Nit

Victoria Hislop
Naslov originala: The Thread

Scan: Janja
Obrada: GlitterBaby

www.balkandownload.org

Za Thomasa Vogiatzisa, mojega prijatelja i daskalosa

Posebna zahvala:
Ianu, Emily i Willu Hislopu
Mojoj teti Margareti Thomas (1923. 2011.)
na pregrt ljubavi i ohrabrenja.
Davidu Milleru
Flori Rees
Konstantinosu Papadopoulosu
Evripidisu Konstantinidisu
Minosu Matsasu na njegovoj nadahnjujuoj glazbi i doputenju
da citiram pjesmu To Minore tis Avgis.
Glumcima i snimateljskoj ekipi televizijske serije Otok
na svemu to su me nauili.
Fotografskom arhivu Muzeja Benaki u Ateni
Grkom centru u Londonu
Londonskoj knjinici jer mi je omoguila mirno okruenje
za pisanje ove knjige, kao i svim mojim tihim sudruzima ondje.

Ovo je pria o Solunu, drugom po veliini gradu u Grkoj. Godine 1917.

stanovnitvo su jednakim dijelom inili krani, muslimani i idovi. Tri desetljea
poslije, ostali su samo krani.
Nit je pria o dvoje ljudi koji su ivjeli u tom najturbulentnijem razdoblju povijesti
Soluna, kada je grad tijekom nekoliko politikih i ljudskih katastrofa bio uniten
gotovo do neprepoznatljivosti.
Likovi i velik dio naziva ulica i mjesta kojima se kreu potpuno su izmiljeni, ali
svi su povijesni dogaaji istiniti. To je naslijee usaeno u temelje dananje Grke.

-4-

Ono to bih htjela da napravi, draga moja, jest da zamisli da si ponovno dijete. Nadam se
da ti to nee biti teko, ali mora pogoditi stil. elim da izveze sliku na kojoj velikim slovima
pie Kalimera zna te stvari, s izlazeim suncem i pticom ili leptirom ili takvim nekakvim
biem na nebu. A zatim, drugu sliku s natpisom Kalispera.
S mjesecom i zvijezdama?
Da! Upravo to. Samo nemoj da izgleda kao djelo nekog nespretnog djeteta, rekla je
smijeei se. Morat u ivjeti s tim na zidu!
Slike vrlo sline ovim dvjema Katerina je izvezla prije mnogo godina, slijedei maj ine
upute, a sjeanje na to sad joj se jasno vratilo.
Njezina Kalimera bila je ispunjena velikim vijugavim linijama izvezenima sjajnim utim
nitima, a Kalisperom je dominirala ponono plava boja. Uivala je u jednostavnosti zadae i
smijeila se rezultatu. Nitko nee biti sumnjiav prema neemu to se moe nai na zidovima
svake kue u Grkoj. ak i da ih istrgnu iz okvira, dragocjene stranice koje moraju sakriti ostale
bi ispod platnene pozadine kojom se obiavalo prikrivati neurednu zbirku konia i vorova na
pozadini veza.
Iako je u ovoj maloj kui bilo desetak ljudi, vladala je sablasna tiina. Njihova je
usredotoenost bila potpuna, njihova tajna aktivnost urna. titile su blago koje ih je povezivalo
s njihovom prolou.

Prolog

Svibanj, 2007.
Bilo je sedam i trideset ujutro. Grad nikad nije bio mirniji nego u to doba. Nad
zaljevom je visjela srebrnasta magla, a voda pod njom, neprozirna poput ive, tiho je
zapljuskivala plau. Nebo je bilo bezbojno, a zrak zasien solju. Nekima je to bio rep noi,
nekima novi dan. Izguvani studenti puili su posljednju cigaretu i pili posljednju kavu
pokraj pomno odjevenih starijih parova koje je ovamo dovela uobiajena ranojutarnja
etnja.
Kako se sumaglica dizala, planina Olimp polako se ukazivala u daljini, s druge strane
Solunskog zaljeva, a spokojno plavetnilo mora i neba otreslo je svoj blijedi pokrov.
Nepokretni tankeri leali su na moru kao bezbrini morski psi, a njihova tamna oblija
ocrtavala su se na nebu. Nekoliko manjih brodova klizilo je linijom horizonta.
Mramorom poploenom promenadom koja je pratila veliku krivulju zaljeva strujile su
gospoe s malim psima u naruju i mladii s mjeancima, trkai i roleri, biciklisti i majke s
djejim kolicima. Izmeu mora, etalita i niza kafia, automobili su se vukli prema gradu,
a vozai, neraspoznatljivi iza svojih naoala, usnama su oblikovali rijei trenutanih
hitova.
Koraajui sporo i vrsto po stazi du ruba vode, nakon to je no proveo pleui i
pijui, mravi mladi svilenkaste kose, u skupim i istroenim trapericama, leerno je
prilazio. Na njegovu osunanu licu bila je dvodnevna brada, ali oi boje okolade bile su
blistave i mlade. Njegov oputeni hod odavao je da je rije o nekome tko je u miru sa
samim sobom i sa svijetom. Hodajui, tiho je pjevuio.
Na suprotnoj strani ceste, na uskoj traci izmeu malog stola i ruba plonika, vremeni
je par sporo hodao prema kafiu u koji su esto navraali. Mukarac je svojim opreznim
koracima odredio ritam, teko se oslanjajui o tap. Moda u svojim devedesetima, oboje
nii od sto ezdeset pet centimetara, bili su uredno odjeveni: on u svjee izglaanu koulju
kratkih rukava i blijede hlae, ona u jednostavnu cvjetnu pamunu haljinu s pucetima od
vrata sve do ruba haljine i s remenom oko struka bio je to stil haljine kakvu je nosila
moda ve pola stoljea.
Sve stolice u svim kafiima uz promenadu na Ulici Niki bile su okrenute prema moru
tako da gosti mogu sjediti i promatrati krajolik u stalnoj mijeni: ljude, automobile i
brodove koji su beumno klizili iz luke i u nju.
Dimitrija i Katerinu Komninos doekao je vlasnik kafia Assos; razmijenili su nekoliko
rijei o generalnom trajku koji se danas trebao odrati. Kako je golem postotak
zaposlenog stanovnitva imao, takorei, slobodan dan, kafi e dobro poslovati pa se
vlasnik nije bunio. Sindikalne akcije bile su neto na to su se svi ve naviknuli.
Nije bilo potrebe da naruuju. Uvijek su pili uobiajenu kavu i pijuckali tu zaeerenu,
mutnu tekuinu dok je izmeu njih stajalo trokutasto slatko pecivo, kataifi.
Starac je bio duboko predan itanju dnevnih vijesti u novinama kad ga je ena, gestom
punom hitnje, lupnula po nadlaktici.

-7-

Gledaj pogledaj, agapi mou1! Eno Dimitrija!

Gdje, mila moja?
Mitsose! Mitsose! viknula je, upotrijebivi nadimak koji su nosili i njezin suprug i
unuk, ali mladi je nije uo od trubljenja nestrpljivih automobila i turirajuih motora koji
su kretali kad se na semaforu upalilo zeleno.
Mitsos je taj trenutak odabrao da prekine sanjarenje i podigne pogled. Kroz struju
prometa ugledao je mahnito mahanje svoje bake. Krenuo je preko, izmeu automobila,
prema njoj.
Yiayia2! rekao je, primajui je u zagrljaj, a onda je prihvatio ispruenu ruku svojega
djeda i utisnuo mu poljubac u elo.
Kako ste? Kakvo ugodno iznenaenje... Ba sam vas danas htio posjetiti!
Bakino se lice rastegne u irok osmijeh. I ona i njezin suprug strastveno su oboavali
svojega jedinog unuka, a on se sretno kupao u njihovoj naklonosti.
Idemo ti neto naruiti! uzbueno je predloila baka.
Ne, zaista, ne bih nita.
Uzmi barem neto kavu, sladoled...
Katerina, siguran sam da ne eli sladoled!
Konobar se ponovno naao pokraj njih.
Samo au vode, molim vas.
To je sve? Siguran si? vrpoljila se baka. A doruak?
Konobar je ve bio otiao. Starac se nagnuo naprijed i dodirnuo unukovu ruku.
Znai, danas opet nema predavanja, pretpostavljam? rekao je.
Naalost, nema, odgovori Mitsos. Dosad sam se ve naviknuo na to.
Mladi je ovu godinu provodio na poslijediplomskom studiju na Solunskom
sveuilitu, ali tog su dana profesori trajkali, zajedno sa svim ostalim djelatnicima javnih
slubi u dravi, pa je to za Mitsosa bio svojevrstan praznik. Nakon duge noi provedene u
barovima u ulici Proxenou Koromila, bio se zaputio kui kako bi se naspavao.
Odrastao je u Londonu, ali svakog je ljeta dolazio u Grku djedu i baki s oeve strane, a
svake subote, otkako je bio petogodinjak, pohaao je grku kolu. Ova akademska godina
na fakultetu ve je bila na izmaku, no iako je zbog trajkova esto proputao predavanja,
vrlo je dobro znao ono to je smatrao svojim oinskim jezikom.
Iako su ga baka i djed uporno pozivali da doe ivjeti s njima, Mitsos je ivio u
studentskom domu, ali svakog je vikenda dolazio u njihov stan pokraj mora, gdje bi ga
zamalo smlavili tetoenjem, to je dunost svakoga grkog djeda i bake.
Nikad nije bilo toliko prosvjeda kao ove godine, rekao je djed. Jednostavno emo to
morati izdrati, Mitsose. I nadati se da e stvari krenuti nabolje.
Poput uitelja i lijenika, trajkali su i smetlari, a ni javni gradski prijevoz nije bio u
funkciji. Rupe na cestama i pukotine po plonicima jo dugo nee popraviti. ak i u
najboljim vremenima, ivot je za vremeni par bio teak, a Mitsos je postao svjestan
njihove krhkosti kad je ugledao bakinu oderanu podlakticu i djedove zgrene, artritine
dlanove.
U istom je trenutku primijetio ovjeka koji se plonikom probijao prema njima,
tapkajui pred sobom bijelim tapom. Njegova je ruta bila zakrena preprekama:
automobilima nepropisno parkiranima na ploniku, neravnim rubovima, nasumice
postavljenim stupovima i stolovima kafia. Sve je to zahtijevalo kompromise. Mitsos je
1

Gr. ljubavi.

Gr. baka, od milja.

-8-

skoio na noge kad je vidio da se ovjek naao u stupici iza reklamnog panoa kafia,
nasaenoga nasred plonika.
Dajte da vam pomognem, rekao je. Kamo idete?
Pogledao je lice mlae od svojega i slijepe oi koje su gotovo svjetlucale. Koa mu je
bila svijetla, a preko jednog oka prelazila mu je cik-cak linija nemarno zaivenog oiljka.
Slijepac je uputio osmijeh u smjeru Mitsosa.
Dobro sam, odgovorio je. Svaki dan idem ovim putem. Ali uvijek se nae neto
novo ime se treba pozabaviti...
Auti su brujili mimo njih dok su koraali prema prvom semaforu i gotovo zagluivali
Mitsosove rijei.
Pa, dopustite da vas barem otpratim na drugu stranu.
Uzeo je slijepog mladia pod ruku i tako su zajedno prelazili na drugu stranu, iako je
Mitsos osjeao njegovo samopouzdanje i odlunost te zbog toga bio gotovo posramljen to
mu je pomagao.
Kada su zakoraili na plonik na drugoj strani ceste, opustio je svoj stisak na
mladievoj ruci. Sada su im se oi srele.
Hvala ti.
Mitsos je spazio da slijepog mladia na ovoj strani ceste ekaju nove opasnosti. U
blizini se nalazila strma padina prema moru.
Zna da je more odmah tu, zar ne?
Naravno da znam. Svaki se dan eem ovuda.
Prolaznici su se doimali izgubljenima u vlastitim svjetovima, ili uvuenima u vlastitu
zagluujuu glazbu, i uope nisu doivljavali ranjivost ovog ovjeka. Nekoliko je puta
njegov bijeli tap uhvatio njihov pogled u djeliu trenutka prije potencijalnog sudara.
Ne bi li bilo sigurnije da ide nekamo drugamo, gdje ima manje ljudi? upitao ga je
Mitsos.
Bi, ali onda bih propustio sve ovo... odgovorio je.
Zamahnuo je rukom prema moru i okuci zaljeva koja se pred njima protezala u
polukrugu, a potom pokazao preko mora, ravno na snijegom pokrivene vrhove planina
stotinu kilometara udaljene od ovog mjesta.
Planina Olimp. Ovo more koje se stalno mijenja. Tankeri. Ribarski amci. Znam da
misli da ih ne mogu vidjeti, ali nekad sam mogao. Znam da su ovdje, jo ih imam u glavi,
i uvijek u ih imati. I nije stvar samo u tome to vidi, zar ne? Samo zatvori oi.
Mladi je primio Mitsosovu ruku i drao se za nju. Mitsos je bio iznenaen glatkom,
mramornom hladnoom njegovih finih prstiju i zahvalan na fizikom ohrabrenju, na tome
to nije bio sam. Shvatio je kako bi bilo stajati ovdje u noi, usamljena, ranjiva figura na
ovoj uurbanoj etnici.
I u tom trenutku, kad se njegov svijet zamraio, Mitsos je osjetio kako mu osjetila
jaaju. Zvukovi koji su bili glasni sad su postali zagluujua grmljavina, a od topline sunca
na svojem elu gotovo se zanjihao.
Stoj ovako, rekao mu je slijepi ovjek kad je na trenutak osjetio da se povlai iz
njegova stiska. Samo jo koju minutu.
Naravno, odgovorio je, okantno je kako je doivljaj svega tako intenzivan.
Pokuavam se naviknuti na to. Osjeam se tako izloenim na ovom prekrcanom mjestu.
Ne otvarajui oi, Mitsos je prema tonu kojim je odgovorio znao da se ovjek smijei.
Samo jo malo. I onda e osjetiti jo mnogo vie...
Bio je u pravu.

-9-

Prodoran miris mora, vlaga zraka na njegovoj koi, ritmino zapljuskivanje valova o
zid, sve je to bilo izraenije.
I svaki je dan drugaije, shvaa li? Ba... svaki... dan. Ljeti je zrak nepomian, a more
tako mirno kao nafta. A znam i da planine nestanu u izmaglici. Vruina se odbija od
onih stijena, a ja je osjeam kroz potplate cipela.
Oba mukarca okrenuta su prema moru. Ne bi se to moglo opisati kao uobiajeno
solunsko jutro. Kao to je ovjek rekao, ne postoje dva dana koja su jednaka, ali postojala je
konstanta u krajoliku koji se prostirao pred njima: istodobni osjeaj prolosti i
bezvremenosti.
Osjeam ljude oko sebe. Ne samo ljude poput tebe koji su sada ovdje nego i druge.
Ovo je mjesto prenapueno prolou, vrvi ljudima i oni su stvarni kao i ti. Vidim ih
jednako jasno. Ima li to smisla?
Ima, i te kako. Naravno da ima.
Mitsos se nije htio okrenuti i otii, iako mladi to ionako ne bi vidio. U onih nekoliko
trenutaka s njim osjetio je kako su mu se osjeti pomutili. Na predavanjima iz filozofije
nauio je da stvari koje vidi ne moraju nuno biti najstvarnije, ali ovo je bio nov doivljaj
toga.
Zovem se Pavlos, rekao je slijepi ovjek.
Ja sam Dimitri, ili Mitsos.
Volim ovo mjesto, rekao je Pavlos. Rijei su zvuale kao da su proivljene srcem.
Vjerojatno postoje mjesta na kojima slijepac moe ivjeti mnogo jednostavnije, ali ja ne
bih htio biti nigdje drugdje.
Vidim to... hou rei, razumijem to. Prekras , ovaj, sjajan je ovaj grad. Mitsos se
brzo ispravio, iznerviran vlastitom nepanjom. Gledaj... Trebao bih se vratiti baki i
djedu, rekao je. Ali bilo je sjajno upoznati te.
Takoer. I hvala ti to si mi pomogao da prijeem cestu.
Pavlos se okrenuo i otiao, nastavivi brzo tapkati svojim dugim bijelim tapom. Mitsos
je stajao i neko vrijeme gledao za njim. Bio je uvjeren da moe osjetiti toplinu njegova
pogleda na leima. Nadao se da je tako. Potisnuo je poriv da pouri k njemu, da s njim
ee uz more, da nastavi razgovarati s njim. Moda neki drugi dan...
Volim ovo mjesto te rijei kao da su odjekivale oko njega.
Vratio se za stol u kafiu, vidljivo dirnut tim susretom.
Lijepo od tebe to si mu pomogao, rekao mu je djed. Vidimo ga esto kad doemo
ovdje, na ovoj je cesti ve imao nekoliko problematinih situacija. Ljude jednostavno nije
briga.
Jesi li dobro, Mitsose? upitala ga je baka. Nekako si tih.
Dobro sam. Samo razmiljam o neemu to je rekao... odgovorio je. Jako voli ovaj
grad, iako mu je u njemu zasigurno jako teko.
To moemo razumjeti, zar ne, Katerina? odgovorio je djed. Ovi su nam neravni
plonici problem, a nitko u vezi s tim ne poduzima nita, usprkos predizbornim
obeanjima.
Pa zato onda ostajete ovdje? upitao je Mitsos. Znate da mama i tata ele da doete
ivjeti kod nas u London. ivot bi vam ondje bio mnogo jednostavniji.
Devedesetogodinjaci su imali otvoren poziv svojega sina, koji je ivio u zelenom
Highgateu, i keri, koja je ivjela u Sjedinjenim Amerikim Dravama, u imunom
predgrau Bostona. Ali neto ih je spreavalo da se odazovu i odaberu laki ivot. Mitsos
je esto uo roditelje kako o tome raspravljaju.
Katerina je dobacila kratak pogled svojem muu.

- 10 -

Sve i da nam daju onoliko dijamanata koliko je kapljica u tom oceanu, nita nas ne bi
moglo natjerati da odemo! rekla je nagnuvi se prema unuku i primivi ga vrsto za ruku.
Ostat emo u Solunu dok ne umremo.
Snaga tih rijei potpuno je iznenadila momka. Na trenutak su joj oi plamtjele, a zatim
su se napunile suzama, ali ne onako kako starim ljudima oi znaju suziti bez razloga. Niz
njezine su se obraze zakotrljale suze strasti.
Neko su vrijeme sjedili u tiini. Mitsos potpuno mirno, svjestan samo vrstoga bakina
stiska na nadlaktici. Nitko nije prozborio niti se pomaknuo. Pogledao je djeda u oi traei
dodatno objanjenje. Nikad ne bi pomislio da je sposobna za takav izljev, jer nikad o njoj
nije razmiljao drugaije nego kao o blagoj vremenoj gospoi krhke grae. Kao i veina
Grkinja njezinih godina, putala je supruga da prvi govori.
Napokon je njegov djed prekinuo utnju.
Poticali smo djecu da se idu drugamo kolovati, rekao je. To je bilo ispravno initi u
ono vrijeme, ali nadali smo se da e se s vremenom vratiti. Umjesto toga, ostali su ondje.
Nisam shvaao... rekao je Mitsos, stiui bakinu ruku. Nisam shvaao kako se
osjeate. Tata je jedanput priao o tome zato ste njega i tetu Olgu poslali odavde, ali ne
znam cijelu priu. Neto u vezi s graanskim ratom?
Da, i to je bilo dio toga, rekao je djed. Moda je dolo vrijeme da ti ispriamo vie.
Ako te zanima...
Naravno da me zanima! rekao je Mitsos. Proveo sam cijeli ivot znajui samo dio
stvari o oevu podrijetlu, a na pitanja nisam dobivao odgovore. Mislim da sam sad
dovoljno odrastao, nisam li? Baka i djed se pogledaju.
to ti misli, Katerina? upita starac.
Mislim da bi nam trebao pomoi odnijeti povre do stana kako bih za ruak mogla
skuhati njegovu omiljenu gemistu3, ree Katerina vedro. to kae na to, Mitsose?
Krenuli su ulicom koja se udaljava od mora i pronali preac kroz uske stare uliice
koje vode do trnice Kapani.
Paljivo, yiayia, ree Mitsos kad su se nali kod tandova, gdje je cesta bila
prekrivena komadima trulog voa i povra.
Kupili su sjajne grimizne papriice, crvene rajice boje rubina, okrugle kao teniske
loptice, vrste glavice enjaka i tamnoljubiaste patlidane. Na vrh vreice prodava je
poloio struak korijandra, ija aroma kao da je ispunila ulicu. Svi ovi sastojci izgledali su
tako dobro da se inilo da ih se moe jesti i sirove, ali Mitsos je znao da e ih njegova baka
pretvoriti u bogato, ukusno punjeno povre, njegovu omiljenu hranu otkako se sjea
dolazaka u Grku. eludac mu je poeo krati.
U dijelu trnice gdje se prodavalo meso, pod je bio sklizak od krvi koja je curila s
dasaka za rezanje. Njihov ih je mesar doekao kao lanove obitelji te je Katerinu brzo
posluio jednom od ovjih glava koje su buljile u njih iz kante.
Zato to kupuje, yiayia?
Za zalihu, odgovorila je.
I kilogram tripica, molim.
Poslije e raditi patsas4. Za nekoliko je eura sve njih mogla hraniti danima. Sve je ovdje
bilo iskoriteno.

Grki specijalitet; peeno punjeno povre, uglavnom rajice.

Varivo s tripicama.

- 11 -

To ti je odlian lijek za mamurnost, Mitsose! rekao je djed, namigujui mu. Vidi,

baka misli na tebe!
Desetominutna etnja tronim uliicama starog Soluna dovela ih je do njihova stana.
Ispred ulaza, na uglu, zastali su pozdraviti Dimitrijeva najboljeg prijatelja, njegova
koumbarosa, pokraj kioska. Dva su se mukarca znala vie od sedamdeset godina i nije bilo
dana da nisu vodili usijanu raspravu o najnovijim vijestima. Kako je po cijele dane sjedio u
svojem kiosku, okruen novinama, Lefteris je o gradskoj politici bio bolje informiran od
ikoga drugoga u Solunu.
Runa etverokatnica sagraena je u 1950-ima. Zajedniko predvorje bilo je dovoljno
svijetlo, sa zidovima olienima u uto i nizom od etrnaest sanduia s lokotom, od kojih
je svaki pripadao jednom stanu. Blijedi kameni pod, istokan kao kvokino jaje, bio je
netom opran dezinfekcijskim sredstvom oporog mirisa pa je Mitsos drao dah dok su se
sporo penjali stubama koje su vodile do stana njegovih bake i djeda.
U usporedbi sa stanom, stubite je bilo jarko osvijetljeno. Kad god su izlazili, rolete su
bile sputene, ali im bi se vratili, Katerina bi irom otvorila prozore i pustila povjetarac
unutra. Kroz mreaste zastore na prozorima moglo se probiti malo svjetla. Unutra je
uvijek bilo pomalo mrano, ali Katerina i Dimitri voljeli su da bude ba tako. Direktno
sunce izbljeivalo je tkanine i izbjeljivalo namjetaj, pa su zato radije ivjeli s priguenim
svjetlom filtriranim zastorima i mutnim sjajem slabih arulja koje su ih vodile po stanu.
Mitsos je vreicu s namirnicama stavio na kuhinjski stol, a baka je brzo raspakirala ono
to su kupili i odmah poela rezati i sjeckati. Njezin je unuk sjedio i promatrao, opinjen
preciznim rubovima sitnih kockica luka i savreno ujednaenim krikama patlidana.
Nakon to je tisuu puta ponovila tu radnju, Katerina je bila kao stroj. Nijedan komadi
luka s daske nije pao na plastini stolnjak cvjetnog uzorka. Do posljednjeg su atoma, bez
otpadaka, uli u tavu iz koje se, kad su sletjeli na ulje, dignula para. Kuhala je sa
spretnou ene upola mlae od nje, kreui se po kuhinji brzo i okretno kao plesaica.
Klizala je po linoleumu izmeu prastarog hladnjaka koji je brundao i elektrinog tednjaka
ija je klimava vrata trebalo snano zalupiti kako bi se zatvorila.
Mitsos je bio potpuno opinjen, ali kad je podignuo pogled, vidio je djeda kako stoji na
vratima.
Jesi li brzo gotova, mila moja?
Jo pet minuta i sve e biti u loncu, odgovorila je. Deko mora jesti!
Naravno da mora. Doi, Mitsose, pusti baku.
Mladi je slijedio djeda u sumornu dnevnu sobu i sjeo mu suelice na presvuenu
fotelju s drvenim okvirom. Svaka je fotelja imala izrezbaren okvir, a sve ostale povrine
bile su presvuene bijelim kukianim pokrovom. Ispred elektrine pei nalazio se paravan
s fino izvezenim uzorkom vaze s cvijeem. Cijeli svoj ivot Mitsos je gledao baku kako ije
i znao je da je svaki predmet ovdje djelo njezinih ruku. Jedini zvuk koji se sad uo bili su
tihi ritmini otkucaji sata.
Na polici iza djeda stajao je niz uokvirenih fotografija. Na veini je bio on ili njegovi
roaci iz Amerike, ali bilo je tu i fotografija s vjenanja njegovih roditelja, tete i tetka.
Jedna je fotografija bila vrlo sluben portret bake i djeda. Bilo je nemogue odrediti koliko
su imali godina kad je fotografija snimljena.
Moramo priekati baku prije nego to ponemo, rekao je Dimitri.
Da, naravno. Yiayia je ta koja bi se odrekla vree dijamanata za ivot ovdje, zar ne?
Djelovala je tako ljutito zbog same pomisli da bi ikad morala otii. Nisam je htio
uvrijediti!
Nisi je uvrijedio, rekao mu je djed. Samo ima vrlo vrsto stajalite o tome, to je sve.

- 12 -

Uskoro je Katerina ula u sobu, natopljena mirisom peenog povra. Skinula je

pregau, sjela na kau i nasmijeila se obojici svojih Dimitrija.
ekali ste me, je li?
Naravno, odgovorio joj je suprug s ljubavlju. To je tvoja pria koliko i moja.
I u tom priguenom svjetlu stana, gdje je moglo biti i doba svitanja i sumraka, poeli
su.

- 13 -

Prvo poglavlje

Svibanj, 1917.
More je svjetlucalo kroz finu sumaglicu. Na kopnu, najivahniji grki grad
kozmopolitskog duha iao je za svojim poslom. Solun je bilo mjesto blistave kulturne
raznolikosti, gdje su gotovo ravnomjerni udjeli krana, muslimana i idova ivjeli jedni
uz druge i meusobno se nadopunjavali poput isprepletenih niti na orijentalnom sagu.
Prije pet godina Solun je prestao biti dio Osmanskog carstva i postao je dio Grke. Ali
nastavio je biti grad raznovrsnosti i tolerancije.
Boje i kontrasti njegova bogatoga etnikog kulinarstva odrazili su se i na arolikost
odjee koja je paradirala ulicama: bilo je mukaraca s tradicionalnim valjkastim kapama, s
platnenim kicokim eirima i turbanima. idovke su nosile tradicionalne, krznom
obrubljene jakne, a muslimani svoje dugake oprave. Imune Grkinje u kompletima s
naznakama visoke parike mode, ivanima po mjeri, upadljivo su odskakale od seljaka u
bogato izvezenim pregaama i s maramama na glavi, koji su iz okolnih podruja dolazili
prodati svoje proizvode. Na gornjem gradu ivjelo je najvie muslimana. Podrujem koje
je bilo najblie moru dominirali su idovi, dok su Grci nastanjivali vanjske rubove grada;
meutim, nije bilo segregacije i u svakom su podruju tri kulture bile izmijeane.
Uzdiui se prema planinama iza goleme polukrune vijuge obale, Solun je bio nalik
na divovski amfiteatar. Visoko na brdu, na mjestu najudaljenijem od mora, antike su
zidine oznaavale granicu grada. Gledajui dolje s ove visine, pogledom su dominirala
sakralna zdanja: deseci minareta koji su se dizali visoko u zrak kao igle u jastuiu, kupole
crkava pokrivene crvenim crepovima i deseci blijedih sinagoga istokali su krajolik
grada koji se u kaskadama sputao prema zaljevu. Uz te dokaze triju religija koje su ovdje
bujale, nalazili su se i ostaci iz rimskog doba: slavoluci, dijelovi antikih zidina i ponegdje
koji otvoreni prostor na kojemu su stajali kameni stupovi, kao straari.
Grad je posljednjih nekoliko desetljea napredovao gradnjom nekoliko irokih avenija,
koje su odskakale od antikog uzorka vijugavih staza to su se kao zmije iz Meduzine kose
penjale uza strmi uspon gornjega grada. Otvorilo se nekoliko velikih trgovina, ali veina
kupnje i dalje se zbivala u malim trgovinama, ne veima od kioska, koje su bile obiteljski
posao, tisue njih, i koje su se natjecale jedne s drugima, stisnute u uskim ulicama. Uza
stotine tradicionalnih kavana postojali su i kafii u europskom stilu, u kojima se toilo
beko pivo, te klubovi u kojima se raspravljalo o knjievnosti i filozofiji.
Grad je bio gusto naseljen. Broj stanovnika i njihova nabijenost u prostore zatvorene
zidovima inili su visoku koncentraciju snanih mirisa, ivih boja i neprekidne buke.
Povici sladoledara, prodavaa mlijeka te onih koji su nudili voe i jogurt imali su
prepoznatljivu frekvenciju, ali zajedno su inili ugodan akord.
Ni nou ni danju nije bilo prekida u toj glazbi grada. Govorili su se mnogi jezici: ne
samo grki, turski i ladino jezik sefardskih idova nego su se na ulicama mogli uti i
francuski, armenski i bugarski. kripa tramvaja, vikanje ulinih prodavaa, sudarajui
pozivi na molitvu desetaka mujezina, zveckanje lanaca s brodova koji su pristajali u luku,

- 14 -

grubi glasovi lukih radnika koji su istovarivali osnovne potreptine za siromane i

luksuzne proizvode za bogate sve se to mijealo u neprekidnu gradsku melodiju.
Mirisi grada nisu uvijek bili opojni. Opor zadah mokrae uzdizao se iz tavionica, a
kanalizacija i truli otpad iz kuanstava otjecali su u luku iz nekih siromanijih dijelova
grada. A kad bi ene istile sinonji ulov, ostavljale su zaparene, smrdljive ostatke da ih
proderu make.
U sreditu grada bila je cvjetna trnica i nad njom je miris cvijea lebdio jo satima
nakon to su prodavai spakirali sve sa tandova i otili kui, a u dugini su ulicama
rascvjetana naranina stabla pruala ne samo sjenu nego i najopojniju aromu. Pred
vratima mnogih kua bujao je jasmin, ije su mirisne latice prekrivale cestu poput snijega.
U svako doba dana miris kuhanja natapao je zrak, zajedno s mirisom prene kave s malih
tednjaka, noene ulicama. U trgovinama su prodavai oblikovali brdaca ivopisnih,
mirisnih zaina poput kurkume, paprike i cimeta, a perjanice aromatinog dima vijugale
su iz nargila iz kojih se puilo ispred kafia.
U Solunu je trenutano stolovala privremena vlada voena bivim premijerom
Eleftheriosom Venizelosom. Zemlja je bila duboko podijeljena ta se podjela zvala
nacionalni raskol na one koji su podupirali pronjemakog monarha kralja Konstantina i
na one koji su podupirali liberala Venizelosa. Kao posljedica njegove kontrole sjeverne
Grke, saveznike su trupe trenutano bile utaborene izvan grada, spremne djelovati
protiv Bugarske. Unato svemu tome, ivoti veine ljudi bili su netaknuti svjetskim ratom.
Nekima je to ak donijelo dodatno bogatstvo i nove prilike.
Jedan od takvih bio je Konstantinos Komninos. Ovoga savrenog svibanjskog jutra
koraao je uobiajenim odlunim korakom preko poploenog lukog gata. Krenuo je
provjeriti je li stigla poiljka tkanine. Nosai, prosjaci i momci s takama sklanjali su mu se
s puta dok je iao prema izlazu. Znalo se za njegovu nestrpljivost prema onima koji bi mu
stali na put.
Cipele su mu bile pranjave, a komad svjeeg izmeta mazge tvrdoglavo mu se zalijepio
za petu, pa kad je Komninos zastao kod svojega uobiajenog istaa cipela, jednoga u nizu
pokraj zgrade carine, ovjek je imao dobrih deset minuta posla.
Duboko u svojim sedamdesetima, koa mu je bila tamna i konata poput obue koju je
latio, a Konstantinosu Komninosu istio je cipele tri desetljea. Kimnuli su jedno drugome
na pozdrav, ali nita nisu rekli. To je bilo uobiajeno za Komninosa: sve je svoje rituale
obavljao bez razgovora. Starac je trljao kou sve dok nije blistala, istodobno latei obje
skupe cipele, maui ih kremom, utrljavajui u njih kremu i, konano, etkajui ih vrstim
zamasima, lepeui rukama slijeva nadesno, ukri, gore-dolje, sjedne strane na drugu, kao
da dirigira okrestrom.
I prije nego to je dovrio posao zauo je zveket novia u svojoj posudi. Uvijek isti
iznos, nikad vie i nikad manje.
Danas, kao svakoga dana, Komninos je nosio tamno odijelo i, usprkos temperaturi koja
je rasla, nije skidao jaknu. Takve su navike bile pokazatelj drutvenog statusa. Obavljati
poslove u koulji kratkih rukava bilo je nezamislivo koliko i skinuti oklop prije bitke. Jezik
slubene odjee za mukarce, kao i za ene, bio je jezik koji je razumio i koji ga je uinio
bogatim. Odijela su mukarcu pridavala status i dostojanstvo, a dobro skrojena odjea u
europskom stilu ene je inila elegantnima.
Prodava tkanina ugleda svoj odraz u blistavom izlogu jedne od novih robnih kua, to
ga podsjeti da bi trebao posjetiti brijaa. Skrenuo je u jednu od pokrajnjih ulica i uskoro
udobno zasjeo pred zrcalo, lice mu je bilo namazano gustom sapunicom, a svaki milimetar
koe osim brkova pomno izbrijan. Kosa mu je potom bila marno podrezana tako da mu je

- 15 -

vrh ovratnika stajao tono dva milimetra ispod linije rasta kose. Komninosa je uzrujalo
kad je vidio tragove sjedina meu trunjem odrezane kose koju je brija otpuhao sa kara.
Napokon, prije nego to se zaputio u svoju trgovinu, sjeo je nakratko za mali okrugli
stol. Konobar mu je donio kavu, zajedno s primjerkom njegovih omiljenih novina,
desniarskog dnevnika Makedonia. Brzo je preao preko vijesti, pohvatao najnovije
politike intrige u Grkoj i razvoj situacije s naoruanjem u Francuskoj. Onda je spustio
prst na cijene dionica.
Rat je za Komninosa bio dobra stvar. Otvorio je veliko skladite blizu luke kako bi si
olakao novi posao nabavu tkanine za vojne uniforme. S obzirom na to da su regrutirali
desetke tisua ljudi, bio je to golem posao. Nije mogao zaposliti potreban broj ljudi da
dovoljno brzo obavi isporuke. inilo se da svakog dana treba nabaviti dodatne zalihe.
Kavu je ispio jednim gutljajem i ustao. Svakog je dana osjetio duboko zadovoljstvo
zbog toga to je budan i radi ve od sedam ujutro. Danas je uivao u misli da mu preostaje
jo osam sati u uredu prije nego to krene u Istanbul. Prije odlaska morao je ispuniti vanu
papirologiju.
Ovog je poslijepodneva njegova supruga Olga Komninos gledala iz njihove vile u Ulici
Niki prema Olimpu, iji se vrh probijao kroz izmaglicu. Vruina je rasla, pa je otvorila
jedan od velikih francuskih prozora da ue malo zraka. Nije bilo ni daka vjetra. Zvukovi
su se neometano rasprostirali: ula je pozive na molitvu pomijeane s batom kopita i koija
dolje na ulici, kao i sirenu broda koji je signalizirao svoj dolazak.
Olga je ponovno sjela i podignula noge na fotelju koju je bila primaknula prozoru da
uhvati zraka. Kako u njima nikad nije bila vani, nije bilo potrebe da skine lagane cipele s
niskom potpeticom. Njezina se svilena haljina naizgled stapala s blijedozelenom
presvlakom fotelje, bile su gotovo iste boje, dok joj je modrikasti odsjaj crnih pletenica
isticao blijedost puti. Nije se mogla udobno namjestiti ovog mlitavog dana, koji je
provodila pijui limunadu, jednu au za drugom, dolijevajui je iz vra koji je neprestano
punila njezina odana domaica.
Mogu li vam jo togod donijeti, kyria5 Olga? Moda neto za jelo? Cijeli dan nita
niste jeli, rekla je s blagom brigom u glasu.
Hvala, Pavlina, ali jednostavno mi se ne jede. Znam da bih trebala, ali danas
jednostavno... ne mogu.
Sigurni ste da ne trebam otii po doktora?
To je samo vruina, mislim.
Olga je ponovno utonula u jastuke, sljepoonica probijenih gracima znoja. Glava joj je
pulsirala, pa je o elo prislonila ledenu au ne bi li tako odagnala bol.
Pa, ako ni poslije nita ne pojedete, morat u rei kyriosu6 Konstantinosu.
Nema potrebe, Pavlina. Osim toga, on veeras putuje. Ne elim da se brine.
Kau da e se veeras vrijeme pogorati. Zahladit e. To bi vam trebalo malo pomoi.
Nadam se da je tako, odgovori Olga. ini se da bi moglo okrenuti i na oluju.
Obje su ule neto nalik na prasak grmljavine, ali onda su shvatile da su to samo
zalupila ulazna vrata. Zatim su zaule ritmine korake na irokim drvenim stubama. Olga
je prepoznala vrst, poslovan korak svojega supruga pa je brojila standardnih dvadeset
koraka prije nego to su se vrata irom otvorila.
Zdravo, najdraa. Kako si danas? poletno ju je upitao pribliavajui joj se. Zvuao je
kao lijenik koji se obraa neuku pacijentu. Nije ti prevrue?
5

Gr. gospoa.

Gr. gospodin.

- 16 -

Komninos je sad skinuo jaknu i paljivo je ovjesio preko ruba stolice. Koulja mu je bila
prozirna od znoja.
Vratio sam se samo da spakiram torbu. Zatim u se vratiti u trgovinu i biti ondje
nekoliko sati dok brod ne krene. Lijenik e doi ako ga zatreba. Pazi li Pavlina na tebe?
Jesi li pojela ita od sino? izgovorio je Komninos u neprekinutu nizu.
Pazi da se dobro brine o njoj dok me nema, zakljuio je naputkom domaici.
S osmijehom je pogledao suprugu, koja se odmarala, ali ona je svrnula pogled. Gledala
je svjetlucavo more, koje se vidjelo kroz otvoreni prozor. I more i nebo sad su ve
potamnjeli, a jedan od francuskih prozora udarao je o okvir. Vjetar je promijenio smjer i
ona je s uzdahom olakanja doekala daak koji joj je pomilovao lice. Spustila je au na
stoli i obje ruke poloila na svoj napeti, okrugli trbuh. Haljina je bila skrojena tako da
savreno prikriva trudnou, ali u zavrnih nekoliko tjedana avovi e morati biti raiveni
do kraja.
Vraam se za etiri dana, ree Komninos i utisne joj lagan poljubac u kosu. Pazit e
na sebe, je li tako? I na bebu.
Oboje su pogledali u istom smjeru, kroz prozor prema moru. Kia je poela bievati
zastore. Munja je zaparala nebo.
Poalji mi telegram bude li me oajniki trebala. Ali siguran sam da nee.
Nita nije rekla. Nije ni ustala.
Donijet u ti lijepe stvari, rekao je kao da govori djetetu. Osim s brodom punim svile,
planirao se vratiti i s nakitom za svoju suprugu, s neim jo boljim od smaragdne ogrlice i
naunica koje joj je donio proli put. Uz njezinu kosu boje gavranova perja, volio ju je
vidjeti odjevenu u crveno pa je ovaj put planirao kupiti rubine. Kao i odjea ivana po
mjeri, dragulji su takoer bili nain pokazivanja statusa, a njegova je ena uvijek bila
savren model za sve to je htio izloiti.
to se njega ticalo, ivot nikad nije bio tako dobar. Iz sobe je izaao lakim korakom.
Olgaje buljila van u kiu. Intenzivna je vlaga napokon popustila oluji. Zatamnjeno nebo
presijecale su munje, a u golubinje sivom moru bjesnjeli su bijeli konji, propinjali se i
padali u pjenu. Ulica ispod Komninosove kue uskoro je bila potopljena. U razmacima od
nekoliko minuta, velik luk vode nadvijao se nad rubom etnice. Bila je to oluja iznimna
bijesa. I sam pogled na brodove koji su se valjali i njihali bio je dovoljan da u Olgi izazove
stranu muninu.
Ustala je da zatvori prozor, ali kad je osjetila udno ugodan miris kie na vlanoj
poploenoj ulici, odluila ga je ostaviti otvorenoga. Zrak se doimao svjeim nakon
zaguljive poslijepodnevne vruine i ona je ponovno legla, zatvorila oi i uivala u
njenim zapusima slanog zraka na obrazima. Zaas je utonula u san.
Sad je bila usamljeni mornar u ribarskom brodiu i borila se protiv bijesnih valova.
Haljina je leprala oko nje, rasputena kosa lijepila joj se za lice, slana voda pekla joj je oi,
a nebo bez sunca i krajolik bez horizonta nisu joj davali nikakve smjernice o tome kamo
plovi. Jedra su bila puna snanoga jugozapadnog vjetra, koji je brod nosio uznemirujuom
brzinom, a zbog bjesomunog naginjanja, voda je nadirala s obiju strana. Kad je vjetar
iznenada oslabio, jedra su mlohavo mlatarala.
Olga se vrsto drala: jednom rukom za glatku oplatu trupa, a drugom za ralju za
veslo, oajniki pokuavajui razbistriti glavu od udara valova. Nije znala je li sigurnija u
brodu ili izvan njega, jer nikad dosad nije bila na njemu. Voda joj je ve poela moiti
haljinu, a rasprene kapljice na njezinu licu i u grlu poele su je guiti. Voda je nastavila
nadirati u brod, a snaan nalet vjetra, koji se opet pojaao i napeo jedra, napokon ga je
prevrnuo.

- 17 -

Moda je smrt utapanjem bezbolna, pomislila je, osjeajui kako je teina mokre odjee
vue prema dolje. Valovi su poeli gutati i nju i brod, a onda je ugledala blijedo oblije
bebe koja pliva prema njoj. Posegnula je za djeaiem.
Zaulo se stravino krenje kad je brod udario o stijenu. Golo je dojene nestalo, a
Olgino panino grcanje zamijenili su jecaji.
Kyria Olga! Kyria Olga!
Olga je zaula glas iz daljine, panian i bez daha.
Jeste li dobro? Jeste li dobro?
Olga je znala taj glas. Moda je pristizala pomo.
Mislila sam da ste se onesvijestili! uzviknula je Pavlina. Mislila sam da ste se
stropotali! Panagia mou7! Pomislila sam da ste pali! Dolje se uo straan lom.
Zbunjena i izgubljena na pola puta izmeu budnog stanja i sna, Olga je otvorila oi i
ugledala lice domaice blizu svojega. Pavlina je kleala pokraj nje i zabrinuto je gledala u
oi. Iza nje, golemi se zastor vijorio i svijao kao veliko jedro, a ak je i sad snaga vjetra
podizala teka damastna sjenila. Njihov je rub dosezao duboko u prostoriju i klizao po
goloj povrini okruglog stolia.
Dezorijentirana, gotovo osjeajui vrtoglavicu, Olga je poela shvaati to je uzrokovalo
onaj zvuk krenja koji ju je probudio i zbog kojega se Pavlina pourila k njoj u sobu.
Odmaknula je s lica pramen kose i polako se pridignula u sjedei poloaj.
Ugledala je djelie dviju porculanskih figurica rasute po sobi, odlomljenih glava,
odrezanih aka. Dragocjeni umjetniki predmeti doslovno pretvoreni u prainu. Teina
damasta i snaga vjetra pomeli su ih i razbili o pod.
Obrisala je mokro lice nadlanicom i shvatila da suze nije ostavila u nonoj mori koju je
maloprije imala. Borei se da doe do daha, zaula je sebe kako doziva: Pavlina!
to je, kyria Olga?
Moja beba!
Pavlina je ispruila ruku i dodirnula trbuh svoje gospodarice, a zatim i elo.
Nije on nigdje otiao! Bez brige! veselo je zakljuila. Ali vi ste malo vrui... i ini se
da ste se preznojili!
Mislim da sam runo sanjala...proaptala je Olga. inilo se tako stvarnim.
Da poaljem po doktora?
Nema potrebe. Sigurna sam da je sve u redu.
Pavlina je ve kleala na podu i skupljala komadie porculana u svoju pregau.
Sastaviti jednu razbijenu figuru bio bi izazov ak i za strunjaka, ali spojiti dijelove dviju
njih bilo je potpuno neizvedivo.
To je samo porculan, umirivala ju je Olga, vidjevi kako je uzrujana.
Pa... valjda je moglo biti i gore. Zbilja sam pomislila da ste pali.
Dobro sam, Pavlina, vidi da jesam.
Ja sam ta koja mora paziti na vas dok je kyrios Konstantinos odsutan.
Da, znam. I taj posao radi zaista dobro. Ali, molim te, nemoj se brinuti za figurice.
Sigurna sam da Konstantinos nee ni primijetiti.
Pavlina je bila u obitelji Komninos godinama prije Olge i znala je da takvi
kolekcionarski predmeti imaju vrlo visoku vrijednost. Pourila se do francuskih prozora i
poela ih zatvarati. Kia je stvorila lokvicu na sagu, a vidjela je i da je rub Olgine svilene
haljine namoen.
O, Boe moj, zapomagala je, trebala sam prije doi. Kakav nered!
7

Gr. Djevice moja!

- 18 -

Nemoj ih zatvoriti, zamolila je Olga. Na licu je osjeala rasprene kapljice. Tako je

osvjeavajue. Sag e se osuiti im prestane kia. Jo je uvijek toplo.
Pavlina je bila naviknuta na Olginu povremenu ekscentrinost. Bila je to promjena u
odnosu na strogou i red kojima je njezina pokojna svekrva, starija kyria Komninos,
upravljala ovom kuom mnogo godina.
Pa, ako se neete smoiti, rekla je i nasmijeila joj se, ugaajui joj. Ne elite se
prehladiti, to ne bi bilo dobro u vaem stanju.
Olga je sjela u fotelju koja je bila odmaknuta od prozora i gledala Pavlinu kako
pozorno sakuplja komadie porculana. ak i da se mogla sagnuti, Pavlina joj ne bi
dopustila da joj pomogne.
Iza pozamane figure domaice koja je kleala, Olga je mogla vidjeti more. Nekoliko
brodova jo je bilo ondje, jedva su se vidjeli u oluji, a povremeno bi ih osvijetlila strijela
munje.
Filigranski sat nad kaminom otkucao je sedam sati. Shvatila je da je Komninos
zasigurno ve sat vremena, i dulje, na moru. Ovakvi vremenski uvjeti rijetko su
zaustavljali vee brodove.
Ako vjetar pue u pravom smjeru, onda bi ak mogao i ubrzati putovanje kyriosa
Konstantinosa, razmiljala je naglas Pavlina.
Valjda bi mogao, odgovorila je Olga odsutno, svjesna samo njenog komeanja u
utrobi. Pitala se je li njezina beba ula oluju i osjetila uzburkanost mora. Beskrajno je
voljela svoje neroeno dijete. Zamiljala je kako bez napora pliva u bistroj tekuini njezine
utrobe. Suze i rasprene morske kapljice sputale su se zajedno niz njezino lice.

- 19 -

Drugo poglavlje

im su zavladale grozniave vruine kolovoza, stanovnici Soluna s nostalgijom su se

prisjeali ugodne svibanjske topline. U hladu je sad bilo etrdeset stupnjeva, a ljudi su
zatvarali prozore i drvene kapke ne bi li uasavajuu vruinu zadrali vani.
Znalo je biti nekakvog povjetarca, ali ni on nije bio olakanje: zapadnjak vardarac
ispuhivao je svoj vrui dah nad gradom, unosei u domove slojeve fine tamne praine. U
najvruim satima dana ulice su bile prazne. Putnik bi zabunom mogao pomisliti da su
kue naputene. Unutra je bilo jednako tiho jer su ljudi leali u tami i disali plitko i
neujno, pazei da ne udiu zaguljivi zrak.
More i zrak bili su takoer gusti i mirni. Kad bi djeca uskoila u more, valii bi se
valjali sto metara du zaljeva. Kad bi izali iz mora, u trenutku bi se osuili, a na koi bi im
ostali tragovi soli. Ni nou se nita nije mijenjalo: zrak je ostajao nepomian, kao i oitanje
na barometru.
Povratak Konstantinosa Komninosa iz Turske bio je odgoen, ali napokon je stigao
kui poetkom mjeseca. Olgi se inilo da njezina trudnoa traje cijeli jedan vijek. Njezini su
tanki glenjevi natekli, a grudi joj se nadule toliko da vie nisu stale ni u jednu haljinu koja
je bila saivena za nju. Konstantinos ju je odgovorio od ideje da narui nove haljine za ovaj
stadij trudnoe, pa je nosila prostranu bijelu pamunu spavaicu koja joj ne bi postala
pretijesna ni da se nastavi iriti u posljednjim tjednima trudnoe.
Nekoliko dana nakon povratka, Konstantinos se premjestio u drugu spavau sobu.
Treba vie prostora, rekao je Olgi. Nee ti biti udobno ako ja zauzmem pola
kreveta.
Olga se nije bunila. Iz noi u no spavala je sve nemirnije, a veinu noi uspjela je
zaspati samo na sat vremena. Dugo bi samo leala u mraku i buljila u prazninu boje tinte
te osjeala snane udarce bebe u trbuhu. Bili su to estoki, ritmini pokreti. Katkad joj se
inilo da se svi djetetovi udovi miu odjednom, a tada je u glavi imala sliku toga kakav e
biti, koliko snaan, koliko nemiran, koliko energian. Nikad si nije doputala zamiljati da
nosi curicu. Konstantinos bi time mogao biti i vie nego razoaran. Olga je ve znala da
nije zadovoljila oekivanja zbog vremena koje joj je trebalo da zatrudni, a suprug nije krio
nestrpljenje. Kad su se vjenali, bila je u svojim dvadesetima, a onda je prolo vie od
desetljea prije nego to je lijenik potvrdio da je etiri mjeseca trudna i da je sve u redu.
Tijekom tih deset godina bilo je mnogo prilika kada je osjetila nepokolebljivo uvjerenje da
je zaela, ali svaki put, nakon mjesec ili dva, slijedila je ona mitska tuga zbog iznenadnih
izljeva krvi.
Ruka joj je poivala na izboini trbuha, prsti su joj se pomicali svaki put kad bi uslijedio
udarac, jedan za drugim. Kad bi barem ovo dijete dolo, mislila je i pjevala mu da ga
umiri, a time je umirivala i sebe.
Jedan je sat otkucavao nad kaminom u njezinoj sobi, drugi u hodniku, a svakih etvrt
sata otkucaji sata u radnoj sobi govorili su joj koliko je vremena prolo, pomaui joj da
izrauna kad e ustati.
Istina, Olgi je trebalo vie mjesta u krevetu, ali u Konstantinosovoj odluci da ode vei je
udio imala blaga odvratnost prema njezinu promijenjenu tijelu. Jedva je prepoznavao

- 20 -

enu u koju se pretvorila. Kako se lutka kojom se oenio, sa svojim uskim bokovima i
strukom koji je mogao obuhvatiti rukama, mogla transformirati u nekoga koga gotovo nije
mogao dodirnuti? Gadio mu se taj okrugli trbuh, rastegnuta koa i goleme tamne
bradavice.
Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, dok je bdjela brojei neusklaene otkucaje raznih
satova, esto je ula korake na stubama i gotovo neujno zatvaranje vrata na kraju
hodnika. Sumnjala je da se to Konstantinos ulja iz kue nakon to ona ode u krevet te
kriomice posjeuje koji od boljih bordela u gradu. Ni na trenutak nije osjetih da ima pravo
prosvjedovati. Moda e jednog dana ponovno uspjeti osvojiti njegovu pozornost.
Olga je znala da se Konstantinos oenio njome samo zbog njezine ljepote. Nije imala
nikakvih iluzija, odabrao ju je iz parade djevojaka koje su radile kao modeli za jednog od
najboljih krojaa u gradu. Bez miraza oba su joj roditelja umrla prije nego to je
napunila deseti roendan osjeala je to kao svojevrsni blagoslov. Mnoge manekenke
koje su radile u Solunu zavrile su u crvenoj etvrti.
Ipak, pitala se kako bi to bilo udati se iz ljubavi. Shvatila je da ju je ljepota i spasila i
proklela. Olga je znala kako je to kad si roba, kao bala svile ili pozlaeni kip, kupljen i
izloen.
Kako je odrastala, poinjala je uviati da tjelesna savrenost moe biti teret. No
svejedno je bila tjeskobna kad ju je izgubila. Proteklih nekoliko mjeseci s uasom je gledala
irenje svojega tijela: irenje vena, ispupenje pupka i bujanje trbuha sve dok se koa nije
toliko rairila da se vanjski sloj naizgled kidao, ostavljajui desetke blijedih tragova poput
kinih kapi na staklu.
Kako gotovo nita nije jela jer su je morile munine, njezino se tijelo, meutim,
nastavljalo iriti unato tomu. Svakog jutra kad bi joj Pavlina plela pletenice u crnoj kosi i
vezala ih oko glave, ene su razgovarale s meusobnim odrazima u zrcalu.
Lijepi ste kao i uvijek, uvjeravala ju je Pavlina. Samo ste malo bucmasti u struku.
Osjeam se nateeno, Pavlina. Ni izbliza lijepo. I znam da me Konstantinos vie ne
moe podnijeti.
Pavlinin pogled u zrcalu sreo je Olgin. I tugu u njemu. Kad je bila nesretna, Olgina bi
ljepota bila jo izraenija. Suze su njezinim tamnim oima davale jo veu dubinu.
Vratit e vam se on, rekla je Pavlina. im se beba rodi, sve e doi na svoje. Vidjet
ete.
Pavlina nije govorila napamet. Rodila je etvero djece prije svoje dvadeset druge
godine i bila je ivi dokaz toga da dramatino irenje enskog tijela tijekom trudnoe moe
biti reverzibilno. Nakon etvrte trudnoe, meutim, tijelo joj je napokon izgubilo
elastinost. Olga je kriomice pogledala popunjenu figuru svoje domaice, koja je izgledala
kao netko tko je blizu poroaja, ak i vie nego ona sama.
Nadam se da si u pravu, Pavlina, rekla je, sklanjajui komad sukna kojemu je polako
i s mukom vezla rub.
Kad ete vie to zavriti? zadirkivala ju je Pavlina, uzimajui u ruke malenu plahtu
da bolje pogleda gospodariinu rukotvorinu. Beba bi trebala doi ovaj mjesec, zar ne? Ili
tek dogodine?
Olgini estomjeseni pokuaji da stekne vjetinu vezenja nisu ba davali ploda. Igla joj
je proklizivala kroz znojne prste i nekoliko se puta ubola, pa su kapljice krvi zamrljale
pastelnu tkaninu.
Uasna je, zar ne?

- 21 -

Pavlina se nasmijala i uzela je. Nije mogla zanijekati ovu tvrdnju. Olgine ruke nisu bile
za vezenje. Iako su joj prsti bili tanki i elegantni, nije znala s iglom. Njoj je to bila samo
aktivnost kojom, je kratila vrijeme.
Oprat u je i dovriti umjesto vas, moe?
Hvala ti, Pavlina. Nee ti biti teko?
Tijekom svih mjeseci kad je patila od munina, Olgi je bilo neudobno, ali rano ujutro
toga dana u kolovozu taj se osjeaj pojaao i postala je izrazito nemirna. Nije mogla mirno
leati ni minutu. Lea su je vie boljela kad je sjedila nego kad je stajala, a bol u donjem
dijelu trbuha, koji je tjedan dana bio blag, sad se pojaao. Svakih nekoliko trenutaka
zamalo bi se onesvijestila od bola. Konano je dolo vrijeme.
Iako je bila subota, Konstantinos je u svoj ured otiao u est i trideset, kao i obino.
Dovienja, Olga, rekao je uavi u sobu u trenutku kad su trudovi malo popustili.
Bit u u trgovini. Pavlina moe poslati po mene bude li me trebala.
Pokuala se nasmijati kad je stavio ruku na njezinu. Taj ju je dodir trebao ohrabriti, ali
nestao je brzo kao dodir pera. Ta povrna gesta uinila je da se osjea manje voljenom, a ne
obrnuto. inilo se da je nesvjestan njezina bola i da ne primjeuje njezino tiho stenjanje
kad je uao u sobu.
Uskoro je jaukala, potopljena valovima bola, i drala se za Pavlinu tako da su joj na
nadlaktici ostale modrice od stiska. Takva strana agonija mogla je znaiti samo kraj
ivota, a ne njegov poetak.
Prolaznici su uli povremeno vritanje u agoniji, ali taj je zvuk bio uobiajen u gradu.
Progutala ga je opa kakofonija tramvaja, koija i ulinih prodavaa. U deset sati Pavlina je
poslala po doktora Papadakisa, koji je potvrdio da e beba uskoro doi na svijet.
Drutvena pozicija Konstantinosa Komninosa podrazumijevala je da e doktor ostati dok
se dijete ne rodi.
U posljednjim satima poroaja Olga ni na trenutak nije pustila Pavlininu ruku. Bojala
se da e bez nje biti nepovratno uvuena u mrani tunel bola, kroz koji e otii s ovoga
svijeta.
Slobodnom rukom, Pavlina je brisala gospodariine sljepoonice hladnom vodom, koju
su neprestano donosili iz kuhinje.
Pokuajte joj pomoi da se malo odmori, savjetovao je lijenik Pavlinu.
Domaica je iz vlastitog iskustva znala da je taj prijedlog apsurdan kad ti bol trga tijelo
napola. Rado bi mu rekla to misli o tome, ali nije imalo smisla. Zagrizla je usnu. Mukarac
je bio u svojim sedamdesetima. Koliko god beba porodio, nikad ni izbliza nije mogao
zamisliti kroz to Olga prolazi.
Krevet je bio mokar od znoja, tekuina se izlijevala iz njezina tijela kao poplava. Olgi se
inilo da pada u nesvijest. Pomislila je na nonu moru koju je imala prije nekoliko tjedana i
koja se esto u raznim oblicima ponavljala proteklih nekoliko dana.
Lijenik se smjestio u fotelju i itao novine, povremeno pogledavajui depni sat, a
zatim Olgu. inilo se kao da je nadzire, ili je moda samo raunao koliko e jo dugo
morati biti ovdje prije nego to ode na ruak.
Budui da su teki zastori bili navueni gotovo do kraja, u sobi je bilo gotovo sasvim
mrano. Drao je novine podignute kako bi uhvatio zraku svjetla koja se probila u
prostoriju. Ustajao je samo kad se inilo da e Olgini vrisci smrskati zrcala. Ne
pribliavajui se previe, da ne ugrozi savrenu istou svojega svijetlog odijela, poeo je
davati nove naputke.
Vidim bebinu glavu. Sad morate tiskati, kyria Komninos.

- 22 -

Nita joj se nije inilo prirodnijim od toga. Svaki dio nje osjeao je potrebu za tim, ali to
se istodobno inilo nemoguim, kao da mora samu sebe izguliti iznutra.
Prolo je moda sat vremena. Pavlini se inilo kao da je proao cijeli dan, a Olgi kao da
je posrijedi nemjerljiv komad vremena tijekom kojega je njezin ivot izmjeren samo
valovima bola. Pala je u delirij. Nije ni znala da je samo korak od sranog udara i da malo
nedostaje da bebino uznemireno srce zakae. Bila je svjesna samo bola. U ovim
posljednjim trenucima poroaja samo se bol inio stvarnim.
Beba je iz tame isplivala u polumrak sobe. Vrisnula je. Olgin je bol prestao pa je znala
da taj pla ne pripada njoj. Ovo je bio novi zvuk.
Mirno je i bez glasa leala nekoliko trenutaka. Nije disala. Suze iscrpljenosti i olakanja
kliznule su joj niz lice. Postala je svjesna da je pozornost dvoje ljudi koji su se dosad bavili
njome sada usmjerena na neto na drugoj strani sobe. Bili su joj okrenuti leima.
Instinktivno je znala da ih ne treba ometati.
Na trenutak je zatvorila oi i sluala njihovo tiho mrmorenje. Nije imala razloga biti
zabrinuta. Olga je osjetila prisutnost etvrte osobe u sobi. Znala je da je on tu.
Kyria Olga...
Ugledala je Pavlinu pokraj kreveta. Uz bjelinu njezine bluze i obilnost njezina poprsja,
maleni bijeli smotuljak gotovo se nije ni vidio.
Tvoja... beba. Zamalo se uguila rijeima. Evo tvoje bebe. Tvojega sina. Sina, kyria
Olga!
I zaista, bio je tu. Pavlina je spustila malo stvorenje na Olgine ispruene ruke te su se
majka i sin prvi put pogledali.
Olga nije mogla govoriti. Snaan val ljubavi provalio je iz nje. Nikad nije osjetila neto
tako snano kao bezuvjetno oboavanje koje je osjeala prema ovome malom biu u
svojem naruju. U trenutku kad su im se oi srele, nastala je neraskidiva veza.
Poruka je poslana Konstantinosu Komninosu. Kad je stigao, doktor Papadakis ekao ga
je u prizemlju.
Dobio si sina i nasljednika, ponosno ga je obavijestio, kao da je on sam bio
odgovoran za cijeli postupak.
To su odline vijesti, odgovorio je Komninos kao da je primio vijest o sigurno
obavljenoj isporuci kineske svile.
estitam! dodao je Papadakis. Majka i beba su dobro, pa ja sad idem.
Bila su skoro tri sata i doktor je bio nestrpljiv da ode. Uvijek se nadao neradnim
subotama i nije htio propustiti poslijepodnevni koncert nekog francuskog pijanista. Na
programu su bile Chopinove skladbe i solunsko je drutvo nestrpljivo iekivalo nastup.
Navratit u sljedei tjedan da ih obiem, ali javite se ako me zatrebate prije toga,
kyriose Komninosu, rekao je svojim automatskim osmijehom.
Dva su se ovjeka rukovala i, prije nego to je doktor izaao iz kue, Komninos je ve
doao do pola strmih stuba. Bilo je vrijeme da i on sam vidi svojega sina.
Dosad je Pavlina ve pomogla Olgi da se opere te joj je iznova isplela pletenice u kosi.
iste plahte stavljene su na krevet, a beba je spavala u kolijevci pokraj njega. Bio je to
prizor mira i organiziranosti, ba ono to je Konstantinos volio vidjeti.
Ne pogledavi suprugu, doao je do kolijevke i tiho gledao povijeno novoroene.
Nije li prekrasan? upitala je Pavlina.
Ne mogu ga ba dobro vidjeti, odgovorio je s dozom nezadovoljstva.
Vidjet ete ga i te kako, im se probudi, dometne Pavlina.
Komninos ju je pogledao s neodobravanjem.

- 23 -

Hou rei, bilo bi bolje da ga sad pustite da spava. im se probudi, donijet u vam ga.
Bilo bi bolje da ga sad ne budite.
U redu, Pavlina, odgovorio je. Moe li nas na trenutak ostaviti?
im je Pavlina izala iz sobe, okrenuo se Olgi.
Je li...
Da, Konstantinose, jest.
Nakon svih tih godina tijekom kojih nije uspjela zaeti, Olgi je bio jasan suprugov
najvei strah da, kad konano uspije stvoriti dijete, neto s njim nee biti u redu. Njezina
tjeskoba i zabrinutost zbog onoga to bi Konstantinos u tom sluaju napravio, sad su
konano postali nepotrebni.
Savren je, rekla je.
Zadovoljan, Komninos je izaao iz sobe. ekalo ga je jo posla.

- 24 -

Tree poglavlje

Toga istog sparnog poslijepodneva, moda ba u istom trenutku kad je Dimitri

Komninos ugledao svijet, jedna je ena poela pripremati oskudnu veeru za svoju obitelj.
ivjela je u kui posve drugaijoj od vile obitelji Komninos. Kao i stotine drugih, njezin je
dom bio u prenapuenoj etvrti unutar starih gradskih zidina, u sjeverozapadnom dijelu
grada. Ondje su ivjeli najsiromaniji stanovnici Soluna: krani, muslimani, idovi i
izbjeglice, stisnuti jedni uz druge u ulicama u kojima je bilo malo novca, ali mnogo ivota.
Neke od ovih nastamba bile su ugraene u stare zidine, a prostor izmeu njih bio je
toliki da je u nj jedva stala vjealica za suenje koulje. Obitelji su bile velike, novca je bilo
malo, a posao nije uvijek bilo lako nai. U ovome domu bilo je etvero gotovo odrasle, ali
jo nevjenane djece. To je bilo uobiajeno. Majka je radila puno radno vrijeme kako bi
svoje malo pleme odrala sitim i istim, a kada na vatri nije bio lonac s hranom, stajao je
kotao s vruom vodom. Potreba za njom nije prestajala: trebala je za pranje prljave odjee i
tijela nakon svakoga radnog dana u luci.
Tri su sina spavala u glavnoj, dnevnoj sobi, dok su ona i mu zauzeli jedinu spavau
sobu, zajedno sa svojom esnaestogodinjom keri, koja je spavala na kauu pokraj
kreveta. Dok se ne uda, za nju nije bilo nikakva razumna rjeenja osim ovoga. A
vjerojatnost da se djevojka bez miraza uda, bila je malena.
Domaica je kupovala mudro i nikad si nije ugaala. Veinu je namirnica kupovala od
prodavaa koji su sa sela donosili koare luka, krumpira i graha. Meso je bilo luksuz koji bi
si priutili samo u vrlo posebnim prigodama, ali esto su u juhi plivale ovje iznutrice koje
bi im mesari dali besplatno ako ih tog dana nisu uspjeli prodati. Tog se poslijepodneva
krkala ba takva juha, koju e poslije pojesti s komadiima tvrdog kruha to e ga njezin
suprug kupiti na povratku. Znoj joj je curio po golim miiavim rukama. Svake subote
naveer mukarci u obitelji okupili bi se s roacima i neacima u zadimljenoj kavani da uz
pie pretresu dogaaje tog tjedna. Kako je rat bjesnio svuda oko njih, u Europi i u svijetu,
uvijek je bilo mnogo toga za pretresanje.
Obitelj je u suterenu kue drala staru mazgu i kozu kako bi ih opskrbljivale mlijekom i
sirom. S njima su ivotni prostor dijelile tisue nepozvanih muha i nekoliko kokoi koje su
se gnijezdile na gnjecavu sijenu. Znale su da se trebaju drati podalje od mazginih
stranjih nogu i radije eprkati oko papaka koze. Kad kuhinja nije bila ispunjena mirisom
kuhanja, unutra je prodirao ivotinjski smrad.
Na ovom mranom, smrdljivom mjestu tog je poslijepodneva planula mala iskra.
Tisuu puta prije, pucketavo bi drvo ispljunulo ar poput ovoga i on bi sporo letio prema
podu, gdje bi na trenutak zasjao, a onda ugasnuo. Ovaj je, meutim, letio preciznou
dobro naciljane strijele kroz uski prostor izmeu podnih dasaka. Pao je na mazginu
stranjicu, a ivotinja ga je u istom trenutku repom otresla sa sebe. Da je ritam repa kojim
je mazga neprestano zamahivala odbacio ar ulijevo, sletio bi na mokraom natopljen pod.
Ovako je odletio udesno i pao na slamu. Nije ostao na povrini, nego je propao nekoliko
slojeva dublje, blizu mjesta gdje je kvoka leala na jajima. Svojom je toplinom pomogla
pojaati snagu ara.

- 25 -

Gore se juha i dalje krkala u loncu. Umorna domaica oekivala je svoje mukarce tek
za sat vremena pa je otila na kat odmoriti se. Njezina ki ve je bila ondje, leala je u
mraku. Bilo joj je lake zaspati sada, dok u sobi nisu majka i otac. Mnogih je noi njezin
otac grubo maltretirao majku prije nego to oboje ne zaspu, a zatim roktao i hrkao do jutra.
Dolje se vatra ve poela primati za hrpe sijena, ali majka i ki koje su drijemale na katu
nisu ni osjetile ni ule miris zapaljenog perja niti cvile prestravljenog blaga. Bilo je pitanje
trenutka kad e plameni jezici oplesti drvene stupove i uzmiljeti pod strop. Uskoro je cijela
dnevna soba u prizemlju bila osvijetljena, a zidovi i strop postali su plahte vatre. Poar je
pojaavao snagu i brzinu, urei gore na sljedeu razinu, a zatim i van, prema susjednim
kuama.
ak ih ni rastua temperatura u kui nije probudila. Ljetne temperature u Solunu
obino su bile visoke. Nakraju je ono to ih je prenulo iz sna bila buka, zvuk nalik na
snanu eksploziju. Bio je to zvuk propadanja tednjaka kroz kuhinjski pod u suteren.
Obje su ene bile zaas na nogama, irom otvorenih oiju. S njih se cijedio znoj i uas.
Zgrabile su jedna drugu za ruku. Vatra se ve penjala stubama pa su znale da im bijeg s te
strane nee biti mogu. ule su poznate glasove kako ih dozivaju dolje na ulici.
Nije vie bilo vremena za vaganje rizika. Prvo ki, a zatim i majka, popele su se na
prozor i bacile se na milost i nemilost mukaraca koji su stajali dolje. A tada, u trenu kad se
kua uruila, potrale su kako bi se spasile te su se odjednom nale u rijeci ljudi koja se
kretala prema istoku. Uskoro su se stopile s guvom, nesvjesne svoje uloge u vatrenoj
stihiji.
Susjedi su brzo primijetili gust dim i osjetili miris peene kozletine, i svi su se spustili
na ulicu prije nego to je vatra prodrla njihove domove. Nije bilo vremena za razmiljanje
o uzrocima poara, a ni za promatranje. Vatra je putovala koliko ju je estoki, vrui vjetar
nosio.
Sat vremena nakon to je izbio poar, nestali su deseci kua. Njihova uglavnom drvena
graa i ljetna sua pretvorile su grad u kutiju ibica. Kia nije pala od lipnja, a nije bilo
niega da stane na kraj irenju vatre. Grad je imao nekoliko vatrogasnih vozila, ali ona su
bila stara i nedjelotvorna. Sve i da su bila u funkciji, veina gradskih zaliha vode
usmjerena je prema golemim taboritima saveznikih trupa izvan Soluna.
U sreditu grada, gdje jo nije bilo znakova vatre, Konstantinos Komninos bio je
nadomak svoje trgovine. Hodao je ustro i poletno. Konano je imao sina.
Nije bilo nikoga s kime bi podijelio tu vijest, osim jednog ovjeka. Dulje nego to je
pamtio, jedan je uvar svakodnevno, danju i nou, sjedio u minijaturnoj kuici na ulazu u
skladite. Tasos je ondje radio vie od pola stoljea. etao se niz redove bala tkanine
jedanput ili dvaput na dan, povremeno bi otiao niz ulicu pronai prodavaa limunade ili
kupiti duhan, ali veinu je vremena samo sjedio, gledao i spavao. Mogao je vidjeti djeli
neba kroz visoki prozor koji je gledao na ulicu. Nou bi se ovaj siuni tamnokosi
mukarac savio i zaspao na kauu straga u svojoj sobici. Komninos nije imao pojma gdje se
hranio niti kako se prao. Bio je plaen da bude u salonu dvadeset etiri sata na dan, tristo
ezdeset pet dana u godini, i nikad se nije alio, svih ovih godina koliko ga je znao.
Kad je uo zvuk kljua u bravi, Tasos je izaao iz svojeg brloga pozdraviti efa. Znao je
da su Komninosa pozvali da ranije doe kui i sad ga je zanimalo kakve su vijesti.
Kako je kyria Komninos? upitao je.
Poroaj je proao u redu, odgovorio je Komninos. Imam sina.
estitam, kyriose Komninosu.
Hvala, Tasose. Ima li to za prijaviti?
Ne, ovdje je sve bilo tiho kao u grobu.

- 26 -

Konstantinos je otvorio ulazna vrata salona i, ba kad ih je iao zatvoriti, Tasos ga je

zazvao.
Kyriose Komninosu, zaboravio sam vam rei, va je brat zvao prije dvadeset minuta.
O?
Komninosa je uznemirila pomisao na to da bi njegov brat mogao doi u salon u subotu
poslijepodne. Trgovina je tada bila zatvorena za kupce, a on bi to vrijeme provodio u
samoi, kujui planove o poslu, bavei se protokom novca, raunima, gubicima i zaradom,
piui dopise i radei sve ono to ga je inilo mozgom svojega biznisa.
uo je da je negdje na sjevernom dijelu izbila vatra pa me pitao znam li ita o tome.
Kako bih ja to znao, sjedei ovdje po cijele dane, nije mi jasno.
Komninos slegne ramenima.
Tipino za Leonidasa da se bavi glasinama im doe na dopust! ree Konstantinos.
Sreom, neki od nas imaju i pametnijeg posla.
Komninos se volio etati kroz svoju tihu trgovinu i rukama prelaziti preko bala svile,
baruna, tafta i vune. Samim je dodirom mogao odrediti cijenu tkanine po metru. Ovo je
bio njegov najvei uitak. Ove su mu krpe bile senzualnije od enske koe. Bale su se
prostirale od poda do stropa, a ljestve su bile zakvaene za vodilice duge pedeset metara
kako bi se i one s vrha mogle lako dohvatiti. Sve je bilo sloeno po bojama, s jednog kraja
prostorije na drugi, tako da je grimizna svila bila tik do tamnocrvene vune, a zeleni barun
pokraj smaragdno zelenog tafta. Njegovi su prodavai bili odgovorni za to da tkanine
budu sloene po bojama, a ne po vrstama, i odmah bi primijetio kad bi netko od njih bio
nemaran u provoenju tog pravila. Simetrija i savrenstvo ovog mjesta u odsutnosti
prodavaa neobino su ga uveseljavale. Njegov otac, od kojega je naslijedio posao, uvijek
ga je ohrabrivao da doe uivati u redu i miru salona kad u njemu ne bi bilo kupaca i
djelatnika.
Zamisli da je ovo mjesto, govorio bi petogodinjem Konstantinosu, alfa i omega
naih ivota.
Tada bi pokazao na velike kare uredno pospremljene u sredini svakoga ulatenog
stola za rezanje.
Ovo je alfa, rekao bi pokazujui na kare koje su formirale slovo A. A ovo je
omega. Pokazao bi tada na krajeve bala, koje su izgledale kao velika slova O. U ovoj
obitelji, to su jedina dva slova koja treba znati.
Svakog je dana Konstantinos razmiljao o oevim rijeima, a sad se bliilo vrijeme da ih
i on ponovi svojem sinu.
Subotom je ondje mogao uivati ne osjeajui na sebi poglede zaposlenika. Bio je ovjek
koji je znao da nije omiljen. Nije patio zbog toga, ali ipak se osjeao nelagodno. Bio je
svjestan naina na koji bi ljudi prestali razgovarati kad bi proao pokraj njih, a tad bi
osjetio vruinu izmeu lopatica dok bi ga gledali kako hoda.
Ured mu je bio povien, s prozorima na trima stranama i pogledom na cijelu prostranu
dvoranu. Njegovi ga zaposlenici nisu mogli vidjeti kroz rolete, ali on je s toga svojeg tornja
vidio ba sve to se dogaa u salonu. Vane bi kupce uvijek pozvao gore i poslao nekoga
po kavu. U tim bi prigodama podignuo rolete, znajui da pogled na njegovu golemu dugu
nikoga nikad nije ostavio ravnodunim. Muterije su dolazile iz svih gradova i mjesta u
Grkoj, a veina je kupovala na veliko. Nijedan drugi trgovac nije imao tako veliku
ponudu tkanina, ak ni u Ateni, tako da je jedva uspijevao drati korak s potranjom.
Uz to, bio je jedini dobavlja sukna za veinu vojske koja je bila mobilizirana na sjeveru
Grke u vrijeme kad je, zbog tisua vojnika saveznikih trupa u kampovima izvan grada,

- 27 -

cijena robe na tritu, od brana do vune, skoila. Imuni su zgrtali novac. Komninos je
uvijek bolje itao brojke nego slova i imao je nos za pametna ulaganja.
Posao je ravnomjerno bio ostavljen njemu i bratu mu Leonidasu, koji je od njega bio
mlai osam godina, ali nije pokazivao previe volje za tim da svoje dane troi u ovom
izlobenom ambaru, a jo su ga manje zanimale pekulacije o cijeni sukna na tritu.
Leonidas je bio vojni asnik, a ivot pun akcije odgovarao mu je mnogo vie nego ivot u
trgovini. Osim svojih roditelja, braa nisu imala nita zajedniko, a sad kad su roditelji
preminuli, meu njima je bilo vie netrpeljivosti nego ljubavi. ak i kad su bili mali, bilo je
teko povjerovati da su iz iste obitelji. Leonidas, visok, ravne kose i plavih oiju, bio je
Apolon u usporedbi s bratom, Hefestom.
Dok je sjedio u uredu prouavajui knjigovodstvo i zbrajajui ovotjednu zaradu, rate i
trokove, prebijajui novu narudbu za petnaest tisua metara sukna za vojne kapute (koju
bi mogla zadovoljiti zaliha materijala koju u skladitu uva ve dvije godine, a sad e je
prodati po trenutanoj, visokoj cijeni), brat mu je kao luak trao praznom ulicom.
Od zvuka Leonidasova naprasitog ulijetanja u zgradu, Tasos je skoio.
Tasose... hvatao je dah i borio se za rijei, ... moramo doi do Koste!
Ovdje je. U svojem uredu, odgovorio je uvar. Pobogu, to se dogodilo? Ne viam
esto da se ovako uri!
Leonidas je protrao pokraj njega u salon i uspeo se spiralnim stubama, preskaui po
dvije odjednom.
Kosta, grad gori! Moramo dio ove robe iznijeti van!
Tasos mi je rekao da si otiao pogledati neku vatru, rekao je stariji brat ne diui
pogled sa stupaca brojeva pred sobom. Njegov osjeaj za ugled i dostojanstvo nije mu
doputao da reagira. Jesu li je ve ugasili?
Ne! To je golem poar, Kosta! Oteo se kontroli! Izai na ulicu i osjetit e miris! Zaas
e doi ovdje! Zaboga, ne izmiljam!
Konstantinos je uo strah u bratovu glasu. To nije bio glas kojim je obino sipao svoje
jeftine ale.
Leonidas ga je primio za ruku i odveo ga dolje niza stube pa van na ulicu.
Jo nita ne vidi, ali osjea li taj miris? I pogledaj nebo! Zalaz nije ni blizu, a ve se
mrai!
Leonidas je bio u pravu. Vonj palei bio je vrlo prodoran, a bistrinu poslijepodnevnog
neba zamijenila je izmaglica.
elim vidjeti gdje je to, Leonidase. Ne elim da se uspaniimo ako za to nema
potrebe.
Pa, moda se poar pomaknuo s mjesta gdje je gorjelo prije deset minuta... U redu,
idemo vidjeti jesu li ga poeli gasiti.
Dok su se tako urili niz ulicu, Konstantinos je rekao Leonidasu za neaka. Bio je to
udan trenutak za priopavanje takve vijesti, ali Komninos je sa zadovoljstvom objavio da
njihov posao sad ima nasljednika.
Leonidas je jako volio svoju ogoricu. Kad je bio na dopustu, u Ulicu Niki uputio bi se
zbog Olge, a ne zbog brata. Ako se ikad bude skrasio, htio je da to bude sa enom koja je
prelijepa i blaga kao ona. Katkad se pitao zasluuje li hladna osoba poput Konstantinosa
tako divnu enu. Zatim bi se pokuao otresti pitanja to bi bilo da je on prvi sreo Olgu.
To je sjajno, rekao je. Siguran si da ne treba biti uz nju?
Sve u svoje vrijeme, odgovorio je Konstantinos.
Leonidas je u nevjerici zavrtio glavom, pomislivi na Olgu i djetece, ali i na divnu
Pavlinu, koja mu je bila jako draga.

- 28 -

Dim je postajao sve gui kako su se kretali prema sjeveru. Konstantinos je zastao kako
bi svezao svileni rubac oko lica ne bi li se tako zatitio od estica pepela koje su se
uskovitlale oko njih. Kad su skrenuli u glavnu ulicu, doekala ih je gomila ljudi koja je ila
prema njima. Konstantinos je tijekom proteklih nekoliko godina vidio masovne prosvjede
na politikim skupovima, ali ovi su ljudi na licima imali posve drugaiji izraz.
Mnogi od njih grbili su se pod teinom svoje imovine teglili su predmete koje su
uspjeli izvui i spasiti komoda, zrcala, ak i madraca. Bili su previe dragocjeni da ih se
samo ostavi. Svi nosai u gradu nanjuili su priliku da zarade na katastrofi i sad su njihova
kolica, prekrcana odjeom i komadima namjetaja, blokirala ulicu.
Na obzoru, jo uvijek daleko od njih, Konstantinos je ugledao nepogreivo snaan
proplamsaj vatre koja je liptjela uvis prema nebu.
Vjeruje li mi sad? upitao ga je Leonidas, zastavi da se nakalje i doe do daha.
Moramo se vratiti u salon, rekao je Konstantinos glasom oslabljenim strahom. I
trebaju nam nosai, koliko god ih moemo pronai.
Za takvu je misao ve bilo prekasno. Svi sposobni mukarci koji bi mogli iznajmiti
svoje usluge ve su bili uposleni. Gledajui guvu, dva su brata shvatila da su preputena
sama sebi. Tasos je bio jedini koji im je mogao pomoi. Vraajui se prema salonu, korak
im se pretvorio u trk.
Rekao bih da nemamo vie od sat-dva, osim ako poar uskoro ne dovedu pod
kontrolu, rekao je Leonidas pogledavajui za sobom.
Konstantinos je pokuavao drati korak s bratom, koji je bio za glavu vii od njega i u
boljoj fizikoj spremi. Uskoro je zastenjao; prolo je vie od dvadeset godina otkako je
posljednji put trao nekamo i sad mu je gorjelo u grudima. Kidala ga je pomisao na to da
bi mogao izgubiti ma i dio svoje robe. Za deset minuta ve su utrali kroz vrata i govorili
Tasosu to mu je initi.
Ja u izdvojiti najdragocjenije materijale, rekao je stariji brat, tako da ih ti i Leonidas
moete prve skloniti! Sloite ih na hrpu uz vrata pa emo ih natovariti na kolica i odnijeti
u turama preko Ulice Egnatia, u svakoj po trideset. Ulica Egnatia bila je iroka avenija
koja je vodila s istoka grada na njegov zapadni dio.
Nema anse da vatra doe do nje pa e biti spaeno sve to odnesemo na junu
stranu, rekao je Leonidas.
Tri su mukarca prionula na posao. Prvi put u deset godina Konstantinos se penjao uz
ljestve i sputao se niz njih, izvlaio bale tkanine i bacao ih na pod. Leonidas ih je kupio i
nosio pred zgradu, gdje ih je Tasos tovario na kolica. Prva je tura bila spremna pa su je
Leonidas i Tasos odgurali niz ulicu. Pet minuta poslije ostavili su ih na hrpi pred nekom
trgovinom.
Pripazite malo na ovo, molim vas, zamolio je Leonidas nekog krojaa. Odmah se
vraamo.
Nije trebalo objanjavati. Deseci drugih prodavaa i obrtnika odlagali su svoju imovinu
na drugoj strani ulice. Svima im je na umu bilo jedno: vatra nee prijei tu ulicu.
Ulicama su se razlijegali povici i zaguujui miris dima, i to na dan koji je ionako bio
bez zraka.
Kad su se Leonidas i Tasos vratili u salon, oko stotinu bala ve je lealo na podu
izmeu ladica.
Prvo odnesite ljubiastu svilu, a onda crveni barun. Sukno bi trebalo ii posljednje,
ali natovarite crpe de Chine u sljedeu turu neovisno o boji i pokuajte da se one
svjetlije boje ne smoe...

