Realni ili zatitni princip - u svim dananjim krivinim zakonodavstvima prihvaen je realni ili zatitni
princip prema kojem se represivna vlast drave proiruje i na odreena krivina djela izvrena izvan njene
teritorije, a koja ugroavaju njene vane vrijednosti ili dobra. Osnov primjene nacionalnog krivinog
zakonodavstva u ovakvim sluajevima je znaaj zatienog dobra, odnosno priroda i karakter krivinog djela.

Radi se o djelima koja su upravljena protiv drave, njenog ustavnog poretka i bezbjednosti ili nekog
drugog znaajnog dobra, a koja su izvrena u inostranstvu, bez obzira da li je njihov izvrilac domai
dravljanin, stranac ili lice bez dravljanstva. Poto je tu rije uglavnom o politikim dobrima, jo i danas
postoji izvjesno nepovjerenje meu dravama u odnosu na njihovu zatitu, jer jedna drava ne moe oekivati
od druge da je titi kada su u pitanju odreena krivina djela politikog karaktera npr. pijunaa.
Realni ili zatitni princip nije na isti nain postavljen u KZ RS i KZBiH. U KZBiH ovaj princip je
postavljen mnogo ire, u KZRS radi se samo u krivinim djelima protiv ustavnog ureenja, a u KZBiH je njime
obuhvaen znatno vei broj dosta razliitih krivinih djela. Realni princip je po svom karakteru primaran, a to
znai da se nae krivino zakonodavstvo na ovakve sluajeve primjenjuje bez obzira da li su navedena krivina
djela predviena u krivinom zakonu zemlje u kojoj su izvrena, da li je za njih tamo sueno i da li je i u kojoj
mjeri izreena kazna izdrana. Dakle, odstupa se kako od principa dvostruke kanjivosti, tako i od principa ne
bis in dem, s tim to se obavezno u izreenu kaznu kod nas uraunava izdrana kazna ili njen dio.
Aktivni personalni ili nacionalni princip - dok se kod realnog principa radi o proirenju vaenja naeg
krivinog zakonodavstva na svakog ko van naih granica izvri samo krivina djela nabrojana u odredbama, kod
principa aktivnog personaliteta ili nacionalnog principa, naa represivna vlast odnosi se samo na krivina djela
naih dravljana koja izvre u inostranstvu, izuzimajui ona krivina djela koja su obuhvaena realnim
principom. Uslov za ovo je da se na dravljanin nae na naoj teritoriji ili joj bude ekstradiran, to je i izriito
istaknuto odreenim odredbama zakona. Takodje, odredbama su dati i ostali uslovi za primjenu naeg
zakonodavstva po ovom principu. Osnovni razlog opravdanja i usvajanja jednog ovakvog principa proizilazi iz
postulata pravinosti i interesa svake zemlje da njeni graani u inostranstvu potuju pravne norme. Ne bi se
smjelo dopustiti da jedno lice samo radi toga to je na graanin izbjegne pravdi i ostane nekanjen za
kriminalna djela sklanjanjem u svoju dravu. Obzirom da takvi uinioci, po pravilu, ne mogu biti ekstradirani,
bez ovakve odredbe oni bi ostali nekanjeni, zato ova odredba i predstavlja svojevrsnu zamjenu za pravila o
neizruenju svojih dravljana - ili izrui ili sudi.
Supsidijarni (ogranieni) realni princip i princip pasivnog personaliteta prema ovom principu
nae krivino zakonodavstvo vai i za stranca koji van nae teritorije izvri neko krivino djelo upravljeno
prema naoj dravi ili naem dravljaninu, naravno ako se zatekne na naoj teritoriji ili nam bude ekstradiran,
odnosno ne bude izruen drugoj dravi. Tako se zatita naih pravnih dobara u inostranstvu proiruje i na druga
pravna dobra koja su povrijeena krivinim djelom koje izvri stranac, izvan onih djela navedenih kod
primarnog realnog principa. Znai, na osnovu zatite naih pravnih dobara od krivinih djela izvrenih u
inostranstvu, nastalo je vie principa na temelju kojih se primjenjuje nae krivino zakonodavstvo. Prvi princip
(realni) obezbjeuje njegovu primjenu kada je u pitanju zatita znaajnih pravnih dobara, po pravilu politikog
karaktera i ta su djela posebno navedena. U ovoj odredbi sadrana su zapravo dva principa:
1. kojim se obezbjeuje primjena naeg zakona kada se radi o krivinim djelima izvrenim izvan nae
teritorije, a kojim se povrijeuju pravna dobra koja nisu obuhvaena realnim principom i
2. koji se odnosi na primjenu naeg krivinog zakonodavstva onda kada su u pitanju krivina djela
izvrena u inostranstvu protiv naih dravljana. Radi se o djelima gdje su nai dravljani rtve krivinog djela,
u krivinopravnom smislu pasivni subjekti pa se zato ovo pravilo jo naziva i principom pasivnog personaliteta,
koje takoe spada u realni princip.
Univerzalni princip - ili kosmopolitski princip podrazumjeva primjenu naeg krivinog zakonodavstva
prema strancu koji van nae teritorije, prema stranoj dravi izvri krivino djelo za koje se prema tom
zakonodavstvu moe izrei kazna zatvora od pet godina ili tea. Rije je o situacijama u kojima krivino djelo,
njegov uinilac, ni ugroena pravna dobra nisu u bilo kakvom odnosu sa naim pravnim poretkom. Pravi smisao
ovog principa proizilazi izmeu narodne solidarnosti i potrebe spreavanja tekih krivinih djela upravljenih
protiv takvih vrijednosti koje su kosmopolitske, koje predstavljaju opte interese svih naroda (npr. najvei broj
krivinih djela protiv meunarodnog humanitarnog prava kao to su genocid, ratni zloini i sl. ali i sva krivina
djela koja su po svom karakteru internacionalna: trgovina ljudima, neovlatena proizvodnja i promet opojnih
droga). Prema naem krivinom zakonodavstvu primjena ovog principa je supsidijarna. Za njegovu primjenu je
potrebno da je ispunjen i uslov dvostruke inkriminacije, tj. da je dato djelo predvieno kao krivino djelo i u
zakonu zemlje u kojoj je uinjeno, osim izuzetno ako se radi o djelu koje je u vrijeme kada je izvreno smatrano
krivinim djelom prema optim pravnim naelima priznatim od meunarodne zajednice.
5. OPTI POJAM KRIVINOG DJELA I OSNOVNI ELEMENTI
Krivino djelo je protivpravno djelo koje je u zakonu odreeno kao krivino djelo, iji su
elementi odreeni zakonom i za koje je zakonom predviena krivina sankcija.
Krivino djelo predstavlja osnovnu ustanovu krivinog prava, sredite njegovog cjelokupnog sistema.
Ono je jedini legitimni osnov postojanja krivinog prava i prava na kanjavanje. Sa odreivanjem opteg pojma
krivinog djela povezane su i druge dvije osnovne kategorije krivinog prava, one se iz njega izvode: uinilac

krivinog djela i njegova krivina odgovornost i kazna, odnosno sankcija. Krivino djelo je prvenstveni i
osnovni uslov i osnov za mjeru krivine represije, za primjenu krivinih sankcija u svakom konkretnom sluaju.
Osnovni objekt krivinog prava i njegovih normi je krivino djelo, tj. ponaanje ovjeka koje zakon proglaava
kao zabranjeno i kanjivo. Zajedno sa krivicom ono je osnovno mjerilo pravinosti. Za krivino djelo postoje
razliite definicije: formalna, materijalna i formalno-materijalna.
Prema formalnoj definiciji, krivino djelo je ono ovjekovo ponaanje koje je u zakonu odreeno kao
krivino djelo, ime se kao sutinski elemenat krivinog djela istie formalna zabranjenost ili predvienost
krivinog djela u zakonu.
Prema materijalnom shvatanju, krivino djelo se javlja kao povreda drutvenih uslova ivota ili kao
povreda njegovih vrijednosti bez kojih ono ne bi moglo postojati kao organizovana zajednica.
Prema materijalno-formalnom pojmu krivino djelo ima svoju sadrinu i formu. Sadrina se izraava
kroz formu, a forma ne moe postojati bez sadrine. U jedinstvu te dvije strane krivino djelo se pojavljuje kao
ljudsko ponaanje koje je u zakonskoj normi opisano kao kanjivo djelo, djelo kojim se povrijeuju ili
ugroavaju pravno zatiene vrijednosti.
Krivino djelo se sastoji od etiri osnovna, opta elementa: radnja, protivpravnost, opasnost i
krivica. Nepostojanje jednog i to bilo kojeg elementa iskljuuje postojanje krivinog djela. Opti elementi
krivinog djela mogu se podijeliti na materijalne i formalne. Materijalni elementi su: djelo ovjeka (radnja sa
posljedicom) i drutvena opasnost, a formalni: protivpravnost i odreenost djela u zakonu.
6. RADNJA KAO ELEMENAT U OPTEM POJMU KRIVINOG DJELA
(pojam, vrste, radnja izvrenja)
Radnja predstavlja osnovni konstitutivni elemenat, kako opteg tako i svakog posebnog krivinog djela.
Nijedno krivino djelo ne postoji bez ljudske radnje, jer je samo ovjekova radnja prikladna za proizvoenje
krivinopravnih posljedica. U savremenom krivinom pravu prihvaeno je naelo da: miljenje, ubjeenje,
namjere i planovi ne predstavljaju radnje izvrenja i da takvi unutranji akti ovjeka ne podlijeu kanjavanju
(niko ne moe biti kanjen za miljenje). Postoji vie shvatanja radnje krivinog djela: objektivno, objektivnosubjektivno i finalistiko shvatanje.
Prema objektivno-subjektivnom shvatanju radnja krivinog djela je svjesno i voljno ponaanje ovjeka
kojim se ostvaruje krivino djelo. Ponaanje koje nije voljno (ako je prouzrokovano fiziolokim procesom kihanjem ili snom ili djelovanjem spoljne sile - okliznuem na ledu) ne moe se smatrati radnjom u
krivinopravnom smislu.
Prema objektivnom shvatanju radnja krivinog djela predstavlja preduzimanje tjelesnog pokreta ili
proputanje tjelesnog pokreta, bez obzira da li je to preduzimanje, odnosno proputanje ostvareno sa voljom ili
bez nje.
Prema finalistikom (ciljanom) shvatanju radnja krivinog djela je ciljna djelatnost, djelatnost
preduzeta u cilju ostvarenja posljedice koja je krivinopravnim propisima zabranjena. Radnja krivinog djela se
moe uiniti na dva naina: injenjem i neinjenjem. Pod injenjem se podrazumijeva svjesno i voljno
preduzimanje tjelesnih pokreta, a pod neinjenjem proputanje tjelesnih pokreta. Po pravilu radnja se izvodi
pokretima tijela i udova, prije svega ruku. Ona se moe ostvariti i izgovaranjem rijei, npr. kod verbalnih
delikata, kao i nekom drugom vrstom ponaanja (simbolima ili konkludentnom radnjom). Radnja se moe
sastojati iz jednog pokreta, tj. prosta radnja ili vie povezanih djelatnosti, npr. obijanje tueg stana i oduzimanje
stvari kod teke krae, tj. sloena radnja.
Prema doprinosu u nastajanju krivinog djela, radnja moe biti: radnja izvrenja, radnja podstrekivanja i
radnja pomaganja. Radnja izvrenja je ona radnja koja je oznaena u opisu datog krivinog djela kao njegova
radnja izvrenja, tj. radnja kojom se izvrava to krivino djelo. Radnja izvrenja je djelatnost kojom se ostvaruje
krivino djelo prouzrokovanjem posljedice, npr. kod krivinog djela ubistva radnja izvrenja se sastoji u
liavanju ivota drugoga. Kod nekih krivinih djela radnja izvrenja je odreena jasnom radnjom (kod djela
krae - oduzimanje, kod utaje - prisvajanje). Takva krivina djela mogu se izvriti samo tom radnjom. Kod
nekih krivinih djela radnja izvrenja je izraena kroz posljedicu, odnosno jednim te istim izrazom odreena je i
radnja i posljedica (npr. ko drugog lii ivota - kod ubistva, ko drugog tjelesno povredi - kod tjelesne povrede).
Radnja izvrenja moe biti odreena kumulativno i alternativno. Kod kumulativnog odreivanja za
postojanje krivinog djela potrebno je da sve radnje sadrane u opisu djela budu ostvarene, jer one sve zajedno
ine jednu radnju izvrenja, npr. razbojnitvo. Kada zakonodavac predvia vie radnji alternativno, krivino
djelo postoji ako je bilo koja od previenih radnji ostvarena, jer svaka od njih uzeta samostalno ini radnju
izvrenja, npr. teka kraa. Radnje podstrekivanja i pomaganja pretpostavljaju uslov da u uinjenju krivinog
djela uestvuje vie osoba. Svim ovim radnjama se na poseban nain doprinosi izvrenju krivinog djela.

Radnja je u svakom sluaju voljni akt ovjeka i to je njena unutranja strana, dok se spoljna strana
radnje sastoji u tjelesnom, fizikom djelovanju, u ovjekovoj akciji ili proputanju djelovanja kao drugoj vrsti
radnje, ali to opet mora biti voljno djelovanje ovjeka.
Radnja se tako pojavljuje kao neraskidivno jedinstvo volje i akcije, realizacija ovjekovog voljno
usmjerenog ponaanja. Ovdje se volja naglaava samo kao sastavni dio radnje u smislu da je sama radnja voljni
in i zato je ne treba mijeati sa voljom u njenom sadraju koji ona ima kod vinosti ili krivice, kod koje je volja
relevantna za krivinu odgovornost uinioca. Npr. ako jedno lice istei oruje ubije sluajnog prolaznika koga
nije vidio, njegova je radnja voljna djelatnost, ali na njegovoj strani nema volje kao elementa krivice.
7. POSLJEDICA KRIVINOG DJELA
Kako je krivino djelo prouzrokovanje posljedice odreenom ljudskom radnjom, posljedica je po
pravilu sastavni dio svakog krivinog djela i zajedno sa radnjom i uzronom vezom ini prvi i osnovni
elemenat krivinog djela. Bez posljedice nema ni krivinog djela, jer ovjekovo injenje ili neinjenje nije od
krivinopravnog znaaja ako ne proizvodi bilo kakvu zabranjenu posljedicu.
Postoji vie shvatanja pojma posljedice: formalno i realno. Prema formalnom shvatanju, posljedica
predstavlja pravnu promjenu u svijetu. Prema realnom shvatanju, posljedica je proizvedena promjena u
spoljnom svijetu.
Kako se posljedica kod pojedinih djela moe javljati u razliitim oblicima, imamo podjelu krivinih
djela s obzirom na posljedicu. Uobiajena je podjela krivinih djela na materijalna i formalna krivina djela, te
krivina djela povrede i ugroavanja. Materijalna ili posljedina krivina djela su ona krivina djela kod kojih
se u zakonskom opisu bia krivinog djela zahtijeva da nastupi odreena promjena u spoljnom svijetu, koja
nastupa na objektu radnje, to moe biti i prostorno i vremenski odvojeno od same radnje izvrenja. Takva su
npr. djela ubistva, tjelesne povrede, oteenja tue stvari itd. Kod ovih djela uvijek se razlikuje radnja i
posljedica, jer za njihovo postojanje nije dovoljno da je preduzeta radnja izvrenja, ve je nuno da je nastupila i
posljedica. Posljedica nije uvijek jasno data i lako uoljiva, pa je radi toga nekada treba utvrivati tumaenjem
datog bia krivinog djela, tako e se kod prevare ona sastojati u imovinskoj teti na strani prevarenog. Ovakva
djela su dovrena tek onda kada je nastupila navedena posljedica i kod njih je potrebno utvrivanje uzrone veze
izmeu radnje i posljedice, to nije sluaj kod formalnih krivinih djela kod kojih posljedice nema. Ovdje se
posljedica izraava uglavnom kao promjena u spoljnom svijetu i ona je fiziki uoljiva jer nastupa na objektu
radnje, ali moe se manifestovati i kao promjena u psihikoj sferi ovjeka.
Formalna krivina djela nemaju posljedicu kao konstitutivno obiljeje bia krivinog djela, jer se takva
djela iscrpljuju u samoj fazi izvrenja. Za postojanje ovakvih djela je dovoljna samo radnja ijim izvrenjem je
djelo ve dovreno. To je karakteristika ovih djela, njihova radnja je sama po sebi dovoljan razlog za
kanjavanje, jer ve njeno preduzimanje predstavlja opasnost za zatieno dobro. Tipino formalno krivino
djelo je davanje lanog iskaza.
Obzirom na to kako se posljedica manifestuje na objektu radnje, krivina djela se dijele na: krivina
djela povrede i krivina djela ugroavanja. Posljedica u vidu povrede sastoji se u unitenju ili oteenju nekog
dobra, tj. objekta radnje. Veinu krivinih djela predstavljaju djela povreivanja npr. ubistvo, tjelesne povrede
itd. Za postojanje ovih djela u dovrenom obliku potrebno je da je dolo do unitenja ili oteenja objekta
radnje. Kod krivinog djela ugroavanja posljedica se sastoji u stvaranju stanja opasnosti, pod kojim se
podrazumjeva takvo stanje u kojem postoji manja ili vea mogunost nastupanja posljedice u vidu povrede na
objektu radnje. Moe se javiti u obliku konkretne ili apstraktne opasnosti.
8. POJAM BIA KRIVINOG DJELA (elementi krivinog djela)
Da bi jedna ljudska radnja predstavljala krivino djelo, neophodno je da ona u zakonu bude predviena
kao posebno krivino djelo sa svim svojim obiljejima koja ine njegove konstitutivne elemente. Pojam
posebnog krivinog djela u krivinopravnoj teoriji naziva se bie krivinog djela. Pod biem krivinog djela
podrazumjevamo skup posebnih elemenata koji predstavljaju bitna obiljeja odreenog krivinog djela, koja
karakteriu samo to posebno krivino djelo i odvajaju ga od svakog drugog krivinog djela. Obiljeja koja ine
jedno posebno krivino djelo navode se u dijelu krivinopravne odredbe koja se naziva dispozicija. Ti elementi
izraavaju ono to je bitno za postojanje odreenog krivinog djela, ono to odreuje samo nepravo datog djela i
po emu se to djelo razlikuje od svih drugih krivinih djela.
Zakonsko bie krivinog djela izraava sutinu neprava odreenog krivinog djela, sadraj zabranjenog
ponaanja, ono to je tipino za odreeno krivino djelo, one elemente koje ovjekova radnja mora da ispunjava
da bi predstavljala kanjivu radnju koja ima kvalitet odreenog krivinog djela iz date zakonske odredbe u kojoj
je to krivino djelo opisano. Za postojanje bilo kojeg posebnog krivinog djela potrebno je da budu ostvarena

sva njegova bitna zakonska obiljeja, a to e biti onda kada je ostvareno injenino stanje konkretnog sluaja
odgovara biu odreenog krivinog djela na nain na koji je ono opisano u datoj zakonskoj odredbi. Npr.
zakonsko bie krivinog djela krae ine obiljeja: oduzimanje, tua pokretna stvar i namjera da se time pribavi
protivpravna imovinska korist. Ukoliko nedostaje bilo koji od ovih elemenata nije ostvareno njegovo zakonsko
bie i zato krivino djelo ne postoji. Npr. ako neko oduzme tuu pokretnu stvar u namjeri da je vrati, nema djela
krae jer ne postoji bitno obiljeje djela, a to je namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Svako
krivino djelo ima svoje posebne elemente koji proizilaze iz njegovog zakonskog opisa datog u odredbi
posebnog dijela. Tako se posebni elementi javaljaju kao konkretizacija optih elemenata, prvenstveno radnje
kao obaveznog elementa bia krivinog djela, dok svi drugi elementi imaju funkciju dopunskih obiljeja koja
radnju blie odreuju, a to su subjekt radnje, objekat, nain, mjesto i vrijeme njenog preduzimanja. Jedan dio
elemenata krivinog djela karakteriu objektivnu, a drugi subjektivnu stranu zakonskog bia krivinog djela, pa
se zato ona redovno i dijele na objektivna i subjektivna obiljeja.
U objektivna spada prije svih radnja izvrenja kao osnovni i obavezni element svakog krivinog djela,
ali koja je razliita kod pojedinih krivinih djela. Npr. kod krivinog djela ubistva, radnja izvrenja je lienje
ivota, dok je kod krae oduzimanje tue pokretne stvari. U obiljeja krivinog djela spadaju i dr. okolnosti
kojima zakon blie konkretizuje odreeno krivino djelo. Oni se najee odnose na poseban nain i sredstvo
izvrenja djela, lino svojstvo, lini odnos izvrioca, a ponekad vrijeme i mjesto izvrenja. Subjektivna
obiljeja bia krivinog djela ine oni subjektivni elementi koji su konstitutivna obiljeja subjektivne strane
datog djela ili koja ine njegovo subjektivno bie. To su prvenstveno umiljaj i nehat kao elementi subjektivne
strane krivinog djela, ali su to kod nekih krivinih djela i odreena namjera, pobuda, znanje izvjesne okolnosti.
9. NEZNATNA DRUTVENA OPASNOST (zanemarljivo opasno djelo)
Drutvena opasnost se u konkretnim oblicima ispoljavanja krivinog djela u svakodnevnim ivotnim
situacijama moe javiti u razliitom stepenu, pa tako teina krivinog djela zavisi od intenziteta konkretno
ispoljene drutvene opasnosti. Intenzitet drutvene opasnosti zavisi od drutvenog znaaja napadnutog objekta i
obima i intenziteta prouzrokovane posljedice. Posebnu drutvenu opasnost utvruje sud imajui u vidu
objektivne i subjektivne okolnosti konkretnog uinjenog krivinog djela i njegovog uinitelja. Neznatna
drutvena opasnost postoji u onim sluajevima kada je intenzitet drutvene opasnosti tako mali da njeno
postojanje bude gotovo beznaajno.
Nije krivino djelo ono djelo koje je, iako sadri obiljeja krivinog djela odreena zakonom, u
zanemarljivoj mjeri opasno zbog svog malog znaaja i zbog neznatnosti ili odsutnosti tetnih posljedica. Djelo
je malog znaaja ako na to ukazuje njegova priroda, teina, okolnosti pod kojima je uinjeno, nizak stepen
krivine odgovornosti uinioca ili njegove line okolnosti. Uslovi za postojanje neznatne drutvene opasnosti su
da je djelo malog znaaja i neznatnost tetne posljedice.
Djelo je malog znaaja ako se njime ne napada neko dobro koje ima veu vrijednost ili vei znaaj za
drutvo. Da bi djelo bilo neznatna drutvena opasnost sud je duan da uzme u obzir sljedee okolnosti: prirodu
uinjenog krivinog djela, njegovu teinu i okolnosti pod kojima je uinjeno djelo - to su objektivne okolnosti i
nizak stepen krivine odgovornosti i line prilike uinioca - subjektivne okolnosti. Drugi uslov za postojanje
neznatne drutvene opasnosti je da je tetna posljedica neznatna ili nepostojea. Dakle, iako jedno ponaanje
formalno moe odgovarati zakonskom biu nekog krivinog djela, ukoliko ne posjeduje potrebni stepen
opasnosti ono nema karakter krivinog djela. To znai da u svim takvim sluajevima u kojima nedostaje za
krivino djelo potreban minimum opasnosti ili tetnosti ono gubi kriminalni znaaj i izlazi iz krivinog prava.
Meutim, djelo i dalje ostaje nedoputeno, jer je u njemu samo iskljuena krivinopravna protivpravnost, ali ne i
protivpravnost uopte, pa zato moe postojati neki drugi vid kanjive radnje, npr. prekraj.
10. NUNA ODBRANA (pojam, elementi, prekoraenje nune odbrane, krivinopravni znaaj)
Nuna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da uinilac od sebe ili drugog odbije
istovremeni ili neposredni predstojei protivpravni napad i koja je srazmjerna sa tim napadom.
Ona obuhvata takve konfliktne ivotne situacije u kojima su u sukobu pravo i nepravo. Djelo uinjeno u
nunoj odbrani nije krivino djelo. Nuna odbrana se esto primjenjuje u sudskoj praksi, uglavnom kod
krivinih djela protiv ivota i tijela. Kako ona predstavlja osnov iskljuenja krivinog djela, ako sud nae da je
krivino djelo koje je optuenom stavljeno na teret uinjeno u stanju nune odbrane, u tom sluaju se donosi
presuda kojom se optueni oslobaa od optube, jer uinjeno djelo nije krivino djelo. Da bi institut nune
odbrane imao takvo dejstvo, tj. da ga zakon tretira kao opti osnov iskljuenja krivinog djela , neophodno je da
budu ispunjeni odreeni uslovi koje zakon postavlja, a koji se odnose na njegove dvije osnovne komponente:
napad i odbranu.

Napad predstavlja ljudsku radnju upravljenu na povredu pravno zatienog dobra kojom se za ovo
dobro stvara neposredna opasnost od povrede. Radnja napada se redovno sastoji u injenju, ali nije iskljueno
da i neinjenje ima karakter napada protiv koga je dozvoljena odbrana (npr. odbijanje ljekara da prui pomo
licu kome je ivot u opasnosti ima karakter napada). Napada moe biti samo ovjek. Napada je ovjek i onda
kada koristi ivotinju kao sredstvo napada, energiju ili neka tehnika postrojenja. Napad moe biti upravljen
protiv bilo kojeg pravno zatienog dobra, to ne znai da se mora raditi o krivinopravnoj zatiti. To su
najee dobra koja pripadaju pojedincu (ivot, sloboda, imovina,...), ali to mogu biti i dobra koja pripadaju
pravnim licima ili dravi. Napad mora biti protivpravan, jer samo protivpravan napad legitimira pravo na
odbranu. Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog zakonskog ovlatenja, tj. kada se tim napadom
povrijeuju pravni propisi bilo koje grane prava. Ako se radi o radnjama koje se preduzimaju na osnovu
zakonskog ovlatenja, napadnutom se u takvim sluajevima ne priznaje pravo na odbranu, npr. lienje slobode
na osnovu naredbe o pritvoru. Te radnje nisu protivpravne samo ako se izvode u granicama ovlatenja, u sluaju
prekoraenja ovlatenja i one postaju protivpravne.
Iz zahtjeva da napad mora biti protivpravan proizilazi da nije dozvoljena odbrana protiv onoga koji se
brani u nunoj odbrani - nema nune odbrane za nunu odbranu. To vrijedi samo pod uslovom da lice koje se
brani ne pree granicu dozvoljene odbrane. Ako se to desi, tada odbrana dobija karakter protivpravnog napada i
lice koje je bilo napada stie pravo na nunu odbranu. Napad je protivpravan iako ga je napadnuti sam izazvao,
odnosno skrivio. Pri tome ne smije da se radi o tzv. isceniranoj nunoj odbrani koja postoji onda kada je
napad namjerno isprovociran, da bi se pod vidom nune odbrane izvrilo krivino djelo. Radi se o zloupotrebi
prava na nunu odbranu to se ne moe odobriti. Napad mora stvarno postojati, tj. biti stvaran, a ne uobraen,
kada postoji tzv. putativna nuna odbrana. U takvim sluajevima nema nune odbrane i odbrambene radnje e
tada biti protivpravne, a pitanje krivice rjeava se na nivou krivine odgovornosti.
Napad i odbrana moraju biti istovremeni. Istovremenost postoji kako onda kada je napad aktuelan
(kada traje i sve dok ne prestane), tako i onda kada neposredno predstoji (npr. lice A sa podignutom sjekirom
ide prema licu B u namjeri da ga udari). Nuna odbrana nee postojati ukoliko su odbrambene radnje preduzete
nakon zavretka napada, jer to bi znailo legalizovanje osvete.
Pod odbijanjem napada ili odbranom podrazumjeva se radnja koja je upravljena na to da se otkloni
napad i kojom se povrijeuje ili ugroava neko dobro napadaa. Uslovi da bi odbrana bila pravno relevantna su:
- odbrana se mora ispoljiti u odbijanju napada; ako odbrana nije upravljena na odbijanje napada, ona nije
elemenat nune odbrane;
- odbijanje napada mora biti upravljeno protiv napadaa i to protiv bilo kojeg njegovog dobra (ivota,
tijela, slobode itd); odbrana od budueg napada nije dozvoljena, ali je dozvoljeno preduzimanje mjera
predostronosti, preventivnih mjera koje poinju da djeluju u momentu otpoinjanja napada; trajanje
odbrane mora se poklopiti sa trajanjem napada.
Odbrana mora biti neophodno potrebna za odbijanje napada. Smatra se da je neophodno potrebna ona
odbrana bez koje se napad ne bi mogao odbiti na drugi nain, osim da se nanese povreda nekom napadaevom
dobru.
Prekoraenje nune odbrane postoji kada napadnuta osoba pree granicu odbrane koja je neophodno
potrebna da se napad odbije. Napadnuta osoba e prekoraiti granicu nune odbrane ako svojom odbranom
nanese daleko veu povredu od one koja je bila neophodno potrebna za odbijanje napada ili ako produi sa
odbranom i poslije prestanka, tj. odbijanja napada i nanese povredu koja je nepotrebna. Postoje dva oblika
prekoraenja: po intenzitetu i po irini ili obimu. Po intenzitetu postoji kada se upotrijebi takav nain odbrane
koji nije neophodan ili takva sredstava koja su u odnosu na sredstva napada oigledno nepotrebna, pa se nanosi
povreda koja se ne moe pravdati odbijanjem napada. Po irini postoji kada je napad prestao, a sa odbijanjem se
nastavi tako da se prouzrokuje nepotrebna povreda koja je izvan nune odbrane.
U sluaju prekoraenja nune odbrane postoji krivino djelo za koje uinilac odgovara kao i za svako
drugo krivino djelo ukoliko kod njega postoje uslovi za krivinu odgovornost. Uinilac koji je prekoraio
granice nune odbrane moe se blae kazniti, a ako je to prekoraenje uinio usljed jake razdraenosti ili straha
izazvanog napadom, moe se i osloboditi od kazne.
11. KRAJNJA NUDA (pojam, elementi, prekoraenje krajnje nude, krivinopravni znaaj)
Krajnja nuda je institut koji se razvio na bazi stanja nude kojem krivino pravo priznaje karakter
osnova iskljuenja protivpravnosti krivinog djela, krivine odgovornosti ili kanjivosti. Krajnja nuda
obuhvata niz meusobno razliitih konfliktnih situacija. Ona je kao opta krivino pravna institucija prihvaena
tek u savremenim krivinim zakonodavstvima XX vijeka. Na zakon i krajnjoj nudi kao i nunoj odbrani
priznaje karakter opteg osnova iskljuenja krivinog djela. Krajnja nuda obuhvata dvije osnovne komponente:
opasnost za odreeno dobro, s jedne, i otklanjanje te opasnosti na tetu tueg dobra, sa druge strane.

