‘vam ona poprska ¢! vim uljem, legantnt » 1 sve drugo odige taj Nevski d se debela masa noé! spusti nat le i Buékaste zidove knéa, kad se eijen u ‘tutnjavu i sjaj, mirijade Kotija jure na prednjoj zapregi viéu jog, i sam demon upali lampe samo j ‘Sve u nepray es. Dana 25, ofujka u Petrogradu se zbio neobiéno &udnovat dogadaj, Brijaé Ivan Jakovijevié sa stanom na Voznesenskom prospektu (prezime mu se izgubilo, wpa éak mu nina c’imeru — na kojem je naslikan go- spodin s nasapunanim licem i natpisom: >i pu&ta se krve — nije ni§ta drugo ozateno), brijaé Ivan Jakov- Jjevié probudio se priliéno rano i osjetio miris vru- éega kruha. On se malo pridigne na krevetu i ugleda, kako mu supruga, dosta poStovanja vrijedna Gama, ko- ja je jako voljela piti kavu, vadi iz peéi Gas prije is- been kruh, — Danas ti ja, Praskovija Osipovma, ne 6 piti kavu — reée Ivan Jakovljevié — nego bih mjesto hhtio jesti vruéega kkrSea 3 lekom. — (Ivan Takovlje- vié bi naime htio i jedno i drugo, ali je ete Praskovija Osipovna nije voljela takve pro »Pa neka budala jede kruh; bolje éu ja p pomisli supruga u sebi — »ostat ée meni poreijac — i baci jedan hljebac ma stol, Ivan Jakovljevié iz pristojnosti p te frak, sjede za eenatinivSi vaino lice, Stade a h popolak, pogleda u sre. spazi, da se neSto bjclasa, : a pr. i: »Bta bi to mogio ‘prste unutra i izvute — nos!.. } Le. Ive @ tlomiiSe, on protrija oi i efade pie avi nos! i joS izgleda, kanda je netiji po. as Hieviéu lice problijedi od uzasa. Ali je bio mi8ta prema srdzbi, Sto je obuzcla ti, zvijeri jedna, odrezao taj nos? = 6. — Lopove, pijanico! Ja éu te sa- ahelji. Razbojniée jedan! Veé sam ja sa da ti za vrijeme brijanja tako nateze’ 108 da Jedva mogu izdriati. Pakovijevié je bio vise mrtav nego Ziv, e, da ovaj nos nije bio nikog drugog nego Kovaljova, kojega je brijao svake vijo Osipovna! Zamotat éu i gau metnuti u Kut. Nek tamo malo lezi, a da tujem! Da ja dopustim, da kod “Odrezani nos?.. Pogato nedopetena! ‘wuée po remenu, a skoro uopée Svoju duénost, bitanga, nitkov! policiji? Ah ti Seprtljo, bu- evans ea ga, kud te vo- mao, kako se to dogodilo«, rete on naposljetku, %esuéi se rukom iza uha, >Jesam Hi se juter vratio piv jan ili trijezan, to veé zbilja ne anam reéi, A po svim macima dogadaj je upravo nemogué: jer kruh je stvar eena, a nos je nesto sasvim drugo! ..« — Iwan Ja- Kovljevié uSuti, Pomisao na to, da 6e policajei kod njega pronaéi nos i podiéi optuzbu protiv mjega, do- vela ga do potpune nesvijesti. Veé mu se prividala ervena ogrlica, sva lijepo izvezena srebrom, krvnidid mag... i drhtao je cijelim tijelom. Naposljetku on dohvati svoju donju odjeéu i éizme, obuée ma se sve te trigarije i ispraéen zlogulim opomenama Prasko- vije Osipovne, zamota nos u krpu i izade na vulieu, Hitio ga je nekuda podmetnuti: ili pod drveni ibra- nik pred kapijom, ili nekako udesiti, da mu neopazice ispadne, pa onda zamaknuti u pokrajnju uligieu. Ali je stalno nailazio na kojeg znanca, koji bi odmah potinjao s pitanjem: »kuda ée5?« ili *koga si tako rano po3ao brijati?<, tako da Ivan Jakovijevié ni- kalo nije mogao uluéiti pravu priliku. Jedamput ga je veé sasvim bio bacio, ali policijski straZar mu jos jzdalcka pokave helebardom pa dovikne: »digni! eno ti je neSto ispalo!« I Ivan Jakovljevié morade diéi nos i spremiti ga u dep. Spopade ga o%aj, pogotovo jer se na ulici poéelo pojavijivati sve to vse svijeta, pre- ma tome, kako su Se stali otvarati i 7 rij je. 2 On odluéi da pode k Isakijevskom ée mu tamo uspjeti da ga nekako hitne u Ali ja moram moliti za oproBtenje, Sto niSta rekao o Ivanu Jakovl pogledu bio ovjek vrijedanami je kole8ki asesor Kovaljov 2a vrijens 1 obiavao govoriti: »tebi, Ivane J; »tebi, akovljevig mike!e, onda je Ivan Jakoviievié wa 1) em: %a od tega da smrde?« — so ae samo eto smrde« govorio bi ko. oe Takovljevié bi Smrknuo duhana, ; masapunao f po ‘cu, i pod nosom, bradom, jednom rijetju, gdje ga je bi. gradanin nalazio se veé na Isakij Peete orteda: matin oo. lw mosta, kao da gleda pod most, da li pliva ert r u pudova*) spa} Jakovijevie se €ak nasmij eee aa Podbratke, uputi se sada u jedmu : ejela i Gajt i narudi Za3u pun- M spazi na kraju mosta nadzornika Beene (ise kg) i k u carskoj vart Ivan Jakovljevié je mao, kako se valja viadati, pa jo8 indaleka skine kartuz!), hitro pride i reée: — %elim zdravlja vaSemu blagorodu. — Ne, ne, brate moj, mani ti plagorode; kaZi ti Sta si tamo radio stojeéi na mostu? "" Bogami, gospodine, poSao sam brijati, pa tek onako pogiedao, da