- 29 -

im se bavio tkaninama, Konstantinos je osjeao strast. Sipao je naredbe kao da

odmotava svilu s bale.
U proteklih sat vremena, otkako je bratu objavio da je dobio sina, nijedanput nije
pomislio ni na dijete ni na suprugu ni na njihovu sigurnost. Dok god su bili na istoj strani
ulice, kao i dragocjena vuna i svila, pretpostavljao je da su na sigurnome.
Tasos i Leonidas vratili su se po etvrtu turu materijala. Dok su tovarili petu, obojica su
skinula koulje i njima brisala lice.
Nemojte da se ove svijetle zaprljaju.
Na materijalima svijetlih boja ostajali su tragovi znoja dvojice mukaraca. Leonidas nije
mogao otrpjeti jo i taj zahtjev.
uj, Konstantinose, to je samo mrljica...
Mislimo li spasiti materijale za vjenanice, moraju biti upotrebljivi, a taj kota tisuu
drahma po metru!
Boe dragi, u emu je problem? Ne mogu shvatiti zato nisi kod kue sa svojom
enom i djetetom!
Zato to znam da su na sigurnome. A ovaj salon moda nee biti. Radio sam sedam
dana u tjednu za ovo, vei dio svojeg ivota. Pa sve i ako to ne razumije, Leonidase, ja
shvaam vrijednost onoga to ovdje imamo. A shvaao ju je i na otac.
Nijedna od tih tkanina nee vrijediti nita ako ih ne odnesemo odavde, prekinuo ih je
starac.
Ba je bio izaao na ulicu, gdje je miris paljevine postao jo prodorniji, gomila ljudi
brojnija, a ako ga osjeti nisu varali, inilo se i da je temperatura porasla.
Mislim da nemamo jo mnogo vremena.
Dva su se brata okrenula prema njemu, i jedan i drugi i dalje razdraeni stajalitem
onoga drugoga.
Leonidas je s poda podignuo balu i izaao na ulicu. Tasos je bio u pravu. Morali bi se
maknuti odavde.
Bacio je balu materijala na kolica, potrao unutra i zgrabio Konstantinosa za ruku.
Idemo, odmah.
Leonidas je osjetio bratov otpor.
Povukao ga je prema vratima. ak je i u ovoj situaciji Konstantinos uzeo vremena da
triput zakljua vrata. Tasos je s prekrcanim malim kolicima ve uspio dosegnuti dno ulice i
skrenuti desno prema Ulici Egnatia. Zrak je sad bio gust, zasien dimom, a ulo se i
pucketanje vatre.
Za nekoliko trenutaka dostignuli su starca i na podu ugledali piramidu bala tkanina.
Prolaznici su pristojno zaobilazili hrpu, zaokupljeni vlastitim bijegom od opasnosti.
Moramo sve unijeti unutra, pourivao ih je Konstantinos.
A tko bi to htio ukrasti komad baruna? otro ga upita Leonidas.
Kroja je ve pomagao Tasosu da premjesti materijal u njegovu radnju, i uskoro je na
podu bila hrpa od dobrih dvjesto bala. Konstantinos je tvrdoglavo ignorirao bratovo
pitanje. Oko njega je sad bilo dovoljno ljudi koji bi bez opiranja posluali njegovu naredbu.
Uskoro se tlo pod njima zaljuljalo i krojaka se radnja prodrmala do temelja. Jo se
maloprije inila kao sigurna luka, ali sad su svi - kroja, njegova obitelj, braa Komninos i
Tasos izjurili van na ulicu. Negdje u gradu neto je eksplodiralo. Zatim se u tom kaosu i
strahu zaula jo jedna eksplozija, a onda i trea.
Ljudi koji su bjeali od vatre produili su korak.
To su strani vojnici, rekao je neki ovjek u prolazu. Poeli su bombardirati kue.

- 30 -

Nije to bio in ludosti, nego jedina opcija da se zaustavi irenje poara. Kako je u gradu
nedostajalo vode, jedino to se moglo napraviti bilo je preprijeiti vatru, a to su u grad
dole napraviti saveznike trupe.
Nadajmo se da e to upaliti, rekao je Konstantinos. Moramo ii. Moja je ena rodila
prije nekoliko sati.
estitam, kyriose Komninosu! Kakav dan za pamenje! rekao je kroja.
Pa, dosad je bio! odgovorio je s malim smijekom. Bude li volja Boja, doi emo
sutra i sve vam ovo maknuti s puta.
Konano se okrenuo prema Tasosu.
Moe li provjeriti to je sa salonom i izvijestiti me o tome?
Tasos je kimnuo.
Mislim da bismo sad trebali krenuti, pourivao je Leonidas, preneraen bratovim
uvjerenjem da e sve biti dobro. Zar ne eli ii smiriti Olgu?
Siguran sam da e biti dobro. Ima Pavlinu. I, zar tek roene bebe ne spavaju dugo?
Ne znam, odgovorio je Leonidas. Nemam nikakvog iskustva. Ali siguran sam da su
sad svi u strahu od vatre.
U proteklih sat vremena Leonidas je postajao sve zabrinutiji zbog Olge. U nevjerici je
gledao brata zaokupljena poslom. Kako je mogao tako zanemarivati svoju prekrasnu enu
i njihova tek roena sina? Da je on oenjen za nekoga poput nje, ta bi uvijek bila u sreditu
njegova ivota.
Krenuli su prema moru i hodali obalom. Sve se inilo kao i uvijek, elegantne vile du
etalita i brodovi koji se mirno ogledaju u zaljevu.
Opor smrad visio je u zraku, ali sada kada je sunce zalo, aa se stopila s nonim
nebom. Nevjerojatno, u hotelu su posluivali veeru, a ljudi su i dalje sjedili za stolovima
kafia i pijuckali svoja pia. Solun kao da je bio podijeljen na dva svijeta koja nisu bila u
doticaju. Oni juno od Ulice Egnatia znali su za poar, ali bili su uvjereni da su na
sigurnome. Ni na koji nain nisu mogli pomoi, zato je njihova dunost bila da ostanu
mirni.
Tasos se vraao prema sjeveru. Kad je osjetio snaan miris peene janjetine, znao je da
je poar vjerojatno progutao i mesnu trnicu, to je potvrdilo i nekoliko izbezumljenih
ovaca koje su galopirale niz ulicu.
Vidjeti stoku u slobodnom trku bilo je prilino udno. A onda je ugledao divovsku
pticu kako leti prema njemu. Kad je sletjela, samo nekoliko centimetara dalje, shvatio je da
je to zapravo stolac. Tri su noge bile skrene u padu. Ulica je bila zakrena ostavljenom
imovinom, a oni koji su se spremali na bijeg bacali su s prozora ivae strojeve, stolove,
vitrine... Ljudi su se mirili s time da se vie nikad nee vratiti u svoje domove, i zavladao je
oaj.
Slijepom pokornou ovjeka koji je cijeli svoj ivot dugovao jednoj obitelji, Tasos je bio
odluan u nakani da ispuni gazdin nalog. Kad je gomila ljudi nahrupila u njegovu smjeru i
preprijeila mu put, povukao se u stranu, ali na koncu je ipak stigao do dna duge ulice,
gdje se nalazio salon. Vidio je plamen kako lipti kroz prozor, ali proelje zgrade jo je bilo
netaknuto.
Samo u na brzinu, pomislio je, samo u utrati i zgrabiti knjigu narudbi.
Znao je da je kyriosu Komninosu to jedna od najvanijih stvari. Gurnuo je klju u bravu.
Unutra, kao prodrljivo gladno udovite, vatra je halapljivo gutala bale tafta i tila prije
nego to je prela na zasitan glavni obrok: vunu i sukno. Bala po bala tkanine rasipala se u
pepeo. Poput ibica u kutiji, jedna bi se zapalila i prenijela vatru na susjednu.

- 31 -

Neki su vidjeli kako je veliki pritisak vatre iznenada izbio prozor. Vea eksplozija ne bi
nastala ni da je u zgradi bio uvan barut. Staklo je prsnulo, a onda se sruilo u obliku
ubojite kie otrih krhotina. Zgrada i sve u njoj bilo je sravnjeno sa zemljom.
U istom trenutku kad je Tasosa progutala vatrena stihija, braa su bila nadomak Ulice
Niki.
Bili su samo nekoliko vila dalje od svojeg odredita kad je Konstantinos sa svoje lijeve
strane opazio sjaj na dnu mrane ulice. S uasom je shvatio da je vatra uinila ono to su
svi drali nemoguim. Prela je na drugu stranu Ulice Egnatia. Sad je sve bilo drugaije.
Vjetar je promijenio smjer i estoko usmjeravao poar na jug, prema velikom dijelu
grada u kojemu su bile komercijalne zgrade i domovi najveih uglednika Soluna. Nitko to
nije mogao zaustaviti. Ne samo da je bila ugroena njegova kua nego je, to mu je bilo jo
vanije, shvatio da je njegovo skladite, najvee skladite tkanina u Grkoj, stajalo na putu
stihije.
Iako je postalo jasno da se vatra pretvara u katastrofu za grad, i dalje je vjerovao da on,
Konstantinos Komninos, nee biti pogoen njome. Kue s jeftinim drvenim potpornjima u
ostatku grada mogle su biti sravnjene sa zemljom, ali masivno e skladite, koje je izgradio
od elika i cigle, preivjeti.
Konstantinos je zgrabio brata za ruku. Morali su doi do vile, i to brzo. Kad su doli u
kuu, Olga je sjedila u hodniku, blijeda i s podonjacima. Drala je siunu bebu na
prsima. Pavlina je stajala pokraj nje, s vreom u svakoj ruci. Njih su dvije bile oblivene
suzama, ali kad su se pojavili Konstantinos i Leonidas, osjetile su olakanje.
Moramo ii, odmah! grubo je rekao Konstantinos i bez oklijevanja ih izgurao na
ulicu.
urili su se etnicom koliko su brzo mogli. Novoroene nije bilo svjesno niega doli
topline majinih ruku i snanih otkucaja njezina srca. More, tik do kojeg su prolazili,
davalo im je malo utjehe.
Grka je vojska s nekoliko ureaja za gaenje pokuala uguiti plamen, ali bilo je to
uzaludno, poput bacanja kante vode na umu koja gori. Sad je prioritet bio skloniti
stanovnike Soluna od opasnosti.
Ljudi svih rasa skupili su se istono od Bijelog tornja, odakle su ih deseci vozila
odvozili iz grada, dalje od poara. Drugi su bjeali brodovima. Odredita se nisu tono
znala, bilo je najvanije maknuti se odande. Obala zaljeva sad je bila potpuno osvijetljena,
a zgrade koje su se ruile bile su nova prijetnja eljeznim balustradama koje su se poinjale
topiti. Zidovi su se s grmljavinom ruili na ulicu. Usprkos babilonskom tornju jezika, brzo
su se stvorile veze izmeu onih koji su spaavali i onih koje se spaavalo.
Naranasti odsjaj proirio se nebom, kao da je sunce zalo i nakon nekoliko sati
ponovno izalo. Cijeli je grad bio osvijetljen.
Leonidas je pomogao Olgi, djetetu i Pavlini da uu u vojno vozilo. Vidjelo se da je Olga
vrlo slaba, ali Leonidas je rekao Konstantinosu da je u dobrim rukama i da e na nju dobro
paziti. Prodava tkanina ugurao je pregrt novanica vojnom asniku u ruku i obeao mu
jo mnogo vie ako sve proe dobro. Rekao je vozau da ih odvede u Pirej, gdje je ivio
jedan od njegovih najboljih kupaca.
Unato tomu to meu braom nije vladala ljubav, Leonidas je osjeao daje red da
ostane uz Konstantinosa. Krenuli su prema istoku, a onda su cijelu no i vei dio sljedeeg
dana sjedili na obali i sa sigurne udaljenosti promatrali kremiranje voljenoga grada.
Mnogi su vjerovali da se toga dana dogodilo udo.

- 32 -

Vatra nije marila ni za koju vjeru. Nekoliko minareta jo je uvijek stajalo poput debala
u izgorjeloj umi, ali gotovo sve sinagoge bile su razorene. Nestalo je i desetak crkvi, ali
kad je poar dosegao drevnu baziliku Aja Sofija, misteriozno se ugasio. Neki su u tome
vidjeli uslienje svojih molitvi.
Bila to Boja intervencija ili ne, vjetar vie nije pomagao vatri. Poar je trebao mo
vjetra da se uspije prebaciti na sljedei dio grada. Iako e grad nastaviti tinjati jo danima,
poar je svoje zavrio.
Do ponedjeljka ujutro Konstantinos je udio za tim da se vrati u grad. S mjesta na
kojemu su bili, nije se moglo odrediti to je tono uniteno, ali on je i dalje bio siguran da je
njegovo glavno skladite u luci preivjelo.
Moram provjeriti tetu, rekao je.
S bujajuim strahom, braa su u tiini hodala prema razorenom gradu. to su se vie
pribliavali sreditu, crne siluete izgorjelih zgrada sve su vie nalikovale na apokalipsu.
Zrakom se irila opipljiva tuga. Grad je bio u koroti, a njegovi izgorjeli ostaci bili su
udoviina crnina.
Jedan ovjek u prnjama stajao je s Biblijom u ruci i gromkim glasom itao nepostojeem
skupu. itao je iz Otkrivenja.
Jao! Jao, veliki grade, obueni u lan, grimiz i skrlet, nakieni zlatom i dragim
kamenjem s biserima, jer je u jednom jedinom asu propalo toliko bogatstvo! Svi
kormilari i svi koji plove od mjesta do mjesta, mornari i svi koji rade na moru
stadoe daleko i viknue kad ugledae dim njezina poara:,Koji je grad bio slian
ovome velikom gradu? I posuvi prahom svoje glave, viknue kroz pla i tugu: Jao!
Jao, veliki grade, u kojem su se obogatili njegovim raskonim bogatstvom svi
vlasnici laa na moru, jer je opustoen u jednom jedinom asu!
To zvui isto kao... rekao je Leonidas.
Ne budi tako praznovjeran, ljutito mu je odbrusio stariji brat. Neki je idiot izazvao
poar. Nema tu nikakve mistike.
Du obale primijetili su potopljene ostatke izgorjelih ribarskih brodova. Mimo svih
oekivanja, zapalile su ih iskre sa zgrada uz more.
I mnogi drugi bili su na tihom hodoau i provjeravali koliko je toga nestalo, a
spektakl s kojim su se suoili bio je vei od svega to su mogli zamisliti. Hoteli, restorani,
trgovine, kazalita, banke, damije, crkve, sinagoge, kole, knjinice sve je izgorjelo.
Kao i kue. Unitene su tisue i tisue kua.
Nad gradom je visio mir. Braa su vidjela mnoge ljude kako prebiru po pepelu svojih
kua, ne mirei se s tim da od njihovih ivota nije ostalo nita osim neraspoznatljivih
tinjajuih komada koji su nekada bili namjetaj, odjea, ikone ili knjige. Sad je sve bilo isto.
Blizu Komninosove kue dvije su ene hodale prema brai drei se pod ruku.
Izgledale su tako neumjesno elegantne i oputene, suncobranom titei glave od padajueg
pepela, nalik na dame u poslijepodnevnoj etnji, ali dok su prolazile mimo njih, braa su
vidjela da su obje ene neutjeno jecale.
Kad su doli do obiteljskog doma, postala im je potpuno jasna tuga tih ena. Nekoliko
su minuta samo stajali i gledali, ne mogavi vjerovati da je veliki prostor iz kojega je tinjala
vatra nekad bio velianstveno zdanje koje je izgradio njihov otac i njime se ponosio.
Leonidasa je obuzelo ivo sjeanje na njegovu djeaku sobu s pogledom na more i
sjetio se kako se svakog jutra budio uz prizor rasplesanih uzoraka mora na njegovu
stropu. Iako se odselio prije mnogo godina, svaka se uspomena vratila u bljesku

- 33 -

koncentriranog sjeanja, strelovitoga i bez kronolokog reda, kao san. Oi su ga pekle od

jetkog dima u zraku, ali sad su mu potekle i suze.
Konstantinos je istog trena pomislio na stol u svojem studiju, na osobne biljeke,
dragocjenu kolekciju satova, slike, velianstvene zastore koji su se tako elegantno njihali
od stropa do poda. Sve je to otilo i nije se moglo nadomjestiti. Bijes se nadimao u njemu
kao plima.
Idemo, Leonidase, rekao je, uzevi brata pod ruku. Tu se vie nita ne da napraviti.
Moram pogledati salon, a onda skladite.
Ondje e pria biti ista, odgovori Leonidas mrano. Zbilja to eli vidjeti?
Salon je moda odolio poaru, rekao je Konstantinos optimistino. Neemo znati
dok ne odemo onamo.
Zajedno su odlunim korakom hodali unitenim ulicama. Konstantinos je nakanio
sauvati nadu, ali dolazak na odredite samo je potvrdio da je Leonidas bio u pravu. Salon
je nestao. Nije bilo ni traga dugi tkanina kojom se toliko ponosio: crvena, plava, zelena,
uta, sve su sad bile pretvorene u nijanse sive. Nisu uli unutra. Metalni nosai opasno su
se klatili sa stropa i tko zna koliko su vrsti bili ostaci ciglenih zidova?
Skladite je graeno mnogo modernije, rekao je. A ondje je ionako veina robe.
Poimo onamo, nemojmo troiti vrijeme ovdje.
Konstantinos Komninos se okrenuo. Nije mogao podnijeti pogled na ruevine, a i nije
htio da mu brat vidi koliko je pogoen ovim gubitkom.
Leonidas je i dalje gledao ovu spektakularnu propast kad je shvatio daje Konstantinos
ve na kraju ulice. Pourio se za njim.
Krenuli su okolnim putem jer se kroz neke ulice nije moglo proi. Hodali su kroz
mnoge potpuno naputene ulice. Ponegdje je, kao da se vatri nije sviao okus, koji dio
kue preivio. Na jednoj od velikih robnih kua jo je bio itljiv naziv: Vtements,
chaussures, bonneterie8. inilo se to tako veselim, ali tako lanim. Nijedna od tih stvari nije
preivjela. U istoj ulici, iskrivljena metalna reklama Cinema Pathe jo je visjela s grede. Te
su rijei izgledale kao da pripadaju drugoj eri.
Uskoro su ugledali prizor koji bi rastuio i najtvre srce: izgo- renu crkvu Agiosa
Dimitrija, gradskog sveca zatitnika. Vatra ju je progutala. Oba brata pomislie kako su tu
odrane mise zadunice za oba roditelja, kao i vjenanje Konstantinosa i Olge. Sad je to bio
samo prazan prostor, dvorite puno cigle, a oslikana apsida prvi je put u svojoj
viestoljetnoj povijesti izloena svjetlu i zraku. Bila je gola, obeaena. Ugledali su
sveenika kako hoda kroz ruevine. Ridao je. Neka druga izbezumljena osoba zazivala je
rijei koje je sveti Pavao napisao stanovnicima upravo ovoga grada. Nikada nisu zvuale
istinitije.
Da, pravedno je pred Bogom da vaim muiteljima zauzvrat dadnu muku, a vama,
muenima, pokoj zajedno s nama, kad se u plamenom ognju objavi s neba Gospodin Isus
u pratnji svoje aneoske vojske, vikao je.
Osim crkava, Konstantinos i Leonidas vidjeli su ruevine sinagoga i damija, no inilo
se da ljudi i dalje pronalaze utjehu u ovim molitvenim hramovima. Ondje gdje su zidovi
preivjeli, ljudi su kampirali u njihovim sjenama: suili su odjeu izmeu stupova, kuhinje
su ve bile improvizirane u predvorjima sinagoga, a deke su u izgorenim damijama bile
sloene kao u hostelu.
Pogled na dvije banke, gotovo netaknutu Banque Salonique i Banque dAthenes, ulio je
Komninosu malo optimizma, kao i grandiozan mramorni ulaz u robnu kuu. Ali ove su
zgrade bile udesne iznimke.
8

Fr. odjea, obua, arape.

- 34 -

Hotel Splendide, u kojemu su ljudi veerali 18. kolovoza, potpuno uvjereni da vatrena
stihija nee doi do njih, bio je izgoren do temelja. Leonidasovo omiljeno utoite, kafi uz
more na rubu Trga Eleftheria, stigla je ista sudbina. Trgom koji je bio srce drutvenog
ivota grada sada je vladala tiina.
Dvojica mukaraca konano su stigla do june strane luke, gdje je bilo Komninosovo
skladite.
Obojica su stala i gledala u ostatke velikog skladita, apothikija. Potpuno je izgorjelo.
Moje prekrasno skladite, proaptao je Konstantinos nakon nekoliko trenutaka.
Moje prekrasno, prekrasno skladite.
Njegov ga je mlai brat pogledao i shvatio da neutjeno rida.
Bilo je to kao da ali za gubitkom ljubavi, pomislio je Leonidas, okiran time to je
njegov stariji brat pokazao toliko emocija. Nije isplakao ovoliko suza ak ni kad im je iznen
ada umrla majka.
Dok su prouavali katastrofu, njemaki je avion preletio iznad njih. Pilot e svoje
nadreene izvijestiti kako je Solun uspio unititi sam sebe. Ni sami ne bi to bolje napravili.
U meuvremenu, lokalne su novine na francuskom jeziku pripremale prvo izdanje
nakon poara. Naslovnica je sve rekla:
LA MORTDUNE VILLE
SMRT JEDNOGA GRADA.

- 35 -

etvrto poglavlje

Pet dana Olga nije ula ni rijei od svojeg mua, ali bila je toliko obuzeta djetetom da
na njega gotovo nije ni pomislila. Budne, besane noi i dani stapali su se ujedno. Katkad bi
uspjela uljuljkati malog Dimitrija u san, ali to obino ne bi trajalo dulje od sata.
Pavlina je dijelila sobu s Olgom u velikoj kui u Pireju koja je pripadala
Konstantinosovu starom prijatelju, imunom uvozniku koji je uvezao mnoge poiljke
njegovih tkanina. Iako su bile deset kilometara dalje niz obalu, s prozora su mogle vidjeti
veo dima koji je jo lebdio nad gradom.
Olgi se unitenje Soluna inilo davnim, ali u etvrtak je primila poruku u kojoj ju je
Konstantinos izvijestio da je uniteno ba sve to je posjedovao.
Tako mi je ao, rekla je domaica suznih oiju. Kako strano... izgubiti sve!
Olga je cijenila njezinu zabrinutost, ali na nju nije mogla odgovoriti oekivanim
emocijama. Da, grozno je izgubiti sve, ali ona nije osjeala da je tako. Njezino sve bilo joj
je u naruju. Ova je beba sad bila sredite njezina svijeta i nita drugo nije bilo vano.
Sljedeeg je dana Konstantinos, koji je odsjeo u hotelu u preivjeloj etvrti u gradu,
doao posjetiti suprugu i sina. Ve se bavio spaavanjem onoga to je ostalo od skladita.
Zalihe su potpuno nestale, ali temelji zidova jo su bili vrsti pa je ve poeo graditi
iznova. Poslao je narudbe za novi inventar i trebat e mu mjesto za skladitenje im
stignu novi materijali. Nekoliko dana nakon to je ispunio zahtjev za odtetom,
Konstantinos je ostavio osjeaje po strani.
Izgradit u jo bolje i vre sklonite nego prije, uvjeravao je Olgu.
Rad na njihovoj kui nee poeti jo mnogo mjeseci. To nije bio Konstantinosov
prioritet. Istodobno, Olga je bila svjesna da gostoprimstvo koje je uivala u Pireju ne moe
trajati zauvijek. Bilo je to rjeenje za prvu ruku i trebalo je trajati samo nekoliko dana, a
ovdje je bila ve dva tjedna.
Unato tomu to je priobalni dio grada, kao i veina sjeverozapadnog dijela, uniten,
preivio je dio gornjega grada u kojemu je Olga odrasla.
Mala kua na broju tri u Ulici Irini, koju su ona i njezina sestra naslijedile od roditelja,
bila je trenutano prazna i Olga je pomislila da bi to moglo biti idealno mjesto za nju i sina
dok traju radovi. Njezina se sestra prije dvije godine preselila sa sinom u Volos.
Sljedei put kad ju je Konstantinos doao posjetiti, natuknula mu je da bi se mogli
preseliti onamo dok se vila ponovno ne izgradi.
Kua je mala, znam, ali bit e dovoljno mjesta za...
Utihnula je. Ve je osjeala Konstantinosov otpor prema toj ideji.
Cijela ta kua mogla bi stati u primau sobu njihova starog doma. ovjeku koji nikad
nije ivio nigdje drugdje nego u imunom dijelu grada uz obalu, pomisao na ivot na
mjestu na kojem si se tiskao rame uz rame s najsiromanijim muslimanima i idovima, i to
doslovno, bila je prilino odbojna. udio se tomu kako je netko takve ljepote i takvog
svijetlog tena mogao potei iz bijede i prljavtine gornjega grada.
Ali Olga je bila uporna.
Molim te, Konstantinose... Pavlina moe spavati na tavanu. Njoj to nee smetati,
preklinjala ga je Olga. A i nee trajati zauvijek.

- 36 -

inilo se da boljeg rjeenja nema. Sve kue koje su mogle biti dostupne za najam bile su
sravnjene sa zemljom. S neto oklijevanja i mnogo rezerviranosti, naposljetku je pristao.
Poslije se tog tjedna Olga s bebom vratila u grad. Pavlina jo otila nekoliko dana prije
oistiti kuu, a Konstantinos je trebao doi te veeri.
lako je voza prilazio gradu cestom koja je izbjegavala dijelove grada koje je poar
najvie pogodio, razmjeri katastrofe bili su oiti. Mjesec dana nakon to je stihija prodrla
gotovo cijeli grad, nepogreiv zadah paljevine jo je visio u zraku.
Olga je pogledom uhvatila komadi ukletih ljutura velikih gradskih zdanja; njihovi
veliki prozori slijepo su gledali prema moru. Vidjela je i Komninosovu vilu.
Zajedno s bebom, stigla je u Ulicu Irini oko podneva. Iako je bila sredina rujna, sunce je
prilo kao u kolovozu.
Kad je izala iz koije na kraju uske ulice, vidjela je Pavlinu kako razgovara s nekim
koga je poznavala. Bila je to Roza Moreno, njezina susjeda.
Roza je bila izvan sebe kad je ugledala Olgu. Nagnula se kako bi vidjela bebu.
Draga moja, tako sam sretna to te vidim, i estitam! rekla je. Ba je odabrao pravo
vrijeme za doi na svijet, taj maleni! Ali, kakva je srea vidjeti te ponovno ovdje.
Hvala ti, Roza. Jako sam sretna to sam se vratila, rekla je Olga.
Gotovo automatski, gestom povjerenja i privrenosti, pruila je bebu kyriji Moreno,
koja ga je primaknula licu da uiva u slatku bebinu mirisu. Njezina dva sina bila su jo
mala, ali jedinstveni miris novoroeneta brzo nestaje.
Iako se nisu vidjele vie od dvije godine, brzo su pretresle sve vane dogaaje u
njihovim ivotima.
Vidjet e da se ulica nije mnogo promijenila, rekla je Roza. Bili smo tako sretni to
vatra nije krenula ovamo. Izgubili smo sinagoge, ali iskreno, bolje to nego da smo ostali
bez doma nemoj nikome rei da sam to rekla!
A radnja? upita Olga dok joj je Roza vraala bebu.
Gadno je oteena, ali moi e se popraviti!
Obitelj Moreno, koja je ivjela na broju sedam, bila je idovska obitelj koja je vodila
jednu od najzaposlenijih krojakih radnji u gradu i koja je materijale nabavljala od
Konstantinosa Komninosa. Rozin suprug Saul naslijedio je radnju od oca i jednog e je
dana ostaviti svojim sinovima Eliasu i Izaku. Iako su imali samo jednu i etiri godine,
njegov je plan ve bio razraen.
Nekoliko sati nakon poara, Saul Moreno poeo je izrezivati nove krojeve da zamijeni
one koje je izgubio. Saio je i nekoliko odijela spremnih za probu. Mnogi su ljudi izgubili
sve osim onoga to su imali na sebi pa je predvidio veliku potranju, a bio je i dovoljno
poduzetan da pronae nain da to okrene u svoju korist. Prodava u Veriji dao mu je
nekoliko bala solidnog sukna s odgodom plaanja od est mjeseci, i on je istog trena
ponovno poeo raditi, posjeujui muterije u njihovim domovima i uzimajui im mjere.
Mislim da emo se snai ovdje, Olga, zar ne? rekla je Pavlina kad su zakoraile preko
praga.
Da, mislim da hoemo, odgovorila je Olga. Ovo je blie domu nego...
Ono malo stvari koje su imale uglavnom deke, plahte, pelene i druge potreptine za
bebu unijele su u kuu. Onda je dola kyria Moreno sa sandukom za voe, koji e im uz
malo preinaka posluiti kao kolijevka. Iznutra ga je paljivo obloila mekanom dekom i
plahtom s izvezenim Dimitrijevim imenom.
Na broju pet, izmeu Olge i obitelji Moreno, ivjeli su Ekremi, muslimanska obitelj s
trima kerima. Gospoa Ekrem svratila je istog tog poslijepodneva s darovima za bebu i

- 37 -

rahat-lokumom za Olgu. Bila je to ena dobra srca i uglavnom je sa svojim susjedima

komunicirala osmijesima i gestama; toliko je slabo znala grki.
Olga je bila sretna u toplom, poznatom okruenju doma u kojemu je odrasla, u ulici
punoj njenih uspomena. Sve obitelji koje je znala u djetinjstvu i dalje su ivjele u istim
kuama i sve su joj se radovale. Uskoro su joj oprostile to ih, otkako se udala, nije esto
posjeivala.
Sljedeih e dana toplina i bliskost priutiti Olgi mnogo veselja, ali ne i Konstantinosu.
Njemu su blizina drugih ljudi u susjednim kuama, kao i to to ih je mogao uti kroza
zidove s obiju strana ulice, bili neizdrivi. Nakon poara, u veini se kua smjestilo vie
obitelji. Postojali su izbjegliki kampovi izvan grada za one koji su potpuno ostali bez
doma, no ako si imao brata ili roaka koji je jo imao krov nad glavom, oekivao si da e
podijeliti svoju sreu. Iz ovog je razloga nekoliko kua sa talama u podrumu u Ulici Irini
postalo skromni dom za skupine sve do petnaestak ljutli, to je za sobom vuklo dodatnu
buku i kaos.
Konstantinos je rekao to o tome misli, ali iako se Olga uvijek posluno drala onoga
najvanijega od branih zavjeta, obeanja da nikada nee proturjeiti svojem suprugu, sad
je iz nje provalio nesmotreni komentar.
Tako je klaustrofobino, alio se nakon jedne nemirne noi.
Znam da nije na obali, ali meni se ovdje svia.
Ti si odrasla u ovoj ulici, Olga, otpovrnuo je njezin mu. Zato si naviknuta na sve
ovo!
Pa, mi imamo mnogo vie od veine ljudi ovdje, tiho je rekla.
Olga je ula prie o izbjeglikim centrima koji su podignuti izvan grada za desetine
tisua onih koji su u poaru postali beskunici. Vodili su ih ljubazni stranci, no iako je
veina njih bila dobro organizirana, vladala je oskudica. Kad doe zima, onima koji ondje
ive bit e gadno. Jedina druga opcija za sedamdeset tisua beskunika (onih koje roaci
nisu mogli primiti k sebi) bila je da sjednu na jedan od besplatnih vlakova do Larise ili da
brodom dou do Volosa, gdje su se gradili novi smjetaji. Veina onih koji su bili u
najveoj oskudici bili su idovi, a tisue njih nije imalo drugog izbora osim da odu.
to god ti ljudi izgubili, Konstantinos je osjeao da je njegov gubitak vei. Njega nisu
zanimali nevani zakljuci. Bio je jedan od najbogatijih ljudi u gradu, a sad je izgubio vie
od bilo koga drugoga. Osiguravajua tvrtka pisala mu je da velik broj zahtjeva za
odtetom znai da mu ne mogu isplatiti punu kompenzaciju, koju je oekivao.
Volio bih da mi ena ne dri predavanja, grubo je odgovorio. Ti jednostavno ne
vidi nita loe u ovoj ulici, je li tako?
A ti vidi samo nedostatke. Zato onda ne nae neko bolje mjesto za ivot?
Olga nije ni vidjela ruku koja joj je poletjela prema obrazu. Samo je osjetila kako ju je
zapekao udarac.
Pavlina se s djetetom vratila iz etnje. Bila je zapanjena kad je nala Olgu kako jeca na
krevetu. Kad je konano digla glavu s jastuka, Pavlinu je okirala crvena mrlja na njezinu
obrazu.
Sramota, rekla je Pavlina. Njegov otac nikad ne bi napravio takvo to. Ni njegov
brat.
A ja mu nisam drala predavanja, Pavlina. Samo sam rekla svoje miljenje.
A onda je otiao, zar ne?
Da, i rekao mi je da e biti negdje drugdje.
Bebu je sad trebalo nahraniti pa nisu mogle nastaviti razgovor, ali Olga je znala da
njezin odnos s muem vie nikad nee biti isti.

- 38 -

im se oporavila od oka zbog udarca, Olga je i sebi i Pavlini priznala da je izostanak

suprugove prijetee prisutnosti u maloj kui veliko olakanje. Porukom je javio da se
vratio u hotel u kojemu je odsjeo nakon poara. Bio je blie svojim gradilitima, a to je bio
dovoljno suvisao razlog kojim bi njegov odlazak iz Ulice Irini mogla opravdati pred bilo
kime.
Sve je bilo spokojno sve dok nekoliko dana poslije Dimitri nije poeo plakati mnogo
vie nego prije, pa ak ni Pavlina, koja se ponosila svojim vjetim postupanjem s malom
djecom, nije mogla uiniti nita. Za bebu koja je na svijetu bila manje od mjesec dana,
Dimitri je bio nevjerojatno glasan.
Olga i Pavlina smjenjivale su se drei ga u naruju po nekoliko sati i njihale ga, ali
nita nije zaustavljalo njegov pla. Ni dojenje ga nije smirivalo.
Konstantinos je jednog jutra neoekivano stigao.
ujem samo nae dijete u cijeloj ulici! viknuo je, dijelom u ljutnji, a dijelom zato da
nadglasa bebin pla. Sigurno je bolestan! Zato nisi zvala lijenika?
Bebe esto tako plau kad otkriju svoja plua, branila se Pavlina vidjevi kako se
Olga trznula pred suprugovim gnjevom. Konstantinos se okrenuo prema njoj.
Rei u doktoru Papadakisu da doe poslijepodne, odrjeito je odgovorio. Znam da
ima neto iskustva, Pavlina, ali mislim da bi bilo dobro dobiti miljenje nekoga tko je
struan.
Nakon ovoga, Konstantinos se drao podalje i dolazio je rijetko. Dao im je novca koliko
je trebalo za hranu, ali nije se zadravao jesti s njima. Nije se mogao osjeati kao kod kue
u ulici u kojoj su ivotinje brojano nadmaivale ljude i u kojoj se osjeao kao svinja
nagurana u uzak tor.
Doktor Papadakis uskoro se pojavio u Ulici Inm. Nije jo bio posjetio ovaj dio grada i,
kao ni Konstantinos Komninos, nije se ustruavao pokazati svoju averziju prema njemu.
Za vrijeme kratkog posjeta cijelo je vrijeme na licu imao izraz osobe koja se uri nekamo
drugamo.
Pregledao je majku i bebu i odmah objavio da je problem u dojenju. Majka nije imala
dovoljno mlijeka. Trebat e nai dojilju za Dimitrija.
Olga je dijagnozu prihvatila s tugom. Toliko je uivala dojei svoje dijete. No, napravit
e to je najbolje za njega.
Ljepota ivota u prenapuenoj ulici jest u tome to si uvijek mogao pozvati nekoga, bilo
da treba popraviti cipelu, uhvatiti takora ili odnijeti pismo na drugi dio grada. Rjeenje
problema s hranjenjem Dimitrija bilo im je sasvim blizu.
Ja neu jo dugo dojiti Eliasa, rekla je Roza. A imam mlijeka koliko hoe. Ako eli,
mogu ga ja dojiti.
inilo se to kao najprirodnija stvar na svijetu. I tako je Dimitri istog dana sisao drugu
sisu. eludac mu je opet bio pun te je on nastavio rasti i jaati okupan majinim stalnim
osmijehom punim oboavanja. Olga nije rekla muu tko je dojilja. Znala je da on to nee
odobravati.
U ovoj ulici koja se bogatima inila izuzetno siromanom, jaalo je zajednitvo. Prisan
suivot u tijesnim uvjetima inio je ljude tolerantnijima.
Sva su se djeca igrala zajedno, krani, muslimani i idovi, a kad su se igrali lovice oko
oblinje crkve, ruevina sinagoge ili jednoga od mnogih minareta koji su i dalje parali
nebo, nikome od njih nije bilo vano to su to sveta mjesta molitve. Ime religije koju su
predstavljali bilo je jo manje vano.
Znali su da meu njima postoje razlike. Zato ne pria kao mi, Izak? zadirkivao je
jedan od djeaka iz kranske obitelji. I zato se ne moe igrati subotom? Zadirkivali su

- 39 -

i djeaka muslimana. ula sam oca kako kae da ti je ujak sino bio pijan! to onda?
Majka kae da je to u redu sve dok sam ne kupuje raki! Ovako su ivjeli u Ulici Irini, u
toleranciji i povremeno ignorirajui oito.
U studenom se odravalo suenje koje su svi pratili s velikim zanimanjem. Par koji je
ivio u kui koja je navodno prva planula optuen je za podmetanje poara. Konstantinos,
koji je sad svoju enu u Ulici Irini posjeivao rjee nego jedanput na tjedan, svratio je ba
tog dana kad je donesena presuda i bio je estoko uvjeren da je poar bio nezakonit in.
Par je bio osloboen optubi, ali nije bilo u Konstantinosovoj naravi da vjeruje kako je
takva katastrofa plod sluajnosti. Trebao je nekoga na koga bi mogao usmjeriti svoj gnjev
zbog vlastitoga gubitka.
I sad bismo jednostavno trebali povjerovati da je unitenje naega grada puka
nesrea? rekao je lupnuvi akom o stol.
To pitanje nije trailo odgovor. Olga se ovih dana vie nije usudila proturjeiti
suprugu, iako je potiho vjerovala u to da o nevinosti optuenog para svjedoi to to su u
poaru izgubili sve to su imali.
Tog je jutra Komninos jedva pogledao enu i sina. Zanimale su ga samo novine. Olga je
stajala uz tednjak i kuhala mu kavu. Primijetila je da njegovu bijesu treba jednako mnogo
vremena da zavre kao i tamnoj tekuini koja se dizala u dezvi, brikiju. Ulila ju je u malenu
alicu, stavila je na stol pred njim i odmaknula se.
Osloboenje nesretnog para beskunika nije bilo jedina velika vijest toga dana.
Cijeli taj mjesec tiskani su dnevni bilteni o dogaajima koji su bili rezultat gorke
razdiobe u Grkoj. Netom prije unitenja grada, kralj Konstantin napustio je zemlju, a
njega je zamijenio sin Aleksandar, koji je prkosio ocu i podravao Venizelosa. Nakon to je
iz vojske istrijebio njegove pristae, Venizelos, ponovno na mjestu predsjednika vlade,
poveo je umjetno ujedinjenu Grku u rat na strani saveznikih snaga. Kao rezultat toga,
Leonidas Komninos otiao se boriti na makedonsku frontu na sjeveru Grke.
Opskrba materijalom za vojne uniforme dokazala se unosnim poslom za Konstantinosa
Komninosa. Svaki novi dan sukoba mogao mu je priskrbiti jo vee bogatstvo. Uspije li
osoviti posao na noge, milijuni drahmi mogli bi biti njegovi. Usprkos tomu to je
infrastruktura grada bila u kaosu, mogao je situaciju okrenuti u svoju korist.
Olga je gledala mua kako ustro lista novine, gotovo i ne gledajui ostale dnevne
vijesti. Nije planirao troiti vrijeme na vijesti o ratu, iako mu je brat vodio jedinicu na prvoj
liniji. Jedino to ga je zanimalo bilo je kako e ponovno osposobiti skladite u kojemu su taj
dan postavljene skele.
Komninos je jednini gutljajem popio kavu, a onda ustao, dodirnuo Olgin obraz i
djetetovu glavu. Dimitri je na njezinu ramenu bio u duboku drijemeu, nesvjestan svih
muka svijeta. Roza Moreno upravo je otila, pa e se opet poeti mekoljiti tek za nekoliko
sati. Njegov spokoj i nevinost bili su apsolutni.
Je li ovdje sve u redu? Kako beba spava? njegova su se pitanja kotrljala jedna po
drugima, a nijedno nije zahtijevalo odgovor. urilo mu se, a Olga nije imala elju
usporavati ga.
Skladite bi trebalo biti gotovo za nekoliko mjeseci, rekao je. A treba jo srediti
salon. Nakon toga u vidjeti to emo s kuom.
Zatim je otiao. Olga je stajala na pragu i gledala njegov dotjerani lik kako klizi niz
poploenu ulicu. Njegovo tamno, dobro skrojeno odijelo i eir odudarali su od odjee
koju su nosili stanovnici Ulice Irini. Ono to ju je snano pogodilo bilo je to to je njegov
hod brzo preao gotovo u trk. Nije mogao doekati da ode odavde.

- 40 -

Mjeseci su u Ulici Irini prolazili sretno. Temperature su opale pa su svi vie vremena
provodili unutra nego na ulici. Roza Moreno dolazila je pet puta na dan i, nakon
kasnoposlijepodnevnog dojenja, esto ostala sat dulje sa svojim djeacima.
Drugih bi dana Olga i Pavlina otile kod obitelji Moreno, a kyria Ekrem pridruila bi im
se s kerima. Uz svjetlo treperave svijee, poele bi prie. Uvijek bi se tu nala obilna nita
toupishtija, kolaa s medom i orasima koji je Roza pravila prema tradicionalnom
idovskom receptu. Dobro je iao uz kavu. S Eliasom u naruju, priala je o tome kako su
njezini preci doli u Grku prije vie od etiri stoljea. Govorila je o tome kao da su tog
istog dana sili s broda.
Nas dvadeset tisua izbaeno je iz panjolske, rekla je s blagim bijesom u glasu, ali
kad smo stigli u Solun, Sultan je bio oduevljen. ,Koliko blesavi moraju biti ti katoliki
kraljevi koji protjeruju idove. Turska je sve bogatija zbog njih, a panjolska sve
siromanija! uskliknuo je.
Povremeno bi ubacila koju frazu na ladinu, a zatim bi je prevela.
I mi smo uspjeli ovdje. Postali smo najbrojniji dio stanovnitva! Podignuti su deseci
sinagoga i Solun je postao poznat kao la Madre de Israel9.
Kako je voljela priati.
U Solunu smo ponovno stvorili zlatno doba koje smo ivjeli u panjolskoj. Ovdje smo
pronali poznatu mjeavinu religija: muslimani, krani i idovi. Svi smo sretno ivjeli
zajedno s naim razliitim vjerama. Klima je bila ista kao u panjolskoj, a i hrana nar!
rekla je smijui se.
Saulova majka, koja je ivjela sa svojim sinom i snahom, nije znala ni rijei grkoga,
razgovarala je samo na ladinu. Uvijek je bila u kutu, odjevena u tradicionalnu sefardsku
nonju: bijelu bluzu obrubljenu perlama, dugu suknju i pregau, plat od vrstog satena
obrubljen krznom i s maramom na glavi, takoer optoenom biserima. Katkad bi ispriala
neku narodnu priu koju bi njezina snaha prevela na grki.
Djevojice iz obitelji Ekrem bile su opinjene njezinim priama o tom dalekom gradu
zvanom Granada, u kojem je bilo mnogo damija, kao i dvorac s kupolama i zidnim
natpisima na arapskom pismu. Dok su grickale komadie slatkog kolaa od oraha,
zamiljale su to kao bajkovito mjesto, smjeteno na nekom nezamislivo lijepom i
egzotinom mjestu na koje bi jednog dana mogle zajedno otputovati. Gospoa Ekrem
esto je itala iz nekog od svezaka Tisuu i jedne noi, a one su u uspavljujuem polumraku
zamiljale svoju majku kao eherezadu koja pripovijeda svoje oaravajue prie o sudbini.
itala bi po redak na turskome da ga njezina ki prevede na grki.
Kad su zajedno sjedile u tome malom ivotnom prostoru kue Moreno, osjeala se
udna mjeavina mirisa: ljekovite trave i zaini koje su upotrebljavale u kuhinji, tamjan iz
crkve, narkotiki miris nargile, vosak, slatko pecivo, miris bebine pelene i majina mlijeka.
Kad bi se nakon nekog vremena vratio Saul Moreno, osjetile bi i njegov kiseli znoj. Teko
je radio kako bi zadovoljio rastuu potranju za vojnim uniformama.
Dimitri se naviknuo na to da ga se nosi po rukama i drmusa na koljenima uza zvuk
razliitih naglasaka i s pogledom na razliita lica. Udisao je desetak razliitih mirisa i volio
zagrljaje svih ovih razliitih obitelji. U svojih prvih nekoliko mjeseci sve to je vidio oko
sebe bih su osmijesi. I na svaki bi osmijeh odgovorio osmijehom.
Eci-peci-pec, ti si, Mitsose, mali zec! pjevala su druga djeca igrajui se skrivaa s
njime i oslovljavajui ga nadimkom od milja.
Svih tih mjeseci Konstantinos je nastavio nadgledati izgradnju svojega golemog
skladita u luci, irei ga i na prostor zgrade koja je prije stajala pokraj njega, a koja je
9

p. Majka Izraela.

- 41 -

izgorjela do temelja. Njegovi su se kratki posjeti Ulici Irini nastavili, ali nije mogao sakriti
da mu se nimalo ne svia to kako ljudi ive stisnuti u kuicama veliine ormara.
Kad je doao kui na dopust, Leonidas nije imao zamjerki na Ulicu Irini. inilo se da
mu se svia vie od dijela grada u kojemu je bio njegov skromni apartman. Pavlina ga je
uvijek doekivala s toplim rukom, Olga s osmijehom, a Dimitri s neskrivenim veseljem.
Maleni je oboavao strica, koji mu je obiavao satima pjevati djeje pjesmice ili izvoditi
magine trikove izvlaei niotkuda bombone i kovanice. Kad god bi se pojavio stric
Leonidas, posvuda je bilo cijuka uzbuenja i smijeha.
Postojao je plan ponovne izgradnje cijeloga grada, koji je osmislio Francuz Ernest
Hbrard. Male ulice trebale su biti zamijenjene avenijama i velikim zgradama, to se
podudaralo s veliinom kojoj su teili trgovci poput Komninosa. Zato je on slavio
transformaciju grada, ali muslimani i idovi s kojima je o tome razgovarao nisu bili
oduevljeni. Obitelj Moreno ve je vidjela kako podruje zapetljanih uliica juno od Ulice
Egnatia, u kojemu je ivjelo mnogo idova, nee biti obnovljeno prema starom modelu te
e vei dio idovske zajednice biti izguran prema vanjskim rubovima grada. Isto je bilo i s
dijelovima u kojima su preteno ivjeli muslimani. I njih e prognati iz sredita.
Pukom sreom poteena od poara, etvrt u kojoj je bila Ulica Irini nalazila se izvan
podruja obuhvaenoga planom za ponovnu izgradnju. Moda je bila prenapuena, ali u
toj se ulici vodio ugodan ivot koji je odgovarao njezinim stanovnicima i nitko od njih nije
htio da se to promijeni.
Konstantinos je dovrio izgradnju skladita koje je, ak i prije nego to je prola godina
od poara, opet bilo u funkciji i donosilo mjesenu zaradu u razini one prijanje ako ne i
veu. Sad je trebalo poeti obnovu salona.
U studenom 1918. zavrio je rat u koji su se uvukle nacije iz svih kutova svijeta. Grka
divizija koja se borila na makedonskom bojitu pomogla je razbiti otpor Njemake i
Bugarske. Slijedio je opi kolaps Njemake. Kad je potpisano primirje, a pobjednici poeli
rezuckati dijelove Osmanskog carstva, Eleftherios Venizelos nadao se da e u tome biti
prepoznat i grki prilog. Mnogo je godina sanjao veliki san, svoju megali idea10: da e od
Turaka vratiti velike teritorije Male Azije te iznova uspostaviti Bizantsko Carstvo. U to je
vrijeme vie od milijun Grka ivjelo u raznim dijelovima Male Azije, vei dio njih u
Carigradu. Srce Venizelosova plana bilo je preuzeti ovaj grad koji je Grcima bio oduzet
1453.
Dok su se sastavljali ugovori primirja, Venizelos se nadao kontroli nad Carigradom i
Smirnom, gradom na zapadnoj obali Male Azije. Za mnoge muslimane ovo je bilo teko
vrijeme u Solunu. Saveznike trupe pokorile su njihovu muslimansku brau u Turskoj.
Potiho su alili zbog poraza Osmanskog carstva.
Prije nego to je mogao biti potpisan mirovni sporazum s Njemakom, Venizelosove su
ambicije uzrokovale novu opasnu misiju za grku vojsku. U svibnju 1919., dok je njegov
brat raunao zaradu od prodaje sukna i platna, a njegov se mali neak igrao s prijateljima
u Ulici Irini, Leonidas Komninos probijao se u Malu Aziju. Uz potporu francuskih,
britanskih i amerikih brodova, dvadeset tisua grkih trupa okupiralo je Smirnu, koja se
smatrala jednom od najljepih luka na Egejskom moru.
Prividni razlog za invaziju bila je obrana grada od Talijana, koji su pristali juno od
grada, ali Venizelos je takoer tvrdio da stotine tisua Grka koji su ondje ivjeli titi i od
Turaka. Pet godina prije, gotovo milijun armenskih krana bilo je protjerano iz svojih
domova u Maloj Aziji; natjerali su ih da bosonogi mariraju u pustinju i ondje umru.
10

Nacionalistika ideja o irenju Grke.

- 42 -

Postojala je bojazan da bi Grke koji su generacijama ivje li u toj regiji mogla stii ista
sudbina, a ti su strahovi jaali motivaciju Leonidasa Komninosa i njegovih ljudi.
Okupacija je provedena uz relativno malo prolivene krvi (turskom etovoi nareeno
je da se ne opire), ali neka su zvjerstva bila poinjena i nekoliko je stotina Turaka bilo
zaklano.
Sljedeeg je ljeta Leonidasova pukovnija uspjeno marirala prema istoku. Cilj je bio
proiriti podruje okupacije blie Smirni. Kako je jaao turski nacionalni pokret, otpor je
postajao ei, ali Grci su usprkos tomu uspjeli osvojiti vei dio zapadne Male Azije,
sustavno unitavajui turska sela kroz koja su prolazili i istrebljujui njihove stanovnike.
Zauzimanje Smirne potaknulo je val nacionalizma meu Turcima, od kojih su mnogi
sanjali o osveti. Sad su se osveivali klanjem tisua Grka, ukljuujui i mnoge koji su ivjeli
blizu Crnog mora. Obje su strane inile okantne brutalnosti, a sela i gradovi brisani su s
lica zemlje.
Tijekom ovog razdoblja Leonidas je samo jedanput doao kui na dopust. Posjetio je
brata u skladitu, ali veinu je tog tjedna proveo sjedei u kui u Ulici Irini. Olga je
primijetila promjenu u njemu. inilo se da je u jednoj godini ostario njih deset.
U jednome je ipak ostao isti. Usprkos injenici da je bio iscrpljen, i dalje je pronalazio i
vremena i energije za malog Dimitrija. Donio mu je obru i satima njime zabavljao neaka
pokuavajui ga nauiti, nebrojeno puta zaredom, kako njime odravati ravnoteu.
Poetkom 1921. Leonidasova pukovnija sudjelovala je u novoj bitki. Ovaj put cilj je bio
dosegnuti Ankaru. Iako su Grci bili poraeni u dvjema vanim bitkama, uspjeli su
zaposjesti strateke poloaje u sredinjoj Maloj Aziji i do ljeta se inilo da im je pobjeda
nadohvat ruke. ak i tada, Leonidas je smatrao pogrenim ne uprijeti vie do pobjede, ali
nareeno im je da stanu i pukovnija nije imala drugog izbora nego postupiti prema
zapovijedi. Kako se i bojao, Turci su to vrijeme iskoristili kako bi organizirali novu liniju
obrane preko rijeke Sakarije, stotinu kilometara zapadno od Ankare.
Grci su konano doli do rijeke. S obzirom na njihovu brojanu nadmo, mogla je to biti
laka pobjeda. Ali nakon krvave bitke u kojoj su dvadeset jedan dan pokuavali potui
neprijatelja koji se utaborio na brdu, poeli su oskudijevati u streljivu i morali su se povui
na linije koje su drali dva mjeseca prije.
Iako nisu bili potpuno potueni, moral meu ljudstvom bio je nizak i mnogi su asnici,
ukljuujui Leonidasa, zahtijevali da se povuku na zapad prema Smirni. Ostali nisu
odustajali od svoje fantazije o osvajanju Carigrada pa su grke trupe morale ostati i braniti
njihovu poziciju. Pat-pozicija trajala je gotovo godinu dana.
U meuvremenu su Turci bili zaposleni organiziranjem vojske za zavrnu bitku. Nisu
bili zainteresirani ni za kakvu vrstu dogovora s Grcima. ovjek koji je vodio bitku bio je
roen u Solunu, samo nekoliko stotina metara dalje od Leonidasa. etrdesetogodinjak
ledenoplavih oiju, Kemal Atatrk, sad je predvodio nacionalni pokret u Maloj Aziji, a s
vladom postavljenom u Ankari, bio je ludo odluan u nakani da skri Grke i otjera ih
natrag na Mediteran.
Koncem kolovoza 1922. Atatrk je napao grke obrambene poloaje i, za nekoliko
dana, pola je vojnika bilo zarobljeno ili ubijeno.
Poraeni nisu imali vremena kopati grobove u zemlji sprenoj suncem. Polja su bila
prekrivena nepokopanim mrtvacima, a mnogima od njih skinuli su izme i oduzeli oruje.
Oblaci zujavih plavo-crnih muha prijetee su lebdjeli, ekajui da se prvo naue strvinari.
Nije bilo ni cvijea ni obreda; grki su heroji leali neoplakani i, vrlo brzo,
neprepoznatljivi.

- 43 -

Oni koji su preivjeli bjeali su na zapad prema Smirni, usredotoeni samo na vlastiti
opstanak. Mnogi meu njima zastajali su na tom putu da poine uasne zloine. Silovali
su, masakrirali i pljakali, a onda palili i razarali cijele gradove. U jednom muslimanskom
selu sve su stanovnike mukarce, ene i djecu zakljuali u damiju i zapalili je.
Prvog tjedna u rujnu tisue su grkih vojnika, ukljuujui i Leonidasa, stigle u Smirnu
nadajui se da e brodom pobjei iz zemlje. Za njima je dojurila turska armija, izgarajui
od udnje za osvetom. Prole su tri godine otkako su Turci izgubili taj grad, ali cijelo to
vrijeme nisu prestajali s planovima da ga vrate.

- 44 -

Peto poglavlje

Skliznuvi niza zid trgovine sjemenjem, Leonidas je ondje ostao leati. Glava mu je
klonula na grudi, a po dronjavoj mu je u niformi bila razmazana osuena krv. Prljavi prsti
pocrnjeli od modrica virili su mu kroz vrhove izama.
Nekoliko stotina metara dalje, neka je ena sa svojom keri skrenula u ulicu, obje u
svjee opranim blijedim ljetnim suknjama. Djevojica je poskakivala i brbljala, slatka kao
sirup od ruinih latica. Znatieljno i veselo gledala je oko sebe. Znala je da se u njezinu
gradu neto dogaa, ali nije znala to.
U naruju, uza svoje grudi, majka je nosila i dojene odjeveno u pamuni kompleti
ukraen vezenim ruiastim tratinicama.
Proteklih nekoliko dana zbile su se munjevite promjene u njihovu gradu. Unato
nedavnim dogaajima u ostatku Turske, Smirna je bila relativno sigurna i mirna, jo od
turbulentnih dana 1919. kad su je osvojile grke trupe. Njezini stanovnici bili su zaudno
nesvjesni preokreta koji su se dogaali u ostatku Male Azije. Proteklih toplih ljetnih dana
ljudi su na ulicama prodavali smokve, marelice i nar. Bili su odjeveni u raznoliku odjeu.
Od Perzijanaca s turbanima na glavi, do Turaka s fesovima, cjenkali su se oko opijuma,
satena i tamjana na desetak jezika. Prolog su mjeseca ulaznice za operu bile rasprodane
svake veeri, a terase kafia bile su pune gostiju koji su uivali u serenadama gudakih
kvarteta.
Jo prije tjedan dana ova je ulica bila natopljena mirisom jasmina i svjee peenog
kruha u oblinjoj pekarnici. Sad je smrdjela po neopranim mukarcima. Nekoliko dana
prije, nakon to su u grad ule tisue grkih vojnika, iz unutranjosti su se poele slijevati
rijeke grkih izbjeglica. Kao i vojnici, i oni su bjeali od turske vojske, bili su oajni i lieni
svega.
Graani Smirne sad su bili u strahu, osobito kad su uli glasine da je turska konjica bila
nadomak grada.
Idemo, agapi mou, malo bre hodaj, rekla je mlada majka potiskujui paniku.
Dok su prolazile, pogledom je prela preko redova grkih vojnika koji su ondje leali.
Svi u istom poloaju, nakoenih glava i rairenih nogu. Izgledali su kao da ih je pokosio
streljaki vod. Njihovo stanje polusvijesti bilo je rezultat tisuu kilometara dugoga
nemilosrdnog mara bez ikakvih namirnica osim onih koje su opljakali u naseljima kroz
koja su prolazili. Iscrpljenost ih je dovela gotovo u stanje kome.
I tada je ena primijetila da vojnici bulje u njih.
Moramo ii kui. Odmah! rekla je, gotovo potravi, vukui dijete za sobom. Jeziva
tiina ulica, mrtva tijela koja kao da su oivljavala, psi koji vrebaju nita od ovoga nije
pripadalo uobiajenoj svakodnevici u Smirni i ena je bila uznemirena i prestravljena.
ula su joj bila napeta kao u ugavih pasa u sjeni. Kao i psi, i ona je slutila nadolazeu
opasnost.
U meuvremenu, u mranom dijelu Leonidasova uma, uspomene i halucinacije plesale
su u avoljem vrtlogu. Iako to jo nije znao, sjeanja na ono to je vidio i inio nikad nee
nestati iz njegova uma. Nikad vie nee mirno spavati. S nekoliko preivjelih ljudi, doao
je u Smirnu prije nekoliko dana nadajui se da e isploviti brodom za Solun. Britanski,

- 45 -

francuski, talijanski i ameriki ratni brodovi ljeskali su se na suncu u luci, ali nigdje na
vidiku nije bilo grke zastave. Zakasnili su. Grki brodovi koji su prevozili tisue njihovih
drugova ve su isplovili.
Iscrpljeni putovanjem, pronali su mirnu ulicu za odmor. Ve e se nai neko rjeenje,
ali zasad, na ovoj pijanoj kaldrmi, zapali su u nemiran san.
Nekoliko sati poslije, siva se deka spustila na Leonidasa. Ta gesta nije bila nalik na onu
utjenu njegove majke, koja ga je tako pokrivala zimi. Ova je deka bila od crnog dima koji
mu se penjao uz nosnice i silazio mu u plua. Sanjao je poar koji je unitio posao njegove
obitelji. Sjeanje na vruinu zraka i jainu vjetra onog dana vratilo mu se u svoj svojoj
snazi. A onda je uo povike.
Vatra! Vatra! Grad gori!
Krici su ga probudili. Shvatio je da jetki, gorki zadah dima nije samo dio njegova sna.
Situacija u Smirni bila je relativno ureena, uzevi u obzir injenicu da je proteklih
nekoliko dana broj stanovnika povean za nekoliko stotina tisua. Ali sad je nastupio kaos
i pretresao grad poput potresa. Ljudi su trali ulicama viui i plaui. Strah je bio u oima
siromanih i bogatih. Grad je bio osvijetljen.
Svi su vojnici skoili na noge. Panika je potisnula iscrpljenost. Rijeke ljudi tekle su
pokraj njih prema moru, neki su nosili djecu, ali veina je bila praznih ruku. Bile su tu
skupine djece putene iz kola i sirotita te jedna imuna ena koja je zgrabila svoju
najdragocjeniju bundu i tako stajala neprikladno odjevena u samurovinu. Izbjeglice koje su
prispjele u grad prije nekoliko dana drale su se svojih sveanja s kojima su ve proli
stotine, ako ne i tisue kilometara. Svi su se oni kretali u jednom smjeru: prema luci.
U armenskoj etvrti Smirne turska je konjica podmetnula poar i jahala gradom sijui
pusto i odmazdu. Grci koji su se skrivali na tavanu svojih kua prestravljeno su
oslukivali kako im razvaljuju vrata i pljakaju sobe, a onda bi osjetili petrolej trenutak
prije nego to bi kua planula. Imali su izbor otkriti se i biti izrezani na komade ili biti
ivi zapaljeni i umrijeti u plamenu.
Prie su putovale brzinom poara: o silovanju i sakaenju, o redovima enskih glava
nabijenih na kolce, o takorima koji su se hranili utrobama. Koje god zloine poinili Grci,
Turci su odluili uzvratiti stostruko ee. Jedina je nada bila da stignu do mora. Smirna se
rastapala oko njih.
Moramo pokuati izai, rekao je Leonidas svojim ljudima. Osjeao je da ih je ve
iznevjerio time to su ostali zaglavljeni u ovom gradu.
Mi smo laka meta, zar ne? rekao je jedan od najmlaih regruta, upkajui koulju
uniforme.
Nitko nije siguran od Turaka, odgovorio je pukovnik. Ali vjerojatno bi bilo najbolje
da se razdvojimo i razliitim putovima krenemo prema luci. Tako emo biti manje
upadljivi.
Gdje emo se nai?
Ukrcajte se na na prvi brod na koji naiete. Vidjet emo se opet u Solunu.
Uzevi u obzir da su zajedno proveli pune dvije godine, rastanak je bio povran i brz,
ali sad je svatko od njih morao misliti na sebe. Leonidas je gledao desetkovani ostatak
svojeg ljudstva kako se prikljuuje rijeci ljudi koja je tekla prema moru. Uskoro ih se nije
moglo razabrati meu civilima.
Prije nego to je krenuo za njima, Leonidas se okrenuo i pogledao niz ulicu. Stupovi
vatre i dima dizali su se visoko u zrak. Mjesto na kojem je stajao bilo je iznenada
uzdrmano eksplozijom i tad je zauo kr zgrade koja se uruila, zvuk smrskanog stakla,

- 46 -

tup pad zidova. Kao i stotine tisua ostalih, i on je osjetio da je sve manje vremena za bijeg
iz ovoga goruega grada.
Dolje u luci, stanovnici i izbjeglice borili su se za mjesta na brodovima. Ono to je
poelo urednim ukrcavanjem ljudi koji mirno ekaju u redovima, nadajui se da e za njih
biti mjesta, sad je postalo kaos. Kako je grad gorio, a zvjerstva u njemu dogaala su se
samo nekoliko stotina metara dalje, rairila se panika. Temperatura straha pojaavala se s
dolaskom svake nove osobe koja se prikljuivala gomili stisnutoj na kilometar irokom i
samo nekoliko stotina metara dugom prostoru. Ovo je bila katastrofa.
Sam i bez tereta imovine, Leonidas se uspio progurati prema sredini gomile. Vidio je
brodie nakrcane stolcima, madracima i ogrjevom kako isplovljavaju prema puini. Na
drugim brodiima, napravljenima samo za jednog ovjeka i ribarsku mreu, bilo je po
dvadeset ljudi. ulo se zapljuskivanje tijela o povrinu vode: to su u more skakali oni koji
su nakanili doplivati do talijanskih brodova i moliti da ih prime. Povremeno se zaula i
pucnjava: to su turski snajperisti gaali plivae.
Leonidas je osjetio kako ga obuzima sram. Svaki ubijeni Grk osveta je za jednog mrtvog
Turina. Kakva je to bezumna igra brojeva postala! ovjek kojeg je gledao kako tone
umirao je brzom smru. On i njegovi ljudi mnogo su se puta znali pobrinuti za to da patnja
njihovih rtava traje dugo prije nego to bi im dopustili posljednji udisaj.
Bljeskovi srama i uasa posljednjih nekoliko mjeseci mrcvarili su ga u snovima, ali sati
ih je proivljavao i u svakom budnom trenutku. Okrenuo je lea moru i krenuo prema
zaelju gomile, suprotno od struje ljudi. Suze od dima bole su mu oi, ali jecaji su dolazili
iz dubine. Nije mogao otii. Sa svim zloinima na savjesti, kako je mogao stati ispred bilo
kojeg mukarca, ene ili djeteta? Svi ovdje vie su zasluili ivjeti od njega. Svih onih
mjeseci borbe vojnike je vodio ar mrnje i pravovjernosti, ali sada su mu mrnja i prezir
prema sebi razdirali srce. Prizori istoga ivotinjskog nasilja plivali su mu pred oima,
jedan za drugim, pa jo, pa jo... Luka Smirne nestala mu je pred oima, a njezino mjesto
zamijenile su mrane slike dogaaja proteklih tjedana.
Tko god nije bio potpuno zaokupljen vlastitim planovima o bijegu, primijetio bi do
kosti mrava, suncem sprena vojnika koji tumara prema gradu kao da je u transu.
Njegova upava kosa bila je bijela od praine, a suze su mu tekle niz usjekline na prerano
ostarjeloj, izboranoj koi.
Iz drugog je smjera dolazila ona ena s dvjema djevojicama u izvezenim suknjicama.
U oaju, traila je mjesta za sebe i keri. Atena? ponavljala je slijedei upute koje su je
vodile prema redu za Pirej, luku najbliu Ateni. Njezina pristojnost i elegancija bile su
putovnica kroz guvu; ljudi su se razmicali da moe proi s djecom. Bebin alostan pla
budio je suosjeanje i u najtvrim srcima.
Dok je ena hodala, jedna je zgrada u blizini eksplodirala i posvuda uokolo poletjele su
iskre. Bila je samo nekoliko metara od ulaza u brod.
U tom je trenutku svijetlei ar sletio na rukav djevojice. Tkanina se odmah poela
topiti, palei kou, a ona je vritala u bolovima. Zatim se otrgnula od majina stiska da
ugasi plamen. Majku joj je pak gomila nemilosrdno odvukla naprijed te su je u sljedeem
trenutku ve ugurali na mali brod koji e je odvesti do velikog broda za Pirej, sigurno
usidrenoga usred zaljeva.
Shvativi da djevojica nije pokraj nje, ena je poela vikati: Gdje je moja Katerina?
Gdje je moja curica? Katerina! Katerina! Katerina! Moja mala!
Vikala je da je puste da sie, ali njezini oajni pokuaji da ustane opasno su ljuljali
brodi. Njezina je panika dovodila sve u opasnost.

- 47 -

Ljudi se hore da se ukrcaju na ove brodove, a ne da s njih siu! prigovorio je neki

krupni mukarac, zgrabivi je za zapee i povukavi je dolje. Sad vie sjedni, k vragu, da
moemo otii odavde. Netko e ti ve dovesti dijete.
ivi je zid sad dijelio petogodinjakinju od ruba obale pa nije mogla ni uti ni vidjeti
majku, koja se guila u jecajima.
Djevojica je bila neprirodno mirna. Ovo je bio njezin rodni grad i bila je sigurna da e
pronai nekoga da joj pomogne. Okruena vrtlogom vike, straha i vatre, odlutala je u
smjeru suprotnome od luke. Neizdriv bol zapaljene koe sad ju je poeo muiti.
U meuvremenu je Leonidas nastavio slijepo tumarati, udaljavajui se od gomile. U
glavi mu je divlje lupalo, kao da je vritanje oko njega zapravo unutar njegove lubanje.
Skljokao se na neki prag i rukama poklopio ui ne bi li se zatitio od kaosa koji ga je
okruivao.
Nakon nekog vremena pogledao je gore, kao da je na sebi osjetio pogled djevojice. U
bijeloj je haljini izgledala kao aneo bez krila, a iza njezine blijede siluete, u daljini gorila je
vatra koja je nadnaravno svijetlila. Ona je bila vila, duh, ali bila je uplakana.
Ova ga je vizija potaknula na akciju pa se podignuo na noge.
Mali aneo ulijevao mu je hrabrost. Vidio je da joj ruka visi.
Boli, rekla je hrabro.
Daj da pogledam.
Ranjeni komad zguljene koe vapio je za zavojem. Leonidas je bez trunke oklijevanja
rasparao rukav svoje koulje.
Morat e to dati poviti kako treba, ali i ovo e zasad posluiti, rekao je veui joj
tkaninu oko ruke. vrst je pamuk odudarao od finoga bijelog muslina izvezenoga
delikatnim cvjetiima.
Onda, kamo ide? Zato sama luta uokolo?
Moja mama i sestra su otile... okrenula se i pokazala prema moru, ... brodom.
Njezina nevinost bila je nepojmljiva.
Moramo onda i tebe ukrcati na brod, zar ne?
Podignula je ruke uvis kako bi je podignuo, pa su tako zajedno krenuli natrag prema
gomili.
Kako se zove?
Ja sam Katerina. I ne dolazim niotkud.
Sigurno dolazi odnekud, zadirkivao ju je, skreui joj misli razgovorom.
Nisam morala doi niotkud. Ja sam ve bila ovdje,
Znai, ivi ovdje. U Smirni?
Da. inilo mu se nemoguim, ali zatekao je samoga sebe kako se smijei. Njezina
djetinja odvojenost od ove situacije doimala se gotovo mistinom. Njegov se oaj polako
rasprivao.
Katerina je u njegovim rukama bila lagana kao pero. Kao vila, pomislio je. Samo je
jedanput u rukama drao dijete, neaka Dimitrija, a to je bilo prije vie od godinu dana.
ak je i tada Dimitri bio tei od ovoga malog bia. Unato jetkom mirisu znoja i dima oko
sebe, osjeao je miris djeteta koje ga je vrsto dralo oko vrata: miris oprane odjee i
svjeeg cvijea.
Gusta je gomila reagirala na njegov autoritarni glas i ono to mu je ostalo od uniforme,
sklanjajui se i putajui ih da prou. Osjeao je kako mu se pod nogama drobi staklo, a
morao je izbjegavati i naputene kuanske predmete koji su prekrivali pod. Mala djeca,
osobito ona bosonoga, kakvih je ovdje bilo mnogo, sama ne bi preivjela u ovom kaosu ni
minute.

- 48 -

Leonidas se obratio eni zaduenoj za ukrcaj u brodove i objasnio joj da je djevojica

ranjena. Uskoro su joj pomogli da se popne na brodi.
uvaj moj rukav! veselo joj je doviknuo. Trebat e mi!
Obeavam, doviknula je djevojica.
Njezin je osmijeh bio prvi koji je vidio u godinu dana. Cijelo ovo vrijeme u aktivnoj
slubi rijetko je nailazio na takav stoicizam.
Leonidas joj je mahao dok nije postala samo tokica na obzoru. Zatim je krenuo natrag
prema goruim ruevinama grada.

- 49 -

esto poglavlje

Sa svakim zaveslajem blie velikom brodu usidrenome u zaljevu, u Katerini je raslo

uzbuenje zbog pomisli da e vidjeti majku. Kad su pristali uz bok grdosiji, zgrabila je
metalne ljestve i poela se penjati. Ruka joj je pulsirala od bola, a kad su nepoznate ruke
odozgo posegnule za njom i povukle je na palubu, zgrila se od bola jer su je uhvatile za
ozlijeenu ruku. ena ju je dobronamjerno potapala po glavi, dala joj komad kruha i au
vode, pa je smjestila na klupu. Brod je bio dupkom pun ena i djece. Muevi i oevi bili su
u vojsci, i tisue njih umrlo je proteklih mjeseci. Gotovo sve ove ene bile su udovice.
Jesi li sama? upitala je ena koja je, inilo se, bila zaduena za red.
Majka mi je ovdje, odgovorila je Katerina. Samo ne znam gdje.
Hoemo li se onda proetati i vidjeti moemo li je pronai?
Primila je Katerinu za ruku i povela je uzdu i poprijeko po palubi. Mnogi ljudi bili su
u agoniji. Neki su bili ranjeni, drugi su se klatili naprijed-natrag pod dojmom traumatinih
dogaaja koji su se zbili posljednja dvadeset etiri sata.
Katerina je jae stisnula eninu ruku.
Moe li mi rei kako izgleda? rekla je ena. to je nosila na sebi?
Imala je istu ovakvu haljinu, odgovorila je Katerina uvjereno. Kad god sebi iva
haljinu, uvijek i meni saije istu.
Pa to je jako lijepa haljina! rekla je kroz smijeak. Iako je djevojiina haljina bila
prljava, vidjelo se da je nekad bila prekrasna. Bila je prekrivena izvezenim tratinicama i
obrubljena ipkom, ali jedan je rukav, ba udno, bio od drugaijeg materijala.
to ti je to s rukom?
Zapalila se, odgovorila je Katerina.
O, Boe! im pronaemo tvoju majku, vidjet emo to emo s tim, nastavila je ena
zabrinutim glasom. Reci, vidi li je tu negdje? Ako nije ovdje, sigurno je unutra.
Ima bebu, rekla je Katerina, koja ima samo nekoliko mjeseci.
eni je postajalo jasno da bi ova potraga mogla biti neuspjena, pa je Katerini pokuala
skrenuti misli avrljanjem, ispitujui je o sestrici, kako se djevojica zove i slino. Nakon
dvadeset minuta traganja, ena je shvatila da nee pronai majku. Bilo joj je teko skriti
veselo raspoloenje djevojice, ali prije ili poslije morat e joj rei da je ovdje nema. Majka
joj nije na ovom brodu.
Sigurna sam da emo je pronai, ali u meuvremenu emo morati zamoliti nekoga da
te malo priuva...
Jo je jedan amac na vesla bio spreman istovariti svoj ljudski teret na ovaj veliki brod.
Ostalo je samo malo dragocjenog mjesta pa je ena koja je pomagala organizirati
evakuaciju tjeskobno gledala uokolo.
Oprostite! rekla je eni koja je izmeu dvoje djece sjedila na velikoj vrei u kojoj je
bilo sve to su posjedovali. Hoete li, molim vas, pripaziti malo na ovu djevojicu?
Majka je pruila ruke prema Katerini.
Naravno, doi k nama i sjedni, ljubazno je odvratila. Pomakni se malo, Maria.
Katerina je ula pomalo stran naglasak, ali razumjela je to ena govori. Jedno od dvoje
djece priljubilo se uz majku da napravi mjesta za Katerinu.

- 50 -

Lijepo se i udobno smjesti, rekla je majka. Ja sam kyria Eugenia, a ovo su moje keri,
Maria i Sofia.
Sunce je zalo. Motori su poeli brundati, a teak tresak podignutog sidra obavijestio je
sve da brod polazi. Katerinina glava klonula je na Marijino rame i njihanje broda uskoro je
uspavalo tri djevojice. One su bile meu posljednjim od dvjesto tisua ljudi koji su u tih
zastraujuih nekoliko dana evakuirani iz Smirne.
U zoru, brod je pristao.
Sino je Katerina bila toliko umorna da nije ni primijetila da su dvije djevojice s kojima
je putovala zapravo jednojajane blizanke. Gledala je prvo jednu pa drugu, a zatim
zbunjeno protrljala oi kao da je pogled vara. Obje su se hihotale. Ve su bile naviknute na
takvu reakciju i svoj su identian izgled pretvarale u igru.
Koja je koja? upitala je Sofia.
Ti si Maria! odgovorila je Katerina.
Pogreno! oduevljeno je ciktala Sofia. Sad pokrij oi!
Katerina je to uinila, a kad je Sofia viknula: Moe!, otvorila ih je.
Kako se zovem? upitala je Sofia.
Maria!
Opet krivo!
Nikad nije vidjela takvu fiziku slinost. Kosa im je bila u milimetar jednako oiana, a
njihove crvene haljine bile su potpuno iste. Podudarale su im se ak i pjegice na nosu.
Prolo je oko sat vremena prije nego to su im dopustili da siu s broda, a cijelo to vrijeme
blizanke su se igrale s Katerinom, svaku igru temeljei na svojoj slinosti. Kad je dolo
vrijeme da siu s broda, ve su se sprijateljile. Njih tri slijedile su Eugeniju niz brodske
stube, drei se za ruke kao lutke od papira.
Jedan je vojnik ubacio Eugenijinu vreu u kamion, a za njom su se popele i djevojice.
Kamo idemo? Katerina je ula pitanje kyrije Eugenije, ali ne i vojnikov odgovor. Nije
znala gdje su. Prvi put otkako su se razdvojile, napustila ju je vjera da joj je majka blizu.
inilo se da je prolo ve jako dugo otkako ju je posljednji put vidjela. Je li proao dan?
Tjedan? Mjesec? Sjela je pokraj nekih sanduka, privukla koljena i tiho zaplakala, da nitko
ne uje. Znala je da je tako najbolje.
Ne ba tako davno, majka ju je posjela i rekla joj: Mora biti hrabra, malena moja.
Sjetila se da je tada i majka plakala, pa je Katerina osjetila da se zbog nje mora suzdrati
da i sama ne zaplae.
Tvoj se otac nee vratiti iz rata. Bio je jako hrabar i umro je spaavajui nekoga.
Katerina je bila ponosna na oca i, unato svojoj dobi, znala je kako zakopati tugu i
potruditi se da ne rastui nikoga drugog.
Kad su dole do kampa u kojemu su ve bili smjeteni deseci tisua drugih ljudi,
samopouzdanje joj se vratilo i poela je postavljati pitanja kyriji Eugeniji.
Gdje su nas to doveli? Zato smo ovdje? Hoemo li vidjeti moju mamu?
Pa, Katerina, rekla je najnjenijim glasom, sad smo na otoku koji se zove Mitilene.
Ali sigurna sam da e pokuati pronai
Ali moja je majka htjela ii u Atenu! uspanieno je rekla djevojica. Je li to daleko
odavde?
Ne ba tako daleko, uvjeravala ju je Eugenia, stiui joj ruku.
Nije imalo smisla djetetu rei istinu. Oni koji su vodili evakuaciju iz Smirne brinuli su
se samo o tome kako golem broj ljudi dovesti na sigurno. Skloniti ih od poara i Turaka
osvetnika bio je njihov prioritet, no pritom nisu pazili tko ide s kim i kamo. Na putu je bilo

- 51 -

milijun ljudi, moda i vie, a anse da e Katerinina majka biti pronaena bile su ravne
nuli.
Sigurna sam da emo je pronai poslije, slatkice moja.
Gladna sam, cviljela je Sofia dok su prolazile pokraj reda za juhu. Moemo li neto
pojesti?
Idemo prvo pronai mjesto na kojemu emo spavati, a onda u neto nabaviti,
odgovorila je majka. Iz pogleda na golem broj ljudi koji su se vukli uokolo bilo joj je jasno
da e samo mali postotak izbjeglica provesti no u atorima. Nije ih bilo dovoljno za sve.
Nekoliko su sati strpljivo ekale da im dodijele ator, a Katerinine su oi cijelo to
vrijeme munjevito gledale lijevo i desno, eljno traei svoju majku. Nitko joj nije rekao da
je otok Mitilene gotovo dvjesto pedeset kilometara udaljen od Atene.
Kad su konano dobile ator, Sofia je nastavila cmizdriti. Iako su izgledale potpuno
isto, Katerina je ve uoila da su blizanke u mnogoemu posve razliite.
Dok su jo bile na brodu, Sofia joj je ponosno rekla da je ona izala prva. Maria je
protestirala rekavi da je rije samo o nekoliko minuta, no oito je to to je prva stigla na
svijet Sofiji dalo samopouzadnje koje ju je inilo predvodnicom ovog para blizanaca.
Maria je bila njezin odraz; kao jeka, esto je ponavljala Sofijine rijei umjesto da
izgovara vlastite, no bila je njenija.
Napokon, iscrpljeno troje djece leglo je na slamnati madrac i zapalo u dubok san u
kojemu su zaboravile glad.
Eugenia je stajala vani i gledala niz redove atora. Veina ovih izbjeglica izgubila je sve
to je posjedovala, ukljuujui i lanove obitelji. Mnogi su bili u stanju nalik na trans, kao
da hodaju u snu, a crte lica nisu im odavale nikakvu emociju. Kad je ugledala enu koja
izlazi iz susjednog atora, pozdravila ju je. S obzirom na to da su ivjele samo metar jedna
od druge, a nije ih dijelilo nita osim platna, ta joj je ena sad bila najblia susjeda. No ona
niim nije pokazala da uope vidi Eugeniju.
U gotovo istom trenutku Eugenia je shvatila zato. Umotano u slojeve njezine bujne
haljine saivene u stilu pontskih Grkinja, drala je bolesno dijete. Eugenia je primijetila da
ena rida, ali dijete je bilo mlitavo i tiho.
ena je maramom zaklonila lice i pourila se nekamo ne gledajui Eugeniju u oi.
Dizenterija. Dok je stajala u redu za dodjelu smjetaja, ula je glasine da dizenterija dnevno
pokosi stotine ljudi. eludac joj se spleo u vor straha. Nadala se da e brzo otii s ovog
mjesta.
Kad su se djevojice probudile, doekala ih je gozba: kruh, rajice i mlijeko. Bilo je to
vie hrane nego to su je vidjele u protekla dva dana. Blizanke su brzo prihvatile Katerinu
kao dio jo jedne promjene u svojem ivotu. U posljednjih nekoliko mjeseci sve se toliko
dramatino promijenilo da se nova osoba u njihovoj obitelji inila kao detalj.
im su pojele, Eugenia je odvela Katerinu do mjesta gdje se pruala prva pomo.
Medicinska sestra oprezno je skinula zavoj koji joj je titio ruku. Ispod njega koa je bila
spaljena od ramena do lakta.
Sad emo ovo odmah lijepo previti, rekla je, ne trudei se sakriti iznenaenje
veliinom rane. Boli li te ovo?
Katerina je zadrhtala kad joj je sestra mazala mast na ranu, ali za nekoliko trenutaka
bolno ogoljeno meso bilo je skriveno istim zavojem i djevojica je ponosno pogledala
svoju besprijekorno previjenu ruku.
Dovedite mi je za etiri dana, rekla je medicinska sestra Eugeniji. elim se uvjeriti
da je rana ista. Ovdje ima dovoljno bakterija da nas sve zbriu s lica zemlje dok si trepnuo
okom...