Opasnost je stanje ugroenosti odreenog dobra u kojem je, prema objektivnim okolnostima date situacije i
optim naelima iskustva, nastupanje povrede vjerovatno. Nuno je da se radi o znaajnijim opasnostima od
kojih prijeti nastupanje ozbiljnije tete. Neznatna ugroavanja, neugodnosti svakodnevnog ivota ne mogu
zasnovati pravo na krajnju nudu. Da bi opasnost zasnovala stanje krajnje nude moraju biti ispunjeni odreeni
uslovi:
- opasnost treba da prijeti nekom pravno zatienom dobru. Opasnost koja ne prijeti nikome i niemu,
ne moe zasnovati stanje krajnje nude. Ovaj institut dolazi do izraaja u otklanjanju opasnosti za ivot,
zdravlje i imovinu. Ovdje se mogu tititi kako svoja, tako i tua dobra.
- opasnost mora biti stvarna. Ako opasnost objektivno ne postoji moe se raditi o putativnoj krajnjoj
nudi. Opasnost kod krajnje nude moe dolaziti iz razliitih izvora; radnji ovjeka, djelovanje
prirodnih sila, nepogoda, ivotinja itd. Opasnost koja dolazi od ovjeka moe biti kako neprotivpravno,
tako i protivpravno ponaanje. Neprotivpravno bi postojalo npr. kada uinilac djela nune odbrane pri
odbijanju napada povrijedi drugo lice ili njegova dobra, a protivpravno bi postojalo npr. putem prijetnje,
to se po prihvaenom shvatanju teorije tretira kao opasnost kod krajnje nude, tzv. krajnja nuda
prinude.
- opasnost ne smije biti skrivljeno izazvana od uinioca. To znai da se nee moi pozivati na krajnju
nudu onaj uinilac koji je bio umiljajan ili nehatan u odnosu na injenicu da njegovo ponaanje moe
prouzrokovati opasno stanje iz koga moe proizii povreda odreenih dobara. Neophodno je da postoji
vinost u odnosu na mogunost povrede pravno zatienog dobra. Potrebna je svijest ili mogunost
svijesti da e njegov postupak izazvati prinudnu situaciju, stanjem nude.
Otklanjanje opasnosti je djelatnost kojom se mijenja odvijanje nastale situacije, jer uinilac prijeteu
opasnost sa jednog prebacuje na drugo pravno dobro. Time se ugroenom dobru prua zatita, a povrijeuje se
dobro nekog drugog lica. Otklanjanje opasnosti redovno se vri injenjem, ali izuzetno to moe biti i
proputanjem dunog injenja. Radi se o takvim situacijama kada se neizvrenjem jedne dunosti spaava
odreeno dobro npr. neprijavljivanje krivinog djela i uinioca da bi se spasio ivot.
Za otklanjanje opasnosti kod krajnje nude postavljeni su strogi uslovi bez kojih djelo pritom uinjeno
ostaje protivpravno djelo. Najstroi uslov sastoji se u neophodnosti povrede tueg dobra. Krajnja nuda se
priznaje samo ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi nain. Ukoliko je postojao drugi nain ne moe se
odobriti krajnja nuda. Ovaj uslov predstavlja jedan od najbitnijih elemenata krajnje nude. Sljedei uslov je
uslov srazmjernosti kolidirajuih dobara. Potrebno je da povrijeeno dobro nije vee vrijednosti od
zatienog dobra, tj. da uinjeno zlo nije vee od zla koje je prijetilo. Radnja otklanjanja treba da je istovremena
sa opasnou. Istovremenost postoji kada je radnja otklanjanja preduzeta kada je opasnost nastala, dok traje i
kad neposredno predstoji. Minula i budua opasnost ne mogu biti osnov ovog instituta. Za valjanost djela
krajnje nude potreban je i subjektivni elemenat koji se sastoji u svijesti i volji da se navedenim radnjama
otklanja opasnost.
Ako sud utvrdi da nema krajnje nude, izvreno djelo ostaje krivino djelo, a to vai i u sluajevima
kada je uinilac djelo izvrio u prekoraenju granica krajnje nude. Uinilac koji je sam izazvao opasnost, ali iz
nehata ili je prekoraio granice krajnje nude, moe se blae kazniti, a ako je prekoraenje uinjeno pod osobito
olakavajuim okolnostima, moe se i osloboditi od kazne.
Privilegija krajnje nude ne vrijedi za one sluajeve kada su odreena lica zbog vrenja odreenih
profesija duna da se izlau opasnosti. Ovo ogranienje ipak nije apsolutno, jer obaveza izlaganja opasnosti
prestaje kada je sasvim izvjesno da prijeti opasnost njihovom ivotu.
12. PRIPREMNE RADNJE (pojam, kanjavanje)
Pripremanje krivinog djela je samo mogua, ali ne i nuna faza u ostvarenju krivinog djela, jer
krivino djelo moe biti izvreno i bez nje. Ova faza obuhvata one radnje kojima se stvaraju uslovi za uspjeno
izvrenje krivinog djela: pribavljanje sredstava, uklanjanje prepreka, planiranje i organizovanje izvrenja djela
i druge radnje kojima se olakava samo izvrenje djela.
Pripremne radnje ne ulaze u radnju izvrenja djela. Sama injenica da odreeno lice priprema odreene
radnje ne mora da znai da e iste upotrijebiti za izvrenje krivinog djela, ono ga moe upotrijebiti i u druge
svrhe. Iz samih pripremnih radnji ne moemo sa sigurnou ustanoviti da li postoji odluka da se izvri krivino
djelo. KZ BiH predvia kanjavanje za pripremne radnje kod svih krivinih djela sa kaznom zatvora od tri
godine ili teom kaznom.
U teoriji se razlikuju dvije vrste kanjivih pripremnih radnji. Jedne pripremne radnje imaju karakter
prethodne faze u nastajanju jednog krivinog djela, one u pravom smislu predstavljaju pripremanje odreenog
krivinog djela i zato u sluaju prelaska na izvrenje glavnog krivinog djela one gube svoju krivinopravnu
autonomiju. Ove kanjive pripremne radnje predstavljaju prava krivina djela pripremanja. Druge kanjive

pripremne radnje su one radnje koje same po sebi i bez odnosa sa djelom na koje se odnose imaju karakter
samostalnih krivinih djela. Ove pripremne radnje imaju krivinopravnu autonomiju i predstavljaju
samostalna krivina djela (delicta sui generis).
13. POKUAJ KRIVINOG DJELA (pojam, vrste, kanjavanje)
Prema zakonskoj definiciji, pokuaj krivinog djela postoji kada je izvrenje krivinog djela sa
umiljajem zapoeto, ali nije dovreno, kada je radnja izvrenja zapoeta, ali nije dovrena i kada je radnja
dovrena, ali je posljedica koja je elemenat bia krivinog djela izostala.
Za pripremne radnje i pokuaj krivinog djela zajedniko je to to ni kod pripremnih radnji, ni kod
pokuaja nije nastupila posljedica, a razlika je u tome to pripremne radnje predstavljaju preduzimanje takvih
radnji kojima se samo priprema izvrenje krivinog djela, dok se kod pokuaja preduzima radnja izvrenja.
Za postojanje pokuaja potrebno je da budu ostvarena tri elementa:
- da je zapoeto izvrenje krivinog djela,
- da djelo nije dovreno, odnosno da nije nastupila zabranjena posljedica i
- da kod uinioca postoji umiljaj, odnosno odluka da izvri krivino djelo.
Za postojanje pokuaja nuno je da je odluka o izvrenju djela definitivna, konana. Npr. nema
pokuaja kod onoga ko je samo posegnuo za pitoljem, ali se nije jo odluio da puca, ve eventualno samo da
zaprijeti. Prema tome da li je radnja izvrenja samo zapoeta ili je ona i dovrena, razlikujemo pokuaj na
svreni i nesvreni.
Kvalifikovani pokuaj predstavlja posebnu vrstu pokuaja kod kojeg se nisu ostvarila obiljeja onog
krivinog djela koje je uinilac namjeravao izvriti, ve nekog drugog djela koje je predvieno kao posebno
krivino djelo. Ovo je jedan od sluajeva kada pokuaj postoji iako je dolo do izvjesne posljedice, ali ne one
koju je uinilac imao u vidu. Ovo se esto deava, naroito kod pokuaja ubistva, kada umjesto smrti, koju je
uinilac elio, nastupi samo teka tjelesna povreda. Tada se djelo ipak kvalifikuje kao pokuaj krivinog djela
koje je uinilac bio zamislio, a ne kao dovreno krivino djelo koje je ostvareno pokuajem tog djela.
Nepodoban pokuaj postoji kada je zapoeto izvrenje krivinog djela koje je objektivno nemogue zbog
nepodobnosti radnje, odnosno sredstva ili zbog nepodobnosti objekta radnje. Kod ovog pokuaja uinilac dri
da e ostvariti krivino djelo, ali grijei jer na zamiljeni nain izvrenje krivinog djela u konkretnoj situaciji
nije mogue. Npr. uinilac daje otrov drugome ne znajui da je otrov izgubio svojstvo otrova ili puca u drugoga
ne znajui da je puka prazna. Nepodobni pokuaj je kanjiv uvijek kada je kanjiv i obini pokuaj. Razlika je
jedino u tome to je kod ovog pokuaja zakon u veoj mjeri vodio rauna o stepenu ugroenosti zatienog
dobra koji je ovdje manji, pa je predvidio mogunost oslobaanja od kazne - nepodobni pokuaj kao fakultativni
osnov oslobaanja od kazne.
U vezi sa kanjavanjem pokuaja, treba razlikovati dva pitanja: kada i kako se kanjava za pokuaj? U
prvom sluaju se odreuju krivina djela kod kojih je pokuaj kanjiv, iji je krug nae zakonodavstvo proirilo,
jer je pokuaj kanjiv kod svih djela sa propisanom kaznom od tri godine i teom, a za pokuaj drugog
krivinog djela, kad zakon izriito odreuje kanjavanje za pokuaj. U KZ BiH nema nijedno krivino djelo za
koje je posebno odreeno kanjavanje za pokuaj. Kada se radi o nainu kanjavanja za pokuaj u zakonu stoji
da e se uinilac za pokuaj kazniti u granicama kazne propisane za to krivino djelo, ali se moe i blae kazniti.
Pokuaj je tako predvien kao fakultativna okolnost za ublaavanje kazne (pravi pokuaj), dok je kod
nepodobnog pokuaja uz to predvidio ak i mogunost oslobaanja od kazne, to podrazumjeva i neogranieno
ublaavanje. Da li e sud odmjeriti kaznu u granicama kazne porpisane za dovreno krivino djelo ili e i u
kojoj mjeri iskoristiti mogunost ublaavanja kazne, zavisie od niza okolnosti svakog konkretnog sluaja.
14. DOBROVOLJNI ODUSTANAK (pojam, vrste, uticaj na kanjavanje)
esto se moe dogoditi da djelo ostane nedovreno radi toga to je sam uinilac tako odluio, iako je
bio svjestan da zapoeto djelo moe dovriti. Ovaj preokret kod uinioca u odnosu na izvrenje krivinog djela
u krivinom pravu se oznaava kao dobrovoljni odustanak. Odustanak od izvrenja krivinog djela u osnovi
ima dva oblika, u zavisnosti od toga da li se radi o dovrenom ili nedovrenom pokuaju.
Kod nedovrenog pokuaja, za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je uinilac prekinuo dalje
djelovanje, da je obustavio preduzimanje radnje, npr. uinilac koji je oborio rtvu sa zamahnutim noem u ruci
odustao je od ubistva. Ovdje se odustanak sastoji u jednostavnom prekidu radnje i to je dovoljno, jer sam prekid
dovodi do iskljuenja nastupanja posljedice. Odustanak od nedovrenog pokuaja mora biti definitivan, pa zato
nee biti dovoljno privremeno prekidanje radnje izvrenja. Radi toga nee biti dobrovoljnog odustanka u sluaju
silovanja, kada je uinilac dopustio rtvi da ode u toalet to je ona iskoristila i pobjegla.

10

Za razliku od nedovrenog pokuaja kod koga je dovoljna obina pasivnost, kod dovrenog pokuaja se
zahtijeva mnogo vie, djelovanje u vidu aktivnog ponaanja usmjerenog na spreavanje posljedice, npr. uinilac
rtvi zada teke tjelesne povrede u namjeri da je ubije, ali je onda odveze ljekaru koji je spasi. Ovdje se
odustanak sastoji u svjesnoj protuakciji usmjerenoj da uzroni tok izazvan prethodnom radnjom zaustavi i
sprijei nastupanje tetne posljedice, pa ukoliko aktivno djelovanje radi spreavanja posljedice izostane, ne
moe se govoriti o dobrovoljnom odustanku. Zato je dobrovoljni odustanak kod dovrenog pokuaja mogu
samo kod materijalnih krivinih djela, jer kod djela koja u svom opisu nemaju posljedicu nema se ta spreavati,
pa je zato kod njih dobrovoljni odustanak mogu samo kod nedovrenog pokuaja. Nije nuno da je uinilac
sam, lino to uinio, jer to moe biti i preko nekog drugog, ali to uvijek mora biti njegova odluka i inicijativa.
Zato nee biti odustanka ako je to neko drugi uradio mimo njega, npr. kada je smrt sprijeena hitnom
ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo uinioca. Isto tako nee se raditi o odustanku ako je uinilac
sluajno sprijeio nastupanje posljedice. Nee se priznati dobrovoljni odustanak ni onda kada je uinilac
preduzeo sve to je bilo potrebno, ali je posljedica i pored toga nastupila, ali to treba imati u vidu kod
kanjavanja.
Pri tome treba praviti razliku izmeu momentalnih i temporalnih delikata, kod prvih dobrovoljni
odustanak nije mogu (npr. uinilac puca na rtvu u namjeri da je ubije i promai). Da bi odustajanje od
izvrenja djela moglo biti osnov za osloboenje od kazne, ono mora biti dobrovoljno, a dobrovoljno je kada se
zasniva na autonomnoj odluci poinioca. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je uinilac i pored toga to je bio
svjestan da krivino djelo moe izvriti od njegovog izvrenja odustao.
Prema zakonu, uinilac koji je pokuao izvrenje krivinog djela, ali je dobrovoljno odustao od
njegovog izvrenja moe se osloboditi od kazne. Dobrovoljni odustanak predstavlja osnov za fakultativno
oslobaanje od kazne, to znai da ga sud ne mora osloboditi od kazne, ve mu kaznu moe samo ublaiti,
ogranieno ili neogranieno. Uinilac e se kazniti za one radnje koje ine neko drugo samostalno djelo.
15. VRIJEME I MJESTO IZVRENJA KRIVINOG DJELA
Vrijeme izvrenja krivinog djela
Prema teoriji djelatnosti za odreivanje vremena izvrenja krivinog djela mjerodavno je vrijeme
preduzimanja radnje izvrenja, dok je prema teoriji posljedice odluujue vrijeme nastupanja posljedice. Na
zakon je pitanje vremena izvrenja krivinog djela bazirao na teoriji djelatnosti i time ga vezao samo za jedan
momenat. Time je za vrijeme izvrenja krivinog djela kao mjerodavno izabrao vrijeme kada je uinilac radio ili
je bio duan raditi, dok je vrijeme nastupanja posljedice pri tome irelevantno.
Kod krivinih djela neinjenja, zakon je kao bitan momenat uzeo vrijeme kada je uinilac propustio
radnju koju je bio duan preduzeti. Kako kod nekih krivinih djela neinjenja postoji odreeno vrijeme,
odnosno vremenski period u kojem se mogla preduzeti radnja kojom bi se sprijeilo nastupanje posljedice, kao
vrijeme izvrenja trebalo bi uzeti momenat kada vie nije mogla biti preduzeta radnja kojom bi se mogla
otkloniti posljedica krivinog djela.
Za odreivanje vremena izvrenja trajnih krivinih djela mjerodavno je vrijeme prestanka
protivpravnog stanja, odnosno vrijeme dovrenja radnje izvrenja, jer se ova radnja preduzima tokom cijelog
vremena trajanja protivpravnog stanja radi odravanja takvog stanja.
Kod produenog krivinog djela mjerodavno je vrijeme izvrenja posljednje radnje koja ulazi u sastav
produenog krivinog djela.
Odreivanje vremena izvrenja krivinog djela neophodno je radi toga to od toga zavisi rjeavanje niza
krivinopravnih pitanja kao to je vremensko vaenje i primjena krivinog zakona, odreivanje poetka toka
zastarjelosti, neuraunljivost i krivina odgovornost, s obzirom da se one utvruju prema psihikom stanju i
psihikim odnosima u vrijeme izvrenja krivinog djela, uzrast lica, odnosno njihov krivinopravni status. Ova
okolnost je vana i za ona krivina djela ije je konstitutivno obiljeje vrijeme izvrenja djela.
Mjesto izvrenja krivinog djela
Na zakon za odreivanje mjesta izvrenja krivinog djela uzima svako to mjesto, odnosno kako mjesto
preduzimanja radnje tako i mjesto gdje je posljedica potpuno ili djelimino nastupila ili je prema umiljaju
uinioca trabala da nastupi. Kod krivinog djela neinjenja mjesto izvrenja djela je ono mjesto gdje je uinilac
bio duan da djeluje da bi otklonio nastupanje posljedice, kao i mjesto gdje je posljedica zbog nepreduzete
radnje nastupila ili je po miljenju uinioca trebala da nastupi.
U krivinopravnoj teoriji postoji jo dva pristupa u rjeavanju ovog pitanja. Prema teoriji djelatnosti,
za odreivanje mjesta izvrenja krivinog djela mjerodavno je mjesto gdje je preduzeta radnja izvrenja,
odnosno gdje je ona trebala biti preduzeta, a prema teoriji posljedice za mjesto izvrenja djela odluujue je
mjesto nastupanja posljedice.

11

Mjesto izvrenja pokuaja takoe je rijeeno u skladu sa teorijom jedinstva, pa se kao mjesto izvrenja
uzima i ono mjesto gdje je prema umiljaju uinioca posljedica njegovog injenja ili neinjenja potpuno ili
djelimino trebala da nastupi.
Odreivanje mjesta izvrenja krivinog djela znaajno je, jer od toga, kao i kod vremena izvrenja,
zavisi rjeavanje vie krivinopravnih pitanja, kao to su npr. prostorno vaenje krivinog zakona, odreivanje
mjesne nadlenosti sudova, te postojanje krivinih djela kod kojih je kao konstitutivno obiljeje njihovog
zakonskog bia predvieno mjesto ili prostor na kojem su izvrena.
Po krivinom zakonu, krivino djelo je izvreno (i pokuano) kako u mjestu gdje je uinilac preduzeo
radnju, tako i u mjestu gdje je nastupila posljedica. Npr. bomba je podmetnuta u vozu u Doboju, a eksplodirala
je u Banja Luci. Mjesto izvrenja su i Doboj i Banja Luka.
16. POJAM I VRSTE STICAJA KRIVINIH DJELA
Sticaj krivinog djela znai postojanje vie krivinih djela ostvarenih od jednog lica. Pravilo je da se
sva krivina djela u sticaju obuhvate jednom presudom i da se uiniocu izrekne jedinstvena kazna.
Postoje idealni (formalni) i realni (materijalni) sticaj. Idealni sticaj postoji kad uinilac jednom
radnjom izvri vie krivinih djela, znai uinilac je izvrio samo jednu radnju i njome prouzrokovao vie
posljedica. Npr. pucanjem iz pitolja jedno lice ubije, a drugo tee tjelesno povredi. Realni sticaj postoji kad
uinilac sa vie radnji izvri vie krivinih djela za koje se istovremeno sudi. Npr. ako uinilac jednim udarcem
nanese tjelesnu povredu jednom licu, a drugim udarcem drugom.
Idealni i realni sticaj mogu biti homogeni i heterogeni. Homogeni postoji ako je izvreno vie
jednorodnih krivinih djela (lice A jednom radnjom nanese tjelesnu povredu licu B i C), a heterogeni ako je
izvreno vie raznorodnih krivinih djela (ako lice A jednim udarcem nanese tjelesnu povredu licu B, a drugim
udarcem licu C).
Od sticaja krivinih djela treba razlikovati sluajeve gdje samo naizgled postoji sticaj, a u sutini to je
jedno krivino djelo. Ovakvi sluajevi nazivaju se prividni sticaj. On moe biti prividni idealni i prividni realni
sticaj. Prividni idealni sticaj postoji kad su jednom radnjom ostvarena bia dva ili vie krivinih djela, ali su
sva ta krivina djela obuhvaena biem jednog, tako da su ostala sadrana u tom jedinstvenom biu. Prividni
realni sticaj postoji kad zbog jedinstva radnje izvrenja uzimamo da postoji jedno krivino djelo, iako su sa vie
radnji ostvarena bia vie krivinih djela od kojih bi svako za sebe predstavljalo odvojeno krivino djelo.
Razlikovanje izmeu prividnog idealnog i realnog sticaja od pravog idealnog i realnog sticaja je veoma
znaajno, jer u sluaju prividnog sticaja postoji samo jedno krivino djelo, dok se kod pravog idealnog i realnog
primjenjuju pravila za odmjeravanje kazne kod svakog krivinog djela.
17. URAUNLJIVOST, ODNOSNO NEURAUNLJIVOST
(pojam neuraunljivosti, metode utvrivanja, zakonsko odreenje neuraunljivosti, elementi i
njihovo znaenje)
Bez uraunljivosti nema ni krivine odgovornosti. Pod uraunljivou se podrazumjeva odreeno
psihiko stanje linosti uinioca u vrijeme izvrenja krivinog djela, koje se izraava u njegovoj sposobnosti
da pravilno rasuuje (intelektualna mo), odnosno sposobnosti da upravlja svojim postupcima (voluntaristika
mo). Uraunljivost se pojavljuje i kao pretpostavka vinosti, ali uraunljivost ne mora nuno biti praena
vinou, to znai da svaki uraunljiv uinilac nije samim tim i kriv. Povezanost uraunljivosti u odnosu na
izvreno krivino djelo izraava se u sljedeem:
- za postojanje krivine odgovornosti bitno je da je uinilac za vrijeme izvrenja krivinog djela bio
uraunljiv. Ne moe se proglasiti neuraunljivim lice kod koga je neuraunljivost nastupila poslije
izvrenja krivinog djela;
- kod utvrivanja uraunljivosti pitanje se ne svodi na to da li je uinilac uopte uraunljiv, ve da li je
uraunljiv u odnosu na odreeno krivino djelo;
- zakljuak o uraunljivosti donosi samo sud uz pomo vjetaka koji daju svoje miljenje.
Neuraunljivost je takvo psihiko stanje koje je suprotno uraunljivosti. Neuraunljiv je onaj uinilac
krivinog djela kod kog je usljed duevne poremeenosti ova sposobnost za shvatanje i odluivanje bila
iskljuena. Po zakonu, nije uraunljiv uinilac koji u vrijeme izvrenja krivinog djela nije mogao shvatiti
znaaj svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima usljed duevne bolesti ili zaostalosti duevnog
razvoja. To stanje obuhvata dvije osnovne komponente: duevnu poremeenost i nesposobnost za shvatanje i
odluivanje.

12

U pogledu utvrivanja neuraunljivosti u krivino pravnoj teoriji i krivinom zakonodavstvu prihvaena

su tri metoda: bioloki (po toj metodi dovoljno je utvrditi samo postojanje ili nepostojanje nekog oblika duevne
poremeenosti kod uinioca krivinog djela), psiholoki (ovdje je prvenstveno bitno utvrditi da li je kod
uinioca u vrijeme izvrenja krivinog djela postojala sposobnost za rasuivanje tj. odluivanje) i mjeoviti
metod koji utvruje i bioloku i psiholoku osnovu stanja neuraunljivosti.
Uinilac krivinog djela koji je u vrijeme izvrenja krivinog djela bio neuraunljiv nije krivino
odgovoran. Bez uraunljivosti nema vinosti, a time ni krivine odgovornosti. Prema takvim uiniocima se
primjenjuju posebne krivine sankcije medicinske prirode. Krivino pravni znaaj neuraunljivosti je dvostruk:
iskljuuje krivinu odgovornost i osnov je za obaveznu ili fakultativnu primjenu odreenih mjera bezbjednosti.
Veina krivinih zakonodavstava je prihvatila mjeoviti metod za utvrivanje neuraunljivosti. U KZ
stoji: krivino je odgovoran uinilac krivinog djela koji upotrebom alkohola, droga ili na drugi nain dovede
sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti znaaj svog djela ili upravljati svojim postupcima, ako je u vrijeme
dovoenja u to stanje djelo bilo obuhvaeno njegovim umiljajem ili je u odnosu na djelo kod njega postojao
nehat, a zakon za takvo djelo predvia krivinu odgovornost za nehat (samoskrivljena neuraunljivost).
18. BITNO SMANJENA URAUNLJIVOST I ACTIONES LIBERAE IN CAUSA
(pojam, znaaj)
Bitno smanjena uraunljivost je takvo stanje uinioca u vrijeme izvrenja krivinog djela, u kojem je
njegova sposobnost da shvati znaaj svog djela ili mogunost da upravlja svojim postupcima bila bitno
smanjena zbog duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti ili zaostalog duevnog razvoja. Zakon bitno
smanjenu uraunljivost tretira kao fakultativni osnov za ublaavanje kazne iz ega zakljuujemo da takvo stanje
uinioca ne iskljuuje njegovu krivinu odgovornost, ovakav uinilac moe da postupa kako umiljajno, tako i
nehatno. Za stanje bitno smanjene uraunljivosti karakteristine su odreene okolnosti:
- kod uinioca krivinog djela treba u vrijeme izvrenja da postoji neko od stanja duevne
poremeenosti;
- treba da je sposobnost za shvatanje znaaja djela ili za upravljanje postupcima bitno smanjena;
- uinilac koji je uinio krivino djelo sa bitno smanjenom uraunljivou krivino odgovara, ali se
moe blae kazniti za razliku od neuraunljivog lica koje nije krivino odgovorno;
- neuraunljivost i bitno smanjena uraunljivost osnov su za izricanje posebnih mjera bezbjednosti
medicinske prirode;
- bitno smanjena uraunljivost ne primjenjuje se kod maloljetnih lica, jer ona nisu potpuno duevno
razvijena;
- bitno smanjena uraunljivost kod uinioca se utvruje u vrijeme izvrenja krivinog djela u odnosu na
djelo.
Actiones liberae in causa - stanje neuraunljivosti moe nastati i djelovanjem samog uinioca. Takve
situacije najee nastaju upotrebom alkohola i droga. Po optim pravilima o neuraunljivosti, takav uinilac ne
bi bio krivino odgovoran. Takvo rjeenje ne bi bilo opravdano, jer bi do zloupotrebe moglo doi svjesno i
voljno. Uinilac bi doveo sebe u takvo stanje u kom bi poinio krivino djelo za koje ne bi bio odgovoran.
Zakon je to regulisao na sljedei nain: iskljuuje primjenu odredaba o neuraunljivosti prema
uiniocima krivinih djela koji su sebe doveli u stanje privremene duevne poremeenosti sa posljedicom
nesposobnosti za shvatanje i odluivanje. Neka zakonodavstva na poseban nain reguliu ovu situaciju
propisujui posebna pravila o krivinoj odgovornosti ovih lica. U teoriji se ta pravila nazivaju actiones liberae
in causa. U tom smislu, KZ je propisao da je krivino odgovoran uinilac krivinog djela koji upotrebom
alkohola ili droga ili na drugi nain dovede sebe u stanje u kome nije mogao da shvati znaaj djela ili da
upravlja svojim postupcima, ako je u vrijeme dovoenja u to stanje djelo bilo obuhvaeno umiljajem ili je u
odnosu na djelo postojao nehat, a zakon za takvo djelo predvia krivinu odgovornost za nehat.
Npr. skretniar svjestan da e u pijanom stanju propustiti da namjesti skretnicu i time prouzrokovati
nesreu, ipak to hoe ili na to pristaje pa se opijanjem dovede u stanje privremene duevne poremeenosti,
propusti da namjesti skretnicu, to je imalo za posljedicu dovoenje ivota veeg broja ljudi u opasnost. On je
time sa umiljajem izvrio krivino djelo nesavjesnog vrenja nadzora nad javnim saobraajem.
Drugi sluaj bi postojao kad bi se skretniar doveo u stanje privremene duevne poremeenosti, ali bi
pogreno drao da nee doi do nesree, ali ipak se desi. U ovom sluaju on je djelo uinio iz nehata. Potrebno
je jo i da uinilac izvri ono krivino djelo koje je bilo obuhvaeno njegovim umiljajem ili nehatom. Krivina
odgovornost po pravilima actiones liberae in causa ima za cilj da se uine odgovornim i oni uinioci koji ne bi
bili odgovorni po optim pravilima, ali su sami sebe doveli u takvo stanje.