li rijeka brzo teée. _— Laie’, lazeS! To ti ne pali, Izvolider odgovarati, — Pripravan sam vaSu milost brijati dvaput, pa makar i triput u sedmici bez ikakvog prigovora — od- govarao je Ivan Jakovijevié. — Jol, prijane, to su sitnice! Mene tri brijaéa bri- ju, i smatraju to velikom éaSéu. Nego deder izvoli pripovijedati, Sta si tamo radio? Tvan Jakovljevié problijedi... Ali ovdje se doga- aj potpuno cbavija maglom, i Sto se dalje dogodilo, o tom apsolutno niSta nije poznato. mei % Koleiiki asesor*) Kovaljov probudi se prilitmo rano i ustima: brr... Sto je uvijek Ginio, kad se bu- dio, ma da ni sam nije sebi znao protumaéiti, zaSto to dni, Koval jov se protegne, pa zatrazi omanje ogledalo, Sto je stajalo na stolu, Htlo je pogledati pristié, Sto mu je sinoé bio iskotio na nosu; ali na svoje najveée zaprepastenje ugieda, da mu je tamo, gdje bi tre iti nos, potpuno glatko mjesto! Kovaljov se pr 4) Kartuz je popularna ruska kapa s (sjenilom), vrlo visokim tvrdim obodom (ru: ne osobito Sirokim gornjim dijelom (>tanjut 2) Koleski asesor — drZavnj razredu.ceed doista nema nosay : Adi, ne spava li: ain} Kovaljov skoti s kreveta, “Uz pomoé sluge on se obutg “‘upravniku policije. a bno neSto kazati o Kovalio- “ vaste bio taj koleski ase. afi to zvanje postizavaju po. taba, niposto se ne mogu uspo. asesorima, Sto Se unapreduju ddvije sasvim razlitite vrste. Useni Rusija je tako @udnovata ze- TekmeS 0 jednom koleSkom asesoru aH aSesori, 0 Rige do Kaméatke, to ‘na 6voj ratun. To se odnosi i na 1 — ve. — Kovaljov je bio kavka_ s0 Je dvije godine bio u tom zva- na Casal nije mogao zaboraviti; a da nost ivaimost, on scbe nikada nije ‘asesorom, veé uvijek majorom. = obitayao je govoriti, kad bi na Koja prodaje Btirkana prea za Ik meni kuéi: stan mi je u Sadovoj Bdje Stantije major Kovaljov - = Akad bi creo koju ljepuskastu, it tajmi malog dodaju¢i: »Ti sa- majora Kovaljovax. — Zato dati kod gubernijskih i kotarskih mjernila, kod arhi- tekata, ‘ukoliko su to Rusi, a takoder kod ljudi, koji yrie rame policijske duinosti, i uopée kod svih_onih muzeva, koji imaju oble, rumene obraze i vrlo dobro jgraju boston'): ti zalisei idu samom sredinom lica i tavno-ravno seu do nosa. Major Kovaljoy nosio je sijaset pefata*) od karneola s grbovima, i takvih, na Kojima je bilo gravirano: srijeda, Setvrtak, ponedje~ jak i sligno. Major Kovaljov do8ao je u Petrograd po potrebi sluzbe, naime da nade mjesto, (koje ‘bi dolilko- valo niegcvu zvanju: ako mu pode za rukom, onda imjesto vicegubernatora, a ako ne inaée — egzekeutora: u bilo kojem uglednom odjelu. Major Kovaljov mije bio protivan ni da se oZeni, ali samo uz uvjet, da se 1 nevjeste nade dyjesta tisuéa kapitala, Zato sad Gita- lac sam moze prosuditi, a kakvem se polozaju nasao taj major, kad je umjesto nimalo ruZna i umjerena nosa ugledao strahovito glupo, ravno i glatko mijesto. Kao za inat, nijedan se iavo8tik nije pokazivac na wu ‘on morade iéi pjeice, zamotav8i sem SvOj ogrta’ i poknivéi lice rupeem, kao da mu toboze tkev curi iz nosa, >Ali moZda se to meni Samo tako pri- ‘ pa ne moze biti, da nos ovako ludo nestanes. On se usput svrati u slastivarnien $ namjerom da se pogleda u ogledalo. Na sreéu, u slastiéarniel je bilo aa nikoga: Segrti su pometali sobe i razmjeitali ste neki su sananih ofiju na —poshwZavnicima donosili +) Kartagica igra 2a 4 osobe donekle sliéna vi se sa 52 karte; potjete iz Amerilke, : 2) U staro vrijeme, kad su se pisma zap éatnim voskom, bili su ui modi petati, na gravirani plemiéki grbovi, njthovth via zne izreke, simbolitki znakovi, inici éati nosili su se kao privjesci naa i stolicama lezale su 3 kavom. »No, hvaia Se Ree ‘on W Sebi — sad se mogu pogledati. rite ogiedalu i pogleda, »Vrag bi Be nesmisao! — re¥e on i pljune. je Btogod tu mjesto nosa, a ono nital¢ ane, izade iz slastiéarnice S BY aves obiiaja ni na Koga ne gloda { Soe Najedamput pred vratima de Kag ukopan; pred ofima mu se ula uN BOjava: red Iuén'm wazom stage eae iije otvor'¥e, iz nje sagnut isko- monfiuri ttre uza stepenice, Kakay EF ag re Kovaljova, kad yov viastiti nos! Kod tog njemu se, izgleda, sve 2 1 reokr a de, da jedva stoji na Perce: ates oo ee Sateka, dok se nos vrati aa u groznici. Za dvije minute : oes je sad u monduri izvezenoj zla- Chew ‘ovratnikom i imao je na sebi - eee a Sablju. Po Se8‘ru s oe iti, da spada u rang dr- Soe svega je bilo otito, da ide ne- on obazre ma obadvije strane, za- Wdemo!