- 52 -

Eugenia je primila Katerinu za ruku i brzo je izvela iz atora. Bila je ljuta na sestru jer je
sve to govorila pred djetetom.
Njih su dvije hodale uskim ulicama izbjeglikog kampa vraajui se natrag u ator u
kojemu su ih ekale blizanke. Iznenada se Katerina sjetila neega. Rukava.
Kyria Eugenia! Moramo se vratiti onamo! Molim vas! Zaboravila sam neto uzeti.
Bol u njezinu glasu nije joj dala izbora. Za nekoliko minuta, vukui Eugeniju za ruku,
Katerina ju je odvela natrag u ator za prvu pomo. Djevojica je otila ravno sestri koja se
sad bavila ozljedom neke ene.
Jo imate moj stari zavoj?
Sestra je zastala i uvelo pogledala dijete.
Katerina je pogledala oko sebe. Pod je bio pometen. Kraj ulaza u ator spazila je prljavu
hrpu.
Eno ga tamo! trijumfalno je rekla i potrala ga uzeti.
Ali, Katerina, prljav je. Zar ne bi bilo bolje da ga ostavi ovdje? molila je Eugenia,
sjetivi se onoga to je sestra rekla o smrtonosnim bakterijama koje su se mnoile u kampu.
Ali, obeala sam... drala ga je vrsto uza se.
Eugenia je znala koliko tvrdoglave mogu biti djevojice. Vidjela je odlunost na njezinu
licu.
Pa, dobro onda, ali morat emo ga dobro oprati im budemo mogle.
Prije nego to su napustile ator, Eugenia je opazila izraz gaenja na licu medicinske
sestre. to je loe u tome to elim da dijete u ovim okolnostima bude sretno, mislila je u
sebi. Na Katerini se vidjelo da je sada zadovoljna i koliko joj znai to je uspjela dobiti
natrag taj dronjak.
Obeala sam vojniku da u mu ga vratiti, objasnila je. Jo uvijek ima jedno njegovo
puce.
Eugenia je pomnije pogledala i, zaista, jedno je puce jo uvijek bilo na krpi. Izblijedjelo
je, ali i dalje je visjelo o niti.
Katerina ga je spremila u dep. Vratile su se u ator blizankama.
Misija pronalaenja majke i dalje ju je zaokupljala. Ona i Eugenia provele su sate i sate
hodajui izmeu redova sklepanih atora i traile je. Mnoge obitelji koje su srele pripadale
su pontskim Grcima, poput Eugenije i njezinih keri narodu koji je ivio uz Crno more
a Eugenia je ak pronala i neke ljude iz svojeg sela blizu Trabzona. Na tisuu
kilometara dugom putovanju iz Smirne mnoge su se obitelji i prijatelji razdvojili pa je bila
presretna to je uspjela pronai poznate ljude.
Katerina nije vidjela nijedno poznato lice iz Smirne, a organizatori kampa potvrdili su
Eugeniji da ondje nije prijavljen nitko po imenu Zenia Sarafoglou.
Eugenia je polako prihvatila da e moda morati zadrati Katerinu. Svugdje uokolo
dogaale su se sline situacije. Krnje obitelji stjecale su nove oblike kroz gubitke i prinove.
Maria i Sofia poele su malu pridolicu doivljavati kao svoju sestru. Kao mnoge
devetogodinjakinje, imale su snaan majinski instinkt. Dosad su jednu jedinu lutku
dijelile meu sobom, a sad su dobile i ivu lutku, u punoj veliini. Katerina se kupala u
njihovoj panji i ak im je dopustila da joj previju ruku kad god je trebalo. Rana je poela
zacjeljivati, ali ruka e joj ostati prekrivena oiljcima.
Blago listopadsko vrijeme ohrabrilo ih je da se veinu dana igraju vani, pa su tri
djevojice tako pronale nove prijatelje meu djecom, koje je oko njih bilo mnogo. Ali kako
su se tjedni pretvarali u mjesece, a temperatura padala, sve su se vie povlaili u atore.
Meu stvarima koje je donijela sa sobom preko ravnica Male Azije, Eugenia je ponijela i
svilu za vezenje te neto vune to joj je preostala od saga koji je istkala. Uz njezine upute,

- 53 -

djevojice su dane poele kratiti ivanjem deka od komadia tkanine koje su pronalazile
po izbjeglikom kampu. S vremena na vrijeme stigla bi poiljka stare odjee od
humanitarnih organizacija iz Amerike te bi im tada dodijelili neto novo za odjenuti,
neto to se, uz mnogo mate, moglo uljepati ivopisnim zakrpama. Jednog je dana, u
trenutku dosade, Maria provukla iglu kroz platno atorskog ulaza i uskoro su prekrile
vrata svojim imenima izvezenima crvenim, zelenim i plavim nitima te ukrasima u
obliku cvjetova i lia.
Za zavrni dojam, Eugenia je krupnim avovima izvezla rijei Spiti mou, spitaki mou.
Upravo je to i postao ovaj ator: Dom, slatki dom.
Barem to se ticalo djece, traumatian odlazak iz domova poeo je blijedjeti u njihovim
sjeanjima i snovi su im ponovno poslali spokojni.
Odrasli su se trudili djecu uiniti sretnom, i taj je trud uglavnom raao plodom, ali
unato tomu, svi su i te kako bili svjesni sve gorih uvjeta u kampu, ije je srozavanje pratio
i rast nezadovoljstva.
Eugenia je znala da se njihov stari ivot u Maloj Aziji nikad nee vratiti, ali nije mogla
zamisliti da e ivjeti u neprijateljskom krajoliku Mitilenea. Igrale su igru ekanja. Mnogi u
kampu umrli su od bolesti i uvijek je postojala mogunost da su oni sljedei. Kakva ironija,
pomislila je Eugenia, preivjeti takve strahote da stignu u Smirnu i onda u njoj umrijeti.
Bilo je dovoljno hrane, ali zima je poela gristi niskim temperaturama i bujicama kie.
Poele su stizati glasine o diplomatskim pregovorima usmjerenima na rjeavanje
njihove situacije. Bila je to kakva-takva utjeha. Iako djeci vrijeme nije znailo nita, veina
odraslih osjeala je nemilosrdan protok dana i pitala se koliki e dio njihovih ivota biti
protraen na ovom mjestu.
Jednog su dana uli dobrodole vijesti da e sve izbjeglice biti prevezene na kopno.
Iako su bili brojno neusklaeni, trebalo je doi do slubene razmjene stanovnitva izmeu
Grke i Turske.
Nakon katastrofalnog rata punog mrnje i nasilja koji se vodio proteklih godina,
politiari su smatrali da je ovo jedino rjeenje. Muslimani vie nisu bili sigurni u Grkoj, a
Grci vie nisu mogli mirno ivjeti s muslimanima u Turskoj. S obzirom na veliinu njezina
teritorija i golem broj stanovnika, ova razmjena Turskoj nee donijeti znaajne promjene,
ali Grka e njome biti promijenjena do neprepoznatljivosti, poveavajui broj stanovnika
te male, siromane drave s etiri i pol milijuna na est milijuna u samo nekoliko mjeseci.
Posljedice poveanja broja stanovnika za dvadeset pet posto bit e osobito dramatine
uzimajui u obzir da e veina pridolica stii samo u odjei koju imaju na sebi, ni s im
drugim.
U sijenju 1923. potpisan je sporazum u Lausannei. Unutar godine dana bit e dovrena
ova dosad neuvena seoba stanovnitva iz jedne zemlje u drugu.

- 54 -

Sedmo poglavlje

Cijelo je proljee, dok su trajale pripreme za odlazak, kampom vladalo veliko

iekivanje. Katerina je oslukivala razgovor za razgovorom o tome kamo bi mogli otii i
jedna joj se rije neprestano vrtjela glavi: Atenatenatenatenatenatenatena. Bila je to
posljednja rije koju je ula da je majka rekla: Atena.
Katerina je bila uzbuena zbog nove prilike da pronae majku i sestru. Poela je brojiti
dane. Svakog je dana izvezla jedan mali krii na rub svoje haljine. Nadala se da e biti s
njima prije nego to tim oznakama izveze cijeli rub.
Odrasli su se takoer inili uzbuenima zbog prilike da odu odavde. Obeani su im
novi domovi, a Katerina je bila sigurna da e se i ona ponovno ujediniti sa svojom obitelji.
Napokon, golemi je brod pristao u luku Mitilenea i svi su ekali da uju je li njihovo
ime na popisu putnika. im su dobile potvrdu, Eugenia i djevojice poele su se pakirati.
Mnogo je obitelji nahrupilo u kamp posljednjih nekoliko mjeseci i uvjeti su se gadno
pogorali. S rastuim proljetnim temperaturama, zaraze su se mahnito irile, a ak su i
zdrava djeca u samo nekoliko sati bila odnesena od oajavajuih roditelja.
Dok su Eugenia i djevojice skupljale svoje stvari, nije im bilo ao to odlaze. Izvezeni
ulaz u ator, s rijeima Dome, slatki dome, ukraen cvijeem i liem, sad se inio manje
prikladnim.
Dolje u pristanitu vladale su buka i urba. Bilo je to kao masovna ekskurzija proeta
atmosferom panegyrija, blagdanskog slavlja. Prvi su put na svojim licima osjetile toplinu
proljetnog sunca.
Prijatelji koji su se ve ukrcali dozivali su ih i mahali im s palube. Bili su oduevljeni to
napokon kreu, puni uzbuenja i iekivanja. Konano se otvorila mogunost novog
ivota, sa svim prilikama koje je obeavala Atena.
S po jednom blizankom sa svake strane, Katerina je stajala iza Eugenije. Bile su na
poetku reda za ukrcaj. Prljav miris motornog ulja i benzinskih isparavanja nije im mogao
mirisati slae.
Eugenia je podignula pogled: jedna od njihovih susjeda u ulici atora mahala im je s
gornje palube. Putnici su bili stisnuti na brodu pa je to poznato lice uskoro nestalo u guvi
koja se okolo komeala. Sve su palube bile dupkom pune.
Slubenik u uniformi spustio je most.
ao mi je. Pun je. Zapravo, prepun je, kyria. Dopustili su da se ukrca stotinu putnika
vie od kapaciteta ove stare kante.
Ali, sigurno moe podnijeti jo nas etiri! Ne bi se ni osjetilo!
Morat ete priekati sljedei.
Ali, kad e to biti? prosvjedovala je Eugenia suspreui suze.
Oekujemo jo jedan brod. Ne mogu rei kad e doi. Ali svi e u dogledno vrijeme
biti prebaeni s ovog otoka, odgovorio je slubenik pristojnim, bestrasnim tonom osobe
koja e se naveer vratiti vlastitome krevetu.
Jedina posljedica koju su ovi dogaaji ostavili na ivot ovoga ovjeka bila je poviica
plae. U posljednjih nekoliko dana napunio je novanik prihvaajui mito od onih koji su
si mogli priutiti kupnju mjesta pri vrhu popisa za ukrcaj.

- 55 -

U oaju su promatrale kako brod isplovljava iz luke. Eugenia je gledala lica svojih
prijateljica dok nisu postala neprepoznatljiva.
Slubenik im je okrenuo lea, kao da joj je tako htio zaprijeiti pogled na umiruu
nadu.
Ispustila je zaveljaj sa svime to je posjedovala ravno preda se, gotovo na njegove
noge.
Onda emo sjediti ovdje, rekla je. Tako emo biti prve na redu.
Samo izvolite, bahato je komentirao i otiao.
Manje od sat vremena poslije opazile su drugi brod na obzoru. Njegovo uplovljavanje
u luku i pristajanje uz dok inilo im se bolno sporim, a kad je konano pristao, ponovno je
trebalo proi zamoran proces registracije putnika. Eugenia je poslala djevojice da
pronau togod za pojesti i izrecitirala njihova imena novom slubeniku. Onaj prijanji je
nestao, a ovaj novi inio se suosjeajnijim.
Koliko emo ploviti do Atene? upitala ga je.
Ne idete u Atenu, odgovorio je hladno, ne podiui pogled s formulara u koji je
upisivao Eugenijine podatke. Idete u Solun.
Solun! Eugenia osjeti nalet panike. Ali ne elimo ii u Solun! Ne poznajemo nikoga
u Solunu. Svi ljudi iz mojeg sela otili su u Atenu!
Sami odluite. Iza vas u redu ima mnogo ljudi koji bi bili sretni da dobiju vaa mjesta
na brodu. A ja ih ne mogu pustiti da ekaju.
Eugenia je pokuala jo jedanput: Ali Katerina nije moja ki. A njezina je majka u
Ateni! Moramo je odvesti ondje.
Slubenik nije bio impresioniran. Takva razdvajanja i zamjene nisu bile nimalo
neobine u ovakvim vremenima.
Pa, broda za Atenu nema, ovaj ide u Solun.
Kad e doi brod za Atenu?
Nemam pojma, to nitko ne zna. Gledajte, kyria, ovo nije putovanje iz zabave. Bilo bi
dobro da to prije odluite elite li biti na popisu putnika. Odmaknuo je njezin formular u
stranu. Molim vas, pomaknite se... nestrpljivo je dodao. Iza vas su stotine ljudi koji ne
izgledaju kao da im je pretjerano vano kamo idu.
Eugenia je gledala kako povjetarac die rub njezina formulara. S jednim naletom vjetra
mogla bi nestati mogunost da otputuje s ovog otoka.
Imala je manje od sekunde da donese odluku. Iako je Atena bila odredite svih
mjetana iz njezina sela, Solun je bio blii; ali ono to je zbilja bilo odluujue jest to to nije
bilo drugih mogunosti na koje je sa sigurnou mogla raunati.
Ii emo! rekla je, pritisnuvi dlanom formular. Molim vas. Uzet emo ova mjesta.
U redu, odgovorio je slubenik. Molim vas, potpiite se ovdje da potvrdite da ste
majka dviju djevojica i ovdje da potvrdite da ste skrbnica treoj.
Eugenia je bez oklijevanja, nespretno, upisala svoje ime na dva oznaena mjesta. Nikad
nije dvojila, ni na trenutak, oko toga hoe li uvati Katerinu dok joj ne pronau majku. To
je bila najprirodnija stvar na svijetu. Od trenutka kad su joj na brodu koji je isplovljavao iz
Smirne dali ovo kotunjavo dijete u poderanoj bijeloj haljini, voljela ga je kao da je njezino.
Da nesretni sukob s Turcima nije odnio njezina mua slubeno se vodio kao nestao
vjerojatno bi imali jo nekoliko djece. Moda je zbog toga tako spremno prigrlila ovo
pojaanje obitelji.
Njih etiri prve su se ukrcale na brod, pa se inilo da je brod bio pun i spreman za
isplovljavanje tek nakon nekoliko sati. uo se zveket lanaca i djeca koja su dotad trala po
palubi. Uzbuena zbog pomisli na novo putovanje, vratila su se k Eugeniji.

- 56 -

Nije im rekla kamo putuju. Keri bi joj bile uznemirene da znaju da se nee pridruiti
starim prijateljima, a Katerina bi doznala da je majka nee doekati na kraju njihova
putovanja. U svemu ostalome, nijedna od njih moda nikad nee znati razliku izmeu
Atene i Soluna.
Brod je povrinom vode klizio kroz no, obasjanu punim mjesecom. Djeca su mirno
spavala. Zaveljaji s njihovom imovinom postali su im jastuci, a deke koje su im dali u
kampu titile su ih od slanog vjetra.
Eugenia je cijelu no leala budna i sluala zvuke bolesnih, nadajui se da e njezine
djevojice uspjeti izbjei zaraze. Nekoliko ljudi koji su se ukrcali na brod imali su
dizenteriju i sad ih je mrcvarila vruica. Netko joj je pet-est puta preao preko nogu nosei
bolesno, ili ak beivotno tijelo. Bolesne su pokuavali drati u karanteni jer je to bio jedini
nain da se smanji mogunost izbijanja epidemije. Eugenia je sluala neprekidno
mrmljanje dvaju sveenika koji su na brodu dijelili bolesniko pomazanje ili tiho aputali
rijei pogrebnog obreda. Nekoliko je puta ula prepoznatljivo tupo pljas mrtvog tijela
prebaenoga preko palube.
Gledala je troje djece, njihove pramenove tamne, svilene kose, njihovu istu kou na
elima i duge trepavice koje su im dodirivale obraze. inilo se kao da te tri nevine
djevojice, koje su tako spokojno spavale pokraj nje, svjetlucaju na mjeseini. Bile su
bezgrene kao aneli. Nisu zasluile osjetiti bijedu, ni na trenutak.
Molila se Panagiji da ih sve zatiti. ula to Bogorodica ili ne, brod je svejedno
neumoljivo klizio po moru boje tinte.
Dok ih je tako promatrala, Eugenijine su oi oteale. Kad je obris grke obale postao
oblik u daljini, ve je bila vrsto usnula. Kad se probudi, bit e u drugoj zemlji i za njih e
poeti novi ivot.

- 57 -

Osmo poglavlje

Konstantinosu Komninosu to je svibanjsko jutro bilo kao i svako drugo. Ustao je u est
i pripremio se za dnevne obveze. Njegovo skladite i salon otvoreni su prije dvije godine i
sad je ve bio usred procesa irenja u treu zgradu. Iako se mnogi poslovi nikad nisu
oporavili od poara, Konstantinos je na unitenom mjestu, koje je sagradio njegov otac,
izgradio neto vee i vre i vie nalik na njega. Tuio je osiguravajue drutvo zbog
neisplaene odtete i dobio parnicu, a s njom i priliku da se kao feniks vine uvis iz pepela
grada. Uz to, produljeno razdoblje mobilizacije vojske i dugotrajni konflikt u Maloj Aziji
pruili su mu nesluene mogunosti za zaradu.
Rat je dao, ali i uzeo.
Krajem listopada primio je vijest da mu je nestao brat. Povlaei se sa svojom
pukovnijom iz Male Azije, Leonidas je dospio tlo predgraa Smirne, ali nakon toga se za
njega vie nije ulo. Prema nekim preivjelima, veina vojnika iz pukovnije Leonidasa
Komninosa bila je masakrirana.
Ponovna izgradnja skladita i prodajnog salona bila mu je prioritet nad izgradnjom vile
uz more, a iako je i taj posao bio u tijeku, na njega je troio manje vremena. Cijelu je kuu
trebalo sruiti do temelja prije nego to je ponovno ponu graditi.
Olga i mali Dimitri Komninos nastavili su ivjeti u Ulici Irini, a Konstantinos je za to
vrijeme ivio u hotelu. Rijetko se iz ureda vraao prije ponoi, pa je to bila valjana izlika da
ne uznemiruje san ukuana.
Olga je voljela ivot u starom gradu, gdje se stalno neto dogaalo, i nije joj se urilo
preseliti se sa svojim sretnim i zadovoljnim djetetom, ali dramatine promjene izazvane
razmjenom stanovnitva ve su poele mijenjati grad. ak e i Ulica Irini biti pogoena
time.
Obitelj Ekrem ubrzo se trebala iseliti. Nekoliko su se tjedana spremali za odlazak,
pakirali imovinu, pozdravljali se s bliskim prijateljima i davali male poklone onima koje su
u ovoj ulici toliko zavoljeli. Obeana im je naknada za dom koji su morali napustiti, kao i
novi smjetaj u Maloj Aziji, ali to im je bilo potpuno strano i udno pa nisu imali nikakvu
elju odvojiti se od svojega sretnog ivota u Solunu.
No prije nego to su otili, Ekremi su od obitelji Moreno dobili poziv na oprotajnu
veeru, a za dar su ponijeli dragocjenu knjigu pjesama Ibna Zamraka, iji su stihovi bili
urezani u zidove palae Alhambra.
Dvije su obitelji bile slone: imale su toliko toga zajednikoga. Izgon iz panjolske bila
je samo jedna od mnogih stvari.
Granada! Mjesto mira i mile nade. Puko bivanje ondje ujedno je i udnja i njezino
zadovoljenje, prevela je jedna od keri iz obitelji Ekrem.
Nikad ne zna to e ti ivot donijeti, zar ne? rekla je kyria Ekrem na svojem krtom
grkom.
Kad je to bilo napisano, nitko nije mogao ni zamisliti da e protjerati Arape, rekao je
Saul zamiljeno.

- 58 -

Tog je jutra Olga ustala rano kako bi se zauvijek oprostila od svojih susjeda i prijatelja.
Da je Komninos navratio k njoj na putu do brijaa, bio bi zapanjen sentimentalnou svoje
ene zbog odlaska nekih muslimana. Nikad nije shvaao zato je tako prijateljski
raspoloena prema obitelji Ekrem.
Do sedam sati ve je posjetio brijaa, koji ga je glatko obrijao, a do sedam i etrdeset pet
njegov je ulini ista cipela ve primio dnevnu napojnicu. U sedam i pedeset sjedio je u
kavani blizu svojih novih ureda pokraj pristanita, a do osam je pio drugu kavu toga dana,
nakon to je preletio tri izdanja novina, meu desecima novina tiskanih u gradu. Sad je
pogledom prelazio preko stranica s financijskim izvjetajima i procjenjivao priblinu
vrijednost svojih dionica.
Ponuda i potranja vune ovisila je o mnogim imbenicima nad kojima nije imao
kontrolu, ali vladao je vjetinom predvianja kada kupiti i od koga. Isto je bilo i s drugim
materijalima samo je trebalo biti usklaen s onim to se smatralo la mode, i to ne samo
trenutano nego i u budunosti, kako u modi, tako i u dizajnu namjetaja. Bili oni toga
svjesni ili ne, veinu dobrostojeih graana Soluna odijevao je, i presvlaio im namjetaj,
Konstantinos Komninos.
Politika zemlje, a osobito ovoga grada, u posljednjih je nekoliko mjeseci zanimala
Konstantinosa vie nego ikad prije. Milijun Grka iz Male Azije stiglo je u Grku ak i prije
konanog sporazuma s Turskom, koji je trebao biti potpisan u srpnju. Dolazili su svakog
dana.
Mjesecima su se spominjale razliite statistike, i sve su izazivale nemir. Izbjeglice su ve
mjesecima pristizali u Solun, a glavni izvor tjeskobe bilo je pitanje kako ih sve nahraniti i
smjestiti. Novine su spremno pojaavale nezadovoljstvo. VIE OD MILIJUN, vritala je
jedna naslovnica. SOLUN E BITI PREPLAVLJEN, predviala je druga. GDJE EMO IH
SMJESTITI? pitala je trea nakon vijesti da e samo u Solunu biti smjeteno stotinu tisua
pridolica.
Kao i mnogi imuni graani Soluna, Konstantinos Komninos s velikom je zabrinutou
pratio uinak ovoga golemog priljeva siromanih izbjeglica. Jo od poara, mnogi su ivjeli
u barakama ili dijelili domove s drugima, a ak ni njegova obitelj jo nije bila primjereno
zbrinuta.
Nije on bio jedini trgovac koji je u ovoj kavani poinjao dan. Svoju je naviku dijelio s
jednim od najuspjenijih krojaa u regiji, Grigorisom Gourgourisom. Obojica su sjedila za
svojim uobiajenim stolovima, puili su istu marku cigareta i itali iste desniarske novine.
Iako su se poznavali ve trideset godina, njihov je odnos rijetko zalazio dalje od neosobnog
svijeta trgovine. Gourgouris je veinu tkanina kupovao od Komninosa, ali unato tomu to
su ovisili jedan o drugome, dijelili su zdravu dozu meusobne sumnjiavosti, utemeljenu
na pretpostavci da onaj drugi u poslu prolazi bolje.
to se mene tie, ne bismo trebali dopustiti da ih tako mnogo doe ovamo. Neka idu
ravno u Pirej, uzviknuo je Gourgouris. Dupli mu se podbradak ljuljukao kao i uvijek kad
bi se zbog neega uzrujao.
Trebalo bi se malo lake disati, flegmatino je komentirao Komninos, ne diui
pogled s novina, kad odu muslimani.
Osobno, ne bi mi smetalo vidjeti kako sve te ferede nestaju s ulica, rekao je
Gourgouris. Ali teko da e se postii brojana ravnotea, zar ne? Vie ih pristie nego to
ih odlazi.
Ali, promisli malo, Grigorise! S novim valom krana koji dolaze u ovaj grad, trebat e
i vie odijela da ih se stavi na sva ta ramena! Tako da to ba i nee biti sasvim loe...

- 59 -

Obojica su se nasmijala, a onda je Komninos bacio nekoliko kovanica na stol i ustao da

ode. Bilo je osam sati i ekao ga je posao.
Dodirnuvi rub eira, rekao je svojem klijentu: Ugodno jutro i izaao na jutarnje
sunce.
Hodao je prema dokovima. Oekivao je isporuku tog dana i nadao se da e doznati kad
tono stie brod. Uvijek su se pristanitem motali deseci beskunika: neki u potrazi za
poslom, neki prosei, a neki su se samo dokono vukli uokolo, drei se blizu svojih
zaveljaja, koje su ostavljali na ulazu. Komninos nikad nije zavukao ruku u dep. Bilo je to
njegovo pravilo. Kad udijeli sitni jednome, dotrat e i ostali. Njegova je taktika bila da
gleda kroz njih, da se ponaa kao da nisu ondje.
Direktor pristanita ga je poznavao.
Dobro jutro, gospodine, rekao je hodajui prema Komninosu. Kako ste danas?
Izuzetno dobro, hvala vam. Ima li vijesti o mojem brodu?
Ovo nam jutro dolazi neto mnogo vee, odgovorio je direktor, pa i ako va brod
doe, nisam siguran da emo imati dovoljno ljudi za iskrcaj.
Komninos je pogledao preko njegova ramena i vidio na to misli. Samo nekoliko
stotina metara dalje od ulaza u luku, prema njima je plovio brod. Bilo je to golemo plovilo
i ak je s ove udaljenosti vidio da nije rije o teretnom brodu. Palube su bile nakrcane
ljudima. Okrenuo se na peti, rumen od bijesa.
Svi su putnici ustali sa suncem i naguravali se da bolje vide svoje odredite. Kroz
jutarnju su izmaglicu uoili nekoliko oblika i obrisa, toranj, padinu, zid koji je izgledao kao
da ree grad na potezu od brda do mora, minarete uprte u nebo, niz vila koji se protezao
prema istoku.
Za Katerinu, koja je napeto stajala na pramcu, grad koji je sa svakom minutom rastao i
postajao jasniji znaio je kraj potrage za majkom. Toliko je mjeseci vezla znakove na rub
svoje haljine da je sad bila obrubljena arenim nizom malih krieva. Ostalo je mjesta samo
za jo jedan.
Kad se magla podignula, vidjelo se da grad nije ni blizu tako velik kako je zamiljala.
Vidjela je slike Atene u knjizi, a ovo nije bilo ono to je oekivala. Za najvei grad u Grkoj,
ovo je bilo razoaravajue. Gdje je Akropola?
Onda je primijetila jo neto. Du obale bile su ljuture izgorjelih graevina pa je na
trenutak pomislila da su ih vratili natrag u kaos grada u kojemu je odrasla.
Kyria Eugenia! Kyria Eugenia! rekla je poteui je za rukav. Vratile smo se u
Smirnu!
Tri su se djevojice vrsto drale brodske ograde, a sad su se okrenule od prizora grada
pred sobom. U Eugeniju su bila uprta tri zabrinuta lica.
Ne, drage moje, to nije Smirna, odgovorila je. Doveli su nas u Solun.
Solun? uskliknule su uglas, tri ptiice u gnijezdu. Solun? Mislile smo da idemo u
Atenu.
Katerina je gutala suze. Ovo nije grad u koji joj je otila majka. Svi oni mjeseci
iekivanja i nade sad kao da su potonuli na dno mora.
Eugenia se sagnula i privila Katerinu uza se, osjeajui kako joj njezini jecaji tresu
ramena. Blizanke su se uhvatile za ruke i napravile krug oko njih. Nijedna od njih nije bila
ondje gdje je htjela biti.
Njih su etiri tako stajale neko vrijeme dok se brod primicao svojem odreditu. Pod
nogama su osjetile udno brujenje kad su motori pokrenuli brod unatrag. Usporavali su, a
uskoro zatim uo se i metalni zveket sputanja sidra, iako jo nisu uplovili u luku.

- 60 -

Gledali su kako kapetan malim amcem odlazi prema obali. Prolo je sat ili dva. Poele
su kruiti glasine da nee dobiti doputenje za iskrcaj. Brodom se munjevito irila zaraza i
velik je dio zauzimala improvizirana karantena. Svima je bilo jasno da ih ovo nee uiniti
dobrodolima.
Oni zdravi htjeli su brzo sii s broda pa su, kad se kapetan konano vratio, galamili o
iskrcaju. Kapetan je objavio da je dobio doputenje da pristanu, ali oni s dizenterijom i
tuberkulozom morat e zasad ostati na brodu.
Konano, mnogo sati poslije, uli su u luku i osjetili kako se oko broda zatvaraju zidovi.
Mana mou11, gledaj sve te ljude, vrisnula je Maria uzbueno kad je ugledala gomilu.
Pogledaj koliko ih eka da nam zaeli dobrodolicu!
Nisam ba sigurna da to ekaju, draga... Ali ini se da im je drago to nas vide, zar
ne?
Zapravo, ljudi u luci nisu bili ondje da bi doekali doljake iz Turske. Bili su to
muslimani koji su se otimali za mjesto na putovanju u suprotnom smjeru. Bili su sretni to
vide brod, a ne ljude na njemu.
Ako je iskrcaj na Mitilene bio kaotian, ipak se nije mogao usporediti s gotovo
potpunim raspadom zakona i reda koji se dogodio pri iskrcavanju u Solun. Unato
velikom broju bolesnih koji su jo bili na brodu, ljudi su se tukli za mjesto na palubi.
Eugenia je vodila djevojke prema izlazu kad se netko progurao mimo njih i zamalo
gurnuo Katerinu niza stube u tamnu vodu pod njima.
Molim vas! Zar ne moete priekati jo minutu? viknula je Eugenia ogoreno.
ena je gledala oko sebe. Bilo je jasno da je ula bijes u Eugenijinu glasu, ali njezino
prigueno mrmljanje na turskom dalo je naslutiti da nije shvatila znaenje tih rijei.
Dok su se gurali kroz gomilu koja je nadirala prema brodu, Katerina je drala Eugeniju
za ruku tako vrsto da su joj prsti odrvenjeli. Maria i Sofia drale su se jedna za drugu i za
majinu suknju da se ne razdvoje. Sve su etiri imale na umu Katerininu sudbinu i nisu
htjele da se ponovi. A to bi se u ovoj guvi moglo lako dogoditi.
etvorka je krila put kroz masu ljudi i im su dole do zraka, zastale su da se odmore.
Eugenia je odvukla zaveljaj s njihovim stvarima jo nekoliko metara dalje i rekla
djevojicama da sjednu na nj. Bila je uvjerena da e ih netko u blizini doekati i uputiti ih
to im je dalje initi. Ovo je trebala biti organizirana razmjena stanovnitva i svima im je
bio obean smjetaj.
Katerina i blizanke uinile su to im je reeno: sjedile su i gledale protok rijeke ljudi.
Jedna od vrlo znaajnih razlika izmeu onih koji su dolazili i onih koji su odlazili bila je u
tome to su oni na odlasku imali goleme koliine prtljage: sanduke, kutije, torbe, kovege i
madrace. ak su i mala djeca nosila neto u rukama i balansirala s neim na glavama.
Katerina je zapanjeno gledala sva ta uda. Mnogo je vremena prolo otkako je imala vie
od onoga u to je odjevena. Jednom je rukom odsutno pogladila kriie na rubu haljine, a
drugom stisnula komad tkanine koji je jo uvijek uvala u depu. Ovo je bilo sve to ima.
Kroz buku koja se vrtloila oko njih zaule su zvuk koji je Katerinu podsjetio na jedno
daleko mjesto: mujezin. Mnogo mjeseci nije ula taj pjev.
Je li ovo zaista Solun? upitala je Mariju, koja ju je blijedo pogledala i slegnula
ramenima.
ak i usred kaosa, mukarci su prostrli male sagove i kleknuli na molitvu. To je znailo
da moraju okrenuti lea moru prema kojemu su tako eljno hrlili. inilo se da ih je vrijeme
prestalo zanimati; opetovano su se naginjali prema zemlji, gore i dolje, gore i dolje,
klanjajui se na grkom tlu posljednji put.
11

Gr. majko moja.

- 61 -

Zbunjene i u udu, djevojice su gledale uplakane mukarce koji su jecali. Gledale su

takoer apatina lica ena i tupe izraze djece manje od njih samih.
Eugenia se vratila i s njima gledala taj prizor. Kad su mukarci dovrili klanjanje, grupa
ljudi, oito krana, prila je jednoj obitelji kako bi se oprostili. Rastanak je bio pun suza, a
zagrljaji dugi i srani.
Nas nitko nije tako pozdravio, zar ne? upitala je Sofia majku.
Nije to bilo pitanje koje zahtijeva odgovor. Sve su te stvari u djejem sjeanju poele
blijedjeti, ali Eugenia nikad nee zaboraviti da takve ljubavi izmeu muslimana i krana
nije bilo u selu iz kojeg je dola. Priroda njihova odlaska bila je uasavajua i nagla. Imala
je samo toliko vremena da zgrabi svoje blizanke i spasi im ivot mahnitim bijegom od
grupe turskih vojnika koji su stigli.
A sad su morale ekati. Eugenia je s ljudima oko sebe dijelila osjeaj rezigniranosti. Dok
se guva u pristanitu malo ne razie, znala je da nema smisla pokuavati pronai one koji
su bili zadueni da im pomognu.
Pokraj njih proao je ovjek s takama punima peciva sa sezamom, ali nije imala novca.
Glad je poela nagrizati njezino strpljenje. Zato im nitko nije dolazio pomoi? Zato im
nitko nije donio hranu?
ao mi je, djevojke, rekla je, ne mogavi sakriti da je i sama gladna i frustrirana.
Moda smo trebale ostati na Mitileneu.
Blizanke su je tupo gledale. Samo je Katerina progovorila.
Gledaj, brod odlazi. Sad vie nee biti toliko ljudi.
Bila je u pravu. Kad je stigla veer, sve se promijenilo. Brod je isplovio iz luke i ondje su
ostale samo pridolice.
Nekoliko trenutaka poslije prila im je ena, najvia koju je Eugenia ikad vidjela.
Odjevena u utirkanu bijelu koulju i besprijekornu svijetlobe suknju, s ravnim smeim
konatim cipelama, kose skupljene u urednu punu, bilo je jasno da nije bila ni lokalna
ni Grkinja iz Male Azije. Izgledala je kao profinjena Francuskinja, ali kad se nagnula
prema njima kako bi se obratila djeci, njezin je hrapavi grki odao ameriki naglasak.
Biste li pole sa mnom ispuniti neke formulare? rekla je s prizvukom isprike u glasu.
Izgovorila je to kao da ali to ih uznemiruje. Trebate poi tamo, nastavila je pokazujui
prema carinarnici.
Prikljuile su se redu koji se kao zmija protezao izvan vrata, i ondje strpljivo ekale. U
redu se govorkalo da ovaj grad ipak nije njihovo konano odredite, nego je to novo selo
zapadno od Soluna koje je za izbjeglice bilo posebno izgraeno na poljoprivrednom
zemljitu. Reeno im je da je zemlja nastala isuivanjem movare i da e ondje biti posla za
svakoga. Glavna biljka za uzgoj, duhan, bila je izuzetno dragocjena.
Zvualo je primamljivije nego to se Eugenia nadala tijekom svih mjeseci dok je ivjela
od humanitarne pomoi, ali njezine su vjetine bile vezenje saga, a ne obrada zemlje. Zato
se nadala da e ivjeti u gradu, gdje bi imala odgovarajue prilike za zaradu. Sa sobom nije
imala ni novia, bila je izbjeglica, strankinja, ena bez statusa i imovine. Moda nije imala
pravo busati se o prsa svojim vjetinama i podsjeati druge na ono to je nekad imala. to
god ivot obeavao, ovo im je na kraju isporuio.
Dok je slubeniku govorila dob djevojica, Eugenia je primijetila i drugi red, u kojemu
su bili drugaije odjeveni ljudi. Vidjevi nekoliko ljudi s fesovima, shvatila je da i
muslimani ekaju u redu za neto.
Amerikanka je pogledala Eugeniju. Neto joj je prolo glavom. Prila joj je.

- 62 -

Gledajte, rekla je, ondje u redu je jedna muslimanska obitelj koja nam je upravo dala
podatke o svojem domu. Imaju tri keri, ba kao i vi, i kuu u starom gradu ali to znai
da biste trebali ostati u Solunu umjesto da odete u neko od novih sela.
Eugenijinu reakciju nije bilo teko proitati.
Znai, htjeli biste ostati u Solunu?
Da, bih! Zbilja bih!
Dobro, idem vidjeti mogu li vam onda osigurati tu kuu. Jo je nekoliko ljudi ispred
vas u redu, ali vaa se obitelj podudara s onom koja odlazi i dobro biste se uklopili
ondje.
Amerikanka je govorila s iskrenom brigom i oito je htjela pronai najbolje rjeenje za
one kojima je pomagala.
Eugenia nije proturjeila njezinoj pretpostavci da joj je Katerina ki. Nije htjela ugroziti
njihove izglede da ostanu u gradu.
Ovako je tekla razmjena stanovnitva. ivoti su doslovno bili zamijenjeni. Jedna je
obitelj odlazila, a druga dolazila. Ako Eugenia dobije muslimansku kuu, mogla bi se
napokon skrasiti i poeti nov ivot. To je sada bilo sve to je eljela. Priliku da pone
iznova.
Do noi e oni tuni krani koje su vidjele da se oprataju od prijatelja muslimana
dobiti nove susjede. Muslimani koji su otili njihovim brodom ve su bili daleko
odmaknuli na putu za Tursku, ostavljajui za sobom ivot koji su voljeli i dijelili sa cijelom
svojom zajednicom.
Ravnotea u Solunu ve se promijenila. Tijekom nekoliko mjeseci Grci su brojano
prevladavali, a idovi su bili manjina.
Dovravajui papirologiju te veeri, Konstantinos Komninos razmiljao je novonastaloj
situaciji i napravio grube izraune o tome koliko bi mogao profitirati od trenutanih
promjena.
Za to je vrijeme Eugenia smjestila djecu na neki prag blizu carinarnice i pokrila ih
dekom. Sjedila je promatrajui ih. Grbavo poploen ulini pod nije bio taj koji ju je
spreavao da zapadne u san, nego preplavljujue uzbuenje zbog toga to bi uskoro mogle
imati krov nad glavom.
Katerina je leala izmeu Marije i Sofije, mirna, ali budna. Nakon dalekog puta koji su
prevalile, jo nije pronala majku i sestru. Sutra e njezina potraga poeti iznova. Barem su
bile na grkom kopnu. Atena sigurno nije tako daleko odavde.

- 63 -

Deveto poglavlje

Sljedeeg jutra Eugenia je bila prva u redu za kruh to su ga dijelili izbjeglicama, a

onda se vratila na svoje mjesto pred carinarnicom, odluna razgovarati s Amerikankom
koja im je sino obeala dom. Danas bi mogao uploviti novi brod, a kuu u koju se u
svojim snovima ve uselila, mogao bi zauzeti netko drugi.
Prolo je nekoliko sati. Djevojice su trale po pristanitu, igrale se, zadirkivale make
lutalice i nakratko se druile s drugom djecom, ali Eugenia je ostala ukopana u mjestu.
Ovu priliku nije kanila propustiti.
Oko podneva je ugledala visoku Amerikanku kako ustro hoda niz ulicu. Bila je
odjevena jo savrenije i nevjerojatnije nego dan prije nosila je bijelu koulju od
muslina, suknju s cvjetnim uzorkom i blijedoplave cipele od antilopa, koje su sad bile sive
od praine. Eugenia nikad nije srela nekoga poput nje, nekoga tko posjeduje autoritet
mukarca i gracioznost ene.
Srce joj je snano udaralo. Bojala se da ih je Amerikanka zaboravila, ali s velikom je
radou shvatila da koraa ravno prema njoj.
Kalimera12, kyria Karayanidis, rekla je.
Eugenia se nasmijala. ak joj je i ime zapamtila. S obzirom na to da su u gradu bile jo
desetine tisua izbjeglica, to se inilo udesnim.
enin je nastup bio djelotvoran i profesionalan. Nije se doimala kao osoba koja samo u
dokolici eli skratiti dan.
ujte, sjeate se one obitelji koju sam juer spomenula... Bila sam u njihovoj kui...
Eugenia je progutala knedlu. Djevojice su se sad okupile oko nje. Svejedno budu li
morale otii u jedno od poljoprivrednih sela sjeverno od Soluna ili u kuu u samom gradu,
morat e tu vijest doekati s radou. Djeca nipoto ne smiju osjetiti nikakvo razoaranje.
... Pa, mislim da e biti idealna za vas. Vi ste savren odabir. elite li je poi pogledati
prije nego to se odluite?
Ne, ne, odgovorila je Eugenia jedva ujno. Sigurna sam da e biti u redu.
Katerina je bila suzdrana. A to s mojom majkom? upitala je Eugeniju.
Amerikanka je pogledala djevojicu, a onda ponovno Eugeniju, zbunjenim izrazom
lica.
Ja nisam njezina majka, objasnila je Eugenia. Skrbim o njoj otkako smo u rujnu otili
iz Smirne
Katerina ju je prekinula. Zato to su moju mamu i sestru odveli u Atenu, a ja sam
ostala i mislila da i mi idemo u Atenu, ali brod je plovio nekamo drugamo i onda je
izgledalo kao da smo otplovili natrag u Smirnu, no nismo, samo je sve izgledalo isto jer je
zapaljeno, a sad moram ii u Atenu pronai ih jer oni jo uvijek ne znaju gdje sam ja i...
Katerinina rijeka rijei izlila se takvom brzinom da Amerikanka nije sve razumjela.
Moe li, molim te, sad sve to ponoviti? zamolila ju je.

12

Gr. dobro jutro.

- 64 -

Eugenia je nervozno sluala. Bez Katerine bile bi samo njih tri, to bi moglo ugroziti
njihovu priliku da dobiju kuu. Kad bi to dijete utjelo o svojoj majci samo jo nekoliko
sati. Eugenia je s tekoom guila razdraenost koju je osjeala.
... Onda, moete li mi pomoi da je pronaem? ponovila je Katerina svoju litaniju, ali
ovaj put malo sporije.
Amerikanka ju je pozorno sluala, brzo donijela odluku i objavila presudu.
Najbolje bi bilo da zasad ostanete zajedno, a u meuvremenu emo pokuati doznati
gdje ti je majka. Dio evidencije je sauvan, ali nije dovoljno pouzdan da samo na temelju
njega djevojicu poaljemo u Atenu! Mogue je da je tvoja mama ondje, mogla bi biti i
ovdje, a mogla bi biti i negdje sasvim drugdje. Ali uinit emo sve da vas opet spojimo.
Primila je Katerinine obje ruke u svoje i gledala u njezine bistre oi pune povjerenja.
Djevojica je upijala svaku rije koju je rekla i bez opiranja ih prihvatila.
Idemo onda, moe? rekla je poletno. Poimo. Pomozite majci nositi stvari.
Eugenia je zamalo zaplakala od olakanja to su si osigurale kuu. Njih etiri krenule
su za njom. Djevojice su se trsile drati korak: za svaki korak Amerikanke, one su morale
napraviti dva.
Hodale su uzbrdo ulicom koja se udaljava od mora. Vidjele su sve vrste graevina:
antike, moderne, naputene, izgorjele, opljakane, neke palae i neke barake. Vidjele su
crkve, damije i sinagoge. Hodale su pokraj sauna, trnica, robnih kua, unutranjih i
vanjskih trgovina koje su takoer bile razliito ouvane kao i kue. Uinak poara,
prenapuenost i siromatvo, ponovna izgradnja imunih i ambicioznih: primjeri svih
utjecaja i dogaaja bili su zapisani u ulicama.
Grad je bio izgraen na padini, a njihovo je odredite, inilo se, bilo na njezinu samom
vrhu. Ulice, iroke i uske, vrvjele su ljudima, vozilima, pokustvom, ak i ivotinjama. Kao
to su brodovi redovito pristajali i dovozili ljude, tako su i odlasci dijela stanovnitva bili
redoviti i neprekidni. Poput kolona mrava oko breuljka, jurnjava i tegljenje tereta inili su
se nasuminima, a ipak smislenima i svrhovitima. Svi su ili nekamo. Iako nisu tono znali
gdje e njihovo putovanje zavriti, jedno je bilo sigurno: krani su dolazili, a muslimani
odlazili.
Jedanput ili dvaput, Amerikanka je morala zastati i propustiti grupu ljudi s kojom su
se mimoilazili. Da nije, nju i njezinu malu grupu struja ljudi pomela bi natrag odakle su
krenuli.
Evo nas, konano, rekla je Amerikanka s osmijehom. Ulica Irini.
Bile su na kraju uske ulice koju je sunce kupalo samo usred ljeta. Neasfaltirana cesta
bila je pranjava, a Eugenia je pomislila kako je zimi zasigurno i blatnjava. Nije bilo mnogo
drugaije od sredita njezina sela, gdje su katovi kua visjeli nad ulicom, a kokoi uokolo
kljucale ostatke. Osjeala se gotovo kao kod kue.
Katerini se ovo okruenje inilo manje bliskim. U Smirni je ulica u kojoj je ivjela bila
poploena mramorom, a jedine ivotinje koje je ikad vidjela blizu kue bili su konji
upregnuti u koije.
Za razliku od svih ulica kojima su proli, ova je bila tiha. Jedan je pas leao nasred
ceste, a nekoliko kokoi nemilosrdno je kljucalo zemlju. Bilo je vrijeme sieste i nitko tomu
nije protuslovio.
Zamalo smo ondje, ohrabrila je Amerikanka djevojice. Eno, ono je kua, a... ovo je
klju!
Izvukla ga je iz depa kao maioniar. Sve su stale pred ulaznim vratima s kojih je bila
zguljena boja i koja su vapila za popravkom.

- 65 -

Trebalo joj je nekoliko trenutaka da namjesti klju u bravu i da mehanizam u njoj

kljocne.
Jedna po jedna, zakoraile su preko praga: prvo Eugenia, za njom Maria, pa Sofia, te na
kraju Katerina. Kresnula je ibicu da upali uljnu lampu u kutu prostorije. udne sjene
zaplesale su na naranastom svjetlu.
Pustimo malo svjetla unutra, rekla je Eugenia vedro. Moramo vidjeti gdje smo!
Odmarirala je do drugog kraja sobe i gurnula glomazne drvene kapke. Slap jarkog
suneva svjetla ulio se u prostoriju, osvjetljavajui stol u sredini sobe, koja kao da je
prodisala.
Katerina je stajala vrlo mirno. Nije bila ni u jednoj kui vie od est mjeseci. vrsti
zidovi inili su joj se nepoznatima. Naviknula se na sklepani ivotni prostor kampa u
Mitileneu. inilo se prikladnim biti na takvom privremenom mjestu kad se svakog jutra
budila nadajui se iznenadnom susretu s majkom i sestrom. Ovdje je bilo drugaije: drveni
namjetaj, kameni pod i, na stolu, vaza s cvijeem. Vie nije bilo svjee, ali suhe latice
leale su ukrug oko dna vaze. Kosturi tratinica inili su se gotovo kao skulpture ija je
otra sjena leala na stolu.
Onda, djevojice, rekla je Eugenia, neprirodno poletna, evo nas. Doma. Ovo je
dom.
Nijedna nije progovorila. Nije im bilo jasno kako kua samim imenovanjem moe
postati dom, samim time to je na stolu vaza s uvelim cvijeem.
A pogledajte ovo! nastavila je. Tu je i pismo za nas!
Na polici je stajala omotnica, a pokraj nje knjiica. Eugenia je pozorno otvorila pismo.
Unutra je bio list papira presavijen napola. U polumraku, Eugenia je kiljei gledala
rukopis kojim je list bio ispisan.
Znate li turski? upitala je Amerikanku.
ao mi je, ne znam, odgovorila je. Ni rije.
Nakon to je cijeli ivot sluala kako se oko nje govori turski, Eugenia je razumjela
jezik, ali nije ga znala itati. Rukopis je za nju bio potpuno neprepoznatljiv.
Pa, djevojice, rekla je vraajui pismo u omotnicu i spremajui je u knjiicu, morat
emo pismo sauvati dok jednog dana ne naemo nekoga da nam ga proita.
Katerina se nije micala s mjesta. Kua stranaca, pismo od stranaca. Strani grad. I, prvi
put u mnogo mjeseci, preplavila ju je misao da joj je ovo strana obitelj. Ako samo
zatvori oi, moda e se sve vratiti u stanje u kojem je bilo prije.
Ja u vas sad ostaviti, rekla je Amerikanka, razbivi nelagodnu liinu. Navratite
poslije u ured u carinarnici, moda vam moemo odobriti malu pozajmicu, a u
meuvremenu vam mogu nabaviti neto odjee za djevojice. Dobili smo velike donacije iz
Amerike, odjeu samo treba razvrstati.
Bila je to ena s misijom, s voljom da prione na sljedei zadatak. U istoj ovakvoj situaciji
u kakvoj je bila Eugenia nalazilo se jo stotine tisua izbjeglica i ona nije smjela biti
usporavana daljnjim pitanjima.
Hvala vam na svemu to ste napravili, rekla je Eugenia. Doista smo vam zahvalne
na ovoj kui. Kako se kae, djevojke?
Hvala vam, slono su otpjevale.
Amerikanka se nasmijala i otila.
Maria i Sofia bile su uzbuene, penjale su se i sputale stubama, lovile jedna drugu,
potezale se meusobno za haljine, vritale i smijale se. Kad su se naviknule na to da kua
sad pripada njima, trale su uokolo, otvarale ormare, podizale poklopce s kutija i
izvikivale svojoj majci to su sve pronale.

- 66 -

Ostavili su madrac!
Ovdje je veliki koveg!
Unutra je deka...
... a ovdje je sag na podu!
Za to vrijeme, dok je Katerina tiho sjedila na podu u kutu, Eugenia je u prizemlju
prouavala sadraj svih ladica i ormaria da utvrdi to su prijanji vlasnici ostavili za
sobom. Na putovanju je dobila neke stvari: metalne kalee, tanjure i tri deke. Izuzevi
jednu stvar, sve to je posjedovala, ukljuujui predmete za svakodnevnu upotrebu i one
sa sentimentalnom vrijednou, ostavila je za sobom u hitnji njihova odlaska. Uz kratku
molitvu, na policu je stavila svoju ikonu Agiosa Andreasa, koja je nekada pripadala
njezinoj baki i djedu. U njezinu se selu govorilo da je taj svetac propovijedao uz obalu
Crnog mora i Eugenia je odrasla pod njegovim budnim okom.
U svakom je ormariu bio nekakav znakoviti ostatak prijanjih vlasnika. Osim jedaeg
pribora, tanjura, zdjela i tava, ondje su bile i vreice zaina, vr ulja, med i ljekovite biljke.
U jednom je kovegu bilo deka, a u kutiji obloenoj tkaninom ostavljena su pisma i razni
papiri.
Razliiti mirisi tih predmeta iz kuanstva otrina kurkume, pljesnivost saga kao
da su bive stanare vraali natrag u kuu, a to je Eugeniju ispunilo nelagodom. Tko moe
znati da se nee vratiti? Hoe li iznenada zauti kucanje na vratima? Moda su sauvali
klju i mogli bi uetati svakog trena. Bila je preplavljena strahovima.
Rekla je samoj sebi da se smiri. Nije bilo tragova odlaska u urbi, kua je bila ureena i
puna topline svojih vlasnika. inilo se kao da su objedovali i tiho otili, uzevi to im je
trebalo, ali ostavljajui pomno odabrane predmete onima koji e doi nakon njih. Na stolu
su jo bile mrvice hrane, ali uskoro su pometene zajedno s uvelim laticama.
Odavno Eugenia nije morala istiti kuu pa se nikokyra, domaica u njoj, spremno
probudila. Pronala je staru metlu naslonjenu na zid i poela raditi arom osvetnika.
Preplavila ju je elja da izbrie sve tragove prijanjih stanara. Jednog e dana moda biti u
mogunosti stvari u kui zamijeniti vlastitima: stolcima, ormariima, alicama i jastucima.
Iako je gotovo zaboravila kako, pjevuila je dok je radila.
Na katu su blizanke pronale skriveno blago. Neto ostavljene odjee i fes koji su izjeli
moljci potaknuli su ih na novu aktivnost, pa su s radosnom histerijom sile na dno stuba
odjevene u preveliku odjeu. Poele su kao sultani sveano marirati gore-dolje pred
majkom i sve su tri jedva uspijevale suspregnuti hihot. Maria je na glavi imala
tradicionalnu tursku kapu, a Sofia je umotala glavu u svileni turban.
Katerina je tiho sjedila u sjeni. Nije imala lijepa sjeanja na ljude koji su nosili takvu
odjeu.
Pokraj nje je na pranjavu podu bio crte. Prstom je nacrtala hod, a na njemu po jedan
otisak prsta za svaku od tri osobe: kapetana i dvije putnice. Njezina majka i sestra nikad joj
nisu bile daleko od misli.

- 67 -

Deseto poglavlje

Svoje prve noi u Ulici Irini sve su se sklupale na isti madrac. Toliko su se naviknule
na osjeaj tjelesne topline i daha meu sobom da im nije odgovaralo da spavaju
razdvojene.
Sljedeeg jutra Katerina se probudila dok jo nije svanulo. Vidjela je siluetu kako se
kree u polumraku. Uspravila se u krevetu.
Kyria Eugenia! proaptala je. Jesi li to ti?
Sjena je prila krevetu.
Idem nam nabaviti malo kruha.
Mogu li poi s tobom? tiho je upitala Katerina. Ne mogu vie spavati.
Moe, ali mora biti tiha kao mi. Neu da se blizanke probude.
Katerina je kliznula iz kreveta, obula cipele i pola za Eugenijom iz sobe.
Bilo je gotovo nemogue izgubiti se u Solunu. Eugenia je dola do luke slijedei vlastiti
njuh. More je bilo u podnoju brda, stari je grad bio na vrhu, a sve drugo bilo je izmeu.
Kad je dola na odredite, u carinarnicu, ondje je ve bio red, ali vrsto je nakanila
ostati ondje dok ne dobije priliku razgovarati sa slubenikom. Morala je hraniti etvora
usta i htjela je znati moe li joj tko u tome pomoi.
Svi koji su radili s izbjeglicama inili su to zbog dobrote svojega srca. Slubenik je
prema njoj bio ljubazan i brian. Objasnio joj je da sa svojom obitelji mora doi svaki dan
kako bi primila pomo i dobila priliku za zaposlenje. Bilo je mnogo posla u tvornicama i s
uzgojem duhana, objasnio je.
Eugenia mu je htjela rei da joj nijedna od tih dviju stvari ne odgovara. Pri pomisli na
sortiranje listova duhana stegnulo joj se srce. Nije znala ima li pravo odbiti takav posao, ali
nije htjela pokazati nezahvalnost prema onome to joj je ponueno. Zasad je bilo
najvanije to to se mlijeko i povre dijelilo malo dalje niz ulicu pa su otile po hranu prije
nego to se urno vrate u Ulicu Irini.
Putem natrag prole su pokraj niza malih trgovina. U jednoj od njih prodavale su se
tkanine, u drugoj sve mogue vrste materijala za tapetarstvo, a izlog tree trgovine bio je
do vrha nakrcan koncem i vunom. Vidjevi predivo u svim bojama, prvi put u mnogo
mjeseci pomislila je na tkalaki stan koji je ostavila za sobom i osjetila navalu nade. Bila je
strunjak za pletiva u mjestu koje joj se sada inilo nepodnoljivo udaljenim, ali moda bi
ponovno mogla vratiti taj dio svojega ivota? Zastala je na trenutak da napase oi, da
sanja, da mata o tome koje bi boje kupila. Osim pree, u staklu je vidjela jo neto: enu,
dvostruko stariju od nje, mravu i olinjalu, kose u neurednim pramenovima. Pogledala ju
je s tugom i nevjericom.
Kyria Eugenia! Kyria Eugenia! Doi, vidi ovo!
Katerina ju je uzbueno potezala za ruku, a Eugenia je spremno pustila da je odvede
od odraza ene kakvom je postala.
Pogledaj svu onu pucad! I one vrpce! Moemo li ui?
Eugenia je znala da je Katerinina majka bila krojaica i da je dijete ve razvilo strast za
ivanjem i vezenjem. Uzbuenje djevojice bilo je gotovo ravno njezinu kad je ugledala
tako rasprostrt luksuz boja.

- 68 -

Ne sad, Katerina. Ali doi emo neki drugi put.

U proteklih sat-dva probudio se i ostatak grada. Jo je nekoliko ljudi bilo vani na Ulici
Irini, neki su meli stube pred ulaznim vratima, drugi su ili na trnicu ili na posao.
Eugenia je znala da je ovdje strankinja. Bez srama se izloila znatieljnu buljenju novih
susjeda. Njezin odraz u izlogu one galanterije pokazao joj je koliko je mravo i boleivo
izgledala nakon mjeseci u Mitileneu, a svoje se dronjave odjee sramila.
U tom trenutku pitala se bi li bilo bolje da su ipak otile u ruralno podruje izvan
Soluna, gdje je barem mogla biti s ostalim izbjeglicama, a moda ak i s nekim iz svojeg
sela. Bilo bi utjeno biti u drutvu ljudi s kojima je dijelila iskustva straha i bijega. Umjesto
toga osjetila se marginalizirano.
Je li osjeaj bockanja u njezinim leima prouzroen prezirnim pogledima ili je to samo
zamiljala? Pokuala je uhvatiti pogled ljudi s kojima se mimoilazila, ali nije od njih
uspijevala dobiti vie od praznih pogleda. ak ni to to je uz nju bila mala Katerina nije
uspjelo izazvati prijateljski osmijeh.
Ove je misli prekinuo glas koji je do nje dopro iz blizine.
Kalimera! Dobro jutro!
Eugenia se okrenula.
Vlasnica glasa dola je do nje. Za ruku je drala malog djeaka koji je petom udarao
zemlju.
Dobro jutro, ponovila je ena. Mislim da ste vi nai novi susjedi?
Dobro jutro, rekla je Eugenia pristojno, prvi put svjesna toga da je njezin naglasak
drugaiji od onoga koji imaju graani Soluna. Mi ivimo ondje gore, s lijeve strane.
Eugenia je pokazala kuu na vrhu ulice te se ak i sad pomalo sramila njezina derutnog
stanja.
Ja sam Pavlina. ivimo odmah pokraj vas pa ako vam to zatreba i mi vam budemo
mogli pomoi...
Hvala vam najljepa, rekla je Eugenia kroz smijeak. Sigurno e biti mnogo toga to
trebam znati. Pokuavamo se smjestiti, ali sve nam je ovo tako novo.
A kako se djevojica zove? upitala je saginjui se prema Katerini.
Ja sam Katerina, rekla je. Ali ovo nije moja ma
Sigurna sam da ete ti i Dimitri biti najbolji prijatelji, prekinula ju je Pavlina.
Djeca su se sumnjiavo pogledala. Dimitri je nastavio petom rovariti po praini, a
Katerina se uglavila u preklop Eugenijine suknje. Oboma se inilo da se to nee dogoditi.
Eugeniji i djevojicama trebat e mnogo vie od nekoliko dana da se prilagode novom
okruenju. Oistile su kuu i premjestile sve predmete koje su naslijedile od svojih turskih
prethodnika, ali miris njihove praine i zaina uvukao se u podne daske. Proi e mnogo
mjeseci prije nego to zaborave da su stol, stolci, tave i zdjele jednom pripadale nekom
drugome. Eugenia se pitala koliko e jo osjeati prisutnost druge ene u svojoj kuhinji.
Znatieljni pogledi susjeda uskoro su prerasli u osmijehe. Kad se sljedeeg dana
vraala s dodjele hrane u pristanitu, Pavlina se ponovno obratila Eugeniji.
Ohrabrena, Eugenia je pitala kome je kua pripadala.
Zar ti to nisu rekli? upitala je Pavlina. Malo je udno to ne zna u ijoj kui ivi.
Ali kua vie nije njihova, zar ne?
Pa rekli su da se ne mogu vratiti. Samo, tko to vie zna ovih dana? Politiari kau
jednu stvar pa se za minutu predomisle. Istina, da se odlue vratiti, bio bi to bogme dug
put...
Doimala se sretnom to joj moe dati te informacije, pa je Eugenia nastavila.
Kako su se zvali?

- 69 -

Obitelj Ekrem. Ona je bila draga ena. On je bio u redu, ali katkad se znao napiti u
kavani pa se ulo kako je udara. A znate da muslimani ne bi smjeli piti! Ali ona je imala
dobru duu. Imala je i tri keri, sve prelijepe, oiju tamnih kao ugalj. I, zna to, mislim da
bi, da su bile starije, radije pobjegle nego dopustile da ih odvedu iz ovoga grada. Tako su
bile sretne ovdje. Okrutno je to. Mislim da su se nadali da nitko nee primijetiti da su jo
uvijek ovdje. Otili su negdje u sredinju Tursku. Ona se toga strano bojala: na dan
odlaska isplakala je kante suza. Nije mogla podnijeti pomisao na to da mora otii u neki
grad bogu iza nogu i ondje ivjeti s njegovom obitelji. Ne bi me iznenadilo da se putem
bacila s broda. ,Utopit e se u svojim suzama, rekla sam joj. ,Utopit u se ovako ili onako,
odgovorila mi je. Kako bilo, poela je pakirati sve to imaju, a onda je on rekao da to nema
smisla, da e sve to im treba imati u novoj kui. Zatim je rekla da eli imati svoje, poznate
stvari. A on joj to nije dao. I tako se to nastavilo. Sve se ulo kroz njihove otvorene prozore.
Nisi morao znati njihov jezik da zna to se zbiva.
Pavlina bi rado nastavila avrljati, ali Eugenia je ula dovoljno. to je ivlja postajala
slika njezinih turskih prethodnika, to je kuu manje osjeala svojom.
Tjedan dana nakon to su stigle u grad, Eugenia se izgubila putem iz luke i obitelj se
nala pred malom crkvom. Kao paii, djevojice su slijedile Eugeniju kroz dvorina vrata i
u malo dvorite. Otvorila je vrata i oi su im se polako privikavale na mrak. Unutra je
treperila petrolejka i mutno osvjetljavala lice sveca ije su ih umne, ovalne oi promatrale
odozgo. Nakon nekoliko trenutaka primijetile su da su stari zidovi i strop prekriveni
prekrasnim freskama u tamnim zemljanim bojama; deseci svetakih lica s blijedim
aureolama kao da su lebdjeli nad njima.
Jedna po jedna, zapalile su duguljastu svijeu i zabole je u korito puno pijeska. Eugenia
je pretpostavila da se Maria i Sofia mole za svojeg oca. Ona se molila Panagiji za obitelj u
ijoj su kui sada ivjele. Nadala se da su dobro, ali i da se nikad nee vratiti.
Bilo je lako pogoditi za koga se molila Katerina. Usne su joj neprestano ponavljale rijei
Mitera mou, potvrujui Eugeniji ono to je ve znala: da Katerinine misli nikad nisu
odlutale daleko od njezine majke.
Njihove su svijee dovoljno osvijetlile crkvicu pa je Eugenia spoznala njezinu veliinu i
ljepotu. Jedan je svetac prikazan kako ini razna uda. U ovome malenom prostoru inilo
joj se kao da njihove molitve slua tisuu uiju. Iako je sa sobom donijela ikonu iz svoje
seoske crkve, nadajui se da e nova biti izgraena u ast njihovu lokalnom svecu, sad se
pitala hoe li joj takva crkva ikad vie trebati, kad joj je ova savrena Boja kua bila tako
blizu.
Njih su etiri stajale u krugu i gledale kako pleu plamenovi svijea. Toplina atmosfere
obavijala ih je tako ugodno da nisu imale elju otii. Moda su ondje stajale deset ili ak
dvadeset minuta kad su zaule kripu hravih arki. Crkvu je najednom ispunila dnevna
svjetlost.
Krupan mukarac odjeven u crno i s visokim eirom na glavi gotovo da je svojom
pojavom dupkom ispunio crkvu. Zagrmio je pozdrav, glasom koji je bio preglasan za ovaj
prostor, i one su sve poskoile kao zateene u nedjelu. Bio je to sveenik.
Dobro doli, gromko je rekao, u Agios Nikolaos Orfanos.
Eugenia se nekoliko puta prekriila. Nije primijetila ime crkve kad su ulazile, ali znala
je da je Nikolaos Orfanos svetac zatitnik udovica i siroadi. Svi ti mjeseci nesigurnosti, a
sad je odjednom bila sigurna. Njezin suprug, otac blizanki, zasigurno je bio mrtav. Da nije
tako, zato bi ih Bog dovukao na ovo mjesto? To je sigurno znak.

- 70 -

U posljednjih nekoliko godina toliko je mnogo ena ostalo bez mueva, a toliko djece
postalo siroad. Grka je bila puna samih ena i djece bez oeva, a ovo je sad shvatila kao
potvrdu da je i njezin mu mrtav.
Dobro jutro, pater, promucala je Eugenia prolazei mimo njega prema izlazu iz crkve.
Djevojice su je bespogovorno slijedile, osjetivi majinu promjenu raspoloenja.
Katerina je bila zaslijepljena suncem. Orfanos. Bila je potpuno sigurna da je majka
negdje eka i nije joj se inilo moguim da je ona siroe. Unato tomu, drhtaj joj se spustio
niz kimu. Bila je zbunjena suzama koje su tekle niz Eugenijino lice, ali zakljuila je da ih je
uzrokovala svjetlost na koju su iskoraile iz mraka crkve.
Uskoro su se vratile u Ulicu Irini. Kako su se sputale niz brijeg prema svojoj kui,
Pavlina se brijegom penjala prema njima. Ovaj put bila je s jo jednom enom, viom od
sebe i zapanjujue lijepom.
Zdravo, rekla je Pavlina. Kako si danas, kyria Karayanidis?
Dobro, hvala, odgovorila je Eugenia.
Katerina se zagledala u predivnu tamnoputu damu. Jako dugo nije vidjela takvu
skupocjenu haljinu. Podsjetila ju je na jednu to ju je nosila njezina majka, s malim
volanom na rubu koji se, dok je hodala, vijorio i uvrtao.
Olga se predstavila i upitala kako se zovu djevojice. Razmijenile su nekoliko rijei, a
zatim im se pridruila jo jedna susjeda.
A ovo je kyria Moreno, rekla je Pavlina. Njezina obitelj ivi na broju sedam.
Ono ondje je moj sin Elia, igra se s Olginim Dimitrijem, ponosno je rekla Roza
Moreno.
Eugenia je pogledala dva tamnokosa djeaka koji su u aru razgovora pribliili glave.
Da nisu bili tako razliito odjeveni, izgledali bi kao braa.
Razmijenile su jo mnogo komentara i informacija o svojim ivotima, djeci i o tome
kako su se snalazile u ivotu. Eugenia je primijetila da sve na neki nain imaju veze s
odjeom, tkaninama i tekstilom pa je veselo spomenula da je neko tkala sagove.
Moj suprug moda zna nekoga tko trai tkalce, entuzijastino je uskliknula kyria
Moreno. Pitat u ga veeras. Sad kad su svi Turci otili, iznenadila bi se kakve su rupe
nastale u pojedinim obrtima. Mislim da nisu previe mislili o tome to e ovaj grad izgubiti
kad se sklope takvi dogovori.
Veliki su to preokreti, sigurna sam da kyria Karayanidis o tome zna vie nego itko
drugi, rekla je Olga ispod glasa.
Djeca su se rasprila uokolo dok su odrasli razgovarali. Maria je ula u kuu, a Sofia,
koja je imala vie samopouzdanja od sestre, ostala je vani naslonjena na zid i promatrala
Dimitrija kako s drugim djeakom gura obru nizbrdo. Svaki je put obru dulje ostajao
uspravno. Bio je svjestan da ju je fascinirao svojim napredovanjem s obruem pa se poeo
praviti vaan. Deset minuta poslije Sofia je avrljala s djeacima i pridruila im se u igri.
Katerina je odlutala do kraja ulice. Potraga za njezinom majkom mora poeti, ovdje i
sada, a jedini nain jest taj da postavlja pitanja i promatra. Nije li to ono to joj je majka
uvijek govorila: Ako ne gleda, nee ni pronai. Dakle, to je morala raditi.
Ponovno se nala ispred crkvice. Znala je da e, ako nastavi hodati nizbrdo, doi u
luku. Moda e ondje biti netko s popisom ljudi iz Smirne. Tko kae da je njezina majka u
Ateni? Moda je ipak dola u Solun. Dok ne pita, nee ni doznati.
Nije odmaknula daleko kad se nala ispred ve poznatog niza trgovina. Privukao ju je
onaj u kojemu su se prodavale vrpce.
U izlogu je prodava sloio ivahnu dugu od satena i Katerina je zastala da joj se divi.
Ne bi je vie opinila ni slastiarnica natrpana kolaima od poda do stropa. Ta je duga u

- 71 -

njoj probudila sjeanje koje se sad inilo milijun godina staro; na plesnu suknju koju joj je
majka saila od redova vrpci runo spojenih u neprekinutu spiralu koja je postupno
mijenjala boju: iz crvene u naranastu, pa kroz nijanse ute do raznih tonova zelene i,
konano, do plave. ivala iglom ili svojim dragocjenim ivaim strojem, Zenia Sarafoglou
je sve Katerinine haljine ivala s ljubavlju i originalnou.
Ova bi trgovina bila raj za moju majku, mislila je Katerina. Da je ovdje, dola bi ovamo.
Bilo je to jedno od onakvih mjesta na kakva je svakodnevno odlazila. Odlunou koja nije
bila svojstvena djetetu, gurnula je vrata trgovine i kroila unutra.
Kad je otvorila vrata, zazvonilo je zvonce koje je trebalo obavi jestiti prodavaa da je
netko uao. Ali nitko se nije pojavio. Suprotno jarkom svjetlu na ulici, unutranjost
trgovine bila je mrana, ali trak svjetla koji je dopirao kroz vrata blijedim je sjajem
osvijetlio staklenke pune perlica. Stajale su na polici kao bomboni.
Katerina je zatvorila vrata za sobom i prela prstima preko pula s vrpcama, kojih su
bile pune police. Dodir satena pod prstima bio je luksuzan i nije mogla odoljeti a da ne
podigne jednu pulu i razmota je. Onda je zaula kaalj. Vrpca je uz tresak pala na pod, a u
sljedeem je trenutku netko kresnuo ibicom i natkrilio je divovskom sjenom.
Srce joj je prestravljeno lupalo, potrala je prema vratima, a kad je do njih dola,
ugledala je nekoga kako stoji za pultom. Nije to bio div, nego obian ovjek s naoalama
na vrhu nosa i bijelom kosom.
Njezin poriv da pobjegne iz trgovine sad je nestao. to bi joj loe mogao napraviti
odande? elja da pronae majku nadjaala je njezinu plaljivost.
Mogu li ti pomoi? Njegov je ton bio blag, mekan. Bio je to glas djeda.
Pretpostavljam da eli neto za kosu?
Jo se uvijek bojala progovoriti.
Mogu ti odrezati komadi, ali ako eli dulju vrpcu, morat u ti je naplatiti.
Katerina je rukom dodirnula kosu. Bila je poput slame i ne ba ista. Moda bi je
komad vrpce mogao bolje drati na mjestu.
Koju boju eli? upitao je uzimajui goleme kare.
Plavu...
Plavu? nasmijao se. Imam vie takvih. Moda i tristo razliitih nijansi plave.
Svijetloplavu, indigo, tirkiznu, modru, kobaltno plavu... Koja ti je najdraa?
Katerina je vidjela njegov osmijeh koji je otkrivao ponos izuzetnom paletom boja
naguranih u ovu malu trgovinu.
Ne znam. Koja je vama najdraa? upitala je.
Zna li da me to jo nitko nikad nije pitao? odgovorio je zabavljen pojavom djevojice
i njezinim nastupom. Kad moje muterije dou ovamo, obino ve imaju jasnu ideju o
tome to ele pa im ne treba moje miljenje.
Moja mama je takva, odgovorila je Katerina. Kad mi ije haljinu, uvijek zna to eli.
Ja nikad ne biram. Stoga mi vi recite koju da uzmem.
Pa, u tom sluaju, ako eli, dat u ti vrpcu u boji koju najvie volim. Nije je jo mnogo
ostalo, ali posebna je, a neke od bogatih dama njome obrubljuju eire.
Gurnuo je kare u dep na pregai, kliznuo drvenim ljestvama du polica, popeo se
sasvim do vrha, posegnuo rukom do najvie police i dohvatio pulu.
Ovu zovemo mornarski plava, rekao joj je odozgo. A ova ima i zlatnu nit po sredini.
Sm sam je dodao. I ini se da se damama to svia.
Drei ravnoteu na ljestvama, odrezao je dvije vrpce duge petnaestak centimetara i
spremio pulu.

- 72 -

Kad se spustio, pruio je vrpce Katerini, koja je u meuvremenu pokuavala isplesti

kosu u pletenicu.
Hvala vam, rekla je veui ih u nespretne mane. Rasko zlatnih niti u vrpcama
odudarala je od njezine prljave haljine. Hvala vam najljepa. Predivne su.
Pomno ih je pregledala, prstom prelazei preko zlatne niti s divljenjem.
Traim majku. Ona ije haljine. Je li dolazila ovamo kupovati vrpce?
Zbog naina na koji je postavila to pitanje, vlasnik trgovine pomislio je da su se
djevojica i majka razdvojile dok su zajedno bile u kupnji.
Gdje si bila kad si je posljednji put vidjela? upitao je prijateljski. Siguran sam da je
ve dola kui i da te eka ondje. Vjerojatno je ve jako zabrinuta za tebe.
Ne eka me kod kue. Ne zna gdje ivim. Nisam je vidjela godinama.
Starac je bio zbunjen.
Bile smo u Smirni, dodala je. I ja sam je izgubila.
Nije mu trebala vie nita rei. Svijet je sada znao za unitenje Smirne i posljedice koje
je to imalo za njezine stanovnike.
to god se dogodilo, neu odustati od potrage, dodala je.
Njezin ga je djetinji optimizam zabolio. Oito nije imala pojma o tome kako je velik i
kaotian ovaj grad i nije shvaala kakvu je zbrku izazvao val doseljavanja. Prodava
galanterije nije imao rijei. Nije joj htio unititi nade, ali nije mu se inilo dobrim ni gajiti
one lane.
Kao da prikriva svoj strah za nju, vedro je rekao: Pa, reci mi kako izgleda i ako ena
slina njoj doe u moju trgovinu, poslat u je k tebi.
Polako i pomno, Katerina je rekla majino i sestrino ime i gledala kako ih on zapisuje.
Zenia Sarafoglou, smea kosa, smee oi, s bebom imena Artemis.
Rukav joj se malo podignuo i prodava je zapazio veliki oiljak na njezinoj ruci. Jo se
vie saalio nad njom. Nije bilo niega prepoznatljivoga u izgledu i imenu njezine majke i
postojali su mali izgledi da e ih djevojica pronai. Mogao je biti ljubazan prema njoj, i to
je sve.
Obeavam da u drati oi otvorene, a ti mora doi po novu vrpcu kad god to eli.
to kae na to?
Katerina se nasmijeila od uha do uha, zaboravivi naas misiju pronalaenja majke.
Hvala vam, rekla je. Usput, moje ime je Katerina.
A ja sam kyrios Alatzas.
Vratila se u Ulicu Irini prije nego to je Eugenia uope primjetila da je nema. Dimitri je
sad Sofiju uio vjetinu balansiranja obruem, Maria je bila u kui, a Eugenia je jo uvijek
razgovarala sa susjedama. Jo su se i neke ene prikljuile grupi.
Sljedeih nekoliko dana, u drutvu jedne ili obiju blizanki, Katerina je pokrenula
fokusiraniju potragu za svojom majkom. Zavirivala je u crkve, damije i sinagoge, od kojih
su mnoge izgorjele u poaru 1917. U nekima od njih jo su uvijek bile izbjeglice.
Ulice Soluna bile su pune drvea, posaenoga da prui sjenu i hlad u uarenim ljetnim
mjesecima. No sada je drvee sluilo kao oglasna ploa za oajnu rodbinu koja je traila
nestale lanove svojih obitelji. Iako ih Katerina nije mogla sama deifrirati, Maria i Sofia
proitale su joj imena. Kransko prezime njezine majke bilo je prilino esto, zbog ega bi
joj srce poskoilo sto puta na dan, ali kad bi proitali ime nestale osobe, njezine bi se nade
rasplinule.
Tri djevojke postale su pustolovnije u svojem istraivanju grada te su se udaljile od
zapletenih ulica staroga grada prema trgovakom sreditu grada. Na svojem putu
prolazile su kroz ugodne mirise cvjetne trnice i pokraj kolica koje su seljaci i njihove ene

- 73 -

vukli kilometrima od malih posjeda izvan grada. uei u sjeni svojih kolica, ekali su
kupce da dou kupiti rajice, lubenice, krumpire i patlidane.
Kad su dole do velike neoklasicistike graevine koja je bila dom najvee banke u
Solunu, znale su da su blizu mora. Katerina je voljela sjediti blizu mora, pustiti noge da
vise i gotovo dodiruju vodu, i voljela je na trenutak zamutiti pogled tako da moe vidjeti
rasplesane iskre vode. Nakon nekoliko minuta blizanke bi je uhvatile, svaka za jednu
ruku, i povukle je natrag.
Hajde, Katerina! Vrijeme je da krenemo! Majka e se brinuti.
Eugenia je znala da se nee izgubiti i bila je sretna to su izale iz kue barem na neko
vrijeme. Blizanke su zapravo htjele otii pasti oi na njihovu najdraem prizoru: robnoj
kui. U izlogu je bila besplatna izloba fotografija iji se postav neprestano mijenjao. Bila je
to jedna od prvih takvih trgovina u gradu: vlasnik je vjeto prikazivao sve, od haljina i
cipela do staklenoga i porculanskog posua. Njima je to bila palaa u kojoj su kupovale
princeze. Vidjele su enu divne frizure kako sa svojom lijepo odjevenom djecom ulazi
unutra, i to ih je potaknulo na sanjarenje.
ak i kad su se naviknuli na njihove dolaske, vlasnici trgovina i prodavai uvijek su im
se smijeili kad bi ih ugledali; prizor nevjerojatne slinosti blizanki, te nain na koji su se
zrcalile njihove kretnje, fascinirao je sve. Izgledale su kao par krpenih lutki, sa svojom
dugom kosom vezanom u pletenice. ak su se i nabori na njihovim arapama slagali, a
cipele su im bile identino oteene.
Veinu dana koje su provodili na ulici vidjele bi Dimitrija i Eliasa. Nekad su igrali
tavli13, a nekad samo napucavali loptu. Jednog dana Dimitri je bio sam, igrajui se sa
svojim obruem.
Gdje ti je prijatelj? upitala ga je Katerina.
Ne znam.
Zar nema brau i sestre?
Ne.
A oca? Ja ga nemam.
Da. Imam oca. Ali on radi u novom skladitu, a i na naem novom domu.
Objasnio je kako njegov otac obnavlja kuu uz more te kako e jednog dana ivjeti
ondje.
Katerina ga je sluala, oiju punih nepovjerenja. Katkad bi s blizankama gledala kue
uz more, za koje su se pitale jesu li namijenjene kraljevskoj obitelji. Moda je to
objanjavalo zato Dimitri izgleda toliko drukije od ostale djece u ulici. Tri djevojice
esto su se hihotale kad bi ga vidjele u izglaanim hlaama i bljetavo bijeloj majici. Katkad
bi mu koljena bila prljava, ali osim toga izgledao je sjajno. ak ga je i njegov prijatelj Elias
zadirkivao. Saul Moreno nastojao je da mu sinovi budu lijepo odjeveni zato to bi, da nisu,
to bila loa reklama za njegov krojaki obrt. No ak i kad bi poeli dan uredno dotjerani,
obojica bi ve do ruka izgledala neuredno.
Katkad odemo gledati brodove, rekla je Katerina. Potpuno same. Zato ne poe s
nama?
Dimitri je nauo svojeg oca kako govori o onim novim Grcima i znao je da im se ne
smije previe pribliavati. uo je rijei prosfiges izbjeglice i Mikrasiati ljudi iz Male
Azije a one se nisu upotrebljavale u pozitivnom kontekstu. to je jo gore, mislio je
Dimitri, nauo je da su krteni u jogurtu, to mu je zvualo veoma nehigijenski, i tek je
nakon nekoliko godina shvatio da su ti pojmovi zapravo poniavajui nazivi za krane
koji su stigli razmjenom stanovnitva. Sad kad je bio u blizini te djevojice, shvatio je da
13

Drutvena igra na ploi.