13

19. UMILJAJ ILI DOLUS (pojam, vrste, elementi)

Umiljaj, dolus, je redovni i tei oblik vinosti. U praksi se ee susreu umiljajna krivina djela nego
krivina djela iz nehata. Krivina djela izvrena sa umiljajem uvijek su kanjiva dok se krivina djela ih
nehata izuzetno kanjavaju samo kad to zakon propie. Po KZ RS odreeno je da je krivino djelo uinjeno sa
umiljajem kada je uinilac bio svjestan svoga djela i htio njegovo izvrenje ili kad je bio svjestan da usljed
njegovog injenja ili neinjenja moe nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje.
Umiljaj moe bit direktni i eventualni. Direktni umiljaj postoji kada je uinilac bio svjestan svog
djela i htio njegovo izvrenje. Eventualni umiljaj postoji kad je uinilac bio svjestan da usljed njegovog
injenja ili neinjenja moe nastupiti zabranjena posljedica, pa je pristao na njeno nastupanje. Elementi svijesti
nazivaju se intelektualnim elementima umiljaja, a elementi volje voluntaristikim elementima umiljaja.
Elementi volje, u pojmu umiljaja, ukazuju da se uinilac saglasio sa izvrenjem krivinog djela. Ali uinilac
moe HTJETI (jai stepen volje), a moe samo PRISTATI (slabiji stepen volje) na izvrenje krivinog djela.
Obzirom na razliite stepene volje, moemo razlikovati sljedee sluajeve:
1. uinilac je bio svjestan da e posljedica sigurno nastupiti i pritom je htio izvrenje krivinog djela;
2. uinilac je bio svjestan da e posljedica sigurno nastupiti, ali je samo pristao na njeno nastupanje;
3. uinilac je bio svjestan mogunosti nastupanja posljedice i pri tom je htio izvrenje krivinog djela;
4. uinilac je bio svjestan mogunosti nastupanja posljedice i pristao je na njeno ispunjenje.
U svim ovim sluajevima postoji umiljaj. U prva tri direktan, a u etvrtom sluaju eventualni umiljaj.
20. NEHAT ILI CULPA (pojam, vrste, elementi)
Nehat ili culpa je drugi oblik vinosti, odnosno drugi mogui psihiki odnos uinioca prema djelu, usljed
kojeg dolazi do krivine odgovornosti. To je blai oblik vinosti od umiljaja. Dok krivino djelo sa umiljajem
uvijek povlai za sobom krivinu odgovornost, za nehat se odgovara samo kad to zakon odreuje.
Krivino djelo moe biti uinjeno iz svjesnog i nesvjesnog nehata. Krivino djelo je uinjeno iz
svjesnog nehata kada je uinilac bio svjestan da usljed njegovog injenja ili neinjenja moe nastupiti
zabranjena posljedica, ali je olako drao da e je moi sprijeiti ili da ona nee nastupiti. Krivino djelo je
uinjeno iz nesvjesnog nehata kada uinilac nije bio svjestan mogunosti nastupanja zabranjene posljedice,
iako je prema okolnostima i prema svojim linim svojstvima bio duan i mogao biti svjestan te mogunosti.
Profesionalni nehat je nehat takvog lica koje je po svom pozivu (profesiji) duno da bude paljivije od
drugih ljudi. Zbog toga se profesionalni nehat smatra teom vrstom nehata. Razlika izmeu umiljaja i nehata je
u tome da kod umiljaja uinilac ili hoe izvrenje krivinog djela ili pristaje na nastupanje posljedice, a kod
nehata se uopte ne saglaava sa izvrenjem krivinog djela.
Pored psiholokih elemenata, nehat sadri i normativne i socijalno-etike elemente. Kada je iz krivinog
djela proizala tea posljedica za koju zakon propisuje teu kaznu, ta se kazna moe izrei ako je uinilac u
odnosu na tu posljedicu postupao iz nehata.
21. STVARNA ZABLUDA (pojam, vrste, krivinopravni znaaj)
Zabluda (error) se obino definie kao postojanje pogrene predstave o nekoj okolnosti. Stvarna
zabluda u krivinopravnom smislu je postojanje pogrene predstave o stvarnim okolnostima koje se mogu
odnositi ili na obiljeje krivinih djela ili na neke druge stvarne injenice.
Postoje dvije vrste zablude: stvarna zabluda u uem i stvarna zabluda u irem smislu. Stvarna zabluda u
uem smislu postoji kad je uinilac imao pogrenu predstavu o nekoj stvarnoj okolnosti koja ulazi u obiljeja
krivinog djela, npr. lice A ne zna da je polno zaraeno, pa izvri obljubu sa licem B ili lice A oduzima tuu
pokretnu stvar smatrajui da je ta stvar naputena. Stvarna zabluda u irem smislu postoji kad je uinilac bio
svjestan svih obiljeja krivinog djela, ali je imao pogrenu predstavu o nekoj stvarnoj okolnosti koja bi, ako bi
zaista postojala, iskljuivala protivpravnost, tako da bi to djelo bilo dozvoljeno. Npr. lice A tjelesno povrijedi
lice B pogreno smatrajui da lice B prema njemu vri protivpravni napad. Lice A je izvrilo djelo u stvarnoj
zabludi.
Uinilac koji izvri krivino djelo u stvarnoj zabludi nikad ne moe biti uinilac krivinog djela sa
umiljajem. Stvarna zabluda je negacija umiljaja, ali ne iskljuuje uvijek postojanje nehata. Stvarna zabluda
jo moe biti otklonjiva i neotklonjiva, obzirom na to da li je uinilac bio duan i mogao da ima pravilnu
predstavu o stvarnim okolnostima ili nije bio duan i nije mogao da o tim okolnostima ima pravu predstavu.

14

Neotklonjiva zabluda iskljuuje, ne samo umiljaj, nego i nehat. Kod otklonjive zablude uinilac moe
biti krivino odgovoran, ali i krivino neodgovoran.
Dakle, stvarna zabluda bez obzira da li otklonjiva ili neotklonjiva, bez obzira da li je u uem ili irem
smislu uvijek iskljuuje umiljaj. Neotklonjiva stvarna zabluda u uem i irem smislu iskljuuje ne samo
umiljaj nego i nehat, a otklonjiva stvarna zabluda u uem i irem smislu iskljuuje odgovornost za nehat samo
ako zakon ne predvia odgovornost za krivino djelo uinjeno iz nehata.
Da bi stvarna zabluda iskljuivala krivinu odgovornost potrebno je da kod uinioca nije postojala
svijest o stvarnim okolnostima u vrijeme izvrenja krivinog djela. Po krivinom zakonu, nije krivino
odgovoran uinilac koji u vrijeme izvrenja krivinog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom
odreenog obiljeja ili koji je pogreno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno
postojale, to djelo bilo dozvoljeno. Ako je uinilac bio u zabludi usljed nehata, krivino je odgovoran za
krivina djela uinjena iz nehata kad zakon i za takvo djelo odreuje krivinu odgovornost.
22. PRAVNA ZABLUDA (pojam, krivinopravni znaaj)
Pravna zabluda je zabluda o zabranjenosti djela. Uinilac djela se nalazi u pravnoj zabludi ako nije
znao da je njegovo djelo zabranjeno. Pravna zabluda e postojati:
1. ako uinilac nije svjestan da je uinio djelo koje je u zakonu odreeno kao krivino djelo, npr. ne zna
da je izbjegavanje davanja izdravanja koje mu je dosueno, zakonom odreeno kao krivino djelo;
2. ako uinilac ne zna za normu koja upotpunjuje bie krivinog djela, npr. uinilac ne zna da je krenje
propisa o cijenama zakonom odreeno kao krivino djelo;
3. ako uinilac nije svjestan protivpravnosti uinjenog djela, npr. u pravnoj zabludi e biti uitelj koji
zatvori uenika smatrajui da je zatvaranje dozvoljeno ako se primjenjuje kao disciplinska mjera;
4. ako uinilac pogreno smatra da neka postojea okolnost, koja nije obiljeje bia krivinog djela, ini
to djelo dozvoljenim;
5. ako uinilac pogreno smatra da neka postojea okolnost, koja je obiljeje bia krivinog djela, ini
djelo dozvoljenim usljed malog znaaja tog djela.
Po zakonu, uinilac krivinog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno moe
se blae kazniti ili osloboditi od kazne. Pravna zabluda ne iskljuuje umiljaj, ona je fakultativni osnov za
ublaavanje kazne i to samo ako je poinilac bio u pravnoj zabludi iz opravdanih razloga. Pravna zabluda se
moe razlikovati kao otklonjiva i neotklonjiva. Zabluda iz opravdanih razloga je neotklonjiva zabluda, dok je
otklonjiva pravna zabluda - zabluda usljed nehata. Sud po vlastitoj ocjeni moe ublaiti kaznu i eventualno
osloboditi od kazne.
23. ODGOVORNOST ZA KRIVINA DJELA KVALIFIKOVANA TEOM POSLJEDICOM
Krivina djela za koje zakon propisuje teu kaznu zato to je nastala tea posljedica nazivaju se
krivina djela kvalifikovana teom posljedicom.
Za ovakva djela, kvalifikovana teom posljedicom, karakteristino je to to ona pretpostavljaju
postojanje osnovnog krivinog djela i pojavljuju se kao posebna kvalifikacija tog osnovnog krivinog djela.
Odgovornost za kvalifikovanu posljedicu postoji samo kad je uinilac u odnosu na teu posljedicu postupao iz
nehata. Nije bitno da li je uinilac pri tom postupao sa svjesnim ili nesvjesnim nehatom, u oba sluaja postoji
mogunost primjene tee kazne.
Krivini zakon ne pravi razliku prema tome da li je osnovno djelo izvreno sa umiljajem ili iz nehata.
24. ODGOVORNOST PRAVNIH LICA
(osnovi odgovornosti, granice odgovornosti, krivine sankcije za pravna lica)
Odgovornost pravnih lica za krivina djela je u krivino zakonodavstvo BiH uvedena reformom
krivinog zakonodavstva iz 2003. godine. Prilikom uvoenja odgovornosti pravnih lica za krivina djela
zakonodavac je morao rijeiti osnovno pitanje, tj. pitanje koja pravna lica mogu biti odgovorna za krivina djela.
U krivinom zakonu BiH prihvaeno je stanovite prema kojem drava i njeni organi lokalne uprave,
grad, optina, mjesna zajednica, ne mogu biti odgovorni za krivina djela. U pitanju su pravna lica javnog
prava, a u osnovi iskljuenja njihove odgovornosti za krivino djelo, jeste injenica da bi zapravo same sebe

15

kanjavale, kao i injenica da su svi korisnici budetskih sredstava, te bi u sluaju izricanja novane kazne dolo
samo do prelijevanja novanih sredstava u okviru dravnog budeta.
Odredbom KZ RS propisuje se odgovornost pravnog lica, izuzimajui BiH, RS, FBiH, Brko Distrikt
BiH, kanton, grad, dravu, optinu i mjesnu zajednicu, za krivina djela koje je uinilac uinio u ime, za raun
ili u korist pravnog lica. Znai, odgovornost za krivina djela, u naem krivinom zakonodavstvu, predviena je
za svaki organizacioni oblik privrednog drutva i sve oblike povezivanja privrednih drutava, ustanova,
institucija za vrenje kreditnih i dr. bankarskih poslova, kao i sve druge oblike udruivanja koji mogu da stiu
sredstva i da ih koriste i kojem je zakonom priznato svojstvo pravnog lica.
Domae i strano pravno lice je odgovorno za krivino djelo uinjeno na teritoriji RS. Pri tome se za
odgovornost stranog pravnog lica ne trai da ima sjedite na teritoriji RS ili da obavlja djelatnost na teritoriji RS.
Domae i strano pravno lice koje ima sjedite na teritoriji RS ili u njoj obavlja svoju djelatnost je u skladu sa
zakonom odgovorno za krivino djelo uinjeno izvan teritorije RS, ako je krivino djelo uinjeno protiv RS,
njenih dravljana ili domaih pravnih lica.
Osnovni princip prostornog vaenja odredaba krivinog zakona o odgovornosti pravnih lica za krivina
djela je teritorijalni princip, ali zakonodavac je prihvatio i realni princip koji u svojoj osnovi ima zatitu interesa
RS ili njenih graana. Pravna lica mogu biti odgovorna za sva krivina djela ukoliko su ispunjeni uslovi
propisani krivinim zakonom.
Za krivino djelo koje je uinilac uinio u ime, za raun ili u korist pravnog lica odgovorno je pravno
lice:
1. kada obiljeja uinjenog krivinog djela proizilaze iz odluke, naloga ili odobrenja rukovodeih organa
pravnog lica ili
2. kada su rukovodei organi pravnog lica uticali na uinioca ili mu omoguili da uini krivino djelo ili
3. kada pravno lice raspolae protivpravno ostvarenom imovinskom koristi ili koristi predmete nastale
krivinim djelom ili
4. kada su rukovodei organi pravnog lica propustili duni nadzor nad zakonitou rada radnika.
To su etiri alternativno postavljena osnova odgovornosti pravnog lica za krivino djelo koje je
uinjeno u ime, za raun ili u korist pravnog lica, te je za utvrivanje odgovornosti pravnog lica dovoljno
utvrditi postojanje jednog od ovih uslova.
Uz ove uslove, pravno lice je odgovorno za krivino djelo i kada uinilac za uinjeno krivino djelo nije
krivino odgovoran. Odgovornost pravnog lica ne iskljuuje krivinu odgovornost fizikih, odnosno odgovornih
lica za uinjeno krivino djelo. Za krivina djela uinjena iz nehata, pravno lice moe biti odgovorno kada su
rukovodei organi pravnog lica propustili duni nadzor nad zakonitou rada radnika i u tom sluaju se pravno
lice moe blae kazniti. Kada u pravnom licu, osim uinioca, nema drugih lica koji bi mogli usmjeravati ili
nadzirati uinioca, pravno lice odgovara za uinjeno krivino djelo u granicama odgovornosti uinioca.
Zakonodavac je predvidio tri vrste kazni koje se mogu izrei pravnim licima za krivino djelo, a to su: novana
kazna, kazna oduzimanja imovine i kazna prestanka pravnog lica.
Osnovna i najvanija kazna za pravna lica je novana kazna, a opti minimum i maximum novane
kazne za pravna lica je mnogo vii nego za fizika lica. Najtea kazna za pravna lica je kazna prestanka
pravnog lica. Uslov za izricanje ove kazne je da je djelatnost pravnog lica u cjelosti ili u pretenoj mjeri
koritena za izvrenje krivinog djela. Uslov za njenu primjenu nije teina izvrenog krivinog djela, ve
karakter djelatnosti kojim se pravno lice faktiki bavilo (npr. fiktivna preduzea koja slue za pranje novca).
Neki ovu kaznu nazivaju i smrtnom kaznom za pravna lica.
U sistemu krivinih sankcija koje se mogu izrei pravnim licima za krivina djela, zakonodavac je
predvidio i jednu mjeru upozorenja tj. USLOVNU OSUDU koja se moe izrei umjesto novane kazne. Pored
kazne i uslovne osude, zakonodavac je predvidio i MJERE BEZBJEDNOSTI kao posebnu vrstu krivinih
sankcija koje se pod odreenim uslovima mogu izrei pravnom licu, a to su: oduzimanje predmeta, objavljivanje
presude i zabrana obavljanja odreene privredne djelatnosti. One se izriu uz kaznu ili uslovnu osudu, a mjera
bezbjednosti oduzimanje predmeta, moe se izrei i samostalno ako se radi o pravnom licu u steaju koje je
odgovorno za krivino djelo. Pravnom licu se moe izrei jedna ili vie mjera bezbjednosti ukoliko su ispunjeni
zakonom predvieni uslovi za njihovo izricanje.
25. POJAM I OBLICI SAUESNITVA
Kad je krivino djelo rezultat djelovanja vie lica onda pod odreenim uslovima postoji sauesnitvo.
Uestvovanje vie lica u ostvarenju krivinog djela predstavlja poseban oblik kriminaliteta koji je za drutvo
opasniji od kriminaliteta jednoga lica. Da bi postojalo sauesnitvo, potrebno je da izmeu sauesnika postoji
odreena objektivna i subjektivna veza.
Objektivna veza se sastoji u tome to, iako je posebnim i odvojenim radnjama sauesnika ostvareno
krivino djelo, sve te radnje ipak moraju predstavljati jednu cjelinu (zajedniki rezultat radnji sauesnika).

16

Subjektivna veza kod sauesnitva sastoji se u svijesti pojedinih sauesnika o zajednikom djelovanju sa
drugim licima.
Karakteristino za pojam sauesnitva je to to krivina odgovornost sauesnika postoji samo u sluaju
ako su oni radili sa umiljajem. Sauesnitvo, dakle, postoji kad u ostvarenju krivinog djela uestvuje vie
lica koja su svjesna zajednikog djelovanja. Postoje sljedei oblici sauesnitva:
- izvrilatvo (saizvrilatvo),
- podstrekavanje,
- pomaganje i
- organizovanje zloinakog udruenja (ne postoji u stranom zakonodavstvu kao opti pojam
sauesnitva).
Sauesnitvo u uem smislu je ono koje obuhvata podstrekavanje, pomaganje i organizovanje
zloinakog udrenja, a sauesnitvo u irem smislu, pored ovih oblika, obuhvata i izvrilatvo (saizvrilatvo).
26. SAIZVRILATVO (pojam, elementi, kanjavanje)
Saizvrilatvo postoji kada vie lica, uestvovanjem u radnji izvrenja ili na drugi nain, zajedniki
izvre krivino djelo. Saizvrilatvo je oblik izvrilatva koji postoji kada vie lica, koja ispunjavaju sve uslove
koji se zahtijevaju za izvrioca, na osnovu zajednike odluke, svjesno i voljno, uine odreeno krivino djelo.
Za razliku od sauesnika u uem smislu, saizvrilac ne uestvuje u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuem
djelu), ve svi zajedniki ostvaruju (svoje) zajedniko djelo, pri emu svaki od njih u znaajnoj mjeri doprinosi
izvrenju krivinog djela.
Sam zakon je dao nekoliko elemenata saizvrilatva koji su od velikog znaaja za odreivanje njegovog
pojma. Prva karakteristika saizvrilatva predstavlja zajedniko uee u izvrenju krivinog djela. To znai da
je za postojanje saizvrilatva potrebno da budu ispunjene subjektivne i objektivne pretpostavke: zajednika
odluka ili kolektivna izvrilaka volja i preduzimanje radnje kojom se uestvuje u ostvarenju krivinog djela.
1. Zajednika odluka o djelu pretpostavlja da na strani svakog saizvrioca postoji svijest i volja o
izvrenju djela, svijest i volja da djeluje sa drugima na ostvarenju zajednikog kriminalnog cilja. Saizvrilatvo
nee postojati u sluajevima zajednikog izvrenja djela od strane vie lica koja nisu znala jedno za drugo,
odnosno koja su djelovala bez zajednike odluke, nezavisno jedno od drugog. Tada se zapravo radi o
SLUAJNOM SAIZVRILATVU ili PARALELNOM IZVRILATVU (npr. dva lica ne znajui jedno za
drugo daju otrov rtvi i sl.).
2. Zajedniko izvrenje krivinog djela je objektivna komponenta saizvrilatva koja ukazuje na
postojanje jednog krivinog djela koje saizvrioci zajedniki ostvaruju. Zajedniko ostvarenje djela
podrazumjeva uee u radnji izvrenja, ali i u preduzimanju neke druge radnje koja je usko povezana sa
radnjom izvrenja, tj. koja znaajno doprinosi izvrenju krivinog djela. Npr. ako vie lica zajedniki ukradene
stvari stavljaju u vree i odnose u auto, saizvrioci su u krai.
Kada su u pitanju viedjelatna krivina djela, za postojanje saizvrilatva je dovoljno preduzimanje
jedne od radnji koje ulaze u sastav radnje izvrenja tog djela, pa e tako saizvrilac u razbojnitvu biti i lice koje
je samo uzelo novac od rtve koju je drugi oborio i sl.
Saizvrioca treba razgraniiti od pomagaa i tu se javljaju tekoe. Npr. lice koje uva strau dok drugo
lice krade u jednom sluaju moe biti smatrano kao saizvrilac ili kao pomaga. Saizvriocem bi se moglo
smatrati lice koje je u djelu uestvovalo radnjom koja je najue objektivno povezana sa radnjom izvrenja, tako
da radnja izvrenja zajedno sa radnjom ovog drugog lica ini jednu vrsto povezanu cjelinu.
Svaki saizvrilac je izvrilac krivinog djela. Saizvrilatvo nije mogue kod svih krivinih djela, npr.
nije mogue kod tzv. vlastorunih krivinih djela, npr. krivina djela uvrede, davanja lanog iskaza. Ako vie
lica uestvovanjem u radnji izvrenja ili na drugi nain, zajedniki izvre krivino djelo svako od njih kaznie se
kaznom propisanom za to djelo.
27. PODSTREKAVANJE (pojam, vrste, kanjavanje, neuspjelo podstrekavanje, kanjavanje)
Podstrekavanje znai preduzimanje takve radnje kojom se kod drugog lica s umiljajem izaziva ili
uvruje odluka da preduzme protivpravnu radnju kojom e ostvariti obiljeja nekog bia krivinog djela.
Jedno lice je podstreknuto na izvrenje djela ako kod njega u vrijeme podstrekavanja nije ve postojala vrsta
odluka o izvrenju djela. Podstrekavanje e postojati i ako je kod podstrekovanog ve postojala nedovoljno
uvrena odluka - kolebljiva odluka.
Nee postojati podstrekavanje ako je kod podstrekovanog ve postojala vrsta odluka da izvri krivino
djelo (neuspjelo podstrekavanje). Podstrekavanje moe biti izvreno zajedno od vie lica (sapodstrekai).

17

Neposredno navoenje drugog lica da izvri krivino djelo predstavlja redovan oblik podstrekavanja.
Meutim, mogue je da neko izaziva ili uvruje odluku za izvrenje krivinog djela posrednim putem
(podstreka navodi drugo lice da ono utie na tree lice da ono izvri krivino djelo).
Radnja podstrekavanja je svaka ona radnja kojom moe da se utie na volju drugog lica: nagovaranje,
poklon ili obeanje poklona, upuivanje molbe, ispoljavanje elje itd., usmenim ili pismenim izjavama, gestom,
mimikom... Ono moe da se izvri samo injenjem. Odreeni odnosi izmeu podstrekaa i podstreknutog je
nuan, jer podstrekavanje mora da bude uzrok stvaranja odluke kod podstrekovanog.
Podstrekavanje moe biti usmjereno prema odreenom broju lica ili prema jednom licu. Npr. podstreka
e biti ono lice koje je na jednom skupu podstrekavalo na ubistvo lica koje dri govor, pa jedan od prisutnih
izvri ubistvo. Po zakonu, ko drugog sa umiljajem podstrekne da izvri krivino djelo kaznie se kao da ga je
sam izvrio.
Osnovno je pravilo da je podstreka krivino odgovoran samo ako je postupao sa umiljajem bilo sa
direktnim (uinilac svjestan djela, hoe njegovo izvrenje), bilo sa eventualnim (svjestan nastupanja posljedice i
pristaje na njeno nastupanje). Dok se podstrekavanje moe vriti samo prema licu koje ve nije donijelo odluku
o izvrenju krivinog djela, neuspjelo podstrekavanje moe postojati bez obzira da li kod podstrekovanog ve
postoji odluka.
Podstrekavanje e biti neuspjelo kad:
- podstreka nije uspio formirati odluku kod podstreknutog,
- kada je u tome uspio, ali podstreknuti iz bilo kojeg razloga nije izvrio ni pokuao krivino djelo,
- kada podstreknuti uopte nije shvatio ili razumio podstrekaa ili je kod njega ve bila donesena
odluka o izvrenju djela i
- kada je podstreknuti izvrio neko sasvim drugo krivino djelo, a ne ono na koje ga je podstreka
navodio.
Za postojanje neuspjelog podstrekavanja, pored umiljaja, zahtijeva se da postoji radnja podstrekavanja,
tj. da je vren uticaj na volju podstrekovanog. Npr. nee postojati neuspjelo podstrekavanje ako je podstreka
napisao pismo licu u kojem ga je podstrekavao na izvrenje krivinog djela, ali to pismo nije stiglo tom licu.
Neuspjelo podstrekavanje je kanjivo samo u onom sluaju ako se podstrekavalo na takvo krivino djelo za
koje se po zakonu moe izrei pet godina zatvora ili tea kazna. Zato je neophodno da sud utvrdi na koje djelo
je umiljaj podstrekaa bio upravljen i da to djelo tano navede u izreci svoje presude. Predvieno je da e se u
tom sluaju kazniti kao za pokuaj krivinog djela, to znai da se kazna odmjerava u granicama kazne
propisane za dato krivino djelo, ali sud moe izrei i blau kaznu.
28. POMAGANJE (pojam, vrste, kanjavanje)
Pomaganje je preduzimanje takve radnje kojom se sa umiljajem doprinosi izvrenju protivpravne
radnje drugog lica, s kojom radnjom ovo lice ostvaruje obiljeje nekog bia krivinog djela (neposredno
pomaganje). Posredni pomaga je lice koje prua pomo neposrednom pomagau ili neposrednom podstrekau.
Pomaga doprinosi radnji izvrenja, ali ne preduzima tu radnju ni djelimino, jer bi u tom sluaju bio
saizvrilac. Pomaganje moe biti izvreno zajedniki od vie lica. Oni e se smatrati sapomagaima, ako svjesno
zajedniki pomau. U protivnom, svako od njih smatrae se samostalnim pomagaem.
Pomaganje moe da bude fiziko i psihiko. Fiziko pomaganje je pruanje materijalne i fizike
podrke u njegovom injenju, npr. nabavljanje sredstava za izvrenje krivinog djela, uvanje strae itd.
Psihiko pomaganje predstavlja jaanje volje uinioca koje se, prema zakonu, moe sastojati u davanju savjeta
ili uputstva kako da se izvri krivino djelo ili unaprijed obeanim prikrivanjem krivinog djela. Psihiko se
sastoji u psihikom podupiranju krivinog djela, npr. davanje savjeta, obavjetenja itd. Ako odluka jo nije bila
stvorena, psihiko djelovanje moe znaiti podstrekavanje.
Za razliku od podstrekavanja, pomaganje moe biti izvreno i neinjenjem, npr. samo ako je postojala
dunost na injenje kojom bi se sprijeilo izvrenje krivinog djela. Pomaganje je mogue samo prije ili u toku
krivinog djela, ali ne i poslije ostvarenja krivinog djela. Ali pomaganje moe biti izvreno i nakon izvrenja
krivinog djela, ali prije nastupanja posljedice. Npr. sprijei se pruanje ljekarske pomoi ranjenom licu koje
umre od zadobijene povrede; ovakva pomo je meupomo. Pomaganje je umiljajno podupiranje tueg
krivinog djela. Najee, i po pravilu, radi se o direktnom umiljaju, ali je dovoljan i eventualni umiljaj.
Umiljaj mora biti upravljen na dovrenje krivinog djela.
Kao i kod podstrekavanja, za postojanje i kanjavanje pomaganja potrebno je da je izvrilac izvrio
krivino djelo, odnosno da ga je pokuao ili da je preduzeo kanjive pripremne radnje. Pomaganje je kanjivo
kod svih krivinih djela, bez obzira na propisanu kaznu. Ukoliko je djelo ostalo u pokuaju, pomaganje je
kanjivo ako je kanjiv pokuaj, a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili teom.

