SREDNJA KOLA

TEOAK

MATURSKI RAD
TEMA:
Suoeno zavarivanje cijevi gasnim postupkom

Uenik:
Savo Mitrovi

Mentor:
Enver Duzdanovi

JUN, 2015

SADRAJ

1.UVOD...............................................................................................................................3
2. PODJELA ZAVARIVANJA..........................................................................................4
2.1. PODJELA POSTUPAKA ZAVARIVANJA..............................................................4
2.2 ELEKTROLUNO ZAVARIVANJE TOPLJIVOM ELEKTRODOM POD
ZATITOM AKTIVNOG (MAG) - C02 PLINA............................................................5
2.2.1 OPIS POSTUPKA....................................................................................................5
2.2.2 PRINCIP POSTUPKA.............................................................................................5
2.3. DODATNI MATERIJAL ZA MAG (C02) ZAVARIVANJE....................................6
2.4. RUNO ELEKTROLUNO ZAVARIVANJE OBLOENIM
ELEKTRODAMA (REL).................................................................................................7
3. ZAVARLJIVOST MATERIJALA..............................................................................10
3.1. NELEGIRANI KONSTRUKCIJSKI ELICI......................................................10
4. KONTROLA KVALITETA ZAVARENIH SPOJEVA..........................................12
4.1 KONTROLA U TOKU PRIPREME ZA ZAVARIVANJE....................................13
4.2 KONTROLA U TOKU ZAVARIVANJE.................................................................13
4.3 KONTROLA POSLIJE ZAVARIVANJE................................................................13
5. PROPISI ZATITE NA RADU..................................................................................14
6. ZAKLJUAK..............................................................................................................15
LITERATURA.................................................................................................................16

1.UVOD
Zavarivanje je spajanje dvaju ili vie, istovrsnih ili raznovrsnih materijala, taljenjem ili
pritiskom, sa ili bez dodavanja dodatnog materijala, na nain da se dobije homogen
zavareni spoj.
Povijest spajanja metala je zapoelo prije nekoliko tisua godina, u bronano doba i
u eljezno doba, na prostorima dananje Europe i Bliskog istoka. Razvilo se kao sastavni
dio

vjetina kovaa,

zlatara

i ljevaa pri

izradi

orua

za

rad,oruja,

posuda, nakita i graevina.

U srednjem vijeku se razvilo kovako zavarivanje, gdje su se dva dijela koja su se
spajala, na kovakoj vatri, doveli dobijelog usijanja i ako je bilo potrebno, posipali bi se
odreenim prahom ili pijeskom za ienje. ekianjem spoja istiskivali bi se s
dodirnih povrina rastaljeni oksidi ili troska, te se sueljavaju iste metalne povrine,
kada poinju djelovatimeuatomske sile dvaju dijelova i dolazi do vrstog spoja.
Najbolji maevi iz elika u srednjem vijeku bili su raeni izniskougljinog elika (do
0,4% ugljika), a na njihove rubove su kovaki zavarivane (udarcima ekia u toplom
stanju) trake od visokougljinog elika (od 1,0 do 2,1% C), koje su uz odreenu toplinsku
obradu davale tvrde i otre bridove. Maevi, vrhovi strijela i koplja, noevi i drugo, kod
kojih

su

primjenjivali

kovako

zavarivanje,

bili

su

poznati

u Grkoj, Franakojdravi, Kini, Japanu, Indoneziji, te u Siriji. Poznata je bila tehnika

spajanja traka iz razliitih vrsta eljeznih materijala kovanjem kao damasciranje
(od Damask, Sirija), a u cilju postizanja posebnih dobrih svojstava za maeve i puke.
1802. ruski znanstvenik Vasilij Petrov istrauje elektrini luk za opu namjenu i predlae
primjenu za zavarivanje. 1882. ruski znanstvenik Nikolaj Benardos prvi koristi elektrini
luk izmeu ugljene elektrode i metala, uz dodavanje ice u metalnu kupku. 1888. ruski
znanstvenik Nikolaj Slavjanov je predloio postupak elektrolunog zavarivanja metalnom
elektrodom. 1895. poinje se koristiti aluminotermijsko zavarivanje tranica i za
popravak odljevaka. U isto vrijeme prvi puta se zavaruje plinskim plamenikom, koji je
koristio kisik i vodik. Kasnije se razvija plinsko zavarivanje kisik-acetilenskim (O2 +
C2H2) plamenom.
3