- 74 -

uope ne zaudara. Njegov je otac zasigurno bio u krivu. Ove su nove djevojke bile nalik na
djevojice iz njegove kole, iako su izgledale znatno neurednije.
Dimitri je elio istraiti Solun u Katerininu drutvu, ali njegova je majka bila tjeskobna
iz dva razloga. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci u njoj je rastao snaan, ali iracionalan
strah od grada. Iako se osjeala sigurnom u Ulici Irini, strahovala je od svega to se
nalazilo na kraju te poploene ceste. Pavlina ju je molila da takve osjeaje ne prenosi na
sina.
Drugi razlog zbog kojeg je Dimitrija nastojala drati blizu je taj to im je njegov otac
mogao doi u posjet. Iako nikad nije ostajao predugo, obiavao je navraati dvaput na
tjedan. Dimitri je znao da je zbog toga uvijek morao izgledati dotjerano, zbog ega je majka
i inzistirala na tome da svakog dana odjene istu majicu. Zato je svakog jutra i veeri
morao umivati lice i nokte uvijek drati istima. Ovakva su pranja bila za svaki sluaj.
U prilikama kada bi se pojavio u Ulici Irini, Konstantinos Komninos uvijek je imao
dvije dunosti. Ako je bila veer, zaustavio bi se izgubiti poneto vremena sa Saulom
Morenom, koji je bio jedan od mnogih idovskih krojaa koji su kupovali njegovu tkaninu.
Ipak, njegova glavna dunost bila je provjeriti sina. Gledao ga je uzdu i poprijeko, a
jedanput mu je ak povukao uho da provjeri je li isto.
Jednog je dana Konstantinos doao zbog neega drugoga. Dimitri je poslan na kat, gdje
je sjeo na svoj uski krevet i sluao glasove koji su dopirali odozdo. uo je nepoznat zvuk
koji je rezao tiinu. Odrasla osoba je plakala. Dimitri je znao da je to njegova majka.
Dopuzao je do samog vrha drvenih ljestava i oslukivao.
Bilo je to kao da slua dvije melodije na glasoviru: desna je ruka stvarala zvuk Olgina
plakanja, a lijeva zvuk oeva glasa. Ti su se zvukovi preklapali, nijedan nije bio glasniji od
drugoga, oba su bila jednako razgovijetna. Bilo je mnogo rijei koje Dimitri nije razumio ili
nije mogao uti, ali nekoliko rijei bilo mu je poznato. Smirna i Mala Azija bile su neke
od njih.
Zvuk majina plaa odvukao ga je niz stubite. Otac je sjedio preko puta Olge i itao
neto s lista papira. Zaustavio se kad je ugledao sina, koji se pojavio pri dnu stubita.
Dimitri! zaderao se ljutito.
Dimitri, ponovio je tihi glas njegove majke. Vrati se gore, dragi moj, brzo.
Dijete se zamrznulo u mjestu. Bio je hipnotiziran. Nikada nije vidio majku da izgleda
ovako. Njezina inae savrena kosa bila je raupana i oputena. Njezine oi bile su posve
nateene.
Pretpostavljam da bi djeak trebao znati, kazao je otac dok je presavijao komad
papira i stavljao ga u omotnicu.
Nastupio je trenutak tiine. Dimitri je stajao na stubama, nesiguran oko toga je li mu
doputeno ui u ovaj odrasli kruok objava i suza. elio je potrati k majci, ali strahovao je
od oeve reakcije.
Tvoj stric Leonidas nestao je prije nekog vremena u Turskoj, ali njegovo je tijelo sada
pronaeno.
To je bila ozbiljna injenica, koju je Konstantinos iznio bez emocija. Dimitri je sluao.
Imao je tako snana i sretna sjeanja na strica, no to nije razlog zbog kojeg se toliko
uzrujao. Bilo je to zbog pogleda na majku, koja je bila jako pogoena onime to je upravo
ula. Taj prizor nikad nee zaboraviti.
Kasnije tog poslijepodneva, kada mu je otac ve otiao, majina je kosa opet bila
ureena. Kyria Eugenia dola je u kuu posjetiti susjedu, a Dimitri je izaao na ulicu, gdje
je pronaao Katerinu i blizanke.
Sljedei put kada ete ii do mora, rekao je, i ja elim poi s vama.

- 75 -

Jedanaesto poglavlje

Nakon mnogo Pavlinina nagovaranja, Olga je napokon pristala dopustiti sinu da

istrauje ulice na kojima je i sama odrastala.
Ako se ti boji hodati ulicama, uvjeravala ju je njezina bliska domaica, nema
razloga da njega dri zakljuanoga u kui. On mora uiti.
Pristala je na to pod jednim uvjetom: etnje uokolo moraju ostati tajna za njegova oca.
Ovo su za Dimitrija bila bezbrina vremena. Obino se druio s trima djevojicama,
Eliasom i Izakom. Vani je bilo jo mnogo grupa djece pa njihova mala banda nije privlaila
pozornost svojim etnjama, avrljanjem i igrama skrivaa. Dimitri je uvijek uza se imao
koju kovanicu pa su od ulinog prodavaa mogli kupiti koulourije, okrugle pogae sa
sezamom. To ih je dralo sitima do povratka kui.
Jedanput ili dvaput nali su se blizu Komninosovih skladita pa su odatle krenuli
okolnim putem prema moru. Mnogo su puta vidjeli divovsku vilu pokraj mora, koja je bila
u izgradnji. Jo je bila okruena skelama, ali prozori su ve bili postavljeni.
Uskoro ete ivjeti ondje? upitala je Katerina jednog poslijepodneva.
Dimitri nije odgovorio. Blijedim je pogledom gledao veliku kuu sa ljebastim
stupovima i grandioznim stubitem ispred ulaznih vrata. inilo mu se da to zdanje nema
nikakve veze s njim. Kua u Ulici Irini oduvijek je bila njegov dom i bojao se dana kad e
ga morati napustiti i otii ivjeti s ocem, kojeg je jedva poznavao.
Hoemo li te moi doi posjetiti? Hoe li nas pustiti unutra? zadirkivala ga je Sofia.
Moda jesu bile fiziki identine, ali Sofia i Maria imale su malo toga zajednikoga.
Maria je primijetila da je Dimitri problijedio na Sofijino pitanje.
Prestani, Sofia.
Ali hoe li nas tvoj otac pustiti da uemo u ovoj naoj ofucanoj odjei i s arapama s
rupama?
Sofia!
Katerina je vidjela da je Dimitriju neugodno. Bio je to pravi trenutak za prelazak na
drugu temu.
Doi, Dimitri, rekla je povukavi ga za ruku. Idemo.
Moemo pronai neki drugi put kui, predloila je Maria.
Krenuli su uskom cestom koja ih je odvela uzbrdo, dalje od mora. Hodali su njome dok
nisu zali u veu ulicu, koju su oprezno preli pazei da izbjegnu velike kloparajue
tramvaje koji su jurili prema njima iz oba smjera.
Gdje smo? upitala je Katerina plaljivo nakon to su se tako uspinjali dvadesetak
minuta.
Ja znam! Ja znam! zapjevala je Sofia. Znam gdje smo!
Pa reci, gdje smo? rekla je Maria.
Mi smo... blizu groblja, odgovorila je blizanka gledajui oko sebe. Stajali su preko
puta ulaza u veliki mjesni nekrofatio.
Idemo! Poimo vidjeti...
Vidjeti to? upitala je Maria.
Pa ono ega ima ondje, naravno! viknula je Sofia.

- 76 -

Misli, koga, ubacio se Dimitri.

Da, valjda, odrjeito je rekla, iznervirana djeakovom gotovo zloslutnom i
pedantnom ispravkom.
Sa samopouzdanjem su proli kroz eljezna vrata. Nisu bili jedini u ovom selu mrtvih.
Nekoliko ena koje su ureivale obiteljske grobnice podignule su pogled i nasmijale im se.
Svoje su dunosti obavljale kao da je rije o obinim kuanskim poslovima: istile su i
latile grobove kao da kod kue poliraju stube ili prozor, namjetale cvijee kao da ga
slau u vazu na kuhinjskom stolu, i mele lie kao to su to ranije toga dana radile u
svojim dvoritima. Bilo je ondje i nekoliko veih grobnica na kojima su ljudi podignuli
kipove svojih voljenih pokojnika u punoj veliini. U sumraku se inilo da ti kipovi mogu
oivjeti.
Katerina je pogledala pisma i pjesme koje su oaloeni ostavili pokojnima i vidjela da
su mnogi grobovi svjee ureeni.
Ne misli da...
Ne, rekla je Maria odluno. Ne mislim da je tvoja majka ovdje.
Sofia je sjedila na mramornim stubama na vrhu jedne od desetak avenija na groblju.
Pronala je obitelj maia koja je ivjela iza ploe na ulazu u obiteljsku grobnicu. Jedan od
njih preo joj je u naruju. Njihova majka kao da je nestala. Dimitri i Elias bili su u blizini i
bacali kamenie u krug to su ga iscrtali u praini.
Hoemo li jednoga ponijeti kui?
Ne budi blesava, Sofia, rekla je Maria. Imamo ve dovoljno maaka u ulici. Idemo.
Vrijeme je da poemo. Mislim da Katerini nije ugodno ovdje.
Svima im je bilo olakanje to su imali Katerinu kao izgovor. Nikome od njih nije se ba
svialo biti ondje u sumrak, kad je svjetlost dana tako brzo iezavala, ostavljajui tako
mnogo sjena i duhova.
Eugenia se vratila u urede Povjerenstva za smjetaj izbjeglica. Elegantna Amerikanka
koja je bila onako ljubazna prema njima prije nekoliko mjeseci jo je bila ondje i dijelila
savjete i hranu onima kojima je to trebalo.
Kako su djevojice? upitala je.
Sjeate nas se?
Eugeniji je to bilo nevjerojatno. Toliko tisua izbjeglica stiglo je u Solun nakon njih i
veina ih je prola kroz ove urede.
Naravno. Vas, blizanki, malene. Pamtim svaku obitelj, iz ovog ili onog razloga. Vas
bih zapamtila i da nemate blizanke. Ona najmlaa nije vaa ki, zar ne?
Ne, odgovorila je Eugenia. I ba sam zato dola ovamo. I dalje pokuavamo pronai
njezinu majku i sestru.
To je razumljivo, nasmijala se Amerikanka. Nekakvi dokumenti postoje. Ali najbolje
bi bilo da ponete traiti u kampu nedaleko odavde.
Ali ona je otila u Atenu!
Malena misli da je tako, ali vrlo je mogue da je taj brod prvo doao u Solun. Mislim
da bi se isplatilo prvo provjeriti u tim kampovima.
Na periferiji grada bilo je nekoliko kampova u kojima je bilo smjeteno vie od sto
tisua izbjeglica. Nove kue koje su im obeali jo nisu bile izgraene. Eugenia je morala
povesti Katerinu sa sobom da identificira majku, pa su sutradan sjele na autobus koji ih je
odveo do ruba grada i ondje poele svoju potragu.
Bilo je neobino vidjeti taj grad od lima. Prazne kante za benzin bile su spljotene kako
bi se od njih napravili zidovi, a sanduci su razlomljeni i iskoriteni za drvene okvire. Bio je

- 77 -

to privremeni, improvizirani smjetaj, ali odisao je nekom trajnou: ispred njili bili su
zaini i ukrasne biljke zasaene u lonce. Kad je promilila glavu unutra, Eguenia je vidjela
svjee pometen zemljani pod i uobiajen interijer domova u Maloj Aziji, s tekim
suknenim dekama i pokrivaima te slikom sveca na zidu.
Satima su hodale izmeu redova ovih srebrnastih kua ponavljajui iznova isto pitanje.
Bilo je trenutaka kada se inilo da je netko prepoznao ime. Jedan se starac poeao po glavi
kao da je, negdje duboko u lubanji, imao vaan podatak. Jedna je ena prekriila ruke i
poela se njihati na petama kao da je na rubu objave. U oba sluaja, Katerinine su se nade
probudile, samo da bi trenutak poslije opet potonule kad se pokazalo da nijedan od njih
nema blagog pojma o njezinoj majci. Svi ostali odmah su zavrtjeli glavom, slegnuli
ramenima ili jednostavno ignorirali pitanje, previe apatini da bi ih zanimao tui
izgubljeni lan obitelji.
Eugenia je uvijek poinjala pitajui ljude znaju li nekoga iz Smirne. Ispoetka se inilo
da mnogi koje su susretali dolaze s obale Crnoga mora. Eugenia je ak susrela neke obitelji
koje su ivjele u Trabzonu. Bilo je suza i osmijeha prepoznavanja meu njima, i nekoliko
trenutaka prisjeanja starog ivota u Maloj Aziji, ali na kraju nitko nije prepoznao
Katerinino prezime. Ba nitko.
Nakon to su nekoliko dana tako krstarile izbjeglikim kampom, Eugenia vie nije
imala dvojbi o tome bi li im ivot u ovoj zajednici bio sretniji. Shvatila je da su imale veliku
sreu onog dana kad su dovedene u Ulicu Irini. Mitilene je bio civilizirano mjesto u
usporedbi s prizorima bijede koje je vidjela u ovom kampu. U kuu u starom gradu vratila
se puna nove zahvalnosti na ovom krovu nad glavom.
inilo se da je Katerina ipak bila u pravu i da su joj majka i sestra u Ateni. Amerikanka
joj je rekla da su i ondje stotine tisua izbjeglica, od kojih mnogi i dalje bez stalne adrese,
ali da e vidjeti moe li to napraviti da im pomogne. U meuvremenu je Eugenia
uvjeravala Katerinu da nee odustati od potrage. Sljedeeg su tjedna otputovale u drugi
kamp, smjeten malo dalje od Soluna.
Maria i Sofia su oko sebe imale mnogo ljudi voljnih da se brinu o njima. Nekad bi otile
jesti s Olgom i Dimitrijem, drugi bi ih put kyria Moreno pozvala k sebi pa bi ondje jele
drugaiju hranu. Saul Moreno obino bi se vratio kui oko pet i tada bi sjedili rame uz
rame za stolom u kuhinji. Malena baka, katkad odjevena u krznenu jaknu, tiho bi vakala
u kutu. Kaos je bio ugodan, a hrana jo bolja.
Nekoliko dana nakon to su se Eugenia i Katerina vratile iz svoje neuspjene potrage,
umorne od putovanja i nedostatka bilo ega jestivoga u kui, obitelj Moreno nastavila ih je
pozivati na objede. Uivale su u atmosferi njihova doma, s bakom odjevenom u
tradicionalnu haljinu i njezinim povremenim mumljanjem lirskoga ladina.
Saul Moreno uivao je u tome to ima publiku za svoje opetovane prie o dolasku
idova iz panjolske. Jedne ga je veeri uhvatila nostalgija za vremenom koje nije sam
proivio, ali u ijem je naslijeu uivao. Sjetno je priznao Eugeniji da dvadeseto stoljee,
barem dosad, nije bilo najbolje vrijeme za njih te da je ivot bio bolji prije 1912., dok je grad
jo bio dijelom Osmanskog carstva. Muslimanske vlasti bile su mnogo tolerantnije prema
idovima od pravoslavnih Grka, koji su nedjelju proglasili slubenim danom za odmor i
zanemarili vanost abata. Djeca su se u dosadi mekoljila, kaljucala, pomicala u
stolicama, umorna od njegovih asocijacija.
Ne kaem ja da je sad loe, rekao je naginjui se prema Eugeniji. Samo nije ono to
je bilo prije Poara. A onda su i svi muslimani otili, kao to zna. To nije pomoglo. Zbog
svih tih promjena postali smo manjina, to nam je zadalo nove probleme, naravno.

- 78 -

Hajde, dragi, nemoj se previe zamarati time. Kyria Moreno potapala ga je po ruci.
Sad nije tako strano. Ne smije Eugeniji dosaivati svime time.
Elias je suspregnuo zijevanje, a njegov ga je stariji brat laktom ubo u rebra.
Uope mi ne dosauje, odgovorila je Eugenia. Ohrabrujue je znati da nismo prvi i
jedini koji su ovamo stigli bez svojih domova.
Sigurno niste ni prvi ni jedini. A moda ete tek doivjeli svoje zlatno doba.
U to sumnjam, rekla je Eugenia. No dobro je dok je ovako kako je sada. Samo da se
vrati jo mueva...
Posao se u kui nagomilao dok Eugenije nije bilo. Nakon to je oprala pod, uhvatila se
zahtjevnog procesa pranja plahti. Spazivi mogunost da meusobno udaranje mokrom
tkaninom pretvore u igru, Maria i Sofia sretno su se uhvatile cijeenja velikih bijelih
pamunih krpa. Zatim je Katerina pomogla Eugeniji prebaciti ih preko ueta za suenje.
Kad je posao bio gotov, sve su ule unutra.
Katerina, rekla je Eugenia, hoemo li sjesti i napisati pismo tvojoj majci? Ona
gospoa iz Amerike kae da e joj ga pokuati dostaviti.
S balkona su se njihove plahte vijorile na svjeem zraku.
Mnogo kilometara dalje, u Ateni, Katerinina je majka takoer vjeala svoju robu na
ue. U raskonom okruenju atenske Opere prebacila je vlanu bluzu preko ruba balkona.
Diljem glavnoga grada, izbjeglice su bile smjetene u kole, kazalita i crkve te svugdje
gdje su mogli nai sobu u koju bi mogli staviti svoje stvari i prenoiti.
Zgrada Opere bila je posljednja od takvih javnih institucija koja je otvorila svoja vrata
izbjeglicama. Nou su ljudi spavali jedni uz druge na tvrdoj, izgrebenoj pozornici ili na
kripavim barunastim sjedalima u parteru. Veim obiteljima bile su dodijeljene loe kao
privremeni domovi. Cijeli im je teatar zavidio na privatnosti i tapeciranom podu.
Neko elegantna zgrada sad je izgledala kao odlagalite otpada i vonjala je kao
kanalizacija. Nije bilo tekue vode, a povremeno bi netko pokuao zapaliti vatru za
kuhanje, dodajui zadah tinjajueg baruna ve postojeem repertoaru odurnih mirisa.
Zenia i njezina beba dobile su prostor u garderobi zajedno s majkama s malom djecom.
U tom istom dijelu bili su jo neki njihovi nekadanji susjedi iz Smirne. Nekako su se
uspjeli drati zajedno jo otkako su pobjegli iz svojih domova. ene su tjeile Zeniju zbog
gubitka keri i uvjeravale je da e se ponovno ujediniti, obeavajui joj da e uiniti sve da
joj u tome pomognu. Teko je zaboravljala da su upravo one bile te koje joj nisu dopustile
da napusti maleni brod kad je shvatila da Katerina nije s njima. Do ovog se dana pitala
zato ih je uope sluala. Bilo joj je teko oprostiti im. Zbog toga je nije naputala
ogorenost.
Tijekom mjeseci Zenia je shvatila zato su se onako grevito brinule da e prevrnuti
brod. Nisu bile zabrinute za svoje ivote. Uspjele su spasiti nekoliko relikvija i ikona iz
mjesne crkve u Smirni te su, jo tada, planirale izgraditi novu od komadia stare. Ovi
nezamjenjivi ostaci njihova prolog ivota leali su na dnu amca i bile su spremne uiniti
sve to mogu da je sprijee u tome da ugrozi njihov opstanak. To je bio jedini razlog zbog
kojega su stale izmeu nje i Katerine.
Zenia je pokuala izbaciti ove misli iz glave. alovala je za pokojnim suprugom i
nestalom keri te je jedanput na dan naputala bunu bijedu Opere kako bi otila u
oblinju crkvu. Kad je ljubila staklenu plou koja ju je dijelila od Panagije, pitala se koliko je
ondje otisaka njezinih usana. Svaki je dan dolazila moliti za jedno te isto: znanje. Bila je u
koroti a da nije znala je li njezina voljena mrtva.

- 79 -

Je li Katerina pobjegla od osvete turske konjice? Zenia je htjela znati samo da ili ne.
Prie o organiziranom silovanju i dekapitaciji brzo su se proirile izvan Smirne. Htjela je
znati samo je li njezino dijete ivo ili mrtvo, koliko god boli to saznanje donijelo.
Prialo se o trajnim novim domovima za one koji su bili smjeteni u Operi. A to je
probudilo uzbuenje. Zenia je matala: imat e ognjite, vanjski zahod, stol i stolce,
kolijevku za bebu i kau za Katerinu. Kao da joj eli razbuktati fantazije, jedna od susjeda
u dvorani za presvlaenje rekla joj je za neke ljude koji bi je mogli spojiti s keri.
Moda bi je mogli pronai i dostaviti joj pismo. Zato ne pokua i vidi to e biti?
Nema zla u tome a pokua, zar ne?
Sutradan je dola u urod Povjerenstva za smjetaj izbjeglica.
Moja je djevojica premalena i ne zna itati, objasnila je eni za stolom, ali netko bi
negdje mogao znati njezino ime i gdje se nalazi...
Da, rekla je ena ponavljajui Zenijine rijei kao papiga, samo s tvrdim francuskim
naglaskom. Netko negdje mogao bi znati...
ena je ravnoduno pogledala pismo i bacila ga na hrpu na svojem stolu.
Katerina Sarafoglou, pisalo je na omotnici. Neko iz Smirne.
Zenia nije gajila velike nade da e pismo doi do svojega odredita, ali to joj je drugo
preostalo? Bilo je to kao strijela ispaljena u gluhu no.

- 80 -

Dvanaesto poglavlje

Nekoliko je tjedana Katerina marljivo nastavila pisati svoja pisma, ali odgovora nije
bilo. To je nije obeshrabrilo. Bio je to dobar nain da vjeba pisanje. Svakih nekoliko
mjeseci, usprkos tomu to je njezin oaj zbog nemogunosti pronalaenja majke s
vremenom slabio, jaala je njezina vjetina oblikovanja slova. U jednosmjernoj je
korespondenciji biljeila to je radila i kako je provodila dane. Bili su to dnevnici vrlo
sretnog djeteta.
Svako od tih pisama Eugenia je nosila u ured Povjerenstva za smjetaj izbjeglica, iz
kojega bi ga zatim proslijedili u potanski ured. Eugenia je primijetila da Amerikanka vie
nije ondje i da se broj zaposlenika smanjio. ivot izbjeglica vie nije bio prioritet. Iako su
mnogi jo bili u kampovima, veina ih je bila primjereno zbrinuta u planski izgraenim
selima na sjeveru. Puke kuhinje ostale su otvorene, ali veina ljudi zaraivala je
sortiranjem duhana ili groica, vezenjem ili krojenjem. Oni koji su imali te vjetine dobili
su unosno zaposlenje.
Olga je posudila Eugeniji novac da kupi tkalaki stan pa je njezina mala kua bila
ispunjena ritminim zvukom vratila koje je, dok je vezla, prelazilo naprijed-natrag.
Ne elim da mi dug vrati u novcu, rekla joj je Olga, nego mi jednog dana, kad kua
bude useljiva, moe neto istkati.
Eugenia se nasmijeila. Novac koji je zaraivala tkanjem bio je jedva dovoljan da
pokrije njihovu hranu i odjeu, stoga je Olginu velikodunost i te kako cijenila. Vila je
polako dobivala oblik, ali proi e jo dugo dok ne doe vrijeme da vrati pozajmicu.
Katerinaje voljela gledati kako sagovi rastu pred njezinim oima. Blizanke su bile
manje zainteresirane. Tkanje ih je podsjealo na kuu, na stare dane prije dolaska u Grku.
Zvuk klik-klak i smotuljci prediva u hrpicama oko majinih nogu odvodili su ih na mjesto
koje su dosad ve gotovo zaboravile i nisu bile sigurne jesu li njihova mutna sjeanja gorka
ili slatka. Njihovo najivlje sjeanje bilo je ono na bijeg. Trenutak prije njega, njihova je
majka tkala.
Eugenia se opirala Katerininim molbama da joj dopusti da se igra sa stanom. Sagovi su
zahtijevali mirnu ruku, a svaka nepravilnost umanjivala im je vrijednost. Zato je Katerina
sjedila pokraj nje i zadovoljno radila na nekom vezivu, uz strune instrukcije kyrije
Moreno.
Iako nije svaki dan ila u radnju svoje obitelji, kyria Moreno je kod kue runo
porubljivala unutranje avove odjee napravljene u radnji njezina supruga. Uz dva sina i
bez keri, bila je oduevljena to Katerini moe prenijeti znanje o vezovima, koje je voljela,
i nadahnuti je da slika na obojenoj svili, ba kao to je to i ona radila kad je imala devet
godina. Tijekom mjeseci, Katerinini maleni prsti i otar vid poeli su stvarati jo delikatnije
vezove od onih koje je sama izraivala.
Obitelji koje su ivjele u Ulici Irini postajale su sve bliskije. Njihove su kue imale vrata,
ali ona nikad nisu bila zatvorena. Zimi je na njima visio debeli zastor koji je zadravao
toplinu unutra, a ljeti bi ga zamijenio tanji, kako bi kua uhvatila malo povjetarca koji je
puhao s mora. Ti su zastori znaili da i odrasli i djeca mogu dolaziti jedni k drugima bez
najave. Djeca su se uokolo kretala u oporu, a majke su prihvatile da u kui imaju ili

- 81 -

estero djece ili nijedno. Odnos meu njima bio je vie nalik na odnos izmeu brae i
sestara nego izmeu prijatelja.
Bila je to ulica koja je vrvjela od aktivnosti. Samo bi se Olga katkad zatekla bez ikakve
zadae. Ona je bila dama koja je ekala da svoju ulogu nastavi u vili, ali nije joj se urilo.
Jedanput na tjedan odvezli bi je u kuu da odabere boje. Cijelu je godinu provela dajui
naputke majstorima koji su radili na ureenju njezina novog doma. Soboslikari, ivai
zastora, stolari, tkalci sagova, svi su oni prolazili kroz kuu s pogledom na more. A kad bi
potpisali ugovor za narudbu, sve ih je doekalo iznenaenje.
Ne morate se uriti, rekla bi Olga slatko im se smijeei.
Svi iz viih slojeva solunskog drutva htjeli su da poslovi budu dovreni jo juer. Svi
osim kyrije Komninos. U gradu u kojemu su se bogati sve vie bogatili, a siromani
postajali sve siromaniji, oni s novcem zahtijevali su sve vie. Svi su obrtnici to
komentirali. Zbunjivala ih je ova ena koja je htjela da rade polako. Od nje su odlazili
eui glavu.
Komninosova su skladita zaraivala mnogo. Posao je stalno bio u uzlaznoj putanji i
Konstantinos je sad ve nestrpljivo udio za vlastitom novom kuom. Od poara je prolo
gotovo deset godina i, iako je njegov ivot s Olgom i Dimitrijem bio ureen onako kako je
to njemu savreno odgovaralo jer se mogao potpuno usredotoiti na posao, sad je svoj
status elio osnaiti spektakularnom vilom, s obitelji u njoj.
Dimitrija su nekoliko puta poveli da vidi novu kuu. inila mu se prijetei golemom.
Goleme sobe bile su vee od njegove uionice, a visoki stropovi podsjeali su ga na crkvu.
inila se hladnom i zasljepljujue bijelom i imala je udan miris koji nije mogao definirati.
Pavlini je rekao: Smrdjela je bijelo.
Pokuala je u njemu probuditi vie entuzijazma, ali uzalud.
Imat e veliku sobu, rekla mu je. A ja u ti kuhati divne delicije u svojoj novoj
kuhinji!
Dimitri je poeo strepiti zbog preseljenja u veliku kuu koja nije bila njegov dom, jer je
znao da e im stanovanje ondje donijeti velike promjene. Godinama je svakodnevno viao
Eliasa, Izaka, Katerinu i blizanke. Znao je da vie nee biti igara par-nepar, pares y nones i
njegove omiljene los palicos.
Otac mu je takoer rekao da e pohaati novu meunarodnu kolu u kojoj e uiti
francuski i upoznati drugaiju djecu. Nita ga od ovoga nije veselilo. Sviali su mu se
prijatelji koje ima i nije htio uiti jezik udne, strane zemlje.
Ni Olga nije uivala u ideji o povratku svojem usamljenom ivotu na obali: uasavala
se samoe, monaxije, a nedostajat e joj i divni ljudi koji su je nauili da gubitak,
razdvajanje i oekivanje tekih vremena mogu osnaiti ljude umjesto da ih uine slabima.
Pavlina je osjeala isto; osobito e joj nedostajati nevino traanje, koutsombolio, sa
enama iz ulice.
Stigao je i dan kad su se konano pakirali za odlazak. Iako im je odredite bilo udaljeno
samo dvadeset minuta pjeice, osjeaji koji su se u njima mijeali bili su prikladniji
preseljenju u drugu zemlju. Pred njihovim su vratima na kolica skupljali kutije koje su se
nakupile tijekom godina, a sjajni crni automobil ekao ih je na dnu ulice. Nije mogao ui u
usku Ulicu Irini, no svi su bili svjesni da vreba ondje, ekajui da Olgu odvede njezinu
starom ivotu, a Dimitrija njegovu novom. Dimitri se sveano rukovao s prijateljima, a
samo je Eliasa, svojeg brata po mlijeku, primio u vrst zagrljaj. Dok su se opratale, ene
su ridale bez srama.
Moda posljednji put, djeak je dopustio majci da ga uhvati za ruku dok su se
udaljavali od svojega sretnog doma.

- 82 -

Iako nije sa sigurnou znala da je Katerina uope iva, Zenia joj je nastavila pisati.
Prolo je vie od etiri godine otkako su pobjegle iz Smirne, a njihova meusobna
korespondencija leala je nedostavljena u potanskom uredu u predgrau Atene. Deseci,
moda i stotine tisua drugih nedostavljenih pisama lealo je u hrpama kao svjedoanstvo
golemog broja ljudi razdvojenih od svojih obitelji ili bez stalne adrese.
Operaciju je vodio pedantan, gotovo opsesivan ef pote koji je inio sve da pisma
dou do odredita. Samac u pedeset petoj godini, ivio je s majkom udovicom, a ivot
posvetio uenju stranih jezika. Znao je itati francuski, talijanski, bugarski i engleski, a
nauio je i nekoliko alfabetskih sustava drugih jezika, spreman da svlada i njih. Sve je to
znanje crpio iz knjiga koje je itao uz svjetlo svijee u istoj polumranoj sobi u kojoj se prije
mnogo godina rodio. Pod njegovom upom srebrne kose bio je mozak takve viejezine
izuzetnosti da su se s njime katkad konzultirali sveuilini profesori i politiari. Nije,
meutim, imao nikakvih drugih ambicija osim obavljati posao koji mu je bio zadan:
omoguiti pismima da dou do primatelja. Golem priljev stanovnitva u Grku i opa
selidba bili su mu velik izazov.
Kad je ve nestalo mjesta, nije imao drugog izbora nego posegnuti za drastinim
mjerama. A za njega je to znailo otvoriti omotnicu i zai u privatnost poiljatelja. Za
ovjeka koji je tako predano potovao pravila, ovo je bilo probijanje posljednje granice.
Kad ni to ne bi imalo uinka, morao je napraviti jo jedan korak i rijeiti se
korespondencije, to je za njega znailo prihvaanje potpunog poraza, a zbog toga onda ne
bi mogao spavati.
U golemu skladitu punom kutija naslaganih od poda do stropa (a svaka je bila
naslovljena), ef pote radio je do dugo u no, obino revidirajui najstarija pisma. Jednog
mu je dana mozak radio s osobitom otrinom, stvarajui veze i prisjeajui se pisama za
koja je znao da su u tom skladitu.
Neka su od njih bila oznaena prema marki, neka prema odreditu, neka prema staroj
adresi poiljatelja u Maloj Aziji. Katkad bi se u naletu inspiracije prisjetio gdje je tono
vidio pismo koje bi moglo imati veze s odreenim imenom.
Katerina je na omotnicama pisala: Zenia Sarafoglou, Atena. ef pote primijetio je
takoer i pisma upuena Katerini Sarafoglou, neko iz Smirne. Jesu li ove dvije bile u
vezi? Velika je vjerojatnost bila da nisu, budui da je ovo prezime bilo esto, no svejedno je
paljivo otvorio pisma iz obiju kutija i pogledao adrese s kojih su poslana.
Uoio je da su pisma upuena Katerini pisana iz dijela Atene u kojemu su uglavnom
bile smjetene izbjeglice iz Smirne. Tu su etvrt sad zvali Nova Smirna. Potom je
paljivo otvorio pismo sa solunskom markom. Unutra je vidio velika, ali itka slova
napisana djejom rukom. Na vrhu je bila adresa Ulica Irini 5, a na dnu potpis
Katerina.
Srce mu je malo poskoilo. Nije mogao biti posve siguran da pisma odgovaraju, ali
dlanovi su mu se poeli znojiti kao u detektiva koji je slijedom trenutanog nadahnua bio
na putu rjeenja zloina. Pisma je poslao kolegi u Solun, uz napomenu pokuaj s ovom
adresom.
Nekoliko tjedana poslije Eugenia je zaula kucanje na vratima.
Znam da ovo nije vae prezime, rekao je potar, ali... Pruio joj je paket, ali nije ga
putao. Znate li nekoga po imenu Sarafoglou? upitao je.
Pogledala je ime i kimnula.
Nekoga onda eka puno itanja! vedro je rekao prije nego to se okrenuo da ode.
Vrpcom je bilo vezano najmanje trideset ili etrdeset pisama. Eugenia je pogledala
elegantni rukopis. Uzdahnula je. To je ono to je Katerina ekala sve ove godine. Eugenia

- 83 -

ju je poticala na to da uva uspomene na svoju pravu obitelj, no sada kada je u rukama

drala klju njihova ujedinjenja, shvatila je koliko se bezumno vezala za djevojicu.
Tjednima joj kroz glavu ne bi prola misao da Katerina nije njezina bioloka ki. Odloila
je pisma na najviu policu, pokraj ikone pred kojom je stalno gorjela lampica, i ondje su
nekoliko dana stajala nedirnuta.
Jednog poslijepodneva, nekoliko dana poslije, Eugenia je otila u oblinju crkvu Agiosa
Nikolaosa Orfanosa, muena krivnjom to Katerini jo uvijek nije dala pisma. Opravdala
se milju da e ona uzrujati djevojicu. Dola je moliti Panagiju da je uputi.
Kad se vratila kui, poela je pripremati veeru, ali pisma joj nisu izlazila iz glave.
Bacila je pogled prema gore da se uvjeri da su jo uvijek ondje. Neto joj je zapelo za oko.
Prvi put otkako je prije otprilike etiri godine upalila uljnu lampu ispred ikone, svjetlo se
ugasilo. Bio je to znak. Bog je ljut na nju jer uskrauje Katerini majina pisma.
Djevojice su se vratile kui sat vremena poslije. Nakon dugog hoda iz kole, sve su
bile gladne. ini su pojele, Eugenia je rekla blizankama da odu gore i, pokuavajui sakriti
tjeskobu, objavila Katerini da ima neto za nju.
Stigla su neka pisma za tebe, rekla je. Nisam ih otvorila budui da su adresirana na
tvoje ime, ali mislim da bi mogla biti od tvoje majke.
Moje majke! poskoila je Katerina. Gdje su? Gdje su?
Eugenia je ve prerezala vrpcu i posloila pisma po datumima na marki.
Evo ih, rekla je stavljajui ih na stol u dvije hrpe.
Katerina je buljila u njih, odjednom zakoena strahom. Bila su to pisma od ene koju
vie nije poznavala, i u tom je trenutku shvatila da se ne sjea majina lica. Da su se
mimoile na ulici, moda je ne bi prepoznala.
Eugenia joj je poela itati, povremeno preskaui reenicu ili dvije ako je osjetila da
tako treba. Iako je Katerina sve bolje itala, nije jo mogla proitati neravni rukopis koji je
tekao niz stotine stranica.
Prvih desetak majinih pisama bilo je napisano vedrim, poletnim tonom. Bilo je u njima
mnogo banalnih primjedbi o putovanju iz Smirne u Atenu. Pisma su napisana bez pomisli
da bi ikad mogla dosegnuti svoje odredite i zvuala su kao izvjetaji o oputenom
putovanju nakon kojega e se ponovno sresti. Na svakoj su stranici bile brbljave opaske o
onome to e raditi kad opet budu zajedno, o haljinama koje e saiti Katerini, o kapicama
i ovratnicima koje e napraviti za bebu i o novim uzorcima svojih veziva.
Opisala je to se dogodilo njoj i Artemis kad su stigle u Atenu. Bilo je to sasvim
drugaije iskustvo od onoga Katerine i Eugenije, osim u jednome: u pomoi koju su im
pruile humanitarne organizacije.
Bez tih ljudi, pisala je Zenia, ivot bi bio nemogu.
Ne moe ni zamisliti gdje su nas doveli! Ovo nije ni slino obinoj kui. Zove se
Opera i jedna je od najveih zgrada u Ateni. Ovdje se izvode predstave, ali umjesto
da govore, glumci pjevaju. Pjevai nose velike haljine, a ljudi koji ih dolaze gledati
takoer su odjeveni u vrlo lijepu odjeu. (Samo to, dok smo mi ovdje, nema
predstava.) Sve je crveno i zlatno: crveni sag i crvene stolice i golemi crveni
barunasti zastor sa zlatnim vezom i najveim resicama na svijetu. Zamisli samo
kako bi izgledala kua nekoga divovskog kralja. Eto, takvo je mjesto na kojemu smo
sada. Sve je divovsko, a mi emo ostati u ovoj raskonoj zgradi sve dok nam ne
pronau trajni smjetaj.

- 84 -

ivot u zgradi Opere, sudei prema ovim pismima, bio je pun veselja, druenja i
udobnih tapeciranih stolica. Zadivljena, Katerina je sluala majin opis mjesta napuenoga
obinim ljudima koji su doli na poziv bezopasnog monarha nadljudske veliine. Pomisao
na kolosalne kotlove iz kojih su im vadili obroke upotpunjavala je sliku ivota pod
okriljem gostoprimstva nevidljivoga, dobroudnog diva. Ni u jednoj reenici Zenia nije
spomenula bijedu stvarnosti.
Naravno, nismo cijeli dan u Operi. Katkad idemo van i eemo se ulicama,
istraujemo Atenu.
Zenia je takoer izbjegavala tono opisati ulice prenapueno ga glavnoga grada.
Paljivo je izostavljala detalje o prosjacima i prostituciji, iako to Katerini ne bi bilo
nepoznato. Solun je imao mnogo istih problema. Umjesto toga, pisala je o velikim
trgovima i spomenicima koje su u udbenicima vidjela ak i djeca odgajana u Smirni.
Gore na velikoj stijeni iznad grada stoji jedna od najstarijih i najvanijih
graevina na cijelome svijetu. Zove se Partenon i nekada je bio hram. Njegova je
slika bila na naslovnici slikovnice koju si imala kad si bila mala. Kad zalazi sunce,
okupan je jantarnom svjetlou i izgleda kao da gori.
Katerina je sjedila za malim stolom, oko kojega se vrtjelo sve u ovoj kui, i gutala svaku
majinu rije. Katkad se majin glas inio tako bliskim, kao da ga zaista uje. Katkad joj se
inilo da slua neku glazbu koja je dopirala s takve udaljenosti da je morala nauliti ui i s
naporom hvatati njezine note.
Pisma su bila zainjena imenima ljudi iz Smirne kojih se Katerina mutno prisjeala.
Unutar prie o Zenijinu trenutanom ivotu, ponovno su joj postali bliski.
Nakon prvih desetak bezumno prponih pisama ispisanih u mjesecima neposredno
nakon njihova odlaska iz Smirne, dolo je do rupe u korespondenciji.
Nakon te pauze, pisma su opisivala novo selo u koje su se preselile. Zenia je priznala
da su svi na kraju bili sretni to su se iselili iz divove kue.
Dopustio je da nastane prevelika guva, napisala je, a to novo mjesto izgraeno za
nas mnogo je prostranije, izgleda kao normalno selo s malim kuama i ulicama. Moramo
dijeliti kuu s jednom majkom i njezinom keri, ali djevojice se dobro slau.
Eugenia je naslutila da su se djeca prirodno i sretno zajedno igrala i druila, no da s
majkama to nije bio sluaj. Takav nametnuti suivot rijetko se pokazao kao sretno rjeenje
za strance.
Jedan od rijetkih mukaraca u zajednici kojom su dominirale udovice pitao je Zeniju
hoe li se udati za njega. Angelos Pantazoglou ivio je sa svoje troje djece u kui preko
puta njihove (ena mu je umrla pri posljednjem poroaju).
Budui da je meu izbjeglicama bilo dvostruko vie ena nego mukaraca, Zenia je
znala da je ovo bila jedinstvena prilika da svojim kerima osigura oca. Tako je jednog
petka drugi put u ivotu pila iz zajednikog vra i na glavi osjetila blag dodir vjenane
krune, stephane.
U pismu je keri opisala debelog sveenika koji se bio toliko zapuhao da je jedva uspio
napraviti tri obvezna kruga oko oltara. Pisma napisana manje od godinu dana poslije toga
izvjetavala su o sinu, bratu za tebe i tvoju sestru, entuzijastino je pisala, i, naravno, za
drugu brau i sestre, suprugovu djecu iz prijanjeg braka.
Eugenia gotovo da nije stala dok je itala ta pisma. Njihova pria kao da je zahtijevala
neprekinut tijek. Katerina je nijedanput nije prekinula, osim kad ju je zamolila da joj
ponovi imena njezine polubrae: Petros, Froso, Margarita i beba Manos.

- 85 -

Pisma su uvijek zavravala rijeima: Ako te ovo pismo pronae, Katerina, nadam se
da e te vratiti nama. Priam Artemis o tebi i ona me svaki dan pita za tebe. Mislim da joj
je teko shvatiti da ima sestru koja nije ovdje.
Kad je Eugenia dola do zadnjeg pisma, bila je ve pono. Katerina bi dotad obino ve
zaspala, ali te je noi bila potpuno budna i gotovo izvan sebe od uzbuenja.
Nali smo je! rekla je. Ponovno u vidjeti svoju mamu!
Eugenia se prisilila na osmijeh. U sebi je ridala.
Nekoliko dana poslije, potar je pronaao Zeniju u Ateni i isporuio joj paket pun
pisama koja joj je Katerina godinama pisala. Nije ih trebalo razvrstati po datumima jer je
razvoj vjetine oblikovanja slova, od prvih nespretnih pokuaja do gotovo odrasle tenosti,
itatelju pokazivao koja su pisma nastala prije, a koja poslije.
Bila su puna zadovoljnih opisa njezina ivota u Solunu, a kad je Katerina pisala o eni
koja je o njoj skrbila sve ovo vrijeme, Zenia je osjetila iznenadan snani alac ljubomore.
Osjeaj se pojavio svaki put kad je na papiru vidjela ime Eugenia, nije si mogla pomoi.
Dok je itala pisma, upoznala je Karayanidise, Kommnose i obitelj Moreno, kao i
mnoge druge ljude kop su ivjeli u njezinoj ivopisnoj ulici. Katerinina strastvena ljubav
prema ivu i aroliku gradu Solunu izbijala je iz svake napisane rijei.
Svojemu posljednjem i najsvjeijem pismu djevojica je priloila rupi na kojem je
paljivo izvezla majino ime. Zenia se nasmijeila, sretna to vidi da joj je ki nastavila
obiteljsku tradiciju. Njezine su se vjetine sad svodile na ivanje puceta na jeftine koulje
koje je potom pakirala za prodavaa koji ih je prodavao na trnici.
Hoemo li pisati, hoemo li pisati? nagovarala je Katerina sljedeih dana, uzbuena
to e konano poslati pismo za koje zna da e biti isporueno.
Njezino je pismo bilo popis pitanja. Htjela je znati vie o sestrama i brai, o tome kako
pronai njihovu kuu i kad moe doi. Eugenia je u Katerininu omotnicu stavila i svoje
pismo, u kojemu se kratko predstavila i upitala Zeniju to im je sljedee initi.
Sad kad su imale pravu adresu, pismu nije trebalo dugo da stigne na odredite, pa je
ve za nekoliko tjedana potar opet kucao na vrata kue u Ulici Irini.
Zenia je adresirala svoj odgovor na Eugeniju, ali u omotnici su bila dva pisma, jedno za
nju, a drugo za Katerinu.
Eugenia je svoje proitala prije nego to su se djeca vratila iz kole. Zenia je objasnila
svoju situaciju. Sad je imala petero djece na brizi. Njezin se suprug posebno odnosio
prema svoje etvero djece, dok je malu Artemis maltretirao, kao to su to inila i neka od
djece. Kad je Zenia prosvjedovala protiv ove nepravde, oamario ju je. Udarci su poeli
ostavljati modrice, ali ona ih je skrivala odjeom. Iako je njihova slabana kuica imala
tanke zidove, druge se obitelji nisu htjele uplitati. Ono to se dogaalo iza zatvorenih vrata
smatralo se obiteljskim poslom.
Moram ti rei istinu o svojoj situaciji, kyria Karayanidis. Nita me ne bi usreilo
vie nego da ponovno vidim Katerinu, ali vjerujem da s tobom u Solunu moe imati
bolju budunost nego u Ateni. Znam da su vremena teka, ali bi li je mogla uvati
jo malo?
Kad je Katerina dola kui, pismo ju je ekalo na stolu. Uzela ga je s velikim
uzbuenjem.
Hoe li mi ga proitati? cijuknula je. Ne znam itati njezin smijean rukopis.

- 86 -

Naravno, mila, rekla je Eugenia. Sjednimo.

Duboko je uzdahnula i poela.
Moja draga keri, bilo mi je tako drago to sam primila sva tvoja pisma. Zvui
kao da je tvoj ivot sretan i ispunjen zadovoljstvom, a Solun je zasigurno predivan
grad. ivot u Ateni nije tako lagan. Imamo jako malo mjesta i borimo se da
nahranimo sve.
Eugenia je zastala. Nasluivala je ono to slijedi.
Koliko god udim za tim da te vidim, htjela bih da dvaput razmisli o dolasku
ovamo. Odvagni sve to ima u svojem ivotu i ako je to to ima dobro, ako si
okruena dobrim ljudima, onda bi to moda trebala uvati. Ono to ima i to
poznaje katkad je mnogo bolje od nepoznatoga.
Eugenia je podignula pogled. Djetetove su oi bile pune suza. Primijetila je da Katerina
nehotice miluje oiljak na ruci, to je bila automatska reakcija na sve to ju je inilo
napetom ili uzrujanom. Eugenia je osjeala tjeskobu iza ovih redaka i znala je to Zenia
pokuava rei svojem djetetu. Obje ih je jednako alila. Katerina je bila premala da sama
napravi taj izbor, ali bio je ondje, crno na bijelom, napisan u pismu koje je lealo pred
njom.
I prije nego to je Eugenia dovrila itanje, Katerina je spoznala neto. Nije vie znala
koja je od ovih ena doista njezina majka: ona koja joj je itala ili ona koja joj je pisala.
Zadrala je tu misao za sebe, ali elja da ode u Atenu, koju je tako dugo i tako duboko
osjeala, poela se rasplinjavati.

- 87 -

Trinaesto poglavlje

Neko je vrijeme tuga bila Katerinina stalna druica. Doekivala ju je svakog jutra kad
bi se probudila i ostajala s njom cijeli dan. Pratila je u kolu i iz kole i bila uz nju dok se
igrala s prijateljima. Katkad ju je slijedila i u snove, pa se budila lica prekrivenoga suzama.
Kad je bila mala, nauila je biti hrabra pa se odluila rijeiti drutva ove neeljene
prijateljice. Eugenia ju je pomno promatrala i, nakon vie tjedana, primijetila da joj se vraa
osmijeh na lice.
Otprilike u isto vrijeme kad je Katerina izgubila nadu da e vidjeti majku, izgubila je i
jednoga od svojih najbliih prijatelja. Ulica Irini nije bila ista bez Dimitrija. I on i njegova
majka iz razliitih su razloga prekrili obeanje da e ih dolaziti posjeivati.
Dimitriju su nedostajali njegovi prijatelji. Nova ga je kola odvlaila u drugom smjeru,
iza Bijelog tornja prema golemim vilama u Ulici Olge Vasilis. Mnoge od njih imale su
tornjie i kupole te dvostruko stubite koje je nudilo dva mogua naina dolaenja do
ulaznih vrata. Izgradili su ih imuni trgovci koji su htjeli oglasiti svoj uspjeh, ako ne i
dobar ukus. Pokraj tih je graevina ak i Komninosova vila izgledala skromno.
Nedjeljom bi se Katerina, Elias, Izak i blizanke etali do mora, a Dimitri bi ih vidio kroz
goleme prozore primae sobe na prvom katu svoje kue.
Smijem li malo izai? upitao bi majku.
Samo se vrati kui do veere, odgovorila bi. Otac ti se vraa u osam.
Mu joj je esto izbivao po cijele dane i provodio vrijeme u skladitu ili u uredu. Znala
je da Konstantinos to ne bi odobrio, ali ona je rado doputala Dimitriju da se odmori od
uenja. Uz dvanaestak kolskih predmeta, jo je uio francuski, njemaki i engleski. Njegov
je otac imao velike ambicije u elji da Dimiti i dobro naui te jezike i bilo mu je stalo da na
tome mnogo radi.
Ako elimo unaprijediti posao, Dimitri, to su jezici koje e morati znati. Sad se
orijentiramo na Europu i Ameriku. Kupujemo od Istoka, a prodajemo Zapadu. Na tome
emo zgrnuti bogatstvo.
Olga se katkad pitala to pod time misli. Koliko novca taj ovjek moe htjeti?
Prvih nekoliko dana nakon povratka u svoj iznova sagraeni dom, Olga je primjeivala
da Dimitriju strano nedostaje drutvo starih prijatelja pa ga je nagovarala da ih ode
posjetiti. Iako su je njezini vlastiti rastui strahovi drali podalje od Ulice Irini, nije htjela
da joj sin izgubi vezu s prijateljima.
Jednog ih je dana spazio na etnici i istrao da im se pridrui. Olga je s balkona gledala
grupu.
Promatrajui gomilu ljudi koji su se mimoilazili dolje na promenadi, duboko je osjeala
vlastitu samou. Dio nje udio je za tim da bude meu njima. Prizor njezina sina
okruenoga prijateljima i jo stotinama drugih ljudi, koji su se razmiljeli na taj sunani
vikend i uivali u opojnoj kombinaciji topline, povjetarca i svjetla, bio joj je blizak. Njezin
osjeaj da je zatvorena, ne samo unutar zidova kue nego i u svojoj koi, stvarao je
nevidljivu barijeru koja ih je razdvajala.
Nije vie mogla izai iz kue. Ljeti joj je vruina bila nepodnoljiva, a zimi joj je vlaga
zadavala kostobolju. Nisu to bile jedine izlike. etiri zida ove velianstvene kue bila su

- 88 -

kao kavez u kojemu je bila na sigurnome. Donosili su joj hranu, ivali joj odjeu, frizer ju je
ureivao kod kue i sad vie nije bilo potrebe da ispraa sina i pomae mu u dolascima i
odlascima. Od odlaska iz Ulice Irini, vanjski je svijet postao mjesto koje ju je ispunjavalo
iracionalnim strahom. Oklijevanje da izae iz kue prometnulo se u pravi uas.
Konstantinosa Komninosa nije dirala enina tiha fobija. esto je dovodio vane klijente
na veeru i u tim je prilikama Olga uvijek bila besprijekorna, i izgledom i ponaanjem.
Zimi je nosila haljinu ivanu po mjeri, koja je pokazivala kvalitetu teih luksuznih
materijala za koje se Komninos specijalizirao, a ljeti bi se okrenula laganijim haljinama.
Katkad, ako je klijent bio jako vaan, kroja bi joj saio neto posebno za tu prigodu. Kad
ih je, na primjer, jedanput posjetio francuski modni dizajner, Olga ga je primila u crvenobijelo-plavoj haljini. Dimitri je te veeri ak izrecitirao jednu francusku pjesmu.
Olga je prestala gledati kad su djeca nestala iz vidokruga. Zamiljala ih je kako prstima
jedu slatka peciva trigona i pijuckaju limunadu kupljenu kod ulinog prodavaa, ba kao
to je i ona to radila kad je bila dijete. Zatvorila je prozorske kapke i povukla se u tamu
sobe kako bi se odmorila. Kad se Dimitri vrati, lice e mu biti opaljeno suncem i smijehom.
Izak se uvijek pobrinuo da se djevojke vrate kui na vrijeme. Preuzeo je odgovornost za
sve njih, a Eugenia je bila sretna znajui da se snaan, sposoban mladi brine o njihovoj
sigurnosti. Sofia i Maria imale su etrnaest godina i ve su gotovo dosegnule dob kada
vani ne bi smjele biti same, bez pratnje.
Blizanke e uskoro napustiti kolu. Obje su ve objavile da ne ele krenuti majinim
stopama i postati tkalje. Htjele su biti vani. Na majin uas, rekle su joj da ele raditi na
sortiranju lia duhana. Jedan je poljoprivrednik posjetio njihovu kolu kako bi
promovirao taj posao, a Sofia i Maria su bile na njegovu popisu regrutiranih.
Ali, zato ne elite stei neku vjetinu? zdvajala je njihova majka. Ako sad ponete
uiti, do dvadesete ete ve biti strunjaci. Zar ne elite to?
Ne elimo sjediti u mranoj kui do kraja ivota, odgovorila je Sofia.
A ovako emo biti s mnogo drugih ljudi, rekla je Maria.
I platit e nam ono to napravimo.
Ali, isto je i s tkanjem, rekla je Eugenia. I meni plate za svaki sag koji napravim.
Ali sag se pravi mjesecima!
To ne znai da svaki mjesec ne dobijem vie nego ove djevojke koje svakog tjedna
plaaju za razvrstavanje duhana!
inilo se da je netko dobro odradio posao i uvjerio djevojke da njihova budunost lei
u golemoj industriji duhana, koja je cvala u sjevernoj Grkoj.
Katerina se stisnula u kutu. Jo je bila premalena da bi je poeli salijetati uzgajivai
duhana koje su pustili u kole, a ak i da nije, ona ne bi bila otvorena za njihovu
propagandu. Kad god bi ovakve rasprave zakuhale, ona bi kliznula susjedi.
Roza Moreno voljela je kad bi joj dola Katerina. Uvijek je bila zaposlena, neovisno o
dobu dana, no uvijek je rado avrljala uz posao. Tog je dana dovrila i uredno spakirala
cijeli stalak pun sakoa, priivi puceta i napravivi besprijekorne rupe za njih (a ako je bila
rije o dvostrukom kopanju, trebalo ih je priiti desetke, ukljuujui i one malene na
manetama). Na kraju bi priila satensku oznaku s natpisom Moreno i sinovi, vrhunski
solunski krojai.
Svaki put kad neto saijem i proitam te rijei, rekla je Katerini, osjetim ponos.
Prvi Moreno koji je pokrenuo taj posao bio je Saulov pradjed, a vjetina se prenosila
dalje s koljena na koljeno kroz tri generacije. Njihova e dva sina nastaviti i u etvrtoj.
Roza Moreno vei je dio dana provodila radei s tkaninama: vunom i tvidom zimi, a
ljeti s lanom. Vie od tisuu puta, Katerina ju je gledala kako precizno i ritmino obrubljuje

- 89 -

rupu za puce. Opinjavao ju je prizor ene koja radi poput stroja. No to nije bio razlog
zbog kojeg je dolazila ovamo.
Osim u izradi zavrnih detalja na odijelima, Roza se specijalizirala za fino kukianje i
ukrasni vez. Neki su je imuni Europljani cijenili zbog toga, a ona je uivala u prenoenju
te vjetine na malu djevojicu s najdelikatnijim prstiima koje je ikad vidjela. Pouavala je
Katerinu svemu, od osnovnog pravila da kou ruku mora njegovati tako da bude glatka i
da nita za nju ne zapinje, pa do vanosti toga da se svila veze na ispravan nain kako bi
pratila tkanje materijala. Ovi su detalji zanata bili temelj; kad ga jednom usvoji, nikad ga
ne izgubi.
Vrlo brzo Katerina je poela kopirati neke vezove svoje uiteljice, tako da ih ni sama
Roza nije mogla razlikovati. Kyria Moreno bila je strunjak, ali Katerina, njezina uenica,
bila je udo od djeteta.
One veeri kad je svaa oko rada na poljima duhana bila u punom zamahu, kyria
Moreno joj se, kao i uvijek, obradovala. Znailo je to da sakoe moe staviti na stranu i
predati se svojoj pravoj strasti.
Zdravo, Katerina!, rekla je. Kako si danas?
Jako dobro, hvala ti, kyria Moreno. A kako je danas kyria Moreno?
Kimnula je bradom prema uglu u kojemu je uvijek sjedila svekrva kyrije Moreno.
Starija je gospoa bila vrlo tiha tih dana i veinu vremena nije pokazivala da je svjesna
onoga to se oko nje dogaa. Bila je kao lutka od voska, odjevena u najfiniju tradicionalnu
sefardsku haljinu koja je izazivala divljenje kao kakvo umjetniko djelo.
Dobro smo, zar ne, kyria Moreno?
Roza Moreno imala je naviku obraati se svekrvi kao da govori u njezino ime, a taj
udni monolog esto se dogaao pokraj nepomine i naoko umrtvljene stare gospoe.
Hoemo li onda spustiti kutiju?
Katerina je privukla stolac visokoj polici i popela se na nj da dosegne drvenu kutiju.
Bila je velika gotovo kao ona, no uspjela ju je izvui s police i spustiti je u ruke kyriji
Moreno, koja ju je zatim stavila na sredinu stola.
Katerina je prela rukom preko poklopca, uivajui u glatkoj patini, i prstom pratila
preciznu sliku nara, koja je bila ugravirana na njezinoj povrini. Kutija je bila ovalna,
iznutra obloena blijedoruiastom svilom, a i unutranji dio poklopca bio je tapeciran.
Kutija je bila podijeljena na uredne dijelove u kojima su bile pule s bijelim pamukom za
ipku, vrpce finog tila, krpice svile pastelnih boja i pule veliine malog prsta, a s
unutranje strane poklopca bile su zadjevene igle, poredane po veliini.
Iz jedne od manjih kutija Roza Moreno izvukla je svileno donje rublje, pobono
umotano u rupi. Napravljeno je za ker bogatog klijenta, za njezino vjenanje. Nije se
tedjelo na haljini koja se ivala u radnji obitelji Moreno, kao ni na odjevnim predmetima
koje e nositi ispod haljine.
Obje su sjele za stol, jedna uz drugu kako bi Katerina mogla pratiti to Roza radi i
ponavljati to sama.
Moe li mi ih dodati?
Kad je Katerina podignula svilene gaice lagane poput perca, prole su joj kroz prste
kao hladna voda.
Izvoli, rekla je smijuljei se kad su pale na platneni stolnjak. Kao da ih i nema!
Ovo je najkompliciraniji materijal na kojem se uope moe vesti, rekla je kyria
Moreno. Nema na svijetu tako tanke igle kojom bi se moglo napraviti ita finije od
ovoga.

- 90 -

Katerina je imala vlastiti komadi crpe de Chinea na kojemu je radila. Ve je izvezla

rubove, a sad je poela vesti slova. Nakanila je dovriti cijelo ime na isti nain na koji je
njezina uiteljica vezla gaice. Treba biti izuzetno vjet i koncentriran da igla ue pod
pravim kutom i ne zguva tkaninu, ali djevojica je bila odluna, a vjetina kao da joj je
bila uroena.
Hoe li mi, molim te, udjenuti osmicu?
Debljina niti broj osam glatko e proi kroz tkaninu a da ne ostavi trag. Kyria Moreno
najprije je razdvojila svilu na dva dijela, a onda bi jedan od njih dijelila dalje, i tako sve dok
ne dobije niti tanje od ljudske kose. Zatim se pouzdala u Katerinin otar vid da svilenu nit
udjene u iglu. Nije pravila vorove kako bi krajevi ostali nevidljivo utkani u vezivo.
A onda su poele ivati. Umjetnost je bila u upisivanju imena u avove tako da izgleda
kao da je spontano ispisano kao potpis; bio je to stil koji je odjevni predmet inio potpuno
prilagoenim osobi koja e ga nositi.
Radile su oko sat vremena, a za to se vrijeme kroza zidove neprekidno probijao zvuk
svae. Roza je pjevuila dok je radila, tiho i ispod daha, povremeno pogledavajui kako
Katerina temeljito oblikuje ime, svakim se ubodom igle pribliavajui cvijetu kojim ga je
htjela zavriti.
To je savreno, glyka mou14. Besprijekorno, draga, rekla je Roza. Samo, ne misli li da
bi uskoro trebala poi doma?
Htjela bih prvo ovo dovriti, rekla je Katerina ne oklijevajui ni trenutak. A osim
toga, kyria Eugenia zvat e me kad bude vrijeme.
Ja bih trebala stati, oi su mi umorne, ali pravit u ti drutvo. Kad Saul doe, prestat
u.
Kyria Moreno izvezla je ime blijedorozom niti na gaicama i sad ih je paljivo sloila i
vratila ih u kutiju, koju je potom svezala vrpcom. Do dana vjenanja nee biti izvaene.
Onda je nastavila vesti neto to je radila za sebe, iz istog uitka. Bio je to rad u
trajnom nastajanju, na kojemu bi mogla raditi do kraja ivota: poplun koji je ve bio u
upotrebi, prekriven vezenim pticama, voem, cvijeem i leptirima. Uvijek se moglo nai
mjesta za jo jedan mali grozd, granu jasmina ili, danas, cvijet narane.
Ovo je moj mali raj, rekla je.
Rozi Moreno taj je poplun, koji je nju i njezina mua grijao nou, bio simbol. Sve i da
ivim jo tisuu godina, rekla je, nikad nee biti gotov. Poetak je imao, ali kraj nikad
nee imati.
Rozine su se rijei smjestile u Katerininu umu. Ljubav i vezenje zauvijek e joj biti
povezani.
Netom prije nego to je Saul doao kui, Katerina je napravila zadnji av i dovreni rad
ponosno izloila na stol, spremajui iglu s unutranje strane tapeciranog poklopca.
Ovo je prelijepo, Katerina, rekla je Roza, odlaui vlastito pletivo kako bi ga bolje
pogledala. Ve je nekoliko tjedana promatrala djevojicu kako radi na ovom vezivu, koje je
nesumnjivo bilo njezino najbolje djelo dosad. Hoemo li pronai neku krpu i zamotati
ga?
Kad je vezivo bilo zamotano, bilo je vrijeme da poe kui. Miris Eugenijina punjenog
povra, gemiste, lebdio je kroz susjedna vrata i govorio joj da je veera uskoro gotova.
Rasprava oko budunosti blizanki jo se uvijek sa arom nastavljala za stolom.
Ali Izak je ve napustio kolu, bunila se Sofia.
Zato onda mi ne moemo? nastavljala je Maria.
14

Gr. slatka moja.

- 91 -

Eugenia je mirno nastavila sjeckati rajice za salatu. Njezine keri nikad nisu uivale u
koli i znala je da esto proputaju predavanja. inilo se da uope nisu vidjele svrhu
kolovanja i da su samo htjele biti vani i uivati u slobodi.
Drugaije je Izaku. Njega eka obiteljski posao. Osim toga, on je vjebenik, mirno je
odgovorila.
Tri su djevojice sjedile za stolom i ekale veeru. Maria je uzrujano drobila kruh na
sitne komadie. Sofia, glasnogovornica dviju sestara, bila je odluna nastaviti raspravu.
Pa zato i mi ne moemo biti vjebenice?
Moete. Moemo vam pokuati nai neku tkalaku radnju koja bi vas uzela. Ili vas ja
mogu poduavati.
Ali mi ne elimo raditi to to ti radi.
Eugenia je znala da, kao to su to znale i blizanke, nijedna od njih nema strpljenja ni za
ivanje ni za vezenje. Sofia je jedanput napravila vrlo jednostavan uzorak, ali Marijini su
prsti bili neosjetljivi i nisu joj ili ni najjednostavniji vezovi. Usprkos tomu, Eugenija nije
htjela da postanu duhanske djevojke. Nije imala pojma kamo bi ih takav ivot mogao
odvesti.
Rasprava se vrtjela ukrug. Katerina je mirno sjedila, pojela to joj je stavljeno u tanjur i
otila u krevet. Izvadila je iz depa paketi zamotan kao dar i stavila ga pod jastuk.
Ujutro prije nego to je otila u kolu, Katerina je dar stavila na stolicu pokraj tkalakog
stana. Bio je Eugenijin imendan i djevojica je znala da e, kad dovri kuanske obveze,
sjesti i prionuti na tkanje.
Kad je Eugenia odmotala paketi, rupi joj je pao u ruku, a oi su joj se u udu rairile.
Bilo je ondje neega to ju je zaprepastilo jo vie od delikatnog savrenstva njezina imena
i osjenanih latica rue. Nad besprijekorno izvedenim cvijetom lebdio je leptir s krilima i
ticalima. Taj je detalj bio nevjerojatan. S tim rupiem u ruci, pourila se k susjedi.
Roza, rekla je podiui zastor i ulazei u kuu obitelji Moreno, jesi li vidjela ovo?
Da, naravno. Gledala sam dok je radila.
Ne znam to bih rekla...
Ovo dijete ima velik dar. Kao i ti, bila sam zapanjena kad sam vidjela to radi.
Ali, kako dijete moe ovako vesti?
Ne znam. ak i Saul kae da nikad nije vidio nita slino. Ja sam je nauila osnove, ali
njezin je talent jedinstven.
Znai, ovo je zaista njezino? Na trenutak sam pomislila da si joj moda ti pomagala...
Nisam ga ni taknula! Sve je to ona sama napravila, vjeruj mi. Pokraj njezina veziva,
moje izgleda neuredno.
Da barem moje blizanke imaju malo njezina dara...
Dvije su se ene jo malo smijale i avrljale, a onda je Eugenia ustala da ode. Morala je
do kraja mjeseca dovriti jedan sag pa je tog dana trebala raditi koliko god uspije.
Xronia polla, Eugenia, rekla je kyria Moreno. Sretan imendan.
Hvala ti, rekla je Eugenia. Svrati poslije do nas da podijelimo malo glyka, nasmijala
se.
Vratila se u kuu i provela ostatak jutra za tkalakim stanom, matajui o Katerininoj
osiguranoj budunosti i brinui se o tome to e budunost donijeti njezinim tvrdoglavim
blizankama.
Njezino sanjarenje prekinulo je otro kucanje na vratima. Bio je to potar. Njegovi su
posjeti Ulici Irini 5 bili relativno rijetki jer je Zenia sve manje pisala. Pozdravili su se i
Eugenia je ispruila ruku oekujui da joj urui uobiajenu malu blijedu omotnicu s
poznatim zmijolikim rukopisom.

- 92 -

Ovaj put, meutim, pismo je bilo tampano, a na omotnici je stajalo njezino ime.
Prema stilu, bilo je jasno da je vlada poslala tisue istih pisama, identinih u svemu
osim u imenu. Jednostavno je obavijetena da njezin mu Mikaelis Karayanidis (ime je
bilo napisano rukom, na za to predvienoj crti), nije vien pet godina i, iako za to nema
nepobitnog dokaza, slubeno se smatra mrtvim.
Eugenia mjesecima nije pomislila na njega, tako da joj je sad bilo teko alovati. To je
davno odradila.
Kad su se tri djevojice tog poslijepodneva vratile iz kole, blizanke su poele praviti
kola. Bila je to neuredna i kaotina smjesa od badema, meda i eera, dovoljno velika da
cijela ulica proslavi imendan njihove majke.
Morat e odluiti kad e rei djevojicama. Sad su se smijale i avrljale nad zdjelom pa
se Eugeniji nije inilo da je dobar trenutak.
Kasnije te veeri, kad je otila obitelj Moreno i kad su s velikog pladnja nestali svi
kolai, Eugenia je djevojkama priopila tunu vijest. Primile su je staloeno; nijedna se vie
nije sjeala oca.
Znam da je mrtav, rekla je Sofia.
Kako? upitala ju je Maria.
Jednostavno znam. I to ve godinama.
Ti uvijek sve zna, rekla je Maria prkosei sestrinu proroanskom daru.
Kad jednom zaboravi neije lice i zna da ga vie nikad nee vidjeti, onda je mrtav,
zar ne? Ili je svejedno je li mrtav ili ne.
Da, ali svejedno to nisi znala. Nisi mogla znati. A ni sad nitko ne zna, ak ni sad. To
pie u ovom pismu.
Katerina je pomislila na svoju majku. Sada se ve nije mogla prisjetiti ni njezina lica pa
se pitala znai li to da je i ona mrtva.
Blizanke su se jo neko vrijeme prepirale oko toga je li njihov otac mrtav ili nije. A onda
je Eugeniji toga bilo dosta.
Djevojke, molim vas prestanite. Odmah! Vrijeme je za spavanje.
Njih su dvije otrale gore i ostavile Katerinu da se pozdravi s Eugenijom.
Katerina ju je zagrlila. Vidjela je da na krilu dri rupi koji joj je poklonila.
Hvala ti na ovome, Katerina, rekla je rairivi ga da se moe diviti ruama i leptiru.
Sigurno si se jako trudila. Zbilja je prelijepo.
Katerina je vidjela suze u Eugenijinim oima. Pretpostavila je da plae za muem i nije
znala to da napravi.
Trebalo mi je neko vrijeme, vedro je rekla. Svia li ti se porub? Sama sam smislila
taj av. A jesi li vidjela leptira?
Ono zbog ega se Eugeniji stegnulo grlo nisu bile vijesti o suprugu. To je bilo neto to
se ve inilo dijelom prolosti. Ono to ju je dirnulo bila je besprijekornost ovog veziva i
nevinost rada na njemu.

- 93 -

etrnaesto poglavlje

Kad je Katerina napunila trinaestu, njezin se zapanjujui dar za vezenje ve bio razvio,
a njezina strast postala je opsesija. Sve je vie vremena provodila s kyrijom Moreno.
Sad je vezla presvlaku za naslone, stolnjake i jastunice, s umetnutom runo
napravljenom ipkom. Rubovi su kakani vrlo tankom kukastom iglom. Jedanput na
tjedan Eugenia bi njezine rukotvorine spakirala u torbu, otila do jednoga od najbogatijih
dijelova grada i prodavala ih od vrata do vrata. Bio je to vez vrhunske kvalitete i vrijedio je
vie nego to su ljudi plaali za nj, ali uvijek bi se vratila s praznom torbom i punim
novanikom. Katerinin im je talent osigurao to da nikad nisu bile gladne.
Eugenia je poraena u svai s blizankama. Ve su poele raditi u tvornici duhana na
rubu grada i bile su zadovoljne svojom dnevnom rutinom. Posao je bio zahtjevan, ali
drutven. Radile su od sedam ujutro do etiri poslijepodne, a dobile bi i bonus kad bi
impresionirale nadglednika brzinom i kvalitetom posla. Sofia je esto dobivala nekoliko
novia vie, iako je sortirala duhan poput svih ostalih, a Maria je primijetila kako joj
sestra oijuka s nadglednikom. Pretpostavljala je da su te dvije stvari povezane, ali nije
nita rekla, znajui da bi joj sestra otro odbrusila.
ivot u Ulici Irini 5 bio je tih bez blizanki. Eugenia se brinula zato to su tako daleko i
jo joj se uvijek nije sviao posao koji su radile.
Bile su male anse da e Katerina krenuti njihovim stopama. Njezin izvanredni talent
odvest e je drugom stazom.
Eugenia, reklajc Roza jednoga dana, Saul kae da Katerina moe doi raditi s njim
im budete spremne da napusti kolu. Elias je poeo raditi prolog tjedna i bilo bi lijepo da
se u posao ukljui jo jedna mlada osoba.
Mislim da e to biti uskoro, Roza. Ako ona to eli.
Saul bi htio vidjeti koliko su njezine vjetine primjenjive na izradu odjee za dame,
nastavila je. Vjeruje u nju, zna.
Hoemo li poslije o tome porazgovarati s njom?
Naveer su dvije ene izloile tu ideju Katerini. Na pomisao da e napustiti kolu,
djevojica je entuzijastino poskoila. Steeno znanje iz matematike dobro e joj doi jer je
pri izradi uzoraka, uzimanju mjera i brojenju avova uvijek trebalo raunati, no ostali
predmeti, poput kemije, povijesti i zemljopisa, nikad je nisu zamarali. Nikad nije shvatila
kakve veze oni imaju s njezinim ivotom.
Sutradan su njih tri otile u radnju obitelji Moreno u Ulici Filipou, koja je bila petnaest
minuta udaljena od Ulice Irini. Kyrios Moreno doekao ih je u predvorju.
Dobro dole, dame! rekao je ozareno.
Radnja je bila organizirana kao kola, s velikim prostorijama s obiju strana hodnika. U
prvoj je bio prodajni salon u kojemu su bili izloeni materijali i bezglave lutke odjevene u
razliita odijela za gospodu. U kutu su vidjele Izaka kako ivo razgovara s nekim starijim
kupcem kojemu je pomagao odabrati tkaninu meu razliitim uzorcima koje mu je izloio.
U iduoj su prostoriji bili olovkom i tintom iscrtani krojevi odjee za dame, izloeni na
zidovima kao slike u galeriji. Katerina je hodala uz red crtea i smijeila se. Svaki od tih
krojeva bio je raen po mjeri i pratio je figuru naruiteljica.

- 94 -

Ovdje nae klijentice dolaze pogledati modele i zatim im uzimamo mjere. esto
pravimo i neto sasvim novo prema njihovim idejama. Na svakom komadu odjee
moemo napraviti neto unikatno, bilo da je rije o perlama, ipki ili posebnoj vrsti
ovratnika. Poznati smo po dvjema stvarima, Katerina: po kvaliteti i detaljima. A oni su
uvijek besprijekorni.
U toj je sobi bila i jedna osvijetljena lutka, u koju su se i Katerina i Eugenia zabuljile. Na
njoj je bila tako raskona vjenanica da se inilo da nije ni prikladna za ljudsko bie.
Bila je dugaka i ravna, u skladu s aktualnom modom, najsvjetlije krem nijanse crpe de
Chine. Na cijeli su korzet bile naivene malene perle, ne vee od kinih kapljica, a i rub
haljine bio je opiven istim takvim perlama. Na ramena je bio privren delikatan veo od
tila kroz koji su tekli potoci jo manjih perla. Cjelokupan izgled podsjeao je na vilinski
kostim koji bi, da nije bilo perlica, mogao biti otpuhan vjetrom. Bilo je nemogue zamisliti
mladenku toliko lijepu da je dostojna nositi ovu vjenanicu.
Kyrios Moreno primijetio je kako joj se dive.
Nije li izvanredna?
Nisu ni trebale odgovoriti.
Puna tri tjedna trebala su nam samo da naijemo perlice, ponosno im je rekao. A
svaka od njih na idealnom je mjestu.
Svjetlo je izvuklo njihov sedefni sjaj. Bila je to arobna haljina.
Poslijepodne mladenka po nju dolazi, rekla je kyria Moreno. Ali esto su na toj lutki
vjenanice, katkad ak i raskonije od ove. Zapanjilo bi vas da znate to sve bogatai ovoga
grada sanjaju za svoje keri!
A mi im pomaemo da ostvare svoje fantazije! dodao je njezin mu. I upravo zbog
toga trebamo tvoje vjetine.
Ali ja nikad ne bih mogla napraviti takvu haljinu! rekla je Katerina.
Pa, sad jo ne bi. Ali jamim ti da e za nekoliko mjeseci bez problema moi naiti sve
te perlice! Idemo, pokazat u ti i ostatak.
U sljedeoj prostoriji bili su golemi stolovi za krojenje, a za njima su i mukarci i ene
radili karama. Katerina je spazila mladog Eliasa, s krojakom vrpcom oko vrata. Uili su
ga kako treba postaviti tkaninu prije rezanja. I on je, poput nje, bio novi egrt.
U prostoriji u koju su zatim uli, mnogo je ljudi sjedilo na dugim klupama za sjajim
singericama poredanima u niz. Buka krojakih igala koje su se dizale i sputale dokidala
je mogunost razgovora. Svi su se doimali potpuno udubljenima u svoj posao, nekoliko
njih podignulo je ruku na pozdrav kyriosu i kyriji Moreno. Radnice su bili razliite dobi, od
djevojica koje su izgledale mlae od Katerine do osamdesetogodinjakinja. Isto je bilo i s
mukarcima.
Predzadnja prostorija zvala se trgovina i ondje su, iza ulatenih staklenih vrata
komoda, bila izloena klupka konca, pucad i vrpce za porub, sve pregledno oznaeno
kako bi se lake mogao pronai potreban predmet. Katerina se s osmijehom prisjetila
prelijepo ureene trgovine vrpcama kyriosa Alatzasa, koju je toliko voljela.
U zadnjoj prostoriji vladala je oputenija atmosfera. Nekoliko desetaka ena dralo je u
krilu komade odjee i radilo iste one zavrne poslove koje je kyria Moreno esto radila kod
kue: rupe za pucad, porubi i sve vrste kompliciranih kakanih vezova. Svaka je pokraj
sebe imala stoli s drvenom kutijom, a neobavezno avrljanje nastavilo se i kad je uao
kyrios Moreno.
Dobro jutro, dame, rekao je kyrios Moreno nadglasavajui amor. Mogu li vam
predstaviti svoju dobru susjedu kyriju Karayanidis i Katerinu Sarafoglou, jednu od mladih
gradskih zvijezda vezilja u usponu?

- 95 -

Manire Saula Morena bile su besprijekorne i zbog njegova se predstavljanja Katerina

osjetila viom od Bijelog tornja.
Dobro jutro, skupno su zapjevale, ne prekidajui tijek svojeg posla.
Katerina je prouavala sve to su ove ene radile. Da stekne jo malo iskustva s
izradom rupica za pucad, mogla bi im se pridruiti kao ravnopravan lan.
Kad su se vratili u salon, kyrios Moreno obratio se Katerini.
Onda, djevojko, to ti se ini? Bi li nam se htjela pridruiti ovdje u Morenu i sinovima?
Ne razmiljajui ni trenutak, Katerina je kimnula.
Toplo i vedro, kyrios Moreno vrsto se rukovao s njom.
Tako mi je drago, rekao je. Kad moe poeti?
Sljedei tjedan?
U sobi za zavrne radove ekat e te tvoj stolac, rekao je uz osmijeh.
Kad se okrenuo da ih isprati, ugledali su poznato lice: Konstantinosa Komninosa.
Njegov je pozdrav bio sluben.
Dobro jutro, tiho je rekla Eugenia. Kako je kyria Komninos?
Dobro je, hvala. Doao sam pogledati neke nove materijale za nju.
Eugenia ga je htjela upitati zato ih sama nije dola odabrati, ali ipak se predomislila.
Prolo je pet godina otkako je Olga ivjela u Ulici Irini, ali ak je i tada, sjetila se, rijetko
izlazila iz kue.
Ovo je Katerina, sjeate li je se?
Ne ba, odsjeno je rekao. Ali djeca se stalno mijenjaju, zar ne?
A kako je Dimitri?
Mnogo je mjeseci prolo otkad je Katerina posljednji put vidjela Dimitrija. Jako joj je
nedostajao. Ona i druga djeca uvijek su ga zadirkivali zato to je bio tako ozbiljan, ali bio je
pametan i drag, i njegova se odsutnost i te kako osjeala.
U koli mu ide dobro i predano ui, odgovorio je Komninos nadmeno. Uskoro ga
ekaju vani ispiti, a kad ih poloi, upisat e studij prava.
Molim vas, prenesite pozdrave svojoj obitelji, rekla je Eugenia.
Komninos je dotaknuo eir i kimnuo.
Dovienja, rekao je okreui se i izlazei kroz glavna vrata.
Eugenia je bila uvjerena da im kyrios Komninos nee proslijediti nikakvu poruku pa je
odluila sama navratiti do Olge. Znala je da joj u vili u Ulici Niki nee biti ugodno, ali
osjeala se krivom to je dopustila da tako mnogo vremena proe a da ne posjeti staru
prijateljicu.
Katerina se pitala eli li Dimitri studirati pravo ili je to tek ambicija njegova oca. Koliko
se ona sjeala, oduvijek je htio biti lijenik. U svakom sluaju, nije bilo teko zamisliti
svojeg prijatelja uronjenog u knjige.
Pozdravili su kyriosa Morena i njih su se tri po suncu zaputile natrag u Ulicu Irini. Grad
je vrvio ljudima. Prole su pokraj nekoliko kafia u kojima su elegantne ene sjedile
uivajui u kavi i slatkim pecivima.
Pogledaj ove dame desno, apnula je Roza. Sve nose odjeu ivanu u radnji
Moreno.
Kako zna? upitala ju je Katerina.
Vidim po kroju. I ti e poeti prepoznavati stilove izdanost materijala, detalje.
Sjeam se da sam naila pucad na onu jaknu boje mente, rekla je.
Eugenia se nasmijala.
Svega se sjea?

- 96 -

Ne, ne svega. Veinu imena ljudi iz sinagoge ne mogu upamtiti. Jednostavno mi ne

ostaju u glavi. Ali avove i vezove sjeam se gotovo svih koje sam napravila!
Katerina se pitala hoe li i ona tako jednog dana. Hodajui pokraj Eugenie i kyrije
Moreno, osjeala se tako odraslom, kao da je i sama ve ena. Njezini dani igranja s
lutkama bili su iza nje i bila je vie nego spremna poeti svoj radni vijek.
Dvije su ene poele traati.
Misli li da bismo trebale svratiti kod Olge? razmiljala je Eugenia naglas. Kyria
Komninos nije joj izlazila iz glave otkako je srela njezina supruga.
ivala sam za nju neke stvari, ali obino Pavlina doe po njih i odnese joj ih. Navodno
nije viena izvan kue otkako je otila iz Ulice Irini, rekla je kyria Moreno.
To je grozno! S kim se onda via?
Kyrios Komninos poziva svoje klijente doma kod njih, a zbog toga je i odijeva tako
dobro.
Znai, jo se uvijek ponaa prema njoj kao prema lutki u izlogu?
ini se da je tako. U radnji uvijek ivaju neto za nju, ali sumnjam da tu odjeu odjene
vie odjedanput ili dvaput.
Katerinine su se oi rairile. Nije mogla ni zamisliti da netko samo jedanput odjene
neki komad odjee. Veinu ivota imala je samo jednu haljinu na sebi, dok se druga suila
nakon pranja, a otkako je Eugenia skrbila o njoj, nosila je odjeu koju je naslijedila od
blizanki. Bijela pamuna haljina izvezena tratinicama bila je posljednji novi komad odjee
koji je imala.
A Dimitri? Je li ikad bio ondje kad bi ih posjetila?
Ne. On je obino u koli, priala je Roza. Elias katkad ode onamo. Sjea se kako su
njih dvojica uivala igrati tavli?
Sjeam se, odgovorila je Eugenia.
E pa to se nije promijenilo. Natjeu se kao i uvijek to naporno nadmetanje tko e
izbjei pobjedu a ako kyrios Komninos doe dok igraju, Elias odmah mora otii. Gaji
tolike ambicije za tog jadnog deka. Ne bude li teno govorio pet jezika prije nego to
zavri kolu, bit e problema!
Eugenia se nasmijala. Jadno dijete!
Katerina je sluala. U mislima joj se stvorila iva slika Dimitrijeva udnog ivota u
njegovu privilegiranom domu.
Jo je jedna nepoznanica postojala u vezi s obitelji Moreno. Uz taj golemi posao i bogate
klijente, zato su ivjeli u Ulici Irini, okrueni ljudima poput njih? Nije se mogla prestati to
pitati. Zasigurno su si mogli priutiti grandioznu vilu poput one obitelji Komninos?
Izvukla je iz sebe hrabrost da postavi to pitanje.
Zato ne ivite na nekom boljem mjestu, kao Dimitri? U nekoj veoj kui?
Zato bismo to htjeli? odgovorila je Roza glumei da je zaprepatena tim pitanjem.
Katerina je bila malo posramljena, ali ipak je nastavila. Pa... imate tu veliku radionicu i
salon... i vae je prezime vano u ovom gradu. I sve te ugledne dame nose vau odjeu,
kao i njihovi muevi.
Roza Moreno znala je tono na to djevojica cilja. Neki njihovi klijenti koji su znali
gdje ive takoer su se tomu udili. Obitelj Moreno je prosperirala, ali nikad se nisu
odselili iz svoje male kue u zaputenoj ulici u starom gradu.
Rei u ti, draga moja. Vrlo je jednostavno, rekla je. Moj suprug vodi taj posao,
koliko zbog sebe toliko i zbog ljudi koji ondje rade. Zapoljavamo samo najbolje krojae u
Solunu i zato im plaamo vie od prosjene plae.
Katerina je kimala dok je kyria Moreno nastavljala.