18

U pogledu granica kanjavanja pomagaa, zakon predvia da se pomaga kanjava kao da je sam
izvrio krivino djelo, ali omoguava i ublaavanje kazne. To znai da ve sam zakon polazi od stava da je
pomaganje najlaki oblik sauesnitva, pa zato gotovo redovno sudovi pomagau izriu blau kaznu, mada nisu
iskljueni ni sluajevi da se pomaga kazni stroije od izvrioca.
29. KAZNA ZATVORA
(pojam, vrste, uslovi za izricanje, mogunost zamjene, minimum, maximum, uslovni otpust)
Kazna je prisilna mjera kojom drutvo reaguje prema onima koji ne potuju pravni poredak. Na
kazneni sistem obuhvata kaznu zatvora i novanu kaznu. Kazna zatvora je vremenska kazna lienja slobode i
ona je tea vrsta kazne. Jo i danas zauzima najznaajnije mjesto u sistemu krivinih sankcija, a najmijenjena
je prvenstveno za tee oblike krivinih djela.
U krivinom zakonu je odreeno trajanje kazne zatvora tj. odreen je opti minimum i maximum ove
kazne. Opti minimum je 30 dana, a opti maximum 20 godina. U pogledu propisivanja kazne zatvora na zakon
se opredijelio za sistem relativno odreenih kazni. To znai da on za svako krivino djelo propisuje kaznu u
odreenim okvirima, odreujui njenu donju i gornju granicu, pri emu postupa razliito. Ovakav sistem
propisivanja kazne zatvora omoguava njeno prilagoavanje okolnostima svakog konkretnog sluaja. Nekada je
odreena i jedna i druga granica, odnosno i posebni minimum i posebni maximum, a nekada samo jedna od njih.
U sluajevima kada je odreena samo donja granica, kao gornja granica se uzima opti maximum, a u obrnutom
sluaju kad je odreena samo gornja granica, kao donja granica uzima se opti minimum od 30 dana.
Kada se radi o granicama kazne za jedno krivino djelo u okviru kojih sud moe odmjeriti kaznu, treba
imati u vidu i alternativni nain propisivanja kazne. U takvim sluajevima izmeu dvije kazne zatvora, od
kojih svaka moe biti glavna, sud bira jednu od njih i izrie je kao glavnu. Opti okviri kazne zatvora ne mogu
se naputati pri odmjeravanju kazne, bez obzira o kakvim djelima je rije. Na zakon ne predvia mogunost
prekoraenja opteg maximuma kazne ni u sluaju sticaja krivinih djela.
Kazna zatvora se izrie na pune godine i mjesece, a do est mjeseci i na pune dane. KZ predvia da se
za najtee oblike krivinih djela uinjenih umiljajno moe propisati i dugotrajni zatvor od 25 do 45 godina.
Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne moe propisati kao jedina glavna kazna za pojedinano krivino djelo.
Kazna dugotrajnog zatvora ne moe se izrei izvriocu koji u vrijeme izvrenja krivinog djela nije navrio 21
godinu, niti trudnoj eni.
Kazna maloljetnikog zatvora je po svojoj svrsi, prirodi, trajanju i nainu izvrenja posebna kazna
lienja slobode. Ako je izreena kazna dugotrajnog zatvora, amnestija i pomilovanje, mogu se dati tek nakon
izdranih 3/5 te kazne.
Izreena kazna zatvora koja ne prelazi tri mjeseca moe se na zahtjev osuenog zamijeniti novanom
kaznom. Novana kazna se ne naplauje prinudno. Ako osueni ne plati novanu kaznu u roku koji je utvren
presudom, sud e bez odlaganja donijeti odluku da se novana kazna zamijeni kaznom zatvora, ali zatvor u tom
sluaju ne moe biti dui od est mjeseci.
Uslovni otpust sastoji se u tome to se lice koje se nalazi na izdravanju kazne lienje slobode, puta na
slobodu prije nego to je kaznu izdralo pod uslovom da do isteka vremena za koje je kazna izreena ne uini
novo krivino djelo. Stavljanje u izgled osuenicima da e se pustiti na slobodu prije isteka kazne ako se budu
dobro vladali, predstavlja za njih jak podstrek da svojim vladanjem zaslue tu pogodnost. Osim dobrog
vladanja, da bi se lice uslovno otpustilo, potrebno je da je izdralo i polovinu izreene kazne. Uslovni otpust ne
znai apsolutno osloboenje od izdravanja kazne. Vrijeme trajanja uslovnog otpusta jednako je vremenu
ostatka kazne. Uslovni otpust je zakonska mogunost za lica osuena na kaznu zatvora, a ne njihovo pravo. O
uslovnom otpustu odluuje posebna komisija za uslovni otpust koju formira republiki organ nadlean za
poslove pravosua, a postupak se pokree, po pravilu, na molbu osuenog lica ili na molbu lanova njegove
porodice ako se osueni sa tim saglasio. Ukoliko osueni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta izvri neko
krivino djelo, time se ostvaruje osnov za opozivanje uslovnog otpusta. Opozivanje uslovnog otpusta mogue je
i kad se licu koje se nalazi na uslovnom otpustu sudi za krivino djelo koje je uinilo prije nego to je uslovno
otputeno.
30. NOVANA KAZNA (pojam, vrste, nain izricanja, minimum i maximum, nain izvrenja)
Novana kazna je imovinska krivina sankcija koja se sastoji u plaanju, od strane osuenog,
odreenog novanog iznosa. Njenim izricanjem osueni se obavezuje da u odreenom vremenu uplati novanu
sumu koja je utvrena u sudskoj odluci. Predviena je u najveem broju savremenih krivinih zakonodavstava i
u praksi se esto primjenjuje. Propisuje se samostalno ili uz kaznu lienja slobode. Postoji niz prigovora koji se
stavljaju ovoj kazni i njenom postojanju:
- nepravina je, jer nejednako pogaa uinioce krivinih djela zbog njihovog razliitog imovnog stanja;

19

u velikoj mjeri je liena personalnog karaktera, jer iako se izrie uiniocu, esto pogaa i druga lica
koja nisu nimalo kriva za uinjeno krivino djelo;
- novanom kaznom ne mogu se postii ciljevi generalne prevencije (nema zastraujui uticaj na
mogue uinioce krivinih djela).
Meutim, pobornici ove kazne ukazuju da niz nedostataka ove kazne ne proizilazi iz njene prirode ve
iz nepravilnosti u njenom izricanju. Prije svega pogodna je za zamjenu kratke kazne lienja slobode, a time i za
izbjegavanje svih onih tetnih posljedica koje mogu da proizau iz kratkog zatvaranja. Lako je opoziva krivina
sankcija i u sluaju sudske zablude pri njenom izricanju postoji mogunost da se otklone materijalni efekti. U
sudskoj praksi prisutna je tendencija ka sve eoj primjeni novane kazne, jer najee se vre laka krivina
djela za koja je i humanije i cjelishodnije izrei novanu kaznu nego zatvor.
U savremenom krivinom zakonodavstvu postoje dva osnovna metoda utvrivanja novane kazne:
- metod fiksnih iznosa;
- metod dani - novana kazna.
Metod fiksnih iznosa je klasian nain izricanja novane kazne zastupljen u najveem broju krivinih
zakonodavstava. Uiniocu krivinog djela novana kazna se izrie u tano odreenom novanom iznosu.
Imovno stanje uinioca uvijek ima uticaja na odmjeravanje konkretne novane kazne.
Izricanjem kazne metodom dani novana kazna podrazumjeva se utvrivanje novanog iznosa za
svaki dan dosuene kazne pri emu znaajnu ulogu ima imovinsko stanje uinioca krivinog djela. Ako se
novana kazna izrie u dnevnim iznosima, moe iznosti najmanje pet, a najvie 360 dnevnih iznosa, a za
krivino djelo uinjeno iz koristoljublja najvie 1500 dnevnih iznosa, osim u sluajevima propisanim zakonom.
Ako se novana kazna izrie u odreenom iznosu najnii iznos ne moe biti manji od 50 KM, a najvii
iznos ne moe biti vei od 50 000 KM, a za krivina djela uinjena iz koristoljublja iznos ne moe biti vei od
1 000 000 km, osim u sluajevima propisanim zakonom.
Proces izricanja novane kazne odvija se kroz dvije faze. U prvoj fazi se utvruje broj dana, odnosno
broj dnevnih iznosa novane kazne i pri tome sud cijeni sve oteavajue i olakavajue okolnosti, osim imovnog
stanja uinioca, a u drugoj fazi sud utvruje visinu jednog dana, odnosno visinu dnevnog iznosa, pri emu su
od odluujueg znaaja imovinske prilike konkretnog uinioca djela. Tako dobijeni iznos na kraju se mnoi sa
ukupnim brojem dana, da bi se dobio novani iznos koji predstavlja novanu kaznu koju sud izrie. Visinu
dnevnog iznosa, odnosno iznosa za jedan dan, sud odreuje tako to uzima visinu dnevnog dohotka uinioca
prema iznosu njegove tromjesene neto plate i njegova druga primanja, kao i porodine obaveze.
Novana kazna se ne naplauje prinudno. Ako osueni ne plati novanu kaznu u roku koji je utvren
presudom, sud e bez odlaganja donijeti odluku da se novana kazna zamijeni kaznom zatvora. Novana kazna
se mijenja ili pretvara u kaznu zatvora tako to e se za svaki zapoeti dnevni iznos novane kazne ili za svakih
zapoetih 50 KM odrediti jedan dan zatvora, ali u takvim sluajevima zatvor ne moe trajati due od est
mjeseci (KZ RS), odnosno jedne godine (KZ BiH). Ako osueni plati dio novane kazne, ostatak se srazmjerno
pretvara u zatvor, odnosno zatvor se srazmjerno smanjuje, a ako plati i ostatak, izvrenje zatvora se obustavlja.
Na zakon je prihvatio fleksibilan sistem plaanja novane kazne, jer su navedeni rokovi dosta dugi.
Odgoda plaanja je pogodnost koju sud odobrava osuenom, postavljajui pri tome konani rok do kojeg mora
platiti novanu kaznu, dok plaanje u otplatama podrazumjeva plaanje novane kazne u dijelovima koji se
moraju platiti u odreenim vremenskim intervalima. Rok u kojem se kazna mora platiti ne moe biti krai od 15
dana ni dui od est mjeseci.
31. OPTA PRAVILA ZA SUDSKO ODMJERAVANJE KAZNE
Opta pravila odmjeravanja kazne temelje se na naelu srazmjernosti izmeu teine krivinog djela,
stepena uinioeve odgovornosti i same kazne. Sud e uiniocu krivinog djela odmjeriti kaznu u granicama
koje su zakonom propisane za to djelo, imajui u vidu svrhu kanjavanja i uzimajui u obzir sve okolnosti koje
utiu da kazna bude manja ili vea (olakavajue i oteavajue okolnosti), a naroito stepen krivine
odgovornosti, pobude iz kojih je djelo uinjeno, jainu ugroavanja ili povrede zatienog dobra, okolnosti pod
kojima je djelo uinjeno, raniji ivot uinioca, njegove line prilike i njegovo dranje poslije uinjenog
krivinog djela, kao i druge okolnosti koje se odnose na linost uinioca. Opta su ona pravila kojih se sud
mora pridravati prilikom odmjeravanja kazne u svim sluajevima. Kad sud odmjerava kaznu uiniocu za
krivino djelo uinjeno u povratu, posebno e uzeti u obzir da li je ranije djelo iste vrste kao i novo djelo, da li
su oba djela izvrena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude, odnosno od izdrane ili
oprotene kazne.
Pri odmjeravanju novane kazne sud e posebno uzeti u obzir imovno stanje uinioca. Sudsko
odmjeravanje kazne je odmjeravanje kazne u zakonskim okvirima postavljenim za uinjeno krivino djelo na
osnovu navedenih okolnosti relevantnih za odmjeravanje kazne. Pri tome sud vrednuje niz okolnosti koje se

20

odnose na djelo, krivinu dogovornost i linost uinioca, na osnovu ega procjenjuje teinu krivinog djela i
stepen krivine odgovornosti, to predstavlja osnovu na kojoj sud zasniva svoju odluku o mjeri kazne koju e,
imajui u vidu svrhu kanjavanja, odmjeriti uiniocu. Time ustvari sud, apstraktno postavljenu kaznu za
odreeno krivino djelo od strane zakonodavca, prevodi u konkretnu kaznu, to predstavlja in primjene prava
posebne vrste i znaaja.
Pri procjenjivanju oteavajuih i olakavajuih okolnosti mogu se koristiti dva metoda: analitiki i
sintetiki. Prema analitikom sud cijeni svaku okolnost, posebno je vrednuje i utvruje njen uticaj na kaznu,
dok se prema sintetikom metodu odmjeravanje kazne vri na osnovu jedinstvene ocjene svih okolnosti.
Najprihvatljivija je kombinacija ova dva metoda, to podrazumjeva da sud utvrdi sve okolnosti relevantne za
odmjeravanje kazne, da ocijeni da li su u pitanju olakavajue ili oteavajue okolnosti, pa da tek na osnovu
svega toga odmjeri kaznu.

32. UBLAAVANJE KAZNE (pojam, vrste, opti i posebni osnovi)

Zakon predvia i mogunost da sud u odreenim sluajevima i pod odreenim okolnostima moe izrei
i blau kaznu od propisane. Ublaavanje kazne je izuzetak od pravila i stoga predstavlja posebnu vrstu
odmjeravanja kazne; sud u tom sluaju izrie drugaiju kaznu od propisane, tj. ili blau od propisane ili blau
vrstu kazne.
Ublaavanje kazne je prema naem zakonodavstvu institucija opteg karaktera, jer se u naelu, pod
odreenim pretpostavkama, moe koristiti kod svih djela i prema svim uiniocima. Ublaavanje kazne je
mogue kad to zakon izriito odreuje, kao i onda kada sud procijeni da postoje osobito olakavajue okolnosti
koje ukazuju da se i sa ublaenom kaznom moe postii svrha kanjavanja.

33. OSLOBOENJE OD KAZNE (pojam, vrste, osnovi)

Osloboenje od kazne podrazumjeva odstupanje od pravila da se krivino odgovornom uiniocu uvijek
mora izrei kazna. Rije je o izuzetnoj zakonskoj mogunosti koja najbolje pokazuje koliko su velika ovlatenja
suda pri odmjeravanju kazne; rije je o nekoj vrsti zakonsko-sudskog pomilovanja. Osloboenje od kazne ima
funkcije sline kazni, jer je rije o osudi uinioca koji je kriv i kojom se upuuje prijekor za uinjeno krivino
djelo i u tom smislu osloboenje od kazne ima funkcije kazne.
Opravdanje za ovu instituciju sastoji se u tome to je u odreenim situacijama, s obzirom na okolnosti
pod kojma je djelo uinjeno, stepen opasnosti djela i uinioca znatno smanjen ili to postoje odreeni razlozi
koji ukazuju da uiniocu nije potrebno izrei kaznu.
Osloboenje od kazne je mogue i kod tekih krivinih djela, ako to kriminalno-politiki razlozi
opravdavaju, npr. stimulie se pripadnik zloinakog udruenja na njegovo otkrivanje, uz zakonsko obeanje da
nee biti kanjen.
Sud moe osloboditi od kazne uinioca samo onda kada je to izriito predvieno u zakonu, u optem ili
posebnom dijelu. Osloboenje od kazne je, po pravilu, fakultativno. Izuzetno, zakon ponekad predvia
obavezno osloboenje od kazne (u sluaju dobrovoljnog spreavanja krivinog djela kod sauesnika).

34. ODMJERAVANJE KAZNE ZA KRIVINA DJELA U STICAJU

Opteprihvaen je stav da je u ovakvim situacijama neophodno odrediti jednu zajedniku kaznu, ali ne
njihovim prostim sabiranjem. U odnosu na sva druga pitanja vezana za sticaj postoje manje ili vee razlike,
kako u teoriji i praksi, tako i u zakonskim rjeenjima.
Jedinstvena kazna se prema naem zakonodavstvu moe izrei samo istom presudom kojom su
utvrene i pojedinane kazne, s obzirom da nae procesno krivino zakonodavstvo vie ne poznaje ustanovu tzv.
nepravog ponavljanja krivinog postupka.
Osnovno pitanje koje se postavlja odnosi se na nain odreivanja zajednike ili jedinstvene kazne za
sva djela koja se nalaze u sticaju. Rjeenja u zakonodavstvima u tom pogledu su razliita. Prema jednom,
jedinstvena kazna se odmjerava na osnovu prethodno utvrenih posebnih kazni za svako krivino djelo u
sticaju, nakon ega se na osnovu tih kazni primjenom poznatih metoda asperacije, apsorpcije ili kumulacije
dolazi do zajednike kazne. Po drugom rjeenju, jedinstvena kazna se odmjerava bez prethodno utvrenih
kazni za svako pojedino djelo, pri emu se koriste razliiti naini za odmjeravanje jedinstvene kazne. Postoji i
posebna varijanta ovog drugog sistema prema kojoj se zajednika kazna odmjerava na osnovu jedinstvene
ocjene svih krivinih djela, a u posebno postavljenim kaznenim okvirima koji se razlikuju od redovnih kaznenih
okvira postavljenih za pojedina krivina djela. Ovo rjeenje se uglavnom koristi kod maloljetnika.

21

Nae krivino zakonodavstvo spada u grupu zakonodavstava koja prihvataju prvo rjeenje, tj. rjeenje
prema kojem se jedinstvena kazna odmjerava na osnovu prethodno utvrenih pojedinanih kazni za svako djelo
u sticaju. Ovakav sistem se primjenjuje samo prema punoljetnim uiniocima, dok je u odnosu na maloljetnike
prihvaen drugi sistem prema kojem se prethodno ne utvruju vaspitne mjere ili kazna maloljetnikog zatvora
posebno za svako djelo u sticaju (na osnovu jedinstvene ocjene svih krivinih djela). Pri tome se primjenjuju tri
sistema: sistem apsorpcije, asperacije i kumulacije.
Princip apsorpcije je redovan u onim krivinim sistemima koji poznaju najtee kazne poput smrtne
kazne ili kazne doivotnog zatvora, jer ove kazne po svojoj prirodi i kao najtee apsorbuju druge kazne. Princip
asperacije sastoji se u tome da se do jedinstvene kazne dolazi tako to se najtea od utvrenih kazni poveava,
ali pri tome ona ne smije dostii zbir utvrenih kazni, niti prijei opti maksimum kazne zatvora. Prema principu
kumulacije jedinstvena kazna se utvruje tako da se sve kazne koje je sud utvrdio za sva djela u sticaju saberu.

35. USLOVNA OSUDA

(pojam, svrha, uslovi za izricanja, obaveze uz uslovnu osudu, vrijeme provjeravanja,
opozivanje uslovne osude)
Pojam
Uslovna osuda je mjera upozorenja koja se kao samostalna krivina sankcija realizuje kroz opomenu i
prijetnju kaznom, odnosno kroz upozorenje uiniocu da e mu se izrei utvrena kazna ukoliko ponovo izvri
krivino djelo ili ukoliko ne ispuni druge obaveze koje su postavljene u uslovnoj osudi. Uinilac je osuen na
uslovnu osudu, osdnosno na odreeno vrijeme provjeravanja u kojem treba svojim vladanjem da zaslui da mu
drutvo oprosti utvrenu kaznu. Po svojoj sutini ova sankcija predstavlja opomenu uiniocu krivinog djela
zbog izvrenog krivinog djela, koja je praena ozbiljnom prijetnjom da e mu se za izvreno krivino djelo
izrei kazna ukoliko nastavi sa vrenjem krivinih djela ili ukoliko ne ispuni obaveze koje mu je sud postavio.
Vrijeme provjeravanja je bitan elemenat uslovne osude i ne predstavlja samo obian protek vremena;
u tom vremenu se od osuenog oekuje takvo ponaanje kojim e potvrditi opravdanost izricanja ove krivine
sankcije. Ako je u pitanju uslovna osuda sa zatitnim nadzorom, moglo bi se rei da vrijeme provjeravanja
predstavlja i odreeni individualni tretman prema osuenom licu. Zakonom je predvieno da vrijeme
provjeravanja ne moe biti krae od jedne niti due od pet godina.
Uslovna osuda je alternativna krivina sankcija koja se, prema zakonskoj regulativi, moe izrei za bilo
koje krivino djelo ako su ispunjeni zakonski uslovi njenog izricanja. Ona se moe izrei prema svakom
uiniocu krivinog djela, pod uslovom da sud stekne uvjerenje da e se i takvom krivinom sankcijom postii
svrha kanjavanja.
Za izricanje uslovne osude u naem sistemu, nije potreban pristanak osuenog koji u anglosaksonskom
sistemu predstavlja neophodan uslov izricanja uslovne osude.
Zakonski uslovi za izricanje uslovne osude
S obzirom na njihovu sadrinu, moemo razlikovati objektivne i subjektivne uslove za izricanje uslovne
osude. Prvi su vezani za krivino djelo, odnosno utvrenu kaznu za to djelo, a drugi se odnose na uinioca
krivinog djela. Razumije se da je izvrenje krivinog djela i krivina odgovornost uinioca, kao opti uslov za
primjenu svih krivinih sankcija, neophodan i za primjenu uslovne osude.
Objektivni uslov za izricanje uslovne osude sastoji se u tome da je za dato krivino djelo sud utvrdio
kaznu zatvora do dvije godine ili novanu kaznu. Dakle, mjerodavna je kazna zatvora koja je u postupku
odmjeravanja kazne utvrena, a ne kazna koja je propisana za krivino djelo. Utvrena kazna je ujedno i
osnovna ili glavna pretpostavka za izricanje uslovne osude. Ako je utvrena kazna do dvije, odnosno od dvije
godine ili je utvrena novana kazna, pod uslovom da su ispunjene i druge pretpostavke za njeno izricanje, sud
moe izrei uslovnu osudu. Uslovna osuda se moe izrei i za krivina djela u sticaju ukoliko je sud u postupku
odmjeravanja kazne utvrdio jedinstvenu kaznu zatvora do dvije godine.
Subjektivni uslov za izricanje uslovne osude vezan je za linost uinioca krivinog djela, a na osnovu
ega sud cijeni da li se osnovano moe oekivati da e uslovna osuda dovoljno uticati na uinioca da vie ne
vri krivina djela, te da zbog toga nije nuno primjenjivati kaznu. Poseban znaaj moe imati ponaanje
uionioca poslije izvrenog krivinog djela, raniji ivot uinioca, njegove line i porodine prilike, osobine
linosti, stepen krivine odgovornosti, pobude izvrenja djela, kao i druge okolnosti vezane za njegovu linost.
Predvieni uslovi za izricanje uslovne osude moraju biti kumulativno ispunjeni. Uslovna osuda se moe
izrei smo punoljetnim uiniocima krivinih djela. Lice kome je izreena uslovna osuda ima status osuivanog
lica. Uslovna osuda se upisuje u kaznenu evidenciju i brie se iz kaznene evidencije poslije jedne godine od
kada je proteklo vrijeme provjeravanja, pod uslovom da osueni za to vrijeme ne uini novo krivino djelo.

22

Obaveze uslovno osuenog lica

Osnovna obaveza lica kome je izreena uslovna osuda je da za odreeno vrijeme, odnosno vrijeme
provjeravanja ne uini novo krivino djelo. Izvrenje novog krivinog djela predstavlja osnov za fakultativno ili
obligatorno opozivanje uslovne osude. Vrijeme provjeravanja je bitan elemanat uslovne osude. Zakonom je
odreeno da ono ne moe trajati krae od jedne niti due od pet godina.
Pored osnovne obaveze koja se uslovnom osudom namee svakom uiniocu krivinog djela,
zakonodavac je predvidio mogunost postavljanja i nekih drugih obaveza, koje se nazivaju dopunske
fakultativne obaveze. One se dijele na opte i posebne.
Opte dopunske fakultativne obaveze su takve obaveze koje sud moe odrediti bilo kojem uiniocu
bilo kojeg krivinog djela za koje je utvrena uslovna osuda. To su obaveza vraanja imovinske koristi
pribavljenje izvrenjem krivinog djela i obaveza naknade tete koja je prouzrokovana krivinim djelom. Rok za
izvrenje ovih obaveza utvruje se posebno unutar odreenog vremena provjeravanja.
Posebne dopunske fakultativne obaveze se mogu odnositi kako na linost uinioca krivinog djela,
tako i na odreeno krivino djelo. Kada je u pitanju linost uinioca to su obaveza podvrgavanja lijeenju
uslovno osuenog lica kome je izreena mjera bezbjednosti obavezno psihijatrijsko lijeenje ili podvrgavanje
lijeenju od zavisnosti. Kada su u pitanju posebne obaveze vezane uz krivino djelo, uiniocu se mogu izrei
samo obaveze koje su zakonom propisane uz to djelo. Posebne obaveze mogu se nametati uiniocu krivinog
djela samo ako su predviene krivinopravnim odredbama.
Opozivanje uslovne osude
Opozivanje uslovne osude predstavlja povlaenje odluke o uslovnom odlaganju izvrenja kazne i
donoenje odluke o njenom izvrenju. Uslovna osuda se moe opozvati:
- zbog novog krivinog djela.
Izvrenje novog krivinog djela predstavlja osnov za opozivanje uslovne osude. Opozivanje uslovne
osude u ovom sluaju moe biti obavezno ili fakultativno. Obavezno opozivanje uslovne osude postoji u sluaju
kada osueni u vrijeme provjeravanja uini jedno ili vie krivinih djela za koja je izreena kazna zatvora od
dvije godine ili u duem trajanju. Fakultativno opozivanje uslovne osude postoji u sluaju kada osueni za
vrijeme provjeravanja uini jedno ili vie krivinih djela za koja je izreena kazna zatvora manja od dvije
godine ili novana kazna. Sud po slobodnom uvjerenju cijeni da li e opozvati uslovnu osudu ili ne.
- zbog ranije izvrenog krivinog djela.
Sud e opozvati uslovnu osudu ako poslije njenog izricanja utvrdi da je osueni izvrio krivino djelo
prije nego to je uslovno osuen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to
djelo. Za ranije krivino djelo moe se izrei kazna ili uslovna osuda. Ako se izrekne uslovna osuda onda e se
utvrditi jedinstvena kazna za sva krivina djela i odrediti novo vrijeme provjeravanja. Ukoliko se, pak, za ranije
krivino djelo izrekne kazna zatvora, vrijeme provedeno na izdravanju ove kazne ne rauna se u vrijeme
provjeravanja.
- zbog neispunjenja odreenih obaveza.
Osnov za opozivanje uslovne osude moe biti i neispunjenje odreenih obaveza koje su uslovnom
osudom odreene. U pitanju su dopunske fakultativne obaveze, opte ili posebne (naknada tete, vraanje
imovinske koristi ili druge obaveze predviene u krivinopravnim propisima).
Uslovna osuda se, po pravilu, moe opozvati dok traje vrijeme provjeravanja. Dakle, sud je duan da u
tom vremenu donese odluku o opozivanju uslovne osude. Od ovog pravila postoji izuzetak; zakonodavac
doputa opozivanje uslovne osude i nakon isteka vremena provjeravanja (tzv. dopunski rok) pod odreenim
uslovima. U pitanju su situacije kada se opozivanje uslovne osude vri zbog novog krivinog djela ili zbog
neispunjenja odreene obaveze.
Ukoliko osueni za vrijeme provjeravanja uini novo krivino djelo koje povlai opozivanje uslovne
osude, a koje je utvreno presudom nakon isteka vremena provjeravanja, uslovna osuda se moe opozvati
najkasnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja. Ako je uinilac za vrijeme
provjeravanja izvrio novo krivino djelo, a to je utvreno presudom nakon to je istekao i ovaj dopunski rok,
uslovna osuda se vie ne moe opozvati. Ako osueni u odreenom roku ne ispuni neku obavezu koja mu je
odreena uslovnom osudom, sud moe, najkasnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme
provjeravanja, odrediti da se izvri utvrena kazna u uslovnoj osudi.

36. SUDSKA OPOMENA (pojam, uslovi za izricanje)

Pojam
Sudska opomena je najlaka krivina sankcija za punoljetne uinioce krivinih djela. Rije je o sankciji
ijim izricanjem se uinilac krivinog djela ne ograniava u svojim pravima; sastoji se samo u opomeni zbog

23

izvrenog krivinog djela i upozorenju da e mu se u sluaju ponovnog vrenja krivinog djela izrei tea
krivina sankcija.
Uslovi za izricanje
Sudska opomena se moe izrei za krivina djela za koja je propisan zatvor do jedne godine ili novana
kazna, a uinjena su pod takvim olakavajuim okolnostima koje ih ine osobito lakim. Teina krivinog djela,
kao uslov za primjenu ove mjere upozorenja, izraena je dvojako: kroz propisanu kaznu i kroz okolnosti pod
kojima je djelo uinjeno. Kada je u pitanju propisana kazna, izricanje sudske opomene je ogranieno samo na
krivina djela sa kaznom zatvora do jedne godine ili novnom kaznom. Drugi uslov predstavlja faktiko pitanje
i sud ga utvruje u svakom konkretnom sluaju, cijenei sve okolnosti relevantne za tu ocjenu, imajui u vidu
da dato djelo ne dobije karakter zanemarljivo opasnog djela.
Da bi se izrekla sudska opomena oba navedena uslova moraju biti kumulativno ispunjena. Izricanje
sudske opomene e biti kriminalnopolitiki opravdano ukoliko sud doe do zakljuka da e se i opomenom, tj.
prekorom zbog uinjenog krivinog djela postii svrha kanjavanja.
Sudska opomena je krivina sankcija koja je namijenjena uiniocima najlakih krivinih djela. Izuzetno,
zakon je predvidio mogunost izricanja ove sankcije i za krivina djela za koja je propisana kazna zatvora do tri
godine, ukoliko su ispunjeni zakonom predvieni uslovi. Npr. uiniocu krivinog djela tjelesne povrede za koje
je predviena kazna zatvora do dvije godine, sud moe izrei sudsku opomenu ako je bio izazvan tekim
vrijeanjem ili nasilnikim ponaanjem oteenog.
Sudska opomena se ne izrie maloljetnim izvriocima krivinih djela (njima se izrie ukor kao
samostalna vaspitna mjera sa istom sadrinom i svrhom).
Uinilac krivinog djela kome je izreena sudska opomena ima status osuivanog lica. Osuda o
izreenoj sudskoj opomeni brie se iz kaznene evidencije poslije isteka jedne godine od pravosnanosti sudske
odluke pod uslovom da osueni za to vrijeme ne uini novo krivino djelo.