«, sjede i odveze se. eta ae arzavni ge na sretu nije daleko odverla i stala pred Kazan- skomi sabornom cricvom. Pohita on u erkvu, progura se kroz cijeli red sta— rica prosjakinja zavezanih lica sa dva otvora za oth, Kojima se prije tako rugao, i ude u erkvu. Bogomolja- ca je U samoj orkvi bilo malo, svi su oni ve¢inom: stajali kod ulaznih vrata, Kovaljov se osjeéao tako omlojeden, da se nije bio kadar moliti, i trazio je po gledom onoga gospodina po svim kutovima. Napokon ga spazi, gdje stoji po strani, Nos je sasvim bio Sa tio lice svoj veliki tvrdi ovratnik i molio ses iz razom najveée poboznosti. >Kako da pridem k njemu?< mislio je Kovaljov- Po svemu, po monduri i po SeSiru, vidi se, da je driavni savjetnik, Vrag bi ga mao, kako da to na— pravim!« (On stade oko njega kailjueati, ali nos mi na Ga- sak nije napuStao svoje pobozno drzanje i samo je kimanjem glave odgovarao na poldone. _. postovani gospodine... — rete Kovaljov, si- leéi se u svojoj nutrini da se osokoli — poStovani go- spodine... 5 Sta Zelite? — odgovori nos okrenuvsi se. _— Meni je éudno, poStovani gospodine .. . Ginj mi se... vi biste morali znati, gdje vam je mjesto. T najednom vas malazim, pa joS gdje? —w erkvi Vi éete dopustiti... —— Oprostite mi, ali ja nikako ne pojmim, 0. vi ivolijevate govoriti... Objasnite mi. »Kako da mu objasnim?« pomisli Kove kad se malo ohrabrio, potne: — Ja dabogme.., uostalom, ja sam éete i sami uvidjeti, da je meninkoja na Vosk: pustene naranée, ta for o imam izgleda da dobijem fs Minogim damama: drzavna sav je > 2 poo sami... ja ne ne... (Pritom Kovalj - oprostite... ako se fo onan : sami movetg o nista ne shvaéa no. nit mn — od a se jasnije. stove: guspod’ne... — rete Kovalj, n 2 Kovaljov 9 jem Mlastitog dostojanstva — ja ne mam, ick hvatim vase rijeti... Stvar je tu, ; jedi ini se, potpur be dli vi hoéete... TA vi ste moj aia skom mo. ‘editi- beg igovarag je q-Aasmajora i obrve mu se malo na- BA ne moze bit mika in on Bo dugmet'ma va’e vico-mondure,') vi UW Senatu’) ili u svakom shi ih stane i otvori burmuticu visok gospodin s veli- kim galiscima i cijelim tucetom ovratnika, Kovaljov pristupi blize, isturi batisteni ovratmile svojih uStirkanth prsa, poravna svoje pevate, Sto su mu visjeli na zlatnu lanéiéu i smjeSkajuéi se na sve strane obrati pa%nju na-lagacku damu, koja se kao proljetni cvijetak Iako naklanjala i podizala kk Get svoju bijelu rucicu s poluprozirnim prstima. Osmijeh se na Kovaljovijevu lieu joX vise rairi, kad je ispod seSira ugledao njezin bljeStavo bijeli podbradak i dio Tica, osjenjen bojom prve proljetne mize. Ali majey damput odskoti, kao da se opékao, Sjeti se, da mjesto nosa nema ama ba ni’ta, i suze mu navrijeke na o€i- On se gospodinu u monduri obratio s namjerom, da mu otvoreno kaze, da se samo izdaje 2a dréavnog sav- jetnika, da je prevarant i podlac i da mije n‘Sta dru- Zo nego njegov viastiti nos... Ali nos je veé bio ne- stao: vjerojatno se dovio da se opet odveze nekomm u posjete. ‘To dovede Kovaljova u oéajanje, On se uputi na— trag i na éas zastane pod kolonadom, palljivo izgléda- judi na sve strane, ne bi li gdje spazio nos. Vrlo Se ‘dobro sjecao, da je imao SeSir $ perjanicom i mon- duru izvezenu alatom; ali kabanieu nije zapamtio, ii boju njegove Kodije, ni konja, pa éak ni to, da Ht je straga imao lakaja i u kakvoj livreji. Usto je toliko Kogija jurilo na jednu i na drug stranu i 1 2 ‘i brzinom, da ih je te’ko bilo raspoanati; pa upravo je i zapazi medu njima, ne bi imao nikaleve m sti da je zaustavi. Dan je bio kkrasan i Nevskom je bila sva sila svijeta, Cijeli dopad dama izlio na plotnik, potevii pa sve do Anjiékina mosta. Bno ide ALN. V. Gogoli: Pripoviletkesenatu, prisnoga j isnoga prijatelja, koi on” no abo kkad je igrao osam, Eng 8 Je na Kavkam stekao asesors te ‘tukom, da dode k njemu. — t« rete Kovaljov, — Ej, izvoxéitr, mu upravnil. policije! a 5 pot droSku i jednako. Je izvoStikn dk cane i, Kao da te vile nose!