- 97 -

Mnogi su nam od njih u rodu, zbog ega su odluni kao i mi da sauvamo ugled
tvrtke koja nosi obiteljsko ime. Ali, napravila je stanku, ne zapoljavamo samo idove
ima kod nas i Grka! Uvijek smo na to pazili. Radili su kod nas i muslimani, a mnogi
nam jo uvijek nedostaju.
Mislim da rijetko koja druga radnja ima toliko prostora i svjetla kao vaa, rekla je
Eugenia.
Veinom su mnogo manje, odgovorila je Roza. Sve to je zaradio posljednjih deset
godina Saul je uloio u poboljanje uvjeta, i zato umjesto vee kue sad imamo veu
radnju!
A oni novi ivai strojevi sigurno stoje cijelo bogatstvo, rekla je Eugenia.
Da, rekla je Roza. Bila je to velika investicija, ali svatko pazi na svoj stroj kao da je
njegov. Primila je Katerinu za ruku. I zato, vidi, ne moramo ivjeti kao nae muterije
ba kao to se ne moramo odijevati poput njih, rekla je pokazujui na svoju odjeu ravnu
suknju i obinu bluzu, koja nije imala nikakvih slinosti s trenutanim europskim modnim
trendovima.
Skrenule su u Ulicu Irini. Ovdje se nalazio ostatak odgovora: u ulici u kojoj nitko
nikoga nije smatrao manje vrijednim od sebe, bez obzira na to bili oni stari Grci, novi
Grci iz Male Azije, idovi koji su govorili grki ili idovi koji su govorili samo ladino.
Sve su tri u isti trenutak pomislile isto. Zato bi itko od njih poelio svoje ivote ili
domove zamijeniti onima Olge Komninos? Zamislile su je, ozbiljnu i samu, u njezinoj vili
pokraj mora.
Tjedan dana poslije, Katerina je posljednji put otila u kolu. Sutradan ju je Eugenia
probudila u est i trideset. Za deset minuta se umila, odjenula i bila spremna izai iz kue.
Srce joj je lupalo od uzbuenja kad je zakoraila na ulicu. Kyrios Moreno i njegovi
sinovi ekali su je na blijedom ranojutarnjem svjetlu.
Eno je! energino je rekao Elias. Spremna? Kreemo?
Danas je bio poetak Katerinina ivota u poslovnom svijetu, danas je postajala
krojaica, modistra.
Da, ponosno je rekla. Spremna sam!

- 98 -

Petnaesto poglavlje

Katerina je poela svoje egrtovanje pod okriljem Saulove tete, koja je bila stroga, ali
pametna uiteljica. etrdeset je godina Esther Moreno radila ovaj posao, i on je bio njezin
ivot, koliko i neakov. Neudana dama nije nijedanput u etiri desetljea propustila doi
na posao.
Prva faza egrtovanja ukljuivala je uenje o materijalima, o njihovim ogranienjima,
prednostima i uporabi, od mukog tvida i kepera do enske svile i pamuka. Dobila je
uzorke vie od stotinu razliitih tkanina i naputak da eksperimentira s njima iskuavajui
igle i niti raznih debljina kako bi nauila koje od njih najbolje odgovaraju odreenim
materijalima.
Tek kad osjeti ove stvari vlastitim prstima i sama vidi rezultat, znat e koje su igle i
konci podesni za koje tkanine. Kad pone raditi na odjei, nee biti mjesta za pogreke.
Zato ih sad ima priliku raditi.
Poznavanje oekivanja kupaca Esther Moreno stekla je kroz desetljea kontinuiranog
rada u struci. Nije imala smisla za humor, ali obino je bila u pravu, a mlada se novakinja
drala svake njezine rijei.
Puna tri tjedna Katerina je tiho sjedila u kutu s hrpom materijala razliite teine i
gustoe, od baruna do tila, i uila to se moe napraviti sa svakim od njih, kakva im svila
ili prea najbolje pristaje. Nikad prije nije imala priliku dodirnuti toliko razliitih
kombinacija teksture, kvalitete i debljine materijala. Nita je nije moglo omesti u ovoj
zadai.
Nakon toga poslali su je da promatra probe odjee i uzimanje mjera klijentima (samo
damama, dakako), a zatim je dva dana sjedila u prostoriji za krojenje. Ondje je svaki novi
zarade mogao lako biti izgubljen. S obzirom na skupou kvalitetnih materijala, svaki je
centimetar morao biti iskoriten. Ako bi se pogreno okrenulo tkaninu, ako bi tko napravio
nemaran rez karama ili ako spoj raznih komada nije bio ekonomian, to je znailo
gubitak.
Napravi li se pogreka u ovoj fazi, odijelo e nas stajati vie od cijene po kojoj emo ga
prodati klijentu, rekla je Esther.
Katerina je uzela u ruke velike, nezgrapne kare i poeljela da nikad ne mora imati
posla s krojenjem.
Zatim je na redu bila dvorana za ivanje, u kojoj je Katerinu doekalo zagluujue
ritmino kloparanje strojeva. Zajedno su sjele za jedan od njih i Katerina je rukama prela
preko njegovih hladnih metalnih oblina. Bila su to umjetnika djela, svaka od ovih
singerica; fine gravure na srebrnom poklopcu koji je sakrivao mehanizam i izuzetno
detaljno naslikano cvijee s liem paprati na drvetu. Esther Moreno pokazala je Katerini
kako udjenuti konac u iglu stroja i nogom pritiskati papuicu, ali uzbunio ju je osjeaj da
igla bjei od nje i nadala se da njezini dani u Morenu i sinovima nee biti provedeni za ovim
strojevima.
A sad, soba za zavrne radove, rekla je Esther. Ovdje te tvoja mata moe odvesti
kamo god joj dopusti.

- 99 -

Katerina je sanjala o ovoj sobi od svojega posljednjeg posjeta. Kad je ula, sve su je ene
pogledale i nasmijale joj se.
Postoje pravila koja se moraju slijediti pri krojenju i uzimanju mjera, rekla je Esther.
U tim si stvarima ograniena matematikom, pravilima o proporcijama i, do odreene
mjere, jedinstvenim i esto udnim oblikom ljudskog tijela, ali...
Katerina se nastojala usredotoiti na ono to je ena govorila, ali omeo ju je njezin
gotovo znanstveni nain govorenja o tijelu. Nakon nekoliko trenutaka ponovno se
usredotoila, a Esther je i dalje priala.
... S tim nema granica, nema pravila kako ukrasiti haljinu, govorila je. Neke se stvari
moraju prethodno dogovoriti s naruiteljem. Treba procijeniti koliko e ti vremena
trebati, odrediti cijenu materijala, izraunati trokove i predati mi to kako bih mogla
procijeniti profitabilnost.
Katerina nije imala pojma o emu ona pria. Htjela je samo iti. Bila je opinjena redom
manica to ih je jedna od ena priivala niz cijelu duljinu plesne haljine.
Kimnula je. inilo joj se da bi tako trebala reagirati. Oito Esther Moreno nije od nje
oekivala da previe govori.
Kyrios Moreno te smjestio u ovu prostoriju pa te sad preputam kyriji Raphael.
Hvala vam najljepa, kyria Esther, rekla je pristojno Katerina.
Esther Moreno ve je otvarala vrata na izlasku. Mnogo se ugodnije osjeala u svojem
uredu, u kojemu se bavila izraunima i procjenama. Svi su u prostoriji odahnuli kad je
otila.
Katerini su odmah dodijelili posao priivanja perlica. Samo su mlade oi i tanki prsti
poput njezinih mogli podignuti siune kristale i rukovati iglom broj devet, kojom ih je
trebalo privrivati. Do kraja dana obrubila je njima cijeli rub haljine, a druge su se ene
skupile i divile tomu.
Tako je uredno!
I ravnomjerno!
Savreno, Katerina!
Bilo joj je gotovo neugodno zbog te lavine pohvala, ali s njima je dobila potvrdu onoga
to je trebala znati. Bila je dovoljno dobra.
Od tog je dana briljirala na poslu. Uvijek su njoj davali zadatke koji su zahtijevali
najfiniji rad. Znala je vesti, priivati i obrubljivati tako da su avovi bili gotovo nevidljivi
okom, a ravnomjernost njezinih avova, bez obzira na veliinu, bila je zapanjujua. Bilo da
je ivala svilenim koncem, bilo ravnim ili kosim bodom, njezina je igla ulazila i izlazila
jednakim mehanikim ritmom kao i ona na singericama u susjednoj dvorani.
Katkad je i puko udijevanje konca u iglu u njoj budilo snanu nostalgiju. Tijekom ovih
dugih sati u radionici najvie je razmiljala o majci. Uvijek bi joj se tada u misli vraao
njihov ivot, savren u oima nevinog djeteta. U toj zamrznutoj estici vremena majka joj je
vrlo uspravno sjedila na stolici uz prozor, a lea su joj bila ravna i ukoena. Vezla je neto
zlatnim koncem koji je blistao na svjetlu koje se probijalo kroz prozor. Crkveno ruho na
kojem je radila bilo joj je rasprostrto u krilu.
Nikad se nemoj pogrbljivati, uvijek je govorila Katerini, pa kad god bi se sjetila tog
prizora, automatski bi se uspravila u stolcu.
Iz dana u dan, Katerina je bila zatiena od oronulosti veeg dijela Soluna. Poploene
ulice koje su vodile do radnje obitelji Moreno u Ulici Filipou uvale su je podalje od
straara u kojima su jo uvijek ivjeli mnogi koji su u poaru 1917. izgubili domove. Drale
su je podalje i od baraka neprikladno stijenjenih izmeu velebnih bogatakih zdanja i
nizova vila srednje klase, u kojima su izbjeglice iz Male Azije jo uvijek ivjele kao Cigani.

- 100 -

Nikad nije prolazila ni blizu eljeznikog kolodvora, koji je vjerojatno bio najgori od svih
ovakvih podruja. Niz prenapuene ulice limenih koliba tekla je kanalizacija i trali su
takori, a svaka druga vrata vodila su u puionicu haia ili u bordel.
Iako su u Ulici Irini kue bile jednostavne i blizu jedne drugima, kao da ih je nemarno
nazidalo kakvo dijete, ta je ulica bila bogata u usporedbi s mnogim drugim dijelovima
Soluna. Nikad prije grad nije bio u tolikoj mjeri podijeljen na ekstremno bogatstvo i
ekstremno siromatvo. Jednu su krajnost predstavljali imuni bankari i trgovci, ona vrsta
ljudi koja je dominirala klijentelom obitelji Moreno i Komninosovim kupcima, a drugu
potpuni siromasi koji su ivjeli u getu i ovisili o pukim kuhinjama. Obitelji u Ulici Irini
bile su negdje izmeu tih dviju krajnosti.
Stopa nezaposlenosti bila je visoka, ali ak i oni koji su imali posao stalno su se borili s
nezadovoljstvom koje je u njima bridjelo i izlazilo na povrinu. Za razliku od Saula
Morena, veina poslodavaca nije se trudila da njihovi zaposlenici budu sretni. Kasne
dvadesete bile su optereene stalnim protestima. Najvie su se bunili radnici u duhanskoj
industriji koji su glasno zahtijevali bolje radne uvjete i veu plau. No, oni nisu bili jedini:
trajkali su i prometni djelatnici, pekari i mesari. Ova atmosfera nemira, siromatva i
izrabljivanja bila je idealna podloga za rast komunizma.
Nacionalisti su se estoko sukobljavali s rastuom ljevicom, no imali su i jo jednu
metu: idove koje su optuivali da se ne prilagoavaju ivotu Grke.
Tijekom tog desetljea, desniarski list Makedonia zakuhao je mrnju i netrpeljivost
prema idovima, objavljujui glasine da planiraju preuzeti vlast u dravi. itatelje su
podsjeali na to da su 1912., kad je grad prestao biti dijelom Osmanskog carstva i postao
dijelom Grke, idovi hladno doekali grku armiju. Neki ak i nisu znali grki nego su
govorili ladino. Drugim rijeima, nisu bili ni Grci, a ni patrioti. Popis njihovih grijeha bio je
dugaak, presudila je Makedonia.
Bilo je to vrijeme bujanja ozlojeenosti, a sveprisutno siromatvo Grka iz Male Azije
pomoglo je pojaati ga. Jednog je dana Saul Moreno vrlo rano doao u radnju i ondje na
vratima zatekao crvenom bojom ispisano idov. Prije nego to su doli zaposlenici,
kupio je kanticu crne boje i obojio cijela vrata. Svi su bili zbunjeni ovom iznenadnom
eljom za promjenom boje, no on nije htio uznemiriti zaposlenike otkrivajui im pravi
razlog.
Jednostavno mi se inilo da bi nam promjena dobro dola, rekao je, no za nekoliko
tjedana ponovno e ih obojiti u svoju omiljenu zelenu.
Kyrios Moreno htio je zatititi svoju enu. Svaki dan putem na posao kupio bi jedan od
niza dnevnih listova koji su zakrivali tand, a kad bi u njemu naao kakav nagovjetaj
antisemitske aktivnosti, brzo bi ga se rijeio. Nikome nije govorio o neprijateljskim
pogledima koje je katkad primjeivao na ulici, niti je Rozi rekao da je nekoliko njihovih
muterija prelo drugom krojau.
Krajem lipnja dogodio se veliki incident za koji je uo prije nego to su novine stigle
objaviti vijest.
Dvojica njegovih krojaa ivjela su u etvrti kojom su dominirali idovi, zvanoj Okrug
Campbell. Prethodne noi zapaljeni su im domovi. Mukarci su i dalje bili u oku, ali htjeli
su to ispriati kolegama. Dvadeset ljudi eljnih uti sve iz prve ruke okruilo ih je u
prostoriji za krojenje i zgroeno slualo o nedjelu koje je navodno poinila grupa izbjeglica
iz Male Azije, nastanjena u susjednom siromanom podruju.
Kad su doli, zabarikadirali smo se unutra. To se inilo najpametnijim ako elimo
zatititi sebe i svoje kue.
Ali, nije tako ispalo... rekao je njegov susjed.

- 101 -

Nagrnuli su na nas bez ikakvog obzira.

Kao divljaci!
I im su zapalili prvu kuu, morali smo izjuriti van. I to brzo. Svi smo trali. Uzeli smo
ono to smo mogli ponijeti i pobjegli.
Neki su ljudi izgubili sve! Radnje, domove, sve!
Mi smo sretni to smo se izvukli ivi!
A napali su jo dvije etvrti, znate!
Incident je jednako okirao i idove i Grke. Pokrenuto je suenje na kojemu je meu
poiniteljima bio i urednik Makedonie, lista koji je rasplamsavao mrnju prema idovima.
Mnogi idovi planirali su emigrirati, ak i jedan kroja u radnji obitelji Moreno. Ako ne
bude vie mogao sauvati krov nad glavom, otii e odavde. Za mjesec dana otputovao je
u Palestinu s jo nekoliko desetaka drugih obitelji.
Saul Moreno bio je odluan u nakani da ne dopusti ovim dogaajima da djeluju na
njegov posao. Dao je oglase u neke od najdesnijih novina i, uz njihovo doputenje,
priloio pohvale nekih svojih imunih i uglednih klijenata.
Svaka od tih reklama naslovljena je porukom: Dopustite nam da vas odjenemo od
glave do pete. Za ilustraciju su uzeli elegantan par, mukarca u sveanom odijelu i enu
u dugoj, perlama optoenoj haljini. ena na toj slici neobino je nalikovala na Olgu
Komninos.
Na dnu stranice, velikim, samouvjerenim slovima bile se ispisane rijei: MORENO I
SINOVI, VRHUNSKI SOLUNSKI KROJAI.

Tim je reklamama Saul Moreno oglaavao svoje samopouzdanje i pokazao otpor onima
koji su im eljeli loe.
Bilo je jo naina na koje je Saul Moreno motivirao svoje radnike. Kupio je gramofon i
putao glazbu po sat vremena na kraju svakog poslijepodneva. ene su voljele trenutak
kada bi ga doao naviti. im bi igla zagrebala plou i zvuk krckanja ispunio prostoriju,
atmosfera bi ivnula.
Zbirka ploa bila je ograniena, ali obino su poinjali s nekom od sefardskih pjesama
Haima Effendija iz Turske, a zavravali s omiljenom Rozom Eskenazi. Njihove zaposlene
ruke radile su u ritmu ove glazbe.
uvi kako ene iz susjedne dvorane pjevaju u sav glas i nadjaavaju zvuk strojeva,
radnici u krojanici nasmijeili bi se.
Esther Moreno nije odobravala glazbu ni prazninu atmosferu koju je poticala. Bila je
uvjerena da zbog glazbe i pjevanja opada produktivnost. Bila je u krivu. Ako nita drugo,
enama se manje urilo da se spakiraju i odu doma. Katerina je bila meu onima koji su
posebno voljeli glazbu i znali rijei svih pjesama. Kod kue nije imala gramofon.
Katerinini tanki prsti postajali su sve spretniji i s vremenom je svladala i one
najkompliciranije tehnike. Katkad je na finijim tkaninama trebalo porubiti neto to se ne
bi moglo napraviti strojem pa bi te avove ona napravila runo. Njezin je runi rad na
haljinama postao najtraeniji u gradu.
Njezine se haljine mogu nositi s obje strane, tvrdile su njezine imune klijentice.
To je bila istina. Njezin je bod bio savren, a uzorak koji je ostajao na pozadini katkad je
bio ljepi ak i od vanjske strane haljine opivene perlicama.
Jednog je dana dobila zadatak dovriti blijedoutu haljinu od krepa. Naruena je za
nekog tko je imao najui struk na svijetu. Katerinu su zamolili da na nju naije otprilike
dvadeset pet presvuenih sitnih puceta uzdu prednjice te rupice od konca, poput malih
omi. Izazov je bio u tome to su rupice trebale biti manje od onih za puceta na
rukavicama.
To je za kyriju Komninos, rekao joj je Saul Moreno.
- 102 -

Katerina je znala da ne smije komentirati klijente i njihov izbor. Diskrecija i obzirnost

bili su preduvjet ovog posla. Ali nije se mogla suzdrati.
Tako je mrava! Mravija nego ikad!
okiralo ju je kad je zamislila kako je mrava Olga postala. U njezinim je mislima takva
mravost obino bila povezana s boleu ili gladi, ali znala je da potonje ne moe biti
uzrok. Iako u ovom gradu tisue ljudi nije imalo to za jesti, svi su znali da Komninosov
posao sveudilj raste i jaa.
Je li ona...
to?
Dobrog zdravlja?
Jedna je krojaica otila k njoj uzeti mjere, ali nije spomenula nita o tome je li bolesna.
Zapravo, kad bude gotova, bi li joj, molim te, osobno dostavila haljinu?
Naravno, rekla je Katerina trudei se ne odati preveliko oduevljenje.
Kyrios Komninos eli da ima tu haljinu do subote.
To je Katerini ostavilo manje od dva radna dana da dovri posao.
Prionula je odmah na posao i priila posljednje puce, hvatajui ritam glazbe Markosa
Vamvakarisa, u petak, u tri sata poslijepodne. Kyrios Moreno napravio je zavrnu provjeru
haljine, nakon ega je umotana u nekoliko slojeva papira za zamatanje i paljivo poloena
u veliku plosnatu kutiju, vrsto privrenu utom vrpcom.
S paketom pod pazuhom, Katerina je stavila eir na glavu i nervozno se zaputila
prema kui obitelji Komninos, na mjesto koje je vidjela i o kojemu je razmiljala mnogo
puta, no nijedanput doista nije prela njegov prag.
Ve je padala kiica kad je izala iz radnje, a kad je dola do mora, valovi su se lomili o
zidi etalita. Tramvaj ju je zapljusnuo vodom kad je proao; dok se urila naprijed,
osjeala je mokre glenjeve. Kia je postajala sve jaa. Znajui da ta haljina vjerojatno
vrijedi vie nego pola njezine godinje plae, uzrujano je strahovala da bi se sadraj
nezgrapne kutije mogao smoiti. Primila ju je objema rukama.
Ulice su tog poslijepodneva bile tihe, budui da je veina ljudi ekala da kia prestane
prije nego to izau van, no kroz kiicu je uspjela vidjeti usamljenu figuru kako joj se
primie iz suprotnog smjera. Nosio je konatu aktovku poput poslovnih ljudi, a ona se
pitala tko e od njih zastati i skloniti se da propusti onoga drugog kako bi izbjegao veliku
lokvu na ploniku.
Zatim je primijetila da oboje zalaze u isti haustor.
U posljednjih godinu dana Dimitrija je vidjela samo iz daljine i sad joj je bilo udno
sresti ga licem u lice. Iako je bio odjeven kao odrastao mukarac, u elegantno odijelo, i
dalje je izgledao kao kada je bio djeak. Prerano je da netko ve u esnaestoj godini pone
oponaati oca, to je bila prva misao koja joj je prola kroz glavu.
Dimitri isprva nije prepoznao Katerinu. Gledao je u plonik, pogled mu je dijelom bio
sakriven eirom, no kad je progovorio, reakcija mu je bila iskrena i brza.
Dimitri... zdravo. Kako si? rekla je, osjeajui kako joj srce udara.
Katerina! Kakvog li iznenaenja! to radi ovdje?
Prije nego to je stigla odgovoriti, Pavlina je otvorila vrata.
Uite, rekla je. Brzo. Vani je uasno!
Donijela sam haljinu za kyriju Komninos, objasnila je Katerina pruajui kutiju
Pavlini.
Mora joj je sama dati! uzviknula je Pavina. Skini sa sebe te mokre stvari i doi
gore. U primaoj sobi je.

- 103 -

Dimitri i Katerina skinuli su vlane kapute sa sebe i slijedili Pavlinu uza iroke stube.
Katerina je suzbila poriv da se razjapljenih usta divi veliini kue, prostranim sobama i
raskonim zastorima. Nikad nije vidjela nita slino. Na zidu su bila velika ulja na platnu u
pozlaenim okvirima, a izgledalo je kao da i ulateno pokustvo u europskom stilu ima
zlata po sebi.
Dimitri je pokucao na dvostruka vrata na vrhu stubita. Zauli su tiho naprijed.
Olga je sjedila pokraj kamina na velikoj stolici, prekrienih nogu. itala je. Podignula je
pogled, iznenaena i pomalo zbunjena to vidi sina s mladom enom koju isprva nije
prepoznala.
Majko, to je Katerina! Donijela je paket od Morena.
Katerina! Zamalo te nisam prepoznala.
Njezino oblo lice i oi nisu se promijenili, ba kao ni otvoren izraz lica i irok osmijeh,
ali njezina kosa, koju je neko nosila spletenu u pletenice do struka, sad je bila odrezana u
kratak bob. Olga je izgledala isto, samo malo mravije.
Moda je bolesna, pomislila je Katerina. To bi objasnilo zato nikad ne dolazi sama u
Moreno i sinove.
Odloila je kutiju na stolicu pokraj Olge i ostala iznenaena njezinim manjkom interesa
za nj.
elite li da je izvadim? Mislim da bi je trebalo staviti na vjealicu.
Ne brini se. Pavlina to moe poslije napraviti. Zanima me to ti radi. Kako je
Eugenia? A blizanke?
Usprkos njezinoj pasivnosti i tihom glasu, inilo se da Olga Komninos udi za
informacijama. Katerina joj je poela priati o svim veerima koje je provodila s Rozom
Moreno, i o tome kako su je pozvali da se prikljui obiteljskom poslu.
Svaki dan kad se probudim kao da sunce svane u meni, entuzijastino je
pripovijedala. I svakog jutra eem do radnje s lzakom i Eliasom. Njihov otac obino ide
mnogo ranije...
Desetak ili petnaest minuta priala je bez stanke, opisujui kako provodi dane, kolege s
kojima radi, to sluaju na gramofonu i slino. Njezino uzbuenje i entuzijazam prema
ivotu i poslu bili su zavidni. Uspjela je ak suosjeati s jadnom Esther Moreno, koja je
svoju kiselost nosila kao traljavu haljinu.
Kad je dovrila, Olga je imala potpunu sliku Katerinina radnog ivota, kao i Dimitri,
koji je neko vrijeme stajao u dovratku i oarano sluao svaku njezinu rije. Nije si mogao
pomoi a da ne usporeuje Katerinine kolege sa zaposlenicima privatnog koleda koji je
pohaao. Obino bi se nevoljko izvlaio iz kreveta, odjenuo slubeno odijelo, uzeo torbu s
knjigama i zaputio se prema istoku kako bi na vrijeme stigao na predavanja. Budio se
umoran nakon to je prethodne veeri radio dokasna, tako da mu je osjeaj veselja koji je
na zvuk budilice preplavljivao Katerinu bio potpuno stran.
Kad se Pavlina pojavila iza Dimitrija, s posluavnikom s kavom, znao je da vie ne
moe ostati na vratima.
Katerina je prestala govoriti kad je uao, osjetivi najednom nelagodu.
ini se da zbilja voli svoj posao, rekao je Dimitri.
Da, volim, odgovorila je.
Oboje su bili preplavljeni srameljivou.
Jesi li za kavu, Katerina? upitala ju je Pavlina.
Ne, hvala, rekla je. Samo au vode, molim. A onda moram ii.
Kakva teta, Katerina, rekla je Olga. Tako sam uivala sluajui o tome to radi. A
nisi mi jo nita rekla o Ulici Irini. Molim te, ostani jo malo.

- 104 -

Nakratko je Olga osjetila kako se ivot vratio u nju, kao da je netko puhnuo u ve
zamrlu eravicu. Iako ju je pomisao na vanjski svijet zastraivala, a ideja o izlasku iz kue
gotovo paralizirala, ipak je udjela biti dijelom svakodnevnog ivota koji se odvijao na
ulicama, u kafiima, na radnim mjestima. Njezin joj suprug nije donosio nita od toga, kao
ni ljudi koje je pozivao u kuu. Njihova pristojnost i formalnost nastupa samo su
pojaavali njezin osjeaj usamljenosti i izolacije.
Katerina je svojom prisutnou promijenila prostoriju. Slino bi se dogodilo da netko
formalno rasporeene rue i krizanteme u vazi zamijeni buketom svjee nabranog divljeg
cvijea oko kojeg jo uvijek zuje pele.
Dimitri je priao Olgi i sjeo pokraj nje. Majka i sin nastavili su zaarano sluati prie i
anegdote mlade ene, ispriane sa zdravom dozom humora.
Kad je stigao kui, Kontantinosa Komninosa doekao je zvuk koji je u ovoj kui bio
neobian: iz primae sobe provaljivao je smijeh. Njegovo nakaljavanje i zvuk koraka dok
se penjao stubama na prvi kat uutkali su ih, a kad je uetao u prostoriju, Katerina je ve
bila ustala, spremna za odlazak.
Ovo je Katerina, iz radnje Moreno i sinovi, rekao je Dimitri spremno, kao da eli
opravdati njezinu prisutnost. Neto je dostavila.Znam tko je ona, nepristojno je rekao. A gdje je? Gdje je haljina?
Vidio je da je kutija jo uvijek na stolici. Pavlina je nije stavila na vjealicu pa se, kad ju
je Komninos izvukao iz papira u koji je bila umotana i podignuo je uvis, jasno vidjelo da je
sprijeda malo izguvana.
Ali ovo bi trebala odjenuti veeras! uzviknuo je ne krijui iznerviranost. Jednom
rukom drei haljinu, zakoraio je prema stoliu pokraj Olgine stolice, podignuo zvonce i
ljutito ga protresao. Nekoliko sekunda poslije, Pavlina je bila u prostoriji.
Nije joj trebalo dati upute. Bez rijei je uzela haljinu iz njegovih ruku.
Pobrinut u se da bude savrena za veeras, vedro je rekla.
Samo je treba izglaati.
Katerina je bila posramljena. Ona se trebala pobrinuti za to da haljina bude izvaena iz
kutije im je stigla. Bila je to precizna uputa kyriosa Morena, a sad e naalost do njega stii
vijest da nije obavila taj zadatak.
Atmosfera se potpuno promijenila. Katerina je pogledala kroz velike francuske prozore
i primijetila da su nebo i more jednake, prijetee sive boje. Usprkos tomu, vie ju je mamilo
da izae van nego da ostane u atmosferi u kojoj se zatekla.
Dimitri, rekla je Olga lano dobre volje, isprati Katerinu, hoe?
Naravno, odgovorio je.
I hvala ti lijepa to si mi dostavila haljinu. Sjajno je to si je uspjela dovriti na
vrijeme.
Zbogom, kyria Komninos.
Katerina je pola za Dimitrijem niza stube. On je bio posramljen zbog naina na koji je
njegov otac pokazao bijes pred mladom enom. I on i njegova majka uivali su to je
ponovno vide, rekao je, i nadali su se da e opet doi. Katerina se nasmijala i rekla da se i
ona nada tomu. Dopratio ju je do vrata i zatim poao ravno u svoju sobu na drugom katu.
Nekoliko sati poslilje uo je da su doli oevi gosti. Zamiljao je svoju majku, njezinu
blijedu put vjeto oivljenu minkom i njezinu tamnu kosu skupljenu u elegantan, visok
rep koji joj istie tanak vrat. Blijedouta haljina obavijat e joj tijelo i savreno se njihati dok
koraa. Zasjenit e sve druge supruge i uskoro e njihovi imuni uzvanici, koji ovaj put
dolaze iz Atene, odluiti da sve materijale odsada kupuju kod Komninosa. Osobito e biti
impresionirani Olginom odjeom. Pet godina prije, Komninos je kupio dvadeset tisua

- 105 -

hektara poljoprivrednog zemljita na sjeveru grada i ondje zasadio stabla duda. Dudovi
moljci ve su radili svoj posao i Komninos je sad proizvodio vlastitu svilu, ija e kvaliteta
lansirati njegov posao u viu sferu.
Cijelu je veer Dimitri proveo nadvijen nad svojim knjigama. Poloi li uskoro ispite, bit
e mu zajameno mjesto na medicinskom fakultetu pa je, ako njegov otac bude protiv toga,
odluio inzistirati na svojoj elji.
Njegovu koncentraciju nije ometao samo amor ljudskih glasova i beskonano
zveckanje tanjura i jedaeg pribora. Dok su rijei iz njegovih udbenika plivale pred njim,
razmiljao je o Katerininim priama i sjetio se njezina djetinjeg glasa, koji se kao zvonce
razlijegao prostorijom. Odavno nije uo da mu se majka tako bezbrino smije. Sve i da ne
treba i ne eli nove haljine, nadao se da e joj ih Katerina nastaviti donositi.
I dok je uio napamet periodni sustav elemenata, inilo se da mu u pamenju uspijeva
ostati samo slika Katerinina osmijeha.

- 106 -

esnaesto poglavlje

Za godinu dana Dimitri je poloio ispite i upisao studij medicine. Njegov je otac bio
izvan sebe od bijesa. Posao je zahtijevao sve vie dokumentacije, izrauna i ugovora, pa bi
Dimitrijeva izvrsnost i diploma prava dodatno ojaale trgovinu. Suprotno tomu, znanjem
medicine njegov sin nee pridonijeti niemu.
Konstantinos je ostavio po strani sinov neposluh, ba kao to je to uvijek inio kad bi
mu se na putu nala kakva prepreka. Veliko mu je uivanje prualo nadilaenje izazova,
bilo da je rije o konkurenciji, dostavljaima ili, kao to je to bio sluaj ovih dana,
tvornikim radnicima.
Izvukao se iz financijske krize ranih tridesetih godina, koja je vei dio njegovih
konkurenata zgnjeila teretom dugova, i bio jai nego ikad prije. S obzirom na to da je
takav financijski uspjeh uivao u vremenima politikih i ekonomskih previranja u gradu,
teko je bilo i zamisliti koliko e jo bogatstva zgrnuti sljedeih godina.
Svako je jutro doekivao s nadom i samopouzdanjem. Sve mu je, inilo se, ilo na ruku.
Bio je div u svojim runo raenim izmama broj trideset devet.
Za to je vrijeme Dimitri upoznavao novi svijet, mjesto ideja i stajalita koji se nisu
temeljili na ekonomskoj nunosti nego na nekim drugim principima. Za razliku od uitelja
u njegovoj koli, koje su roditelji plaali da uenicima prenose odreena stajalita i
usauju im odreene principe i vjerovanja, Dimitrijevi sveuilini profesori bili su
neovisni i nepotkupljivi u svojim svjetonazorima.
Uz predavanja iz anatomije i fiziologije, poeo je pohaati i satove filozofije te se
uskoro ukljuio u rasprave o naravi dobra i zla, u istraivanje odnosa vjere i znanja,
mudrosti i istine, i tako dalje. Uskoro su slijedila predavanja o politikoj teoriji, i tako je
polako poeo razvijati vlastita stajalita o drutvu.
Nikad nije bio slijep za ono to se dogaalo oko njega, a odrastanjem u Ulici Irini bio je
u doticaju sa siromanijim dijelovima Soluna, kakav veina njegovih kolega studenata
nikad nije doivjela. Usprkos tomu, jo nije vidio istinske razmjere bijede koja je postojala
u Solunu. Pretpostavljao je da su ulini prodavai koji su preprodavali cigarete i eljeve
ivjeli blizu straara kod eljeznike stanice ili u Toumbi, ali sad je znao da postoje mjesta
jo gora od tih. Morao se suoiti s injenicom da je odgojen u uvjetima koji su ga potpuno
odvajali od ivota veine.
Moda je i dobro to u tom razdoblju nije mnogo viao oca. Sigurno bi izmeu njih
dolazilo do sukoba. Dimitri je bio izloen svim vrstama novih politikih ideja i uskoro mu
je postalo jasno da njegov otac nije ivio ni prema jednoj ideologiji, politikoj ili duhovnoj.
Konstantinosov pravi bog bio je novac. Vjerovao je u grku pravoslavnu crkvu kao
instituciju i temelj nacije, ali tovao ju je samo onda kad je to njemu odgovaralo. Nije imao
prave vjere nego je samo slijedio rituale jer su ga oni definirali kao graanina Grke.
Njegova jedina vjera bila je ona u vlastitu sposobnost da povea zaradu i proiri svoje
poslovno carstvo.
Konstantinos Komninos nije se priklanjao nijednoj politikoj stranci. Po prirodi je bio
konzervativac. Uznemiravao ga je priljev izbjeglica u grad kroz proteklih deset godina i
prezirao je uinak migracije na ulice, kao i troak koji je predstavljala za grad. Meu

- 107 -

muslimanima koji su otili nije imao puno prijatelja pa mu je bilo drago vidjeti ih kako
nestaju. U nekim je stvarima odobravao dravnika Eleftheriosa Venizelosa, zato to je
Grku uinio jo vie grkom. U drugim je stvarima bio pristalica monarhije. Pragmatino
je glasovao, ali bio je konzervativac s malim k i rojalist s malim r, i nikad nije izvjesio
portret izgnanog Kralja, kao ni Venizelosa. Pravo, red i kontrola radnike klase dobro su
inili poslu pa je potpuno podupirao odreene istke koje su provodili u vojsci i na
fakultetu nakon nedavnoga propaloga vojnog pua.
U Dimitriju se nakupljao osjeaj nelagode. ivio je u luksuznoj vili, no ipak je
instinktivno simpatizirao veinu koja je bila siromana. Bila je to zagonetka koju je bilo
teko rijeiti. Nadao se da e mu studij medicine dati priliku da pomogne nekima od
manje sretnih stanovnika ovog grada.
Samo se trudi ivjeti najbolji ivot koji moe, govorila je Olga Dimitriju. Sluala je
sinove dvojbe i bilo joj je jasno da ih moraju sauvati od njezina mua.
Dimitri je revno izbjegavao oca. To nije bilo teko postii budui da je Konstantinos
rijetko bio kod kue.
Rano jednog jutra, za vrijeme drugog semestra na fakultetu, vidio je Katerinu i Eliasa
kako idu na posao. Kad ih je spazio kako hodaju ulicom prema njemu, inili su se
usisanima u svijet zajednikog smijeha i zadovoljstva. Nisu ga ni primijetili sve dok mu se
nisu pribliili na nekoliko koraka.
Dimitri! uzvuknula je Katerina. Ti kaneis? Kako si?
U nekoliko su minuta razmijenili na desetke detalja iz svojeg ivota, prekidajui jedno
drugo pitanjima, uzvicima i odgovorima.
Kako je Eugenia?
Sada radi u radnji za tkalakim stanom. Posao je teak, ali barem je okruena
ljudima.
A blizanke?
Maria se udala i odselila u Trikalu s bebom.
S bebom! A tako je mlada!
I Sofia bi se isto trebala udati..
Trebala?
Pa... zarueni su ve dvije godine. Meni se to ini jako dugo... A to je kyrijom
Komninos?
Katerina je dovravala priivanje perlica na njezinu novu haljinu pa joj je bila na
pameti.
Dobro je, odgovorio je Dimitri znajui da je to odgovor koji i oekuju. Hoe li joj ti
dostaviti haljinu?
Voljela bih to. Ali sjea li se to se dogodilo posljednji put? Snala me takva nevolja
zbog one ute haljine. U svakom sluaju, sad imamo toliko posla da nam dostave obavlja
posebna sluba. Kyrios Moreno ak ima i svoj kombi!
Kakva teta, pomislio je Dimitri. Sjeao se tog poslijepodneva prije dvije godine kad je
Katerina donijela utu haljinu i unijela u kuu toliko veselja. Nije bio siguran je li nakon
toga ijednom vidu majku da se smije. Svaki ju je dan gledao, blijedu i prekrasnu, i znao da
nikad ne izlazi iz vile u Ulici Niki. Razgovarala je samo s njim i s Pavlinom, a bio je
siguran da su mu roditelji meu sobom rijetko razgovarali. Otac mu je dolazio kad bi ona
ve otila spavati i otiao prije nego to bi ustala. Jedini Olgin doticaj s vanjskim svijetom
bilo je promatranje etnje na esplanadi uz more, iz sigurne udaljenosti primae sobe.
Uvijek ju je zanimalo to se dogaa na sveuilitu; bila je gladna detalja o tome kako

- 108 -

Dimitri provodi dane, kamo su ga odvele njegove diskusije, tko su mu bili prijatelji. ivjela
je svoj ivot kroz njega jer drugoga nije imala.
Idemo jednom na kavu! entuzijastino je predloio Elias Imamo nekoga
nedovrenog posla, zar ne?
Dimitri se nasmijao. Elias je mislio na natjecanje u tavliju, s kojim su poeli prije vie od
polovice njihova ivota. Odigrali su nebrojeno mnogo partija i nijedan nikad nije vodio
vie od jednog boda. Postala je to njihova opsesija. Obojica su se u meuvremenu usavrili
i dodali nove verzije te igre na repertoar.
Poslavi tople pozdrave obiteljima, dogovorili su se da e se nai sljedei vikend.
Dimitri nije mogao a da ne baci pogled preko ramena. Uz ubod ljubomore, vidio je
kako je Katerinina glava nagnuta prema Eliasovoj. Jedva da je dah mogao proi izmeu
njih.
Dimitrijev ivot na fakultetu ukljuivao je grupu novih prijatelja. Kad bi napisali eseje,
esto su se nalazili naveer. Uvijek je bilo mnogo tema za pretresti, a za te je rasprave
kavana bila podesnije mjesto od knjinice.
Vassili je bio voa grupe, ne samo zato to je bio fiziki najsnaniji (igrao je nogomet u
jednom od gradskih klubova) nego i zbog svojega snanog glasa i samouvjerenog nastupa.
Njegovo djetinjstvo i odgoj tekli su posve drugaije nego kod Dimitrija. Njegov otac,
izbjeglica iz Male Azije, bio je sindikalist. Socijalistika uvjerenja tekla su mu venama,
crvena poput krvi. Nekoliko mjeseci ranije upoznao je karizmatinog komunistikog vou
Nikolaosa Zakhariadesa, koji je, kao i svi iz Vassilijeve obitelji, doao iz Male Azije. Vassili
je bio oaran njime.
Pred Vassilijem je bio skup uvjerenja s jasno definiranim ciljem, a idealistika mlaarija
slina njemu pozitivno je reagirala na mone pojedince koji su ih pronosili u ovom gradu.
Nekad bi moda slijedili Venizelosa, ali on je ve bio starac potroene snage. U
Vassilijevim socijalistikim ciljevima bilo je vie opsesije nego u novoj ljubavi, vie ara
nego u vjerskom obraenju.
Jedino to mu je odvraalo pozornost od politike bila je glazba. Jednog petka naveer,
ili moda u rane jutarnje sate sljedeeg dana, kad su njih petorica Dimitri, Vassili,
Lefteris, Manoli i Alexandros ispraznili bocu tsikoudije15, a kad im je ve gotovo
ponestalo ideologija o kojima bi mogli raspravljati, Vassili je svojoj grupi prijatelja rekao
da ih vodi da uju neku glazbu uivo. U gradu je popularni pjeva rebetika, a to
jednostavno svi moraju vidjeti.
Dimitrijev otac prezirao je veinu glazbe, pa u kui obitelji Komnines nikad nije bilo
gramofona. Usprkos tomu, Dimitri je posljednjih nekoliko mjeseci esto sluao glazbu.
ula se iz svake ulice ovoga grada koji je vapio za zabavom, a gomile ljudi skupile bi se i
po suncu i po snijegu da uju planinske svirae grkog klarineta, klape sviraa mandolina i
ciganske udaraljkae.
Veina vlasnika kafia nabavila je radio. Kroz pucketave ureaje obino privrene za
zid iza anka, Dimitri se nedavno upoznao s rebetikom, popularnom glazbom podzemlja,
glazbom patnje. Uivao je u nostalginim orijentalnim zvukovima onih koji su alovali za
svojim izgubljenim korijenima na istoku, no jo nije vidio izvedbu uivo. Uvijek je bilo
posla koji treba dovriti, knjiga koje treba proitati.
Hajde, Dimitri, tvoj e esej ekati. Ovaj rebetis nee.
Hodali su prema eljeznikom kolodvoru ulicama koje su vrvjele tekhedama, klubovima
rebetika, lokalima za puenje haia i javnim kuama. Dimitri je pomislio kako bi njegov
otac bio bijesan da zna da je ovdje. No, kako e drugaije nauiti ita o ivotu ako ne pone
15

Rakija od groa.

- 109 -

istraivati mjesta izvan kruga opranih, poploenih ulica u burujskim gradskim etvrtima?
Vassili ih je ciljano vodio kroz niski nadsvoeni prolaz i uveo ih u prljavu, slabo
osvijetljenu sobu punu dima. Mjesto je bilo puno pa su se morali nekako probiti kroz
gomilu do jedinog praznog stola. Za nekoliko sekunda pred njih je na stol stavljena boca s
prozirnom tekuinom, a oko nje est malih aa.
Tri glazbenika ve su svirala, jedan buzuki, a druga dvojica njegove kretavije sestre,
baglame. Glazba je bila ritmina, uporna, repetitivna, a atmosfera je bila ispunjena
iekivanjem.
Uskoro se zvijezda veeri pojavila u prednjem uglu prostorije i poela se probijati kroz
gomilu. Trebalo mu je neko vrijeme. Putem do mjesta koje je bilo malo povieno i
predstavljalo je pozornicu zastajkivao je da se rukuje s desetak ljudi i za svakim je stolom
prihvatio ponuenu tsikoudiju. Kucnuo se aom sa svima oko sebe, ispio pie i krenuo
dalje. Bio je odjeven u pristalo odijelo i sjajnu bijelu koulju. Bio je zgodan, karizmatian,
nasmijan.
To je Stelios Keromitis, viknuo je Vassili nadglasavajui buku. Bio je zvijezda rebetika
iz Pireja, a u Solunu je gostovao nekoliko uzastopnih noi.
Kad se konano prikljuio svojim kolegama glazbenicima, uzeo je buzuki koji ga je
ekao i sjeo. Nekoliko je trenutaka ugaao instrument, umetnuo cigaretu izmeu malog
prsta i srednjaka lijeve ruke i, kimnuvi ostalima, poeo svirati. Nakon nekoliko uvodnih
taktova zapjevao je. Bilo je to kao lavovska rika, duboka i puna boli i patnje, pristajala je
stihovima koji govore o smrti, bolesti i razdvajanju. Takve su teme bile realnost
svakodnevnog ivota u zaputenim uliicama kroz koje je proao putem do ovog mjesta.
Velika veina ljudi u prostoriji, primijetio je Vassili, bili su izbjeglice iz Male Azije. U
njima je uvijek bila prisutna udnja za zemljom njihova roenja. Napola istonjaki, a
napola zapadnjaki zvuk glazbe, utjelovljivao je njihov osjeaj rascijepljenosti i enje.
Patos ovih pjesama udisali su duboko, zajedno s haiom koji im je punio plua.
Kako se no troila, publika je poela pjevati i povremeno se Keromitisov glas nije ni
uo. Sad je ve puio nargilu na pozornici pa se njegovo pjevanje svelo na udne iskaljaje
izmeu inhalacija. Zrak je bio gust od dima i buke, a alkohol im je otupio ula.
Oko tri ujutro, jedan je mukarac ustao od stola za kojim je sjedio u prednjem dijelu
publike. Oko njega su se odmah razmaknuli stolovi. Polako se poeo vrtjeti, rairenih
ruku, s cigaretom meu prstima, glave nagnute u stranu. Dimitri je pomislio na dervie
koje je jednom vidio. Stanje nalik na trans u kojemu je ovaj ovjek bio podsjetio ga je na
njih, iako je on gledao u zemlju, a ne u nebo.
Plesa je bio mrav i snaan. Njegova raskopana koulja otkrivala je dio monog torza.
Dok se vrtio, njegovi su prijatelji poeli sporo i ritmino pljeskati. Vrtei se postupno se
sputao do poda, ne gubei ravnoteu. Zatim se snagom bokova polako uspravljao.
Izgledao je kao da je u stanju duboke introspekcije. Povremeno bi, kao da crpi energiju iz
zemlje, skoio visoko u zrak.
Dimitri je primijetio da je nekoliko ena otraga za ankom, vjerojatno prostitutki,
iskrivilo vratove i gledalo ga. Jedna od njih ak se popela na stolicu kako bi ga mogla
vidjeti iznad glava gomile.
Ove ene kojima plaaju za seks po satu rado bi ovome fiziki potpuno osloboenom
ljudskom biu, koje kao da nije bilo svjesno oaranih pogleda, svoje usluge dale besplatno.
To ih je, kao i njegovo greno tijelo, potpuno opinilo.
Njegov je nastup uzbudio sve, i mukarce i ene, pa est i pol minuta nitko nije ni
pogledao Keromitisa. Bili su zaarani snagom plesa zeibekikoa. Poslije, kad je nekoliko aa
baeno na pod pokraj plesaevih nogu u znak odobravanja i poticanja, glazba je

- 110 -

promijenila dosadanji misteriozan, nepravilan ritam, a mukarac se vratio na svoje

mjesto, utapajui se ponovno u gomilu.
Oko pet ujutro, kad se Keromitis napokon iscrpio, Dimitri je sa svojom grupom izaao
van. Ulice su bile pune maglovitog naranastog svjetla tek svanulog sunca. Krenuli su
prema oblinjem kafiu.
Hajdemo jesti, rekao je Vassili koji je bio na elu grupe.
Uinak kombinacije haia i rebetika, usprkos tome to je bio pun patnje, omamio ih je.
Prvi je put u svojem ivotu Dimitri izgubio cijelu no sna. Bio je iznenaen osjeajem
poveane osjetljivosti ula. Moni ambijent teke u kojoj su bili, otrina i iskrenost glazbe te
osjeaj tijesnog zajednitva s prijateljima studentima davali su mu drugaiji smisao onoga
to zapravo znai biti iv. Daak gradske supkulture neoekivano ga je privlaio. Pitao se
kako buruji mogu biti zadovoljni veerama u skupim europeiziranim restoranima ili
primanjima u grandioznim vilama, kad im je na dohvat ruke bila kultura takve sirove
emocije.
Da je imao vremena i bio trezniji, razmislio bi o tome i pronaao objanjenje. No, te
zore, sjedei za svojom juhom mayiritsa, grabei licom toplo i hranjivo grumenje janjeeg
eluca, s djetinjastim je neshvaanjem pomislio kako je nemogue da netko ne bi htio biti s
njim u ovom trenutku, na ovom mjestu.
Idem odspavati malo prije predavanja, objavio je Vassili.
Drugovi su se dubokim tonom mrmljanja sloili s njim i stavili po nekoliko drahmi na
stol, a potom izali iz kafia i krenuli svatko svojim putem.
Dimitri je pretpostavljao kojim putem njegov otac ide na posao. U ovom stanju,
mutnog pogleda, krenuo je ipak rutom koja je zaobilazila oevu. Petnaest minuta poslije
uao je u kuu i uuljao se u svoju sobu. Veer prije Konstantinos je bio uvjeren da njegov
sin iza zatvorenih vrata predano ui za budue ispite.
Poslije te noi, posjeti barovima u kojima se uivo svirao rebetiko postali su uestali, a
beznadnost gradske supkulture pribliavala ga je srcu Soluna. Sugestivni stihovi o
napuknulim srcima i ivotu moda i nisu imali nikakve veze s njegovim iskustvima, ali
dali su mu priliku da razmilja i mata.
Svodnici, rebetes i dileri haia bili su sastavni dio grada koliko i bankari i vlasnici
robnih kua. Bilo je neega privlanog u grubosti ovoga alternativnog svijeta, odmaknutog
od savrenog reda kue u kojoj je spavao. Deset godina i vie Konstantinos Komninos
plaio je sina mranim upozorenjima o podrujima Soluna za koja je tvrdio da su previe
opasna i da ih ne smije posjeivati. Tamo sve vrvi otpadnicima i kurvama, govorio je
Dimitriju. Dri se podalje od njih.
Elias Moreno poeo je izlaziti s grupom. Prije izlaska obiavali su odigrati nekoliko
estokih i bunih partija tavlija. Po sat vremena vrtjeli bi repertoar igara: portes, plakoto i
fevga, sve u brzom ritmu udaraca koji nijedan od njih dvojice nije naruavao. Izmeu
bacanja kocke i poteza nije prola ni sekunda, a svaki je potez bio praen specifinim
zvukom. Najprije tresak kocke o rub ploe, zatim hujanje njezine uskomeane vrtnje i,
konano, brzo klizanje i udarac o broja, prije novog bacanja. Brojai su stalno zvonili, no
izmeu poetka igre i zavrnog udarca gubitnika o broja na sredini ploe, njih dvojica ne
bi prozborili ni rije.
Katkad bi netko od njih promrmljao psovku upuenu rezultatu koji je dala kocka. Rat
je trajao koliko je trajala igra, a po sat vremena igrai bi imali oi uprte u dasku i
meusobno se ne bi ni pogledali. Dimitri je elo brisao rupiem, a Elias rukavom. Tek kad
bi igra zavrila, nastavili bi razgovarati. Tada bi Dimitri pitao Eliasa o njegovim
roditeljima i o Katerini.

- 111 -

Sad kad su obje blizanke napustile kuu u Ulici Irini, a Eugenia radila po cijeli dan u
tvornici sagova, Katerina je postala gotovo punopravni lan obitelji Moreno. esto bi dola
k njima na veeru i sjedila za stolom na mjestu koje je neko pripadalo Saulovoj majci,
preminuloj prije nekoliko mjeseci. Kua se doimala nekako praznijom bez njezine tihe
prisutnosti.
Veinu veeri Katerina bi se zadrala nekoliko sati nakon veere i vezla u ugodnom
drutvu Roze Moreno. Objema to nije bio puki rad, nego nastavak aktivnosti koja im je
objema pruala zadovoljstvo. Bile su sretne to se njome mogu baviti i danju i naveer.
Elias je o Katerini govorio s naklonou i potovanjem. Iako je znao da nije poteno biti
ljubomoran na svojega brata po mlijeku, Dimitri je katkad osjeao blago peckanje pod
koom.
Elias je nauio svirati oud16 i povremeno je nastupao u jednom baru. Svaki put onamo
bi doli Dimitri, Vassili i ostali. Elias je postao dobrodoao lan njihove grupe. Za razliku
od njih, bio je radnik, povezan sa svijetom trgovine, koji je bio daleko od njihova
akademskog svijeta knjinica i predavaonica, ali sve ih je vezala ljubav prema rebetiku.
Glazba i mukarci koji su ga izvodili inili su kulisu mnogih veernjih druenja koja su
provodili razgovarajui o politici.
Zemljom je i dalje vladalo siromatvo te politika i ekonomska nestabilnost. Kuhali su
se nemiri. U neto vie od desetljea dogodilo se ve dvanaest pueva i smijenilo se gotovo
dvostruko privremenih vlada. Klatno se nastavljalo njihati izmeu onih koji su prizivali
povratak monarhije i onih koji nisu. O uspostavi monarhije u Grkoj nastavilo se govoriti
u mnogim kontroverznim raspravama. Godine 1920., kad je kralj Aleksandar umro od
ugriza majmuna, njegov se otac vratio iz egzila, da bi samo nakon dvije godine morao
ponovno otii. Na njegovo mjesto je doao njegov stariji sin uro II. koji je, meutim,
morao otii krajem sljedee godine. Kralj uro II. bio je u izgnanstvu gotovo dvanaest
godina, da bi se napokon vratio nakon provedenog referenduma.
Glasovanje koje je provedeno u sijenju 1936. dalo je vie mjesta rojalistima, no vea je
mo pripala komunistima. To je proizvelo nezdravu politiku atmosferu, bez jasnog
sredita vlasti.
Policija je dobila vee ovlasti i sad je mogla uhiivati ljude zbog pukog neslaganja s
vladom ili zbog prosvjeda.
Vassili je osjeao da je vrijeme za akciju. Pokuao je na to nagovoriti i prijatelje.
Ovi zatvorenici nisu napravili nita loe! dreao je. Veina ih je samo rekla ono to je
istina: da su izrabljeni i potplaeni. to je injenica!
To je nelogino, nepravedno...
I ne smije se tolerirati! zakljuio je Vassili. A mi smo ti koji moramo poduzeti neto
u vezi s tim!
Dimitri je znao da bi se sukobio s ocem da se upusti u raspravu o tome kako se tretira
ljevica. Obino mu je polazilo za rukom zatititi se izlikama da mora puno uiti, ii u
laboratorij, nai se s profesorima, i tomu slino, no jedanput na tjedan veerao je s oba
roditelja, majci za ljubav. Da potedi Olgu, koja se ne bi mogla nositi s velikom svaom
izmeu oca i sina, drao se podalje od kontroverznih tema i avrljao o banalnostima.
Priao je o satovima anatomije, pitao kako ide posao i uope odravao na ivotu iluziju da
e se jednog dana pridruiti Komninosovu poslovnom carstvu.
Jedne subote uveer, netom poslije Uskrsa, Dimitri i Elias igrali su tavli, a poslije su se
dogovorili nai s Vassilijem u njihovoj omiljenoj teke. Iz kavane su otili oko jedanaest
uveer, no glazbenici koje su htjeli uti nastupali su tek iza ponoi.
16

Gudaki instrument

- 112 -

Dimitri je popio samo jedno pivo jer je sutradan morao uiti za ispite. Da nije bio tako
bistre glave, ne bi mogao vjerovati svojim oima ono to je vidio hodajui sirotinjskim
uliicama. Neko su vrijeme koraali pedesetak metara iza mukarca neraspoznatljivog
oblija, sakrivenog sjenama. Zatim se zaustavio pred nekim vratima koja mu je netko
iznutra otvorio i kratko se osvrnuo oko sebe prije nego to je uao u predvorje. Nije vidio
Dimitrija i Elijasa jer su bili u sjeni, no oni su njega jasno vidjeli.
Nije li to tvoj... Elias je postieno uutio, alei to je uope prozborio.
Moj otac. Da. Siguran sam da je to on.
Ne razgovarajui dalje o tome, obojica su nastavila hodati. Dimitri je bio u oku. Bila je
to jedna od manje prljavih javnih kua za koju su svi znali. Njegov je otac posjeivao
prostitutku.
Dimitrijeva prva pomisao bila je da prieka dok mu otac ne izae i ondje se suoi s
njime.
Elias ga je primio za ruku, proitavi mu misli u trenu. Osjeao je prijateljev bijes i
zaprepatenost.
Moda je bolje da ne napravi scenu ovdje, Dimitri, rekao je. Moda je bolje da nita
ne kae.
Dimitri je znao da mu treba vremena da probavi ono to je vidio. Zasad mu je u glavi
bilo samo to da je sve to je njegov otac predstavljao bila la. Bio je vie u doticaju s
mranom stranom Soluna nego on. Bio je licemjer.
Kad je Dimitri te veeri doao kui, bio je gotovo tup od alkohola. Pao je na stol u
predvorju i sruio neki ukras na pod. Otac se tako brzo pojavio na vrhu stuba da se
Dimitri zapitao je li ga moda ekao.
to misli, koliko je sati? napola je aptao, a napola vikao dok je trao niza stube
prema sinu. Gdje si, dovraga, bio?
Dimitri je pomislio da e ga udariti. Jer, zato bi uope tako dojurio? Mirno je stajao
dok je otac trao k njemu kao gavran u svilenom crnom ogrtau. Jednom se rukom oslonio
o stol.
Jesi li me uo? Gdje si bio? Konstantinosov glas pojaao se od apta do urlanja.
Odgovori mi!
Pavlinu je uznemirila buka pa je izala iz svoje sobe u prizemlju, lica bunovnog od sna
i zabrinutosti.
Odravajui samokontrolu i dalje, Dimitri se nagnuo prema ocu i, lica samo centimetar
udaljenog od njegova, odgovorio na njegovo pitanje dubokim, tihim glasom, da ga Pavlina
ne moe uti.
Bio sam u Dionizijevoj ulici.
Komninos je problijedio. U glasu njegova sina uo se prizvuk trijumfa.
Pavlina je bila nestala i sad se pojavila s metlom da pomete komadie razbijene
figurice. Dok je mela ostatke na hrpu, nije skidala oi s dvojice mukaraca.
Konstantinos je brzo doao k sebi. Olga je sad bila na vrhu stuba.
to se dogodilo? upitala je. Dimitri, jesi li dobro?
Njezin je instinkt bio majinski. Znala je da Dimitri posjeuje neke od manje sigurnih
dijelova grada, a itala je i da u tekhedama esto izbijaju tunjave s noevima.
Dobro sam, majko, odgovorio joj je.
Vrijeme je da svi odu lei, zareao je Konstantinos. Pavlina, dovri to to radi
ujutro, molim te.
Olga je nestala, a Pavlina se tiho povukla u svoju sobu, ostavivi metlu naslonjenu na
zid. Konstantinos je okrenuo lea Dimitriju i ukoeno krenuo uza stube.

- 113 -

Dimitri je ekao da se zatvore vrata sobe njegovih roditelja, a zatim, drei se vrsto za
ogradu, oteturao u svoju sobu.
Za rukom sljedeeg dana, Dimitri, Olga i Konstantinos okupili su se oko velikoga,
okrugloga, postavljenog stola. Utogljeni cvjetni aranman na sredini odraavao je njihovo
raspoloenje. Pavlina je dolazila i odlazila sa sljedovima, a razgovor je bio isprekidan.
Svaki put kad je uzimala tanjure vidjela je da Olga zamalo nije ni dotaknula svoj. Ni
Dimitrijev nije bio bolji.
Olga je znala da izmeu njezina mua i sina postoji neki problem pa je razgovor
pokuala odrati neobaveznim. Za vrijeme cijelog obroka Dimitri nije ni pogledao oca.
Tjedan dana ranije bio je Uskrs i zajedno su otili na misu. Dimitriju su u glavi jo bili
svjei prizori oca kako ljubi ikonu, kria se i uliziki savija koljeno dotiui usnama prsten
na sveenikovoj ispruenoj ruci. Zadrhtao je od pomisli na oevo mjesto u prvom redu
crkve, poloaj koji je ukazivao na njegov financijski doprinos zgradi, a ne na njegovu
bliskost Bogu. Pogledao je svoju dragu majku i pitao se ima li ona ikakvog pojma o tome.
inilo se da Konstantinos Komninos vie nego ikada mazohistiki uiva u otkrivanju
razmimoilaenja u politikim stajalitima njega i sina, polazei od pretpostavke da e i
Dimitri jednog dana doi na njegovo. Sinovi su uvijek preuzimali obiteljski posao. Nikad
nije bilo drugaije. Jo uvijek nije prihvatio da njegov sin ima drugaije ambicije.
Konstantinos je znao da ga Dimitri nee odati majci. Iskoristio je to da sa sinom zaigra
jo grublju igru nego inae, zameui neopisivom agresijom nabijen razgovor o
trenutanom stanju u dravi. Kralj je upravo imenovao generala Ioannisa Metaxasa za
premijera vlade, a Metaxas je doputao policiji da otro suzbija radnike prosvjede koji su
bili sve vea prijetnja redu i miru u gradu. Neki sindikalisti i komunisti ve su bili
prognani, a Komninos je, kao vlasnik tvornice, bio zadovoljan mjerama koje se
poduzimaju da se uutkaju radnici.
to se mene tie, to opakije mjere, to bolje!
Ovaj je komentar uputio pravo Dimitriju, uvjeren da e proizvesti reakciju.
Zbog Olge, Dimitri nije reagirao na ovu provokaciju. Bojao se da bi mogao rei neto
to e poslije zaaliti i to ne bi htio da mu majka uje. Bilo mu je jasno da ga otac testira
iskuavajui mu granice. Dok je Olga bila ondje, Konstantinos Komninos znao je da je
siguran.
Dimitri je rezao meso na svojem tanjuru, fantazirajui da otrica ulazi u meso njegova
oca. I dalje vaui, ustao je.
Moram ii, rekao je.
Kamo ide u subotu poslijepodne? agresivno ga je upitao otac. Zar knjinica nije
zatvorena?
Nalazim se s nekim prijateljima.
Kakva teta, agapi mou! rekla je Olga, Pavlina je napravila tvoj omiljeni glyko.
Hoe li mi sauvati komad, mana mou? rekao je, naginjui se da joj poljubi vrh glave.
ao mi je, moram ii.
Za trenutak je ve bio na ulici i urio prema kavani u kojoj je imao dogovor s Eliasom i
Vassilijem. Prolazei pokraj izloga vidio je da je jo netko s njima. Katerina.
Dimitri je brzo hodao, ali srce mu je lupalo ee nego obino kad je otvorio vrata.
Nije bilo ba uobiajeno vidjeti enu u ovoj kavani pa je Katerina pourila objasniti
zato je ondje.
Morala sam uzeti mjere jedne klijentice u njezinoj kui, rekla mu je, samo ulicu dalje
odavde, pa me Elias nagovorio da poslije doem ovamo na kavu.
U nedjelju? Nije li to neradni dan?

- 114 -

Ne uvijek, ako radi za kyriosa Morena, rekla je uz osmijeh, uzimajui torbu. U

svakom sluaju, nadam se da emo se uskoro ponovno vidjeti, Dimitri.
Hoe da te otpratim kui?
Te su rijei izale potpuno spontano i Dimitri je odmah bio posramljen zbog svoje
ponude. Bilo je oito da e je Elias otpratiti. ivio je u istoj ulici.
Ne, ali hvala ti, nasmijala se. Jo je dan. Mogu i sama.
Sigurna si? upitao je.
Iznenadio se kad se predomislila.
Pa, zapravo, to bi bilo lijepo. Ti jo nee kui, je li, Eliase?
Elias je odmahnuo glavom.
Ulica Irini nije bila daleko. Dimitri se zatekao kako pokuava to vie usporiti korak.
Dok su hodali, Katerina je priala o obitelji Moreno. Kyria Moreno nauila ju je gotovo
sve tehnike vezenja i ivanja koje je znala, i svakog je dana dobivala priliku unaprijediti
svoje vjetine. Sa strau je govorila o svojem zanatu.
Kad pomislim na one djevojke u tvornicama duhana koje svaki dan rade isto,
pomislim da bih umrla da moram tako, rekla je. U mojem je poslu svaki sat drugaiji.
Postoje deseci razliitih vrsta bodova i svaki put kad radim neki od njih, drugaija je boja
konca, vrsta materijala, kombinacija... Rezultat je svaki put posve drugaiji.
Slino kao i u glazbi? razmiljao je Dimitri naglas.
Da! Mislim da je ba tako, nasmijala se.
Postoji samo osam nota, ali moe ih se sloiti na tisue razliitih naina! Znai, ti si
poput Mozarta, samo umjesto nota radi koncem? Dimitri se nasmijao toj slici Katerine.
Elias kae i da si kao dijete bila udesno napredna, ba kao Mozart.
Katerina je pocrvenjela. Dimitri nije bio siguran je li to zato to je spomenuo Eliasa.
Pokuao je ne misliti na to koliko vremena njih dvoje provode zajedno.
Ne znam puno o Mozartu, ali mislim da Elias malo pretjeruje.
Njihova etnja do Katerinine kue prebrzo je zavrila. Katerinino ivahno, oputeno
avrljanje oaralo ga je. inilo mu se da je neto osvjetljuje iznutra. Oi su joj se smijale
koliko i usne, a ak je i njezin hod odavao sreu.
Sljedeih dana primijetio je da misli na Katerinu i nada se da e naletjeti na nju. Njezina
mu je slika bila stalno u mislima i nije ju mogao izbaciti iz glave. Katerina mu je pojasnila
neto to je vjerojatno ve i znao: da srea i bogatstvo nisu uvijek povezani. Njegova
nelagoda i znanje da ga eka bogatstvo bili su dokaz toga.
Meutim, glad i nemir bili su i te kako povezani. U Solunu su mnogi jedva imali za
kruh i nevolja se neizbjeno zakuhavala.
Vassili ih je svakodnevno izvjetavao o situaciji, a informacije je dobivao od oca.
Temperatura na ulici rasla je kako je odmicao svibanj; arm proljea prometnuo se u
uarenu ljetnu vruinu koja je utjecala na ljude. Narod je gubio strpljenje i poeo
zahtijevati svoja prava. Govorilo se o velikom, opem trajku.
Solun je na rubu revolucije, Vassili je uzbueno izvijestio svoje drugove. Radnici iz
duhanske industrije organiziraju trajk! Sutra! Moramo biti ondje i poduprijeti ih.
Nisu imali izbora. Morali su poduprijeti izrabljene i potlaene, one koji su na tjedan
plaeni manje nego to su bogati plaali jedan obrok u skupim gradskim hotelima. Vassili
je vodio Dimitrija po mjestima na kojima su ti ljudi ivjeli i sad je dolo vrijeme da pokau
solidarnost s njima.
Sutradan su se nali na fakultetu i zatim u grupi poli prema gradskoj vijenici. Za
nekoliko minuta ponijela ih je struja mone rijeke ljudi. U zraku se osjealo uzbuenje:

- 115 -

sunani dan u zemlji koja je izumila demokraciju, otvoreni protest na ulici. Sve je bilo na
mjestu.
Ovako emo im pokazati kako se osjeamo! rekao je Vassili. Vlada ovo ne moe
ignorirati, zar ne? morao je vikati svojim prijateljima da nadjaa buku gomile.
Govorilo se da su se trajku prikljuili radnici tramvaja i eljeznice, elektriari i luki
radnici. elja za prosvjedom proirila se kao epidemija. Na ulicama je bilo vie od
dvadeset tisua ljudi.
Vassilija je obuzela euforija. Ovo bi moglo upaliti, znate., rekao je. Ovo je mo
naroda!
Nakon nekog vremena prosvjednici su se razili.
Kad je te veeri neplanirano sreo oca, Dimitri je uo loe vijesii Pa, rekao je pruajui
svoj eir Pavlini i gledajui ravno u sina Bit e ti drago uti da je Mataxas policiji dao
odrijeene ruke da djeluju protiv prosvjednika!
Dimitri se suspregnuo da ne reagira na to. Nije htio da mu otac zna da je tog dana i on
bio na ulici.
To se ini pretjeranim, odgovorio je.
Meni se ne ini tako, Dimitri, meni se ne ini.
Dimitri nije nita rekao.
A to je jo bolje, uveo je i policijski sat. To je jedini nain s ovom vrstom ljudi.
Sam nain na koji je njegov otac izgovorio s ovom vrstom ljudi nagnao je Dimitrija
da ga pljune, ali njegova je snaga bila u samokontroli. Uvijek je putao da otac ima
posljednju rije. Gotovo da je to bila njegova privatna ala.
Kloni se ulica sutra, moe?
Konstantinos je znao da je Dimitri tog dana demonstrirao. Netko ga je vidio i
obavijestio ga o tome.
Sljedei je dan poeo jednako. Grupa studenata, ukljuujui i Dimitrija, okupila se i
krenula prema sreditu Soluna pridruiti se raznim drugim skupinama.
Atmosfera je bila drugaija. U sreditu grada prosvjednici su vikali ivio trajk! pred
ivim zidom vojske i policije. Neko su vrijeme samo gledali jedni druge. Atmosfera je bila
uznemirujue nepomina, no puna agresije.
Vassili, u elji da bude u sreditu akcije, prokrio si je put u srce gomile. Dimitri ga je
pokuao slijediti, ali sprijeila ga je iznenadna navala prosvjednika. Uz riku su se
usklaeno kretali naprijed.
Zatim, kao da ele dati do znanja da gube kontrolu, policajci su poeli pucati.
S mjesta na kojem je stajao, Dimitri nije vidio nita osim kretanja gomile unatrag.
Nastao je kaos, panika, posvemanja zbunjenost, potpuna nevjerica. Policija je zapucala po
nenaoruanim ljudima.
Ljudi su bjeali u svim smjerovima, viui, gurajui se laktovima u bijegu, bjeali su i
Dimitrijevi prijatelji s fakulteta. Nije bilo vremena da provjere to je s ostalima.
Nitko nije znao to se dogaa, niti to e se tek dogoditi, no imali su ivotinjski instinkt
za samoodranjem. Jedno ili dvoje ljudi pogaeno je u stampedu. Dimitri se naao u
malom prolazu. Svi oblinji kafii i trgovine bili su zatvoreni i nije se imao gdje skloniti.
Slijepo je trao ne zaustavljajui se. Policija e uhiivati prosvjednike i znao je da e se
prema zatvorenicima odnositi brutalno.
Noge su mu klecale od napora i straha kad se naao nadohvat Ulice Irini. Pokucao je
kyriji Moreno na vrata.
Ostao je ondje nekoliko sati, osjeajui se sigurno, no cijelo je vrijeme bio zabrinut za
prijatelje s kojima je bio. Kad je procijenio da je policija ve odustala od potrage za

- 116 -

izdajnicima, ustao je i poao. Pogledao je lijevo i desno niz ulicu da se uvjeri da je zrak ist,
no i zato da vidi je li Katerina moda ondje. Zatim je urno krenuo natrag u Ulicu Niki.
Majka mu je bila izvan sebe to ga vidi.
Dimitri! rekla je grlei ga. Osjeao je njezine vrue suze kako joj se slijevaju niz lice i
natapaju mu koulju. Bio si ondje, je li tako?
ao mi je, majko, tako mi je ao. Sigurno si se strano zabrinula.
Znam samo da su neki ljudi ubijeni, rekla je. Pavlina je ba donijela vijesti... Mislila
sam da si meu njima.
O, Boe! rekao je Dimitri odmiui se od majke. Nitko od nas nije bio naoruan.
Mnogo je ljudi teko ozlijeeno, dodala je. Tako mi je drago da si ovdje.
Vassili je bio sprijeda u gomili. Moram ga pokuati pronai.
Dimitri je izjurio iz kue i otrao niz ulicu prema bolnici. Posvuda je bilo smea,
svjedoanstva panike koja je zavladala kad je policija orujem krenula na prosvjednike.
Potraga po koridorima bolnice pokazala mu je da njegov prijatelj nije meu ranjenima
pa je, pun strepnje, otiao do oblinje mrtvanice. Lijenik u bolnici rekao mu je da su
onamo odvozili mrtve.
Kad je doao pred zgradu, ugledao je poznato unezvijereno lice. Bio je to Vassilijev
otac.
Nije unutra! rekao je i zagrlio Dimitrija. Jecao je od olakanja Nije ovdje!
A nije ni u bolnici! rekao je Dimitri.
Nije? Ba sam krenuo tamo.
Ne morate. A kui nije doao?
Ne, rekao je Vassilijev otac. Samo mi jo jedno mjesto pada na pamet.
Shvatili su da je Vassili vjerojatno uhien.
Otii u u kaznionicu. Rekao je stariji ovjek. Ali ti ne smije poi onamo. To je
nepotreban rizik.
Sutradan je provalila tuga za mrtvima. Tisue su dole alovati, Dvanaest cvijeem
pokrivenih tijela u otvorenim je lijesovima noeno ulicama, a ljudi su neutjeno ridali za
muenicima i desecima ranjenih koji su leali u bolnici. Oni koji su bili u pogrebnoj
povorci doli su oplakati guenje svoje slobode, kao i smrt svojih prijatelja. Latice su kao
sag prekrivale mjesto na kojemu su pokoeni prosvjednici.
Najava novih trajkova Metaxasu je dala izliku koju je prieljkivao. Obavijestio je kralja
da se zemlji sprema komunistiki pu. Doputenje da proglasi policijski sat dobio je 4.
kolovoza. Grka je sad postala zemlja diktature.
Vruina je bila neizdriva, a te veeri iva jo nije pala ispod trideset pet stupnjeva.
Olga se rano povukla u krevet.
Dimitri je vidio da je njegovo mjesto za blagovaonikim stolom premjeteno suelice
njegovu ocu. Pavlina je tek imala servirati predjelo, no vino je ve bilo natoeno.
Konstantinos Komninos podignuo je svoju au.
Htio bih nazdraviti, rekao je.
Za promjenu, Dimitri je pogledao oca ravno u oi.
Tvrdoglavo je odbio posegnuti za svojom aom. Nastavio je buljiti u hladne oi koje su
ga gledale.
Za red i mir, rekao je Komninos. Za diktaturu.
Nije se smijao, no u pogledu mu je blistao traak trijumfa.
Je li to samokontrola ili kukaviluk, pitao se Dimitri, to ga prijei da oca ne tresne
dekanterom.
Hajde! Napravi to! Kommnosov izraz lica kao da ga je izazivao.

- 117 -

Bez rijei, polako, Dimitri je ustao i izaao iz sobe. Iako su mu plamenovi iste mrnje
lizali srce, nee ocu priutiti zadovoljstvo svoje reakcije.
Konstantinos Komninos zauo je priguen zvuk treska ulaznih vrata pa nastavio
veerati sam. Vani na ulici, Dimitri je povratio u jarak.

- 118 -

Sedamnaesto poglavlje

Ba kao to se Dimitri pribojavao i upravo kako se njegov otac nadao, Metaxas je uveo
dodatnu represiju nad sindikatima i dao policiji dodatne ovlasti. Komunisti i lijevo
orijentirani aktivisti privedeni su i zatvoreni u logore. Torturom su iz njih izvlaili
priznanja i privolijevali ih da imenuju druge komuniste.
Vassili je u zatvoru ostao nekoliko mjeseci. Nikomu nije bilo doputeno da ga posjeti.
Dimitri i njegovi prijatelji mnogo su se puta susretali s njegovim ocem da razmotre to bi
mogli napraviti. Njegova su upozorenja uvijek bila nedvosmislena.
Znam da niste lanovi partije, rekao je, ali ako ga odete posjetiti svejedno e vas
oznaiti kao komuniste. Drite se podalje to je najbolje.
Jedan od profesora na pravu zalagao se za njegovo osloboenje, a ak je i svjedoio da
je njegov student zaglavio u demonstracijama na putu do fakulteta. est tjedana nakon to
je uhien, Vassilijev otac primio je pismo. Uzbueno ga je otvorio oekujui vijesti o
sinovu osloboenju.
Dragi kyriose Filipidisu, pisalo je. elimo vas izvijestiti da je va sin preminuo 14.
lipnja. Uzrok smrti: tuberkuloza. Ako elite preuzeti njegove osobne stvari moete to
uiniti do 18. ovog mjeseca.
Pismo je primio ba na taj dan.
Vassilijev otac bio je previe zgromljen tugom da bi otiao u kaznionicu pa su umjesto
njega otili Dimitri i njegov prijatelj Lefteris. Dimitri je znao da e, ako se potpie svojim
imenom na formular, biti inkriminiran, ali bio je ponosan to je bio prijatelj takvom
mueniku.
Suze tuge slijevale su mu se niz lice na sprovodu, ali u njemu je divljao bijes. Bez
ikakve sumnje, vlasti su bile odgovorne za Vassilijevu smrt i Dimitri si je obeao da nikad
nee stati na stranu vlade koja je potaknula taj in. Grka zasigurno zasluuje bolje.
Naoko, ivot u gradu ostao je nepromijenjen. Dimitri je nastavio pohaati predavanja
na fakultetu, a djelatnosti poput Morenove nastavile su s radom kao i obino. S vremena
na vrijeme, Katerina bi se pridruila Eliasu i Dimitriju na kavi, no ton njihovih razgovora
bio je promijenjen. alili su za Vassilijem i svima im je bilo jasno da ispod normalnosti
ovoga grada buja tjeskoba.
Tih dana Dimitri je inio sve kako bi izbjegao oca. ak su i povremeni obroci s njim bili
vie od onoga to je elio. Bio je pun straha u njegovoj blizini. Ne zato to se bojao
Konstantinosa Komninosa, nego zato to se bojao onoga to bi mogao rei tom ovjeku
kojeg je sad prezirao.
Njegova majka kao da je sve razumjela bez rijei. Nijedanput nije Dimitrija pitala zato
odlazi iz kue netom prije nego to mu se otac ima vratiti, niti zato jede u udna doba
dana.
Olga je razumjela to Dimitri osjea prema ocu i to Komninos osjea prema sinu. Od
dana njegova roenja, u Komninosu nije bilo ni trunke ljubavi. Sjeala se kako je njezin
suprug pogledao uspavano novoroene kao da je primjerak neke druge vrste, a ne
njegova krv i meso. A onda je izbio poar i okolnosti su se tako drastino promijenile.

- 119 -

Proputen je onaj trenutak kada otac prvi put dri svojega sina, pogleda ga u oi i u njima
vidi svoj odraz.
U ta prva dva desetljea Dimitrijeva ivota esto je Pavlinu pitala isto pitanje.
Jesam li ja to krivo napravila? upitala bi je, krei svoje njene ruke.
Pavlina je imala svoje miljenje o Komninosu, no njezin je instinkt bio zatititi Olgu.
Mislim da se to tako jednostavno nekad dogodi, rekla bi. Mnogo je mukaraca
kojima djeca nisu zanimljiva. Misle da su djeca enski posao.
Moda si u pravu, Pavlina...
A kad dou u odreenu dob, shvate da su se prometnuli u ljude i ponu razgovarati s
njima. Vidjet e.
Na neki je nain Pavlininu teoriju iznjedrilo Konstantinosovo ponaanje. On kao da je
ekao samo jedno: da njegov sin pone pridonositi rastuem poslovnom imperiju. I dalje je
vjerovao da Dimitrija moe prisiliti da postane sin kakvoga je htio, no Dimitri je znao da
tako nikad nee biti.
Iako je prezirao grandioznost kue i uspinjao se stubama kao lopov, ne elei da ga
vide, veselio se trenutku kad bi zakoraio unutra, a njegova bi se majka ukazala na vrhu
stuba. Dimitri je uvijek znao da je Olga ondje, svaki put, i da ga oekuje. Tako je bilo sve
otkako su se doselili u Ulicu Niki i nije htio da se to promijeni. Njezina ljepota i tiha
prisutnost bile su konstante u kui. Bila na snazi diktatura ili demokracija, politiki reim
nije ni na koji nain utjecao na nasmijani zagrljaj kojim je Olga Komninos obavijala sina.
U Ulici Irini, Katerinu su esto doekivali na slian, topao nain. Nakon cijelog dana
provedenoga na poslu, Eugenia se vraala kui svojem tkalakom stanu. Kad bi se
Katerina pojavila na vratima, uvijek bi bila ondje da je pozdravi. Odmah bi upalila mali
plinski plamenik ispod brikija i dom bi im se ispunio aromom kave. Veernji obrok
uslijedio bi poslije. Dok je jo bilo danjeg svjetla, obje su htjele iskoristiti tih sat vremena
budui da im je rad uz svjetlost svijee umarao oi. Cijenile su svaku sekundu suneva
sjaja.
Katkad bi, ispijajui kavu, Katerina stala iza Eugenije i masirala joj iscrpljena ramena
dok su razgovarale o tome kako su provele dan.
Jednog dana Eugenia je primila pismo od Marije. Ki ju je pozvala da doe ivjeti s
njom i njezinom novom obitelji u Trikalu. Sofia je ivjela samo kilometar dalje od njih, u
susjednom selu.
Selila sam se jedanput u ivotu, rekla je. To je bilo sasvim dovoljno... iako mi
blizanke strano nedostaju.
Naravno da ti nedostaju! rekla je Katerina.
Nije u redu da budemo ovako razdvojene, zar ne?
Ne, ne! Naravno da razdvojenost nije dobra.
Ironija njihova razgovora pogodila ih je obje u istom trenutku. Eugenia se okrenula i
pogledala Kalerimi.
ao mi je, rekla je. Nisam razmiljala...
U tiini, Eugenia je nastavila tkati, a Katerina je otvorila svoju kutiju s vezivom i
izvukla potkoulju koju je porubljivala.
Doista, nisam htjela
U redu je, Eugenia, rekla je Katerina. Katkad proe i po nekoliko mjeseci a da i ne
pomislim na majku.
Katerina je odloila potkoulju i nagnula se naprijed. Eugenija je vidjela da joj oi
blistaju.