37. OBAVEZNO PSIHIJATRIJSKO LIJEENJE (pojam, uslovi za izricanje, svrha)

Obavezno psihijatrijsko lijeenje je mjera bezbjednosti koja se moe izrei uiniocu ako je krivino
djelo uinio u stanju bitno smanjene uraunljivosti, ako na osnovu teine izvrenog krivinog djela i stepene
uinioeve duevne poremeenosti sud utvrdi da postoji opasnost da bi mogao izvriti isto ili tee krivino djelo
i da je radi otklanjanja ove opasnosti potrebno njegovo lijeenje.
Posebni uslovi za izricanje ove mjere bezbjednosti u krivinom zakonodavstvu RS su:
- da je uinilac uinio krivino djelo u stanju bitno smanjene uraunljivosti.
Obavezno psihijatrijsko lijeenje moe se izrei samo uiniocu krivinog djela koji je u vrijeme
izvrenja krivinog djela bio u stanju bitno smanjenje uraunljivosti. Ovaj uslov e biti ispunjen ukoliko sud u
krivinom postupku utvrdi da je u vrijeme izvrenja krivinog djela sposobnost uinioca da shvati znaaj svoga
djela ili da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed duevnog oboljenja, privremene duevne
poremeenosti ili zaostalog duevnog razvoja.
- da postoji opasnost od ponovnog izvrenja krivinog djela.
Sud izrie ovu mjeru bezbjednosti ako na osnovu teine izvrenog krivinog djela i stepena uinioeve
duevne poremeenosti utvrdi da postoji opasnost da bi mogao izvriti isto ili tee krivino djelo. Smatra se da
postoji opasnost od ponovnog izvrenja krivinog djela ukoliko na osnovu postojeeg stepena duevne
poremenosti i izvrenog krivinog djela postoji visok stepen vjerovatnoe da e uinilac ponovo vriti ista ili
tea krivina djela.
- da je radi otklanjanja ove opasnosti potrebno lijeenje uinioca.
Da bi se primijenila ova mjera bezbjednosti neophodno je da sud stekne uvjerenje da je za otklanjanje
opasnog stanja uinioca djela potrebno lijeenje. Odluku o tome sud donosi na osnovu strunog miljenja
vjetaka.
Uslovi za izricanje mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja su postavljeni kumulativno i
sud je duan, u sudskoj odluci kojom izrie ovu mjeru bezbjednosti, utvrditi postojanje svih navedenih uslova.
Ova mjera bezbjednosti izvrava se uz izdravanje kazne zatvora ili uz rad za opte dobro na slobodi ili uz
uslovnu osudu. Maksimalno vrijeme trajanja ove mjere bezbjednosti odreeno je trajanjem krivine sankcije uz
koju je izreena.
Obavezno psihijatrijsko lijeenje se moe nastaviti izvan medicinske ustanove nakon to je osueni
uslovno otputen. Ako osueni ne nastavi lijeenje, uslovni otpust e se opozvati.

24

38. OBAVEZNO LIJEENJE OD ZAVISNOSTI (pojam, uslovi, svrha)

Obavezno lijeenje od zavisnosti je mjera bezbjednosti koja se moe izrei uiniocu koji je krivino
djelo uinio pod odluujuim djelovanjem zavisnosti od alkohola ili opojnih droga, ako postoji opasnost da e
zbog te zavisnosti i ubudue initi krivina djela.
Neophodni uslovi za izricanje ove mjere bezbjednosti jesu da je izvreno krivino djelo i da je uinilac
krivinog djela krivino odgovoran, te da je izricanje mjere bezbjednosti potrebno da bi se otklonila stanja ili
uslovi koji mogu pogodovati ponovnom izvrenju krivinog djela. Pored optih uslova, zakonodavac je
predvidio i posebne uslove, a to su:
- da je uinilac djelo uinio pod odluujuim djelovanjem zavisnosti od alkohola ili opojnih
droga;
- da postoji opasnost da e zbog te zavisnosti i ubudue initi krivina djela.
Ovi uslovi su postavljeni kumulativno, to znai da sud moe izrei ovu mjeru bezbjednosti ukoliko
utvrdi da su u konkretnom sluaju ispunjena oba uslova.
U prvom uslovu za primjenu mjere bezbjednosti obaveznog lijeenja od zavisnosti mora se raditi o
izvriocu kod kojeg je uzrok izvrenja djela njegova zavisnost o alkoholu ili opojnim drogama. Zavisnost je
sklonost ka uivanju alkohola ili opojnih droga u prekomjernim koliinama steena na osnovu psihikih
dispozicija ili prethodnog redovnog uzimanja. Izmeu zavisnosti i izvrenog krivinog djela mora postojati
kauzalna veza. Bitno je da je djelo izvreno pod odluujuim djelovanjem zavisnosti od alkohola ili opojnih
droga.
Drugi uslov za primjenu ove mjere bezbjednosti jeste da postoji opasnost da e uinilac zbog zavisnosti
od alkohola ili opojnih droga i ubudue initi krivina djela. Opasnost od ponovnog izvrenja krivinog djela
sud utvruje na osnovu svih okolnosti izvrenog krivinog djela i na osnovu linosti uinioca krivinog djela,
pri emu poseban znaaj ima intenzitet zavisnosti od upotrebe alkohola ili opojnih droga kao i injenica da je
uinilac i ranije vrio krivina djela usljed zavisnosti od upotrebe alkohola ili opojnih droga.
Izricanje mjere bezbjednosti obaveznog lijeenja od zavisnosti, u konkretnom sluaju u kojem su
ispunjeni zakonom predvieni uslovi, je fakultativno.

39. ZABRANA VRENJA POZIVA, DJELATNOSTI ILI DUNOSTI (pojam, uslovi)

Za primjenu ove mjere bezbjednosti neophodno je utvrditi da su ispunjeni sljedei uslovi:
- da je uinilac izvrio krivino djelo u vezi imovine koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao
pristup, zloupotrebom svog poziva, djelatnosti ili dunosti;
- da postoji opasnost da bi dalje obavljanje poziva, djelatnosti ili dunosti, moglo podsticajno uticati
na uinioca da uini novo krivino djelo zloupotrebom svog poziva, djelatnosti ili dunosti u vezi
imovine koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup.
Prvi uslov tie se prirode izvrenog krivinog djela jer iz zakonske odredbe proizilazi da ono mora biti
u vezi sa imovinom koja je uiniocu povjerena ili kojoj je imao pristup u vrenju svog poziva, dunosti ili
djelatnosti. Smatra se da je ovaj uslov ispunjen ne samo onda kada je izvreno krivino djelo iz grupe krivinih
djela protiv imovine, ve i onda kada je uinjeno krivino djelo iji je primarni objekat zatite neka druga
vrijednost ukoliko je ono uinjeno da bi se proizveli odreeni efekti na imovini. Pored toga, mora se raditi o
imovini koja je bila povjerena uiniocu krivinog djela ili kojoj je imao pristup u vrenju svog poziva,
djelatnosti ili dunosti. Najzad, krivino djelo mora biti izvreno zloupotrebom poziva, djelatnosti ili dunosti.
Drugi uslov za primjenu ove mjere bezbjednosti jeste da postoji opasnost da e uinilac ponovo izvriti
krivino djelo zloupotrebom svog poziva, djelatnosti ili dunosti u vezi sa imovinom koja mu je bila povjerena
ili kojoj ima pristup. Opasnost u smislu ove mjere bezbjednosti postoji kad sud na osnovu svih okolnosti sluaja
i na osnovu linosti uinioca krivinog djela doe do uvjerenja da e obavljanje navedenih djelatnosti
podsticajno djelovati na uinioca da ponovo izvri krivino djelo zloupotrebom svog poziva, djelatnosti ili
dunosti u vezi sa imovinom koja mu je povjerena ili kojoj im pristup.
Ova mjera se izrie u odreenom vremenskom trajanju koje ne moe biti krae od jedne niti due od 10
godina. Vrijeme trajanja ove mjere rauna se od dana pravosnanosti sudske odluke kojom je mjera izreena. U
vrijeme trajanja ove mjere ne uraunava se vrijeme koje je uinilac proveo u zatvoru niti vrijeme koje je proveo
u zdravstvenoj ustanovi za uvanje ili lijeenje. Naelno, ova mjera bezbjednosti se moe izrei uz svaku
krivinu sankciju.

25

40. ZABRANA UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM

Posebni uslovi za izricanje ove mjere bezbjednosti su:
- da je izvreno krivino djelo protiv bezbjednosti saobraaja i
- da postoji opasnost da e uinilac upravljajui motornim vozilom ponovo uiniti takvo krivino
djelo.
Navedeni uslovi su postavljeni kumulativno i ukoliko sud utvrdi da su ovi uslovi ispunjeni u
konkretnom sluaju moe, ali ne mora, izrei ovu mjeru bezbjednosti. Smatra se da e izricanje ove mjere biti
opravdano u sluaju kada sud doe do uvjerenja da bi daljnje upravljanje motornim vozilom od strane uinioca
krivinog djela bilo opasno jer se radi o licu koje je sklono krenju saobraajnih propisa ili je ve kanjavano za
takva djela, odnosno da se radi o licu koje zbog bolesti ovisnosti ili nekih drugih okolnosti nije fiziki ili
psihiki sposobno da upravlja motornim vozilom, te je radi otklanjanja te opasnosti neophodno izrei ovu mjeru
bezbjednosti.
Zabrana upravljanja motornim vozilom se moe odnositi na odreenu vrstu motornog vozila ili na
odreenu kategoriju tih vozila. Sutina ove mjere bezbjednosti jest u tome da se uiniocu krivinog djela
zabrani upravljanje motornim vozilom za odreeni vremenski period i ono se ne moe poistovjeivati sa mjerom
oduzimanja vozake dozvole.
Zabrana upravljanja motornim vozilom je dopunska krivina sankcija i izrie se uz neku drugu
krivinu sankciju. Ona se izrie u odreenom vremenskom trajanju koje ne moe biti krae od tri mjeseca niti
due od pet godina, raunajui od dana pravosnanosti odluke kojom je izreena. Vrijeme koje je uinilac
proveo u zatvoru, odnosno u zdravstvenoj ustanovi za uvanje i lijeenje ne uraunava se u trajanje ove mjere
bezbjednosti.

41. ODUZIMANJE PREDMETA (pojam i uslovi za izricanje)

Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvrenje krivinog djela ili koji su nastali
izvrenjem krivinog djela mogu se oduzeti ako su svojina uinioca.
Pod predmetima koji su upotrijebljeni za izvrenje krivinog djela podrazumjevaju se oni predmeti
kojima je krivino djelo izvreno, odnosno kojima se uinilac posluio pri izvrenju krivinog djela i koji su
zapravo u kauzalnoj vezi sa izvrenim krivinim djelom. U pitanju su predmeti kojima je preduzeta radnja
izvrenja ili kanjiva pripremna radnja. Predmeti koji mogu biti upotrijebljeni za izvrenje krivinog djela su
raznovrsni i mnogobrojni, npr. razna oruja, orua, predmeti iz svakodnevne upotrebe.
Predmete koji su nastali izvrenjem krivinog djela treba razlikovati od predmeta do kojih se dolo
izvrenjem krivinog djela, odnosno koje je uinilac pribavio izvrenjem krivinog djela ili koje je dobio kao
nagradu za izvreno krivino djelo. Takvi predmeti predstavljaju imovinsku korist do koje je uinilac doao
izvrenjem krivinog djela i oni se oduzimaju primjenom krivinopravne mjere oduzimanje imovinske koristi
pribavljene krivinim djelom.
Izricanje ove mjere bezbjednosti je fakultativno, ali je zakonodavac predvidio mogunost da se
zakonom moe odrediti obavezno oduzimanje predmeta.
Oduzimanje predmeta je mjera bezbjednosti koja se moe izrei uvijek kada postoje uslovi za njeno
izricanje, nezavisno koja je krivina sankcija izreena uiniocu krivinog djela.

42. VASPITNE PREPORUKE ILI NALOZI (pojam, vrste i uslovi za izricanje)

U pitanju su takve krivinopravne mjere koje nemaju karakteristike krivinih sankcija, jer se izriu
maloljetnom uiniocu krivinog djela bez voenja krivinog postupka. Zapravo, u pitanju su alternativne
krivinopravne mjere koje imaju za cilj izbjegavanje voenja krivinog postupka i samim tim stigmatizaciju
(igosanje) maloljetnog uinioca krivinog djela kroz status osuivanog lica. S obzirom da se radi o
alternativnim krivinim mjerama koje su namijenjene za laka krivina djela, zakonodavac je ograniio
mogunost njihove primjene na krivina djela za koja je propisana novana kazna ili kazna zatvora do tri
godine.
Vaspitne preporuke moe izrei nadleni tuilac ili sudija za maloljetnike ako je u pitanju krivino
djelo za koje je propisana novana kazna ili kazna zatvora do tri godine, pod uslovom da maloljetni izvrilac
prizna krivino djelo i izrazi spremnost na pomirenje sa oteenim.
Svrha vaspitnih preporuka jeste da se ne pokrene krivini postupak prema maloljetnom uiniocu
krivinog djela i da se primjenom vaspitnih preporuka utie na maloljetnika da ubudue ne ini krivina djela.

26

Na zakonodavac je predvidio osam vrsta vaspitnih preporuka.

Nadleni tuilac moe primijeniti sljedee vaspitne preporuke:
1. lino izvinjenje oteenom;
2. naknadu tete oteenom;
3. redovno pohaanje kole i
4. posjeivanje vaspitnih, obrazovnih, psiholokih i drugih savjetovalita.
Sudija za maloljetnike moe primijeniti:
1. rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice;
2. prihvatanje odgovarajueg zaposlenja;
3. smjetaj u drugu porodicu, dom ili ustanovu i
4. lijeenje u odgovarajuoj zdravstvenoj ustanovi.
Vaspitne preporuke su vremenski ograniene. One mogu trajati najdue jednu godinu. Ovlateni tuilac
ili sudija za maloljetnike su obavezni da prate ostvarenje izreene vaspitne preporuke i da je po potrebi ukinu ili
zamijene drugom.
43. POJAM, KARAKTERISTIKE I VRSTE VASPITNIH MJERA
Vaspitne mjere su zakonom odreene mjere kojima se ostvaruje zatita drutva od kriminaliteta putem
vaspitanja i prevaspitanja maloljetnika, koje izrie sud prema maloljetnom uiniocu zbog uinjenog krivinog
djela, a koje se sastoje u ograniavanju njihovih sloboda i prava. Krivino pravo predvia tri vrste vaspitinih
mjera:
1. disciplinske mjere: ukor i upuivanje u disciplinski centar za maloljetnike;
2. mjere pojaanog nadzora: od strane roditelja, usvojioca ili staraoca; u drugoj porodici; od strane
nadlenog organa socijalnog staranja;
3. zavodske mjere: upuivanje u vaspitnu ustanovu; upuivanje u vaspitno-popravni dom i upuivanje u
drugu ustanovu za osposobljavanje.
Disciplinske mjere se primjenjuju prema onom maloljetniku prema kojem nije potrebno preduzeti
trajnije vaspitne mjere, pogotovo ako je krivino djelo izvrio iz nepromiljenosti ili lakomislenosti. Sutina
ovih mjera je u tome da se maloljetnik opomene da e u sluaju ponovnog izvrenja krivinog djela prema
njemu biti izreena tea mjera. Ukor je najlaka vaspitna mjera, tom prilikom se maloljetniku ukazuje na
tetnost njegovog postupka. Smatra se da je mjera upuivanje u disciplinski centar pogodna za one maloljetnike
koji vre krivina djela iz obijesti i mladenake neobuzdanosti, te je potrebno kod njih razvijati osjeaj
odgovornosti i discipline. Sud moe maloljetnika uputiti u disciplinski centar na odreeni broj sati i na
neprekidan boravak u ustanovi (koji ne moe biti dui od 20 dana).
Mjere pojaanog nadzora se primjenjuju prema onom maloljetniku prema kojem je neophodno
preduzeti trajnije mjere vaspitanja ili prevaspitanja sa odreenim nadzorom, ali nije neophodno njegovo
izdvajanje iz sredine u kojoj ivi. To je vaspitna mjera koju sud moe izrei ako su roditelji, usvojilac, odnosno
staralac propustili da vre nadzor nad maloljetnikom, a u mogunosti su da ovakav nadzor vre. Ova vaspitna
mjera se izrie u sluaju kada je krivino djelo izvreno usljed vaspitne zaputenosti maloljetnika koja je nastala
zbog nedovoljne brige i nadzora nad ivotom maloljetnika, pod uslovom da su roditelji, usvojioci ili staraoci u
mogunosti da vre nadzor (moralna podobnost). Pojaani nadzor u drugoj porodici je vaspitna mjera koja se
izrie ako roditelj, usvojilac ili staratelj nije u mogunosti da nad maloljetnikom vri nadzor. Pojaani nazdor
organa socijalnog staranja je vaspitna mjera ako roditelj, usvojilac ili staratelj nisu u mogunosti da vre nadzor,
a ne postoje uslovi za predaju maloljetnika drugoj porodici. Ova mjera ne moe trajati krae od jedne niti due
od tri godine, s tim to se naknadno odluuje o njenom prestanku.
Zavodske mjere se primjenjuju u sluaju kada se prema maloljetniku trebaju preduzeti trajnije mjere
vaspitanja ili prevaspitanja i kada je neophodno njegovo izdvajanje iz sredine u kojoj ivi. Upuivanje u
vaspitnu ustanovu je vaspitna mjera koju sud izrie maloljetniku nad kojim treba obezbijediti vrenje stalnog
nadzora od strane strunih vaspitaa u ustanovi za vaspitanje maloljetnika. Maloljetnik tu ostaje najmanje est
mjeseci, a najvie tri godine. O trajanju se sud naknadno odluuje. Upuivanje u vaspitno-popravni dom je
vaspitna mjera koja se izrie maloljetniku prema kojem treba primijeniti pojaane mjere prevaspitanja. Sud
posebno uzima u obzir teinu i prirodu uinjenog krivinog djela i okolnost da li su prema maloljetniku ranije
bile izreene vaspitne mjere ili kazna maloljetnikog zatvora. U vaspitnopopravnom domu maloljetnik ostaje
najmanje jednu, a najvie pet godina. Sud se naknadno odluuje o trajanju. Ova mjera se razlikuje od prethodne
po tome to se u prvoj maloljetnik upuuje u ustanovu u kojoj se nalaze i druga lica koja nisu izvrila krivina
djela, ali su vaspitno zaputena, dok se u ovoj mjeri maloljetnik upuuje u ustanovu u kojoj se nalaze samo

27

maloljetna lica koja su uinila krivina djela. Upuivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje je vaspitna mjera
koja se maloljetnom izvriocu krivinog djela, koji je ometen u psihikom ili fizikom razvoju, moe izrei
umjesto upuivanja u vaspitnu ustanovu ili vaspitno-popravni dom.
44. MALOLJETNIKI ZATVOR (pojam i uslovi za izricanje)
Maloljetniki zatvor je krivina sankcija koja je po formi kaznena mjera, ali je po sutini vaspitna mjera
sa ciljem vaspitanja i prevaspitanja maloljetnog uinioca krivinog djela. To je jedina kazna koja se moe izrei
licu koje je u vrijeme izvrenja djela bilo maloljetno. Obzirom da se radi o specifinoj krivinoj sankciji za
maloljetne uinioce krvinog djela, zakonodavac je predvidio posebne uslove za njeno izricanje. Uslovi su
sljedei:
1. da je maloljetnik u vrijeme izvrenja krivinog djela bio stariji od 16 i mlai od 18 godina ivota (stariji
maloljetnik);
2. da je izvreno krivino djelo za koje je zakonom propisana kazna tea od pet godina zatvora;
3. da postoji visok stepen krivine odgovornosti maloljetnika i
4. da zbog tekih posljedica djela i visokog stepena krivine odgovornosti ne bi bilo opravdano
maloljetniku izrei vaspitnu mjeru.
Svi ovi uslovi se moraju ispuniti, ako se eli ispuniti kazna maloljetnikog zatvora. Meutim, niti u
jednom sluaju sud nije duan izrei kaznu maloljetnikog zatvora; izricanje te kazne je fakultativno.
Maloljetniki zatvor se ne moe izrei u kraem trajanju od jedne godine niti u duem trajanju od deset godina
(opti minimum i maximum ove kazne zatvora). Prilikom odmjeravanja kazne sud uzima u obzir sve okolnosti
koje mogu uticati da kazna bude vea ili manja.
Postoje i pravila o zastari kazne maloljetnikog zatvora. Ona se nee izvriti ako je proteklo deset
godina od osude na maloljetniki zatvor preko pet godina; pet godina od osude na maloljetniki zatvor preko tri
godine i tri godine od osude na maloljetniki zatvor do tri godine.
45. PRIMJENA VASPITNIH MJERA I MALOLJETNIKOG ZATVORA
PREMA PUNOLJETNIM LICIMA ZA KRIVINA DJELA
KOJA SU IZVRILA KAO MALOLJETNICI
Posebna su pravila za suenje punoljetnim licima kada su krivino djelo poinili kao maloljetnici. Pri
tome se pravi razlika izmeu lica koja su izvrila krivino djelo kao mlai maloljetnici ili kao stariji
maloljetnici.
Suenje punoljetnom licu koje je krivino djelo izvrilo kao mlai maloljetnik moe se vriti samo pod
uslovom da u vrijeme suenja nije navrio 21 godinu i da je u pitanju krivino djelo za koje je propisana kazna
tea od pet godina. Moe se izrei vaspitna mjera pojaanog nadzora ili zavodska mjera.
Punoljetnom licu koje je krivino djelo izvrilo kao stariji maloljetnik moe se suditi bez ikakvih
ogranienja vezanih za njegov uzrast u vrijeme suenja ili za teinu krivinog djela.
Izuzetno, punoljetnom licu koje je u vrijeme suenja navrilo 21 godinu moe se, umjesto
maloljetnikog zatvora, izrei kazna zatvora ili uslovna osuda.
Pri odluivanju i vrsti krivine sankcije, sud naroito uzima u obzir teinu uinjenog djela, vrijeme koje
je proteklo od izvrenja djela, vladanje uinioca.
46. PRIMJENA VASPITNIH MJERA PREMA MLAIM PUNOLJETNIM LICIMA
Ovu kategoriju sainjavaju lica koja su u vrijeme izvrenja krivinog djela bila punoljetna, a u
vrijeme suenja nisu navrila 21 godinu. Prema njima se pod odreenim uslovima mogu primijeniti i krivine
sankcije koje su predviene za maloljetne izvrioce krivinih djela. Prema njima se moe izrei zavodska
vaspitna mjera, ako se s obzirom na njegovu linost i okolnosti pod kojima je krivino djelo uinjeno moe
oekivati da e se i vaspitnom mjerom postii svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne.
Ova mjera moe najdue da traje do navrene 23 godine ivota uinioca krivinog djela. Mlaoj
punoljetnoj osobi sud moe izrei sve mjere sigurnosti osim mjere zabrane vrenja poziva, djelatnosti ili
dunosti.
47. ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI (pravna priroda, osnov, nain i zatita oteenog)

28

Oduzimanje imovinske koristi je specifina krivinopravna mjera koja se sastoji u oduzimanju

imovinske koristi koja je steena izvrenjem krivinog djela. Pravna priroda ove mjere je specifina, ona ima
neke karakteristike krivinih sankcija, ali ne spada u sistem krivinih sankcija. Kao i krivina sankcija izrie se
samo na osnovu izvrenog krivinog djela i to u krivinom postupku. Ali za razliku od krivinih sankcija, ova
mjera ne sadri u sebi drutveni prekor niti njeno izricanje zavisi od prirode i teine krivinog djela.
Uiniocu se ne oduzimaju niti ograniavaju neka njegova prava ili slobode, on se ne opominje, niti
upozorava zbog izvrenog krivinog djela. Uiniocu se samo oduzima imovinska korist steena izvrenjem
krivinog djela. Ova krivinopravna mjera regulisana je i Konvencijom o pranju, traganju, privremenom
oduzimanju i oduzimanju prihoda steenog krivinim djelom. KZRS propisano je da niko ne moe zadrati
imovinsku korist pribavljenu krivinim djelom.
Dakle, osnov za oduzimanje imovinske koristi je pravosnana sudska odluka kojom je utvreno da je
izvrenjem krivinog djela ostvarena imovinska korist.
Od uinioca se oduzima novac, predmeti od vrijednosti i svaka druga imovinska korist koja je
pribavljena krivinim djelom, a ako oduzimanje nije mogue, uinilac e se obavezati da plati novani iznos
koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi.
Prihodi ili druge koristi koje su steene iz imovinske koristi pribavljene krivinim djelom ili iz imovine
u koju je imovinska korist pribavljena krivinim djelom pretvorena ili iz imovine s kojom je imovinska korist
pribavljena krivinim djelom sjedinjena, takoe se smatraju imovinom koja je pribavljena krivinim djelom, te
je i njihovo oduzimanje obavezno primjenom krivinopravne mjere oduzimanje imovinske koristi.
48. PRAVNE POSLJEDICE OSUDE (pojam, znaaj, vrste)
Pravne posljedice osude predstavljaju specifine krivinopravne mjere koje nastaju po sili zakona
(automatski) nakon osude za odreeno krivino djelo ili na odreenu kaznu. U pitanju su takve mjere koje
pogaaju uinioca krivinog djela nakon pravosnanosti presude kojom mu je izreena osuda na odreenu
kaznu ili osuda za odreeno krivino djelo, odnosno nakon izdrane, oprotene ili zastarjele kazne. One esto
pogaaju izvrioca tee od izreene krivine sankcije. One su zapravo daljnji negativni efekti osude na odreenu
kaznu ili za odreeno krivino djelo, koji pogaaju izvrioca.
Sudija koji izrie kaznu esto ni sam ne zna koje e pravne posljedice proizvesti izreena kazna na
kasniji ivot osuenog. Pravne posljedice osude zapravo onemoguavaju uiniocu uspostavljanje onog pravnog
i drutvenog poloaja koji je imao prije osude na odreenu kaznu ili za odreeno djelo. Prestrog sistem pravnih
posljedica osude, koji se sastoji u gubitku ili prestanku raznih prava ili nemogunosti sticanja nekih prava, moe
biti znaajan kriminogeni faktor.
Razlog uvoenja pravnih posljedica u krivino zakonodavstvo jeste u injenici da postoje krivina djela
ijim izvrenjem je osueno lice pokazalo da nije podobno da za odreeno vrijeme vri neko zanimanje,
djelatnost ili funkciju, te da mu ta mogunost treba biti uskraena za odreeni vremenski period. Npr. lice koje
je izvrilo zloupotrebu slubenog poloaja ili ovlatenja, po pravilu je nepodobno da odmah, nakon izvrene
kazne ili nakon izreene pravosnane presude, obavlja funkciju koju je zloupotrijebilo.
Pravne posljedice osude imaju karakteristike i kazne i mjera bezbjednosti. Po svojoj sadrini, blie su
kaznama, a po cilju koji se njima eli postii, blie su mjerama bezbjednosti. Meutim, one su specifine,
samostalne krivinopravne mjere koje ne izrie sud, ve nastupaju po sili zakona (automatski). Krivini zakon je
odredio samo opte okvire za pravnu regulativu pravnih posljedica osude.
Osude za odreena krivina djela ili na odreene kazne mogu imati za pravnu posljedicu prestanak,
odnosno gubitak odreenih prava (prestanak vrenja odreenih poslova ili funkcija u organima dravne vlasti,
dravnim organima, prestanak radnog odnosa ili prestanak vrenja odreenog zvanja, poziva ili zanimanja,
gubitak ina vojnog starjeine i oduzimanje odlikovanja) ili zabranu sticanja odreenih prava (zabrana
vrenja odreenih poslova ili funkcija u organima dravne vlasti, dravnim organima, preduzeima, zabrana
istupanja u tampi i sl.).
Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za izvreno krivino djelo uiniocu izreena novana
kazna, uslovna osuda ili sudska opomena ili kad je uinilac osloboen od kazne, samo u sluaju kada je za
krivino djelo izreena kazna zatvora.
Pravne posljedice osude koje se sastoje u prestanku, odnosno gubitku odreenih prava nastaju
danom pravosnanosti presude kojom je izreena kazna zatvora za odreeno krivino djelo ili u odreenom
trajanju. Brisanjem osude, tj. rehabilitacijom prestaju pravne posljedice osude.
Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja odreenih prava nastupaju danom
pravosnanosti presude s tim to se njihovo trajanje rauna od dana izdrane, oprotene ili zastarjele kazne.
Krivinim zakonom je propisano da one mogu trajati najdue pet godina od dana izdrane, oprotene ili
zastarjele kazne, ako za pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano krae trajanje.
Istekom predvienog roka nastupa zakonska rehabilitacija, tj. brie se pravna posljedica osude.