2. PODJELA ZAVARIVANJA

Prema nainu spajanja metode zavarivanja se dijele u dvije velike grupe:

1. Zavarivanje taljenjem, zavarivanje materijala u rastaljenom stanju na mjestu spoja,
uz dodatni materijal ili bez njega.
- Plinsko zavarivanje
- Elektroluno zavarivanje

2. Zavarivanje pritiskom zavarivanje materijala u vrstom ili omekanom stanju na

mjestu spoja s pomou pritiska ili udarca.
- Kovako zavarivanje
- Elektrootporno zavarivanje

2.1. Podjela postupaka zavarivanja

Prema postupku zavarivanja razlikujemo 2 vrste zavarivanja: Zavarivanje taljenjem i
zavarivanje pritiskom.
Zavarivanje taljenjem
-Elekroluno,
Elektro

pod

Aluminotermitsko,

Zavarivanje pritiskom
EPT

Kovako, Plinsko, Difuzijono,

troskom,

Elektronskim Hladno,
Elektrootporno, Eksplozijom,
mlazom, Ljevako, Laserom, Plazmom, Aluminotermitsko, Trenjem, MPL-Magnet
Elektroluno,
pokretnim lukom, VF-visokofrekventom
Plinsko: Kisik acetilen , Kisik propan, Kisik strujom,
vodik

Elektroluno

svornjaka,

Infracrvenim zraenjem

Tabela 1. Podjela postupaka zavarivanja

2.2 Elektroluno zavarivanje topljivom elektrodom pod

zatitom aktivnog (MAG) - C02 plina
2.2.1 Opis postupka
Elektroluno zavarivanje pod zatitom plina topljivom

elektrodom je visokouinski

postupak zavarivanja, kod kojega elektrini luk gori izmeu metalne elektrode, koja se
tali, i osnovnog materijala. ica se automatski odmata s koluta, ovisno o jakosti struje i
dovodi na mjesto zavarivanja.

2.2.2 Princip postupka

Princip postupka i ureaji za MAG zavarivanje su jednaki. Razlika je u vrsti zatitnog
plina i podruju primjene. Ako se za zatitu rastaljena metala koristi inertni plin (argon,
helij) postupak se naziva MIG (Metal Inert Gas). Ovaj se postupak primjenjuje za
zavarivanje visokolegiranih elika, aluminija, bakra, titana i njihovih legura.

Princip zavarivanja MAG dra elektrine ice; 3 - elektrodna ica; 4 -- zatitni pl

rastaljeni metal; 7 - elektrini luk; 8 - osnovni materija

Ugljini dioksid je na sobnoj temperaturi inertan plin, koji na visokim temperaturama

disocira na ugljini monoksid i kisik prema reakciji:

Nastali kisik reagira sa eljezom, pri emu nastaje eljezni oksid prema reakciji:

eljezni oksid (FeO) djelomino prelazi u trosku, a djelomii ostaje u metalu zavara kao
nemetalni ukljuak i tetno utjee na mehanike osobine zavarenog spoja. Zbog toga
dodatni materijal sadri vie dezoksidanata (mangan, silicij, aluminij), kako bi se nastali
FeO reducirao. Redukcija se vri prema reakcijama:

Nastali oksidi mangana, silicija i aluminija ine tanki sloj troske, a isto eljezo prelazi u
zavar. Zbog toga je sadraj mangana i silicija u ici za zavarivanje MAG (C02)
postupkom uvijek vii nego u zavaru.

2.3. Dodatni materijal za MAG (C02) zavarivanje

Dodatni materijal za MAG postupak zavarivanja (elektrodne ice za zavarivanje) moraju
ispunjavati odreene uvjete, kako u pogledu kemijskog sastava, tako i u pogledu kvaliteta
povrine, pobakrivanja i odmatanja s koluta za vrijeme zavarivanja.
Obzirom na nain proizvodnje i tehnoloke karakteristike dodatni materijali se za ovaj
postupak zavarivanja mogu podijeliti u dvije grupe, i to:
- pune elektrodne ice i
- punjene elektrodne ice.