« ‘ Whovni upraynik policije Ik. é eee je Kod tkuée? é 8, — odvrati vratar — és prije jo - mastavi vratar — nije doduse ba’ tako ‘otiSa0. Da ste samo gasak prije dos @ Ga jodi nasli kod kuéo i uci Tupea s lica, Kovaljov sjed ij fen eng Mee Kovaliov siete u obi tu je zaokret: nadesno ili na- zaustavi Kovaljova i prisili ga da se polofaju njemu je trebalo da Upravi javnoga reda, ne zato, eposrednu vezu s policijom, veé s naredbe mogle biti mnogo’ brie adleStava; svakako bi bilo neraz- tinu od onog nadlestva, éijim } ; I paisa 4 g¢ sluzbenikom nos izdavao, jer se iz viastitih odgo- yora samoga nosa moglo vidjeti, da tomu éovjeku niita nije sveto, te da on i u ovom slutaju isto tako mote slagati, kako je slagao, kad je tvrd'o, da mjega nije nikad vidio, Dalle Kovaljov veé htjede zapovje- diti izvo8¢iku, da vozi u Upravu javnoga reda, kadli mu opet sune misao u glavu, da je taj varalica i lopov, koji je ve¢ kod prvog susreta s njim postupio tako pesramno, medut’m veé mogao iskor'stiti vrijeme pa nekuda kidnuti iz grada — i onda sve potrage biti jalove, ii ée, ne dao bog, trajati cio mjesee dana. Na- pokon, kao da ga je samo nebo urazumilo. On od- Indi da se izrayno obrati novinskoj ekspedieiji i da pravovremeno napravi oglas, u kojem ée u tanéine dati njegov liéni opis, da ga svatko, tko ga sretne, smjesta moze njemu dopremiti ili barem saopéiti nje- govo prebival’Ste. Stvorivsi dakle takvu odluku, na- redi izvoStiku, da ga odveze u novinsku ekspediciju, i cijelim putem jednako ga je pesnicama bubetao po Jedima i usto govorio: brie, nitkove! brée, lopove! — Bh, gospodaru! — stenjao je izvoStik, stresajuéi gla- vom i s'bajuéi uzdama svoga konia, koji je imao du- gatku dlaku kao polonjezac.t) Napokon dro&ka stane { Kovaljov sav zadihan utri u omanju tekaonicu, gdje je neki sijedi Gimovnik u starom fraku is naota- Jama, s perom medu zubima, brojio donesene bakrene movce. — Tko tn prima oglase? — zavikne Kovaljov. Ha, dobar dan! a Moje postovanje — rete stari tinovnik, na tasak podigne oti pa ih opet spusti na rai hrpe novaca. ~ 4) Bolonjezac — odlika pasa, armregrade u staji za konje i s mjestom, na kojem bi se Frogao ured:ti prekrasan brezov ili borov ‘park; na : ito] se cedulji nalazilo upozorenje reflektantima, Koji 2 jednom rukom eifru na pap'ru, yele eupiti stare potplate, uz poziv, da doda na javnu enti dvije kuglice na ra. Grazbu svaki dan od 8 sati ujutro do 3 sata popodne. ii fi Jes ‘ceftljom u ruci stajao Soba, kojoj se olupilo cijelo to drutvo, bilm Je mle ee Hole fe na prvi Jona i zrak je u njoj bio iavanredno teZak; ali Kole- 9 Prebivanje u aristokratskoj Ski asesor Kovaljov nije mogao osjeéati zadaha, jer umjesnim da pokaze svoju dru- se bio pokrio rupcem i zato, Sto mu se nos nalazio ‘ | bogaa gdje. a ae ae ne vrijedi — PoStovani gospodine, dopustite mi, da vas upi- evil. ih za nj dao ni osam ' tam... Moja je stvar wrio hitna — rege on naposljet= : Voli, bogami, voli — i evo zato, kn nestrpljivo. sto mubalja! z i: a a in doli- F — Odmah, odmah! Dva rublja i tetrdeset i dvije tt dike ot vee un: Tjudi da- | opejite! Ovaj gas! Jedan rubalj i Sezdeset i Setiri a ne ta et kopejke! — govorio je sjedokosi gospodin, bacajuéi ee eae ee Bee staricama i pazikuéama ceduljice u lice, — Sta Ze i see ite? — upita or kon, okrenuvsi se Kovaljovu. RO EH t5\e vatnin, ierangr: lite wpita on napokon, okrenuvsi \jovu. oe oeghalaed , : _— Molim vas... — reée Kovaljov — dogodio se Be Miva. ee os lopoviuic ili prevara, dosad nikako nisam mogao do- Beejetate Je siajaic j mati, Molim vas, naStampajte, da ée onaj, tko mi do- --viasnika trgovatkih rakijasnica i U jednoj je pisalo, da se pre- txijezna ponasanja; u dru- premi toga lopova, dobiti pristojnu nagradu. — Smijem li znati vaSe ime? — Ne, éemu ime? Ne mogu vam ga reéi. Imam mnogo manaca: dr¥avnu savjetnikovien Gchtarjovu, Zenu viseg ofieira Palageju Grigorijevnu Podtotimu... Da one doznaju, boxe saéuvaj! Mozete jednostavno napisati: koleski asesor ili, joS bolje, u majorskor — A onaj, Sto je uteleao, bio je vas sl — Ma kakyi sluga! Utekao mi je... n¢ — Gudnovato prezime! A za orobio taj gospodin Nosov?vei me niste dobro ram. nos je nestao nem: ano In : ; 0 Iuda, je znam reéi, kako je nestao: ai on eo po gradu i sect etni i molim, objavit Koji ga uhvati, Sto prije a Sami, kako ™ogu opstati bez tako vi- ‘ijela? Nije to kakavgod mali farim u tizmu, pa nitko ne vidi, da Svakog tetvrtka bivam kod driavne ; pa tu je Podtotina Pala. ha, Zena vikeg oficira, ona ima vrlo | t su mi jako dobri manci, pa recite +-+ Nikako sad ne mogu k njima. e zamisli, Sto su mu odavale évrsto sti. Oglas ne mogu uvrstiti un a novine — nakon dulje Sutnje. o ne mogu izgubiti Svoj dobar glas, iti, da mu je utekao nos, onda... Sta tu veé moze biti? A ono ispao pamflet: naime taj je pudl bio blagajnik ne sjeéam se koje ustanove. — Pa ja vam ne dajem oglas za pudla, nego za svoj viastiti nos; prema tome, gotovo isto kao za sa- ma sebe. — Ne, takav oglas nikako ne mogu uvrstiti. __ Ti kad mi je uistinu nestao nos! — Ako je nestao, to je stvar medicinara. Kazivaju, da ima takvih ljudi, koji madu nasaditi kakav god hoéete