29

Pravna posljedica moe i da prestane na osnovu sudske odluke, mogu se ukinuti aktom amnestije i
pomilovanja, s tim to se aktom pomilovanja moe i skratiti trajanje pravne posljedice osude.
49. POJAM I VRSTE REHABILITACIJE
Za resocijalizaciju osuenih lica, njihov poloaj u drutvu nakon izdrane kazne i njihovu rehabilitaciju,
od izuzetnog su znaaja odredbe krivinog zakona o upisu u kaznenu evidenciju i koritenju podataka iz
kaznene evidencije kao i odredbe o brisanju osude iz kaznene evidencije. Kroz sadraj ovih odredaba dolazi do
izraaja stav drutva prema osuenom koji je izdrao kaznu.
U krivinopravnom smislu, pojam rehabilitacije se uglavnom tumai kao ponovno uspostavljanje
ranijeg poloaja osuenog lica kao punopravnog graanina i stavljanje u zaborav njegove kriminalne prolosti,
ime mu se zapravo daje status neosuivanog lica. Sutina rehabilitacije se ogleda u tome da se njome nastoji
obezbijediti osuenom licu da mu ranija presuda za izvreno krivino djelo u kasnije redovnom ivotu ni u
emu ne smeta. Rehabilitacijom se nastoji obezbijediti uspostavljanje pravne jednakosti lica koje je osuivano
sa licima koja to nisu. Zbog toga je rehabilitacija izuzetno bitan institut krivinog prava.
Niti u jednom krvinopravnom sistemu rehabilitacija nema isti sadraj u razliitim vremenskim
periodima. Razlikujemo model pune rehabilitacije koja se bazira na fikciji neosuivanosti (protekom
odreenih rokova osueno lice se smatra neosuivanim i presuda se brie iz kaznene evidencije) i model
ograniene rehabilitacije (nema fikcije neosuivanosti, dozvoljava se brisanje lakih osuda, ali lice doivotno
zadrava status osuenog lica).
Zatita drutva od kriminaliteta zahtijeva postojanje trajne i dobro ureene baze podataka koja e
sadravati sve podatke o uiniocu, krivinom djelu, nainu izvrenja i sl. ime se moe doprinijeti otkrivanju
uinilaca pojedinih krivinih dijela (podaci o pedofilima, serijskim ubicama i sl.).
Na potrebu postojanja instituta rehabilitacije upuuje i princip pravednosti, jer je neopravdano da lice
cijelog ivota trpi negativne efekte svoje osuivanosti.
U krivinom zakonodavstvu RS prihvaen je koncept pune rehabilitacije koja se temelji na fikciji
neosuivanosti. Fikcija neosuivanosti vrijedi i u krivinom postupku za novo krivino djelo tako da sud ne
smije uzeti raniju osudu kao oteavajuu okolnost ako je u odnosu na nju nastupila rehabilitacija. Lice koje je
osuivano, nakon rehabilitacije, ima pravo poricati raniju osudu i zbog toga ne moe biti pozvan na
odgovornost.
Rehabilitacija moe biti zakonska i sudska. Zakonska (automatska) nastupa po sili zakona i moe
nastati samo u odnosu na lica koja ranije nisu osuivana ili se po zakonu smatraju neosuivanim. Zakonska
rehabilitacija je ograniena (samo za lica kojima je izreena sudska opomena, uslovna osuda, oslobaanje od
kazne, novana kazna i kazna maloljetnikog zatvora, kao i kazna zatvora u kraem trajanju). Sudska je
brisanje osude iz kaznene evidencije po molbi osuenog lica, a na osnovu sudske odluke. Ona se moe dati licu
koje je osueno na kaznu zatvora preko tri godine do pet godina, ako je proteklo osam godina od izdrane,
oprotene ili zastarjele kazne, a u tom periodu osueni nije izvrio krivino djelo.
Ni sudska, ni zakonska rehabilitacija ne moe nastupiti u odnosu na lica koja su osuena na kaznu
zatvora preko pet godina. Ta lica doivotno ostaju upisana u kaznenu evidenciju i zadravaju status osuenog
lica.
Zakonodavac je izriito predvidio da se podaci o brisanoj osudi ne mogu dati nikome. Dakle, ni
organima pravosua koji vode krivini postupak prema licu koje je rehabilitovano. U uvjerenju koje se
graanima daje na osnovu kaznene evidencije ne smije se spominjati brisana osuda i brisane pravne posljedice
osude. Niko ne smije traiti od graana da podnesu dokaz o svojoj osuivanosti ili neosuivanosti, a graani
prema zakonu i ne mogu dobiti takve podatke. Kako zakonodavac nije predvidio sankcije za krenje ove
zabrane, u praksi se jo uvijek u velikom broju sluajeva, u razliitim situacijama zahtijeva dostavljanje
uvjerenje o neosuivanosti. Graanima se ovi podaci daju samo u sluaju regulisanja njihovih prava u
inostranstvu.
49. POJAM I VRSTE ZASTARJELOSTI
Zastarjelost je institucija kojom se ograniava pravo drave da uiniocu krivinog djela sudi i izrekne
krivinu sankciju, odnosno da se izvri izreena krivina sankcija nakon proteka odreenog vremena. Meutim,
postoje krivina djela kod kojih se legitimnost krivinopravne represije ne dovodi u pitanje ni nakon proteka
znatnog vremenskog perioda od momenta njihovog izvrenja, npr. krivina djela ratnih zloina i genocida.
Osnovni razlog za nezastarivost ovih krivinih djela jeste njihova priroda i teina.
Zastarjelost nastupa automatski po sili zakona.

30

Pravosudni organi mogu svojim aktivnostima produiti rokove zastarjelosti, ali je ne mogu apsolutno
iskljuiti. Sud i drugi organi u krivinom postupku su obavezni po slubenoj dunosti da vode rauna o
rokovima zastarjelosti.
Postoji nekoliko vrsta zastarjelosti:
1. zastarjelost krivinog gonjenja;
2. zastarjelost izvrenja kazne i
3. zastarjelost izvrenja sporedne kazne i mjere bezbjednosti.
Zastarjelost krivinog gonjenja je zakonski osnov za prestanak ovlatenja nadlenih organa da protiv
odreenog lica preduzmu krivino gonjenje. Protekom odreenog vremena poslije izvrenog krivinog djela
protiv uinioca se ne moe pokrenuti niti voditi krivini postupak. Poetak roka zastarjelosti krivinog gonjenja
poinje tei od dana kada je djelo izvreno. Najdui rok zastarjelosti kod nas je 35 godina od izvrenja krivinog
djela, a najkrai rok je tri godine. Zastarjelost ne tee u toku obustave zastarjelosti i u vrijeme prekida toka
zastarjelosti.
Zastarjelost izvrenja kazne je nemogunost izvrenja izreene kazne u pravosnanoj presudi po
proteku zakonom predvienog roka. Rok zastarjelosti poinje tei od dana pravosnanosti presude kojom je
izreena kazna.
Zastarjelost izvrenja sporednih kazni i mjera bezbjednosti odnosi se na novanu kaznu kada je ona
izreena kao sporedna i na izreene mjere bezbjednosti. Zastarjelost izvrenja novane kazne koja je izreena
kao sporedna nastupa protekom dvije godine od dana pravosnanosti presude kojom je izreena.
50. AMNESTIJA I POMILOVANJE (pojam i uslovi)
Amnestija i pomilovanje su akti milosti kojima se na izvjestan nain mijenja sudska odluka kojom je
izreena krivina sankcija uiniocu krivinog djela ili se utie na krivino gonjenje, pravne posljedice osude kao
i na brisanje osude. To su akti koje donose najvii organi vlasti u dravi i koji se meusobno razlikuju po tome
ko ih donosi, na koga se odnose i po svojoj sadrini.
Amnestija je akt koji daje najvie predstavniko tijelo, tj. Narodna skuptina RS, kao zakonodavni
organ i donosi se u formi zakona. Amnestijom se poimenino neodreenom broju lica daje osloboenje od
izvrenja kazne, zamjenjuje se izreena kazna blaom kaznom, odreuje se brisanje osude ili se ukida odreena
pravna posljedica osude. U zakonu kojim se daje amnestija ne navode se imena lica na koja se ona odnosi, ve
se njome obuhvaaju sva lica koja su osuena za odreena krivina djela ili na odreenu vrstu i visinu kazne.
Oslobaanjem od izvrenja kazne oprata se izreena kazna potpuno ili djelimino.
Jednom data amnestija ne moe se opozvati, a lice koje je obuhvaeno amnestijom ne moe odbiti blagodati
amnestije, ak i onda kada npr. ima interes da bude krivino gonjen kako bi dokazao svoju nevinosti. Davanjem
amnestije ne dira se u prava treih lica koja se zasnivaju u osudi.
Pomilovanje je akt milosti kojim se poimenino odreenim licima daje potpuno ili djelimino
oslobaanje od izvrenja kazne, zamjenjuje se izreena kazna blaom kaznom ili uslovnom osudom, odreuje se
brisanje osude ili se ukida, odnosno odreuje krae trajanje pravne posljedice osude ili mjere bezbjednosti. U
sadarajnom smislu pomilovanje se razlikuje od amnestije, jer ne obuhvata aboliciju (ponitenje). Kada je u
pitanju zamjena izreene kazne ona se pomilovanjem moe zamijeniti i uslovnom osudom, to nije sluaj kod
amnestije.
Pomilovanje je akt koji donosi Predsjednik RS (odnosno drave), na nain koji je propisan Zakonom o
pomilovanju. Pomilovanje se ne moe dati za krivina djela genocida, ratnih zloina niti zloina protiv
ovjenosti. Molbu za pomilovanje moe podnijeti sam optueni, njegov zakonski zastupnik, brani ili
vanbrani drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojilac, hranilac, brat, sestra. Molba se moe podnijeti odmah
nakon pravosnanosti presude. Krivinim zakonom je odreeno da se pomilovanje licu koje je osueno na
kaznu dugotrajnog zatvora ne moe dati prije nego to izdri 3/5 ove kazne.

31

POSEBNI

DIO

52. UBISTVO (osnovne karakteristike djela)

Ubistvo je krivino djelo koje se sastoji u umiljajnom lienju ivota drugog lica. Postoje razliiti
oblici ubistva. Krivino djelo o kojem ovdje govorimo oznaava se kao obino ubistvo.
Pod obinim ubistvom podrazumjeva se umiljajno liavanje ivota drugog lica koje nije praeno
dodatnim, posebnim okolnostima koje, kada postoje, mijenjaju teinu i oblik ovog djela. Obino ubistvo postoji
samo onda ukoliko u konkretnom sluaju ne postoje obiljeja nekog drugog oblika ovog krivinog djela. Radnja
izvrenja nije odreena kroz precizno postavljanje djelatnosti kojima se prouzrokuje smrt drugog lica, ve je
odreena posredno na nain na koji je opisana posljedica - liavanje ivota. Uglavnom se radi o aktivnim
radnjama (injenju) iako se ubistvo moe izvriti i pasivnim radnjama (neinjenjem) tj. proputanjem radnje
koje je lice obavezno uiniti da bi sprijeilo nastupanje smrti. Posljedica djela je smrt drugog lica.
Objekat krivinog djela je iv ovjek, tj. ivo ljudsko bie od roenja pa do smrti. Pod momentom
roenja podrazumjeva se momenat nastupanja prvih poroajnih trudova. Protivpravne radnje kojima je
prouzrokovana povreda ljudskog ivota do ovog momenta ne mogu se smatrati radnjom izvrenja krivinog
djela ubistva, ve krivinog djela protivpravnog prekida trudnoe. U krivinopravnom smislu, ovjekov ivot
prestane prestankom rada mozga kao centra svih fizikih i psihikih funkcija, nakon tog trenutka preduzimanje
odreenih radnji nad tijelom ovjeka ne smatra se izvrenjem krivinog djela.
Subjektivnu stranu djela ini umiljaj, direktni ili eventualni, o kojoj je vrsti rije procjenjuje sud. Za
ovo krivino djelo predvien je zatvor najmanje pet godina, to znai da je posebni maximum izjednaen sa
optim maximunom kazne zatvora i iznosti 20 godina. Pokuaj krivinog djela je kanjiv.
53. TEKA UBISTVA (pojam i vrste)
Savremena zakonodavstva razlikuju obino, teko (kvalifikovano) i lako (privilegovano) ubistvo.
Osnovi razlikovanja nalaze se u objektivnim i subjektivnim okolnostima pod kojima je djelo izvreno, a koje
ukazuju na odreeni stepen opasnosti djela i uinioca.
Teko ubistvo je umiljajno lienje ivota drugog, izvreno pod posebno oteavajuim okolnostima koje
su predviene zakonom, a koje u toj mjeri utiu na stepen opasnosti uinioca i djela da zakonodavac za ovaj
delikt predvia najteu kaznu ili najteu mjeru kazne. Neophodno je utvrditi da je uinilac bio svjestan svih
elemenata djela, tj. da su kvalifikatorne okolnosti bile obuhvaene njegovim umiljajem. Ukoliko se u
konkretnom sluaju stekne vie kvalifikatornih okolnosti, npr. ubistvo iz koristoljublja izvreno na krajnje
podmukao nain, postojae sticaj kvalifikatornih okolnosti, ali ne i sticaj krivinih djela. Postoji nekoliko oblika
tekog ubistva:
1. ubistvo na naroito svirep nain ili krajnje podmukao nain;
2. ubistvo iz koristoljublja, radi prikrivanja ili izvrenja drugog krivinog djela, iz bezobzirne osvete ili
drugih niskih pobuda;
3. ubistvo pri bezobzirnom nasilnikom ponaanju;
4. ubistvo kojim se umiljajno dovodi u opasnost ivot jo nekog lica;
5. ubistvo vie lica;
6. ubistvo djeteta, maloljetnog lica i bremenite ene;
7. ubistvo sudije ili javnog tuioca u vezi sa izvrenjem njihove sudijske ili tuilake dunosti kao i
ubistvo slubenog ili vojnog lica pri vrenju njihove dunosti;
8. ubistvo izvreno organizovano ili po narudbi.
Za sve oblike tekog ubistva predviena je kazna zatvora u najmanjem trajanju od 10 godina ili kazna
dugotrajnog zatvora.
54. PRIVILEGOVANA UBISTVA (pojam i vrste)

32

Ubistvo pod osobito olakavajuim okolnostima predstavlja novi oblik krivinog djela ubistva koji je u
krivino zakonodavstvo RS uvedeno reformom krivinog zakonodavstva RS iz 2000. godine. Radi se o lakem
obliku ubistva koji je privilegovan zbog injenice da je umiljajno lienje ivota izvreno pod osobito
olakavajuim okolnostima. Uvoenje ove inkriminacije jeste iznalaenje jednog kompromisnog rjeenja
izmeu javnog interesa ouvanja ovjekovog ivota, sa jedne strane, i prava na smrt kao sastavnog dijela prava
na ivot koje pripada svakom pojedincu.
Savremeni razvoj ovjeanstva prouzrokovao je potrebu usklaivanja normi krivinog prava sa
dostignuima medicinske tehnologije i znanosti i do pojave tzv. prava na smrt, koje se propagira kao pravo
svakog ovjeka da zahtijeva odustajanje od mjera spaavanja, odravanja i produavanja ivota kada je
oigledno da nema mogunosti za ozdravljenje. Veliki broj savremenih zakonodavstava je zahtjev ili molbu
pasivnog subjekta krivino-pravno vrednovalo kao privilegujuu okolnost krivinog djela ubistva. Sam pojam
osobito olakavajuih okolnosti u kontekstu ove inkriminacije teko je precizno odrediti (npr. ubistvo izvreno
iz samilosti ili iz milosra prema pasivnom subjektu, pomaganje u umiranju s namjernim skraivanjem ivota i
sl.)
Predviena kazna je zatvor od jedne do osam godina.
55. TEKA TJELESNA POVREDA (pojam i oblici djela)
To je povreda koja se odnosi na teke povrede tjelesnog integriteta, tj. na teko naruavanje zdravlja
drugog lica. Teka tjelesna povreda moe biti razliita, ne samo po svom intenzitetu i kvalitetu, ve i po svojoj
drutvenoj opasnosti, na ta utiu razliite subjektivne i objektivne okolnosti.
Obina teka tjelesna povreda je takva povreda kojom je tijelo teko povrijeeno ili zdravlje teko
narueno, ali nije dolo do konkretne opasnosti po ivot povrijeenog. Tjelesna povreda kojom su izazvane
promjene na vidljivim dijelovima tijela koji se ne bi mogli podvesti pod pojam unakaenosti. Obina teka
tjelesna povreda po svojoj prirodi predstavlja tjelesnu povredu koja je tea od lake tjelesne povrede, ali je manje
teka od osobito teke tjelesne povrede. Subjektivnu stranu djela ini umiljaj, direktni ili eventualni, a
predviena kazna zatvora je od est mjeseci do pet godina.
Osobito teka tjelesna povreda je takva tjelesna povreda koja se odlikuje odreenim obiljejima koja
ju ine teom od obine tjelesne povrede. Osobito teka tjelesna povreda kojom je doveden u opasnost ivot
povrijeenog, postoji kada je tjelesnom povredom prouzrokovana konkretna opasnost po ivot povrijeenog. To
je ona povreda kojom je uniten ili trajno i u znatnoj mjeri oslabljen vaan dio tijela ili vaan organ. Poseban
oblik osobito teke tjelesne povrede postoji u sluaju kada je tekom tjelesnom povredom prouzrokovana trajna
nesposobnost za rad. Nesposobnost za rad moe biti apsolutna i relativna, zavisno od toga da li je
prouzrokovana nesposobnost za bilo koji rad ili je u pitanju tzv. profesionalna nesposobnost.
Subjektivnu stranu djela ini umiljaj, direktni ili eventualni, a predviena kazna zatvora je od jedne do
osam godina.
Teka tjelesna povreda kvalifikovana smru je najtei oblik teke tjelesne povrede, za koju je
predviena kazna zatvora od jedne do 12 godina zatvora. Ovaj oblik djela postoji u sluaju kada usljed obine
teke tjelesne povrede ili osobito teke tjelesne povrede nastupi smrt povrijeenog lica.
Teka tjelesna povreda iz nehata je poseban oblik tjelesne povrede. Ovaj oblik djela postoji ukoliko je
obina ili osobito teka tjelesna povreda uinjena nehatno (svjesni ili nesvjesni nehat).
Teka tjelesna povreda na mah je laki, privilegovani oblik djela, koji postoji u sluaju kada je obina
teka tjelesna povreda, osobito teka tjelesna povreda ili teka tjelesna povreda kvalifikovana smru izvrena na
mah, od strane uinioca koji je bez svoje krivice doveden u stanje jake razdraenosti napadom, tekim
zlostavljanjem ili tekim vrijeanjem od strane pasivnog subjekta.
56. POVREDA RAVNOPRAVNOSTI GRAANA (pojam i karakteristike djela)
Ravnopravnost i jednakost graana, bez obzira na njihovu rasu, nacionalnu ili vjersku, politiku i drugu
pripadnost, pol, obrazovanje ili drutveni poloaj, predstavljaju jedan od osnovnih ustavnih principa u svim
demokratskim zemljama. Ovo je istovremeno i jedno od osnovnih naela meunarodnog prava, sadrano u
odredbama najznaajnijih meunarodnih dokumenata kojima se reguliu prava ovjeka.
Evropskom konvencijom o ljudskim pravima kojom se garantuje ravnopravnost svim graanima pred
zakonom, zabranjuje se svaka diskriminacija i garantuje podjednaka pravna zatita bez obzira na rasu, pol, jezik,
nacionalnu pripadnosti itd. U BiH ovaj princip ima posebnu vrijednost, jer predstavlja i jednu od osnova
meunacionalnih odnosa meu narodima koji ive u BiH i, takoe, predstavlja garanciju njihovog daljeg
uvrivanja i razvijanja. Obzirom na radnju izvrenja, tj. nain izvrenja, djelo (povreda) se moe pojaviti u
dva oblika:

33

1. kao uskraivanje ili ograniavanje prava graana (uskraivanje je potpuno, a ograniavanje

djelimino onemoguavanje ostvarivanja prava graana koja im pripadaju) i

2. davanje graanima povlastica ili pogodnosti (davanje povlastica ili pogodnosti je omoguavanje
nekom graaninu koritenje njegovih prava, odnosno povoljnijeg poloaja u odnosu na druge).
Izvrilac djela moe biti svako lice, meutim iz prirode djela proizilazi da to mogu samo ona lica koja
su u mogunosti ili poloaju da odluuju o pravima graana (slubena, odgovorna, vojna i neka druga lica).
Djelo je umiljajni delikt.
57. PODMIIVANJE PRI IZBORIMA ILI GLASANJU (pojam i karakteristike djela)
Izborni sistem podrazumjeva slobodno i nepristrasno opredjeljenje biraa kupovinom glasova, kako bi
se glasa naveo da glasa ili da ne glasa za odreeni prijedlog, odnosno da glasa ili ne glasa u odreenom smislu,
a s druge strane ponaanje biraa ukoliko to pravo koristi za sticanje materijalne koristi, naruava se
ostvarivanje legitimnih ciljeva. Izbori i glasovi gube funkciju koju imaju u procesu demokratskog uspostavljanja
vlasti i donoenja odluka. Tada je to oblik manipulacije.
Krivino djelo obuhvata davanje i primanje nagrade ili nekakve druge imovinske koristi.
58. SILOVANJE (pojam i karakteristike djela, oblici)
Prema zakonskoj formulaciji, moemo razlikovati nekoliko oblika krivinog djela silovanja: osnovni,
tei i laki oblik.
Osnovni oblik djela ini onaj ko drugoga prinudi na obljubu ili neku drugu polnu radnju upotrebom sile
ili prijetnjom da e neposredno napasti na ivot ili tijelo tog ili njemu bliskog lica. U pitanju je, dakle, dvoaktno
krivino djelo sastavljeno od prinude i obljube, odnosno druge polne radnje. Izvrilac djela moe biti svako,
odnosno lice mukog ili enskog pola, te stoga ovo djelo spada u delicta communia.
Pasivni subjekt, odnosno rtva djela, moe biti punoljetna osoba, enskog ili mukog roda. Dakle, djelo
moe biti izvreno kako izmeu lica istog pola, tako i izmeu lica suprotnog pola. Radnja izvrenog krivinog
djela silovanja sastoji se od prinude i obljube, odnosno neke druge polne radnje. Za postojanje krivinog djela
silovanja trai se kvalifikovana prijetnja odreenim zlom, tj. prijetnja da e neposredno napasti na ivot ili tijelo
tog ili njemu bliskog lica. Sila ili prijetnja, u kontekstu ovog krivinog djela, moraju biti takvog intenziteta da su
podobni da slome otpor pasivnog subjekta. Meutim, novija sudska praksa i teorija smatraju da je pitanje otpora
pasivnog subjekta, faktiko pitanje i da ga treba procjenjivati zavisno od svih subjektivnih i objektivnih
okolnosti konkretnog sluaja. Otpor postoji i onda kada je rtva u fizikoj ili psihikoj nemogunosti da daje
otpor, jer pasivno trpljenje koje je iznueno silom ili prijetnjom ne predstavlja dobrovoljni pristanak na obljubu
koji bi iskljuivao postojanje krivinog djela silovanja. Krivino djelo silovanje je dovreno kada su ostvarena
oba akta koja ine radnju izvrenja, dakle kada je upotrijebljena prinuda i ostvarena obljuba, odnosno neka
druga polna radnja.
Osnovni oblik djela, tj. pokuaj krivinog djela silovanja postoji ve u momentu kada je prema
pasivnom subjektu upotrijebljena sila ili prijetnja usmjerena na ostvarivanje obljube ili druge polne radnje, a
sam in obljube ili druge polne radnje, nije realizovan.
Subjektivnu stranu djela ini umiljaj, i to direktni umiljaj. Za osnovni oblik djela predviena je kazna
zatvora od jedne do 10 godina.
Kvalifikovani oblici krivinog djela silovanja postoje:
- ako je silovanje izvreno prema maloljetnom licu;
- ako je izvreno na naroito svirep ili poniavajui nain;
- ako je istom prilikom izvreno vie silovanja od strane vie lica;
- ako je usljed djela nastupila teka tjelesna povreda, teko naruavanje zdravlja ili trudnoa
silovanog enskog lica.
Za navedene oblike predviena je kazna zatvora od tri do 15 godina.
Najtei oblik krivinog djela silovanja postoji u sluaju kada je usljed osnovnog oblika djela ili usljed
nekog od prethodno navedenih kvalifikovanih oblika, nastupila smrt lica prema kojem je djelo izvreno.
Takodje, predvien je i poseban oblik silovanja, tzv. polna ucjena, koja je do reforme krivinog
zakonodavstva 2000. godine bila regulisana posebnom inkriminacijom pod nazivom prinuda na obljubu.
Obzirom da je zakonodavac za ovaj oblik silovanja predvidio kaznu zatvora od est mjeseci do pet godina, moe
se rei da je u pitanju laki oblik krivinog djela.
59. POLNO NASILJE NAD DJETETOM (pojam i karakteristike djela, oblici)

34

Osnovna karakteristika krivino pravne zatite polnog integriteta u savremenom drutvu jeste pojaana
krivino pravna zatita polnog integriteta djece i maloljetnika.
Osnovni oblici krivinog djela inkriminiu se vrenjem obljube ili druge polne radnje sa djetetom.
Sutina inkriminacije predstavlja apsolutnu zabranu bilo kakvih polnih radnji sa djetetom, neovisno od toga to
su one dobrovoljne ili ak inicirane od strane djeteta.
Izvrilac djela moe biti mukarac ili ena, a pasivni subjekt je dijete, koje moe biti mukog ili enskog
pola.
Radnja izvrenja je odreena alternativno, kao vrenje obljube ili neke druge polne radnje. Subjektivnu
stranu djela ini umiljaj koji mora da obuhvati i svijest izvrioca u pogledu uzrasta pasivnog subjekta.
Kvalifikovani oblici djela - prvi i tei oblik djela je da je izvrena nasilna obljuba ili druga polna radnja
sa djetetom ili nemonim licem. Drugi tei oblik djela je ako je djelo izvrio nastavnik, vaspita. Kazna za ovo
djelo je od pet do 15 godina.
Posebno kvalifikovani oblik postoji ukoliko je djelo izvreno uz postojanje sljedeih okolnosti:
1. ako je djelo izvreno na naroito svirep nain;
2. ako je istom prilikom izvreno vie djela od strane vie lica;
3. velika nesrazmjera u zrelosti i uzrastu izmeu uinioca i rtve;
4. ako je usljed djela nastupila teka povreda - trudnoa.
Kazna je najmanje pet godina.
Najtei oblik krivinog djela je ako je usljed djela nastupila smrt djeteta.
Kazna je 10 godina ili dugotrajna.
60. TRGOVINA LJUDIMA RADI VRENJA PROSTITUCIJE
(pojam i karakteristike djela, oblici)
Pravni osnov ovog krivinog djela predstavljaju meunarodne konvencije koje apsolutno zabranjuju
trgovinu ljudima pogotovo enama i djecom.
Osnovni oblik djela postoji kada se radi zarade navodi, podstie, namamljuje drugo lice na pruanje
seksualnih usluga i na drugi nain omogui njegova predaja drugome radi pruanja seksualnih usluga. Prema
zakonskoj formulaciji, djelo ini onaj ko na bilo koji nain uestvuje u organizovanju i voenju pruanja
seksualnih usluga. Bitan element krivinog djela je da se navedene radnje izvrenja, preduzimaju radi vlastite
zarade. Izvrilac - pasivni subjekt je punoljetno lice, a moe biti i mukarac i ena.
Tei oblici djela su:
1. kada uinilac radi zarade silom ili prijetnjom upotrebe sile i nanoenja znaajne tete, drugog prinudi na
pruanje seksualnih usluga;
2. kada izvrilac radi zarade, koristei teku situaciju proisteklu iz boravka nekog lica u stranoj zemlji,
prinudi to lice na pruanje seksualnih usluga radi njegovog navoenja da na to profesionalno angauje
drugo lice.
Najtei oblik krivinog djela obuhvata sve naprijed navedene oblike djela koja su uinjena prema
djetetu, maloljetniku - za ovaj oblik predviena je kazna od jedne do 12 godina zatvora.
61. NASILJE U PORODICI ILI PORODINOJ ZAJEDNICI
(pojam i karakteristike djela, oblici)
Nasilje u porodici predstavlja novo krivino djelo koje do sada nije postojalo u naem krivinom
zakonodavstvu. Kriminalnopolitiki cilj ove inkriminacije jeste da sankcionie i sprijei porodino nasilje koje
se najee ispoljava kao nasilje u braku, nasilje prema lanovima zajednikog domainstva i nasilje prema
djeci. Svaki od navedenih oblika podrazumjeva psihiko, fiziko i ekonomsko zlostavljanje i ukazuje na
povrijeivanje i ugroavanje sigurnosti i odnosa povjerenja, uz istovremenu manifestaciju moi i kontrole nad
rtvom.
Krivino djelo nasilje u porodici se javlja u nekoliko oblika.
Osnovni oblik djela postoji u sluaju kada izvrilac primjenom nasilja, drskim ili bezobraznim
ponaanjem ugroava spokojstvo, tjelesni integritet ili duevno zdravlje lana svoje porodice ili porodine
zajednice. Seksualno nasilje koje se esto javlja kao pratilac navedenih oblika nasilja ne moe se obuhvatiti
ovom inkriminacijom, jer je ono inkriminisano krivinim djelima iz grupe krivinih djela protiv polnog
integriteta. Radnja izvrenja osnovnog oblika djela odreena je posljedicom. Najee se radi o upotrebi fizike

35

sile koje se manifestuje kao udaranje, guranje, amaranje, upanje za kosu i sl. Meutim, radnja se moe
sastojati i u vrenju psihikog, emocionalnog, ekonomskog ili duhovnog nasilja.
Ovo krivino djelo spada u rijetka i specifina krivina djela u pogledu svojih subjekata, jer se moe
izvriti samo izmeu ogranienog kruga lica.
Za ovaj oblik predviena je novana kazna ili zatvor do dvije godine.
Tei oblici djela su kada je prilikom izvrenja djela koriteno oruje, opasno orue ili drugo sredstvo
podobno da tijelo teko povrijedi ili zdravlje narui, kada nastupi teka tjelesna povreda ili teko naruavanje
zdravlja ili su ona uinjena maloljetnom licu.
Kvalifikovani oblik djela postoji i u sluaju kada je usljed djela iz prethodnih stavova nastupila smrt
pasivnog subjekta.
Specifian oblik krivinog djela nasilje u porodici ili porodinoj zajednici regulisan je u stavu 5. kojim
se predvia da e se onaj ko lii ivota lana porodice ili porodine zajednice kojeg je prethodno zlostavljao
kazniti zatvorom najmanje 10 godina.
62. NEOVLATENA PROIZVODNJA I PROMET OPOJNIH DROGA
(pojam i karakteristike djela, oblici)
Kriminalnopolitiki cilj ove inkriminacije jeste zatita zdravlja ljudi od tetnog djelovanja zloupotrebe
opojnih droga. Djelo se javlja u nekoliko oblika.
Osnovni oblik krivinog djela neovlatena proizvodnja i promet opojnih droga obuhvata neovlatenu
proizvodnju, preradu, prodaju ili nuenje na prodaju, kupovinu radi prodaje, dranje ili prenoenje,
posredovanje u prodaji ili kupovini i svaki drugi nain kojim se neovlateno stavljaju u promet supstance ili
preparati koji su proglaeni za opojne droge. Radnja izvrenja je odreena alternativno i obuhvata razliite
djelatnosti. Te djelatnosti dijelimo u tri grupe:
1. prvu grupu inile bi one djelatnosti koje se tiu proizvodnje opojnih droga;
2. drugu grupu predstavljaju one djelatnosti kojima se vri stavljanje droge u promet, a to su:
prodaja, nuenje na prodaju i svaki drugi nain neovlatenog stavljanja u promet opojne droge.
Samim postizanjem dogovora izmeu prodavca i kupca izvreno je krivino djelo, roba ne mora
biti predana kupcu;
3. treu grupu djelatnosti predstavljaju one djelatnosti kojima se neovlateno omoguava
stavljanje u promet opojnih droga. To je prije svega, kupovina opojne droge radi prodaje,
dranje ili prenoenje opojne droge, posredovanje u prodaji ili kupovini.
Predmet ovog krivinog djela su supstance koje su Zakonom o proizvodnji i prometu opojnih droga
proglaene za opojne droge. Posljedica djela je ugroavanje zdravlja ljudi. Izvrilac djela moe biti svako lice,
subjektivnu stranu djela ini umiljaj, direktini ili eventualni.
Za osnovni oblik djela predviena je kazna zatvora od jedne do 10 godina.
Kvalifikovani oblici djela postoje u sluaju kada je djelo izvreno od strane vie lica ili je uinilac djela
organizovao mreu preprodavaca ili posrednika ili je za izvrenje djela koristio dijete ili maloljetnika. Obzirom
na znaaj predmeta djela, zakonodavac je predvidio obavezu oduzimanja opojne droge i sredstava za njihovo
spravljanje.
63. OMOGUAVANJE UIVANJA OPOJNIH DROGA (pojam i karakteristike djela, oblici)
Krivinim djelom omoguavanja uivanja opojnih droga zapravo se inkriminiu radnje pomaganja i
navoenje drogog lica na uivanje opojnih droga.
Prema zakonskoj formulaciji, osnovni oblik vri onaj ko navodi drugog na uivanje opojne droge ili mu
daje opojnu drogu da je uiva on ili drugo lice, ili stavlja na raspolaganje prostorije radi uivanja droge ili na
drugi nain omoguuje drugom da uiva opojnu drogu.
Radnja izvrenja odreena je alternativno, tako da se djelo moe izvriti navoenjem drugog na
uivanje opojne droge, stavljanje na raspolaganje prostorija radi uivanja ...
Za postojanje djela dovoljno je da je navoenje preduzeto samo prema jednom licu. Posljedica djela je
ugroavanje, odnosno stvaranje apstraktne opasnosti po zdravlje ljudi. Izvrilac djela moe biti svako lice,
subjektivnu stranu djela ini umiljaj.
Za osnovi oblik djela predviena je kazna zatvora od est mjeseci do pet godina.
Kvalifikovani oblik djela postoji ako je krivino djelo omoguavanje uivanja opojne droge izvreno
prema djetetu, maloljetniku, duevno poremeenom licu ili vie lica, ili je izazvalo naroito teke posljedice. Po
svojoj prirodi ovaj kvalifikovani oblik djela predstavlja djelo kvalifikovano posebnom okolnou.