Pune elektrodne ice, koje se koriste za zavarivanje nelegi-ranih i niskolegiranih elika,

pobakrene su radi zatite od korozije. Isporuuju se na plastinim ili metalnim kolutima.
Promjeri punih elektrodnih ica navedeni su u tablici 2.
vrstoe metala zavara, koje se postiu zavarivanjem ovim icama, kreu se od 470 do
710 N/mm2.
Punjene elektrodne ice se proizvode od metalne trake, debljine do 0,5 mm, koja se savija
po duini i puni prakom odreenog sastava. ica u svojoj unutranjosti sadri elemente
koji stvaraju trosku, stabiliziraju elektrini luk, vre dezoksidaciju i le-giranje zavara.
Ovisno o vrsti praka razlikuju se bazine i rutilne punjene elektrodne ice, koje se
meusobno razlikuju po zavarivakim i mehanikim osobinama te po podruju primjene.

2.4. Runo elektroluno zavarivanje obloenim elektrodama

(REL)
- Postupak je jednostavan za rukovanje.
- Primjenjuje se za zavarivanje i navarivanje svih vrsta metala istosmjernom ili
izmjeninom strujom.
- Elektrini luk se uspostavlja izmeu vrha elektrode i radnog komada i postupak je runi.

Slika 2.3 Zavarivanje obloenom elektrodom

7

Prednosti:
-

jeftina oprema,

irok spektar elektroda,

koristi se za sve konstrukcijske elike, Cu, Ni, Ti i dr.,

za sve debljine zavara (od 1 mm do 100 mm),

izvedivo je vieslojno zavarivanje,

zavarivanje u svim poloajima.

Nedostaci:
-

postupak se obavlja runo (mogunost greke),

puno dimova (potrebna ventilacija),

stvaranje troske (opasnost troska u zavaru),

otpad moraju se ukloniti,

prekidi i uspostavljanje luka mogue pogreke.

Funkcija obloge:
1. Elektricna funkcija vana jer utjece na stabilnost el. luka,
2. Fizikalna funkcija utjece na zatitu taline od zraka (plinovi tite talinu),
3. Metalurka funkcija u oblozi se nalaze komponente koje vre legiranje metala
zavara te utjecu na deoksidaciju taline.

SVOJSTVA

OBLOGA

- daje dobru ilavost i cvrstocu

- trai posebnu opremu za
zavarivaca
- zavaruje se iskljucivo na (+) polu
- visina luka je jednaka 1 promjera
BAZINA

elektrode
- na sebe vee kisik, vodik,
sumpor i fosfor
- zavareni spoj je osloboden
tetnih plinova i nemetalnih
primjesa

- stabilan el. Luk

- moe se raditi i na istosmjernoj i
RUTILNA

izmjenicnoj struji
- estetski lijep zavar
- lagano se radi s njom
- neto loija mehanicka svojstva

- ista svojstva kao i bazina

KISELA
- razvili su je Amerikanci prije 50.
CELULOZNA

godina
- specificna obloga

3. ZAVARLJIVOST MATERIJALA
Zavarljivost materijala je sposobnost zavarivanja materijala. Metal smatramo
zavarljivim onda kada primjenjujuci odredeni postupak zavarivanja, dobivamo
kontinuirani, homogeni zavareni spoj koji zadovoljava predvidene zahtjeve i zahtjevana
mehanicka i druga potrebna svojstva.
Zavaraljivost se moe biti:
-

Dobra ako se moe zavarivati bez specijalnih predradnji i mjera opreza.

Slaba ako su potrebne specijalne predradnje i mjere opreza, na primjer

predgrijavanje zbog mogucnosti nastanka pukotina.

Jako slaba zavarljivost Ako su potrebna takve predradnje i mjere opreza da

prakticki nije moguce izvesti zavarivanje koje bi bilo ekonomski prihvatljvo.

Zahtjevi za dobru zavarljivost:

-

Zadovoljavajuca ilavost osnovnog materijala i nakon zavarivanja,

Zadovljavajuca krhkost,

Postotak ugljika to manji jer utjece na porast zakaljivosti, tvrdoce i krhkosti,

Najprihvatljiviji su celici su dobiveni u Siemens-Martinovim pecima.

3.1. Nelegirani konstrukcijski elici

Ovi elici se dobro zavaruju bez posebnih mjera opreza ako:
-

nemaju veci sadraj ugljika od 0,25%,

kolicina necistoca nije prevelika,

radni komadi nemaju preveliku masu ili velike debljine,

konstrukcija nije ukrucena.