- 120 -

To je udan osjeaj. Duboko u sebi znam da sam odijeljena od neega. Ali vie ne
mogu tono pojmiti od ega sam to odijeljena Od mjesta? Od osobe? Ne mogu ak ni
pronai rijei... Suze su joj tekle niz lice dok je pokuavala opisati neopisivo. A s druge
strane, ovdje...
Eugenia je Katerini dodala rupi kojim je mlada djevojka posuila suze.
Ovdje je... Eugenia, ne moram ti to ni rei! Zna na to mislim?
Da, naravno da znam, agapi mou. Ovo je dom, zar ne? Ja osjeam isto.
Katerina je bila rastrgana izmeu osjeaja izdaje i privrenosti.
Solun je mjesto kojemu sad pripadam, rekla je.
I ja to osjeam, sloila se Eugenia. I ne kanim otii.
Zenijina pisma keri dolazila su sve rjee. Nije vie od Katerine krila surovu realnost
ivota s novim suprugom. Vrlo joj je otvoreno rekla da joj je bolje da ostane gdje jest. U
posljednjem je pismu opisivala podjelu u svojoj kui. Sad su je dijelili s muevima njezinih
dviju pokeri i njihovim majkama udovama. Njih dvanaest koristilo se jednim nunikom.
Njihovi su ivotni uvjeti bili sirotinjski. Samo je Zenia imala posao.
Katerina se prestala boriti sa svojom savjesti. Njezin se osjeaj razdvojenosti
promijenio. Dao joj je nov osjeaj gubitka, ali i nov osjeaj pripadanja. Kao to je to jo
uvijek esto inila, Katerina je podsvjesno rukom prela preko lijeve nadlaktice. Oiljak jo
uvijek nije izblijedio.
utke su sjedile nekoliko trenutaka, a onda je Eugenia razbila tiinu.
Sve je tee sjetiti se starih mjesta. Ljudi jo uvijek priaju o njima, ali ona su za nas
sada prolost, je li tako? A Solun je bio tako dobrohotan.
Jako dobrohotan, ponovila je Katerina. Vie se ne sjeam svega, no nisu li nam ljudi
poeljeli dobrodolicu kad smo doli?
Eugenia je zabacila glavu unatrag i poela se smijati. Katerina je nikad nije vidjela da
ovako reagira na neto. Trzala se naprijed-natrag i kroz smijeh je jedva uspjela odgovoriti.
Da, draga moja, doekali su nas. Dodue, ne ba svi iz grada. I mnogi su doivjeli
sasvim drugaije iskustvo. Ali ljudi iz Ulice Irini. Kako su nas oni doekali!
Eugenia se smjekala uspomenama iz tog doba.
Sjeam se kad smo prvi put ule u ovu kuu, rekla je Katerina. ljudi na ulici buljili
su u nas.
Da, ali bili su tako dragi. Obitelj Moreno donijela nam je hranu i neto odjee. Ne
znam zato su uope imali haljine za djevojice, kad su imali samo sinove. Sad kad
razmislim o tome, zasigurno ih je kyria Moreno posebno saila za vas tri. Nikad prije nisam
o tome promislila... A Pavlina je dola s medom i povrem. Sjeate se da su Olga i Dimitri
ivjeli ovdje dok su im gradili onu golemu kuu?
Da, naravno.
I kladim se da je Olga bila mnogo sretnija dok je ivjela u ovoj ulici nego to je sad.
ula sam od kyrije Moreno da nije izala iz kue od dana kad je otila iz Ulice Irini.
Zasigurno pretjeruje, zar ne?
Tko zna? Eugenia je slegnula ramenima. Ali ne iju li u radnji svu onu finu odjeu
za nju? To nije samo stoga da njome ukrasi ormar, zar ne?
Elias kae da te haljine ivaju kako bi ih kyria Komninos nosila u kui, na primanjima
na koja im dolaze ugledni gosti.
Pa, ne znam. Nitko od nas ne zna to se zbiva iza zatvorenih vrata tih velikih kua,
niti emo to ikad znati.
Katerina se na to nasmijeila. U ulicama u kojima su kue bile malene, vrata su se
rijetko zatvarala, a u onim prigodama kada su i bila zatvorena, trebalo ih je samo blago

- 121 -

gurnuti da se otvore. U vili u Ulici Niki nitko nije znao to se zbiva. Osim njezinih
vlasnika, Katerina nikad nije zaboravila posjet toj kui, ni sliku Olge kako sama sjedi u
svojoj primaoj sobi s visokim stropom, raskonim lukovima i stropnim vijencem. Cijela
njihova kua u Ulici Irini mogla bi bez problema stati u Olgino predvorje.
Dvije su ene avrljale u polumraku. Katerina nije dovrila porub, a i tkalaki stan je
mirovao.
Jedine njihove suze sada su bile one izazvane smijehom.
Nekoliko puta proteklih mjeseci Katerina je naletjela na Dimitrija. Stekli su naviku
zajednikog odlaenja u slastiarnicu svaki put kad bi se sreli. Bila je blizu trgovine
galanterije u koju je Katerina odlazila gotovo svaki tjedan otkako je dola u grad. Postala je
dobra prijateljica starome kyriosu Alatzasu, vlasniku trgovinice, iako joj vie nije trebao
davati vrpce za kosu.
Dok je jo bilo vrue, Katerina i Dimitri pili su limunadu na ploniku, no kad su dani
postali krai, uli su unutra, gdje bi Katerina odabrala slasticu iz staklenog kabineta.
Dimitri bi joj uvijek naruio jo jednu, koju bi ponijela kui, i zadirkivao je zbog toga to
toliko voli slatko. Razgovarali su o najrazliitijim stvarima.
Ovo ti ba ne bih trebao rei, ali... tako su obino poinjale njihove anegdote.
Bogate solunske gospoe u odreenim godinama, kako je ona to govorila, dolazile
su u radnju kako bi im se uzele mjere za novu modernu odjeu. Donosile bi ilustracije i
fotografije izrezane iz asopisa i bile uvjerene da i one mogu izgledati kao ene na tim
slikama.
Kyrios Moreno je taj koji im mora priopiti vijest da dotina odjea nije za njih a da ih
ne uvrijedi. Uvijek je isto. Mora ga pronai i rei: Kyriose Moreno, biste li doli i
porazgovarali s jednom muterijom o Chanelu? To je neto poput ifre. I, krene on, s
najveim moguim obzirom, iznai nain da uskladi elje klijentice i ono to e joj zbilja
pristajati. Rei e to god treba da se sloe, pretvarati se da ivaju ve dvadeset slinih
haljina ili da e ih taj kroj postarati to obino upali. I boje takoer. Nekad vlada
pomama za kriavo utom, a uto ba ne pristaje svakome, zar ne? Veina ljudi u utome
izgleda vie mrtvo nego ivo!
Ja sam sretna, rekla je uzdiui. Ne moram se puno baviti bogatim i kompliciranim
enama, no katkad im moram uzeti mjere, pa znam kakve znaju biti.
Dimitrijev osmijeh odavao je da tono zna na to misli. Mnoge od tih bogatih i
kompliciranih ena vjerojatno su bile redovite goe za blagovaonikim stolom njegovih
roditelja. Bio je oaran Katerininim njeno satirikim opisom.
Katerina nije znala da Dimitri skree sa svojeg puta kako bi je sreo. Njihovi susreti
nikad nisu bili puka sluajnost. Nekoliko puta dok ju je gledao kako odlazi kui s Eliasom,
namjerno bi ih izbjegao i krenuo drugim putem. Sebi je to opravdavao time da nije htio
prekidati ono to se inilo kao intiman razgovor.
Katerina je s jednakim arom eljela uti o svijetu u kojem ivi Dimitri. Uvijek je
pozorno sluala kad je priao o pjevaima rebetika koje je sluao i katkad bi joj njihova
imena bila poznata.
Dimitri je rjee odlazio na nastupe otkako je Vassili umro i otkako je uspostavljena
diktatura koja je donijela nove zakone o cenzuri. Rebetiko se smatrao subverzivnim i
policija je redovito provodila racije u lokalima u kojima se izvodio.
Malo je priao i o svojem studiju i profesorima. Trudio se dodati neke zanimljive
detalje, no to je bilo teko. Studij medicine nije bio jako duhovit.
Katerina je, naravno, uvijek pitala za Olgu.

- 122 -

Volio bih da katkad izae, rekao bi. Ne razumijem to ba, ali moda jednog dana
hou, ako budem predano studirao medicinu.
Moda u morati uskoro doi u tvoju kuu, rekla je jednog dana Katerina Dimitriju.
Oi su mu zablistale. Kako to?
Kyrios Moreno nedavno joj je rekao da e uskoro morati imati zavrne probe za odjeu
kyrije Komninos. Njegova najstarija krojaica povui e se u mirovinu nakon to je ezdeset
godina radila za obitelj Moreno. Kyrios Moreno vidio je u Katerini njezinu nasljednicu.
Marta Perez bila je poznata u gradu. Njezini su bodovi bili nevidljivi, a njezini rubovi
izvedeni savrenije nego to bi to uspjeli moderni strojevi. Njezini su krojevi pristajali uz
tijelo kao druga koa. Otkako se oenio Olgom, Kostantinos je inzistirao da Marta ije
njezinu odjeu. Ona je bila njegova najbolja modistra.
No u dobi od sedamdeset pet godina, obuzimao ju je umor i nije vie mogla raditi.
Dimitri je katkad viao kyriju Perez kako dolazi i odlazi, no pomisao da e je uskoro
zamijeniti Katerina, oduevila ga je.
Siguran sam da e mojoj majci biti drago viati te, rekao je uz osmijeh.
Katerinin svijet bio je svijet svile i satena, puceta i vrpci, kukianja i vezova, tvornica
prekrasnih stvari. Njezin je svijet bio aren, dok je Dimitrijev bio jednobojan. Atmosfera na
fakultetu uvijek je bila stroga, no nakon uvoenja diktature postalo je jo tmurnije.
Mjeavina straha i prkosa visjela je u zraku, kao i gorina, u okruenju u kojemu su
zajedno bili studenti priklonjeni razliitim politikim strujama. Meu njima su se stvarale
tenzije i rivalstva. Militantnost i komunizam lijevih bila je gurnuta dublje pod povrinu, no
to kao da ih je samo jo vie osnaivalo.
Neko je vrijeme ivot obitelji Moreno bio bolji. Diktaturom je potisnuta i organizacija
koja je poticala antisemitske napade na poetku desetljea, zbog ega su idovi sad osjeali
veu sigurnost u gradu.
Ve est mjeseci, rekao je Saul Moreno sinovima, nismo imali grafite na zidovima.
Ni jednu rije!
Hodali su prema radnji. Katerina je, kao i obino, bila s njima.
Prije ili poslije morat emo reci majci zato smo kupovali toliko boje, rekao je Elias.
Izak, manje optimistian od brata, koji je prije pet godina svjedoio unitenju Okruga
Campbell, osjetio je potrebu nadovezati se.
Moe strpati nekoliko ljudi iza reetaka, rekao je, ali ako ima ljudi koji nas mrze,
vjerujte mi, nai e oni nain da to i pokau.
Ma hajde, Izak, ne budi takav pesimist! rekao mu je otac.
Volio bih da sam u krivu, ali ti osjeaji ne dolaze samo s ljevice. Zar niste vidjeli
jueranje novine?
Ne, nismo.
U Njemakoj je bilo nekoliko napada na idove. Brutalnih napada. I nisu ih poinili
ljeviari.
Ali, koliko je daleko Njemaka? posprdno je rekao njegov otac. Ha? Pa nije to
Grka, zar ne?
Otac je u pravu, Izak! Koga briga za Njemaku? Drimo se prie o Solunu!
Moe se ti drati prie o emu god hoe, rekao je Izak, ali mislim da si vrlo
naivan.
Dajte, nemojmo se svaati, rekao je Saul Moreno. A pogotovo ne ispred majke. Zna
da mrzi kad se vas dvojica prepirete.
Misli li zbilja da bi ljudi dolazili k nama po svu tu odjeu da nas mrze kao to
govori? nastavio je Elias, htijui sruiti bratovu teoriju.

- 123 -

Dok su njegovi sinovi nastavljali ovaj razgovor, Saul Moreno otvorio je vrata radnje.
Iako je izgubio nekoliko klijenata, njegove knjige narudbi bile su dupkom pune. Kao
nikad prije, ljudi su ekali isporuku odjee za krtenja i bar micvu, plesne haljine i
vjenanice, i odijela - uvijek odijela. im bi u modu doli neznatno izmijenjeni krojevi,
pregrt mukaraca odmah bi pohrlilo u radnju da im se uzmu mjere.
ivot u Solunu u mnogoemu je bio kao prije: bogati su se nastavili bogatiti, a
siromani su nastavili biti siromani (samo to su sad imali manje mogunosti da izraze
svoje nezadovoljstvo). Ljude nije pretjerano dirala injenica da se ivot u ostalim
dijelovima Europe dramatino mijenjao. A onda je u rujnu 1939. Njemaka napala Poljsku
i poeo je jo jedan svjetski rat.
Sljedeih je mjeseci Solun vrvio vijestima. Iako su neki od lijevo orijentiranih listova
ugaeni pod diktaturom, i dalje je postojalo nekoliko stotina novina koje su rat promatrale
iz razliitih uglova. Diktatura je imala ambivalentan stav. Politiki je bila priklonjena
Francuskoj, komercijalno ovisna o Njemakoj i u prijateljskim odnosima s Mussolinijem.
Bila je to pozicija tjeskobne neutralnosti koju vjerojatno nee dugo moi odravati. Dobri
odnosi Grke i Italije, koje je Metaxas uspio odrati, poeli su se naruavati kad su
talijanski zrakoplovi poeli prelijetati grki teritorij.
Dimitri i njegovi prijatelji neprestano su raspravljali o ovome. to Metaxas eka? Zato
misli da neemo uiniti to i ostatak Europe? Ne mogu podnijeti njegovu apatiju!
A to bi htio da poduzme?
Da pripremi zemlju!
Moda zna to radi, rekao je Dimitri. Moda igra kompliciraniju diplomatsku igru
nogo to mi znamo.
Ne vjerujem. Mislim da se samo boji ui u rat.
General vojske, a da se boji rata! U kakvu god politiku opciju vjerovao, kukavica si
ako se ne bori za svoju zemlju.
Studenti su bili zagrijani intelektualno, ali ne i fiziki, Bili su spremni za akciju. Znali
su da je Grka laka meta.
Rano ujutro 28. listopada 1940., talijanski ambasador dostavio je pismo Metaxasu u
njegov dom u Ateni. Mussolini je htio zauzet i strateke pozicije u sjevernoj Grkoj.
Premijer je odgovorio odlunim Ochi Ne!
Unutar nekoliko sati, Talijani su prodrli preko Albanije.
Rat je! naslovnice su citirale Metaxasa. Svi su znali da je grka vojska nepripremljena
i neopremljena.
Ja idem, rekao je Lefteris, jedan od Dimitrijevih prijatelja sa studija. Studij moe
ekati. Ako ne istjeramo Talijane s naeg teritorija, uskoro moda nee biti ni fakulteta.
to? Ti, najvei neprijatelj generala, prikljuit e se vojsci? Dimitri je upitao u
nevjerici.
Imamo zajednikog neprijatelja, zar ne? Kako emo ga drugaije pobijediti? ekat
emo da nam se Mussolini pojavi na pragu i onda ga lupnuti knjigom po glavi?
Ostali su se nasmijali, no to i nije bio pravi trenutak za alu. uj, ako se danas
prijavimo, naveer emo ve biti u vlaku za Janjinu, i za etrdeset osam sati bit emo dio
akcije. Neto emo poduzimati, za Boga miloga.
Koliko se god ovi studenti razilazili u politikim stajalitima, u srcu su svi bili patrioti.
Bili su odluni u nakani da tite svoju patridu, usprkos injenici da nitko od njih jo nije
drao puku i da ih na fronti vodi strast, a ne razum.

- 124 -

Uz tebe sam, rekao je Dimitri. Svi su se za stolom sloili. A rei u i Eliasu to

kanimo uiniti.
Sve se nakon toga zbivalo brzo. Krenuo je kui pokupiti neke stvari, a putem je svratio
do radnje obitelji Moreno. Nikad nije bio unutra i kyrios Moreno bio je iznenaen to ga
vidi.
Mogu li porazgovarati s Eliasom? odluno ga je upitao, svjestan da njegovo
pojavljivanje usred dana mora djelovati udno.
Poslat u ti ga zaas, rekao je Saul Moreno. Upravo je s jednim klijentom. ovjek bi
pomislio da ljudi imaju na pameti druge stvari osim novog odijela. Ali i danas posao ide
kao uvijek. Moda misle da e invazija podignuti cijene.
Proavi kroz vrata koja vode iz predvorja u radnju, ostavio ih je napola otvorenima.
Dimitri je bio opinjen onim to je vidio.
Djevojka u dugoj, krem haljini, prekrivenoj ljokicama koje su blistale kao riblja krljut,
stajala je na stolici dok joj je druga djevojka pribadaama privrivala porub. Podignutih i
posve rairenih ruku u dugim rukavima izgledala je kao aneo ili dervi, no kad se
okrenula da pomogne s pribadaama, Dimitri je shvatio da je to Katerina. Pramen kose
pao joj je preko lica. inilo se da su joj misli milijun milja daleko.
Iznenada su se otvorila vrata i Katerina ga je opazila.
Dimitri! poviknula je iznenaeno, ne krijui veselje. to radi ovdje?
Prije negoli je stigao odgovoriti, vratio se Saul Moreno.
Elias upravo stie, rekao je.
Katerina je sad stajala pred njim. Izgledala je kao mala boica.
Pristaje ti, rekao je. To je bilo sve to je uspio izgovoriti.
Jednake sam grae kao i muterija, rekla je Katerina. Tako ona ne mora dolaziti na
probe.
Dimitri je ostao bez rijei. Katerinu je dosad vidio samo u jednostavnoj, svakodnevnoj
odjei. Ova ga je transformacija zapanjila.
Zatim se pojavio Elias.
Dimitri! to radi ovdje? Otac mi je rekao da me eli vidjeti. to se dogodilo?
Dimitri se brzo povratio. Invazija...
Da, znam. Rekli smo da e doi do toga, zar ne?
Pa, neki od nas idu.
Nije bilo ni trenutka oklijevanja prije Eliasova odgovora.
Idem i ja.
Znao sam da e htjeti. Ali moramo ii gotovo odmah. Vlak za Janjinu polazi veeras
u sedam.
Tako brzo! U redu. Rei u ocu, otii kui po neke stvari i nai se s tobom na
kolodvoru.
U Eliasovu glasu ula se odlunost. Dimitri je znao da e doi na vrijeme, prije nego to se
vlak otkotrlja s perona.
Elias je poao priopiti vijest ocu, a Dimitri je krenuo pozdraviti majku. Konstantinos
Komninos doznat e tek nakon to mu sin ve bude na putu.
Olga kao da je napola oekivala Dimitrijev odlazak. Kad je pokucao na vrata primae
sobe, stajala je pokraj francuskih prozora koji su gledali na more. Valovi su tog dana bili
veliki.
Doao si se oprostiti, zar ne?
Kako si znala?
Znam svojeg sina, rekla je s knedlom u grlu. I zato znam to e on napraviti.

- 125 -

Dimitri je zagrlio majku.

Nadam se da se slae s tim da je ovo to inim ispravno.
Branit e Grku, Dimitri. Naravno da je ispravno. Mlad si i snaan. Tko e drugi to
initi, ako ne ti?
Idem s jo nekim prijateljima, neu je braniti sam, rekao je gotovo se alei.
Olga se pokuala nasmijati, ali nije mogla, pa se okrenula i zakoraila prema
izrezbarenoj komodi koja je stajala uza zid. Otvorila je jednu od mnogih ladica i izvukla
smeu omotnicu.
Trebat e ti ovo, rekla je.
Dimitri je bez srama uzeo omotnicu. Po debljini je mogao prosuditi da su u njoj milijuni
drahmi. On i njegovi prijatelji trebat e ih, zato ih je uzeo bez oklijevanja.
Hvala ti, majko.
Ne bi bilo dobro ni za jedno od njih da odgaaju rastanak koji im je oboma bio
preteak. Olga je uspravno stajala, vrsto se obavivi rukama. Od vlastitog je stiska jedva
mogla priati i disati, no to je bio jedini nain da se sauva od gubitka kontrole. Nipoto si
ne smije dopustiti da se rasplae.
Gledala je sina moleivim pogledom i kimnula mu bradom kao znak da mora krenuti.
Poljubio ju je u elo i zatim izjurio. Pavlina mu je tutnula neto hrane u ruke, a onda je s
neto odjee i knjiga istrao iz kue.
Sljedeeg dana svi su u Morenovoj radnji brujili o Eliasovu odlasku. Kyrios Moreno bio
je zadivljen sinovom hrabrou. Svim je mlaim radnicima objavio da e ih poduprijeti
odlue li i oni napravili isto. Dvojica nisu dola na posao idueg jutra. Slijedei Eliasov
primjer, prijavili su se i oni. Svi su se ponosili njima, znajui da se prikljuuju tisuama
drugih mladih idova koji su se otili boriti.
Uskoro su poele stizati vijesti s bojita. Vojska je bila u tekoj nestaici opreme i hrane,
a vremenski su se uvjeti pogoravali: u planinama je napadao dubok snijeg, a temperature
su bile ispod nule. Veini vojnika nedostajalo je iskustva, no uskoro e ga stei.
Katerina se pitala kako je kyria Komninos podnijela sinov odlazak. Pretpostavljala je da
je tjeskobna kao i Roza Moreno. Jedne veeri, vraajui se s posla, skrenula je u malu crkvu
Agios Nikolaos Orfanos i zapalila ondje dvije svijee. Buljila je u plamen i molila se dugo,
predano i podjednako za Eliasovu i Dimitrijevu sigurnost.
Dimitrijevu i Eliasovu. Nije ih mogla poredati po vanosti.
Dani su prolazili u oekivanju vijesti. U radnji Moreno nastavilo se ivati. ivanje je
uvijek pomagalo enama da skrenu misli kad su njihovi mukarci odlazili u rat, a tako je
bilo i sada. Katerina je ba bila poela porubljivati jednu od najraskonijih haljina u svojoj
karijeri, vjenanicu keri iz imune idovske obitelji koja je ivjela u jednoj od najveih vila
u Solunu, veoj i grandioznijoj ak i od doma obitelji Komninos.
Bijeli nabori i volani vjenanice koju je drala u krilu nosili su njezinu matu do surih
planina na kojima je bilo bojite. Gradom su kruile prie o uvjetima na tamonjoj fronti i
svi koji su ondje imali blinje, jednako su strepili od smrzavanja koliko i od talijanskog
metka. Katerinine su misli lutale kilometrima od Soluna. Svojim zamuenim pogledom
vidjela je samo bjelinu snjene oluje. Shvatila je da joj oi plivaju u jezeru neisplakanih
suza.
Uskoro je osjetila otar ubod bola. Dok je matala, nesvjesno je probola prst. Igla joj se
zabila duboko u meso i prije nego to je to shvatila, jedna joj je kap pala na tkaninu. U
ovom krajoliku djevianske bjeline, koji joj se rasprostirao po krilu i u kaskadama padao
na pod, sad je bila crvena mrlja. Katerina je bila okirana. Brzo je omotala prst komadiem
odbaene krpe i krvarenje je prestalo, no nije mogla uiniti nita da mrlja nestane. Kyria

- 126 -

Moreno davno joj je, kad ju je tek poela pouavati, rekla da nita na svijetu ne moe
otkloniti mrlju krvi. Jedina je opcija bila prekriti je. Zato su sve modistre morale nauiti
kako izbjei to da se ubodu. Trag mora biti paljivo sakriven pa je poela raditi prvi u nizu
od stotinu cvjetova od perlica, nadajui se da e mladenka biti sretna kad ugleda ovako
neoekivan rasko ukrasa.
Dok je to jutro nastavila raditi, razmiljala je o svojoj nezgodi i shvatila zbog ega je
izgubila koncentraciju. Za Eliasa se brinula kao o bratu, no njezin ju je strah za Dimitrija
doveo na rub suza. Dimitri je bio taj iju je sliku vidjela u onim planinama.
Zatim su s prve crte bojinice stigle dobre vijesti. Usprkos groznim uvjetima, grka je
vojska poela potiskivati Talijane. Unutar mjesec dana osvojili su albanski grad Koru.
Potom su crtu obrane premjestili na obalu, ime su dobili pristup pojaanju s mora, dok su
se u meuvremenu nastavili probijati u Albaniju.
Bila je to prva pobjeda. Talijani su sad bili istjerani s grkog teritorija. Trupe su bile
heroji iji je opstanak u stranim uvjetima postao legendaran.
U vili u Ulici Niki, gdje se upravo sluila veera, nazdravilo se. Konano je
Konstantinos Komninos imao sina kojim se mogao hvalisati.
Za nau vojsku! Za Metaxasa! rekao je. I za mojeg sina!
Olga je podignula au, ali nije otpila.
Za mojeg sina! tiho je ponovila.
I u radnji obitelji Moreno vladalo je uzbuenje,
Koliko e im trebati da se vrate? Katerina je pitala kyriju Moreno.
Nekoliko dana, mislim, moda nekoliko tjedana. Ne znamo tono gdje su sada, zar
ne?
Obitelj Moreno primala je Eliasova pisma pa su znali da je u istoj jedinici kao i Dimitri.
Bilo je, dakako, naivno pretpostaviti da e se vratiti tako brzo. Vojnici su sad morali
tititi granicu i Eliasovo sljedee pismo izvijestilo je roditelje da mu je dunost ostati.
Katerina je nastojala prikriti razoaranje.
Da vei dio vojske nije bio u Albaniji, moda bi mogli osigurati jau crtu obrane od
idueg napada na grki teritorij. Napad zastraujue snage dogodio se poetkom travnja.
Nadirui preko granice s Jugoslavijom, njemake postrojbe stigle su tako brzo da ih
grke i britanske snage nisu mogle zaustaviti.
Stanovnici Soluna drali su dah. inilo se da se ak ni proljetno lie ne njie. Ulice su
bile tihe. Svi su iekivali. Njihov je grad bio prvi vei grad na koji e Nijemci naii.
Zar ne bismo trebali initi neto? upitala je supruga kyria Moreno, krei ruke suznih
oiju.
Bila je to izvanredna situacija, znati da je pitanje vremena kad e doi do prodora
Nijemaca.
Zbilja ne mislim, draga, mirno je odgovorio. Mislim da jednostavno moramo ekati
i vidjeti to e se dogoditi. Svi imamo posla, zar ne?
Da, valjda e nam to skrenuti misli sa svega ovoga.
Kyrios Moreno bio je u pravu. Nitko nije mogao nita napraviti.
Iako su mnogi mrzili tog ovjeka, Metaxasova smrt, koja se dogodila tri mjeseca prije,
ostavila je zemlju bez snanog vodstva i odlunosti, a to se odrazilo i na samu armiju.
Nedostajalo je snage da se obrani od njemake invazije.
Devetog travnja 1941. nahrupili su tenkovi.

- 127 -

Osamnaesto poglavlje

U Solunu su ljudi bili naviknuti uti razliite jezike: znali su razabrati grki, arapski,
ladino, francuski, engleski, bugarski, ruski i srpski, iako ih nisu sve govorili. Zvukovi tih
jezika bili su komponente glazbe koja se razlijegala ulicama. Nisu ih ni trebali razumjeti;
njihove note koje su se mijeale bile su dio teksture grada i njihova je melodija godila uhu.
Sad se, meutim, uo i zvuk koji je veini bio nepoznat: njemaki jezik. im su stigle
okupatorske postrojbe, stanovnici Soluna uli su kako Nijemci laju naredbe jedni drugima,
a potom i njima samima. To je pridonijelo njihovu osjeaju nelagode.
Mislim da emo zasad nastaviti normalno, koliko se moe, rekla je kyria Moreno
Katerini nekoliko dana nakon okupacije.
Nisu ba imali izbora, no u radnji Moreno trebalo je dovriti mnogo posla pa nisu imali
previe vremena za brigu o tome to se dogaa na ulici. Obitelj Moreno, kao i svi drugi
idovi u Solunu, nije bila nesvjesna naina na koji su nacisti progonili idove u
Njemakoj. inilo ih je to tjeskobnima, no nisu bili paralizirani strahom. Crpili su neku
sigurnost iz statistika. Bilo ih je, naposljetku, gotovo pedeset tisua u Solunu. Radnja
obitelji Moreno bila je ahura u kojoj su mogli spokojno nastaviti ivjeti i raditi kao da se
nita nije promijenilo. im bi se posvetili razliitim zadaama, usredotoili bi se na njih, i
to bi ih dralo podalje od vanjskog svijeta.
Moda e se Elias uskoro vratiti? upitala je Katerina.
Znala je da njezini poslodavci bdiju zbog brige o mlaem sinu i, sad kad su Nijemci
uli u grad, Katerina se nadala da e se i on i Dimitri vratiti kui. Naposljetku, to su jo
uope mogli napravili Nijemci su prodirali prema Ateni i Grci su gotovo bili poraeni,
usprkos tomu to se veina ljudi nije mogla pomiriti s tim.
Nadam se da e se vratiti, Katerina, rekla je Roza s nagovjetajem osmijeha. Nadam
se.
U meuvremenu, trebalo je sauvati optimizam. Tog tjedna, usprkos oitom
negodovanju Esther Moreno, nisu ekali do kraja dana da upale gramofon. Slatki,
melodiozni glas Sofije Vembo svak i je dan ispunjavao sobu za zavrne radove.
Raspoloeno su ivale drei ritam s pjesmom.
U prvome tjednu nakon invazije ivot se nastavio kao i obino, osim to je gotovo
odmah nestalo maslinova ulja i sira.
Sigurna sam da e se uskoro opet pojaviti na policama, rekla je optimistino Eugenia
Katerini. Doivjela je ve mnogo nestaica.
Katerini se prvi vei znak promjene dogodio kad je dola na posao i shvatila da na lutki
nema velianstvene vjenanice na kojoj je radila i koju je zamalo dovrila. Bila je skinuta.
Gdje je...? Katerina je zaustila pitanje, s tragom zaprepatenja u glasu, hodajui
prema goloj krojakoj lutki.
Okrenula se prema kyriji Moreno i vidjela da je oblivena suzama.
Sklonila sam je, zasad, odgovorila je kyria Moreno, tapkajui lice rupiem.
Vjenanje je odgoeno.
Katerina je ostala bez rijei. Na toj je haljini radila ve etiri mjeseca i znala je da mora
biti dovrena do kraja svibnja.

- 128 -

Ali, zato? to se dogodilo?

Katerinina usta bila su suha. Neto se zasigurno dogodilo jadnoj mladenki.
Kyria Moreno krila je ruke. Jo je nekoliko krojaica ulo u radnju, i sve su pitale isto
pitanje.
Gdje je haljina?
Ta je vjenanica postala sredinji predmet u radnji. Nadilazila je ak i visoke standarde
ljepote koje je postavljala obitelj Moreno. Bila je onkraj granica ambicije i ekstravagancije.
Mladenka, Allegra Levi, koja je dola na probu tjedan dana prije, htjela je izgledati kao
europska princeza, a haljina je bila zadovoljenje tog sna.
Kyria Moreno poela je objanjavati. Govorila je tiho, kao da nije htjela da je uju izvan
sobe.
Uhitili su kyriosa Levija.
Pitanja su se obruila na nju: Kad? Zbog ega?
Ne samo njega. Uhitili su i druge lanove gradskog vijea i voe zajednice. Bez
ikakvog razloga.
Izak je uao u sobu.
Postoji razlog, majko, i svi ga znamo, rekao je mirno. Razlog je to to su idovi.
U sobi je vladala tiina. Antisemitizam se vratio i s tim je zavrila nada da e moi
nastaviti kao i dotad. Unutar mjesec dana primijenjene su i druge antiidovske mjere.
idovi su morali predati svoje radioprijemnike. Kyriosa Morena nije previe zanimala
glazba koju su putali na radiju, no vijesti je uvijek sluao.
Jednostavno ga nemojmo predati, rekao je Izak. Oni ionako nee znati, je li tako?
Prevelik je to rizik, rekao je njegov otac.
Pa, nisu rekli da ne smijemo imati gramofone, zar ne? rekla je kyria Moreno. Zato
u ja sakriti ovaj na. Glazbu nam nee oduzeti.
Tri dana poslije, prvi su ih put posjetila dva njemaka asnika. S njima je bio grki
mladi koji je prevodio objema stranama.
Budui da su posluali naredbu i predali radio, obitelj Moreno nije bila sigurna zato su
Nijemci doli.
Doli su pregledati ovu zgradu, rekao je prevoditelj. Shvaate da su mnogim
idovima oduzeti njihovi poslovi.
Kako je bio uvjeren da Nijemci nisu znali ni rije grkog, mladi je vrlo slobodno
razgovarao s kyriosom Morenom.
Mislim da u ovom sluaju to ne kane napraviti. Ako budete paljivi, trebalo bi sve biti
u redu, dodao je.
asnici su traili da vide svaku prostoriju. im su uli, krojai i krojaice automatski su
prestali raditi. Svi su ustali; ne iz potovanja, nego zato to se to inilo najsigurnijim.
Mlai od dvojice Nijemaca preao je rukom preko bala vune u skladitu. inio se
osobito zainteresiranim za neke fine vunene materijale pokraj kojih je zastao i promatrao
ih. Konano je izvukao jednu balu i uz tresak je bacio na stol za rezanje.
Dieser! zalajao je. Ovaj!
ele odijela, vidite, rekao je prevoditelj Saulu Morenii. S vjetinom vaeg zanata,
trebali biste biti sigurni. Nema smisla da vas izbace odavde. Nije stvar samo u materijalu
to mogu dobiti i drugdje nego u vaoj vjetini. Vaa reputacija ve ih je stigla. Imate
sree!
Onda je bolje odmah poeti s uzimanjem mjera.
Saul Moreno pozvao je svojega najboljeg krojaa mukih odijela i s izuzetnom
pomnjom poeo biljeiti njihove mjere.

- 129 -

Prevoditelj je vjeto prelazio s grkog na njemaki te s dva vojna slubenika razgovarao

formalno i s vidljivim potovanjem.
Svojevrsni razgovor zaeo se izmeu kyriosa Morena i starijeg od dvojice Nijemaca.
Da vam kaem kako sam uo za vas... rekao je asnik. Ozareno je opisivao kuu koju
je prisvojio.
Blizu je Bijelog tornja, rekao je. Fantastino mjesto. Obitelj je bila vrlo kulturna i
tako nas je ljubazno ugostila. Imaju dvije keri i vrlo lijep Steinway te odlinu
kuharicu.
U Solunu nije bilo mnogo ljudi s klavirom Steinway. Izak, koji je cijelo vrijeme stajao
pokraj oca, razmijenio je pogled sa Saulom. U sljedeem trenutku asnik je potvrdio ono
to su ve nagaali. Pohvalio sam haljinu kyrije Levi. Izgledala je kao komad koji je
napravio najbolji modni dizajner u Berlinu, ili ak Parizu! rekao je. Pa nas je povela u
mali obilazak svojeg ormara, a ondje smo imali to vidjeti! Redovi i redovi prekrasnih
haljina, sve s naivenim vaim znakom! Htio bih za nekoliko mjeseci dovesti kod vas svoju
enu. Znam da e prvo svratiti ovamo. estitam vam!
Onda se prikljuio i mlai asnik. A onda smo pogledali i odjela kyriosa Levija. teta
to su nam hlae obojici prekratke. Ne bismo sad ni bili ovdje da nije tako nizak!
Zatim je rekao neto to mladi Grk nije ni pokuao prevesti, a to je obojicu asnika
nagnalo na smijeh.
Prizor u kojemu ova dvojica ruju po ormarima i sobama jednoga od njegovih najboljih
klijenata, koji je trenutano bio u zatvoru, krojau je prouzrokovao muninu.
Prevoditelj se tada obratio kyriosu Morenu: Preporuit e ovo mjesto svim svojim
kolegama. Stoga, ako budete s njima dobro suraivali, nema razloga da vas ugase. Ne
planiraju vam platiti po cjeniku, ali mislim da ste prilino sigurni. Oni su tati momci, ovi
asnici. Uredite ih najbolje to znate.
im su otili, kyrios Moreno okupio je svoje zaposlenike. Svi su vidjeli Nijemce.
Imamo nove muterije, rekao im je, i moramo se potruditi da im napravimo
najbolju odjeu.
Svi su se vratili poslu, no napetost je bila opipljiva. Svi u radnji bili su idovi, osim
Katerine. U sobi za zavrne radove netko je pustio novu plou rebetika i stiao zvuk.
Usprkos udnom miru noi, danju su dijelovi grada vrvjeli ivotom. Deseci tisua
izbjeglica iz Bugarske poeli su se slijevati u grad, drastino poveavajui broj ljudi koji su
ve bili na rubu gladi. Nijemci su odnosili iz zemlje itarice, sir, orahe, ulje, masline i voe;
nestaice su bile sve vee, a redovi u pukim kuhinjama sve dui. Namirnice koje su
nestale s polica vie se nisu vratile na njih, a ak se i osnovnu hranu moglo kupiti samo na
crno.
Uveer onoga dana kad su dva nacista posjetila radnju Moreno, Katerina se vraala
kui zajedno s kyrijom Moreno. Dok su prolazile pokraj jedne od slastiarnica blizu Ulice
Irini, primijetila je novi znak u izlogu. Moda je ve danima bio ondje nije bila sigurna
a moda ga je tek sad primijetila zato to u izlogu nije bilo niega drugog. Kako je bilo
sve manje dostupnih sastojaka, smanjio se i uobiajeni raspon ponude pa police vie nisu
ispunjavale slastice.
IDOVI OVDJE NISU DOBRODOLI.

Natpis je bio ispisan velikim, crnim, nepokolebljivim slovima, okantno hladan i

nepristojan. Katerina je izvukla svu snagu koju je imala da potisne poriv i ode
prosvjedovati protiv natpisa.
Kyria Moreno gledala je u drugom smjeru pa nije uoila natpis. Katerina ju je primila
pod ruku pa su dvije ene nastavile hodati prema starom gradu. Razgovarale su o

- 130 -

novostima, da je Atena pala i da se sad nad Akropolom vijori svastika. Bio je to konani
simbol poraza.
Ulice su bile tihe. Ljudi su bili manje voljni provoditi vrijeme vani, ak i rano ujutro, a
odjek njihovih koraka na poploenim praznim ulicama imao je jeziv prizvuk.
to god se dogodi naoj zemlji, draga moja, govorila je kyria Moreno dok su se
pribliavale Ulici Irini, mi i dalje imamo jedna drugu.
Ona su se dva asnika uskoro vratila na probu odijela. Bili mi oduevljeni rezultatima i
svaki od njih naruio je jo po etiri. Tada je poeo kontinuiran priljev njemakih klijenata.
inilo se kao da je svaku otkazanu narudbu grkih muterija zamijenila po jedna nova
njemaka. asnici su esto listali modne asopise i prouavali crtee na zidu. im bi dali
mjere svojih ena i djevojaka, krojai bi prionuli na posao. U Njemakoj nije bilo ovakvih
materijala. Slali su haljine kui kao to turisti alju razglednice. Osobito su bili
impresionirani Komninosovom svilom i, iako nisu plaali koliko je Moreno obino
dobivao, svejedno su plaali redovito. Nitko u ovoj radnji nee umrijeti od gladi.
Modistre nisu imale ni entuzijazma ni inspiracije za ovaj posao. Nisu osmiljavale nita
novo ni matovito nego su jednostavno radile najjednostavnije ukrasne vezove koje su
znale, standardne kukiane komade, bez njihovih finih perlica i ipke. Usprkos tomu,
Nijemci su uvijek bili oduevljeni rezultatima, a ene su bile za dovoljne sobom jer su im
neto uskratile. Nisu bile naviknute na rad bez strasti. Osjeale su se prazno, no to ih je
uvalo od gladi.
Sad su sjedile blie gramofonu koji je svirao tiho, tako da ga nitko izvan sobe ne moe
uti. Ako ih posjete Nijemci, netko e im glasno pokucati na vrata, a one e odgurati
gramofon u ormar i pokriti ga dekom.
U gradu u kojem su ljudi poeli prodavati sve to posjeduju kako bi tim novcem kupili
hranu, zaposlenici radnje Moreno i sinovi bili su meu privilegiranom manjinom. Ako bi se
za sag ili ulje na platnu moglo dobiti novca koliko stoji truca kruha, ne bi bilo
sentimentalnosti ili oklijevanja oko prodaje. Ti predmeti vie nisu imali nikakvu
vrijednost.
Ipak, neki objekti u gradu nisu bili na prodaju. Nakon 1917., kad je vei dio grada
sravnjen sa zemljom, preivjelo je vrlo malo sinagogalnog blaga. Cijele biblioteke i arhivi
izgorjeli su u poaru, zajedno s drevnim Torama i zapisima rabina koji su navodno
doneseni iz panjolske u petnaestom stoljeu.
Krajem lipnja, mjesec dana nakon uhienja glavnog rabina u gradu, dva dotjerana
mukarca stigla su u Solun i posjetila dva uvaena lana idovske zajednice. Jedan od njih
znao je grki dovoljno da izrazi razloge svojeg dolaska. Shvatili su da je na fakultetu uio
starogrki. Pristojno su se predstavili kao zastupnici Komisije za idovska pitanja koja je,
kako su objasnili, bila utemeljena zbog istraivanja svjetskog idovstva. elnik Komisije,
Alfred Rosenberg, bio je vrlo kulturan i obrazovan ovjek i htio je da skupe sve relevantne
dokumente i rukopise i donesu ih u sjedite Komisije u Frankfurtu.
Zvualo je to uvjerljivo i akademski. ak je i ime utemeljitelja zvualo idovski. Rabini
su kimali, smijeili se i djelovali kao da odobravaju i uvaavaju tu ideju. Prema nainu na
koji su je predstavili mukarci iz Frankfurta, zbilja je imala intelektualni kredibilitet.
Onda, kad ete poeti s prikupljanjem? upitao je jedan od idovskih starjeina sa
zanimanjem.
Sutra u zoru, odgovorio je onaj zalizane kose. Iako su mu se tanke usne izvile u
osmijeh, plave su mu oi ostale hladne. A tijekom sljedeeg tjedna nadamo se dovriti
proces katalogiziranja i spakirati sve to trebamo. Ovo, naravno, zahtijeva potpunu
suradnju idovske zajednice. Pouzdajemo se u vas da nam to omoguite.

- 131 -

Naravno, slono su rekli voe idovske zajednice.

Hoemo li se ujutro nai opet ovdje?
Obojica su kimnula. Bili su u sinagogi u kojoj su bila neka od blaga koja su preivjela
poar koji se dogodio dva desetljea ranije. Dok je jedan od Nijemaca vie govorio, drugi je
hodao uokolo i prouavao sinagogu. Zastao je pred Arkom, visokim ormarom u kojem su
se uvali sveti spisi.
Pretpostavljam da je u ovome Tora, rekao je. Ima li anse da zavirimo unutra?
Dodirom punim pohlepe preao je preko zastora na prednjoj strani ormara.
Klju nije ovdje, objasnio je jedan od rabina. Ali imat u ga sutra.
im su Nijemci otili, poeli su razgovarati tihim, uurbanim tonom. Malo poslije izali
su iz sinagoge i za petnaest minuta ve su bili u Ulici Irini. Sad je bilo sedam sati uveer.
im je na vratima ugledao njihova bradata lica, iscijeena i tjeskobna, Saul Moreno
osjetio je strah kakav nije doivio otkako su u Solun uli tenkovi.
Moramo sakriti stvari. Ne sve. Neke od njih, zadihano je objanjavao jedan od
rabina.
U protivnom emo pobuditi sumnju, rekao je drugi.
Njih su dvojica sjeli, dok je Saul Moreno koraao tamo-amo.
to ja mogu napraviti? Ne traite valjda da sakrijem stvari u radnju?
Ne ba to...
Jer Nijemci dolaze gotovo svaki dan. Time bih ozbiljno ugrozio svoje radnike.
Ne, ne traimo to. Ne bismo to napravili.
I oito ne moemo sakriti sve svitke. To je nemogue. Ah trebamo vau pomo da
sakrijemo dio rukopisa i fragment jednog od svitaka. I zastor. Moramo pokuati, molio je
mlai ovjek. A vi ste jedini ljudi koji nam mogu pomoi.
Saul Moreno je sluao. Jako je htio pomoi. Nita nije bilo vanije od njegove dunosti
prema sinagogi, no uasavala ga je mogunost da e time ugroziti svoju enu, sinove i sve
one dobre ljude koji su radili za njega.
Rabin je sa sobom imao olinjali konati koveg.
Pokazat u vam to imamo. Pa nam onda recite je li naa ideja luda.
Kyria Moreno stajala je i gledala preko mueva ramena. Uz treperavu svjetlost svijee
promatrali su kako rabin otvara koveg i poinje vaditi sadraj. Jednu za drugom, polagao
je stvari na njihov stol dok je obitelj Moreno gledala otvorenih usta.
Ovo je fragment svitka Tore za koju se vjeruje da je najstarija preivjela u Solunu.
Zatim je razmotao poznati, veliki komad baruna.
Bio je to pokrov za koji se govorilo da je visio ispred Arke stotinama godina i da moda
i nije bio nov kad je ovamo donesen iz panjolske. Nit kojom je bio izvezen sad je na
mjestima bila poderana, no bila je od istoga zlata.
Sjedio sam i buljio u nju mnogo puta, rekao je Saul. udno je vidjeti je sada u mojoj
kui.
Gledaj ovaj ukrasni vez, Saule. Nitko to danas vie ne zna napraviti. Ovaj rad pripada
drugom dobu.
Roza je prstima prela preko uzorka veza, uz pogled u kojem se divljenje mijealo s
enjom.
A ovo su neka rabinska uenja koja su donesena iz panjolske. Sad ih je teko
odgonetnuti. Preivjela je samo jedna strana. Na ladinu je, pogledajte. Tako lijep rukopis.
Konano, iz kovega je izvukao talit. Bila je to izuzetno fina, krhka stvar. Vrpca
rebraste svile stara moda pet stoljea.

- 132 -

Mislimo da je moda pripadao nekome tko je doao onim prvim brodom iz

panjolske, rekao je.
Nitko nije govorio dok je Saul Moreno prouavao ova blaga i razmiljao gdje bi ih
mogli sakriti. Nakon nekog vremena kyria Moreno prekinula je tiinu.
Saule, moramo pomoi. Znam da to moemo.
Kako?
ivat emo cijelu no.
Saul ju je pogledao pomalo zapanjeno. Roza je odmah znala to treba napraviti, ak i
ako je njezin suprug bio spor.
Znam tono kako emo to napraviti, rekla je. Papir e biti proboden na nekim
mjestima, ali drugaije ne moe.
ena je u pravu. Moramo dopustiti manja oteenja. U suprotnom emo sve izgubiti.
Zato smo doli k tebi.
O, jo i ovo. Zaboravio sam.
Stariji je mukarac odmotao pokaziva kojim se prelazilo preko redova Tore umjesto
prstom, da se izbjegne svako nanoenje tete svetim spisima. Na vrhu srebrnog
pokazivaa bila je majuna, savrena ruka ispruenog kaiprsta.
Nije star koliko i ove druge stvari, ali ne moemo im dopustiti da ga uzmu.
Mislim da s tim ne moemo nita napraviti, rekla je kyria Moreno. Mislim da bi
najbolje sklonite za nj bilo ispod vaih podnih dasaka...
Netipino za njega, kyrios Moreno dopustio je eni da uzme situaciju u svoje ruke.
Oito je imala plan.
I odnesite taj koveg, rekla je. Kad zavrimo na dio posla, nita neemo kriti. Sve e
biti na vidljivu mjestu, okrenula se prema suprugu. Moe li poslati Izaka, molim te?
Njihov stariji sin bio je na katu, no uskoro se pojavio.
Izak, elim da ode k susjedama. Dovedi Katerinu i Eugeniju, a zatim u te zamoliti
da otri po jo neto u grad. Trebam Alegru, Martu, Mercadu, Saru, Hanu, Belu i Esther.
Reci im da dou i da je hitno. Saule, moe li ti otii do radnje? Ovo su stvari koje emo
trebati.
ak i bre nego to je govorila, Roza je biljeila popis predmeta koje je trebala: razliite
duine svile i podstave, konac razliitih boja i razliite duine ukrasnih pletenica.
Dvojica starjeina iz sinagoge urila su se niz ulicu kad su se Katerina i Eugenia
pojavile na pragu.
to se dogodilo? upitala je Eugenia zabrinuto, gledajui udno rasporeene
predmete. Tko su bili ti ljudi?
Roza je objasnila. Za petnaest minuta stigle su i ostale ene i uskoro su sve znale to im
je initi. Dodijelila im je individualne zadatke i skicirala uzorak kojega bi se trebali
pridravati. Budui da je proteklih pedesetak godina svojeg ivota provela ukraavajui
stvari za sinagogu, imala je puno ideja za uzorke i dizajn.
Njih osam napravit e prekriva u kojemu e sakriti pokrov. U jednoj jedinoj noi
napravit e posao koji inae traje nekoliko mjeseci. U sredini prekrivaa bit e raskoan
uzorak rascvjetanog nara, a uz rubove e posebnim bodom u ukrasnu ablonu uklopiti
svoja imena na ladinu. Bio je to popularan nain runog rada, pun simbola plodnosti i
bogatstva, no u nj je kyria Moreno usaivala i klju za odgonetanje ove zagonetke. Na
ladinu je rije za nar bila granada, pa e oni koji doznaju to se krije unutar pokrivaa
pomou simbola znati i da potjee iz panjolske, tonije iz Granade.
Pokrov je rasprostrt preko kreveta obitelji Moreno da se na njemu radi, a ondje e i
ostati, prebaen preko pokrivaa to ga je kyria Moreno ukraavala otkako je u braku. Njih

- 133 -

etiri vezle su sredinji motiv, inspiriran rijeima iz Knjige Izlaska: Sve naokolo naini
ipke od ljubiastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, a izmeu njih zvonca od zlata
naokolo. Ostale etiri izraivale su rubove, svaka na jednoj strani kreveta. Hitnost zadae
poticala ih je da rade bre i preciznije.
U prizemlju, Esther je briljivo vezom prikrivala krhki talit. Svila od koje je napravljen
bila je tako osjetljiva da ne bi izdrala ubod iglom. Prekrila ju je s dva neznatno vea
komada tkanine i paljivo vezla ukrug. Uzdu rubova izvezla je naoko apstraktan uzorak,
no zapravo je to bilo nekoliko rijei koje je znala na hebrejskom, a koje su itatelju govorile
to je sakriveno unutra. Koloplet njezina veza znaio je da nitko nikad nee pokuati raiti
njezin raskoni vez.
Moramo napraviti neto drugaije s ovim, Katerina, kazala je kyria Moreno. Neto
tako obino da ga nitko nee ni zamijetiti.
Obje su stajale za stolom i gledale dva iskrzana komada pergamenta.
Ono to bih htjela da napravi, draga moja, jest da zamisli da si ponovno dijete.
Nadam se da ti to nee biti teko, ali mora pogoditi stil. elim da izveze sliku na kojoj
velikim slovima pie Kalimera zna te stvari, s izlazeim suncem i pticom ili leptirom ili
takvim nekakvim biem na nebu. A zatim, drugu sliku s natpisom Kalispera.
S mjesecom i zvijezdama?
Da! Upravo to. Samo nemoj da izgleda kao djelo nekog nespretnog djeteta, rekla je
smijeei se. Morat u ivjeti s tim na zidu!
Slike vrlo sline ovim dvjema Katerina je izvezla prije mnogo godina, slijedei majine
upute, a sjeanje na to sad joj se jasno vratilo.
Njezina Kalimera bila je ispunjena velikim vijugavim linijama izvezenima sjajnim utim
nitima, a Kalisperom je dominirala ponono plava boja. Uivala je u jednostavnosti zadae i
smijeila se rezultatu. Nitko nee biti sumnjiav prema neemu to se moe nai na
zidovima svake kue u Grkoj. ak i da ih istrgnu iz okvira, dragocjene stranice koje
moraju sakriti ostale bi ispod platnene pozadine kojom se obiavalo prikrivati neurednu
zbirku konia i vorova na pozadini veza.
Iako je u ovoj maloj kui bilo desetak ljudi, vladala je sablasna tiina. Njihova je
usredotoenost bila potpuna, njihova tajna aktivnost urna. titile su blago koje ih je
povezivalo s njihovom prolou.
S vremena na vrijeme Katerina bi bacila pogled na Esther Moreno. Prvi put otkako je
poznaje, vremena je ena djelovala zadovoljno.
Cijelu su no ile bez prestanka. Do jutra je sve moralo hiti dovreno.
Kao to se i inae radilo s takvim tradicionalnim vezovima, Katerina je u kutu izvezla
datume. Na prvi je vez stavila 1942., a na drugome je naoko nemarno premetnula
znamenke i bodom ispisala 1492. Bila je to godina progona idova iz panjolske. Svatko
kome je poznata povijest solunskih idova, primijetit e ovu namjernu pogreku.
Ne tako daleko, dvojica idovskih starjeina ekala su u sinagogi. Tono u sedam i
trideset ula su dva predstavnika Komisije. Vani su dva nosaa, naslonjena na svoja kolica,
avrljala i puila. Unajmili su ih da prevezu sadraj iz sinagoge do eljeznikog kolodvora.
Iako su meu sobom razmjenjivali brzi njemaki, bilo je jasno to je jedan od njih
govorio. Zamijetio je da je nestao zastor koji je zastirao koveg s Torom, pa je uz divlje
gestikuliranje vikao neto o tome. Jedan od starjeina spremno je ponudio golemi klju
kojim su se otkljuavala elegantna vrataca, a kad je onaj Nijemac vidio to se nalazi
unutra, to ga je odmah potpuno zaokupilo. Lice mu je poprimilo izraz zaslinjene
znatielje. Posegnuo je rukom unutra i izvukao jedan od smotuljaka, umotan u svoju

- 134 -

mappu, pripadajui mu drevni spremnik od baruna, i drao ga s ljubavlju, kao dojene.

Zatim ga je odloio na oblinji stol i paljivo ga odmotao. Vrcima prstiju preao je preko
rijei kao da su na brajici, i zatim ga ponovno obloio barunastom tkaninom. Drugi
Nijemac poeo je iznositi stvari nosaima koji su ekali ispred.
Starjeine sinagoge koji su se cijele noi molili kako bi se pripremili za ovo tiho, ali
uasno haraenje bez glasa su stajali po strani. Nisu pokazivali nikakve emocije. inilo
se kao da su izbodeni tisuu puta, bez anse da se na bilo koji nain obrane.
Ispraznivi sadraj kovega, Nijemci su otklonili i nekoliko desetaka drugih knjiga.
Konano su umotali menoru u raskono izvezenu tkaninu kojom je bio prekriven stol pa je
iznijeli na ulicu gdje su je stavili na vrh jednih od kolica. Sve su to radili iznenaujue
paljivo. Onaj drugi pomno je i sistematino zapisivao sve to su uzimali. Moda je to
inio kako bi ostavio dojam da e stvari biti vraene. Ta predstava bila je jedini aspekt ove
operacije koji je starjeine sauvao od sloma i neutjenog plaa.
Nijemci su obavili svoju zadau. Sinagoga je ogoljena do zidova.
U jednom udnom trenutku onaj stariji asnik ponudio je ispruenu ruku, kao da se
eli rukovati s vremenim idovima. Obojica su instinktivno ustuknula.
Danke schn und guten Morgen17, rekao je.
Ovim su se rijeima otisnuli niz ulicu, a za njima su buno kloparala natovarena kolica.
Nekoliko desetaka lanova vjerske zajednice okupilo se i stajalo u grupi uz dvojicu
starjeina, gledajui za pojavama koje su odlazile. im su Nijemci nestali iz vidokruga, uli
su u sinagogu i poeli se moliti.
Nakon to je Komisija dovrila posao oduzimanja svetog blaga i arhiva idovima,
okupatorske su ih snage vie ili manje ostavile na miru. Ve su bili zauzeli domove veine
imunih idova i zatvorili mnoge radnje.
Antisemitski osjeaji koji su ve nekoliko godina kljuali ispod povrine gradskog
ivota, sad su bili prihvatljivi.
Odreene su stvari u Solunu ostale jednake i za idove i za krane: nedostatak hrane.
S dolaskom hladnijih dana nestaica se produbljivala. Nijemci su brodovima odvezli sve
to su mogli da nahrane vlastito stanovnitvo. Nita se nije moglo ni uvesti.
Te zime, ljudi su se na ulici tukli za otpatke hrane ili su rovarili kroz hrpe smea,
nadajui se da je netko moda bacio koricu kruha. Bosonoga djeca ekala su u redu s
mravim roditeljima ispred pukih kuhinja, no malo je bilo hranjivih vrijednosti u onome
to se ondje dijelilo. Crveni kri radio je to je mogao, no njegovi napori bili su gotovo
uzaludni. Ljudi u Solunu poeli su umirati.
Svakog je dana Katerina viala poneki novi uas. Jednog dana, hodajui niz Ulicu
Egnatia, glavnu gradsku aveniju, primijetila je dvije pognute figure s ispupenim trbusima
i isturenim rebrima. Sam po sebi, ovaj prizor nije bio neobian, ali zbog njihovih praznih
oiju i upadljivo prevelikih glava, bilo je teko odrediti jesu li mladi ili stari. Izgledali su
kao da su negdje u sredini, uasavajua mjeavina bebe i osamdesetogodinjaka.
Ve sljedeeg dana vidjela je kako netko lei na ploniku. Jedva da ga je i pogledala,
budui da su mnogi izbjeglice spavali po ulicama jer nisu imali kamo otii. Kad je nekoliko
sati poslije izala iz radnje, spoznala je svoju pogreku. Tijelo je bilo stavljeno na nosila.
Kratak razgovor sa enom koja je stajala u blizini potvrdio joj je ono ega se i bojala.
Mukarac za kojega je Katerina pretpostavila da je spavao, pokupljen je kako bi ga
pokopali. Umro je od gladi. Prekriila se nekoliko puta, prelivena sramom.
17

Njem. Hvala lijepa i dobro jutro.

- 135 -

Bilo je poznato da je situacija u Ateni stotinu puta gora. Katerina se nadala da joj majka
uspijeva preivjeti. Nije joj se javila ve neko vrijeme.
Svi koji su radili u Morenu i sinovima bili su svjesni svoje neobine sree. Nijemci su
nastavljali uestalo posjeivati radnju, a zaradom koju su ostvarivali zaposlenici su si
mogli priutiti kupnju na crnom tritu. To je bio jedini nain da preive. To je znailo da
su jeli i oni, ali i njihovi susjedi.
Saul Moreno gotovo je iscrpio svoje zalihe tkanina pa su se njegovi njemaki klijenti
okretali Komninosu i u njegovu salonu birali iz nepregledne palete materijala. inilo se da
na inventar trgovina Konstantinosa Komninosa nije utjecala nestaica od koje su patili
gotovo svi ostali poslovi u gradu. Nastavila se i njegova proizvodnja svile, a njegov izbor
vune i pamunih tkanina bio je tek zanemarivo smanjen. Nakon to bi u radnji obitelji
Moreno uzeli mjere, kurir bi bio poslan da donese odgovarajuu koliinu materijala.
Pa, barem nam ivanje odvlai misli od onoga to se moda dogaa naima, rekla je
jedna od krojaica, ne obraajui se nikome posebno.
Govori za sebe, odgovorila joj je druga. Svaki put kad zabijem iglu u ovu haljinu,
zamiljam da je zabijam u Nijemca koji ju je naruio.
Ili u debelu enetinu koja e je nositi, dodala je druga.
Katerina se nije prikljuila razgovoru. Sate je provodila u mati, zamiljajui gdje je
Dimitri i kako je. Znala je da je kyria Moreno mislila na Eliasa tijekom dugih radnih sati.
Dvije su ene esto nagaale gdje bi mogli biti i nadale se da su i dalje zajedno. Vijesti s
fronte nisu pristizale. Katerinu su nekoliko puta poslali k Olgi na zavrnu probu, no inilo
se da ni ona nije primila pismo mnogo, mnogo mjeseci.
Vrijeme je u radnji curilo sporo. Njemaki kupac jednog je dana stigao i zatekao ih
kako pjevaju uz plou rebetika.
Ovo je podrivaka glazba! viknuo je. Nije bilo potrebe za prijevodom. Zgrabio je
njihovu dragocjenu plou, slomio je preko koljena i prezirno je bacio na pod, ponovivi to
sa svim ostalim ploama. Komadii Bezosa, Eskenazija, Papazogloua, Vamvakirisa i
mnogih drugih leali su rasuti na podu. Prestravljene ene skupile su ih nakon njegova
odlaska. Kad je idui put doao, donio im je Wagnerovu plou Lieder. Taj njegov dar,
pristojno uruen, sklonili su u ormar. Svi su se sloili da im je tiina milija.
Uz ivanje odijela za njemake oficire i haljina za njihove ene, svi su poeli raditi jo
jedan posao. ak i s kuponima, malo si je ljudi moglo priutiti materijal za novu odjeu pa
se prekrajanje i popravljanje onoga to su ljudi ve imali u ormarima prometnulo u veliku
industriju. Haljine za djevojice mogle su se saiti od onoga to su nosile njihove majke, a
enama i mukarcima koji su smravjeli desetak, petnaestak kilograma trebalo je
prilagoditi uivke i pasice. Mnoga djeca nisu imala nita vie od dronjaka. Svake se veeri
parala i iznova krojila odjea koju su donirali imuni Grci.
Dok su Katerinini prsti pravili avove i na novim i na starim tkaninama, zima je prela
u proljee. Stabla naranaa udarila su u raskoan cvat, punei ulice intenzivnim mirisom,
nesvjesna sirotinje oko sebe i smrti u sjenama svojih kronji. Katerina je gledala bijele
cvjetove, znajui barem to da Dimitri vie nee biti okovan snijegom.
Ona i Roza svakog su dana nagaale gdje bi on i Elias mogli biti, a kad je proljee
preraslo u ljeto i mnogi se vojnici vratili kui, zakljuile su da su se vjerojatno prikljuili
pokretu otpora. Iako se grka vojska vie nije mogla boriti protiv Nijemaca, jo je bilo
mnogo ljudi dovoljno hrabrih da nastave borbu sabotiranjem i preprekama.

- 136 -

Devetnaesto poglavlje

Katerina i Roza bile su u pravu. Dimitri i Elias bili su meu tisuama vojnika koji su se
priklonili otporu im je poela okupacija, a sad su se nalazili u planinama sredinje Grke.
ivot je ondje bio grub, a hrane je bilo malo. Preivjeli su najgorega mogueg neprijatelja i
hladnou, ali mjeseci gotovo potpuno besanog nemira i neudobnosti uinili su ih
eznutljivo eljnima noi provedene u vlastitu krevetu.
Nakon njemake invazije, asnicima vojske nareeno je da se ne opiru, no usprkos
tome mnogi su od njih ostali odluni u nakani da pobijede neprijatelja. Postali su
lanovima komunistike Nacionalne oslobodilake fronte (EAM). inilo se to jedinim
nainom sudjelovanja u ratu protiv okupatora.
Kralj uro II. sa svojom se vladom povukao na Bliski istok, zajedno s dijelom oruanih
snaga. S Nijemcima je potpisan sporazum o primirju, a zdruena vlada postavljena je u
Ateni. Vodee politike stranke odabrale su ne poduprijeti pokret otpora, ime su, iz
perspektive Eliasa i Dimitrija te njihovih drugova, odluili prihvatiti da njihova zemlja sad
pripada Njemakoj.
U poetku se EAM fokusirao na rjeavanje humanitarne krize i pomo u prehranjivanju
izgladnjelog stanovnitva u ruralnim podrujima i gradovima. Na poetku okupacije,
Dimitrija i Eliasa dopalo je da pomognu poharati niz skladita u kojima su Nijemci drali
zalihe namirnica za prehranjivanje vlastitih postrojbi.
Katkad su nastupali grubo, ali ako je to znailo da e njihovi sunarodnjaci biti
nahranjeni, vjerovali su da je to opravdano.
Barem neto radimo, rekao je Dimitri. Moda se ne borimo oi u oi, ali i ovo je jo
uvijek rat, zar ne?
Radije bih drao puku u rukama, rekao je Elias. Mislim da bismo trebali raditi na
tome da istjeramo gadove iz zemlje. Nije dovoljno krasti im hranu. To je bezveze.
U pravu si, zakljuio je Dimitri oklijevajui. Kako se sad stvari razvijaju, imamo vie
anse da umremo od gladi nego od metka.
Zato se onda ne borimo?
Zato to pomaemo drugim ljudima. A zasad bi to moglo bili dovoljno.
Dimitri je bio racionalan i uravnoteen u usporedbi s prijateljem. EAM radi sve to je
u njegovoj moi da bolnice i ljekarne odri u funkciji. Zna to, zar ne?
Da, uo sam, odgovorio je Elias. Ti, sa svojim znanjem medicine, moe uiniti
barem neto konstruktivno. Ono to ja inim jednostavno nije dovoljno.
Bilo bi nemogue boriti se kad su ljudi toliko gladni. Moe li zamisliti da netko krene
u bitku s postrojbama od kojih je polovica preslaba da dri puku? Hajde, Eliase, razmisli
o tome.
iri se glasina da e uskoro poeti prava gerilska akcija. Ako je to istina, ja sam za.
Aktivna pobuna. To je jedini nain. To je ono to bi Vassili napravio! Borio se!
Dimitri i Elias esto su vodili sline razgovore. Kao pripadnik EAM-a, Dimitri je
vjerovao u iste komunistike principe kao i prijatelj mu, ali u situaciji u kojoj se zatekla
njihova zemlja nije mogao zamisliti da e se ikad rijeiti Nijemaca. Rat u ostatku Europe

- 137 -

nije iao na ruku saveznicima. Francuska i Belgija bile su okupirane, a irio se i glas da je
Britanija sljedea na redu.
Vijesti o organiziranoj gerilskoj akciji koje je Elias nauo ispostavile su se tonima. U
veljai je oruani pokret otpora unutar EAM-a, poznat kao Narodnooslobodilaka armija,
poeo sa svojim operacijama. Pokret je bio poznat i pod imenom ELAS.
Prikljuujemo se, rekao je Elias.
Dimitri je utio.
Dimitri? to je s tobom? viknuo je. to je sa svim onim grkim herojima? Zar nisi
trebao biti njihov nasljednik?
Dimitri je podignuo pogled i osjetio stid pred prijateljem. Mnogi i dalje sefardske
idove nisu smatrali pravim Grcima, a Elias je bio vie nego voljan riskirati ivot kako bi
oslobodio svoju patridu. Kako on, Dimitri, ne bi slijedio njegov primjer? Mora se nastaviti
boriti. Sad mu se inilo da je to jedini nain da bude pravi Grk. Elias je bio u pravu.
Odloiti oruje i podrediti se neprijateljskom okupatoru ponosan narod to nije smio
dopustiti.
Uz tebe sam, Eliase, napokon je rekao. I zaista je, u svakom pogledu, to mislio.
Jedno su vrijeme uivali uspjeh, napadajui andarmerijske postaje i talijanske poloaje
u teko dostupnim planinskim krajevima. Osjeali su da neto postiu i polako ali sigurno
prisvajali su kontrolu nad svojom zemljom. Sve i ako sredinja vlada nije radila nita,
ELAS se iskazivao.
Vie od osamnaest mjeseci prolo je otkako su dvojica prijatelja napustila Solun i sad
su dobili nekoliko dana dopusta. udjeli su da vide svoje voljene. Imali su lane
dokumente, do kojih su lako doli, no ipak su morali paljivo izbjegavati barikade na
cestama i, mjestimino, andarmeriju, iju bi sumnjiavost bilo lako pobuditi. Putujui
uglavnom nou, vozei se sa seljacima kojima jo uvijek nije ponestalo benzina, do Soluna
su stigli za pet dana.
Bio je lipanj kad su dvojica mukaraca klizila kroz velikodune, raskone sjene stabala
na glavnim gradskim ulicama. Njihove su im obitelji i domovi bili nadohvat ruke.
Bili su sretni to su ovdje, no Solun vie nije bio grad koji su napustili. Bio je zakriljen
plastom tuge. Nestala su ona uurbanost i amor karakteristini za Ulicu Egnatia i uliice
koje su se u nju ulijevale. Mnoge su trgovine bile zakraunate, a u izlozima onih koje su i
dalje radile nije bilo niega. Ulini prodavai, koji su svojim povicima i dozivanjima
pridonosili ivosti i glazbi opeg prizora, sad su nestali, a u blizini kolodvora nalazila su
se samo dva istaa cipela, od nekadanjih dvanaestak. Na ulici su vidjeli nekoliko
njemakih vojnika, no oni nisu pokazali nikakav interes ni za Dimitrija ni za Eliasa.
Dimitri je promatrao grupu djece kako prevru kantu za smee. Glad koju je iskusio u
planinama i selima nije bila tako oajna kakvom se doimala izgladnjelost ovdje u gradu.
Izvan grada barem je bilo raslinja od kojega se mogla skuhati juha, ili ak voa, oraastih
plodova i korijenja. Voeni pouzdanim lokalnim iteljima koji su ih nauili to valja
izbjegavati, ak su i bobice inile vaan dio njihove prehrane. Priroda je gotovo uvijek
davala, no na gradskim poploenim ulicama nije uspijevalo nita doli blata zimi i
zaguujue praine u ovo doba godine kad se temperatura poela dizati. Urbani krajolik
bio je poligon za umiranje od gladi.
Domogli su se otvorenog prostora na Aristotelovu trgu, na kojemu su kafii i dalje
aktivno amorili kao i posljednji put kad su bili ovdje. Gosti su uivali u
poslijepodnevnom suncu i pogledu na blistavi zaljev i obronke planine Olimp u daljini. Taj
se pogled nije promijenio. Za mnogim stolovima sjedili su njemaki vojnici kojima je
drutvo pravilo nekoliko grkih djevojaka. Povrh toga, bilo je ondje i elegantnih, dobro

- 138 -

uhranjenih Grka. Dimitriju je prolo kroz glavu kako bi meu njima lako moglo biti
imunih prijatelja i klijenata njegova oca.
Bilo bi bolje da se razdvojimo, rekao je Dimitri, znajui da mora izbjei to da ga
prepozna netko od ovih ljudi. U svojim tekim izmama i neobrijanih lica, osjeali su se
uoljivima i sumnjivima.
Misli da izgledamo kao andartesi18? upitao je Elias, napola se alei.
Naalost, rekao bih da vjerojatno izgledamo tako.
Da su sami, bilo bi im lake stopiti se s guvom, nestati u ulaz kakve trgovine ili zai u
koju od prenapuenih kavana. Dimitri i Elias upozoreni su da ne smiju nikome vjerovati.
U gradovima su Nijemci zapoljavali konobare, nosae i mnoge druge koji su ih mogli
dovesti do pobunjenika. Svi koji su za Nijemce prislukivali svoje sugraane, imali su
gladne obitelji. Suradnja s neprijateljem za njih je znaila da dan ili dva nee imati bolne
greve u praznim elucima i da nee morati sluati beskonanu kuknjavu djece koja
zapomau za jelom. Glad je Solun uinila opasnim mjestom.
andarmerija, vojna policija, koja je prije izazivala strah i prezir, sad je bila jo vie
prezrena zato to je bila u slubi Nijemaca. Njihov izbor nije bio velik. Da su odbili
suraivati s okupiranim snagama, bili bi mueni i pogubljeni. Neki od njih zadrali su
svoje pozicije i preuzeli rizik pomaganja snagama otpora, no bilo je teko rei tko je
dobar andar, a tko lo. Za svaki sluaj, najbolje je bilo potpuno ih izbjegavati.
Naimo se ponovno za dvadeset etiri sata, rekao je Dimitri. Doi u u Ulicu Irini u
est sati. Nadao se da e sresti Katerinu.
Pogledao je na sat. Pravo je udo to je i dalje bio u funkciji nakon svih onih mjeseci
kie, snijega i blata kojima je bio izloen. Bio je to skupi vicarski sat koji je dobio od oca za
dvadeset prvi roendan i otpoetka ga je nosio nevoljko. Sat je simbolizirao oevu ljubav
prema novcu i statusu, a Dimitri se sramio nositi ga dok je bio na fakultetu. Osjeao se kao
da ga taj predmet izdvaja. One noi kad je otiao iz kue, zgrabio ga je u posljednji tren.
Znao je da e mu koristiti, moda ak i da e ga prodati. Sad kad mu je staklo bilo
izgrebeno, a zlato oko njega izgubilo sjaj, zavolio ga je i pouzdavao se u nj. Mnogo se puta
njegova tonost pokazala dragocjenom, kad su se on i njegovi andartesi trebali orijentirati u
planinama.
Vidimo se onda sutra, rekao je Elias. Prenesi roditeljima moje pozdrave.
I ti svojima, rekao je Dimitri.
Elias se okrenuo i poao na sjever prema starom gradu, kliznuvi u jednu od mrea
pokrajnjih uliica koje su se penjale prema Ulici Irini.
Dimitri je krenuo praznom ulicom koja se protezala paralelno s obalom. Nikoga nije
vidio. U gradu je vladalo uznemirujue mrtvilo. Deset minuta ustre etnje dovelo ga je u
Ulicu Niki. Veliina i impozantnost kue bili su jo impresivniji nego to je pamtio.
Pozvonio je. Srce mu je poelo divljaki lupati. Mnoge su takve kue preuzeli njemaki
asnici. Najednom mu je sinulo da ga moda tek sekunde dijele od uhienja. Svih onih
mjeseci u planinama nije osjetio takav strah. Budui da ve dugo nije mogao ostvariti
nikakav kontakt s roditeljima, nije imao pojma tko se sad nalazio s druge strane vrata.
Prije negoli je uspio odluiti hoe li pobjei, zauo je povlaenje tekog zasuna, prilino
sporo, kao da je osoba koja je to inila bila nervozna koliko i Dimitri. Kad je Pavlina vidjela
tko je na pragu, u oku je rukom pljesnula po ustima.
Panagia mou! Dimitri! Guila se od uzbuenja. Ui! Doi!
Povukla ga je u hodnik, odmaknula se korak i odmjerila ga pogledom u kojemu su se
mijeali zadovoljstvo i briga.
18

Gr. partizani.

- 139 -

Pogledaj se! rekla je kriajui se puno puta. to su ti to napravili?

To nije bilo pitanje koje je zahtijevalo odgovor. Dimitri je znao da izgleda malaksalo i
neuredno. Uhvatio je svoj odraz u hodniku u predvorju, prvi put u mnogo mjeseci. Nije
bio posve siguran na to je Pavlina mislila pod oni. Vjerojatno na neprijatelje. Nijemce?
Druge Grke?
Majci e ti biti tako drago to te vidi! Gore je.
A otac?
Jo je u salonu, mislim.
Dimitri je krenuo uza stube preskaui po tri odjednom, zaustavio se na trenutak na
vrhu pa pitomo zakucao na vrata primae sobe. Ne ekajui odgovor, otvorio je vrata i
uao. Olga nije podignula pogled s knjige koju je itala, pretpostavljajui valjda da joj je to
Pavlina donijela aj.
Majko. Ja sam.
Ispustivi knjigu iz ruke, Olga je ustala i nala se u vrstom sinovu zagrljaju.
Dimitri...
Nije bilo rijei, samo su suze tekle: oboje su plakali bez sustezanja i srama. Nakon
nekog vremena sabrala se i pogledala sina.
Ne mogu vjerovati da si to ti. Tako sam se brinula. Mislila sam da te vie nikad neu
vidjeti! Nismo uli ni rijei od tebe! Punih godinu dana... Suze su joj tekle niz lice.
Nisam ti mogao poslati pismo. Nije bilo mogue. ao mi je, majko, zbilja mi je ao.
Tako mi je drago to te vidim...
Nekoliko su se minuta nastavili grliti. Olga se smirila i sklonila kosu s lica. Htjela je
uivati u trenutku sinova povratka.
Sjedni, rekla je. Sve mi ispriaj. Reci mi to si radio. Ispriaj mi gdje si bio!
Sjeli su jedno pokraj dragoga na uskom leaju.
uj, mora neto razumjeti, rekao je Dimitri ozbiljno. Moram ti odmah rei neto
zaista ozbiljno.
Ali, zar ne moe ekati, agapi mou? Tvoj e se otac malo poslije vratiti kui, rekla je.
A sad kad si doma, sigurno emo imati vremena na pretek da razgovaramo o svemu,
nasmijala se.
O tome i je rije, majko. Nemam puno vremena.
Kako to misli, zlato? rekla je, glasom punim razoaranja. Pa tek si stigao. A rat je
zavrio.
O, mana mou, zna da to nije istina, odgovorio je njeno. Daleko je kraj rata.
to se tvog oca tie, rat je gotov.
Pa, u tome se moda razilazimo. Borba se nastavlja. Tisue nas nije odustalo. Nijemci i
Talijani i dalje su nai neprijatelji, i dok su na naem teritoriju, nastavit emo ih napadati.
U pogledu to ga je Olga uputila svojem sinu ljubav se mijeala s istim oajem.
Napokon joj se vratio, a ve je osjeala da e joj ga ponovno oduzeti.
A tko je to ,mi? upitala je Olga.
ELAS, odgovorio je.
ELAS? ponovila je tiho. Pridruio si se komunistima?
Prikljuio sam se organizaciji koja se bori protiv Nijemaca, odgovorio je branei se.
O, rekla je, naoigled problijedjevi.
Borimo se za ljude koji se ne mogu obraniti sami, majko, nastavio je.
Tada je krajikom oka spazila pokret. Ni ona ni on nisu primijetili strujenje zraka kroz
blago pritvorena vrata.

- 140 -

Konstantinose! uzviknula je, iznenaena to ga vidi tako rano. Vidi! Gledaj tko nam
se vratio!
Dimitri je ustao i stao pred oca. Prvi je progovorio.
Vratio sam se. Nije mogao smisliti nita drugo to bi rekao.
Konstantinos se nakaljao. Napetost je bila opipljiva. Dimitri je ve mogao osjetiti oev
prokljuali bijes. Usprkos vremenu to ga je proveo daleko od doma, inilo se da se nita
nije promijenilo i znao je da e razgovor sada postati napadno pristojan, prije nego to
preraste u neizbjenu eksploziju.
Da, vidim. A gdje si ti bio?
Ton Komninosova glasa bio je onakav kakvog bi upotrijebio nakon Dimitrijeve
jednotjedne odsutnosti. Dimitri je izbivao tono osamdeset etiri tjedna i etiri dana. Olga
je brojila.
Veinom u planinama, Dimitri je iskreno odgovorio.
Oekivali smo da e se vratiti prije nekoliko mjeseci... Rat je zavrio prolog travnja,
kruto je rekao. Mogao si nam javiti gdje si.
Objasnio sam majci da nije bilo mogue poslati potu, rekao je u svoju obranu.
Pa to si onda tono radio u planinama?
Njegov je otac istodobno djelovao zainteresirano i neiskreno. Olga je sad shvaala da joj
je suprug bio u prostoriji neko vrijeme prije nego to su ga oni primijetili.
Dimitri je pogledao u pod. Vidio je svoje izme, bijele od praine, a kroz napuknulu
kou vidjela su mu se stopala koja su ga nosila beskonanim kilometrima. Pogled mu je
odlutao do oevih ulatenih cipela, tako sjajnih da se u njima odraavao uzorak saga na
kojemu su obojica stajali.
Bio je ponosan na to kako je proveo protekle mjesece otkako je uao u ELAS.
Olga. Bi li, molim te, izala?
Dimitri je proveo mnoge noi gotovo nasmrt smrznut u planinskim piljama, gledajui
kako se oblikuju sige, no nita ga od toga nije ohladilo kao oev glas sada.
Smrznuo je i Olgino srce. Izala je iz prostorije i povukla se u svoju spavau sobu,
strahujui za sina.
Dimitri je ostao na nogama. Bio je u milimetar jednake visine kao i otac, a veeras mu je
htio gledati ravno u oi. U sebi se grdio zbog straha koji je pred njim osjeao. Nakon
situacija u kojima se naao u vojsci, bilo je apsurdno osjetiti ovakav drhtavi strah. Srce mu
je gotovo provalilo kroz prsa.
im je Olga izala, Konstantinos je ponovno progovorio.
Ti si sramota za ovu obitelj, mirno je rekao. uo sam to si rekao majci. Kad kaem
ovo to ti elim rei, otii e iz kue. I dok se bude borio na strani ELAS-a, nee se vratiti
ovamo. Nitko tko ima takva uvjerenja nije mi dostojan biti sinom. Nitko s takvim
uvjerenjima nije dobrodoao u ova etiri zida. Otii e iz ove prostorije ravno van. Ne
zanima me kamo e otii, samo da nisi u ovome gradu.
Konstantinosov se glas dizao dok je govorio. Dimitri ga je gledao praznim pogledom.
Nije imao to rei ovome mukarcu s kojim nije imao nita zajedniko, osim prezimena.
Da mi nije stalo do toga da obitelj sauvam od sramote, ovog bih te trena prijavio
vlastima.
Komninos je htio vidjeti sinovu reakciju. Zastao je trenutak. utnja njegova sina inila
ga je bijesnim.
Zato ne doe zdravoj pameti i prizna da borba nije rjeenje za ovu zemlju?
A to je budunost ove zemlje? Dimitri je konano odgovorio. Suradnja.

- 141 -

U ovoj razmjeni miljenja izmeu oca i sina nije bilo povienih tonova, ali suspregnuta
ljutnja mogla se opipati. Konstantinos Komninos imao je posljednju rije.
Gubi mi se s oiju, Dimitri, rekao je.
Prolazei pokraj zatvorenih oiju majine sobe, Dimitri je osjetio uasnu tugu. Kako je
njegova majka, koju je toliko volio i koja mu je iz dana u dan nedostajala, mogla biti udana
za ovo udovite, za ovog faista? S tim pitanjem i stranim grizodujem zbog tuge koju
ona mora trpjeti, polako je poao niza stube. Pavlina je stajala u hodniku.
Zbogom, rekao je, poljubivi je. Reci majci da mi je ao...
Prije nego to mu je stigla rei da je veera skoro gotova, ve je bio otiao. Dotaknula je
obraz i shvatila da je mokar od suza koje nisu bile njezine.
Kad se naao na ulici, Dimitri nije bio siguran to e napraviti. S Eliasom se dogovorio
nai tek sutradan, no usprkos tome postojalo je samo jedno mjesto gdje se mogao osjeati
sigurno. Ulica Irini.
Bio je ondje za dvadeset minuta. Nervozno se zavlaio u haustore i izlazio iz njih,
pozorno izbjegavajui andare. Ulica Irini bila je tiha, izuzev dviju ena koje su sjedile
pred kuom na poetku ulice. Razmaknuvi zastor koji je visio na ulaznim vratima,
Dimitri je kliznuo u kuu obitelji Moreno. Iako je bilo sumrano, unutra je bilo jo mranije
nego na ulici.
Dimitri!
Bio je to poznat glas. Za trenutak, oi su mu se prilagodile tami i mogao je razabrati
obrise etvero ljudi koji su sjedili za stolom. Svi su ustali i krenuli prema njemu.
Dimitri! to radi ovdje? upitao je Elias.
O, koje lijepo iznenaenje, rekao je Saul Moreno. Tako nam je drago vidjeti te!
Doi! Doi i sjedni. Mora jesti! Mora jesti!
Roza Moreno povela ga je prema stolu, gdje je Izak ve privukao jo jednu stolicu.
Uskoro je jeo. Bio je to prvi cjeloviti obrok u mnogo, mnogo mjeseci. Ta ga je
normalnost ushiivala.
Onda, reci mi. Jesi li vidio oca? upitao je Elias.
Jesam, odgovorio je Dimitri punih usta. Trebao sam znati kako e to izgledati.
Cijela je obitelj sve shvatila, nisu im trebale dodatne informacije. Nastupila je tiina.
Pa, reci nam. Sve nam ispriaj, nagovarao ga je Saul Moreno. elimo sve znati.
Kyria Moreno neumorno se kretala po kuhinji i stalno im dopunjavala tanjure svojim
posebnim quieftesima i fijonima, neprestano ih zapitkujui o svemu. Do ranih jutarnjih sati
dva su im umorna mladia ispriala sve o tome gdje su bili, o bitkama u kojima su se
borili, o susretima, o tome kako je Dimitri previjao ranjenike, ivao rane i nauio vaditi
rapnele. Kyria Moreno inzistirala je na detaljima o tome to su jeli. Njihovi su je odgovori
okirali.
Dimitri i Elias nisu samo govorili. Sluali su i postavljali pitanja. Velike su se promjene
zbile i u ivotu obitelji Moreno posljednjih osamnaest mjeseci. Kako im je ivjeti u
okupiranom gradu? Kako su se Nijemci ponaali? Kako su se odnosili prema idovima?
Kyria Moreno oslikala je vedru sliku svega toga, no Izak je bio iskreniji.
Moramo iti odijela za Nijemce, kiselo je rekao. elimo uiti ilete u nabore, no to bi
bilo loe za posao.
Ipak, imali smo sree, rekao je Saul. Toliko je puno idovskih radnji zatvoreno. Mi
barem jo uvijek imamo nau. I, vjeruj mi, imamo vie posla nego ikad.
Ali taj posao nije onaj koji bismo htjeli raditi...
Izak! rekao je njegov otac. Molim te, prestani. Ljudi su prole zime u ovom gradu
umirali od gladi. Jesmo li mi ikad gladovali?