36

Kvalifikovani oblik djela postoji kada je osnovno djelo izazvalo naroito teke posljedice, odnosno da je
ivot pasivnog subjekta bio doveden u opasnost, ili da je prouzrokovana trajna nesposobnost za rad ili trajno i
teko naruenje njegovog zdravlja.
Za kvalifikovane oblike djela predvien je zatvor od jedne do 10 godina.
Obavezno je oduzimanje predmeta, odnosno opojne droge.
64. POVREDA OSNOVNIH PRAVA RADNIKA (pojam i karakteristike djela, oblici)
Zatitni objekt ovog krivinog djela su prava radnika, odnosno prava koja se tiu zasnivanja ili
prestanka radnog odnosa, plata, naknada, radnog vremena, godinjeg odmora, posebne zatite na rad ena,
omladine, invalida, prekovremenog rada i nonog rada.
Kriminopolitiki cilj ove inkriminacije jeste obezbjeivanje ostvarenja osnovnih prava radnika. Prema
navedenom, objekt zatite ovog krivinog djela nisu sva prava koja pripadaju radniku, ve samo ona koja su
navedena u zakonskom opisu. Radnja izvrenja ovog krivinog djela oznaena je kao svjesno ne pridravanje
zakona i drugih propisa, kolektivnih ugovora o zasnivanju, prestanku radnog odnosa. Obaveze poslodavca i
radnika su navedene u Zakonu o radu RS.
Za postojanje ovog krivinog djela znaajni su i drugi akti, propisi, kolektivni ugovori, statuti, pravilnici
kojima je regulisano nekoliko prava. Ovo krivino djelo moe se izvriti kako pogrenom primjenom navedenih
akata, tako i proputanjem dunosti primjene ovih akata. Svjesno ne pridravanje ovog zakona koje nije imalo
za posljedicu povredu, uskraivanje ili ogranienost ovih prava ne prestavlja krivino djelo, radi se o pokuaju
koji nije kanjiv.
Djelo postoji ukoliko je radnik onemoguen da iskoristi neko od svojih prava (godinji odmor).
Izvrilac djela moe biti svako lice koje je u mogunosti da odluuje o pravima radnika.
Sankcije su novana kazna ili kazna zatvora do jedne godine.
65. KRAA I TEKA KRAA (pojam i karakteristike djela, oblici)
Krivino djelo krae definie se kao oduzimanje tue pokretne stvari u namjeri da se njenim
prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist. Ovo je opti pojam krae koji obuhvata sve
oblike ovog krivinog djela.
U zavisnosti od okolnosti vezanih za izvrenje djela, kraa moe biti: obina, teka i laka (sitna). Ovdje
treba dodati i razbojnitvo i razbojniku krau, kao najtee oblike krae koje karakteriu posebne okolnosti.
Osnovni oblik djela ili obina kraa - nju ini onaj ko tuu pokretnu stvar oduzme u namjeri da
njenim prisvajanjem sebi ili drugome pribavi protivpravnu imovinsku korist. Radnja izvrenja krivinog djela
sastoji se u oduzimanju tue pokretne stvari. Postoje razne teorije koje na razliit nain objanjavaju kada je
kraa dovrena. Teorija kontrektacije (u momentu hvatanja, dodirivanja); teorija ablacije (kada je stvar
odnesena iz prostora u kom se nalazila); teorija ilacije (kraa je dovrena kad je stvar stavljena na neko sigurno
mjesto); teorija aprehenzije (kada je prekinuto ranije, a zasnovano svoje priteanje na stvari) koja je prihvaena
i u naoj teoriji i praksi.
Predmet krivinog djela krae moe biti samo pokretna stvar, dakle stvari koje mogu biti odnesene.
Stvar koja je predmet krae treba da je tua, ne znai da pritealac stvari mora biti vlasnik, ve je bitno da on
ima mogunost faktikog raspolaganja koje je stekao nekim pravnim osnovom ili je ostvareno na protivpravan
nain. Dakle, predmet krae moe biti i ona stvar do koje je lice od koga se oduzima takoe dolo kraom.
Predmet krae moe biti i stvar koja je u susvojini izvrioca krae i drugih lica, ukoliko se oduzima cijela stvar,
a ne samo suvlasniki dio. Predmet krae ne mogu biti stvari koje su u niijoj svojini, dobra u optoj upotrebi,
stvari koje ne pripadaju nikome, kao ni definitivno naputene stvari.
Kraa je umiljajni delikt. Propisana kazna je novana kazna ili zatvor do tri godine.
Laki oblik krae postoji ako vrijednost ukradenih stvari ne prelazi iznos od 200 KM i kada kod
uinioca ne postoji namjera za pribavljanje vee imovinske koristi. Propisana kazna je novana kazna ili zatvor
do jedne godine.
Teka kraa je kvalifikovani oblik krae koji postoji kada se obina kraa vri pod posebnim
okolnostima koje obinoj krai daju tei vid (nain izvrenja, posebna vrijednost ukradenih stvari). Teke krae
dijelimo na:
- provalnu krau ili krau izvrenu obijanjem ili provaljivanjem ili drugim savlaivanjem veih prepreka
da se doe do stvari iz zatvorenih prostora;
- kraa izvrena na naroito opasan nain ili naroito drzak nain;
- kraa od strane naoruanog lica (gdje nije upotrijebljeno oruje, jer bi se u protivnom radilo o
razbojnitvu ili razbojnikoj krai);

37

kraa izvrena od strane vie lica;

kraa izvrena iskoritavanjem stanja prouzrokovanog poarom, poplavom, zemljotresom i sl.;
kraa izvrena iskoritavanjem nemoi ili nekog drugog tekog stanja nekog lica;
kraa stvari ija vrijednosti prelazi iznost 10 000 KM ili od 50 000 KM ili stvari od posebnog
istorijskog, naunog ili kulturnog znaaja.

Subjektivnu stranu djela ini umiljaj. Izvrilac djela moe biti svako lice. Propisana kazna za provalnu
krau je zatvor od jedne do osam godina, za krau na naroito opasan ili drzak nain od jedne do 10 godina, a
za krau od strane naoruanog lica od tri do pet godina.
66. RAZBOJNITVO I RAZBOJNIKA KRAA (pojam i karakteristike djela, oblici)
Razbojnitvo ili nasilna kraa postoji kada se upotrebnom sile protiv nekog lica ili prijetnjom da e se
neposredno napasti na ivot ili tijelo oduzme tua pokretna stvar u namjeri da se tim prisvajanjem pribavi sebi
ili drugom protivpravna imovinska korist.
Razbojnitvo je slino razbojnikoj krai, meutim razlika je u redoslijedu vrenja: kod razbojnitva
prinuda prethodi krai, dok kod razbojnike krae prinuda slijedi poslije krae da bi se zadrala ukradena stvar.
Ovdje kraa i prinuda ine jedan novi, autonomni, krivinopravni sadraj. Sila i prijetnja se preduzimaju radi
savlaivanja ili spreavanja otpora (npr. udarcem prvo onesvijesti lice, pa ga poslije pokrade). Za postojanje
razbojnitva nije potrebno da postoji otpor.
Razbojnitvo je dovreno kada je dovreno oduzimanje stvari.
Pokuaj postoji kada je zapoeto sa upotrebom sile ili prijetnje, odnosno kada su one dovrene, a stvar
nije oduzeta.
Tei oblik postoji ako je pri izvrenju razbojnitva nekom licu umiljajno nanesena teka tjelesna
povreda ili je djelo uinjeno od strane vie lica, ili je upotrijebljeno oruje.
Najtei oblik postoji ako je pri izvrenju djela neko lice umiljajno lieno ivota.
Propisana kazna za djelo razbojnitva je zatvor od jedne do 12 godina, za teu krau od pet do 15
godina zatvora, a za teku zatvor najmanje 10 godina zatvora ili kazna dugotrajnog zatvora.
Razbojnika kraa postoji kada uinilac koji je zateen na djelu krae upotrijebi silu protiv nekog lica
ili prijetnju da e neposredno napasti na ivot ili tijelo, a u namjeri da ukradenu stvar zadri.
Bitno obiljeje ovog krivinog djela je kraa u kojoj je uinilac zateen. To podrazumjeva sve sluajeve
kada se uinilac zatee sa ukradenom stvari na mjestu izvrenja djela ili neposredno nakon izvrenja.
Prinuda se primjenjuje prema licu koje je uinioca zateklo na djelu ili prema licu koje je preduzelo neku
radnju da bi povratilo ukradenu stvar.
Djelo je dovreno primjenom sile ili prijetnje, makar uinilac i nije uspio zadrati ukradenu stvar.
Subjektivna strana djela je umiljaj, obuhvata kao i kod krae namjeru za prisvajanjem, uz svijest i volju da se
upotrijebi prinuda u cilju zadravanja stvari.
Tei oblik djela postoji ako je pri izvrenju razbojnike krae nekom licu umiljajno nanesena teka
tjelesna povreda ili je djelo uinjeno od strane vie lica, ili je upotrijebljeno oruje, ili ako vrijednost stvari
prelazi iznos od 50 000 KM. Najtei oblik djela je ako je pri izvrenju djela razbojnike krae neko lice
umiljajno lieno ivota.
67. PREVARA (pojam i karakteristike djela, oblici)
Nae krivino zakonodavstvo predvia vei broj inkriminacija koje u svojoj osnovi imaju prevarnu
djelatnost koje su prema nekim posebnim obiljejima razvrstane u razliite grupe krivinih djela. Meutim,
imovinska prevara, o kojoj ovdje govorimo, upravljena je protiv imovine uopte, odnosno protiv imovinskih
prava i interesa i predstavlja opte krivino djelo prevare koje je supsidijarno u odnosu na druge oblike prevare.
Kod krivinog djela prevare uinilac koristi zabludu, rtva nije svjesna da je samo instrument u rukama
izvrioca i da ostvaruje njegovu smiljenu igru za ostvarivanje koristoljubivog cilja. Kod prevare se pribavljanje
protivpravne imovinske koristi postie obmanom, navodei rtvu da ona sama preduzme tetno raspolaganje na
raun svoje ili tue imovine.
Osnovni oblik djela postoji kada neko u namjeri da sebi ili drugom pribavi kakvu protivpravnu
imovinsku korist lanim prikazivanjem ili prikrivanjem injenica dovede u zabludu ili odrava u zabludi neko
lice i time ga navede da ovaj na tetu svoje ili tue imovine neto uini ili ne uini.
Radnja izvrenja se sastoji u lanom prikazivanju ili prikrivanju injenica.
Primjer: uklanja se sa robe oznaka koja ukazuje na njen lo kvalitet ili falsifikovanje godine
proizvodnje; lano predstavljanje nekog lica da ispred neke humanitarne organizacije prikuplja pomo.

38

Krivino djelo prevare nee postojati ako je povjerilac obmanom naveo dunika da mu vrati dug.
Djelo je dovreno preduzimanjem radnji na tetu svoje ili tue imovine, pri emu nije neophodno da je
uinilac pribavio protivpravnu imovinsku korist.
Subjektivnu stranu djela ini direktni umiljaj. Propisana kazna je zatvor tri godine.
Laki oblik prevare je kada pribavljena imovinska korist ne prelazi 200 KM, a tei oblici djela postoje
ako pribavljena imovinska korist ili prouzrokovana teta prelazi 10 000KM sa propisanom kaznom zatvora od
est mjeseci do pet godina, a kada iznos prelazi 50 000 KM propisana kazna zatvora je od jedne do 10 godina.
68. PRANJE NOVCA (pojam i karakteristike djela, oblici)
Pranje novca predstavlja poseban oblik privrednog kriminaliteta koji u posljednje vrijeme poprima
ogromne razmjere i predstavlja veliku opasnost za privredni sistem svake drave.
Pod pojmom pranja novca podrazumjevaju se one djelatnosti koje su usmjerene na legalizaciju novca
koji je steen kriminalnim djelatnostima. To su takve djelatnosti kojima se novac ili druge imovinske koristi
koje su dobijene krivinim djelima ili nekim drugim nezakonitim djelima, pretvaraju u ist novac, tj. novac
koji se moe upotrijebiti i koristiti kao legalan prihod u bankovnim, trgovakim, kupoprodajnim, investicijskim,
preduzetnikim i drugim poslovima ili nainima ulaganja. Pranjem novca se prikriva izvreno krivino djelo i
imovinska korist koja je njime ostvarena. Novac, koji je pribavljen na nezakonit nain, u doputenim
poslovima i transakcijama se koristi kao imovina koja je pribavljena na legalan nain. To je sutina pranja
novca.
Novac je opran u trenutku kada njegova transakcija dobije zeleno svjetlo i novac ue u finansijski
sistem drave kao zakonit.
Postupak pranja novca odvija se u tri faze;
1.
prva faza je stavljanje i sastoji se od fizikog ulaska gotovog novca kriminalnog porijekla u
finansijski sistem;
2.
druga faza je polaganje pod kojim se podrazumjeva niz sloenih finansijskih transakcija
kojima se prikriva porijeklo novca;
3.
trea i posljednja faza je integracija kojom se prljavi novac ugrauje u iste fondove i
niim se vie ne razlikuje od zakonito steenog novca.
Uinilac djela moe biti svako lice, subjektivnu stranu djela ini umiljaj koji mora obuhvatiti i znanje
injenice da je u pitanju tzv. prljavi novac. Za ovaj oblik djela predviena je kazna zatvora od est mjeseci do
pet godina. Pokuaj djela je kanjiv.
Ukoliko su novac ili imovina velike vrijednosti, postoji kvalifikovani oblik djela za koji je zaprijeena
kazna zatvora od jedne do 10 godina.
Najtei oblik krivinog djela pranja novca postoji ukoliko su navedena djela izvrena od strane vie lica
koja su se udruila za vrenje takvih djela.
Laki oblik postoji ako je uinilac postupao nehatno, za ovaj oblik djela predviena je kazna zatvora do
tri godine.
69. UTAJA POREZA I DOPRINOSA (pojam i karakteristike djela, oblici)
Ovim krivinim djelom inkriminisano je izbjegavanje plaanja poreza ili doprinosa zdravstvenog ili
penzijskog osiguranja koji su propisani zakonodavstvom RS.
Osnovni oblik djela vri onaj ko izbjegne plaanje poreza propisanih zakonodavstvom RS ili doprinosa
zdravstvenog ili penzijskog osiguranja ne dajui traene podatke ili dajui lane podatke o svom steenom
oporezivom prihodu ili o drugim injenicama koje su od uticaja na utvrivanje ovakvih obaveza, a iznos ije se
plaanje izbjegava prelazi 10 000 KM, ukoliko ne prelazi 10 000 KM nee postojati ovo krivino djelo ve
prekraj.
Npr. uinilac ne podnese poresku prijavu iako je obavezan na njeno podnoenje ili podnese poresku
prijavu, ali u nju ne unese injenice koje su bitne za utvrivanje njegove poreske obaveze.
Izvrilac moe biti svako lice koje je prema pomenutim propisima obavezno na odreena davanja, tj.
plaanje poreza ili doprinosa. Subjektivna strana djela je umiljaj. Za osnovni oblik djela predviena je novana
kazna ili kazna zatvora do tri godine.
Tei oblici djela postoje ukoliko iznos obaveze prelazi 50 000 KM (predviena kazna zatvora od jedne
do 10 godina), odnosno 150 000 KM (kazna zatvora od tri do 15 godina).

39

70. DIVERZIJA (pojam i karakteristike djela, oblici)

Krivino djelo diverzije sadri samo KZ RS. Ovo krivino djelo spada u subverzivna djela, teroristike
akte koji pogaaju privredne potencijale RS, to moe imati mnogostruke tetne posljedice za ekonomski razvoj
i ekonomsku mo, kako RS tako i BiH.
Krivino djelo diverzije ini ko u namjeri ugroavanja ustavnog ureenja ili bezbjednosti RS, ruenjem,
paljenjem ili na drugi nain uniti ili oteti industrijski, poljoprivredni objekat, saobraajno sredstvo, ureaj ili
postrojenje, ureaj sistema veze, ureaj javne upotrebe za vodu ili dr. objekat koji ima vei znaaj za
bezbjednost ili snabdijevanje graana ili za privredu ili funkcionisanje javnih slubi.
Djelo je dovreno unitenjem ili oteenjem navedenih objekata. Djelo spada u umiljajne delikte, a
subjektivna strana djela obuhvata i namjeru ugroavanja ustavnog ureenja ili bezbjednosti RS. Umiljaj
ukljuuje svijest o znaaju objekta djela.
Pokuaj djela je kanjiv, kao i pripremne radnje.
Propisana kazna je zatvor od tri do 15 godina, za kvalifikovane oblike najmanje 10 godina, a ako je pri
izvrenju djela uinilac umiljajno liio ivota jedno ili vie lica, najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog
zatvora.
71. PIJUNAA (pojam i karakteristike djela, oblici)
pijunaa je stara pojava, ona se javlja ve sa prvim sukobima izmeu pojedinih drava. Oduvijek je
bila znaajno i esto koriteno sredstvo u meusobnim odnosima drava, a naroito u vrijeme rata ili neposredne
ratne opasnosti. Ranije se uglavnom sastojala u prikupljanju podataka o vojnoj moi, oruanim snagama,
sistemu odbrane itd.
U novije vrijeme, pijunaa sve vie prerasta u sredstvo za prikupljanje niza drugih podataka i
informacija o drugim dravama, a naroito onih koje su relevantne za ekonomsku mo i unutranje i spoljne
politike odnose dotine drave. Danas se mijenjaju i naini i sredstva vrenja pijunae, postoje organizovane
pijunae u vidu posebnih agentura i obavjetajnih slubi, to krivinopravnu zatitu u ovoj oblasti ini posebno
sloenom.
Osnovni oblik ovog djela sastoji se u saoptavanju, predaji ili injenju dostupnim stranoj dravi, stranoj
organizaciji ili licu koje im slui, tajnih, vojnih, ekonomskih ili slubenih podataka ili dokumenata.
Objekat radnje krivinog djela pijunae predstavljaju dravni, vojni ili slubeni podaci ili dokumenti
koji predstavljaju dravnu, vojnu ili slubenu tajnu.
Da bi saoptavanje ili predaja navedenih podataka predstavljala krivino djelo pijunae, neophodno je
da se oni predaju stranoj dravi, stranoj organizaciji ili licu koje im slui.
Posebni oblici krivinog djela pijunae su:
- stvaranje obavjetajne slube u naoj zemlji i rukovoenje tom slubom,
- stupanje u stranu obavjetajnu slubu, prikupljanje podataka za nju ili pomaganje njenog rada na drugi
nain i
- pribavljanje tajnih podataka ili dokumenata u namjeri njihovog saoptavanja.
Krivino djelo pijunae dovreno je kada su povjerljivi podaci ili dokumenti saopteni, predani ili
uinjeni dostupnim navedenim adresatima. Izvrilac djela moe biti svako lice. Ukoliko se tajni podaci predaju
ili saopte nehatno, radie se o nekom od krivinih djela odavanja tajne.
Propisana kazna za osnovni oblik je zatvor od jedne do 10 godina, a ista kazna je neopravdano
propisana i za djela pripremanja, koje se nikako ne mogu izjednaiti u kanjavanju sa djelom u dovrenom
obliku.
Za kvalifikovane oblike ovog djela propisana kazna je najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog
zatvora.
72. SABOTAA (pojam i karakteristike djela, oblici)
Kao i diverzija, ovo krivino djelo sadri jedino KZRS. I sabotaa spada u subverzivne akte koji
pogaaju privredu i nanose tetne posljedice ekonomskom razvoju. Ona je slina i nekim drugim djelima kao
to su nesavjesno poslovanje u privredi, nesavjestan rad u slubi i dr. djela od kojih se razlikuje uglavnom po
nainu vrenja radnje, odnosno po motivaciji koja postoji na strani uinioca.
Krivino djelo sabotae ini onaj ko u namjeri ugroavanja ustavnog ureenja ili bezbjednosti RS na
prikriven, podmukao ili drugi slian nain u vrenju svoje slubene dunosti ili radne obaveze, prouzrokuje
znatnu tetu za dravni organ ili pravno lice u kojem radi ili za drugi dravni organ ili pravno lice.

40

Zakon u opisu ovog krivinog djela ne precizira ve ostavlja sudu da odreuje radnju izvrenja kroz
posljedicu. Ono to zakon odreuje je nain njenog vrenja koji se sastoji u podmuklom, prikrivenom i slinom
nainu vrenja slubene dunosti, a koje dovodi do navedene tete.
Dok kod diverzanta uinilac postupa javno i otvoreno, kod sabotae uinilac djeluje prikriveno i nastoji
stvoriti privid vrenja dunosti.
Za postojanje djela potrebno je da se radnja izvrenja preduzima u vrenju slubene ili radne obaveze
uinioca djela, to, pored ostalog, potencijalne uinioce krivinog djela svodi samo na odreeni krug lica.
Djelo moe biti uinjeno u dravnim organima, u preduzeima ili nekim drugim pravnim licima.
Potreban je direktan umiljaj. Subjektivna strana djela obuhvata i namjeru ugroavanja ustavnog ureenja ili
bezbjednosti RS.
Izvrilac djela moe biti samo ono lice koje vri radne ili slubene obaveze u dravnom organu ili
organizaciji. Djelo je dovreno sa nastupanjem navedene tete. Pokuaj e postojati ako je radnja poduzeta, ali je
teta izostala. Kanjivo je i pripremanje krivinog djela.
Propisana kazna je zatvor od dvije do 15 godina, za kvalifikovane oblike najmanje 10, a ako je pri
izvrenju djela uinilac sa umiljajem liio ivota jedno ili vie lica, najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog
zatvora.
73. ZLOUPOTREBA SLUBENOG POLOAJA ILI OVLATENJA
(pojam i karakteristike djela, oblici)
Krivino djelo zloupotrebe slubenog poloaja obuhvata ona nezakonita postupanja slubenih lica u
vrenju slube koja se preduzimaju u namjeri pribavljanja za sebe ili drugoga neke koristi, odnosno nanoenje
tete drugome.
Krivino djelo zloupotrebe slubenog poloaja ima karakter opteg krivinog djela protiv slubene
dunosti, s obzirom da veina drugih djela predstavljaju posebne oblike ovog krivinog djela, pa je ono u
odnosu na njih supsidijarnog karaktera, tj. primjenjuje se samo ako se djelatnost slubenog ili odgovornog lica
ne moe kvalifikovati kao neko od tih djela.
Zloupotreba slubenog poloaja spada u prava slubena krivina djela.
Djelo se moe pojaviti u tri oblika: iskoritavanje slubenog poloaja ili ovlatenja, prekoraenje
granica slubenog ovlatenja i nevrenje slubene dunosti.
Iskoritavanje slubenog poloaja ili ovlatenja postoji kada slubeno lice preduzima radnje koje su
formalno u granicama njegovog ovlatenja, ali su one protivpravne u materijalnom smislu, jer su suprotne
interesima i zadacima slube.
Prekoraenje granica slubenog poloaja postoji kada slubeno lice postupa izvan svojih ovlatenja,
izvan svoje stvarne nadlenosti. Uinilac djela prelazi granice svojih slubenih ovlatenja, jer preduzima
slubenu radnju koja je u nadlenosti drugog slubenog lica.
Nevrenje slubene dunosti postoji kada slubeno lice proputa da vri svoju slubenu dunost, da ne
preduzima slubenu radnju koju je obavezan preduzeti, ili kada tu radnju ini tako da se ne moe postii cilj koji
se njenim preduzimanjem treba ostvariti.
Subjektivna strana, pored umiljaja, ukljuuje i namjeru pribavljanja za sebe ili drugoga neke
neimovinske koristi koja se moe izraavati u razliitim oblicima.
Za postojanje djela nije neophodno da je data korist ostvarena, odnosno da je navedena posljedica i
nastala, jer je dovoljno da je uinilac zloupotrijebio svoj poloaj.
Tei oblik djela postoji ako je djelom nanesena znatna teta ili je dolo do tee povrede prava drugog,
to moe biti kako fiziko tako i pravno lice. Nanesena teta moe biti i nematerijalna.
Propisana kazna je zatvor od est mjeseci do pet godina.
Tei oblik djela postoji ako je djelom pribavljena imovinska korist koja prelazi iznos od 10 000 KM, a
najtei oblik ako prelazi iznos od 50 000 KM. Za ovo djelo predviena je kazna zatvora od jedne do osam
godina, odnosno od dvije do 10 godina.
74. PRIMANJE MITA (pojam i karakteristike djela, oblici)
Krivino djelo primanje mita predstavlja osnovno i najznaajnije djelo iz kategorije korupcijskih
krivinih djela. Korupcija, kao i mnogi drugi savremeni oblici kriminaliteta, sve vie poprima karakteristike
inostranosti i transnacionalnosti.
Iako je korupcija kao pojava stara kao i sama drava, jo uvijek ne postoji saglasnost oko jedinstvene
definicije ovog fenomena. Krivina zakonodavstva uglavnom ne sadre posebne definicije pojma korupcije. Sve

41

definicije u osnovi korupciju svode se na zloupotrebe javnih ovlatenja radi nelegalnog ostvarenja sopstvene
koristi za lice koje vri tu funkciju.
Primanje mita predstavlja osnovno krivino djelo iz seta korupcionih delikata. Prema zakonskoj
formulaciji, ovo djelo ini slubeno ili odgovorno lice koje zahtijeva ili primi poklon ili kakvu drugu korist ili
koje primi obeanje poklona ili kakve koristi da u okviru svog ovlatenja izvri radnju koju ne bi smjelo izvriti
ili da ne izvri radnju koju bi moralo izvriti, ili koje poslije izvrenja, odnosno ne izvrenja radnje zahtijeva ili
primi poklon ili kakvu drugu korist.
Ovo krivino djelo ima svoja tri oblika:
- pravo pasivno podmiivanje (radnja izvrenja ovog djela sastoji se u zahtijevanju ili primanju poklona
ili kakve druge koristi za radnju slubenog ili ovlatenog lica koju ne bi smijelo uiniti ili koju bi po
slubenoj dunosti moralo da uini - propisana je kazna zatvora od jedne do osam godina),
- nepravo pasivno podmiivanje (kada slubeno lice zahtijeva ili primi mito da bi izvrilo slubenu
radnju koju i inae mora izvriti ili da ne izvri radnju koju ne smije ni inae da izvri - propisana je
kazna zatvora od jedne do pet godina),
- naknadno pasivno podmiivanje (ovdje se mito zahtijeva ili prima za onu slubenu radnju koja je ve
uinjena ili nije uinjena, bilo da je ona zakonita ili nezakonita - propisana je kazna zatvora do tri
godine).
Predvieno je obavezno oduzimanje imovinske koristi.
Ako neko slubenom licu daje poklon u vezi sa uinjenom ili neuinjenom radnjom, a to ranije nije
obeao, time ne ini krivino djelo.
Izvrilac djela u svim oblicima moe biti samo slubeno ili odgovorno lice. Subjektivna strana djela je
direktan umiljaj. Pokuaj djela nije mogu.