10

Prije zavarivanja velikih radnih komada i elika s poveanim sadrajem

ugljika koristi se
postupak predgrijavanja.
To je potrebno radi smanjenja intenziteta odvoda topline kako bi se
izbjeglo zakaljivanje
(otvrdnjavanje) prijelazne zone zavara.
Pri zavarivanju ovih elika koriste se bazicne elektrode i redoslijed
zavarivanja koji smanjuje zaostala naprezanja.
Radi smanjenja zaostalih naprezanja zavara preporuca se odarivanje
opterecenih konstrukcija, poput parnih kotlova i posuda pod tlakom.
Opa pravila za zavarivanje nehrajuih elika su:
-

Mjesto zavarivanog spoja mora biti cisto i glatko obradeno (bez masnoca, vlage i
drugih necistoca);

Alati i brusne ploce ne smiju sadravati karbide vec se koriste aluminijski oksidi;

Feritni martenzitni celici se obavezno predgrijavaju;

Odabir dodatnog materijala je vrlo vaan i dr.

Sivi lijev
Osnovni problem zavarivanja sivog lijeva je njegova mala istezljivost. Sivi lijev ne
podnosi plasticne deformacije koje se javljaju prilikom grijanja i hladenja kod
zavarivanja.
Prelaz taline sivog lijeva u kruto stanje je vrlo brz, tako da se plasticno medustanje
gotovo i ne pojavljuje. Naglim hladenjem dolazi do otvrdnjavanja u ZUT-u kao i do
pojave napuklina. Pucanje zavarivanog komada od sivog lijeva sprjecava se
predgrijavanjem izratka plinskim plamenom ili u pecima do crvenila odljevka oko 600
oC i postupnim hladenjem, prekrivanjem zavara npr. zagrijanim pijeskom kako bi se
postigla brzina hladenja od 50 do 100 oC/h. Zavarivanje sivog lijeva najcece se izvodi
rucnim elektrolucnim postupkom, a moguce je i plinskim plamenom (preporuca se za
manje dijelove). Kod elektrolucnog postupka zavaruje se kratkim nanosim od 20 do 30

11

mm irine 5 do 6 mm. Okolni materijal se ne bi smio zagrijati iznad 70 do 80 oC

Zavaruje se od sredine prema krajevima pripremlejnog spoja.
Aluminij
Aluminij i njegove legure mogu se zavarivati gotovo svim postupcima zavarivanja. Vrlo
ucinkovito se koristi TIG i MIG postupci zavarivanja, a moguce je zavarivanje i plinskim
plamenom. Problemi koji se javljaju kod zavarivanja aluminijevih slitina
su:
-

Izraena sklonost oksidaciji, stvara se Al2O3 koji ima visoku temperturu talita od
2037 oC, veliku gustocu i teko se izdvaja iz taline. Cisti aluminij ima talite 660
oC;

Pojava poroznosti, koje se javljaju ulaskom vodika u rastaljeni metal. Izvori

vodika su vlaga i necistoce na povrini zavara, dodatnog materijala i obloge
elektrode. Zbog toga je potrebno temeljito cetkanje povrina pripremljenih za
zavarivanje i topitelja u obliku praka ili paste;

Vrlo visoka toplinska vodljivost aluminijevih slitina (4-5 puta veca od celika);

Kada se zavareni spoj ohladi potrebno je s njegove povrine ukloniti cetkom i

toplom vodom ostatake topitelja, koji jako nagrizaju aluminij, s jedne i druge
strane zavara.
Bakar

Postiu se dobri rezultati zavarivanja s TIG i MIG postupcima

zavarivanja. Zavarivanje
plinskim plamenom nije pogodno, a moguce je zavarivanje elektricnim
lukom s odgovarajucim obloenim elektrodama pri cemu elektricni luk
mora biti vrlo kratak kako bi plinski zatitni omotac bio to guci.

12

4. KONTROLA KVALITETA ZAVARENIH SPOJEVA

Kontrola zavarivanja dijeli se na:
-Kontrolu prije za zavarivanje
-Kontrolu u toku zavarivanja
-Kontrolu poslije zavarivanja

4.1 Kontrola u toku pripreme za zavarivanje

Obuhvata kontrolu osnovnog i dodatnog materijala, kontrola oblika i pravilnosti ljeba
(mjesta za zavarivanje) i kontrolu ispravnosti opreme i ureaja za zavarivanje. To sam
sve izvrio u skladu sa vaeim propisima i crteima.

4.2 Kontrola u toku zavarivanje

Obuhvata kontrolu parametara zavarivanja (vrstu jaine struje, polaritet na elektrodi,
napon struje, broj prolaza brzine zavarivanja, utroak zatitnog gasa CO2).