nos. Ali ja uostalom primjeénjem, vi mora da ste Goviek vesele éudi i volite u dru’tvu zbijati Sale. — Kunem vam se bogom na nebu! Ako je veé do8lo do toga, ja u vam ga makar pokazati. — ZaSto da se wmemirujete! — nastavi tmovnil, Smréuéi duhan, — Uostalom, ako vas time ne bih wz nemirio — doda on s osjeéajem znatizeljnosti — bilo bi po%elino pogledati. . Koleski asesor skine s lica rubae. — Uistinu, izvanredno éudnovato! — rege Ginovnile — mjesto je potpuno glatko, kao svjeZe spetena pala- @inka, Da; upravo nevjerojatno ravno. No, hoéete li se i sada jo8 neGkati? I sami vi- dite, da mi ne mogete odbiti da naStampate. Ja éu vam biti osobito zahvalan, i drago mi je, Sto mi je ovaj sluéaj pruzio prililm da se s vama upomam... Kako se iz ovoga vidi, major je ovaj put odlim jo8 jedamput mri ni (tu se usekme) ili take, ne ‘ino , Gini se, bio potresen Koval a , for makar donekle ae Ss Je pristojnim iurazi svoje sazaljenjc. eee: ulim, to vas je zadesila takva nezgoda. ee malo burmuta? To rast} Pio’e aspolozenje; ni dobro tak i Govoreéi ftako, tinovnik pruzi Ko- muticu, podmetnuvsi pod niu dosta slikom nekakve dame wu Sesiru. ha gesta izbaci Kovaljova iz str- kako se JoS mozete Saliti — Vidite, da nemam ba8 ono, ti burmut? Vrag nek odnes> vai an = vidim, i ne samo ni da mi ponudite sam 0n duboko ojaden izade ‘kyarta, ko- cijelo predsoblie, koje je ujedno sluzilo i kao blago- yaonica, bilo kreato puno glava Seéera, Sto su mu ih trgovei donijeli iz prijateljstva, Kuharica je ba& pri- stavu skidala erarske gizme; sablja i ostala vojnitka oprema veé je mirno visjela u raznim kutovima, a § njego irom igrao se veé trogodi slije vojniékog, ratnigkog Zivota uZiva radosti mira. Kovaljov ude k njemu ba’ u vrijeme, kad se ovaj protezao, zijevajuéi glasno graknuo i rekao: Hh, Sto sam dva sata fino odspavao!« I zato se moglo predvidati, da koledki asesor nikako nije doSao u pra- yo vrijeme. I ne mam, “upravo da mu je sada donio nekoliko funta aja ili komad sulma, ni onda ga ne bi bio dovekao previse prijamo, Pristav je bio ve- lile Stovalac svih umjetnosti i rukotvorina; ali ispred svega je prvenstvo davao dréavnoj novéanici. »To je stvarca — ob’éavao je govoriti — od koje bolje stvar— ce nema: ne trazi jesti, ne zauzima mnogo mijesta, lijepo ti stane u dZep, a ako ti padne, ne ée se raz biti.« Pristay primi Kovaljova priliéno hladno i reve mu, da poslije objeda nije vrijeme za vodenje istrage, da je sama priroda odredila, da éoyjelx poslije jela mo- ra malo otpotinuti (iz toga je KoleSki asesor mogao zakljuéiti, da pristavu kvarta nisu bile nepozmate iz- reke drevnih mudraca), da poStenu éovjeku nitko mt ée otkinuti nos i da na svijetu ima mnogo sv: majora, koji nemaju ni pristojnih gaéa i vu raznim bludnim kuéama. , I to njemu oveko ravno u lice! Va da je Kovaljov bio tovjek i 2nije oprastao) ako = Se lo Gak je driao, da seu ka. @ propustiti sve, Sto se o4 ® ali se ne smniju napadati visi os}, 1a je pristay kvarta primio, tako ga lavom 1 reée s osjedajem dostojan. pritom malo ruke: Ga nalon ovakvih uvredijivin pri. trane nemam to dodati , lva_ osjeé: noge pod sobo: _osjeés om, Posiije svih tih neuspjelih potra_ Gini neiskazano mrzak, Usavsi u pred. na prijavom koznatom divanu svoza ako Jesi na ledima, pljucka u strop i ae u jedno te isto ™miesto. } ma slugina ravnodugnost; on ea udar’ a s eee - Pac ibe ma}: — Ti, svinjo jedna, oes Sa svoga mjesta i strelimice po. — i ode. Sait oe umoran 1 oe iu poslije neko- ee bilo bi lo&e, ali ipak sno8ljivi- naprosto zgrabi ee act oes: 0 zal nevierojatno. To mi zacijelo ili na san dolazi, ili imam prividenja; mo%da sam se nekako zabunio pa mjesto yode popio rakiju, kojom poslije brijanja natirem radu. Onaj glupan Ivan nije ju spremio, i ja sam je yaljda omaSkom dohvatioc<. — Da se doista uvjeri, da nije pijan, major se uStine tako bolno, da je zaja- uknuo. Ta ga bol potpuno uvjeri, da radi i Zivi na ja~ vi. On se polagano priblizi ogledalu i najprije za%miri uw nadi, ne Ge i mu se mo%da ipak nos pokazati na svome mjestu; ali p isti mah odskoti natrag i reve: »Kako nakazno izgledam!