75. DAVANJE MITA (pojam i karakteristike djela, oblici)

U sutini ovo djelo predstavlja navoenje slubenog ili odgovornog lica na povredu zakonitog vrenja
slube. Krivino djelo davanja poklona ili kakve druge koristi ine lica koja nemaju svojstvo slubenog lica; i
kada to ine slubena lica, ona to ne ine u vrenju slube.
Zakon razlikuje sluajeve kada se daje mito radi vrenja nezakonito slubene radnje ili nepreduzimanja
dune radnje, kao i sluajeve kada se daje mito da bi se uinila zakonita radnja ili da se ne bi uinila takva
radnja koja se i bez toga ne bi smjela uiniti. Pored toga, zakon posebno predvia i posredovanje i pri jednom i
pri drugom vidu podmiivanja slubenog ili odgovornog lica.
Krivino djelo davanja mita (tzv. aktivno podmiivanje) postoji kada neko slubenom ili odgovornom
licu da, pokua dati ili obea poklon ili kakvu drugu korist da ono u okviru svog ovlatenja izvri radnju koju ne
bi smjelo izvriti ili da ne izvri radnju koju bi moralo ili moglo izvriti ili ko posreduje pri ovakvom
podmiivanju slubenog ili odgovornog lica - tzv. pravo aktivno podmiivanje.
Tzv. nepravo aktivno podmiivanje se sastoji u injenju ili obeanju poklona ili kakve druge koristi
slubenom ili odgovornom licu da u okviru svog ovlatenja izvri radnju koju bi moralo ili moglo izvriti ili da
ne izvri radnju koju ne bi smjelo izvriti ili ko posreduje pri ovakvom podmiivanju slubenog ili odgovornog
lica.
Radnja izvrenja kod ovog oblika djela je davanje ili obeanje mita koga treba tumaiti u smislu kako je
odreeno kod krivinog djela primanja mita.
Krivino djelo posredovanja u davanju mita je pomaganje uiniocu davanja mita koje je ovdje
inkriminisano kao samostalno krivino djelo.
Djelo je dovreno samim davanjem mita ili obeanjem davanja mita. Izvrilac krivinog djela moe biti
svako lice. Subjektivnu stranu djela ini umiljaj.
Osnov za oslobaanje od kazne za ovo djelo e postojati pod uslovom da je mito dato na zahtjev
slubenog ili odgovornog lica i da ga je uinilac prijavio prije nego je djelo otkriveno ili prije saznanja da je
djelo otkriveno (tzv. stvarno kajanje). Primljeni poklon ili imovinska korist e se oduzeti, ali ako postoji
poseban osnov za oslobaanje od kazne za ovo djelo, moe se vratiti licu koje je dalo mito.
Ako je u pitanju pravo aktivno podmiivanje - propisana kazna zatvora je od est mjeseci do pet godina,
a u sluaju nepravog aktivnog podmiivanja - propisana kazna je novana kazna ili zatvor do tri godine.

42

76. NEPRIJAVLJIVANJE PRIPREMANJA KRIVINOG DJELA

(pojam i karakteristike djela, oblici)
Obaveza prijavljivanja ili izvrenja krivinog djela je prije svega moralna, a zatim i zakonska dunost
svih graana. KZ RS je propisao obavezu prijavljivanja krivinog djela koja se odnosi na odreene kategorije
lica, odnosno na slubena i odgovorna lica u svim organima vlasti RS, javnim ustanovama i preduzeima, te na
lica koja su ovlatena ili duna da se brinu o vaspitanju, zatiti i pruanju pomoi maloljetnicima (zdravstveni
radnici, nastavnici, vaspitai, roditelji i dr.). Pored toga, odredbama KZ RS predvieno je da graanin ima pravo
prijaviti izvrenje krivinog djela, odnosno da je svako duan prijaviti izvrenje krivinog djela kada
neprijavljivanje krivinog djela predstavlja krivino djelo.
Neprijavljivanje pripremanja krivinog djela je inkriminacija kojom se inkriminie neizvrenje obaveze
na prijavljivanje krivinog djela, odnosno njegovog pripremanja.
Djelo ima dva oblika koja se meusobno razlikuju, zavisno od teine krivinog djela ije pripremanje
nije prijavljeno.
Prvi, osnovni oblik vri lice koje zna da se priprema krivino izvrenje krivinog djela za koje se po
zakonu moe izrei kazna od pet godina zatvora ili tea kazna, a u vremenu kada je to bilo mogue sprijeiti,
njegovo izvrenje to lice ne prijavi, a djelo bude pokuano ili izvreno.
Tei oblik djela postoji ako nije prijavljeno pripremanje kivinog djela za koje se po zakonu moe
izrei kazna dugotrajnog zatvora. Za postojanje ovog oblika nije neophodno da je pripremano krivino djelo
pokuano ili izvreno.
Radnja izvrenja je proputanje pravovremene prijave pripremanja krivinog djela. Dakle, izvrilac
djela zna da se priprema krivino djelo, te svjesno i voljno proputa da to prijavi nadlenom organu.
Krivino djelo postoji samo ako je pripremano krivino djelo pokuano ili izvreno.
Subjektivnu stranu djela ini umiljaj koji obuhvata znanje o pripremanju teeg krivinog djela.
Izvrilac moe biti svako lice, osim lica koje priprema izvrenje krivinog djela.

77. NEPRIJAVLJIVANJE KRIVINOG DJELA ILI UINIOCA

(pojam i karakteristike djela, oblici)
Ovim djelom se inkriminie neprijavljivanje izvrenog krivinog djela ili uinioca krivinog djela. S
obzirom na izvrioca krivinog djela, razlikujemo dva oblika djela.
Prvi oblik djela vri onaj ko zna da je neko lice uinilo krivino djelo za koje se po zakonu moe izrei
kazna zatvora do 20 godina ili dugotrajni zatvor ili samo zna da je takvo djelo uinjeno, a to ne prijavi prije
nego to je djelo, odnosno uinilac otkriven.
Radnja izvrenja je odreena alternativno, kao neprijavljivanje uinioca djela i kao neprijavljivanje
samog krivinog djela. Dakle, u pitanju je pravi omisivni delikt, jer se moe izvriti samo neinjenjem.
Pod uiniocem djela, u smislu ove inkriminacije, treba podrazumjevati sva lica koja su uestvovala u
izvrenju djela, tj. izvrilac, saizvrilac, podstreka i pomaga. Izvrilac djela moe biti svako lice, osim onog
koje je uestvovalo u izvrenju krivinog djela koje se ne prijavljuje.
Subjektivnu stranu djela ini umiljaj koji obuhvata znanje o izvrenom djelu ili uiniocu. Za ovaj oblik
djela propisana je novana kazna ili kazna zatvora do tri godine.
Tei oblik djela postoji kada slubeno lice svjesno propusti da prijavi krivino djelo za koje je saznalo u
vrenju svoje dunosti, ako se za to djelo po zakonu moe izrei kazna od pet godina zatvora ili tea kazna, a
djelo se goni po slubenoj dunosti.
Radnja izvrenja je odreena kao svjesno proputanje da se prijavi krivino djelo za koje je izvrilac
saznao u vrenju svoje slubene dunosti.
Izvrilac djela moe biti samo slubeno lice.
Subjektivnu stranu djela ini umiljaj, koji mora obuhvatiti svijest o svim okolnostim djela. Za ovaj
oblik djela propisana je kazna zatvora do tri godine.

78. FALSIFIKOVANJE ISPRAVE

(pojam i karakteristike djela, oblici)
Falsifikovanje isprave je krivino djelo kojim se sankcioniu razliiti oblici ugroavanja pravnog
saobraaja, odnosno sigurnosti pravnog saobraaja. Javlja se u dva oblika - osnovnom i teem.
Osnovni oblik krivinog djela vri onaj ko napravi lanu ispravu ili preinai pravu ispravu u namjeri da
se takva upotrijebi kao prava ili ko takvu ispravu upotrijebi kao pravu ili je pribavi radi upotrebe. Objekat
krivinopravne zatite ovog krivinog djela je isprava. Pod ispravom u smislu KZ RS treba podrazumjevati

43

svaki predmet koji je podoban ili odreen da slui kao dokaz kakve injenice koja je od znaaja za pravne
odnose. Prema stanovitu Krivinog odjeljenja Vrhovnog suda Srbije, neovjerena fotokopija pismene isprave
nema karakter isprave, pa stoga ne moe biti predmet krivinog djela.
Radnja izvrenja je odreena alternativno i moe se sastojati u pravljenju lane isprave ili preinaavanju
prave isprave u namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava, u upotrebi takve isprave kao prave i u
pribavljanju takve isprave radi njene upotrebe kao prave. U pitanju je komisivni delikt, jer se radnja izvrenja
moe izvriti samo injenjem.
S obzirom na radnju izvrenja, moemo razlikovati tri oblika ovog djela:
1.
prvi oblik djela je pravljenje lane isprave ili preinaenje prave isprave s
namjerom njene upotrebe kao prave (tzv. materijalni falsifikat). Pravljenje lane isprave znai stvaranje
do tada nepostojee isprave, tako to se stavljanjem potpisa nekog lica na odreenu sadrinu stvara
utisak da je potpisano lice tu izjavu stvarno i dalo. Djelo moe da se sastoji i u dodavanju jo nekog
lica pored izdavaa isprave ili brisanju nekog lica koje je izdava isprave.
Preinaenje isprave je izmjena sutine autentine isprave djeliminom izmjenom isprave tako da
isprava dobija drugaiji smisao nego to ga je imala prava isprava. Za postojanje djela nije relevantno
pitanje istinitosti sadrine isprave, odnosno da li je preinaenjem israve njen sadraj uinjen istinitim
ili neistinitim; bitno je da je prava isprava preinaena. Nee postojati ovo krivino djelo ako je izvreno
preinaenje lane isprave.
Djelo je dovreno samim pravljenjem lane isprave ili preinaenjem prave isprave s namjerom da se
upotrijebi kao prava, nezavisno od toga da li je dolo do upotrebe takve isprave. Da bi postojala
krivina odgovornost izvrioca neophodno je da uinilac bude svjestan da falsifikuje ispravu.
2.
drugi oblik djela je upotreba falsifikovane isprave, odnosno upotreba lane
ili preinaene isprave kao prave. U teoriji postoji nekoliko stanovita o tome kada je jedna isprava
upotrijebljena. Prema jednom stanovitu - isprava je upotrijebljena momentom predaje isprave u pravni
saobraaj. Prema drugom - isprava je upotrijebljena onda kada je dospjela do lica kome je upuena, pri
emu se ne zahtijeva da se primalac isprave upoznao sa njenim sadrajem. Prema treem - isprava je
upotrijebljena onda kada je sadrina isprave saznata od lica kome je isprava upuena. Sudska praksa
uglavnom prihvata stanovite prema kojem je isprava upotrijebljena onda kada je prispjela i zapaena
od onog kome je upuena. Ovo shvatanje najvie odgovara prirodi i svrsi ovog krivinog djela.
Djelo je dovreno im je falsifikovana isprava upotrijebljena, pri emu je beznaajno da li je ostvarena
i svrha njene upotrebe.
Izvrilac djela moe biti lice koje je falsifikovalo ispravu, tj. napravilo lanu ispravu ili preinailo
pravu ispravu, ali i svako drugo lice. Subjektivnu stranu djela ini umiljaj.
3.
trei oblik djela postoji kada izvrilac pribavi lanu ili preinaenu ispravu
radi upotrebe. Smatra se da je isprava pribavljena onda kada izvrilac posjeduje takvu ispravu, bez
obzira na koji nain je doao do nje. I za ovaj oblik djela je karakteristino da uinilac djela zna da je
isprava koju nabavlja lana ili preinaena, te da to ini sa namjerom upotrebe takve isprave kao prave.
Za postojanje djela nije potrebno da uinilac i upotrijebi takvu ispravu. Djelo je svreno samim
pribavljanjem takve isprave radi upotrebe.
Za osnovni oblik djela zakonodavac je predvidio novanu kaznu ili zatvor do tri godine. Dakle, pokuaj
djela je kanjiv.
Tei oblik djela postoji kada uinilac napravi lanu javnu ispravu, testament, mjenicu, ek, javnu ili
slubenu knjigu ili drugu knjigu koja se mora voditi po osnovu zakona ili ko preinai takvu pravu ispravu ili ko
takvu lanu ili preinaenu ispravu stavi u opticaj ili je dri radi toga da je upotrijebi ili je upotrijebi kao pravu.
Radnja izvrenja odreena je alternativno, te se djelo moe izvriti pravljenjem lane isprave koja je
oznaena kao predmet ovog djela, preinaenjem takve prave isprave, stavljanjem u opticaj takve lane ili
preinaene isprave, dranjem takve isprave radi upotrebe i upotrebom takve isprave kao prave.
Izvrilac djela moe biti svako lice. Subjektivnu stranu djela ini umiljaj. Izvrilac mora biti svjestan
da preduzima radnju izvrenja na ispravi koja ima karakter javne isprave.
Krivino djelo je dovreno preduzimanjem radnje izvrenja. Za tei oblik djela zakonodavac je
predvidio kaznu zatvora od tri mjeseca do pet godina.

79. ZLOINAKO UDRUENJE

(pojam i karakteristike djela, oblici)
Prema optim odredbama KZ RS pripremne radnje nisu kanjive. Zloinako udruenje je takva
inkriminacija kojom se predvia kanjavanje za jedan oblik pripremne radnje, tanije za organizovanje
udruenja za vrenje odreenih krivinih djela. Djelo se javlja u dva oblika, teem i lakem. Po svojoj pravnoj

44

prirodi, ovo krivino djelo ima karakter posebnog samostalnog krivinog djela i nezavisno je od djela koja e iz
njega proizai.
Tei oblik djela obuhvata organizovanje udruenja koje ima za cilj vrenje krivinih djela za koja se
moe izrei kazna zatvora od tri godine ili tea kazna. Radnja izvrenja odreena je kao organizovanje
udruenja koje ima za cilj vrenje krivinih djela. Pod pojmom organizovanja, u smislu ovog krivinog djela,
treba podrazumjevati sve one djelatnosti kojima se neposredno stvara udruenje (koje do tad nije postojalo), kao
i one djelatnosti kojima se organizaciono uvruje ve postojee udruenje kako bi moglo da djeluje u pravcu
ostvarenja zajednikog cilja.
Izvrilac djela moe biti svako lice koje se obino oznaava kao organizator udruenja. Subjektivnu
stranu djela ini umiljaj (direktni) koji treba da obuhvati svijest da se organizuje udruenje koje ima za cilj
vrenje odreenih krivinih djela. Krivino djelo je svreno samim organizovanjem zloinakog udruenja.
Laki oblik djela vri onaj ko postane lan zloinakog udruenja. Za postojanje djela dovoljno je
faktiko lanstvo u udruenju ili pridruivanje nekom udruenju koje se tek osniva, iako se ono najee
verifikuje i kroz odreene aktivne radnje samog pripadnika.
Izvrilac ovog oblika djela moe biti svako lice koje dobrovoljno i svjesno postane lan zloinakog
udruenja. Subjektivnu stranu djela ini umiljaj. Izvrilac ovog oblika djela, tj. pripadnik udruenja odgovara
za samo lanstvo u zloinakom udruenju.

80. DOGOVOR ZA IZVRENJE KRIVINOG DJELA

(pojam i karakteristike djela, oblici)
Dogovor za izvrenje krivinog djela (komplot) predstavlja dogovor dva ili vie lica da zajedniki
uine jedno ili vie odreenih krivinih djela.
Prema zakonskom opisu, ovo djelo ini ko sa drugim dogovori izvrenje krivinog djela za koje se
moe izrei kazna zatvora od tri godine ili tea kazna. Radnja izvrenja odreena je kao dogovor da se izvri
krivino djelo.
Ovim krivinim djelom inkriminisan je sam sporazum, dogovor dva ili vie lica, bez obzira da li je
dolo do ostvarenja ili pokuaja ostvarenja dogovorenog krivinog djela. Dogovor se moe odnositi na vie
istih, istovrsnih ili razliitih krivinih djela, u kom sluaju se otvara pitanje sticaja ovog krivinog djela,
odnosno pitanje da li se u takvom sluaju radi samo o jednom djelu dogovora ili se radi o vie takvih djela.
Subjektivnu stranu djela ini umiljaj (direktni). Propisana kazna je novana kazna ili zatvor do jedne
godine.

81. SAMOVLAE (pojam i karakteristike djela, oblici)

Sutinu krivinog djela predstavlja samovoljno pribavljanje nekog prava koje uiniocu pripada ili za
koje uinilac pretpostavlja da mu pripada, mimo nadlenih dravnih organa. Djelo se javlja u nekoliko oblika.
Osnovni oblik djela postoji kada uinilac samovlasno pribavlja neko svoje pravo ili pravo za koje
smatra da mu pripada. Radnja izvrenja odreena je kao samovlasno pribavljanje nekog prava. Nee postojati
ovo krivino djelo ako uinilac pribavlja neko pravo za koje zna da mu ne pripada i da ga ni zakonskim putem
ne moe ostvariti. Meutim, ukoliko uinilac djela pogreno smatra da postoji neko njegovo pravo ili da mu
neko pravo pripada, postojae ovo krivino djelo.
Neophodan uslov postojanja krivinog djela samovlaa je protivpravnost pribavljanja nekog prava.
Krivino djelo je svreno kad je uinilac samovlasno pribavio neko svoje pravo ili pravo za koje smatra da mu
pripada.
Izvrilac djela moe biti svako lice koje samovlasno pribavlja neko svoje pravo ili pravo za koje smatra
da mu pripada. Subjektivnu stranu djela ini umiljaj. Za ovaj oblik djela predviena je novana kazna ili zatvor
do est mjeseci.
Tei oblik djela postoji ukoliko je uinilac prilikom ostvarivanja osnovnog oblika djela upotrijebio silu
ili ozbiljnu prijetnju da e napasti na ivot ili tijelo, ili je djelo izvrio u sastavu organizovane grupe.
Izvrilac djela moe biti svako lice, a za krivinu odgovornost potreban je umiljaj. Za ovaj oblik djela
predviena je kazna zatvora od est mjeseci do tri godine. Pokuaj djela je kanjiv.
Poseban oblik djela postoji ukoliko je djelo uinjeno za drugoga. Ako se smovlasno pribavljanje prava
za drugog vri pod uslovima koja karakteriu osnovni oblik djela, uinilac e se kazniti novanom kaznom ili
zatvorom do est mjeseci. Ukoliko pri tome ostvari i obiljeja teeg oblika krivinog djela moe mu se izrei
kazna zatvora od est mjeseci do tri godine.
Izvrilac djela moe biti svako lice koje vri samovlae za drugog. Subjektivnu stranu djela ini
umiljaj.

45

82. IZAZIVANJE OPTE OPASNOSTI (pojam i karakteristike djela, oblici)

Ovo djelo moemo definisati kao izazivanje opasnosti za ivot ljudi ili imovinu veeg obima
opteopasnom radnjom ili opteopasnim sredstvima ili nepostupanjem po propisima ili tehnikim pravilima o
ztitnim mjerama.
S obzirom na radnju izvrenja i izvrioca djela, moemo razlikovati dva oblika ovog djela, a
zakonodavac je predvidio i njihove lake, odnosno tee oblike.
Prvi oblik djela vri onaj ko poarom, poplavom, eksplozijom, otrovom ili otrovnim gasom,
jonizirajuim ili radioaktivnim zraenjem, motornom silom, elektrinom ili drugom energijom, pucanjem iz
vatrenog oruja ili kakvom drugom opteopasnom radnjom ili opteopasnim sredstvom, izazove opasnost za
ivot ljudi ili za imovinu veeg obima.
Izvrilac krivinog djela moe biti svako lice. Radnju izvrenja predstavlja preduzimanje opteopasne
radnje ili upotreba opteopasnog sredstva kojim se stvara konkretna opasnost po ivot ljudi ili imovinu veeg
obima. Opteopasna radnja je ona radnja koja je po svojoj prirodi takva da moe dovesti do konkretne opasnosti
po ivot neodreenog broja ljudi ili imovinu veeg obima. Opteopasno sredstvo je takvo sredstvo koje u sebi
nosi opasnost s mogunostima nepredvienog i nekontrolisanog irenja i ugroavanja mnotva pojedinaca i
objekata.
Posljedica djela jeste konkretna opasnost po ivot ljudi ili imovinu veeg obima.
Drugi oblik krivinog djela postoji u sluaju kada slubeno ili odgovorno lice ne postavi propisane
ureaje za zatitu od poara, eksplozije, poplave, otrova, otrovnih gasova ili jonizirajuih ili radioaktivnih
zraenja, elektrine energije ili drugih opasnih sredstava, ili ove ureaje ne odrava u ispravnom stanju, ili ih u
sluaju potrebe ne stavi u dejstvo, ili uopte ne postupa po propisima ili tehnikim pravilima o zatitnim
mjerama i time izazove opasnost za ivot ljudi i imovinu veeg obima.
Izvrilac djela moe biti samo slubeno ili odgovorno lice. Radnja izvrenja je odreena alternativno,
kao nepostavljanje propisanih ureaja za zatitu od poara, eksplozije, poplave, otrova, otrovnih gasova ili
jonizirajuih ili radioaktivnih zraenja, elektrine energije ili drugih opasnih sredstava; neodravanje ovih
ureaja u ispravnom stanju; ne stavljanje u dejstvo navedenih ureaja u sluaju potrebe i kao uopte
nepostupanje po propisima ili tehnikim pravilima o zatitnim mjerama. Dakle, u pitnju je delikt neinjenja
(omisivni delikt).
Posljedica djela je izazivanje konkretne opasnosti po ivot ljudi ili imovinu veeg obima. Oba oblika
krivinog djela mogu biti izvrena i umiljajno i nehatno. Za umiljajno izvrenje djela predviena je kazna
zatvora od est mjeseci do pet godina. Ako je uinilac postupao nehatno, postoji laki oblik djela, za koji je
predviena novana kazna ili zatvor do tri godine.
Kvalifikovani (tei oblici djela) - zakonodavac je predvidio nekoliko teih oblika djela koji se
meusobno razlikuju po teini prouzrokovane posljedice i po okolnostima djela.
Prvi tei oblik djela postoji ukoliko su osnovni oblici djela izvreni na mjestu gdje je okupljen vei broj
ljudi. I kod ovog oblika krivinog djela posljedica je konkretna opasnost po ivot ljudi.
Zakonodavac predvia i tee oblike djela koji su kvalifikovani teom posljedicom. U pitanju su takve
situacije u kojima je izvrenjem nekog od prethodno navedenih oblika djela prouzrokovana povreda zatienog
dobra. Tei oblik djela postoji ukoliko je usljed prethodno navedenih djela nastupila teka tjelesna povreda
jednog ili vie lica ili imovinska teta velikih razmjera. Ukoliko je tea posljedica prouzrokovana osnovnim
oblicima djela, predviena kazna je zatvor od jedne do deset godina. Meutim, ako je tea posljedica nastala
usljed nehatnog izvrenja osnovnih oblika djela, kazna je zatvor od est mjeseci do pet godina. Za sluaj da je
tea posljedica prouzrokovana krivinim djelom (sa posljedicom konkretne opasnosti po ivot ljudi),
zakonodavac je predvidio kaznu zatvora od jedne do 12 godina.
Najtei oblik djela postoji ukoliko je usljed navedenih djela nastupila smrt jednog ili vie lica. Ako je
smrtna posljedica nastala usljed izvrenja osnovnih oblika djela, predviena je kazna zatvora od tri do 15
godina, a ako je tea posljedica nastala usljed nehatnog izvrenja osnovnih oblika djela, predviena je kazna
zatvora od jedne do osam godina.

83. UGROAVANJE JAVNOG SAOBRAAJA (pojam i karakteristike djela, oblici)

Ugroavanje javnog saobraaja na putevima postoji kada se uesnik u saobraaju na putevima ne
pridrava saobraajnih propisa i time tako ugrozi javni saobraaj da dovede u opasnost ivot ljudi ili imovinu
veih razmjera, pa usljed toga kod drugog nastupi teka tjelesna povreda ili imovinska teta preko 3 000 KM.

46

Ovo krivino djelo moe se uiniti samo u saobraaju na javnim putevima ime je njegovo izvrenje
prostorno ogranieno.
Pod putevima se podrazumjeva svaki javni put i nekategorisani put na kome se vri saobraaj. Javni put
je izgraena povrina od opteg znaaja za saobraaj kojom se svako moe slobodno sluiti pod uslovima
predvienim zakonom.
Radnja izvrenja ovog krivinog djela sastoji se u nepridravanju saobraajnih propisa i obuhvata
razliite djelatnosti i ponaanja koja predstavljaju povredu tih propisa (npr. nepravilno, odnosno nepropisno
preticanje). Posljedica ovog krivinog djela sastoji se u ugroavanju javnog saobraaja kojim se stvara
konkretna opasnost za ivot ljudi ili imovinu veeg obima.
Termin ljudi, zakon je upotrijebio za odreivanje objekta zatite, tako da e ovo djelo postojati i onda
kada je ugroen ivot samo jednog lica. Meutim, za postojanje krivinog djela mora biti ugroen neko drugi.
Ovo krivino djelo ne postoji ukoliko je nepridravanjem saobraajnih propisa uinilac ugrozio vlastiti ivot ili
je otetio svoju vlastitu imovinu.
Objektivni uslov inkriminacije kod ovog krivinog djela predstavlja daljnju posljedicu, koja slijedi iz
osnovne i koja se sastoji u tekoj tjelesnoj povredi nekog lica ili imovinskoj teti preko 3,000 KM.
Izvrilac krivinog djela je svako lice koje se pojavljuje kao uesnik u saobraaju, a to znai voza bilo
kojeg vozila, lice koje se nalazi u vozilu, lice koje tjera, jae ili vodi ivotinju koja se kree po putu, kao i pjeak
ili lice koje svoje radne zadatke obavlja na putu.
Subjektivnu stranu osnovnog oblika ovog krivinog djela ini umiljaj. Umiljaj postoji kad je izvrilac
bio svjestan da se ne pridrava saobraajnih propisa i da e na taj nain dovesti ili da moe dovesti u opasnost
ivot ljudi ili imovinu veih razmjera, pa hoe ili pristaje na nastupanje takve posljedice. Za ovaj oblik djela
propisana kazna je zatvor od est mjeseci do pet godina.
Laki oblik djela postoji ukoliko je ugroavanje javnog saobraaja uinjeno nehatno, to je i najei
oblik vinosti kod ovog krivinog djela. Tei oblik djela postoji ako je usljed djela nastupila smrt jednog ili vie
lica. Propisana kazna je zatvor od dvije do 12 godina, a za laki oblik djela od jedne do osam godina.

84. ZAGAIVANJE IVOTNE SREDINE (pojam i karakteristike djela, oblici)

Osnovni oblik djela vri onaj ko krenjem propisa o zatiti, ouvanju i unapreenju ivotne sredine
zagadi vazduh, zemljite ili vodu u veoj mjeri ili na irem prostoru.
Radnja izvrenja je odreena kao postupanje protivno propisima o zatiti, ouvanju ili unapreenju
ivotne sredine kojim se zagauje vazduh, zemljite ili voda.
Posljedica djela odreena je kao zagaivanje vazduha, zemljita ili vode u veoj mjeri ili na irem
prostoru.
Izvrilac djela moe biti svako lice. Djelo moe biti izvreno i umiljajno i nehatno. Za umiljajno
izvrenje djela predviena je novana kazna ili zatvor do dvije godine, a za nehatno izvrenje djela predviena
je novana kazna ili zatvor do jedne godine.
Drugi, tei oblik djela postoji ukoliko je usljed osnovnog oblika djela dolo do unitenja ili znatnog
oteenja uma, biljaka ili drugog rastinja na irem prostoru ili je ivotna sredina zagaena u toj mjeri da je
ugroeno zdravlje ljudi ili ivotinja.
Izvrilac djela moe biti svako lice. Za umiljajno izvrenje ovog oblika djela kazna je zatvor od jedne
do pet godina, a za nehatno izvrenje predviena je novana kazna ili zatvor od est mjeseci do dvije godine.

47