4.3 Kontrola poslije zavarivanje

Obuhvata vizuelnu kontrolu (golim okom) na pojavu greaka u avu i dimenzionalnu
kontrolu to jest postizanje tanosti dimenzioja vara (korijena vara, lice ava, dimenzije
ugaonog vara, prema creteu).
Po zavretku zavarivanja postigao sam dimenzije ugaonih varova (a = 0,7 S ) mm a =
0,7 7 = 5 mm a = 5 mm To jest a = 5 mm

13

5. PROPISI ZATITE NA RADU

Pri zavarivanju trebaju se potovati mjere zatite koje obuhvataju:
-

Opte mjere zatite na radnom mjestu

Upotreba linih zatitnih sredstava
Preventivne mjere zatite

Od optih mjera zatite na radnom mjestu tretiraju se ventilacija u zatvorenom prostom

radi tetne praine i toksinih gasova to jest njihovo osisavanje sa radnog mjeata .
Upotreba linih zatitnih sredstava je obaveza svakog zavarivaa a najvaniji dijelovi te
opreme su:
- zatitna maska za lice
- zatitne kone rukavice
- radno odijelo i kona zatitna kecelja
- titnici za noge i posebne radne cipele
- kona kapa i nadlaktice i respirator zatite disajnih organa.

6. ZAKLJUAK
Teorijsko-spoznajna studija o zavarivanju kao multidisciplinarnoj tehnikoj oblasti. U
dosadanjoj

praksi

veina

predsatavlja

tehnologiju

to

osnovi

jeste.
14

Tenja mog rada bila je da prikae zavarivanje kao multidisciplinarnu oblast, koja se
proima kroz razliite oblasti tehnike.

Ovaj rad sastoji se iz est poglavlja. Svako poglavlje razmatra odreene aspekte
zavarivanja. Fiziko - hemijski aspekt zavarivanja prouava fizike i hemijske osnove
nastanka zavarenog spoja.Metalurki aspekt zavarivanja prouava metalurke procese u
metalima i legurama pri zavarivanju. Primjenom fizike metalurgije, metalografije i
drugih metalurkih disciplina posmatraju se zavareni spojevi kako na mikro planu(nivo
pojedinanih zavarenih spojeva), tako i na makro planu (zavarena konstrukcija i njeno
okruenje).
Tehnoloki aspekt zavarivanja daje uopten prikaz zavarivanja kao tehnologije. U praksi
zavarivanje ine dve grupe tehnolokih postupaka. Prva grupa tehnolokih postupaka su
postupci zavarivanja topljenjem, dok drugu grupu ine postupci zavarivanja u vrstom
stanju (zavarivanje pritiskom).
Zavarivanje materijala definie osnove za ispitivanje sposobnosti materijala za
ostvarivanje nerazdvojive veze. Zavarljivost materijala se razmatra kako na svijetskom
nivou (Meunarodni institut za zavarivanje), tako i na nivou pojedinih drava, asocijacija
i instituta. Ispitivanje tehnoloke vrstoe pri zavarivanju, primjenom odreenih metoda
mijerodavno je za odreivanje zavarljivosti materijala.
Ostali aspekti zavarivanja daju opti prikaz zavarivanja koje odreuju sadraj tehnikih
disciplina u okviru mainstva, organizacije rada, elektrotehnike, zatite na radu itd. Ovde
se moe se moe govoriti o tehnikim disciplinama kao to su organizacija zavarivakih
radova i proizvodnje, projektovanje zavarivakih radionica, elektrotehnika zavarivanja
itd.

LITERATURA
1. Osnovi zavarivanja, lemljenja i lepljenja dr; Avram Majstorovid dr; Milorad
Jovanovid Beograd 1995.

15

2. Zavarivanje i termicka obrada drsc Dafer Kudumovid red; prof; Tuzla 2009;
3. http://www.substech.com/dokuwiki/doku.php?id=electroslag_welding_esw
4. http://eagar.mit.edu/EagarPapers/Eagar028.pdf
5. http://www.asminternational.org/portal/site/www/AsmStore/ProductDetails/?
vgnextoid=7c474ef322e18110VgnVCM100000701e010aRCRD
6. Paid O;, Zavarivanje za studente tehnickih fakulteta, 1998; godina
7. Kudumovid D;, Zavarivanje i termicka obrada

16