« To je bilo upravo nepojmljivo, Da mu je nestalo dugme, srebrna Zlitica, sat, ili ma Sto slino: ali da mu nestane — Sta da mu nestane? i usto jo8 u viasti- tom stanu!.. Uotujuéi sve okolnosti, major Kovaljov je driao najblizim istini, da krivae svega toga ne mo- Ze biti nitko drugi nego Zena viSeg oficira Podtotina, froja je prizeljkivala, da on oZeni njezinu kéer. On di due nije bib protivan da joj se udvara, ali je izbj gavao konaéni obraéun, A kad mu je ona bez okoli§a- nja izjavila, da hoée svoju kéer udati za njega, on se iepo polako udaljio sa svojim komplimentima rekay- 4i joj, da je jo3 premlad, da mora barem jo8 pet godi- nica odsluditi, dok mu se nayrée rayno etrdeset i dvi- je godine. I zato je Zena viseg oficira, otito iz osve- te, odluéila da ga iznakazi, pa je u tu 'svrhu najmila nekakve babe vratare, jer nikako se nije moglo pret zio u sobu; a brijaé Ivan Jakovijevié brijao ga. u srijedu, te mu je u toku cijele srijede i tak éetvrtka nos bio ¢itayv — toga se on bro je to znao; osim toga, osjetio bez sumnje ni rana nije mogla tako |ora Se pokaza j ove bom i jarko obasja. Prva ‘je kretnja Kovaljovu bila a, Bole mjesto, ma koje mu je Govjek zbilja jo5 ne raz. Bospodara opazi takvu ne. fe da ode u svoju komoricu, kadli hepomat glas, koji prozbori toleSki asesor Kovaljov? Major Kovaljov je ovdje — ROGiVSi i otvorivsi vrata aki Ginovnik lijepe poja a pos ee @ ni tamnim, prilitno ii je na pogetku ove pripo- Tsakijevskog mosta. i izgubiti svoj nos? s — rede réao za gospodina, Ali na sreéu sam imao uza se na~ otale, pa sam odmah vidio, da je to nos. Ja sam naime kratkovidan, i ako vi stanete preda me, onda samo vidim, da imate lice, ali ne éu primijetiti ni nos, ni pradu, ni’ta. Moja punica, naime mati moje Zene, ta- koder niSta ne vidi. Kovaljov je bio izvan sebe. — A gije je on? Gaje je? Odmah idem po njega. — Nemojte se wnemirivati, Znao sam ja, da vam je prijeko potreban, pa sam ga donio sa sobom. A @usno je i to, da je glavni uvesnik u toj stvari lopoy brijaé u Vozesenskoj ulici, koji sad sjedi u buturi, Ja sam ga odavno imao u sumnji zbog pijanstva i krade, i jo8 je prekjuéer u jednom duéandiéu zdipio jedan tucet dugmadi, Va8 je nos potpuno onakay, kakav je bio. Pritom pristav turi ruku u dep i izvadi iz njega nos umotan u papir. — Da, on je! — zavite Kovaljov — doista je on! Popijte danas sa mnom Salicu éaja, — Smatrao bih to za velik wiitak, ali nikako ne mogu. Moram odavde poéi u kazneni zavod... Kod» svih se Zivein’h namirnica osjeéa velika skupoéa. Kod mene stanuje i moja punica, maime mati moje Zene, tu su i djeca; osobito najstariji daje velike nade: jako pametan deéki8, ali nemam nikakvih sredstava za nje- govo Skolovanje... : Kovaljov se dosjeti, pa dohvati sa stola | novéanicut) i turi je u ruku nadzorniku se kiéeno pokloni i ode. Zatas jc— No! no! hajde, glupane! — govorio mu je on. ‘Ali nos je bio kao drven i padao na stol s tako %udnim zvukom, kao da je éep. Majoru se lice grée- vito iskrivi, »Pa zar zbilja ne ée prirasti?« — pitao se ustrahu. Ali koliko ga je god puta metao na svoje mjesto, ‘sav mu je trud jednako bio uzaludan. On dozove Ivana i poSalje ga po doktora, koji je u istoj Iuéi imao najljep8i stan u mezaninu. Taj je lijednik bio naotit muSkarac, imao je krasne zaliske a zabasao baS na glavnu ya odlaska KoleSki asesor je jox ou nekom neodluénom stanju j toliko oporav'o, da je mo- tako ga je zaludila nenadana te pronadeni nos u obadvije Sake 4 jo ga jedamput pazljivo pro. on! — govorio je sam sa sobom crne kao smola, svjezu, jedru doktoricu, jeo izjutra — Tu je i priktié na lijevoj strani, ; svjeze jabuke i u neobiénoj é'sto¢i drzao svoja usta, . — Major samo &to se ne na. j Koja je svakoga jutra skoro tri tetvrt sata ispirao } i brusio zube sa pet éetkica raznih vrsta. Doktor dode dugotrajno: a zato ni t zatas. PoSto je upitao, kad se dogod'la nesre¢a, on ti, koja slijedi poslije e, veé nije ta- minuti ona postaje jo’ slabija i na- j die majoru Kovaljovu podbradak i paleem ga évrkne | baS po onome mjestu, gdje mu je prije bio nos, tako | da je major morao zabaciti glavu takvom snagom, da | fe zat'ljkom udario o zid, Lijetn’k reve, da to nije ju Stapa s glatkom povrs'nom vode. ; Sta, posavjetuje mu, da se malo odmakne od zida, Tammiéljati i dosjeti se, da stvar jos | reée mu, da sagne glavu najprije na desnu stranu, Se dodu8e pronaSao, ali valja ga na- zatim opipa mjesto, gdje je prije bio nos. pa reget >Hm!« Zatim mu rege, da sagne glavu na lijevu stra- mu, i reée: »Hm!