- 142 -

Nemojmo se svaati, rekla je kyria Moreno, oduevljena to vidi mlaeg sina. Nije
htjela da prepirka pokvari ovo kratko obiteljsko okupljanje.
Majka ima pravo, Izak, rekao je Elias. Imamo tako malo vremena.
Kyria Moreno je otila do sudopera i poela prati hrpu tanjura. Saul Moreno popeo se
na kat kako bi odspavao pokriven svetim pokrivaem. Dok mu je majka zveckala
posuem u sudoperu, Elias je imao priliku upitati neto starijeg brata.
uj, sutra ponovno odlazimo. Zato nam se ne prikljui? tiho je upitao. Izgubili
smo nekoliko ljudi u jedinici, dobro bi nam doao netko novi.
Ne bi vie morao iti odijela za barbare, proaptao je Dimitri ohrabrujui ga.
Izak je pogledom preao od jednog do drugog. Dajte da odspavam. Ujutro u znati,
odgovorio je.
Kyria Moreno pogledala je preko ramena. Vidjela je kako joj se dva sina i Dimitri
naginju naprijed, toliko da im se glave zamalo dotiu. Izgledali su kao da dogovaraju neku
zavjeru.
Deki, rekla je smijeei se, ne mislite li da je vrijeme za krevet?
Da, istodobno su joj odgovorili sinovi i nasmijali se.
Eliase, hajde ostani jo malo, rekla je. Divno je to ste se vratili. I Dimitri moe ostati
koliko eli.
Da barem mogu, majko. Ali imamo samo sedam dana dopusta, a etiri smo ve
potroili putujui ovamo...
Te je noi Dimitri vrsto spavao na tvrdom kauu u dnevnoj sobi. Krevet mu se nikad
nije inio toliko mekanim. Uskoro je bio uvuen u ivopisne snove; spavao je do dvanaest
sati sljedeeg dana. Tada se oprao u dvoritu, struui sa sebe prljavtinu i sapunajui
ranice koje su mu po glavi i vratu napravile stjenice. Kyria Moreno ostavila mu je istu,
svjee opranu odjeu (bio je jednake grae kao Elias). Utirkani pamuk zakripao je dok je
navlaio koulju ija je svjeina blaila kou. U opranoj odjei osjeao se kao ponovno
roen.
Elias je ostavio poruku za Dimitrija na stolu. Vratit e se predveer, na vrijeme da
krenu na svoje putovanje natrag prema planinama, a u meuvremenu e otii u radnju i
pokuati nagovoriti Izaka da im se pridrui.
Dimitri je osjetio ubod ljubomore. Nije ga mogao zavarati da nije rije neemu
drugome: Elias e vidjeti Katerinu.
Posljednjih se mjeseci trudio ne misliti na nju. inilo mu se da to nema smisla. Gore u
planinama, daleko od svega civiliziranoga i ljudskoga, gotovo mu se inilo pogrenim
nositi je u mislima. Sada, meutim, kad je znao gdje je Elias, poelio je i sam otrati u
radnju.
Ne bi to smio napraviti. Znao je to. Umjesto toga, izaao je na ulicu, odjednom oajniki
udei za svjeim zrakom, i poeo hodati u smjeru obale. Ohrabren istom odjeom, zaao
je u kavanu u kojoj nikad prije nije bio i naruio pie. Osjetio je udne poglede na sebi i
podignuvi glavu, naao se licem u lice sa andarom koji je sa zanimanjem buljio u njega.
Konstantinosov sin? upitao je.
Dimitri nije znao kako reagirati. Zanijekati takvu stvar moglo bi biti blesavo u sluaju
da ovaj ovjek poznaje njegova oca. A ako prizna, to bi moglo imati i drugaije posljedice.
Ti si! Zar ne? inzistirao je ovjek s kojim je bilo jo pet-est njegovih kolega.
Dimitri je osjetio kako mu lice zahvaa crvenilo. Moda ga je otac ve prijavio kao
komunista. Od straha se ukoio. U planinama je uvijek mogao pokuati nekamo pobjei
ako bi dolo do bliskog susreta s neprijateljem. Bacio je pogled na vrata iza andarova
ramena i procijenio da nee moi pobjei.

- 143 -

Ti si sigurno Dimitri. Jako ste slini. Prenesi ocu pozdrave!

Mrzio je samu pomisao na to da slii ocu, no sad je zbog toga osjetio nalet olakanja.
Da... naravno, rekao je, silom rastegnuvi usne u osmijeh.
Iskapio je kavu, progutao nekoliko gorkih zrna, ustao i otiao. Kakva odvratna
pomisao da mu je otac u tako dobrim odnosima sa andarom a opet, bilo je to tako
predvidljivo.
Dimitri je pourio natrag u Ulicu Irini. Elias bi se uskoro trebao vratiti. Hoe li Izak biti
s njim?
Morao je priekati samo deset minuta da dobije odgovor na to pitanje. Elias se vratio
sam.
On ne ide, rekao je Elias s neto razoaranja u glasu. Kae da netko mora ostati
ovdje s majkom i ocem. Sigurno je u pravu, zna.
teta, odgovorio je Dimitri. Dobro bi nam doao.
Elias je otrao na kat po rezervnu koulju, a potom su obojica uzeli pakete s kruhom i
sirom koje im je za putovanje pripremila kyria Moreno.
Nakon to sam se upravo oprostio s majkom, sumnjam da bi preivjela da obojica
odemo. To bi joj slomilo srce, dodao je Elias.
Pa, on zna to mu je initi, rekao je Dimitri. Krenimo.
Nije se mogao natjerati da pita Eliasa je li vidio Katerinu.
Kad je pala no, Solun je bio manji od mrljice na obzoru. Dva i pol dana poslije, dvojica
mukaraca bili su ponovno u svojoj jedinici u planinama.
U Solunu, te su se noi dvije ene uspavale ridanjem. Susret sa sinovima uinio ih je jo
utuenijima nego prije. Olga nije mogla s Konstantinosom ni razgovarati o sinovu posjetu.
Dimitrijevo ime nije se smjelo spomenuti. Roza Moreno barem je imala priliku poljubiti
svojega sina na rastanku.
U etrnaest mjeseci od poetka invazije, izuzevi odnoenje blaga iz sinagoga, radnji i
domova, Nijemci nisu naudili idovima. Sredinom srpnja to se promijenilo. Iznenada su
objavili da se idovski mukarci u dobi izmeu osamnaest i etrdeset pet godina moraju
prijaviti za registraciju. Navodno su trebali radnu snagu na izgradnji cesta.
Kyrios Moreno pokuao je oraspoloiti Izaka.
Pa, trebaju nekoga da umjesto njih odradi teke poslove, rekao je. A to nee biti
samo idovi. Upregnuli su i Grke u izgradnju.
No zato to Nijemci ne rade sami? prosvjedovao je Izak. Ja sam kroja, a ne
graevinac.
Tako je kako je, rekla je njegova majka. Sigurna sam da to nee dugo trajati, agapi
mou.
Temperature su porasle tog tjedna, najvrueg u godini, a te je subote ujutro devet
tisua ljudi moralo ekati u redovima na Plateiji Eleftheria. Ime trga tog se dana inilo
ironinim: Trg slobode. Podnevno sunce tuklo im je po glavama, a s mora nije dolazio ni
daak povjetarca da ih rashladi.
Mislio sam da emo graditi ceste, rekoa je jedan kroja Izaku. Zato svi stojimo
ovdje?
Uskoro emo doznati, odgovorio je.
Naredbe su bile grubo izvikivane preko trga. Ako su idovi imali tekoa u
razumijevanju onoga to im je govoreno, Nijemci su im pomogli da ih shvate upotrebom
palica. inilo se da im je nareeno da odrade ciklus kondicijskih vjebi.

- 144 -

Izak i jo osmero njih iz radnje trudili su se ostati blizu jedni drugima. Da se ovo
dogaalo nekoliko mjeseci poslije, Jakob, najstariji u grupi sa svoje etrdeset etiri godine,
ne bi se morao prijaviti. Bio je to nizak ovjek zdepaste grae i ova mu je tjelovjebi padala
tee nego Izaku i drugim mlaim mukarcima. Nijemci su to primijetili pa su ga izdvojili i
natjerali ga da napravi kolut unaprijed, i to ne jedanput nego pet puta zaredom, a za to su
ga vrijeme fotografirali.
Jedne od gradskih novina raspirivale su antisemitizam tijekom prethodnih nekoliko
tjedana i sad se grupa ljudi, ukljuujui i neke solunske uglednike, okupila da promatra
kako ove mlade mukarce tjeraju na sulude vjebe na podnevnoj vrelini. uo se pljesak
oduevljenja i rugalako kreveljenje kojim je pojaano njihovo sramoenje.
Nekoliko su sati morali izvoditi predstavu za okupljeno mnotvo, bez vode, sjene i
odmora. Nakon to je njegova elava glava bila etiri sata izloena bespotednom suncu,
Jakob je povratio i pao. Sat vremena poslije i dalje je bio u nesvijesti, ali nikome od
njegovih prijatelja nije bilo doputeno pomoi mu. Naposljetku su ga dva njemaka
vojnika grubo odvukla za noge, a kad je Izak pokuao prosvjedovati, pustili su pse na
njega. Gomili kao da se ovo svialo. to su vie uasa i ponienja vidjeli, to su glasnije
navijali. Ni krani kojima su hranili lavove nisu doivjeli ovakve ovacije. Konano se
uzbuenje potroilo. ak su i muitelji izgubili entuzijazam. Tada su idove, od kojih je
veina bila tik pred padanjem u nesvijest, zgurali u gomilu i poeli ih gurati u kamione.
Idueg su se jutra Izak i njegova grupa, s kojom je uspio ostati na okupu, nali
nadomak Larise, jugozapadno od Soluna. Jakob nije bio s njima. Umro je, ne osvijestivi se.
U Larisi je poela prava tortura nad njima. Po deset sati svakog dana radili su bez
stanke, izloeni egi i upornom nasrtanju komaraca. Nou, dok su spavali, opaki insekti
nastavljali su svoj posao i unutar samo etiri dana mnogi od njih pokazali su simptome
malarije. ak ni tada njihovi muitelji nisu pokazali milost. Straari su ih svakog jutra iz
kreveta tjerali natrag na posao. Jedanput ili dvaput lokalni seljani riskirali su da im donesu
hrane i odjee, i to su bili jedini iskazi ljudskosti koje su doivjeli. Mnogi su se sruili
straarima pred noge, koji bi njihova beivotna tijela prodrmali kundacima kako bi se
uvjerili da iz njih vie ne mogu iscijediti ni sat rada. Smrt je bila jedina izlika da se ne radi.
Kad je etvrti iz njihove blisko povezane grupe krojaa iz radnje umro od posljedica
zvjerske okrutnosti Nijemaca, dvojica iz grupe poela su priati o bijegu.
Ionako emo izginuti ovdje pa zato ne pokuati!
Ne moe znati da nas nee pustiti kad posao bude gotov, rekao je Izak. U svakom
sluaju, ustrijelit e te pokua li se izvui.
Ali nee nas vidjeti kako pokuavamo...
Ne moete biti sigurni u to! Mogli biste samo pogorati stvari za nas ostale.
Iako je ispred njihova improviziranog atora uvijek bio straar, osjeali su da im njihov
jezik omoguava prostor sigurnosti. Nijemcima je ladino bio tek smjesa neraspoznatljivih
zvukova.
U Solunu je vladala kontroverzna situacija. Iako je Izak svakodnevno gledao kako
idovi oko njega padaju i umiru, osjetio je iznenadni proplamsaj nade da bi moda svi
mogli biti puteni.
idovskoj je zajednici ponueno da otkupi svoje radnike, po cijeni od tri milijuna
drahmi. U surom oaju, ljudi su poeli skupljati novac.
Tada je iskrsnuo novi prijedlog. Umjesto da prikupljaju ovaj nedostini iznos, idovska
je zajednica mogla prodati svoje groblje. Lokalna je vlast odavno gajila elju da stavi apu
na ovaj veliki i dragocjeni prostor u srcu grada, a sad je za to dobila i priliku: groblje je
procijenjeno tono na iznos otkupnine.

- 145 -

idovsko se stanovnitvo pobunilo. U radnji Moreno veina je svoje roake i pretke

pokopala na ovom drevnom, povijesnom groblju i sad su plakali od bijesa i frustracije.
Ali vrijednost naih predaka ne moe se mjeriti novcem, bunio se jedan stariji kroja.
Ne smijemo to dopustiti!
A neki od grobova stariji su od pet stoljea!
Sluaj, pokojnici su ve mrtvi, a moji sinovi jo su ivi, rekao je jedan od starijih
krojaa ija su tri sina bila u radnom logoru Kako uope moete razmiljati o tome?
Svatko je imao svoje miljenje, a nitko nije bio u krivu. Katerina je primijetila da je kyria
Moreno uvijek pronalazila izliku da ode iz prostorije kad bi se pokrenula ova rasprava.
Jedan put ili dvaput pola je za njom i zatekla je kako tiho rida u skladitu.
Svaki put kad pomislim na Izaka, imam taj strani osjeaj da ga vie nikad neu
vidjeti, rekla je. A sad imamo priliku da nam se vrati iz logora i ljudi se ale!
Katerina je stavila ruku kyriji Moreno na rame i zagrlila je.
Ne mogu ih sluati, rekla je. Ne mogu nita napraviti za Eliasa, ali barem bih mogla
ponovno vidjeti Izaka.
Jesi li ula to o Eliasu? upitala je Katerina, nadajui se barem komadiu kakve
informacije.
Nita, rekla je Roza. Ali kau da je vei dio pokreta otpora u planinama pa
pretpostavljam da je ondje. A i vrijeme se mijenja, zar ne?
Snijeg. Da. ula sam da je ondje ve pao.
Starija je ena kimnula pa su obje neko vrijeme sjedile u tiini. Kyria Moreno htjela se
pribrati prije nego to se vrati k ostalima. Katerina je mislila na Dimitrija. Zadrhtala je kad
ga je zamislila da proivljava jo jednu zimu bez hrane i prikladne odjee.
Rasprava oko groblja nastavila se neko vrijeme, no injenica je da idovi nisu imali
izbora. Vlasti su ve oformile radnu snagu da uniti groblje i ve u prosincu raskopano je
tristo tisua grobnica, ukljuujui i one njihovih rabina i uitelja. Rodbina se pourila
pokuati spasiti ostatke lanova porodica, no veina je zakasnila: zatekli su samo
zdrobljene kosti i vilice iz kojih su bili iupani zlatni zubi. Nekolicina je imala sree i
stigla na vrijeme da spasi svoje voljene pokojnike, ije e posmrtne ostatke kasnije
pokopati na novim grobljima u istonom i zapadnom dijelu grada.
Mramorne nadgrobne ploe odnesene su kako bi ih poslije prodali ili ugradili u kue,
ili ak iskoristili za poploivanje plonika. Kao i drugi idovi, obitelj Moreno bila je
uznemirena iivljavanjem nad njihovim povijesnim i svetim grobljem. Vee razaranje ne bi
nastalo ni da je ondje bio epicentar potresa. Unitenje je imalo kataklizmike razmjere.
Za nekoliko dana, suze tuge u obitelji Moreno prometnule su se u suze radosnice. Do
kosti suh i krhak mukarac ukazao im se na vratima. Bio je to Izak. Kosti nekoliko stotina
tisua mrtvih uspjeno su razmijenjene za nekoliko tisua onih koji su jedva bili na ivotu.

- 146 -

Dvadeseto poglavlje

Poetkom 1943. grad je snala jo gora nestaica i glad. Postala je to glavna

preokupacija svih stanovnika Soluna.
Radnja Moreno uspjela je vratiti sve preostale zaposlenike (osim Jakoba, jo ih je troje
umrlo u radnom logoru), no posla je bilo malo. Nijemci vie nisu naruivali odijela, a ak i
imuniji graani vjerojatno su svi kolaboracionisti, zakljuila je kyria Moreno nisu
mogli nabaviti tkanine za novu odjeu. Konstantinos Komninos dignuo je cijene tako
visoko da su samo oni najbogatiji uspijevali kupovati kod njega.
Jedna od rijetkih ena koje su se nastavile odijevati u nove haljine bila je Olga. Tjeskoba
zbog sinove sudbine, a ne manjak hrane, uinila ju je bolno mravom. Neki bi njezin stas
proglasili elegantnim, no ispod skupocjenih nabora crpe de Chine, kosti su joj strale ba
kao i gladnim siromasima u gradu. Kad bi im u posjet stizali njemaki oficiri, zabavljao ih
je njezin suprug, a onda je potpuno izgubila apetit.
Kao i druge modistre i krojai, Katerina se nastavila baviti prekrajanjima. Ovratnici su
moda izblijedjeli, a materijal poprimio sjaj iznoenosti, no ljudi su pronalazili
dostojanstvo u pokuajima da nekako odre dotjerani izgled. U radnji Moreno ovakve su se
intervencije malo naplaivale, a kad bi muterije bili prijatelji, prepravke su radili potpuno
besplatno.
irile su se glasine da idove deportiraju iz njihovih zemalja diljem Europe, no kako
takvih akcija nije bilo u Grkoj, obitelj Moreno nije imala razloga pomisliti da e i njih to
zadesiti. Kao da je posrijedi bila neija novogodinji odluka, sve se promijenilo u sijenju
1943. Jedan od zamjenika Adolfa Eichmanna poslan je u Solun s naredbom da osmisli
konano rjeenje za pedeset tisua idova u gradu. Mjesec dana poslije, vod njemake
policije stigao je provesti nove mjere.
to se to dogaa s tim zvijezdama? upitao je Izak. Svakog je dana dolazio u radnju,
iako je jo uvijek bio krhak, a njegovi neko produktivni ivai prsti uniteni mjesecima
tekog rada.
Moraju biti ute, to je sve to znam, rekla je kyria Moreno. A neki od naih klijenata
traili su da im je priijemo.
I moraju biti iroke deset centimetara, sa est krakova, rekla je Katerina koja je ve
poela priivati zvijezde na kapute i jakne. Izak je stajao i promatrao je.
Svojim finim, ritminim ivanjem Katerina je svoje zvijezde uspijevala uiniti nalik na
profinjene priivke. Vidjela je nekoliko ljudi na ulici s runim zvijezdama, priivenima na
odjeu grubim avom. Ako njezini prijatelji idovi ba moraju nositi te stvari, one bi
barem trebale izgledati uredno.
Ne vidim zato bismo ih trebali nositi, rekao je Izak. Ja sam svoj dio slube za
Nijemce odradio. to se mene tie, to je sve to e od mene dobiti.
Izak, rekao mu je otac, nemamo drugog izbora.
Tko nam je tono naredio da to nosimo? I kako nas mogu prisiliti na to?
Rabin Koretz rekao nam je da ih nosimo, potiho je rekla njegova majka.
Rabin!
Nije on izmislio to pravilo, Izak, rekao mu je otac. On je samo posrednik.

- 147 -

I to su mu jo rekli da nam kae?

Izakova mrnja prema Nijemcima bila je vea nego ona njegovih roditelja. Mnogo je
mjeseci trpio njihovu okrutnost i iz prve je ruke znao do kojih krajnosti mogu ii. Veinu
detalja nije podijelio s njima.
Primijetio je kako su se njegovi roditelji kriomice pogledali. ini se, rekao je njegov
otac, da emo se morati odseliti.
Iz Ulice Irini? upitala je Katerina zaprepateno.
Mislimo da da, rekla je kyria Moreno kroza suze. Jo ne znamo detalje.
Ali zato bi Nijemci htjeli da se odselite? Jeste li sigurni da to nije samo glasina?
Izak, koji nije mogao obuzdati bijes, izaao je iz prostorije, a Katerina i Roza nastavile
su u tiini priivati zvijezde.
Za nekoliko je dana vijest potvrena. Obitelj Moreno i svi zaposleni u njihovoj radnji,
izuzevi Katerinu, bit e premjeteni na podruje blizu eljeznikog kolodvora.
Pa, siguran sam da imaju svoje razloge, rekao je Saul Moreno. I oekujem da e nam
ih jako brzo izloiti.
Slijepa vjera kyriosa Morena u one koji su upravljali njegovim ivotom, a osobito vjera u
glavnog rabina, bila je nepokolebljiva. Vjerovao je u njihovu razumnost i bio je uvjeren da
postoji objanjenje za ovu novu direktivu.
idovima je reeno da naine popis svega to posjeduju i veina ih je to i inila.
To je za neki porez koji e uvesti, mumljao je kyrios Moreno. I u njemu su se raale
sumnje, no krio ih je od supruge.
Sljedeeg dana nitko od zaposlenih nije doao u radnju. Svi su bili kod kue i skupljali
svoju imovinu, prouavali kolika je njezina vrijednost i pitali se to ponijeti u nove
domove. Reeno im je da e novi smjetaj biti skueniji od onoga u kojemu su dosad
ivjeli.
Katerinu i Eugeniju te je noi posjetilo nekoliko djelatnika radnje Moreno i sinovi.
Moete li ovo sauvati za nas?
Biste li ovo drali na sigurnom, samo dok se ne vratimo kui?
Bi li vam smetalo da sakrijete neto? Ne zadugo, nadam se!
U tim se njihovim zahtjevima mogla osjetiti lana vedrina i doza bezbrinosti. Katerina
i Eugenia nale su se u ulozi uvarica broeva, prstenja i narukvica. Nisu imali gdje staviti
te dragocjenosti pa su ih odluile uiti u jastuke u kojima ih nitko nikad nee pronai.
Svaki je jastuk ukraen raskonim vezom u obliku inicijala njihovih vlasnika.
Idueg su dana Saul i Roza doli u posjet susjedima. Katerina ih je oekivala. U naruju
je, kao bebu, kyrios Moreno nosio neto to je prepoznala. Bio je to pokriva u kojemu je bio
skriven drevni pokrov. Uzela ga je ne rekavi nita i otila na kat rasprostrijeti ga preko
kreveta. Kyria Moreno pruila je Eugeniji dva izvezena kalupa.
Biste li objesili ovo na zid? upitala je.
Naravno, rekla je Eugenia.
Ostale su predmete stavili u kolica. Sve i da je netko u Ulici Irini bio pijun, nita ne bi
pobudilo njegovu sumnju. Obitelj Moreno selila se u drugu kuu i nisu sve mogli ponijeti
sa sobom. Zapravo, morali su ostaviti mnoge stvari. Nekoliko sagova, krevet, par stolica i
cijelu krinju posteljine ostavili su u kui na broju sedam.
Ovo emo ostaviti za Eliasa, rekla je Roza suprugu. Moda e se vratiti prije nas.
Sljedeih nekoliko dana ulice oko njih bile su pune kaosa selidbenih kolica. Imovina iz
kua bila je naslagana uspravno: ormari, stolci, lonci i tave, esto i stol na vrhu, kao mrtva
ivotinja u stanju ukoenosti.

- 148 -

Tuga i oaj napuile su ulice. Kia koja se izlijevala nije pomogla. Svi su bili sagnuti
pod teretom svoje imovine, a ak su i mladi ljudi izgledali staro u tom uniformiranom
stadu oznaenom utim zvijezdama.
Majke su vrsto drale djecu za ruke. Budui da su na ulicama bili deseci tisua ljudi,
lako bi se moglo dogoditi da ih izgube iz vida dok su nestabilni tornjevi imovine svima
prijetili uruavanjem.
Sve od odlaska muslimana, u Ulici Irini slono su ivjeli krani i idovi, a krani su
sad inili sve to mogu da pomognu svojim prijateljima koji su odlazili, ba kao to su
pomagali i muslimanima prije dvadeset godina. Svuda su se mogli vidjeti zagrljaji i
iskrena obeanja o meusobnom posjeivanju.
Ionako se vidimo sutra, rekla je Katerina uplakanoj kyriji Moreno. Posao se nastavlja
kao i obino, zar ne?
Da, draga moja, tako je, zamiljeno je odgovorila. inilo se kao da je preko noi
ostarjela deset godina.
Dok je Katerina gledala kako obrisi obitelji Moreno nestaju niz ulicu, kroz glavu joj je
prola jedna misao. Kako e Elias znati gdje da pronae svoju obitelj kad se vrati? Nadala
se da e biti tu da mu kae. Nikad nije proao dan a da je misli nisu odvele u planine.
Na povrini svakodnevnog ivota, idueg je dana u radnji Moreno i sinovi sve bilo
neobino mirno. Svi su doli na posao kao i uvijek. Nije bilo mnogo posla pa je kyrios
Moreno odredio da se napravi inventura svega to je ostalo, do posljednje igle, puceta i
komadia ipke. To je sve dralo zaposlenima, a rezultat je bio pomno oien i uredan
prostor. Ve nekoliko godina od posla nisu uspjeli nai vremena da se uhvate tog zadatka.
Kyrios Moreno to bi ak smatrao razbibrigom.
Idueg je dana Katerina ula u radnju na vrijeme, kao i uvijek. Bilo je udno to je ondje
bila sama.
im je zala za ugao, znala je da neto nije u redu. Svi su njezini kolege stajali na ulici.
Iako nije bilo nikoga da im je prevede, okupili su se oko velike obavijesti otisnute na
njemakom, zakvaene za vrata radnje. Na njima je bio teak lokot.
Katerina je dijelila njihov osjeaj nemoi i oaja. Nijemci su preuzeli radnju. Iako nisu
mogli proitati ni rije njihova jezika, nije bilo dvojbe oko onoga to se zapravo zbilo.
Neki od njih osjetili su golem prezir i bijes. Izak je povukao lokot.
Kako se usuuju? viknuo je. Idemo razbiti ovu stvar!
Smiri se, Izak, rekao mu je otac, njeno mu dodirnuvi rame. Mislim da trebamo
poi kui.
Kui! vrisnuo je.
Rije je odjeknula ulicom. Bila je natovarena udnjom i tugom. Prvi put u svojem
ivotu Katerina je vidjela odraslog mukarca da se slama u nekontroliranoj provali suza.
Bio je to okantan prizor.
Svi su se poeli razilaziti i vraati u podruje koje je bilo namijenjeno idovima. Bio je
to njihov novi geto.
Doi nam u posjet uskoro, Katerina, rekla je kyria Moreno, nastojei zvuati
normalno. Mislim da bismo sad svi trebali poi.
Katerina je utke kimnula. Morala je ostati hrabra, zbog svojih prijatelja.
Kad su prvi put dovedeni u geto, idovi su se morali vratiti u svoj novi smjetaj prije
zalaza sunca. Uskoro su se pravila promijenila. Oko cijelog podruja podignuta je drvena
ograda, a na izlaze su postavljeni straari. Nije im vie bilo doputeno da odlaze. Za to su
se pobrinuli i bodljikavom icom postavljenom na ogradu.

- 149 -

Uinak tih mjera osjetio se u cijelom Solunu. Sad kad je s ulica nestalo pedeset tisua
stanovnika, cijele su etvrti postale gradovi duhova. Katerina nije mogla doi k sebi.
Jedne noi poetkom oujka, Eugenia i Katerina sjedile su za veerom. Bilo je oko devet
uveer. Zaule su tiho kucanje na vratima. Bilo je prekasno za posjete. Prestravljeno su se
pogledale.
Jedini koji su se u ovo doba kretali po ulicama bili su vojnici ili andari. Eugenia je
zavrtjela glavom i stavila kaiprst preko usana.
Kucanje je postalo napadnije. Onaj tko im je bio na vratima, sad je ve lupao. Nije se
dao zavarati tiinom.
Kyria Eugenia!
Bio je to poznati glas.
To je Izak! proaptala je Katerina, ustajui. Brzo! Moramo ga pustiti unutra.
Potrala je do vrata i otvorila ih. Izak je hitro kliznuo u kuu.
Izak!
Izgledao je okantno. Bio je mrav i kad je otiao u geto, no sad se inilo kao da e mu
kosti probiti kou.
Ui, ui, rekla je Eugenia.
Tijelo mu je divlje drhtalo.
Jesi li gladan?
Kimnuo je, a onda je pred njega stavila zdjelu lee.
Nekoliko minuta Izak nije rekao ni rije. Primaknuo je lice zdjeli i pio varivo kao juhu.
Danima nije jeo. Njegova oajnika glad nije ostavila prostora za manire.
Daj mu jo malo, rekla je Eugenia Katerini. Reci nam to se dogodilo...
Izak im je ispriao da se njihov rabin, rabin Koretz, pojavio u getu i objavio da e ih sve
povesti u novi ivot. Vlakovi su ve kretali.
Ali, kamo? vrisnula je Katerina u nevjerici.
U Poljsku. Krakov.
Ali zato tamo? Ondje je tako hladno! rekla je Katerina.
Kae da ondje ima posla za nas. Mojim je roditeljima ak doputeno da odu u banku.
Rekli su nam da razmijenimo sve drahme za zlote. Dali su nam i upute to ponijeti na
putovanje.
Eugenia i Katerina utke su sjedile, obrva naboranih od brige i usredotoenosti.
Koretz kae da nee biti drugaije nego proli put.
Kako to misli proli put? upita Katerina.
Misli na to da smo ve jednom bili masovno preseljeni, kad su nai preci doli ovamo
iz panjolske. A sad je vrijeme da se ponovno selimo. Znai, nee biti nita drugaije.
Valjda je to istina, razmiljala je Eugenia naglas. Prisjetila se i svojega prisilnog
egzila. S vremenom je uspjela ostvariti novi ivot.
Neki od nas odluili su pobjei, rekao je Izak. Ljudi s kojima sam bio planiraju se
prikljuiti pokretu otpora.
Ali, zar ih nee uhvatiti prije toga? upitala je Eugenia. Nee li vas odati naglasak?
A to je sa andarmerijom? Stalno zaustavljaju ljude zbog identifikacije, dodala je
Katerina.
Ima ljudi koji prodaju lane dokumente, odgovorio je Izak.
Eugeniji je sinulo zbog ega je doao. Falsificirani identitet bio je skup i trebat e
prodati majin nakit kako bi si ga priskrbio. Nakit je bio skriven u jastuku koji je leao gore
na njezinu krevetu.
Znai, trebat e ti neto novca?

- 150 -

Ne, nisam zato doao.

Obje su ene sjele i pogledale Izaka. Izgledao je tako slabo i osjetljivo. Bilo je gotovo
nemogue zamisliti kako je uspio smoi snage da se popne preko ograde geta. Sigurno mu
je oaj dao snage za to.
Odluio sam se vratiti. im sam preskoio ogradu i naao se na ulici, bilo mi je jasno
da se moram vratiti. Ne mogu dopustiti da moji roditelji odu sami u Poljsku. Trebat e me
da se brinem o njima.
Katerina je dobro poznavala kyriju Moreno i mogla je zamisliti kroz kakvu tjeskobu
prolazi.
Mogu misliti kako ti je majka zabrinuta u ovom trenutku, rekla je. Bit e tako sretna
kad se vrati.
Samo se nadam da nee otii prije nego to se vratim, rekao je. Ve su poeli
ukrcavati ljude u vlakove.
Ako ide tamo gdje je tako hladno, nee li ti trebati dodatne deke i odjea? Roditelji su
ostavili pregrt toga u kui.
Upravo sam zato i doao, rek.io je.
Eugenia i Katerina otpratilo su ga u njegovu kuu. Nakon samo deset dana poprimila
je ozraje desetljetne naputenosti. Paukove mree koje bi kyria Moreno trenutano
uklonila sad su zaposjele strop, a osjeao se i miris vlage.
Izak je krenuo ravno prema drvenoj krinji u kojoj su njegovi roditelji ostavili plahte i
pokrivae.
Veeras u ostati ovdje, rekao je. Zakljuio sam da bi bilo mnogo tee vratiti se
nou. Jedan mali zvuk i uhvatili bi me. Preko dana, mnogo je drugih stvari koje uvarima
ometaju pozornost jer se ljudi kreu uokolo i u redovima ekaju na hranu i ukrcaj.
Ne moe ovdje spavati, rekla je Eugenia zabrinuto. Zato ne doe k nama i
odspava u naoj kui noas?
Izak se nije bunio. Zaas su se vratili u susjednu kuu.
Eugenia je primijetila da Izak pogledava tavu.
Molim te, rekla je, uzmi jo. Pojedi do kraja. A onda odi i naspavaj se.
Kao ovjek naviknut na sluanje naredbi, Izak je uinio to mu je reeno i umorno se
uspeo uz uske stube.
ak i dok je gledala Izaka kako uzima deke iz one krinje, Katerininaje mata bila na
djelu i im je zaula kako se vrata na katu zatvaraju, poela je rezati. Jedna mekana vunena
deka postat e izvrstan kaput. Ve je isplanirala kako e ga porubiti i koju e pucad
upotrijebiti. Imala je dvanaest sati za to, a ak i uz Eugenijinu pomo, vrijeme je bilo
najvei problem.
Kad se Izak probudio, na dnu kreveta ekao ga je kaput za njegovu majku, jakna za
Esther i topli podstavljeni mantil za njegova oca. Odjea je bila lijepa; kaputi su bili
paljivo skrojeni i porubljeni. Prvi put u nekoliko mjeseci neto mu je ulilo nadu. Mogao je
zamisliti zadovoljstvo na njihovim licima kad ugledaju svoja imena utkana u porub i
motiv nara izvezen na ovratnicima. Njihova je glavna briga proteklih nekoliko dana bila
vezana za klimu koja e ih zatei u novom domu, a sad je bila otklonjena.
Moda u vam slati narudbe iz Poljske! rekao je Izak, smijeei se. Hvala vam,
hvala vam...
Eugenia je umotala sloenu odjeu u smei papir. S paketom pod pazuhom, Izak je
krenuo niz ulicu, natrag u geto.

- 151 -

Dvije su ga ene promatrale. Bile su umorne nakon cijele noi provedene s iglom u
ruci. Katerina je mogla odspavati budui da vie nije imala posao, no Eugenia je morala
krenuti u tvornicu sagova.
Te su veeri odluile otii do eljeznikog kolodvora. Nadale su se da e se moda
moi oprostiti od svojih prijatelja. Kad su stigle, bilo im je jasno da je to nemogue. Nijemci
su ih drali, zajedno s drugima, na velikoj udaljenosti od ograde geta. Kroz nju su ule
pla, struganje vagona i energian ispuh pare iz lokomotive.
Trenutak su stajale ondje, a zatim se okrenule i pole natrag. Eugenia se nekoliko puta
prekriila. Na putu su svratile u crkvicu Agiosa Nikolaosa Orfanosa.
Kalo taksidi... rekla je tiho Katerina u plamen etiriju svijea to ih je upalila ispred
ikone. Putujte sigurno.
Pribliavajui se kui, Eugenia se sjetila njihova dolaska u Ulicu Irini, kad nisu imale
nita doli odjeu na sebi.
Ta je obitelj bila tako velikoduna prema nama, tiho je rekla. Nadam se da e ih u
novom domu doekati barem djeli te dobrote.

- 152 -

Dvadeset prvo poglavlje

Obitelj Moreno bila je u ranom valu transporta. Vlakovi su se cijelo ljeto nastavili
truckati na sjever prema Poljskoj.
Eugenia i Katerina u lipnju su primile razglednicu od svojih prijatelja. Na njoj je bila
slika Krakova. Pisalo je samo to da im nedostaje njihov grad. Kad je posljednji vlak
napokon krenuo, u kolovozu, geto je bio tih, a grad je ostao bez petine svojeg stanovnitva.
Ulica Irini doimala se sablasno tihom, a kue koje su pripadale obitelji Moreno i
drugim idovima neko su vrijeme ostale prazne. Jednog uasnog dana, meutim, narueni
su mir i tiina. Rano ujutro Katerinu i Eugeniju probudili su lupanje i povici. Buka nije
dolazila samo s ulice, nego i iz susjedne kue. U etiri ujutro nale su se na prozoru, odakle
su gledale gomilu kako besramno odvlai stvari iz kue obitelji Moreno. Meu iznesenim
predmetima zamijetile su i krinju u kojoj je kyria Moreno ostavila posteljinu. Sad je bila
natovarena na vrh neijih kolica.
itale su o slinim harainama na drugim mjestima na kojima su preteno ivjeli
idovi, no nisu oekivale da e se to dogoditi u njihovoj ulici.
Moramo ih sprijeiti! rekla je Katerina.
Nisam sigurna da je to dobra ideja... rekla je Eugenia gledajui dvojicu mukaraca
kako agresivno maetama nasru na madrac. Sa sadistikim su uitkom iskomadali
tkaninu, a komadii bijelog paperja poletjeli su uvis kao snijeg koji se die sa zemlje.
Kruile su glasine da su idovi sakrili zlato u madrace i ljudi su bili odluni u nakani da se
domognu tog blaga.
Dvije su ene nemono gledale sustavno unitavanje i krau imovine iz susjedne kue.
Katerina je znala da je Eugenia u pravu: nisu mogle napraviti nita. Jedina im je utjeha bila
to to su stvari koje je obitelj Moreno najvie cijenila bile pohranjene pod drugim krovom.
Njihovim.
Nekoliko tjedana poslije kurir Konstantinosa Komninosa stigao je u Ulicu Irini s
porukom za Katerinu, pitajui je bi li htjela nastaviti ivati odjeu za neke njegove imune
klijente koji su i dalje imali pristup finim materijalima koje je dobavljao. I dalje je htio
najbolju modistru koja se mogla nai u gradu, a ak i da su idovske krojaice jo bile u
Solunu, to ne bi promijenilo injenicu da ta titula nedvojbeno pripada Katerini.
Sljedeeg se dana na njezinu pragu pojavio nosa. Vukao je teak paket.
Gospoica Sarafoglou?
Izvolite? rekla je.
Ovdje je neto za vas, rekao je.
Katerina ga je pozvala da ue pa je s nezgrapnom poiljkom uteturao unutra i odloio
je na stol.
Hoete da vam otvorim to? upitao je. alje vam ga kyrios Komninos.
O, iznenaeno je rekla.
Imala je podvojene osjeaje prema Dimitrijevu ocu. Znala je da se Dimitri nije slagao s
njim i esto se pitala jesu li Olgini strahovi nekako povezani s nainom na koji se odnosio
prema njoj. Kad god bi ga srela bio je hladan i neljubazan, pa se pitala kako to da joj je sad
poslao dar. Otvorila je kutiju. U polumraku je vidjela svjetlucavi sjaj crnog metala, a kad je

- 153 -

odmaknula mekani papir kojim je bio omotan, prepoznala je poznati, raskoni uzorak
cvijea. Bio je to ivai stroj Singer.
Rekao je da vam dam i ovo, rekao je dostavlja.
Otvorila je omotnicu i odmah proitala poruku. Dok radi kod kue, pisalo je, trebat
e ti ovo.
Zajedno su podignuli stroj na stol. Bio je predivan i samo njezin. U njegovim blistavim,
istim oblinama vidjela je odraz svojega lica.
Katerina se nije prestala uditi tomu to je kyrios Komninos usred rata uspio nabaviti
takvu stvar.
Poeljela je upitati za Dimitrija. Kao jedan od djelatnika Konstantinosa Komninosa,
dostavlja je moda neto nauo, no suspregnula se jer je znala da bi se to moglo uiniti
neumjesnim.
Za nekoliko dana taj se isti Komninosov ovjek vratio u Ulicu Irini. Imao je za nju novu
omotnicu i paket s materijalima.
Draga Katerina, htio bih da se od priloenog materijala saije neto za kyriju
Komninos. Kad bude mogla, doi joj uzeti mjere.
Katerina je bila polaskana, ali nervozna. Po kuriru mu je poslala poruku kojom
potvruje da e doi sutradan u podne.
Dola je na vrijeme, uzbuena to e vidjeti kyriju Komninos. Pavlina joj je ovorila vrata
i uputila je na kat. Nakon to su se pozdravile, a Katerina od sveg srca iskazala zahvalnost
na ivaem stroju, prionula je na uzimanje Olginih mjera.
Gotovo u istom trenu Olga je spomenula obitelj Moreno, izraavajui tugu nad
injenicom da su bili primorani napustiti grad.
Nadam se da e se snai u toj hladnoj zemlji.
Pa, i u Solunu katkad zna biti prohladno, zar ne? rekla je Katerina. I na snijeg smo
se naviknuli, nije li tako?
Mislim da je ondje mnogo hladnije nego u Solunu, rekla je Olga.
Katerina joj je rekla za toplu odjeu koju su napravile za obitelj Moreno, a zatim
nekoliko trenutaka nisu rekle nita. Odsutnost te idovske obitelji ostavila je golemu
prazninu u Katerininu ivotu i Olga je bila i te kako svjesna toga da je djevojka njihovim
odlaskom izgubila ne samo susjede i poslodavce nego i prijatelje. Godine koje je Olga
provela u Ulici Irini bile su najsretnije u njezinu ivotu i znala je da je ondje sad velika
praznina.
Jeste li uli togod o Dimitriju? upita Katerina, iskoristivi pravi trenutak.
Dobili smo samo jedno pismo, odgovorila je Olga. Prije nekoliko mjeseci.
Je li Elias jo s njim?
Pa, bio je kad je Dimitri pisao, odgovorila je. Je li jo uvijek, ne znam.
Odakle je pismo poslano?
Doista ne znam. Nije imalo markicu.
U Olginu se odgovoru ula odrjeitost koja je Katerini govorila da vie ne eli priati o
toj temi. Ili nije imala nikakvu drugu informaciju, ili je nije htjela podijeliti. to god je bilo
posrijedi, taj je razgovor bio zavren.
Katerina ju je mjerila u njezinoj garderobi. Krila golemog ormara bila su otvorena:
Katerina je u njemu vidjela stotinjak haljina ovjeenih na vjealice. Bilo ih je koliko i
stranica u nekoj knjizi. Primijetila je d aje meu njima i prva haljina koju je ukrasila i sjetila
se kako joj je trebao cijeli tjedan da naije siune perlice du ruba.
Nova e haljina biti od ljubiaste svile. Tkanina je bila iz Komninosove tvornice svile.
Pretpostavljala je da je Olga nije ni vidjela. Dok je Katerina pomno biljeila mjere svoje

- 154 -

klijentice u mali notes, shvatila je da e zagasita plavoljubiasta boja izgledati poput

modrice na blijedoj puti kyrije Komninos.
Pokraj niza brojki skicirala je kroj za haljinu.
Mislim da bi ovo moglo biti zgodno, rekla je. S trietvrt rukavima. Moda s
ipkanim rukavima? A suknja e biti rezana iznad struka.
Sigurna sam da e biti vrlo lijepa, rekla je Olga, bacivi iskosa pogled na crte.
Nasmijeila se Katerini.
Svrati u kuhinju k Pavlini prije nego to ode, rekla je Olga. Napravit e ti neko
hladno pie.
Hvala vam, kyria Komninos, odvratila je Katerina pristojno.
Temperatura tog vrelog dana ludo je skoila.
Dolje u kuhinji, Pavlina je ustro sjeckala. Lice joj je bilo jarko crveno.
ini mi se da je prevrue za takva primanja, no kyrios Komninos prireuje jednu od
onih svojih velikih veera sutra naveer. I eli da sve bude tip-top, kao i obino. etiri
slijeda, etiri vrste vina, osmero ljudi, u osam sati.
Jadna Pavlina, rekla je Katerina. Mogu li ti kako pomoi?
Naravno da ne, rekla je uz osmijeh. Samo uzmi au limunade iz tog vra i natoi i
meni, molim te.
Katerina je sjela za veliki kuhinjski stol i pijuckala limunadu. Bila je fascinirana
Pavlininom djelotvornou s noem. Gledala ju je kako ree, komada i fino sjecka razno
povre i zaine, kao da je stroj. Katerini se inilo da bi se koliinom sastojaka za ovaj objed
moglo nahraniti stanovnitvo cijeloga grada, od kojeg je veina i dalje gladovala.
Ne pitaj me kako nabavljamo sve ovo, rekla je Pavlina. A i nije na meni da to
znam.
Nastavila je avrljati dok je radila. Nikad je nita nije uspijevalo uutkati.
Onda, rekla je. Sigurno je u Ulici Irini tiho kao u grobu.
Katerina je kimnula.
Doima se naputenom, rekla je. Jo mnoge obitelji ive ondje, ali obitelj Moreno je
nekako bila srce svega.
A to je s Eliasom?
Pretpostavljam da je i dalje s Dimitrijem, odgovorila je Katerina. Prije nego to su
krenuli u Poljsku, njegovi roditelji nisu uli nita o njemu. Mislila sam da bi kyria Moreno
moda mogla znati gdje su, ali ini se da ni ona ne zna. Sigurno je grozno ne znati gdje ti je
sin...
Pavlina je sad prela na guljenje krumpira. No joj je iao ukrug bez kraja i konca, sve
dok se kora ne bi pretvorila u zakovranu neprekinutu vrpcu, a kad je na isti nain ogulila
desetak komada, ritmino ih je i precizno isjekla na nitice jednake debljine.
Otac mu nije bio najsretniji kad se prikljuio ELAS-u, rekla je Pavlina ispod glasa.
Rijei kao da su joj bile priguene zvukom sjeckanja.
Pa, ne mogu rei da me to iznenauje, odgovorila je Katerina, no moda e biti
sretniji sad kad su vratili dio okupiranog grkog teritorija.
O, Katerina, da je barem tako.
Hoe rei da njegov otac nije ponosan na njega? upitala je Katerina u nevjerici.
Pavlina je odmahnula glavom. Bojim se da je upravo suprotno. Bijesan je. ELAS su
komunisti, razumije.
Je li vano kojoj strani pripadaju ako rade neto da nam vrate zemlju? upitala je
Katerina.

- 155 -

! proaptala je Pavlina, stavivi kaiprst preko usana. Za svaki sluaj, ako se

kyrios Komninos vrati. On to uope ne vidi tako.
Klizei kuhinjom poput sjene, Pavlina je tijekom svih ovih godina ula tisuu
razgovora izmeu Olge i Konstantinosa. Uvijek ih je drala za sebe, no bila je izvan sebe
od ljutnje zbog naina na koji se njezin poslodavac ponaao prema vlastitu sinu. Neke od
stvari koje je ula da je rekao Olgi bile su jednako bezone.
to se kyriosa Komninosa tie, njegov sin ivi u planinama kao seljak, rekla je Pavlina.
Katerinu je i dalje pomalo zbunjivala takva reakcija. Njoj se inilo da Elias i Dimitri ine
herojsko djelo.
Za njega je to klasna borba, objasnila je Pavlina. A njegov je sin na pogrenoj
strani.
Katerina je nekoliko trenutaka razmiljala o tome, gledajui Pavlinu kako mijea.
Sve ih sluam, objasnila je Pavlina, kad dou na veeru. I malo mi nedostaje da im
ne prolijem juhu po vratu. Znam da se i kyria Komninos tako osjea. Sjedi za tim stolom
potpuno... kruta. Pavlina je tijelom pokazala krutost svoje gospodarice. Vidim da mrzi
veinu tih gostiju. Katkad se tu nae i koja od supruga koja izgleda kao da dijeli njezine
osjeaje. No u veini sluajeva sjedi sama i izgleda usamljeno i kao da joj je nelagodno.
Pa koga pozivaju na te veere?
Vlasnike industrija koji se ale da im je pokret otpora provalio u skladita i bankare
koji cvile o inflaciji. Zapravo, uglavnom jadikuju o ELAS-u. Jedan od njih prolog je tjedna
rekao da su pokuali iznuditi novac od njega.
Znai, ti su ljudi sretni to smo okupirani? Ne smeta im to su ovdje Nijemci?
Koliko vidim, iako ne ine nita drugo doli to prigovaraju, nekima od njih nikad nije
ilo tako dobro. Novca im sigurno ne manjka. A kad ovdje dou njemaki oficiri, ini se da
im ne nedostaje ni visoko pozicioniranih prijatelja.
Njemaki oficiri! Ma zafrkava me!
Malo tie govori, Katerina, proaptala je Pavlina. Katkad se tu znaju nai i elnici
andarmerije.
Katerina je bila osupnuta. Ali, kako moe kuhati za te ljude?
Ne bih rekla da ba imam izbora, rekla je. inim to zbog Olge. Iako ona uglavnom
ne jede, mislim da sam joj potrebna ovdje.
Sad polako poinjem shvaati zato se kyriosu Komninosu ne svia ono to Dimitri
radi.
Pavlina je ak naula glasine da njezin poslodavac financira kolaboracionistike
odrede, no to nije htjela podijeliti s Katerinom. Mladoj modistri nije htjela opisati ni to kako
neke od supruga prezirno govore o pripadnicama ELAS-a koje se bore rame uz rame s
mukarcima.
Misli li da su na sigurnome, gdje god se nalazili? upitala je Katerina. Dimitri i
Elias, mislim.
Draga moja, ne znam, ogovorila je Pavlina pesimistino. Pismu treba jako dugo da
doe na odredite, pa sve i da Dimitri napie da je u redu, stvari se mogu obrnuti dok
pota stigne.
Katerina je ispila limunadu i ustala. Olginu haljinu trebalo je dovriti do kraja tjedna pa
je morala prionuti na posao. Sad je barem imala izvrsnu izliku da dolazi u Ulicu Niki.
Pavlina e biti prva koja e je obavijestiti o moguim vijestima o Dimitriju.
Svratila je ponovno nekoliko dana poslije. Haljina je bila ugrubo saivena i bilo je
vrijeme za prvu probu.
Pavlina je bila raspoloenija za avrljanje nego ikad prije.

- 156 -

Bili su uasni, cijelo to drutvo koje je u subotu bilo ovdje, rekla je. Nije ni udo to
ene u ovoj zemlji nemaju pravo glasa. Ove su bile toliko glupe da ne bi znale napisati ni
svoje ime.
Katerina se nasmijala. Mogla bi raditi na haljini dok sjedi ovdje, no tog joj se dana
urilo.
Pavlina je odjednom imala ozbiljniji izraz lica. Hoe da ti kaem o emu su govorili?
rekla je.
Katerina nije trebala nita rei.
Prvo, mnogo se razgovaralo o tome to rade komunisti, poela je, a osobito kako se
ponaaju gore u planinama. Navodno ak i ondje gdje nisu dobrodoli zaposjedaju sela,
uzimaju svu hranu i nameu vlastite sudove. Tako su barem govorili gosti na veeri.
Znai, vraaju zemlju Grcima? Nije li to upravo ono to prieljkujemo?
Pa, ti i ja moda prieljkujemo, ali veina posjetitelja ove kue ne vidi to na takav
nain, odgovorila je Pavlina.
Olga je dola u kuhinju gdje su dvije ene sjedile za velikim stolom u sredini. Pavlina je
polirala srebrninu dok je Katerina pomno dovravala jedan francuski porub, a im su je
ugledale, obje su se ene automatski vinule na noge.
Vrata su bila dopola otvorena, a ono to je rekla potvrdilo je da je ula posljednje
izgovorene reenice.
Ne vide svi ELAS kao spasitelja Grke, rekla je. Neki su ljudi takozvani
antikomunisti i pristaju uz Nijemce.
Katerina i Pavlina kriomice su razmijenile pogled, a zatim se okrenule prema Olgi.
Bi li mi donijela aj od mente gore, Pavlina?
Naravno, odgovorila je Pavlina. Voda je ovog asa prokljuala.
Katerina je priekala dok Olgini koraci nisu nestali na katu, a tek je potom ponovno
progovorila.
Sigurno je udno sluati takve prie o komunistima, rekla je. Kad zna da ti je sin
jedan od njih.
Mislim da si je kyrios Komninos potpuno zanijekao da mu se sin bori na strani ELASa, rekla je Pavlina, pa njemu to nije nimalo udno. A Olga je ionako tako tiha. Ljudi
uope ne primjeuju da joj je nelagodno.
to bi im se sve moglo dogoditi gore u planinama, razmiljala je Katerina naglas.
Samo Bog zna, odgovorila je Pavlina. Samo se molim da je Dimitri dobro. Nitko od
nas ne moe uiniti vie od toga.
Bi li i Eliasa ukljuila u svoje molitve?
Mjeseci su prolazili, a Konstantinos Komninos nastavio je redovito pozivati svoje
poslovne prijatelje na veere. Trebali su meusobnu potporu. Oni kojima je tijekom
okupacije dobro ilo, imali su to zahvaliti svojoj suradnji s okupatorskim snagama, a sad
su poeli financijski podupirati grke bataljune osiguranja koji su spreavali da se pokret
otpora slije u gradove.
Povremeno bi koji andar ili policajac u Solunu osvanuo mrtav, a lov na komunistike
elemente bio je u punom zamahu. Udruenim snagama, okupatorske jedinice, bataljuni
osiguranja i andari obino su s uspjehom provodili tu misiju.
Uestalost Komninosovih narudbi haljina za suprugu tijekom ovog razdoblja uinila
je Katerinu redovitom goom. Olga je svoju krojaicu esto pozivala da joj se pridrui u
primaoj sobi. Uivala je gledati Katerinu kako ije, a katkad bi je modistra upitala kako eli

- 157 -

da joj haljina bude dovrena. Olga se naviknula na to da prihvaa to god joj je dano pa je
katkad s tekoom izraavala vlastito miljenje.
Ti uvijek zna najbolje, rekla je smijeei se Katerini.
Povremeno bi Olga i sama poela neto vesti, no bila je to samo vjeba kojom je kratila
vrijeme. Nije imala dara za to. Svakim je bodom ubijala po jednu sekundu i tako se,
trenutak po trenutak, bliila sinovu povratku. Barem se tomu nadala.
Na izlazu je Katerina uvijek navraala u kuhinju vidjeti Pavlinu. Mislim da vie neu
kuhati za te ljude, rekla je vremena domaica jednog dana. Sluim im i sluam njihove
ene i gade mi se. Oni kao da uivaju u tome to se Grci poinju boriti protiv Grka.
Malo pretjeruje, zar ne? upitala je Katerina.
Ne, ne pretjerujem. To je ona vrsta ljudi koja bi uivala u borbi medvjeda.
Nisam sigurna da itko od nas ima izbora, Pavlina. Ako zaraujemo, to je obino zato
to nam plaaju okaljanim novcem. Moja plaa dolazi od bogataa. A u ovom trenutku,
nemogue je biti i iskren i bogat. Alternativa tomu je umrijeti od gladi.
Pavlina je radila u kuhinji, crvena u licu od vruine i iznerviranosti.
Moram poi kui, rekla je Katerina. Jedan dio na ovoj haljini moram napraviti
strojem. Kyria Komninos jo je smravjela i eli da joj do vikenda prepravim dvije haljine.
Situacija u Europi poela se mijenjati. Tog ljeta Njemaka je poela poputati stisak nad
okupiranim teritorijima i u lipnju su saveznici doli do Normandije. Pariz je osloboen u
kolovozu i Nijemci su se tada povukli iz Francuske. Za vrijeme pohoda Crvene armije na
Bugarsku, Nijemci su bili svjesni opasnosti da ih presijeku u Grkoj i, unutar nekoliko
dana, donijeli su odluku da se ponu povlaiti.
Ono to se inilo nemoguim, sad se dogaalo i u Grkoj. Nacisti su bili poraeni, a
osloboenje je bilo na vidiku.
Jednog dana, neposredno prije nego to su Nijemci napustili Solun, Katerina je bila u
Olginoj garderobi i paljivo uvrivala porub. Tijekom rata moda se promijenila, to je
znailo da je vei dio Olgine odjee trebalo prepraviti. Skinula je sa sebe haljinu na kojoj je
Katerina radila, odjenula kuni ogrta i vratila se u svoju spavau sobu. Katerina je ostala
u garderobi kako bi sloila haljinu i spremila se da ode kui ivati.
Tada je zaula Olgin vrisak.
Utrala je u sobu i, na svoje zaprepatenje, ugledala Olgu u zagrljaju nekog mukarca.
Da je to bio njezin suprug, prizor bi bio dovoljno iznenaujui. No to ak nije bio on.
Na trenutak je Katerina ostala smrznuta. Nije znala to uiniti pa je u nedoumici stajala
ondje iroko otvorenih oiju i usta.
Kako su licima bili zagnjureni jedno drugome u rame, njihov je zagrljaj iskljuio okolni
svijet. Njihova mirnoa i isprepletenost podsjetili su je na klasine skulpture u predvorju.
Trebala je odmah otrati natrag u garderobu, no prije nego to je stigla okrenuti se,
vidjela je da se par razdvojio. Katerinina postienost sad je postala jo vea.
U trenutku koji je nastupio primijetila je nesklad Olgine blijede elegancije u dodiru s
grubom mukarevom pojavom. ak i s udaljenosti od nekoliko metara, osjeala je udan
miris koji je unio u prostoriju. Miris slian ivotinjskom.
Iznenada se Olga sjetila da je ondje i Katerina te se okrenula prema njoj. Smijala se na
nain koji modistra jo nije vidjela na njoj: lice joj je bilo gotovo preobraeno radou.
Gledaj! rekla je vrsto drei mukarevu lijevu ruku, kao da je ne moe ispustiti.
Vratio se!
Katerina je osjetila da se crveni. Morala je pogledati stranca kojega je uhvatila u
zagrljaju s udanom enom. Bio je bradat, tamnoput i oiane kose, no mnogo mlai od
kyrije Komninos.

- 158 -

Shvatila je da gleda u par poznatih smeih oiju.

Katerina! rekao je.
Bio je to glas koji je znala. Dimitrijev.
Katerina se zamalo uguila.
Panagia mou! Dimitri!
Kretnjom nesvjesne spontanosti, Katerina je ispruila dlan i dotaknula mu lice. Htjela
se uvjeriti da to pred njom nije prikaza.
Odgovorio je uzevi njezinu ruku u svoju pa su tako na trenutak njih troje stajali
spojenih ruku.
Katerinin osmijeh bio je jo iri nego onaj na licu njegove majke. Ne mogu vjerovati da
si ovdje, rekla je. Tako je divno vidjeli te. Nasmijao joj se i pogledao njezine blistave oi.
I tebe je divno vidjeti, Katerina. Tako si mi nedostajala.
Nije micao pogled s njezinih oiju.
Dimitri, rekla je Olga, zna da moramo biti oprezni. Tvoj bi otac mogao doi kui...
I znam da ne bi bio sretan da me vidi, rekao je Dimitri. Koliko vremena imam?
Mogu li dobiti neto za jelo prije nego to krenem?
Poimo u kuhinju, rekla je Olga s vie energije u glasu nego to je Katerina ikad od
nje ula. Otac ti se obino kasno vraa kui, no morat emo oslukivati. Zna li Pavlina da
si ovdje?
Zna, ona mi je otvorila vrata. Trebala si joj vidjeti lice, majko. Bila je toliko zapanjena,
ak i vie od tebe!
Smijali su se dok su silazili u kuhinju. Dimitri je bio u sredini, a Katerina je zateeno
shvatila da ju je i dalje drao za ruku dok su silazili.
Katerina je najavila svoj odlazak, no Olga je inzistirala da ostane. Nije ju trebalo
nagovarati.
Dok je Dimitri istio tanjur za tanjurom mesnih okruglica, paprika, peenih patlidana,
krumpira i, konano, gomile slatkih peciva, tri su ene sjedile i zadivljeno ga promatrale.
Zatim su poele postavljati pitanja.
Jesu li Elias i on i dalje skupa? Gdje su bili? U koje su akcije bili ukljueni? to se
sljedee ima dogoditi?
Elias i ja sad smo u razliitim jedinicama, odgovarao je Dimitri. Nisam ga vidio
dugo. Da budem iskren, nemam pojma gdje je.
Zna da su svi idovi otili?
uo sam, rekao je Dimitri sa aljenjem. Ako se vrati ovamo i shvati da su otili,
mogao bi i on poi za njima, pretpostavljam.
esto odemo u kuu, rekla je Katerina. Sredile smo je nakon to je opljakana i
briemo prainu. Eugenia i ja ostavile smo mu poruku u sluaju da se pojavi, a nas nema.
Prilino bi se okirao da to vidi.
Misli li da se planiraju vratiti?
Teko je rei, rekla je Katerina. Radnja je i dalje prazna. No vjerojatno nee tako
ostati zadugo.
Kako to misli?
Jedan od suradnika tvojega oca bacio je oko na nju, rekla je Olga. Jedan od gostiju
koji su nam nekidan bili na veeri.
A to ako se obitelj Moreno odlui vratiti? upitala je Katerina pomalo naivno.
Valjda bi im kompenzirali imovinu, ubacila se Pavlina.

- 159 -

U svakom sluaju, taj ovjek ima krojaku radnju ovdje i u Veriji i Larisi, nastavila je
Olga. I eli se proiriti u Solunu kad zavri rat. Ali, priaj nam o tome to si radio cijelo
ovo vrijeme, Dimitri -
Jedno znam o tvome boravku u planinama, veselo ju je prekinula Pavlina. Nisi ba
mnogo jeo!
Bila je presretna to Dimitri sjedi za stolom i jede ono to je skuhala.
Dimitri se nasmijao da joj ugodi, no osmijeh mu je brzo izblijedio na licu. Da budem
iskren, gore je bilo doista uasno, rekao je. Uasnije nego to mogu ispriati.
Sve su tri ene utjele. Pavlina je napokon prestala petljati po kuhinji pa je ak i ona
sjela i sluala.
Na poetku smo dijelili namirnice ljudima koji nisu imali nita, krali smo hranu od
Nijemaca hranu koju su oni oduzeli nama i davali je onima kojima je bila potrebna.
Svi smo u toj fazi radili zajedno, ELAS i EDES i Britanci. Svi smo suraivali. Imali smo
zajednikog neprijatelja. Taj je neprijatelj govorio njemaki. Bilo je jednostavno.
Svi su bili tiho dok je Dimitri sabirao misli.
Bilo je udno to su nas mrzili, dok smo mi bili uvjereni da inimo pravu stvar, rekao
je. A neki su nas ljudi mrzili ak i vie nego Nijemce jer smo Nijemcima bili izlika da se
iivljavaju nad narodom. Masakrirali su cijela sela ako je postojala sumnja da su davali
hranu ili smjetaj kome od andartesa. U planinama je bilo i onih koji su imali njemako
oruje i upotrebljavali ga protiv nas!
Svijet je poludio! rekla je Pavlina vrtei glavom.
inio sam sve to sam mogao da mi ruke ostanu iste, nastavio je. No, to nije uvijek
bilo mogue. Gore je proliveno toliko krvi da su tekle rijeke.
Pokuaj ne misliti o tome sada, rekla je Olga, njeno ga milujui po ruci.
Ljudi poput mojeg oca smatraju ELAS gomilom bandita, ali nadam se da e jednog
dana razumjeti nae ideale.
I ja se nadam, odgovorila je Olga.
Bio je iscrpljen. Vidjele su to na njegovu upalom licu i ule mu u promuklom glasu.
Povremeno bi mu se u oima pojavile suze kad se prisjeao nekih stvari kojima je
svjedoio.
Nareeno nam je da krenemo u Atenu pa sad idem onamo, rekao je.
to? preneraeno e njegova majka. Ne moe jo otii!
Treba ti mnogo odmora, dodala je Pavlina.
Katerina je utjela. Pavlina je bila u pravu.
No, sad se neto drugo mora napraviti. Neto jednako vano, rekao je.
Tri su ene sluale njegovo obrazloenje. Najvaniji cilj ELAS-a bio je otjerati iz zemlje
trupe Osovine, i taj je cilj uglavnom ve bio ostvaren. Sad su imali novu zadau: osigurati
da ljevica u novoj vladi bude pravedno zastupljena.
Zato bi ljudi koji su suraivali s Nijemcima sad vladali zemljom? upitao je.
Olga je zavrtjela glavom. To bi bilo pogreno, jasno.
I zato moram otii. Kad taj posao bude gotov, vratit u se kui, obeavam.
Gledao je u Katerinu dok je to govorio.
Dimitri je otiao mnogo ranije nego to se njegov otac vratio. Iako su njih tri alile to je
otiao, radovala ih je pomisao da bi se uskoro mogao vratiti.
Moda to nije bilo vie od puke geste bratske ljubavi, no Katerina je u glavi bezbroj
puta odvrtjela sjeanje na to kako ju je Dimitri drao za ruku. Iako je dodir njegovih grubih
prstiju na njezinu dlanu trajao samo nekoliko trenutaka, osjeaj bliskosti nije mogla
zaboraviti. Prvi je put osjetila takvo to. Njegov ju je pogled uinio istodobno i krhkom i

- 160 -

snanom, i iako ju je to zbunjivalo, u jedno je bila sigurna: sad kad je znala da je iv, srce ju
je boljelo.

- 161 -

Dvadeset drugo poglavlje

Dugooekivano povlaenje Nijemaca iz Soluna postala je stvarnost pred kraj listopada.

I ljeviari i desniari bili su sretni to napokon odlaze, no teko je bilo slaviti osloboenje.
Odlazei iz Grke, Nijemci su opustoili zemlju. Kad su preli granicu, ostalo je samo
nekoliko cesta, mostova i eljeznikih pruga koje su bile uporabljive.
U tri godine okupacije zemlja je ostala bez goriva, hrane, stoke, medicinskih
potreptina i graevinskog materijala. Grku je snalo potpuno siromatvo, a njezina je
infrastruktura bila unitena. Samo oni koji su ustrajno titili svoje interese, ili su pronali
nain da profitiraju na raun drugih, mogli su se nadati boljoj budunosti, no svima
ostalima ak je i zadovoljenje golih potreba bilo izvan dohvata. Hiperinflacija te jeseni
pogodila je ekonomiju pa je kruh, koji je prije rata kotao deset drahmi po kilogramu, sada
stajao trideset etiri milijuna. Nijemci su izgubili rat, ali Grci su izgubili gotovo sve to su
imali.
Jednoga predivnog jesenskog dana, kad je i posljednji Nijemac napustio Solun, Eugenia
i Katerina otile su se proetati ulicama.
Moramo proslaviti slobodu, rekla je Eugenia. Prolo je mnogo vremena otkako smo
se posljednji put proetale.
Od Ulice Irini krenule su prema obali. Pramci napola potopljenih brodova strali su iz
vode kao peraje morskih pasa. Mnogi od njih stajali su ondje gotovo dvije godine i sada ih
je ubrzano prodirala hra. Bila su to tuna trupla neko jake trgovake mornarice. Nije
bilo nikakvih aktivnosti u luci i u velikom prostranstvu brodogradilita, a mjesta koja su
neko vrvjela kretnjama i zvukovima, sada su bila tiha.
Pretpostavljam da se ne sjea...
Stajale su na trgu odmah pokraj zgrade carine. Ta je graevina u Katerini probudila
davno sjeanje. Zgrada desetljeima nije oliena i isti veliki sat na proelju zgrade,
zauujue, jo je pokazivao tono vrijeme.
Mislim da se sjeam neega. Zar nismo dosta dugo stajali pokraj te zgrade... i
iekivali neto?
Da, jesmo, nasmijeila je Eugenia.
I bilo je mnogo, mnogo ljudi. To je ono to mi se zadralo u glavi. I neka ena koja je
nosila bijelo.
Praznina tog prostora sada je bila u suprotnosti s prvim uspomenama kojima su se obje
okrenule. Eugenia je zadrhtala. Povjetarac je dopirao preko mora i protezao se preko
ovoga praznoga, poploenog trga. Nekoliko komada smea zaplesalo je na vjetru.
Misli na enu iz Povjerenstva za smjetaj izbjeglica, kazala je Eugenia. Ona nam je
pronala dom.
Bile smo tako prljave, a ona je bila tako ista! Toga se jasno sjeam. Mislila sam da je
sigurno nekakva vila.
Nastavile su hodati: nimalo oputeno, jer bilo im je teko zaboraviti strah od mogueg
iznenadnog dodira po ramenu i zahtjeva da pokau identifikacijske papire. Iako Nijemci
vie nisu bili tu, ostavili su nervozu i osjeaj munine.

- 162 -

Odluile su poi krunim putem oko grada, hodajui istono prema Bijelom tornju.
Pogled na drevnu Rotundu podsjeao ih je na to da su povijesni spomenici grada ostali
netaknuti, kao da su uivali posebno potovanje Nijemaca. Mnoga obina mjesta, s druge
strane, gadno su oteena prilikom okupacije. Male ulice pune zabarikadiranih trgovina,
izgorjelih zgrada i vandaliziranih sinagoga bile su njihove rtve. Iako su neka mjesta jo
uvijek nosila oiljak koji im je ostavio poar iz 1917., veina grada vie je nego ikada bila u
stanju zanemarenosti. U nekim je etvrtima vladao osjeaj praznine napuene duhovima, a
njihove stope jezivo su odjekivale na plonicima.
ak i u jo nenaseljenim podrujima, ljudi su razvili naviku ostajanja unutar domova, a
jesensko osvjeenje nije im vratilo nekadanju naviku stavljanja stolca pred kuni prag.
Nastavile su hodati i razgovarati, povremeno nailazei na kavane u kojima su mukarci
sjedili i igrali tavli, ba kao to su to uobiavali raditi prije rata, i takvi su ih prizori
normalnosti malo tjeili.
Nakon nekog vremena dole su do ulice koja je Katerini bila jednako poznata kao Ulica
Irini: Ulica Filipou, gdje je bila smjetena radnja Moreno i sinovi.
Eugenia je osjetila da je Katerinin stisak na njezinoj ruci ojaao. Daske koje su bile
zabijene u vrata i prozore bile su uklonjene, a svi grafiti i grubo navrljane Davidove
zvijezde sastrugane su sa zidova. Mukarci su ulazili i izlazili nosei kutije, a iznutra su
dopirali zvukovi aktivnosti. Katerina je primijetila i neto drugo. Vie nije bilo znaka na
zgradi, a vrata su bila nanovo oliena. Smaragdno zelena koju je kyrios Moreno oduvijek
favorizirao (kako bi se slagala s dostavnim kamionom na koji je bio toliko ponosan) bila je
zamijenjena dubokom nijansom krvavo crvene.
Zastale su i promatrale situaciju nekoliko minuta.
Ponovno e je otvoriti, kazala je Katerina s prizvukom zaprepatenja.
Bilo je neizdrivo gledati taj prizor pa su se u tiini povukle u Ulicu Irini.
Sljedeeg dana cijelo se stanovnitvo grada spustilo na Aristotelov trg na slubeno
slavlje osloboenja od Nijemaca. Kafii u kojima su neprijateljski vojnici sjedili na suncu
tijekom cijelog ljeta ponovno su vrvjeli Grcima.
Jedna stvar koju stanovnici grada nisu izgubili tijekom okupacije bila je njihova
fleksibilnost. Njihov velianstveni grad, tako vieslojan i povijesno bogat, pretrpio je
mnotvo nevolja u posljednjih nekoliko desetljea, ali sada su jo jedanput bili suoeni s
izazovom da ga uine boljim nego to je bio prije.
Mjesec dana prije nego to su Nijemci otili, potpisan je dogovor izmeu razliitih
frakcija i suprotstavljenih interesa i s lijeve i s desne strane. U sporazumu Caserta, kako je
bio nazivan, predvodnici pokreta otpora prisegnuli su da e svim svojim jedinicama
zabraniti da nakon odlaska Nijemaca uzmu zakon u svoje ruke.
Postavljena je Vlada nacionalnog jedinstva i, ba kao to je sporazum to naznaio,
komunisti nisu pokuali preuzeti vlast.
Voa desniarske armije, EDES-a, ak je otiao u London kako bi Britance uvjerio da e
suraivati s komunistima i s novom vladom osigurati demokratski razvoj drave. Mirna
tranzicija inila se veoma izglednom.
Kasno jednog poslijepodneva Katerina se pojavila pred kuom Komninosa kako bi
dostavila kaput koji je prepravila za Pavlinu. U hodniku je vidjela kyriju Komninos.
Bojim se da nisam ula nita od njega, kazala je Olga a da je Katerina nije nita
upitala. Ne moe stupiti u kontakt s nama.
Prolo je tek nekoliko tjedana otkako su svi zajedno sjedili oko njega u kuhinji, ali
Katerina je shvatila da Dimitri neprestano zaokuplja njezine misli.

- 163 -

Sigurna sam da e se uskoro vratiti, rekla je pokuavajui prikriti vlastitu

zabrinutost.
Mislim da je izmeu njega i njegova oca dolo do nekakva primirja budui da se
vratio sad kad su Nijemci otili, kazala je s prizvukom sjete, ali mislim da njegov otac
shvaa koliko je predan.
Pa, jest, zar ne? odgovorila je Katerina.
Da, Katerina. Ali, tako sam prestraena, priznala je Olga. Mislili smo da je rat gotov,
ali neki govore da bi se borbe mogle nastaviti. Kyrios Komninos kae da ljevica ima
zahtjeve kojima vlada ne bi trebala popustiti.
Olgin glas otkrivao je razoaranje koje su s njom dijelili mnogi. Zima se ubrzano
pribliavala i, sa sve duljim noima, spustio se i veo pesimizma.
Olga je otila na kat, a Katerina u kuhinju.
Evo ga, Pavlina, rekla je. Nadam se da ti se svia.
Pruila joj je zeleni kaput. Izgledao je gotovo nov. Koristei se dijelovima tkanine iz
kutije koja je mirno leala u kui obitelji Moreno, staru je pucad presvukla zagasitom
barunastom tkaninom, a ovratniku i rukavima podarila je fin obrub od komada istog
materijala. Osim toga, podstavila je kaput tkaninom od stare haljine cvjetnog uzorka.
Pavlina, koja je prala posue, odmah je obrisala ruke i uzela smotuljak od Katerine.
Odjenula je kaput i lagano se okrenula kako bi ga pokazala. Pavlinin pristup hrani znaio
je da je bila prilino debela, ak i u godinama nevolje.
Kao da je nov! kliknula je. Samo jo bolji! Ti si tako pametna djevojka! Najljepa ti
hvala. Sada se mogu veseliti zimi!
Katerina se tada sjetila neega. Trebao joj je Pavlinin savjet.
Dobila sam danas jedno pismo. Hoe li mi rei to o njemu misli?
Iz depa je izvadila omotnicu i uruila je Pavlini.
Pavlina je itala naglas. Draga kyria Sarafoglou, od pouzdanih sam izvora uo da ste
izvanredna modistra. Imam nekoliko slobodnih radnih mjesta u novoj radnji u Solunu i
htio bih da, ako elite, doete na razgovor u petak ujutro u deset sati.
Ovo zvui dobro. Treba se vratiti na posao. Vratila joj je pismo i zadirkujui dodala:
Nikad nee upoznati nikoga radei sama doma...
Uz toliko mladih mukaraca na bojitu, postojale su tisue djevojaka koje su, u
normalnim okolnostima, ve trebale biti udane. Sada kada su se mnogi mukarci poeli
vraati, osjeala je da je pravo vrijeme da Katerina pronae ono to je ona nazivala
dobrim mladim mukarcem.
Ali, zar ne prepoznaje adresu? Katerina je rekla s prizvukom ogorenja u glasu. To
je radnja obitelji Moreno!
Ponovno je pruila pismo Pavlini, koja ga je pomno prouila.
Bila sam ondje s Eugenijom i u njoj je bilo mnogo ljudi, liili su je i pripremali.
I to ime... I njega prepoznajem. Grigoris Gourgouris ovdje je bio mnogo puta u
posljednjih nekoliko godina. On i kyrios Komninos oito vode mnogo poslova zajedno.
Ali, kad se obitelj Moreno vrati...
Dobit e neku kompenzaciju, Katerina, kazala je Pavlina. Ne brini se. Vlasti ne
mogu sve te radnje samo tako ostaviti praznima! Moramo ponovno pokrenuti ovaj grad!
Katerina je smeteno gledala pismo.
Ali, ako se vrate i ponovno preuzmu radnju, bit e sigurno zadovoljni kad vide da ti
ve radi ondje! dodala je Pavlina.
Katerina je cijenila Pavlininu besprijekornu logiku.

- 164 -

Pa, pretpostavljam da moram zaraditi za ivot, kazala je. Kyrios Moreno to bi posve
razumio.
Kasnije tog tjedna Katerina se pojavila na razgovoru za posao. U sobi je bilo jo pedeset
drugih ena koje su ekale svoj red, a dok su ekale, svakoj je dan komad tkanine na kojem
su morale demonstrirati pet veznih bodova, pet tehnika obrubljivanja i obrub rupice za
pucad. Jedna po jedna, bile su pozvane u sobu za intervju. Kad su je prozvali, Katerina je
ekala ve dva sata. ovjek za stolom bio je triput vei od premalenoga prijanjeg
vlasnika. Katerina mu je uruila uzorak tkanine i primijetila velike ruke s mekanim
debeljukastim prstima.
Mmm, dobro, dobro, kazao je pomno ga promatrajui. Vidim da je vaa reputacija
opravdana, gospoice Sarafoglou.
Stajala je u tiini.
Vidio sam va rad, kazao je, prvi put podignuvi glavu. ije haljine za suprugu
Konstantinosa Komninosa, zar ne? Ona je odlian model!
Dok je govorio, primijetila mu je poutjele zube ispod srebrnastih brkova i oi koje bi
nestale u okruglom licu kad se nasmijeio, kao to je to napravio tog trenutka.
Znam djecu koja mogu iti bolje od nekih ena ondje vani, kazao je umorno. Ali ovo
je dobro. Ovo je ono to sam se nadao da u vidjeti.
Katerina se pokuala nasmijeiti. Mislila je kako je to oekivana reakcija na ono to je
trebao biti kompliment.
Od svojih modistra oekujem mnogo, pa nemoj misliti da e sjediti i avrljati po cijele
dane. U mojim se radnjama radi dvanaest sati na dan, stanka za ruak je pola sata. Pola
dana subotom. Nedjelje su slobodne. I ako postoji neto to za kupca treba biti dovreno,
onda to mora biti dovreno. Na ovaj sam nain izgradio svoju reputaciju u Veriji i Larisi, a
uskoro e biti tako i ovdje. Zbog toga sam poznat kao najbolji kroja u gradu. Vidjet e to
na mojim kamionima: Mi na vrijeme stiemo! Nikada ne kasnimo!
Nakaljao se jedanput, kao da stavlja toku na svoj govor. Katerina je znala da je dobila
posao.
Sljedei ponedjeljak. U osam sati. Ugodan dan, gospoice Sarafoglou. Nasmijeio joj
se, pa je shvatila da joj je to znak da otie.
Dok je odlazila vidjela je cijeli red kandidatkinja koji se protezao sve do kraja ulice.
Ondje je zasigurno bilo dvjesto ena koje su ekale na intervju pa je shvatila da je ona
jedna od onih kojima se posreilo.
Svjetlucavi znak iznad vrata, GRIGORIS GOURGOURIS, natjerao ju je da se osjea
nelagodno, ali u ovom trenutku, uz glad koju je osjeala, inilo se kao da nema izbora.
Tvrtka je slubeno poela poslovati sljedeeg tjedna. Modistre su bile lokalne djevojke,
osim jedne, koju je Grigoris Gourgouris doveo iz Atene. Bila je postavljena na mjesto efice
sobe za zavrne radove, a na mlae je ene gledala s izrazito podrivajuim stavom.
Gourgouris je doveo i pregrt svojih krojaica iz Verije i Larise, ali veini novih
zaposlenica nedostajalo je iskustva koje je prieljkivao. Mnoge od ponajboljih krojaica u
gradu bile su idovke, a njihova odsutnost ostavila je veliku prazninu meu iskusnim
radnicama. Proi e mnogo vremena prije nego to Gourgourisovi proizvodi zaslue
reputaciju koja je pratila Morenovo ime.
Grigoris Gourgouris sam je krenuo u nadgledanje rada zaposlenica nekoliko puta na
dan, iako su one mislile da je njegovo zanimanje pretjerano. Koliko se njima inilo, njihov
poslodavac nije znao spojiti ni dva komada tkanine ravnim avom. im je napustio sobu,
djevojke su ga ogovarale, nagaajui zato je toliko vremena proveo nagnut nad

- 165 -

pojedinim djelatnicama. Nakon nekoliko tjedana Katerina je postala predmet mnogih

zadirkivanja.
Katerina ovo, Katerina ono, pjevale su. Pogledajte njezine avove na satenu!
Pogledajte njezin obrub! Pogledajte njezine nabore!
Bile su u pravu. Postalo je oito da je osoba za koju se Gourgouris najvie zanimao bila
ona. Postao joj je poznat intenzivan zadah enjaka koji je najavljivao da se pribliava ef,
lagano hodajui uz red radnica kako bi vidio to rade, nakon ega bi se zaustavio i nagnuo
malo preblizu da uje to Katerina trenutano radi.
Katerina je na njegova pitanja uvijek odgovarala precizno i uljudno, ne diui izmeu
odgovora kako bi reducirala uinak njegova otrovnog daha. Bio je iskreno raskoan u
hvalisanju njezina rada, a kada ju je poslao do Olge Komninos na probu haljine, otkrila je
kako svoje visoko miljenje o njoj prenosi i na veerama za Komninosovim stolom.
Vrlo je impresioniran tobom, kazala je Olga Katerininu odrazu u zrcalu dok joj je
privrivala haljinu. Bio je ovdje u subotu i neprestano je govorio kako je oduevljen
tvojim radom. Izgleda da si u ligi iznad ostalih.
Katerina nije rekla nita. Bilo joj je udno to joj poklanja toliko pozornosti. Osjeala je
nelagodu zbog takvog izdvajanja i esto je dodirivala privjesak to ga je nosila na laniu
oko vrata, urokljivo oko koje bi nositelja trebalo tititi od zlobe i uroka.
Dok su se Solunjani ponovno vraali u neku vrstu normalnoga, uobiajenog stanja, u
Ateni su stvari polazile po zlu, a to god da se dogodi u njihovu glavnom gradu, imat e
posljedice i za njih.
Premijer Georgios Papandreou pokazivao je malo interesa za progon i kanjavanje
onih koji su suraivali s Nijemcima, a s druge se strane inio vie nego zainteresiran za
potpunu demobilizaciju postrojbi lijevog krila. Ljevica je bila nezadovoljna i sumnjiava.
Pozvala je na demonstracije koje su se trebale odrati 3. prosinca. Tisue su se okupile na
Syntagmi, glavnom trgu Atene, a policajci su pucali po gomili i bez oite provokacije. U
kaosu koji je potom nastupio ubijeno je esnaest prosvjednika, a otvorena tunjava
protegnula se na ulice izmeu policije, britanskih postrojbi i pripadnika ELAS-a.
ELAS je zauzeo policijske postaje i zatvor, ali uvelike su podcijenili snagu svojih
protivnika, koji su esto bili veoma disciplinirani i dobro naoruani. Masovna pojaanja
dola su otprilike tjedan dana poslije i ELAS se zatekao u iscrpljujuoj borbi s Britancima.
Do poetka sijenja veina postrojbi ELAS-a napustila je metropolu, a dotad su izgubili
tri tisue svojih vojnika. Ostalih sedam i pol tisua zarobljeno je. Postrojbe desnog krila
takoer su izgubile tri tisue, a mnogo ih je takoer zarobljeno. Tijekom ovih tjedana
Atena je postala bojno polje. Znai, ovo je ono to je tvoj sin elio? vikao je Konstantinos
na svoju suprugu. I, to je dobio?
Nije samo on, kazala je Olga razborito. Zato uvijek zvui kao da je cijela ova
situacija njegova krivnja? Ne mislim da je jedini.
Pa, on je jedini komunist kojeg ja poznajem!
Kao to je to uobiavala, Olga je morala pregristi jezik. Odbijala je o svojem sinu misliti
kao o komunistu. Umjesto toga voljela ga je smatrati nekim tko je elio demokraciju i
pravdu. Nikada se nije prepirala sa svojim suprugom. Jedan graanski rat inio se vie
nego dovoljnim.
U Solunu je rasla nestaica. Cipele, odjea i medicinske potreptine takoer su
ponovno nestajale. Mnogi su to povezivali s aktivnostima ELAS-a i krivili ih za nova
gladovanja. S fotografijama njihovih rtava, koje su kruile u desniarskim novinama i
priama o masovnim grobnicama te brutalnim osvetnikim ubijanjima, nije bilo udno to
mnogi nisu osjeali naklonost prema ljudima koji su ubijali iz osobne osvete.