« Naposljetku ga opet évrkne paleem, tako da major trie glavom kao konj, kad mu se gle- daju zubi vom i rege — Ne, ne ide. Bolje vi ostanite ovako, kako jer bi se stvar mogla samo pogoréati. Nasaditi bogme, moze; ja bih vam ga mozda odmah ali uvjeravam vas, da bi to bilo gore po vas. — — No, krasno! Kako éu ostati bez Kovaljov — gore veé ne moze b: To je, da te vrag odnese! Gdje m, straha on poleti k stolu, S§ moZda ne postayi nahero. i pailjivo on ga stamam find poznanstva: eto i na Avije kuéne zabave, gq Je drZavna savietnikoviea ‘Oficira Podtotina... premda postupka nemam s njom dru- Policije. Smilujte mi se — izusti glasom — nema li nekog navina? asadite, pa makar ne bilo lijepo, samo Ga mogu i rukom ipridriati u opa- toga, ja ne pleSem, pa nema h ga mozda ozlijedio kakvom nesmo- ‘Sve, Sto se odnosi na ragun 2za- mo%ete biti uvjereni, koliko mi do- edno uyjerljivim i magnet’énim mikada ne lijetim iz koristoljublja. natelima i mojoj vjestin wa. Vizite, ali tek toliko, da sv ra Ne uvrijedim svoje pacijente, ako mogao nasaditi nos, ali vas uvje- b kad mi veé ne vjerujete na ri- “mnogo gore. Prepustite to radije da Gete i bez nosa biti Amate. A Sto se tiée nosa, u staklenu teglu sa AVije Hlice Ijute rakije nj dobiti mnogo _— Oprostite! — rete doktor opraStajuéi se — ja gam vam samo htio usluz Sta se moze! Barem ste vidjeli moju dobru volju. — Rekavéi to, doktor otmjena drZanja izade iz sobe. Kovaljov mu tak ne yidje lica i u dubokoj je bezosjeéajfosti vidio samo rukavéiée Giste i kao snijeg bijele koSulje, Sto su mu virili iz rukava njegova crnoga fraka. On odlugi da veé sutradan, prije nego podnese tu¥bu, piSe Zeni viSeg oficira, ne bi li ona htjela nje- mu bez borbe vratiti ono, Sto mu pripada, Pismo je pilo slijedeéeg sadrzaja: 1 PoStovana gospodo Aleksandro Grigorijevna! Ne mogu pojmiti gudnovati postupak s vase stra- ne, Budite uvjereni, da postupajuéi na takav nagin niSta ne éete posti¢i i nipoSto me ne éete primorati da o%enim Vain kéer. Vjerujte, da mi je to&no po- mata smicalica u pogledu mojega nosa, kao i to, da ste u tom glavne uéesnice vi, i nitko drugi, Nenadano’ njegovo otkinuée sa svojega mjesta, bijeg i maske- rada, éas u podobi Sinovnika, gas opet u viastitom obliku, n'je niSta drugo nego posljedica Garolija, koje ste navraéali Vi ili o: koji se bave otmjenim zana- tom poput VaSega. Ja sa svoje strane smatram svo- jom duinoSéu upozoriti Vas, ako gore spomenuti nos ljen uteéi se zastiti i pokroviteljstvu zakona. Medutim s odl’énim poStovanjem prema imam éast ostati Va i pokorni sluga ty 42_N. V. Gogolj: Pripovijetke ickdzvanredno zatudilo. Otvoreno ga nikako otekivala, a pogo. dnih prijekora s Vase strane, Vas, da Ginovnika, kojega Vi spo. UW Svojoj kuéi primala nisam, ni ma- om izgledu, Istina je, da je k meni ovié Potanikov, On je dodus moje kéeri, buduéi da je Pona¥anja i velike uéenos m davala nikakve nade. Vi jos spo- © nosu. Ako pod tim razumijevate, ka Aitjela pokazati dugi nos, to jest for- onda me zaéuduje, da Vi sami o am ja, koliko Vam je poznato, bila “misljenja i, ako Vi sad jo’ na za- € moju kéer, ja sam odmeh pri- jim, jer je to vazda sadinjavalo Zelje, u nadi éega ostajem na usluge Aleksandra Podtodina W sam sebi, progitav’i pismo. Ne moie biti! Pismo je ta- i tovjek, koji je skri- sor je u tome bio oblasti nekoliko Medutim su se glasine 0 toj neobiénoj dogodoy- Stini veé bile pronijele po cijeloj prijestolnici i, kako to veé biva, ljudi su i mnogo toga pridodavali. Ba’ su tada umovi sviju bili jako raspolo%eni prema svemu neobiénomu; tek su nedavno sveopéi interes pobuclili pokusi o djelovanju magnetizma, Jo’ je bila svic pripovijest s pleSuéim stolicama u Konju&noj ulici,’) i zato nije zaéudo, da se doskora poéelo pogovarati, da toboze nos kole’kog asesora Kovaljova totno u 3 sata Seta Nevskim prospektom, Svaki dan je onamo grnulo mnoStvo znatiZelinika, Netko rege, da ée se nos tobo%e nalaziti u Junkerovoj trgovini: i kraj Junkkera nastade takva guava j stiska, da se Gal i pol'cija mo- rala umijeati, Jedan spekulant pristojne vanjétine, sa zaliscima, koji je pred ulazom u kazaliste proda- vao razne suhe slastitarske kolaée, spectjalno napravi sbi krasne, évrste drvene klupe i stade znatizeljn'ke pozivati, da za 80 kopejk’ od svakog posjetioca stanu na njih, Jedan je isiuZeni pukovnik namjerno radi to- rt ga ranije poSao od kuée is velikom se mukom pro- gurao kroz gomilu; ali se jako razijut!, kad umjesto nosa u prozoru ugleda obiému vumenu majien i lito- grafranu sliku, koja je predstavljala déovojlu, kako popravlja éarapu, a iza drveéa je kradom promatra neki kicoS u prsiuku s reverima i s malom bradicom, slilu, koja je veé preko deset godina jednako visjela_ na jednom te istom mjestu, On ode i reve 1j »Kako mogu svijet umemirivati takvim glupim vierojatnim glas'nama?< — Zatim se pronio nos majora Kovaljova ne Zeta Nevskim pros ') Ovdje se misli sluéaj plesanja stolic kuéstva, Sto ga PuSkin spominje u sv XI, 1833.) S a +| je tobo%e veé odavno ta. inza,') kad je stanovao ondje oj igri prirode, Onamo su posi; » akademije, Jedna otmjena a je pismom zamolila pazitelja poka%e taj neobiéni fonomen, sa Skolskim i poutnim objainje. osobito su se radovali svi ivi posjetioci routova,?) koji su dame, a 01 to im je vrijeme zaliha iSerpena, Omanji dio éestitin i do- li bio je izvanredno nezadovoljan. S negodovanjem govorio, da ne ra- u eee Ber iesencan vijeku dami8ljotine, pa se éudi, kak obraéa paznju. Taj je gospodin of! au gospodu, koja bi Zeljela viadu ci u svoje svakidanje svade sa Ze- L ovdje Se dogadaj ponovno obavi- da na svijetu, Gdjekad josti: najedamput se driavnog savjetnika vo- ‘kao da ni&ta ni- y, to jest ba’ iz- medu dvaju obraza majora Kovaljova. To se dogodi- Jo veé 7. travnja. Kad se probudio, on sluéajno pogleda u ogledalo i vidi: nos! pipne rukom — bogami, nos! “_ ;Bhe!< — ote se Kovaljovu i od radosti samo Sto posim nogama ne zaigra trepak po sobi, ali ga U tome omete Ivanov dolazak u sobu. On odmah zatrazi od sluge, da mu dade vode za umivanje, pa dok se um‘vao jo8 jedamput zirne u ogledalo: nos. Brisuéi se runikom on opet pogleda u ogledalo: nos. — Pogledaj-der, Ivane, éini mi se, kanda imam prigt’6 na nosu — Teée on, a medutim je mislio: »Zlo { naopako, ako mi Ivan rekne: ti nema, gospodaru, ne samo pri8ta, nego ni nosa nemac, ‘Ali Ivan reve: — Nije ni’ta, nema nikakvog pri8ta: nos je dist. »Dobro je, vrag ga odnio!« rege major sam sebi i ima, U taj tas zaviri kroz vrata brijat Ivan Ja ivo kao maka, Koju je netko upravo izmlatio zbog krade slanine. — Reei najprije: jesu li ti ruke Uiste? — zavilme mu Kovaljov izdaleka. iste su. — Lakes! — Bogami, éiste su, gospodine, — No, pazi se. Kovaljov sjede. Ivan Jakovijevié ga zaogme | vetom i zaéas mu pomotu éetkice c'jelu b obraza pretvori u kremu, kakva se servira nima trgovaca. >Vidi ga!< rege Ivan stranu i pogleda ga sa strane: | Govjek ni mislios, nastavi on i, Kakvu tovjel sa: mo prsta, da ga prim’ za yr. em Ivana Jakovljeviéa, — zavite Kovaljov. Ivan - a, re is Jas i lecne Se i zbuni, kako se nikad stane britvom oprezno Ska. lo Botovo, Kovaljov se brze bolje obu- 1 i odveze se ravno u slastiarnicu. Mali, Salicu éokolade!« i u tu je nos. On se veselo okre- malo Zmirkajuéi, pogleda na h je jedan imao nos jedva vedi od Poslije toga se uputi u kancela- 'Stalno dolazio zbog vicezuberna- uspije, zbog egzekutorskoz mjc- aonieu on se pogleda u ogleda- @ k drugom koleskom asesoru ljiveu, Kojemu je u odgo- nja mao odgovoriti: »Pusti ti Si ti bockalo!< Putem je mi- ‘od smijeha, kad me ugle- lak, da sve na meni sjedi razgovarao, namjerno je vad’o burmuticu i pred nji- ma veoma dugo duhanom nabijao svoj nos na obadva laza, te u sebi govorio: »Eto vam, proklete babe, ko- ko&ke jedne! Pa ipak se kéerkom ne éu Zeniti, Tek onako, par amour — to dal« T major Kovaljov se od toga dana Setkao na Nev- skom prospektu, kao da se niSta nije dogodilo, bivao it kazal’Stu i svagdje. I nos mu je, kao da se nista nife @ogodilo, sjedio na lieu i pravio se, kao da se nikad nije otudio. I poslije toga majora Kovaljova uvijek su yidali u dubru raspolozenju, kako se smjetka, tréi ap- solutno za svim ljepusnim damama i jedamput se éak zaustavio pred nekim duéantiéem u Gostinom dvoru i Impovao nekakvu ordensku lentu, bogzna iz kojeg razloga, jer on sam nije bio kavalit nikakvog ordena. Bto, kakva se zgoda desila u sjevernoj prijestol-_ nici na%e prostrane dréave! Kad sye uoéimo, onda tek idimo, da u njoj ima mnogo nevjerojatnoga. Da ine govorimo o tom, kako je doista @udnovato nadnarayno otudenje nosa i njegovo pojavijivanje na ramim mje- stima i u podobi drzavnog savjetnika — kako se Ko- valjov nije dosjetio, da se stvar 0 nosu ne moze oglasi- ti preko novinske ekspedicije? Ja ovdje ne govorim w tom smislu, da mi se Sini skupo plaéati za oglas: to je nesmisao, i ja nipoSto ne spadam medu koristolju-» bive ljude. Ali nedol'éno je, nezgodno, nevaljalo! I~ onda opet — kako se nos naSao u pegenom onda kako je Ivan Jakovijevié?.. Ne, to ne shvaéam, apsolutno ne shvaéam! Ali od najéudnoyatije i majneshvatljivije, ‘zabrati takve sujete. Primajem, to_ dokutivo, to je uistinu. Prvo; domovina od. toga_idrugo takoder nema koristi, Na- nam, Sta je tiga S¥e to, iako se mo%e dopustiti i jeano [treée, tak se moze... No, pa gdie nema no. gti? — a opet, kad sve to promislis, zapravo u e ipak ima nesto, Neka kaze tko Sta hoée, se slutajevi dogadaju na svijetu; r: jetko, ak