- 166 -

ELAS je sada uzeo za taoce stotine civila u Ateni i Solunu. Veina njih bili su pripadnici
buroazije, poput civilnih slubenika, vojnih asnika i policajaca, koje su prisilili da
marirajui prijeu velike udaljenosti po ledenom vremenu, bez prikladne odjee ili cipela.
Mnogi su umrli od pothlaenosti, a brutalnost i okrutna pogubljenja poela su puniti
novinske stupce.
On se ini tako uvjerenim da mu je sin sposoban za ovakve stvari, tuno je Olga
govorila Pavlini. Kako otac moe misliti sve najgore o svojem sinu? On smatra da biti
komunist automatski znai da si ubojica.
A nije ni da je druga strana med i mlijeko, zar ne? odgovorila je Pavlina. ula sam
pregrt pria o stvarima koje su napravili i uope nisu lijepe.
Pavlina je bila u pravu. Postojala je ekstremna brutalnost na objema stranama, ali
ljevica je gubila potporu, ak i u podrujima koja su oslobodili od Nijemaca. Veini se ljudi
zgadio rat i bili su gladni mira, a inilo se kao da ljevica stoji na putu njegova ostvarenja.
U veljai 1945. inilo se da e njihova elja biti ispunjena. U sporazumu Varkiza ELAS
je pristao predati svoje oruje u zamjenu za amnestiju politikih zloina i raspisivanje
referenduma o ustavu. Nakratko su i Olga i Katerina s njenou zamiljale Dimitrijev
povratak i njegovo mirenje s ocem.
Meutim, taj se sporazum ubrzo pokazao bezvrijednim. Desniarski odredi smrti i
paravojne skupine krenuli su u divljaki lov na komuniste. Vladavina terora poela je
protiv svih onih koji su se borili na strani ljevice.
Ovi razvoji dogaaja bili su, naravno, glavna tema razgovora za veerama
Konstantinosa Komninosa. Trgovci i poduzetnici Soluna ponajprije su eljeli da se njihov
posao vrati u nornialu, a zbrkanost politike stajala je na putu njihova profita.
Pavlina je rondala po kuhinji, ekajui da ue u blagovaonicu i odnese glavno jelo. im
se povrh zveketa noeva i vilica mogao uti razgovor, znala je da su gosti zavrili s
obrokom i da su spremni za novi slijed.
Pjevuila je dok je radila i povremeno zastajkivala kako bi se divila svojoj hrani. Bila je
ponosna na svoje male pite od jagoda: privlanog izgleda, sa svjeim voem ispod glazure
od sirupa i s okoladnom kremom. Znala je da e se poslije njezini gosti iznenaditi kada
zariju vilicu u pitu i otkriju da se ispod mekog crvenog mesa nalazi jo neto. Posula ih je
laganom prainom eera u prahu i stavila ih na kolica, spremne za posluivanje.
Tono u tom trenutku zaula je zvono na ulaznim vratima. Nitko od gostiju nije kasnio,
a deset i trideset naveer bilo je neobino vrijeme za posjet. Odloila je sito i otila do
vrata. Znala je da bi, da uje zvono, Olga pomislila isto. Je li to Dimitri? Sa svakim su se
trenutkom nadali njegovu povratku, ali njihova je elja uvijek bila pomijeana sa strahom
od posljedica.
Pavlina! aputao je glas iz sjene. Ja sam.

- 167 -

Dvadeset tree pogavlje

Pavlina izae na prag.

Tko je to? prosiktala je u mrak. Znala je da nije Dimitri. Ovaj je mukarac govorio s
naglaskom.
To sam ja. Elias.
Trenutak je oklijevala, a zatim je ispruila ruku prema sjeni i njeno ga povukla na
svjetlo.
Ui u kuu! Proaptala je. Mora ui u kuu!
Krhka figura promekoljila se iza nje i slijedila je u kuhinju.
Sjedni na trenutak, rekla je, upijajui pogledom njegovu blijedu i omravjelu pojavu.
Panagia mou, izgleda uasno. Gore ak i od Dimitrija kad smo ga posljednji put vidjele.
Elias je pogledao Pavlinu svojim tamnim, praznim oima. Svaka crta na njegovu
upalom licu inila se prevelikom. Jedva da je jo izgledao kao ovjek.
Izgleda kao da te treba nahraniti, rekla je nastavljajui petljati po kuhinji. Samo mi
daj trenutak da obriem tanjure i posluim desert.
U roku od nekoliko minuta, Pavlina se vratila u kuhinju. Blijeda i krhka figura tiho je
ula za njom pa za sobom paljivo zatvorila vrata.
Zdravo, kyria Komninos, rekao je Elias pristojno, ustajui.
Eliase! Koliko je vremena prolo...
Prila je i posegnula za njegovim rukama, ali u trenu je ustuknula isuvie svjesna toga
koliko je vremena prolo otkako su oprane.
Sjeli su za kuhinjski stol. Eliasova prljava koulja s flekama znoja i kremasto
savrenstvo Olgine haljine bile su uniforme razliitih svjetova.
Bilo je tisuu stvari o kojima su ga ene htjele pitati, no znale su da i Elias ima pitanja.
Vjerojatno je zato i doao ovamo. ene e priekati da dou na red.
Bio sam u Ulici Irini i u Ulici Filipou, poeo je Elias. Naa je kua zakljuana, a
radnju je preuzeo netko drugi. Gdje su...
Nije bilo smisla da mu slau. Ionako e uskoro doznati istinu.
Tvoja je obitelj otila u Poljsku, rekla je Pavlina. Prije gotovo dvije godine. Katerina i
Eugenia dobile su razglednicu jako davno i otad nita vie.
Elias je uo za neke deportacije u Poljsku.
A to je s radnjom?
Vlasti pretpostavljaju da se neki ljudi nee vratiti pa ih prodaju.
Ali, ona pripada nama!
Moramo tie govoriti, upozorila ga je Pavlina, stavljajui kaiprst preko usana.
Mislim da ele ponovno pokrenuti proizvodnju, objasnila je Olga. No, ako se tvoji
roditelji vrate, sigurna sam da e im isplatiti kompenzaciju.
Elias proguta suze bijesa. Zato se ne bi vratili? Rat u Grkoj je zavren, zar ne?
Olga i Pavlina razmijene poglede pune nelagode. irile su se glasine o sudbinama
nekih idova, ali one jo nisu bile potvrene iz prve ruke.
A to je s naom kuom?

- 168 -

Pola desetljea gerilskog ratovanja uinilo je Eliasa grubim gotovo do brutalnosti, no

sad je bio na rubu slamanja. Plata hrane to mu ju je Pavlina donijela leala je pred njim
netaknuta. Teko je bilo prepoznati u njemu onog njenog mladia, Dimitrijeva najboljeg
prijatelja.
to je bilo s naom kuom? inzistirao je, gotovo agresivno, kao da su te dvije ene
bile odgovorne za nju. Zato su svi prozori pribijeni daskama?
Ne znam, Eliase, rekla je Pavlina, ali mislim da bi to moglo biti zbog toga da je
osiguraju.
Obraala mu se polako i njeno kao da je dijete, a on joj je odgovorio prikladno
mrzovoljnim tonom.
elim ui unutra!
Klju je kod Eugenije. Nije bila ondje kad si doao?
Ne. Kua joj je bila u mraku.
Vjerojatno je spavala, rekla je Pavlina njeno. Ona i Katerina obino vrlo rano idu u
krevet. Idemo zajedno sutra, rano ujutro?
Moram se vratiti u blagovaonicu, rekla je Olga. Ali, prije nego to odem, mogu li te
neto pitati? Jesi li vidio Dimitrija?
Posljednji put prije nekoliko godina, odgovorio je. Premjeten je u drugu jedinicu.
Mislio sam da bi mogao biti ovdje, s vama.
Olga je gledala Eliasa. Sad je prodirao hranu pred sobom i to ju je podsjetilo na
Dimitrija koji je takoer sjedio na tom mjestu kad ga je posljednji put vidjela, i jeo na isti
nain. Promatrala je kretanje njegove eljusti; kosti su bile tako blizu povrini koe da se
vidjelo kako se svaki mii lica giba gore-dolje, s jedne na drugu stranu.
Izmeu zalogaja, Elias im je ispriao vie o situaciji na ljevici.
Zbog svega to se dogaalo, puno se jedinica preselilo u planine. Dakle, prilino je
vjerojatno da je i on gore.
ene su ga promatrale kako komadom kruha uklanja i posljednji trag umaka s tanjura.
Pavlina mu je ve bila dala drugu porciju, no jo se uvijek nije zasitio. Odjednom, kao da
ih eli okirati, dignuo je pogled i rukom u kojoj je drao no napravio energian pokret
kojim je sugerirao klanje.
Oni nas love, kyria Komninos, rekao je. Love nas kao ivotinje.
Emocije koje je pokazao nekoliko trenutaka ranije potpuno su nestale i ustupile mjesto
neemu to je bilo hladno kao elik. Spustio je vilicu i zagledao se ravno u Olgine oi.
uo sam prie, kyria Komninos. uo sam da su Rusi pronali dokaze da su Nijemci
ubili tisue idova. Jeste li uli za to?
Olga svrne pogled nadolje prije nego to odgovori. Jesam, Eliase, ali ne znamo je li to
istina. Nadamo se da nije, rekla je. Sluaj, ostani ovdje veeras. Ali morat e biti
oprezan. Bit e problema dozna li kyrios Komninos da si ovdje.
Elias je kimnuo, a Olga je izala.
Moe spavati na mojem kauu. Nakon svega na emu si spavao, ovo e ti se initi
kao prostrika od paperja! rekla je Pavlina. Kyrios Komninos odlazi iz kue vrlo rano pa
emo nakon toga moi krenuti.
U moju kuu?
Da, odgovorila je Pavlina. Kao to sam rekla, otii emo rano ujutro.
Elias je spavao na mahove, iako mu je Pavlinin kau bio relativno udoban. Nije pao u
dubok san; naprotiv, um mu je cijele noi bio aktivan, projicirajui slike i vizije bez slijeda i
logike. Lica njegovih roditelja i brata pojavljivala su se u treperavom svjetlu, izobliena

- 169 -

smijehom ili vritanjem nije bio siguran ali boleiva nelagoda s kojom se probudio
sugerirala je da je posrijedi bilo ono drugo. Bile su to none more, a ne snovi.
Kao i obino, Konstantinos Komninos napustio je kuu u est i trideset. Elias je uo kad
su se vrata zalupila za njim i odmah se vinuo na noge. Ve je dva sata leao budan u
krevetu. Prodrmao je Pavlinu da se probudi i za petnaest minuta ve su bili na putu prema
Ulici Irini.
Dan je bio hladan pa je Pavlina, prije nego to su krenuli, ula u Dimitrijevu sobu i
pronala kaput za Eliasa.
Obojica biste stali u nj, rekla je Pavlina, ali barem e ti biti toplo.
Izgledao je smijeno u tekom kaputu od kamira s velikim ovratnikom. Konstantinos
Komninos dao ga je saiti za Dimitrija u radnji Moreno netom prije poetka njegova studija.
Dimitri jedva da ga je ikad odjenuo pa je kaput imao karakteristinu krutost skupe, ali
nenoene odjee.
Katerina se, izlazei iz kue, zaputila na posao od kojeg ju je dijelilo petnaest minuta
ustrog hoda. S praga je ugledala Pavlinu koja joj je dolazila u susret u pratnji nekog
mukarca. Izgledao je udno, utopljen u golemom tamnom kaputu, no Katerini je trebao
samo trenutak da razabere poznati lik.
Eliase! To sam ja, Katerina.
Zdravo, Katerina.
Bio je to udan susret. Pomislivi na to kamo se zaputila, Katerina je pocrvenjela od
stida.
Pavlina kae da je kod kyrije Karayanidis klju nae kue.
Katerina, koja se obino uvijek brinula da e zakasniti na posao, okrenula se, ula u
kuu i pozvala Eugeniju.
Eugenia je bila presretna to vidi Eliasa. Zbog svih glasina koje su kruile, ve je bila
spremna prihvatiti da vie nikad nee vidjeti nikoga od obitelji Moreno.
Bio je svjestan da se prema njemu odnose kao prema oivjelome mrtvacu, ali nije o
tome previe razmiljao. Bio je nestrpljiv vidjeti kuu.
Odravala sam je istom i urednom koliko sam mogla, objasnila je Eugenia. Drala je
uljnu lampu kojom je pokuavala osvijetliti gotovo praznu sobu. U kui vie nije bilo
struje.
Elias je razmaknuo zastore, no mutni sjaj zore donio je jako malo svjetla.
Ali, gdje je sve? Nije li ovdje nekad stajala ona velika fotelja? A gdje je krinja u kojoj
je moja majka drala posteljinu?
Eugenia je utjela. inilo se da Elias i ne oekuje odgovore. Otiao je gore po stubama,
a Eugenia je ostala u prizemlju i oslukivala utav zvuk mariranja iz sobe u sobu.
kripave daske pojaavale su svaki zvuk.
Ubrzo je trkom siao dolje, a njegov dah pretvorio se u oblak pare na hladnoi sobe.
ak i u Dimitrijevu kaputu, zadrhtao je.
Sve su odnijeli! rekao je ogoreno. ak i moj krevet. ak i slike koje sam imao na
zidu.
Eugenia mu nije kanila razbiti iluzije. Po njezinu miljenju bilo je bolje da u glavi
sauva sliku roditelja kako se paljivo pakiraju za selidbu u novi dom u drugoj zemlji,
nego da zna istinu: da su kuu raetvorili pljakai kad je obitelj Moreno ve bila otila,
gotovo praznih ruku, u Poljsku.
Zato je samo kimnula. Katerina je stajala uz nju, jedva se usuujui disati. Znala je da
e, prije ili poslije, postaviti pitanje o radnji.
Doite k nama, skuhat u nam kavu, ponudila je Eugenia ljubazno.

- 170 -

Pa, koliko vidim, ovdje ionako nema vie niega ime bi se mogla napraviti kava,
rekao je zajedljivo.
Eugenia se jasno sjeala kako je mela hrpu ostataka razbijenih aa, onog jutra nakon
to je provaljeno u kuu. Nijedan dio porculanskog seta kyrije Moreno nije ostao itav.
Svi su za njom poli van pa u susjednu kuu. Obavio ih je val topline iz pei, a uskoro
je prokljuala i voda.
to planira uiniti, Eliase?
Mogao bih krenuti na sjever, pokuati pronai roditelje, rekao je. to drugo mogu
uiniti? Dosta mi je borbe. Zbilja mi je dosta. Nita vie ne volim ljude za koje sam se borio
od onih protiv kojih sam se borio.
U njegovu se tonu ulo akutno razoaranje.
Hoe li ostati s nama veeras? upitala je Eugenia nalivi im kavu. Katerina i ja
moemo dijeliti krevet.
Elias je gledao u svoju kavu. Umalo je ve bio zaboravio da je i Katerina tu.
Morala bih krenuti, rekla je. Zamalo je priznala gdje ide, ali u posljednji je tren
izgubila hrabrost. Iz kue je kliznula muena krivnjom.
Nekoliko dana i noi Elias je ostao s njima u kui. Jeo je, spavao i mirno sjedio uz
tednjak. Nije imao ele udaljavati se od topline i sigurnosti ognjita. Tijekom tih dugih
sati donio je odluku da ode u Poljsku. Mora nai svoju obitelj. Sve to e mu na tom
putovanju biti potrebno su izdrljivost i novac, a Eugenia mu je davala oboje. Hranila ga je
nekoliko puta na dan, kao da je dijete, i dala mu dva zlatna broa to joj ih je Roza
povjerila na uvanje. Elias e ih moi prodati i tim novcem platiti putovanje.
Nakon pet dana prvi je put izaao iz kue. Sa strepnjom je koraao gradskim sreditem,
izbjegavajui prazna idovska podruja i pazei da mimoie radnju.
Katerina mu je priznala da radi za novog vlasnika, a on joj je rekao da razumije i da
se ivot mora nastaviti. Mislio je da e, ako izgovori naglas te rijei, moda u njih poeti
vjerovati. Trudio se suzbiti ljutnju zbog onoga to se dogaalo s obiteljskom imovinom
koju su njegovi roditelji bili primorani ostaviti za sobom. Ni njegov otac, a ni majka, nisu
se nikad preputali ogorenju. Lake mu je bilo zamisliti ih kako u Poljskoj pokreu novi
posao, nego kako plau nad onim to im je nepravedno oduzeto. U njima je bilo previe
energije i poleta da bi se povukli u mirovinu.
Pavlina je iz Ulice Niki prokrijumarila neto Dimitrijeve stare odjee koju je Katerina
nekoliko veeri zaredom prekrajala da mu bude po mjeri. Kad je zavrila, Elias je izgledao
prilino dobro.
etajui gradom, osjeao se prozranim gotovo ak nevidljivim. Bio je potpuno
uvjeren da ga nee vidjeti nitko poznat i u tom anonimnom stapanju s guvom pronalazio
je veliko zadovoljstvo. Odavno ve nije hodao ulicom bez paninog osvrtanja za sobom.
U jednoj od gradskih uspjeno poslujuih zalagaonica strpljivo je ekao u redu da
razmijeni majine broeve za bijedan iznos, tek desetinu njihove prave vrijednosti. Nije
bilo smisla svaati se. Zalagaoniar je mogao osjetiti da je oajniki trebao novac, a mogao
je ak i sniziti ponudu pokae li kupac kakav otpor. Mnogi su se ovakvim trgovinama
koristili kao kanalima za to da se rijee ukradene robe, to je njihovim vlasnicima u pravilu
omoguavalo da izvuku velika bogatstva za malu cijenu.
Elias je zatim otiao raspitati se o putovanju vlakom, a nakon toga je, na putu prema
Ulici Irini, shvatio da je blizu kavane u koju je obiavao dolaziti s Dimitrijem. Utjeno
zveckanje sitnia u depu hlaa potaknulo ga je na to da svrati na pie.
U trenutku je osjetio kako mu se ula bude i otvaraju za sve sastojke normalnog ivota
koji se obino uzimaju zdravo za gotovo: zviduk pare, miris cigareta, cvile pluta koji se

- 171 -

vadi iz boce konjaka, razgovor, struganje stolice po poploenom podu. Svi ovi gotovo
zaboravljeni elementi sad su se udruili. Zatvorio je oi, crpei iz ove kratkotrajne
povezanosti s prolou nadu za budunost.
Ovo bi mogao biti posljednji dan koji e ikad provesti u Solunu. Sutra e krenuti u svoj
novi ivot. Otpio je velik gutljaj hladnog piva. Bilo je to najbolje to je ikad okusio.
Elias nije primijetio ovjeka koji mu se pridruio za stolom. Kavana je bila krcata.
idov? rekao je uniformirani stranac.
Sjeanja na antisemitizam zamrljala su Eliasova sjeanja iz djetinjstva, a ton glasa ovog
ovjeka prizvao je mrnju za koju je znao da je oduvijek vrebala ispod civiliziranog furnira
ovoga grada. Njegovi roditelji uinili su sve to su mogli kako bi zatitili njega i Izaka, ali
na putu kui iz kole nerijetko su osjetili zlonamjerne poglede, a povremeno i ueen bol
udarca dobro naciljanim kamenom.
Nije kanio zanijekati svoje idovstvo. Sutra e otii iz Soluna. Nadao se da je ovo
posljednji put da e se ikada morati suoiti s tako otvorenom netrpeljivou.
Jesam, idov sam, odgovorio je ofenzivno.
Pretpostavljam da onda znate sve o tome?
Elias je shvatio da je krivo protumaio ovjekov ton. Sad je on bio meki.
Sve o emu?
andar se poeao po glavi, odjednom neto manje siguran u sebe. Vi onda oito ne
znate.
Elias je slegnuo ramenima, smeten, ali znatieljan.
Ionako e doznati pa je svejedno od koga, nagnuo se naprijed zavjereniki. Ne
znam kako si preivio, rekao je, jer tisue nisu.
O emu to pria?
Elias je osjetio trom val panike kako se die u njemu. Zahvatio mu je eludac, a onda
mu se zaustavio u prsima, stegnuvi mu plua da je jedva mogao disati.
ovjek ga uzbunjeno pogleda, shvativi kakvu je stranu obvezu preuzeo na sebe.
Ne mogu vjerovati da ne zna, nastavio je. Juer je ovdje bio jedan tip ak je
izaao u novinama danas.
Elias je nepomino sjedio i buljio u tog ovjeka koji je otpio gutljaj piva prije nego to je
nastavio.
Ubili su ih plinom. Odveli su ih vlakovima, a kad su stigli tamo, otrovali su ih
plinom.
Elias nije mogao shvatiti. Rijei koje je uo inile su se besmislenima. Htio je da se
promijene ili da znae neto drugo.
Kako to misli? Kako to misli?
Tako je rekao. Taj ovjek koji je pobjegao. Kae da su ih otrovali plinom, a zatim ih
kremirali. U Poljskoj.
andar je gledao kako se ovaj mladi mukarac, ovaj krhki idovski mladi, poinje
njihati naprijed i natrag, natrag i naprijed, natrag i naprijed, tiho, ela zakopanog u
dlanove.
inilo se da je to trajalo cijeli vijek, a onda je njihanje prestalo. andar je stavio ruku
oko stranca. Bio je hladan kao mrtvac. Pod rukom je osjetio otre rubove njegovih lopatica.
Trideset su minuta tako sjedili. Ljudi su ulazili i izlazili, gledajui ih znatieljnim
pogledima kojih oni nisu bili svjesni.
andar je uvijek dolazio ovdje na kavu na kraju svoje smjene. Ljude je zanimalo tko je
mladi s kojim se sprijateljio.
Nakon nekog vremena osjetio je Eliasovo mekoljenje.

- 172 -

Ja u te odvesti kui, rekao je ovjek.

Ta je rije bila osloboena znaenja. U ovom trenutku Elias nije znao ni tko je, ni gdje se
nalazi, a najmanje od svega, gdje mu je dom. Nije znao nita. Ljuljanjem je pao u trans koji
mu je otupio sve stanice i tetive.
Dopusti mi da te odvedem kui, inzistirao je ovjek.
Ponovno ta rije. Kua. to to znai? Kako bi je on ikada ponovno mogao pronai?
Naziva ulice u kojoj je bio roen, kad god je to bilo i gdje god je to bilo nije se mogao
sjetitti. Znao je da je postojala soba u kojoj je spavao s bratom, ali niega se drugog nije
mogao sjetiti. Godine spavanja po grubim, tvrdim podlogama, uglavnom u planinama,
uglavnom se smrzavajui toga se jo uvijek jasno sjeao, no sve izvan toga bila je crna
rupa zaborava.
Pokuao je ustati, ali ak se ni njegove noge nisu mogle sjetiti svoje funkcije.
Gle, rekao je ovjek, pomoi u ti da izae. Mislim da ti treba malo svjeeg zraka.
Kad se konano naao vani, Eliasova se glava razbistrila. Vidio je more i znao je da je
ivio negdje uzbrdo, u smjeru suprotnom od obale.
Mislim da trebamo ii ovuda, rekao je, oslanjajui se punom teinom na ovjeka. Dok
su tako hodali, itao je imena ulica, u nadi da bi mu neko moglo potaknuti pamenje.
Ulica Egnatia, Ulica Sofokleos, Ulica Ioulianou. Razmiljao je o tim imenima.
Irini, rekao je sneno. Mir. To je ime. Ulica Irini. Ulica mira.
Znam gdje je to, rekao je ovjek. Odvest u te tamo. Ne elimo da zaluta i izgubi
se putem, zar ne?
Kad su se obreli u Ulici Irini, ovjek ga je pitao na kojem je broju njegova kua.
Ondje, promrmljao je Elias pokazujui na broj sedam. Ali idem u onu drugu.
Osjeajui da njegova misija jo uvijek nije gotova, stranac je ekao dok je Elias kucao
na vrata Eugenijine kue.
Zaas su se na otvorenim vratima nale i Eugenia i Katerina. Nakon to su i same ule
izvjetaje o sudbini idova, tjeskobno su i napeto iekivale da se Elias vrati. Vijest se brzo
irila, a kako je bila utemeljena na iskustvu stvarnog svjedoka, nitko nije sumnjao u
njezinu istinitost.
Njihova lica, blijeda poput pepela i zamrznuta u izraz samilosti, doekala su ga na
pragu. To je bilo vie nego to je mogao podnijeti. Progurao se mimo njih, gotovo drsko, i
uao u kuu.
Eugenia je htjela zahvaliti ovjeku, no kad ga je zazvala, on se ve bio zaputio natrag.
Gledala je kako mu lea nestaju na dnu ulice i primijetila njegova andarska obiljeja.
udna su ovo vremena, pomislila je. Samo nekoliko mjeseci ranije, taj bi isti ovjek moda
uhitio Eliasa, a sad je iz kratkog pogleda u njegovo lice vidjela da je bio potresen i dirnut
Eliasovim stanjem.
Sljedeih tjedana poele su iz Poljske nadirati i mnoge druge vijesti koje su sve redom
potvrivale da su ondje idovi bili masovno istrebljivani.
Nekolicina preivjelih koji su se vratili s informacijama iz prve ruke, zlogukim
tetoviranim brojem na ruci i horor-priama o sudbini svojih kolega idova, svi su dolazili
do istog zakljuka: grad ih nije rado primio natrag. Neki su se poput Eliasa vratili u svoje
domove i shvatili da njihove tvrtke i kue vie ne pripadaju njima, bilo da su se tijekom
okupacije borili kao andartesi, bilo da su pripadali aici koja je preivjela logore. U
svakom sluaju, inilo se da u Solunu za njih vie nema mjesta.
Katerina i Eugenia dolazile su na posao i odlazile s njega. Svake su se veeri pokunjeno
vukle po kui kao da se tako mogu pritajiti i zanijekati svoje postojanje. Elias je uvijek

- 173 -

spavao kad bi se vratile; hrana koju su mu ujutro ostavile nestala bi, a posue bi bilo
oprano i uredno pospremljeno.
Nekoliko tjedana nije imao elje razgovarati sa svojim domainima. Znala je da su neki
idovi preivjeli okupaciju skriveni u kranskim obiteljima. Elias se osjeao izdanim od
cijeloga svijeta, a najvie od susjeda koji su ih trebale zatititi.
Eugenia i Katerina pretpostavljale su da se tako osjea. Nadale su se da e jednog dana
biti u prilici objasniti mu sve. Ta se prilika ukazala jedne veeri kad su ga zatekle kako
sjedi za stolom i oito ih eka. Bio je svjee obrijan i imao je torbu do nogu.
Htio bih se oprostiti s vama, rekao je. Veeras odlazim.
ao mi je to ide, Eliase, rekla je Eugenia.
Zna da si uvijek dobrodoao kod nas, rekla je Katerina, koliko god eli.
Nema ovdje niega to bi me zadralo, Katerina. Samo sjeanja, rekao je, ali ak su
se i ona slatka pokvarila i postala kisela. Njegov je ton zvuao kao optuba.
to god mislio, rekla je Katerina moleivo, tvoja je obitelj otila svojom voljom. Da
su nas pitali za pomo, pomogle bismo im. Sigurno.
Rabin ih je poticao, Eliase. Nitko od nas nije imao pojma to e se dogoditi, rekla je
Eugenia, zalivena suzama.
Onda, kamo ide? upitala je Katerina tiho.
Vie nas ide. Ve neko vrijeme to planiramo. U Palestinu.
Ondje e ivjeti? upita Eugenia.
Da, odgovori on. Nemamo u planu vratiti se. Nije bilo mogue preuti gorinu u
njegovu glasu.
Sluaj, rekla je Eugenia, ako odlazi, postoje neke stvari koje bi trebao ponijeti sa
sobom. Tvoji roditelji ostavili su neke dragocjenosti da se pobrinemo za njih. Pripadale su
sinagogi.
Ustala je. Katerina, hoe li otii po poplun?
Katerina je nestala uza stube, a Eugenia je ula u susjednu sobu i sa zida skinula
uokvirene platnene slike. Noem je poela rezati oko ruba poleine. Elias se nagnuo
naprijed; njegova je znatielja bila probuena.
Ovdje ispod je fragment svitka Tore, a u ovoj drugoj je jedan sveti rukopis, rekla je.
Evo i popluna, rekla je Katerina drei izvezeno remek-djelo.
Elias uzdahne, zapanjen ljepotom. Eugenia je dohvatila kare i htjela raiti rub.
Ne inite to! zacvilio je Elias. To je umjetniko djelo!
Ali, ispod je pokrov..."
Zato ne hi ostao unutra? upita on. Tako e biti jo sigurniji!
Elias je u pravu, Eugenia. Samo ga zamotaj. ak e ga moi koristiti kao jastuk na
svojem putovanju!
A ovdje je i talit.
On neka ostane kod vas. Moda u vas jednoga dana posjetiti i uzeti ga. Moram ii,
rekao je. Brod odlazi u deset naveer. Dogovorili smo se nai u devet. Ne elim da odu
bez mene.
Ustao je i odmah ustuknuo, kao da eli izbjei njihov zagrljaj. Zatim je pokupio svoju
torbu i valjkasto umotan poplun.
Hvala vam, rekao je, na svemu.
S tim je rijeima otiao.
ene su vrsto pridravale jedna drugu. Tek kad je Elias izaao iz kue popustile su
svojoj tuzi zbog gubitka obitelji Moreno. Svakog se dana otkrivalo sve vie dokaza o
razmjerima zloina poinjenih nad idovima. Vidjele su bezobzirno unitene sinagoge i

- 174 -

raskopavanja drevnog groblja, ali fiziko unitenje milijuna mukaraca, ena i djece bilo je
izvan dosega ljudskog razumijevanja. Nepobitni dokazi o zvjerstvu koje je uinjeno
njihovim prijateljima i dalje su se doimali nevjerojatnima.
Negdje u sjevernoj Europi, fiziki ostaci Roze, Saula, Izaka i Esther prestali su postojati,
osim u obliku milijuna estica rasprenog pepela. No Katerina i Eugenia nikad ih nee
zaboraviti. Sa svakom svijeom zapaljenom u crkvici Agiosa Nikolaosa Orfanosa, sjeanja
na njih ponovno e se obnavljati, gorei zauvijek, arko i iskreno.

- 175 -

Dvadeset etvrto poglavlje

Do travnja te godine vei je dio zemlje ponovno zapao u krizu. Konstantinos Komninos
bio je primoran zatvoriti jedno od svojih skladita. Razbjesnila ga je pomisao da je carstvo
koje je izgradio ugroeno uincima graanskog rata. Njegova dobit tijekom okupacije bila
je vie nego zadovoljavajua. Cijelo je to vrijeme uvoz uspijevao odrati konstantnim i
zadovoljiti potranju koja je jo uvijek postojala, zahvaljujui bogatim klijentima i
Nijemcima. Sad je, kako je on to vidio, manji dio Grka guio oporavak vlastite zemlje.
ak i u dobi od sedamdeset tri godine, Komninos je i dalje odravao iste navike
ustajao je u zoru i ostajao u uredu do kasno u no, osim subotom, kad se zabavljao. Ideja o
napretku i uspjehu i dalje ga je gonila naprijed. Energino ju je odravao trsei se da
njegov inventar bude superioran svim drugim trgovinama tkanina u gradu. Od Olge je i
dalje oekivao da se odijeva po mjeri visoke mode i da za nju iju unikatne haljine, zbog
ega ju je Katerina posjeivala po nekoliko puta na mjesec, kako bi joj uzela mjere ili joj
isporuila neto novo.
Za vrijeme jednog od tih posjeta rekla je Olgi da je Elias otputovao. I Pavlina je bila u
primaoj sobi, istei neke umjetnine ija je jedina svrha, inilo se, bila skupljanje praine.
Barem je otiao s neto pristojne odjee na sebi, rekla je Pavlina. Bila bi teta da
jalovo visi u Dimitrijevu ormaru kad njega nema da ga nosi.
Katerina je zadrhtala. Pavlinin nedostatak takta nije povreivao samo Olgu, nego i nju.
Jadan Elias. Jadan ovjek... rekla je Olga brzo. Kako li se on tek osjea?
Bilo je to pitanje koje nije zahtijevalo odgovor.
Nekoliko minuta, dok je Katerina pribadaama privrivala porub Olgine haljine,
vladala je utnja.
Rei e mi ako uje to o njemu? upitala ju je Olga nakon nekog vremena.
Naravno, hou, potvrdila je Katerina.
O Dimitriju, naalost, jo nema nikakvih vijesti, rekla je.
Mislila sam da e amnestija o kojoj se govorilo donijeti neke promjene, odgovori
Katerina.
Pa, nita nije bilo od toga, zar ne? rekla je Olga tmurno. Male su anse da e sad
doi, s obzirom na to kako se situacija razvija.
A sve i da doe, ovdje ne bi bio siguran, je li tako? ubaci se Pavlina, vitlajui
metlicom za prainu po zraku. Malo je utjela pa dodala: Ne ini se da u u dogledno
vrijeme posluivati obrok vika.
Olgine nade da e jednog dana Dimitri kroiti kroz vrata potonule su kad se radikalna
desnica poela osveivati ljevici za zloine koje su poinili tijekom okupacije. Na snazi je
bila borba izmeu ELAS-a i antikomunista te kolaboracionista koji su suraivali s
Nijemcima, a tisue lijevo orijentiranih Grka uhvaene su i zatvorene. Nakon neduge
stanke, Solun je ponovno ivio u strahu. Gradski su zatvori vrvjeli ljudima iji je jedini
zloin bio to to se nisu slagali s vladom.
Kakav god ishod bio, Olga se uvijek nadala da e njezin suprug neodobravanje sinovih
postupaka u ratu ostaviti po strani, ali inilo joj se da Konstantinos Komninos usprkos
svemu sretno njeguje bijes prema sinu.

- 176 -

Kako bi to uinkovitije provodili ovaj bijeli teror protiv ljevice, policija i

andarmerija bile su posvuda. Cilj im je bio unititi komunistiku organizaciju koristei se
svim dostupnim sredstvima. Prikupljali su se i iscrpni biografski podaci kao dio dokaznih
materijala protiv osumnjienika. Davanje potpore onima koji su se borili za ELAS bilo je
dovoljno da opravda uhienje.
Na vlastito iznenaenje Olga se zatekla u molitvama da Dimitri ostane to je dalje
mogue. Znala je koliko je ranjiv i zato je strahovala za njega. Solun je bio dovoljno opasno
mjesto, ali kad u vlastitom domu ima nekoga tko te eli izdati, opasnost se
umnogostruuje.
Olgin strah nije bio opravdan. Dimitri je bio etiri stotine kilometara daleko. Kao i
mnoge druge, i njegova je jedinica sada bila u planinskom podruju u sredinjoj Grkoj,
gdje je surovi krajolik tvorio vlastitu obranu protiv Nijemaca. Zahvaljujui labirintu
puteljaka, skrivenih udolina i sela do kojih nije bilo mogue doi drugaije doli pjeice, to
je podruje postalo gotovo samoupravna oblast za vrijeme okupacije. Mjesto je bilo idealno
utoite za pripadnike ELAS-a.
Kad su ljudi u selima uli da je meu vojnicima medicinski radnik, poeli su dolaziti
po pomo. S tek neto vie od nekoliko poderanih krpa i boce rakije kojom se koristio kao
antiseptikom, Dimitri je lijeio kurje oi, pomagao enama pri poroaju, vadio trule zube i
postavljao dijagnoze za bolesti koje nije mogao izlijeiti.
Nikada nije ispitivao pacijente o njihovu politikom opredjeljenju prije nego to bi im
pomogao, no katkad je morao zanemariti ovjeenu veliku sliku kralja ure II., koji je bio
prisiljen ostati u progonstvu ak i kada je okupacija zavrila, a vlada se vratila. U jedno je
bio siguran: velika veina tih ljudi nije svojom voljom podupirala komuniste. Seoski ivalj
meu kojim su ivjeli bio je prisiljen davati im hranu koju sami sebi nisu mogli priutiti.
Oni i njihova djeca bili su gladni.
Dimitri se nije mogao pretvarati da je strana na kojoj se borio bezgrena. Kao veina
njegovih sunarodnjaka u ovoj jedinici, i on se pridruio pokretu otpora kako bi se borio
protiv Nijemaca, ali im su oni otili, bio je uvuen u zaarani krug borbe izmeu
komunista i vlade. Kao mnogi, ni on nije bio tvrdolinijski komunist, no u jedno je duboko
vjerovao: oni su narodu nudili neto to je bilo blie demokraciji od onoga to im je nudila
vlada.
Tijekom godina postalo mu je jasno da u ovom ratu nitko nije imao iste ruke. I njegove
su bile prekrivene krvlju: komunistikom krvlju, krvlju faista, njemakom krvlju, grkom
krvlju. Katkad se prolijevala krv nevinih, katkad mu je na rukama bila krv nekoga ijoj se
smrti radovao. U svima je tekla ista krv: gusta, crvena i esto okantno masna.
Veinu vremena trudio se spasiti ivote, a ne dokrajiti ih, no lijeenje komunistikih
gerilaca s kojima se borio znailo je zapravo osposobiti ih da moda ubiju ponovno. inilo
se da nema kraja barbarstvu u koje je ova zemlja zapala, a vrtoglave smjene u politici sve
su vie postajale smrtonosne.
Dimitri je jo bio u svojim dvadesetima, no katkad bi mu pogled pao na vlastite stare
kvrgave prste. Njihova koa crnila se i guvala kao kora stabla. Te su ruke izgledale kao
da pripadaju kakvom starcu.
Unato katkad vrlo snanoj elji da posjeti svoj grad, podalje ga je dralo neto jae od
pukog straha od uhienja. Bio je spreman radije umrijeti nego vratiti se kui. inilo bi se to
kao priznanje poraza. Poniziti se na takav nain pred ocem kojega je prezirao cijelom
duom i tijelom, bilo mu je nezamislivo.
Olgi je polazilo za rukom izbjegavati sukobe s muem, ali nije mogla izbjei sluanje
rasprava tijekom veera za svojim stolom. Svi gosti koje je Konstantinos pozivao u Ulicu

- 177 -

Niki dijelili su njegove politike poglede i svi su bili u korist rata protiv onih koji su za
vrijeme okupacije pruali otpor Nijemcima.
Kako vlada moe opravdavati ovo to se dogaa? upitala je Pavlina. Putaju te
nasilnike da progone nevine ljude.
Oni jednostavno ne misle da su nevini.
Na drutvenim dogaanjima, Konstantinos Komninos uvijek je vjeto izbjegavao upite
o svojem sinu. Njegovi su gosti pretpostavljali da je bio u vladinoj vojsci.
Razgovori su se uglavnom vrtjeli oko uspona komunizma u susjednim balkanskim
zemljama, a meu Komninosovim gostima vladala je oita paranoja da e Grka krenuti
istim putem. U irokom se luku izbjegavalo spomenuti zlodjela koja je trenutano
provodila dravna vojska, no s naklonou se govorilo o pomoi to su im je pruali
Britanci u zaustavljanju jaanja komunizma. U njihovoj terminologiji, posrijedi je bio
andartiko, banditski rat. U sebi je Olga mislila o njemu kao o emfiliosu polemosu, ratu
izmeu brae.
Vrtoglavo visoke temperature najavljivale su vrue ljeto, no atmosfera je postajala
uarenom samo na spomen crvene prijetnje. Supruge uzvanika poele bi svoja uparena
lica tjeskobno hladiti lepezama im bi iskrsnula ta fraza. Te sezone, pa i nekoliko onih koje
su poslije slijedile, crvena je boja a ak i nijanse ruiaste postala izrazito modno
nepoeljna.
Izvan zidina grandioznih palaa, ivotne prilike dodatno su se pogoravale.
Poljoprivreda i industrijska proizvodnja svedene su na pola predratne razine i nije bilo
brodova koji bi dovozili, ali ni odvozili robu. Ceste, eljeznice, luke i mostovi i dalje su bili
u istom derutnom, zanemarenom stanju, bremenitom odjecima okupacije.
Kao da sve to nije bilo dovoljno loe, teka je ljetna sua unitila urod. Dok su se ljudi
borili protiv pripadnika vlastitih obitelji, i priroda kao da se okrenula protiv sebe. Prizori
djece koja prose i kopaju po smeu u potrazi za hranom ponovno su postali uobiajeni.
Poslana je inozemna pomo, no polovica stanovnitva i dalje nije imala ni za osnovne
potreptine, ponajprije zahvaljujui korupciji u redovima dravnih slubi odgovornih za
raspodjelu.
Negdje u planinama, Dimitri, koji nekoliko tjedana nije vidio novine, doznao je da e se
odrati izbori. Grci su referendumom imali odluiti o tome treba li se Kralj vratiti.
Kako mogu obeati potene izbore kad je drava u kaosu?
Ovo je miljenje dijelila veina stanovnitva. Nered koji je prevladavao zemljom nije se
inio pogodnim za takav demokratski proces.
Izbori su provedeni, no oni koji su zastupali lijevu politiku orijentaciju suzdrali su se
i tako pokazali svoje nezadovoljstvo.
Meunarodni promatrai potvrdili su da su izbori bili slobodni i poteni. Dogodilo se
ono neizbjeno: pobijedila je tvrda desnica. U rujnu se potom odrao i plebiscit o pitanju
monarhije, a na njemu su pobjedu odnijeli monarhisti s uvjerljivih ezdeset osam posto
glasova.
Konstantinos Komninos bio je dvostruko ushien.
Dakle, ljudi su nam pokazali to ele. Dva puta. Postoji jedna stvar koju sada znamo
sa sigurnou - narod bi radije imao kralja nego komunistiku vladu u ovoj zemlji, rekao
je, jedva uspijevajui priguiti razdraganost u svojem glasu. Moda emo sad ponovno
uspjeti osoviti zemlju na noge.
Ljudi su izabrali! rekao je pompozno Grigoris Gourgouris, koji je te veeri bio na
primanju u Ulici Niki.

- 178 -

Mukarci su izabrali, mislila je Olga, pitajui se bi li ishod bio drugaiji da su ene

imale pravo glasa.
Prouavala je lica supruga za stolom oko sebe i pitala se jesu li i one dijelile njezine
misli. Sve su uglavnom nosile masku blage zainteresiranosti. Poput nje, i one su znale
kada trebaju kimati, a kad odreenim zvukom signalizirati razumijevanje i pomirljivost.
inile su to savreno uigrane, kao druge violine u orkestru. Olga i sve ene ovdje imale su
trostruku ulogu. Bile su supruge, majke i elegantne sjene.
Razgovor je i dalje tekao oko nje.
Sad smo konano u mogunosti napredovati, rekao je Gourgouris. Mislim da je ova
zemlja vidjela dovoljno borbe. Ali ne i dovoljno fine odjee!
Val smijeha prosuo se po prostoriji, ali onaj tko se smijao dok mu suze nisu potekle niz
salaste nabore na licu bio je sam Grigoris.
Rezultati izbora i referenduma konano su prisilili komunistike partije da donesu
odluku da je organizirana, oruana borba jedini nain pa su u listopadu 1946. najavili
formiranje Demokratske armije.
Vidi? rekao je Konstantinos bijesno se okomivi na Olgu. Komunisti se nee
zaustaviti dok ne preuzmu ovu zemlju. eli li da nama vladaju iz Moskve? to misli da
e se dogoditi tvrtkama poput moje? Uzet e ih drava, a mi emo izgubiti sve. Apsolutno
sve.
Ali sigurno ima ljudi koji ne ele da se Kralj vrati, rekla je Olga, znajui da njezin
mu to ionako nee htjeti sluati.
Nema vie sumnji tko su ti ljudi! vrisnuo je. Vie se ne moe pretvarati da su oni
liberalna ljevica, Olga! Oni su komunisti potpomognuti Sovjetima! Jesi li ti slijepa, pa to ne
vidi?
Iako je vritao na Olgu, sve to je ona vidjela bio je strah u njegovim oima. Ve se
toliko puta iskaljivao na njoj zbog njezine tobonje gluposti da je takvo ponaanje vie
uope nije pogaalo.
Neslubene vijesti koje su pristizale tog tjedna budile su dodatnu paniku otkrivajui da
rukovodstvo Demokratske armije kani koordinirati sve postojee gerilske trupe i da e
ujedinjenom kampanjom regrutirati nove lanove kako bi proirili svoje redove.
Komninos vie nije imao dvojbi. to se njega ticalo, svi koji su se borili protiv vlade bili
su pod crvenom zastavom. Njegov sin sada je provodio naloge komunistikih generala.
Gdje god je iao, inilo mu se da ga u stopu prati podsmijeh: Komninos... Komninist...
Komnunist... Te su mu se rugalice bez kraja i konca vrtjele u glavi, kesile mu se i aputale:
Komninos... Komnunos... Komnunist...
Ljudi su ga drugaije gledali, kao da mu govore iza lea, a kad se kasno nou vraao
kui, uo je mrmljanje prostitutki u svojem haustoru: Evo ga opet, ide Konstantinos
Komnunistos!
Te su ga halucinacije slijedile u krevet i progonile ga u snu. Iz noi u no budio se
natopljen znojem, zadihan kao progonjena ivotinja.
Jedanput ili dvaput Olga ga je iz susjedne sobe ula kako vriti u snu. Njegov strah
pomijean s gnjevom prema sinu zaposjedao ga je poput demona.
Kupci ga nisu gledali u oi, ili mu se barem tako inilo, a bio je uvjeren i da ga njegovi
zaposlenici skriveke saaljivo gledaju. Zamisli, zamiljao ih je kako apuu:
komunist! Osjeao se obiljeenim, prezrenim i izruganim.
Ako je kanio ikad vie vratiti miran san, neto je morao poduzeti.
Posljednjih nekoliko godina nije imao ni elje ni sredstava da pronae Dimitrija. Sad je
imao oboje. Organizacijske promjene koje su komunisti proveli u vojsci ile su mu na ruku,

- 179 -

omoguujui mu da lake locira sina. U svojem je uredu u sreditu grada sjeo za stol kako
bi napisao dva pisma. Prvo je bilo za njegova sina.
Uvodni su se reci doimali alosnima i suzdranima, zasieni opetovanim
spominjanjem njegova razoaranja.
Dragi Dimitri,
kao to zna, odluke koje si donio u svojem kratkom ivotu bile su mi katalog
razoaranja. Gorko si me razoarao svojim izborom karijere i politikom
orijentacijom za vrijeme studija. Najvie od svega, razoarao si me odlukom da se
bori na strani pokreta otpora tijekom okupacije.
Posljednjih deset godina, svaki tvoj korak bio mi je izvor dubokog uasa i
sramote.
Svaka od tih pogreaka mogla je biti stavljena po strani da si pokazao malo
razuma kad je obnovljena naa vlada i kad nam se vratio na Kralj. Ali znam da se
sad bori s komunistima. Dio si pokreta koji eli unititi sve individualne slobode
koje je obitelj Komninos oduvijek predstavljala.
Ton drugog dijela pisma promijenjen je u ton zlobne, gorke agresije. Bila su to
trabunjanja ovjeka koji je bio napola lud i uo glasove, no dok je pisao, srce mu je bilo
hladno kao led, a njegove namjere precizno odvagane, kako je i za oekivati od ovjeka
koji je stekao bogatstvo raunajui, do u milimetar, zaradu na smotuljku svile.
Sramota koju si donio naem imenu vie se ne moe tolerirati. Svakog se dana
nadam da u uti vijest o tvojoj smrti, i svaki novi dan donosi sve vie razoaranja.
ak me ni sad ne prestaje iznevjeravati. Drim da si kukavica, a ne ovjek koji je
spreman riskirati ivot za ono u to vjeruje. Uinio sam sve to sam mogao da
prikrijem tvoj zloin politike pripadnosti od svih ljudi koje poznajem, no vie to ne
mogu kontrolirati.
to se mene tie, za ovu si obitelj mrtav. Tvoja e majka u roku od nekoliko dana
biti obavijetena da si ubijen. U dogledno ete vrijeme biti temeljito poraeni, u to
sam siguran, ali u meuvremenu bih ti savjetovao da ode u Albaniju ili Jugoslaviju,
gdje e te s veseljem doekati tvoji kolege komunisti. To je najbolje to moe
napraviti za dostojanstvo obiteljskog imena. Nikada ponavljam nikada se
nemoj vratiti u Solun.
Nekomu e platiti da obavi diskretnu istragu i pronae mu sina, a zatim e mu
dostaviti pismo. Procijenio je da mu za to nee trebati vie od dva tjedna. Gotovo i prije
nego to se osuila tinta, ve je pronaao ovjeka za taj zadatak i pismo je bilo na putu.
Drugo je pismo samo skicirao. Netko e ga kopirati i uiniti ga vjerodostojnim u
svakom detalju, od adrese primatelja do potanskog iga. Ljudi koji su mu u tome mogli
pomoi nije nedostajalo. Krivotvoritelji su u ranim 1940-ima radili kao na traci, zaraujui
astronomske svote za izradu lanih osobnih iskaznica. idovi koji su pokuavali izbjei
geto davali su gotovo sve to svi imali za uvjerljiv lani identitet. Vjeti krivotvoritelji
prihvaali su isplatu samo u zlatu, a kad je ostatak zemlje zbog hiperinflacije doveden do
ruba bankrota, mnogi od njih imali su vie novca nego to su ga mogli potroiti.
Dok su ostali nemono gledali kako njihova tednja nestaje, krivotvoritelji su koristili
nove prilike. Novanice su se smjenjivale tako brzo da se ljudi nisu stigli ni upoznati s
novim denominalizacijama prije nego to su bile zamijenjene novom serijom, a to je

- 180 -

podrazumijevalo da se dobra kopija mogla lako podvaliti. Krivotvoritelji su bili pravi

umjetnici, a neki od njih bili su sada jo bogatiji od samog Komninosa. Otiao je k
najboljemu od njih.
Komninos je dopustio da proe nekoliko dana prije nego to je isporueno njegovo
drugo pismo. Ujutro je izaao iz kue znajui da e, kad se u veernjim satima vrati kui,
Olga biti u alosti.
Olga je bila u salonu kad je Pavlina donijela pismo na malom srebrnom pladnju. Bilo je
jedanaest sati. Nita se dobro ne dogaa u utorak, kroz pla je govorila prije. Utorak se
smatrao nesretnim danom otkako su Turci zaposjeli Carigrad gotovo petsto godina prije.
Olga je uzela pismo s pladnja i buljila u nj. Bio je to slubeni dopis s peatom na
poleini omotnice. Korespondencija ovakvog tipa nikad nije nosila dobre vijesti.
Trenutak je razmiljala treba li ekati da se njezin suprug vrati, ali odbacila je tu ideju.
Ovo se pismo tie njezina sina. Njezina sina. Njezina dragog Dimitrija.
Pavlina je gledala svoju gospodaricu sa strepnjom. Ve je pokuala dokuiti sadraj
omotnice dignuvi je do svjetiljke na hodniku, no debljina omotnice uvala je tajnu. Dok je
gledala Olgu kako zavlai prst pod peat, izvlai presavijeni list papira i ita nekoliko
redaka ispisanih na njemu.
Dignula je zatim pogled prema Pavlini. U oima joj je bila neopisiva tuga.
Mrtav je, rekla je.
Tijelo su joj tresli jecaji.
Pavlina sjedne pokraj nje i stane ridati za djeakom kojeg je dopratila na svijet. Iako je
mogunost da je mrtav uvijek bila tu, ova definitivna potvrda bila je straan udarac.
Pavlina nikad nije ni slutila da e njezine molitve za Dimitrijevu zatitu biti tako grubo
zanemarene od svetaca.
U meuvremenu, Dimitri je u planinama ekao zapovijed za novu akciju. Odmah je
prepoznao oev rukopis i osjetio kako mu eludac stee vor stare mrnje. Sadraj pisma
ga je sledio. Sudei po datumu kad je pismo napisano, procijenio je da je njegova majka
dosad ve obavijetena o njegovoj smrti. Pomisao na to da je otac spreman podvrgnuti je
tako stranoj agoniji izazvala je u njemu nevjerojatnu muninu.
Olga se povukla u svoju zamraenu sobu, a Pavlina je uzela pismo i odnijela ga u
salon. Priekala je da ga njezin poslodavac proita, a potom su se zajedno vratili kui.
Komninos ju je upitao kako je njegova supruga podnijela vijesti. Uinio je to uspjeno se
prikazujui utuenim jer je znao koliko je vano da mu predstava bude uvjerljiva. I
njegova supruga i njihova domaica bile su potpuno svjesne toga koliko je bio ljut na sina,
pa je njegova tuga trebala izgledati suzdrano i uiniti ga dostojanstvenim.
Konstantinos Komninos otiao je k supruzi u sobu i stao na vratima.
Olga... rekao je.
Njegova je ena leala potpuno odjevena na krevetu i nije se ni pomaknula.
Olga... ponovio je, pribliavajui se krevetu.
Primaknuvi joj se blie, vidio je da su joj oi otvorene.
Odlazi, rekla je tiho. Molim te, otii.
Nije mogla podnijeti njegovu blizinu. On je rado otiao.
Sljedeih nekoliko dana Pavlina je dolazila i odlazila s pladnjevima punim hrane, no
nije uspjela nagovoriti Olgu da jede. I ona je bila u tuzi, no potreba da se brine o
gospodarici inila ju je zaposlenom.

- 181 -

Dan prije nego to je bilo tko drugi uo vijest, Komninos je poslao poruku
Gourgourisu.
Katerina je radila i nou i danju ne bi li na vrijeme dovrila jednu vjenanicu. Bila joj je
izvezla ukrasni rub i perlicama izvezla trup, no haljina je i dalje zahtijevala najmanje
tjedan dana intenzivnog rada. Bez obzira na to, njezin joj je poslodavac rekao da ostavi taj
posao i ode posjetiti kyriju Komninos. Uzalud se bunila.
Mora odmah krenuti, naputio ju je Gourgouris. Netko e umjesto tebe dovriti
vjenanicu. Ako kupac vaan kao kyrios Komninos treba novu odjeu za svoju suprugu,
neemo ga pustiti da eka.
Katerina nije bila u poloaju da raspravlja, iako je znala da e nevjesta biti tjeskobno
zabrinuta to joj haljina jo nije gotova, a znala je i da je nemogue da koja druga krojaica
dovri posao na odgovarajui nain. Haljina e biti asimetrina. Obino bi joj bilo
doputeno da zavri jedan projekt prije nego to pone sljedei, ali Katerina sad nije imala
izbora. Odluila je da e se poslije vratiti u radnju i ivati cijelu no bude li trebalo.
Na trenutak je mlada krojaica stajala u mjestu, kolebajui se i dalje smije li napustiti
radnju. Osjeala je nelagodu pred prodornim Gourgourisovim pogledom i shvatila je da
on ima jo neto za rei.
Pripremio sam ovih nekoliko uzoraka za nju, pa je moda moe pitati koji joj najbolje
odgovara.
Drao je u ruci komadie est tkanina. Sve su bile crne, razliitih vrsta tkanja, u
rasponu od vune i baruna do krepa i fine svile.
Primijetio je da se izraz Katerinina lica mijenja.
Ah. Vidim da nisi ula. Izgubili su sina.
Katerina se ugrizla za donju usnu da zaustavi drhtanje i uzela uzorke materijala to ih
joj je pruio.
Krenut u odmah, proaptala je, gotovo neujno.
Iako je imala osjeaj da e joj koljena popustiti. Katerina je uspjela izai iz radnje na
ulicu prije nego to je jecaj provalio iz nje i gotovo je poderao na dva dijela. Naslonjena na
zid zgrade plakala je bez srama, a ljudi pokraj nje urili su se kao da je nevidljiva.
Dimitri je mrtav. Stenjala je pokuavajui uhvatiti dah izmeu jecaja. Deset godina ili
moda dvadeset minula poslije, uspjela se sabrati. ekao ju je posao. Otii e vidjeti dvije
osobe koje su osjeale utjecaj tog gubitka koliko i ona sama. Polako je poela hodati prema
moru.
Pavlina je brzo otvorila vrata. Izgledala je kao da je primila udarac u oba oka. Oi su joj
bile toliko nateene od plaa da je jedva gledala.
Katerina je zakoraila unutra.
Kako je kyria Komninos?
Pavlina je odmahnula glavom. Uasno. Apsolutno uasno.
Dvije su ene otile u kuhinju i ondje razgovarale neko vrijeme. Prvo je plakala jedna, a
zatim druga. Njihova je tuga jo bila svjea i gladna. Valovi tuge zapljusnuli bi svaku od
njih nasumce, bez upozorenja.
Kyria Komninos nije jela dva dana, rekla je Pavlina, ustajui da pripremi pladanj za
svoju gospodaricu.
Zato ne poe sa mnom? Moda je ti moe nagovoriti da togod pojede.
Dvije su se ene zajedno penjale stubama, a otkucaji zlatnog klatna na golemu oslikanu
satu drali su ritam njihovim koracima.
Priekaj ovdje trenutak, rekla joj je Pavlina.

- 182 -

U spavaoj sobi razmaknula je zastore nekoliko milimetara da pusti unutra danje

svjetlo.
Olga je leala na krevetu potpuno odjevena, izgledajui kao pokojnica ije je tijelo
izloeno na odru.
Katerina je ovdje, mogu li je uvesti? upitala je, odlaui pladanj na stoli. Kyrios
Komninos zamolio ju je da doe.
Olga sjedne. Zato? upitala je.
Da razmislite o crnini, odgovorila je Pavlina.
Oh, da, rekla je Olga, kao da je zaboravila dogaaje posljednjih nekoliko dana.
Crnina.
Katerina je ula u sobu. Uspjela je promrmljati samo jednu rije: Suut... i sljedeih
sat vremena tiho je biljeila mjere i skicirala kroj u malu biljenicu. Nije bilo razgovora koji
su u ovoj situaciji bili primjereni.
Uskoro je postalo opepoznato da je Konininosov sin umro u borbi protiv komunista u
planinama. Nekoliko Konstantinosovih poznanika izgubilo je sinove na slian nain i
mnogi su mu od njih poslali svoju najiskreniju suut, zamiljajui bogatog poduzetnika
shrvanoga tugom, a ne osloboenoga velikim olakanjem. Ubrzo je nastavio voditi tvrtku
kao i obino, priskrbljujui si ugled hrabroga i neslomljivog ovjeka.
Katerina je sljedeih nekoliko tjedana dolazila na probe Olginih novih haljina. Crna je
boja Olgi davala barem deset godina vie: kad se pogledala u zrcalo, ondje je stajala tuna
starija ena.
Kad je jednog poslijepodneva Katerina odlazila, Pavlina joj je neto utisnula u dlan.
Bila je to mala fotografija.
Nee ni primijetiti da je nema, rekla je. Nala sam je u kutiji s nekoliko drugih, istih
takvih.
Katerina nije mogla svrnuti pogled s Dimitrijeve slike. Bila je snimljena na njegov prvi
dan na fakultetu. Gledajui je, Katerina je podjednako osjetila i sreu i tugu.
Hvala ti, Pavlina, rekla je. Mnogo ti hvala. Cijenim ovo.
Kako je izlazila iz tamne pilje svoje tuge, Olga je poela primjeivati da Katerina vie
ne nosi onaj svoj sunani osmijeh koji je neko bio osebujna karakteristika mlade krojaice.
Nosila je osmijeh kao svjetlo koje je isijavalo iz nje kamo god ila. Sad su ga zamijenile
tamne sjene ispod oiju. Olga je poela shvaati da mlada ena nosi vlastitu duboku tugu.

- 183 -

Dvadeset peto poglavlje

Sljedeih nekoliko mjeseci Katerina je bila kao mjesear. Stvari je obavljala automatski,
na isti nain, iz dana u dan, stalno uronjena u tugu. Eugenia je inila sve to je mogla da joj
pomogne preivjeti ove teke mjesece, no znala je da samo vrijeme istinski moe rasvijetliti
njezinu tamu.
Ostale djevojke u radnji primijetile su njezinu povuenost i odustale od pokuaja da je
izvuku iz tog udnog raspoloenja. Katerina je bila gotovo nijema, ne smaui snagu za
razgovor bilo koje vrste.
Jedino to se nije promijenilo bio je sjaj i kvaliteta njezina rada. Radila je brzo i
besprijekorno kao i uvijek, jer rad je bio jedina aktivnost koja ju je dovoljno okupirala i
uvala je podalje od opsesije svojim gubitkom.
Gourgouris ju je nastavio izdvajati. Jednog dana prigovarao joj je da ne radi dovoljno
brzo. Drugi dan predbacio joj je da nije dovoljno originalna. Treeg se pak alio da radi
previe kao stroj. Svaki njegov komentar bio je neopravdan i nekako blesav, no ostale se
ene nisu alile na efova zanovijetanja upuena na raun Katerinina rada. Bio je to
dobrodoao odmor od sluanja njegovih kritika ija su meta bile one.
Osim ovoga, Gourgouris je Katerinu redovito pozivao u svoj ured. Iako je svaki put
bila na kunji da se odupre, Katerina je znala da mu ne smije odgovoriti. Takvim
ponaanjem mogla bi si priskrbiti trenutani otkaz.
Pokuat u to ispraviti, kyriose Gourgourisu, rekla bi, ili: Vidjet u da li se to
poboljati.
Kasno jednog poslijepodneva, Gourgouris je poslao svojega slubenika po nju.
Doekao ju je za svojim stolom, obavijen oblakom dima, no kad je ula u ured, ugasio je
cigaretu u pepeljari.
Sjedni, rekao je smijeei joj se. Njegove su oi, sitne poput ribiza, nestajale u njegovu
mesnatom licu.
Jedna od djevojaka prologa je tjedna dobila otkaz, a kako je gospodarska klima
ponovno bila prilino nestabilna, postojale su velike anse da bez posla ostane jo
djevojaka.
Razmiljao sam, rekao je.
Katerina se pripremila za ono to je oekivala da e sljedee rei. Bila je sigurna da e je
obavijestiti da je dobila otkaz. Dok je sjedala, ve je razmiljala kamo e se djenuti u
potragu za novim poslom.
elio bih da bude moja ena.
Katerinina su se usta otvorila i zatvorila nekoliko puta, ali iz njih nije izalo nita. Tu je
reakciju Gourgouris pogreno zamijenio za oduevljenje, umjesto za ok.
Mislim da znam odgovor, rekao je, cerekom otkrivajui svoje umrljane zube.
Uslijedio je trenutak paraliziranosti, a nakon toga elje za bijegom. Bez isprike ili
objanjenja, Katerina je ustala.
Vidimo se sutra ujutro, moja draga, rekao je Gourgouris sa samozadovoljnim
osmijehom na licu. Do tada e ve doi k sebi.
Dok su joj te rijei odzvanjale u uima, napustila je sobu i pobjegla kui.

- 184 -

Eugenijina reakcija bilo je iznenaenje. Nakon to je ve desetljeima bila sama, bez

mua, u tome je vidjela veliku priliku.
Nisi vie djevojica, Katerina! Ne moe odbiti takav prijedlog! Ne uda li se sad,
mogla bi zauvijek ostati usidjelica, nagovarala ju je. A on je bogat!
Iako e joj Katerina strano nedostajati, Eugenia je osjeala da ovu ponudu ne bi smjela
odbiti. Omjer mukaraca i ena u Solunu jo je uvijek bio vrlo neuravnoteen. Bilo je vie
udovica i neudanih ena nego ikad prije i zastraivala ju je mogunost da bi Katerina
mogla protratiti priliku da stekne takvu sigurnost. Njezine dvije keri, iako u braku i s
djecom, bile su prisiljene raditi u tvornicama duhana ne bi li nekako spojile kraj s krajem.
Posao je bio teak i nezahvalan, a da im se ukazala srea koja je sad zadesila Katerinu,
njihovi bi ivoti bili toliko drugaiji.
Bit e zbrinuta do kraja ivota! uzviknula je Eugenia.
Katerina je mirno sjedila i ekala da se smiri.
Ali ja sam i sad zbrinuta, rekla je.
Pa, ako ga odbije, ostat e ak i bez posla, rekla je bez uvijanja. Nee mu biti drago
uti ,ne, zapamti ove rijei.
Ali, ja ga ne volim, rekla je Katerina, a nakon stanke dodala: Voljela sam Dimitrija.
S ovim nesvjesnim priznanjem pustila je da je smlave suze.
To je beznadno. Ne mogu prestati misliti na njega. to da uinim?
Eugenia nije imala odgovor na to, no kasnije te veeri ponovno su razgovarale.
U prolosti se sklapalo puno dogovorenih brakova, objasnila je Eugenia. Puno ih se
sklapalo i u naem selu, kad bi jedna obitelj eljela biti povezana s drugom. Moda e s
vremenom zavoljeti kyriosa Gourgourisa.
Ali to ako ga ne zavolim?
Prema Eugenijinu miljenju, nedostatak ljubavi nije bio nikakva prepreka. Brakovi u
selima esto su funkcionirali sasvim dobro i bez ljubavi.
Razgovarale su do kasno u no, ali u pono, kad je otila u krevet, Katerina je znala da
svojem efu nee moi dati odgovor.
Ujutro je odmah hrabro pokucala na vrata njegova ureda. Do tad je ve pripremila
tono ono to mu je imala rei.
Hvala vam mnogo na vaem prijedlogu, kyriose Gourgourisu. Jako sam polaskana, ali
trebam malo vie vremena da razmislim. Moram razmotriti jesam li ja prava osoba da
postanem vaa ena. Nadam se da ete mi dati jo tjedan dana da sve uzmem u obzir.
Gotovo da se naklonila prije nego to je izala iz prostorije. Gourgouris joj se
nasmijeio, kao da je oaran njezinim blesavim izlaganjem.
Kad je ula u radnju, Katerina je zatekla druge ene kako apu. inilo se da je nekako
procurila vijest o tome da je njihov poslodavac zaprosio Katerinu. Nijedna je nije izravno
pitala, no iz njihovih je pogleda znala da je ba ona predmet njihovih traeva i osjetila je
kako joj je lice zalilo jarko crvenilo.
Sutradan je Gourgouris poeo svoju kampanju osvajanja Katerine. Svake bi veeri
pronala mali dar ubaen u njezinu torbu ili dep: komadi svile, neto ipke, a jednom
ak i ve saivene gaice. esto je tu bila i napomena: -Ovo je samo da zaviri u bogatstvo
koje te eka. Iz njegove perspektive, nijedna ena nije bila u stanju odoljeti takvoj tehnici
zavoenja. Mekoa svile, hladnoa krepa i senzualnost ipke, mislio je u sebi dok je
kriomice ubacivao paketie u Katerininu torbu ili ih stavljao u dep njezina kaputa koji je
visio u garderobi. Moram to upotrijebiti u novoj reklami.
Pozivi u njegov ured i omalovaavanje njezina rada odmah su prestali, to je za nju bilo
olakanje ali zbog darova je osjeala blagu muninu. Vrijeme je prolazilo i sad je ostalo

- 185 -

samo pet dana do trenutka kad mu je imala dati svoj odgovor. Eugenijino je miljenje
znala, no to nije bilo ono koje je htjela uti.
Idueg dana trebala je kyriji Komninos dostaviti haljinu za korotu. Zahladnjelo je i sad
joj je trebala ona pamuna.
Kad je otvorila vrata, Pavlini je bilo jasno da se Katerini neto dogodilo. Bila se nadala
da je mlada ena poela prebolijevati Dimitrijevu smrt...
se dogodilo? uzviknula je. Ima vee podonjake nego ikad!
Katerina nije spavala dvije noi i koa ispod oiju izgledala joj je kao prekrivena
modricama.
Doi! Ui! pozvala ju je Pavlina. Ui i sve mi ispriaj.
Za kuhinjskim je stolom Katerina rekla Pavlini za prosidbu.
Ali to da uinim? upitala je.
Pa, mene bolje nemoj pitati, ispalila je Pavlina. Ja sam voljela ovjeka za kojega sam
se udala od trenutka kad sam ga prvi put vidjela. I to se nije promijenilo sve do dana kad
je umro. Zapravo, potrajalo je mnogo dulje.
Pa kako uope mogu razmiljati o udaji kad volim nekoga drugog? upitala je, oiju
ispunjenih suzama. ak i ako je on samo sjeanje.
To je drugaije, Katerina, rekla je Pavlina. Ja sam bila u svojim etrdesetima kad je
Giorgos umro. Upoznali smo se kad sam imala petnaest i otad smo bili zajedno dvadeset
pet godina. Bila sam sretna, ali ti mora misliti na budunost.
Ove su rijei trebale biti blage, ali zvuale su otro. Budunost. Bio je to krajolik u
kojemu nema ljubavi.
I nee proi dugo, a ve e imati trideset...
Mislim da znam to mi je initi, rekla je Katerina nakon nekoliko trenutaka
razmiljanja, no pitanje je mogu li se natjerati da to uinim.
inilo se pogrenim to je njezina pamuna maramica bila natopljena suzama jada, a ne
suzama radosnicama. Brana ponuda trebala je biti cilj svake ene.
Katerina je pozvana na kat kod Olge. Zajedno su otile u njezinu garderobu da odjene
haljinu. Obino su razgovarale o detaljima koje je Katerina uila u odjeu, a Olga bi pitala
kako je Eugenia. No danas je mladu enu zateklo iznenaenje.
Katerina, mogu li te neto pitati? rekla je Olga.
Krojaica podigne pogled. Kleala je na podu i pribadaama hvatala porub.
Naravno, odgovorila je.
Moj suprug neto mi je spomenuo jutros. Rekao je da se udaje za kyriosa
Gourgourisa. Je li to istina?
Katerina je bila osupnuta. Taj joj je trenutak bio jednako okantan kao i onaj kad je
Gourgouris istupio sa svojim prijedlogom.
Ja. . . Ja. . . To je...
Jako mi je ao, rekla je Olga brzo. Vjerojatno sam prebrzo zakljuila. Kyrios
Komninos rekao mi je samo da se Grigoris Gourgouris eni svojom najboljom krojaicom.
Barem je tako on uo. Ja sam samo pretpostavila da je rije o tebi.
Katerina se usredotoila na ono to je radila. Sad je ustima pridravala pribadau i to
joj je dalo izgovor da ne govori. Toliko je puta Katerina htjela priznati Olgi svoje osjeaje
za njezina sina, no nikad se nije inilo prikladnim. Sada se inilo manje prikladnim nego
ikad.
Pavlina je ula u sobu s ajem za obje. Katerina je uvijek radila obrube na licu mjesta i
uvijek bi izglaala haljinu prije nego to bi otila, a cijeli taj proces trajao bi sat ili dva.

- 186 -

Tako mi je neugodno, objasnila je Olga Pavlini. ula sam da se Grigoris Gourgouris

eni svojom najboljom krojaicom, pa sam pretpostavila da to mora biti Katerina!
Nepoznati zvuk Olgina smijeha odjeknuo je poput zvona.
Pavlina i Katerina razmijenile su poglede, a zatim je djevojka briznula u pla.
Olga je bila zbunjena. Pavlina joj je objasnila da je Katerina doista primila branu
ponudu, ali je jo nije prihvatila.
I to e napraviti? upitala ju je Olga izravno. ini se da te to ne ini radosnom,
draga.
Ne volim ga, rekla je Katerina.
Rekla sam joj da bi se, ak i ako se sad tako osjea, stvari mogle promijeniti nakon to
se uda. Mnogi brakovi ponu s malo nesigurnosti.
Moda je Pavlina u pravu, rekla je Olga gledajui milo Katerinu.
Katerina je znala da Olga ne voli svojeg mua. Moda je njezin brak bio suprotan
Pavlininome. Pitala se je li Olga ikad voljela Konstantinosa Komninosa i je li se onda
poslije odljubila od njega. Moda trei, idealni brak, u kojemu se ljudi vole i nastave se
voljeti uope ne postoji. Kako bi mogla rei Olgi da je jo uvijek zaljubljena u mrtvog
ovjeka? I da je taj mrtvi ovjek njezin sin?
Pa, to vi mislite da trebam uiniti? preklinjala ju je Katerina, oajna. Olga e imati
posljednju rije.
Moe priekati ljubav, odgovorila je Olga sjetno, ali uvijek postoji rizik da ona
nikad nee doi.
Udruena mudrost triju ena kojima je najvie stalo do nje gurnula ju je prema onome
to je bilo neizbjeno.
Malo vjenanje odrano je mjesec dana poslije. inilo se da Grigoris Gourgouris nema
rodbine osim neaka, a jedini ostali gosti bili su Eugenia, Sofia, Maria, Pavlina, dvije
djevojke iz sobe za zavrne radove, direktor poslovanja u Veriji i Konstantinos Komninos.
Katerina je pisala majci, pozvavi je na vjenanje. Zenia joj je odgovorila estitkom, no
bila je bolesna i ne bi imala dovoljno snage za putovanje do Soluna.
Svi su se divili mladenkinoj jednostavnoj vjenanici, ali ona je znala da je u nju uloila
manje ljubavi i truda nego u stotine drugih koje je saila. Aktualna moda ravnih krojeva
pomogla je prikriti njezin nedostatak oblina, a zbog vijenca od svjeih rainih pupoljaka
na kratko odrezanoj kosi mogla je proi za petnaestogodinjakinju.
Nakon sveanosti veera je odrana u privatnoj dvorani u hotelu Hermes Palace, u
kojemu su se mladoenja i Konstantinos Komninos osjeali kao kod kue, ali ostali gosti
nisu se ondje uklapali. Kua obitelji Komninos bila je najluksuznije mjesto koje je Katerina
ikad posjetila, ali hotel je upotrebu mramora, pozlaenih dijelova i tukatura doveo na
novu razinu. Sve je u njemu bilo pretjerano, od koliine srebrnog pribora za jelo na stolu,
do cvjetnog aranmana koji je bio tako golem da je blokirao Katerinin pogled na veinu
gostiju. Rascvjetale grane jasmina stremile su uvis iz amfore koja je bila dovoljno velika da
popuni dvorite njezine kue.
Pred svakim mjestom za stolom bio je red aa poredanih poput cijevi orgulja, od kojih
je veina bila puna do ruba. Iako je otpila samo po gutljaj iz svake od njih, alkohol joj je
udario u glavu i kad su se poslije sa svima oprostili, Katerina se pomalo nestabilno popela
stubitem. Ona i njezin novi mu ostat e ondje te noi.
Od njihova prvog poljupca u prvoj branoj noi gotovo se onesvijestila od odvratnosti.
Grigorisov je dah vonjao po ustajalom nikotinu, a na usnama nekoga tko nikad nije
popuio nijednu cigaretu, gorko-kiseli okus njegova jezika natopljena duhanom gotovo ju
je natjerao da zatetura. Nakon to su se poljubili, morala se suoiti s jo jednim iskuenjem.

- 187 -

Katerina je vidjela Gourgourisove noge jedanput kad je pozvana u njegov ured da mu

porubi nove hlae, tako da dlakavost njegova tijela nije bila iznenaenje, no golemo tijelo
tog mukarca, sad kad na sebi nije imao odjeu, bilo je okantnije nego to je ikada mogla
zamisliti.
Kad je raskopao koulju, salo se izlilo. Na trenutak je teklo prema bedrima, a onda je
zastalo njiui se kao neovisno bie. Povrina njegova golemog trbuha bila je proarana
venama koje su se granale poput ua rijeke, a sad je vidjela i da su njegove ovjeene grudi
dvaput vee od njezinih.
U meuvremenu se i Katerina skinula i shvatila da je njezin novi suprug prouava.
Posegnuo je rukom prema njezinu oiljku, no brzo je povukao ruku, oito zgaen. Njezina
navika da nosi duge rukave i zimi i ljeti sprijeila ga je da ranije vidi njezinu unakaenu
ruku i sad mu je bila uasno iznenaenje.
Alkohol u njoj umrtvio je strah od onoga to e se sljedee dogoditi, no i dalje je bila
uvjerena da e umrijeti od guenja pod teinom njegova golemoga, debelog tijela. Ono to
je htio brzo je postignuto, a zatim su, bez daljnjeg razgovora, bili na suprotnim stranama
golema kreveta. Katerina je leala i prouavala nepoznate siluete svjetiljke i namjetaja
prije nego to je pala u dug, dubok san. U glatkim lanenim plahtama i na punanom
jastuku od paperja, na golemom je krevetu osjeala nenadmaivu udobnost.
Sljedei je dan oznaio pravi uvod u njezin novi ivot. Ve je bila spakirala svoje stvari
u Ulici Irini, a kombi je poslan da ih pokupi i donese u Gourgourisov dom u zapadnom
dijelu grada. Bila je to nova i prilino beskarakterna kua u Ulici Sokratous. Kupio ju je
dvije godine prije, u isto vrijeme kad je preuzeo radnju obitelji Moreno. Kua je bila
okrenuta prema sjeveru, s malim prozorima i tekim zastorima. U kui je vei dio dana
tjilo polumrano. Otkrila je da njezin suprug opsesivno pazio da svjetlo ne dopre do
namjetaja.
Tako je mnogo bolje za presvlake, zapjevao je. Ne dopustite da vaem namjetaju
brzo doe kraj, Gourgouris eli da dugo zadri sjaj! bila je to jedna od njegovih
rimovanih fraza na koje e se uskoro morati naviknuti.
Tijekom sljedeih nekoliko mjeseci Katerina je shvatila da mu nita nije drae od
smiljanja blesavih pjesmica. Kad bi smislio kakvu stihovanu s ritmom koji mu se sviao,
beskrajno bi je ponavljao, obino je pratei s osmijehom na licu, kao da oekuje da mu
ivahno zapljee. Svakog je tjedna prouavao reklame na naslovnicama novina, a veinu
veeri osmiljavao je vlastite pamtljive slogane.
Nemoj biti uvela mimoza, budi Gourgourisova modna glamuroza!
Prvog dana to ga je provela kao gospodarica kue, Katerina je shvatila da Gourgouris
oekuje da stalno bude kod kue.
Mislim da bi trebala provesti nekoliko dana ovdje dok se ne prilagodi, rekao je. A
onda emo razmiljati o tome treba li se vratiti u radnju. Moda samo na pola radnog
vremena?
Njoj nije ni palo na pamet da prestane raditi. Bila je oajna. Iako su je druge ene u
radnji poele drugaije gledati kad su doznale da e se udati za Gourgourisa, eznula je da
se vrati na svoje mjesto u sobi za zavrne radove.
Tog je jutra istraivala svoju novu okolinu. U prizemlju su bile dvije velike sobe,
kuhinja i blagovaonica. Jedna od soba bila je primaa, druga je bila radna. Potonjom su
dominirali veliki pisai stol i police za knjige na kojoj su bila abecednim redom posloena
djela antikih filozofa. Paljivo je s police dohvatila jednu knjigu, a kad ju je otvorila,
krutost stranica rekla joj je da je Gourgouris nikad nije proitao. Jedna je knjiga bila
izdvojena. Na koricama je bio njemaki naslov: Also sprach Zarathustra.

- 188 -

Nije mogla odoljeti da je ne otvori. Znala je da je njezin suprug znao neto njemakoga
te se znao sporazumjeti na njemu, ali vjerojatno ga nije znao dobro itati. Na prvoj je
stranici bila posveta: Fr Grigoris Gourgouris. Vielen Dank, Hans Schmidt. 14/6/43.
Odmah je ustro zatvorila knjigu. Ovo je bilo dovoljno da shvati da je Gourgouris imao
Nijemce meu svojim prijateljima. Knjigu je na policu vratila s odvratnou, odluivi
zaboraviti da ju je ikad vidjela.
Svaka je soba imala jednaki linoleum tamnije be boje, kremaste tapete Anaglypta na
zidovima, a vrata, letvice, okviri slika i prozori, kao i rebrenice (uvijek zatvorene), redom
su bile obojene u stadardnu tamnosmeu.
Na podu je bilo nekoliko sagova, a na zidovima u svakoj sobi po dvije slike s motivima
pejzaa. Namjetaj je uglavnom bio nov, a dio je izgledao kao da nikad nije koriten. Jedai
stol u blagovaonici, okruen s osam stolaca i ukraen svijenjacima na sredini, nije imao ni
najmanju ogrebotinu, a i staklena vitrina bila je prazna. Na vrhu je bila velika kristalna
vaza, no u njoj nije bilo cvijea.
Katerina je poela raspakiravati nekoliko svojih stvari. Ikonu koju joj je Eugenia
poklonila kao vjenani dar stavila je na praznu policu u dnevnoj sobi. Izgledala je
osamljeno i neskladno u ovoj beskarakternoj kui. Odluila je da Eugenijinu fotografiju
nee staviti na komodu. Kao ni dragocjenu sliku Dimitrija. uvat e ih u kutijici, gurnutoj
duboko na dno njezina ormara.
Kuhinja je bila dobro opremljena: bio je ondje potpuno novi tednjak, a kad je zavirila u
kuhinjske ormarie, vidjela je u njima nagomilane aluminijske lonce i tave. Bili su skroz
drugaiji od onih u Ulici Irini.
Rolete su svjetlo besprijekorno uinkovito drale izvan kue, ali takoer su zadravale
zrak u njoj pa je svaki od tih mranih interijera bio zasien istim zaguujuim mirisom
praine i vlage.
Katerina je htjela irom rastvoriti sve prozore i vrata i u vaze staviti svjee cvijee, ali
pretpostavljala je da u kui mora biti ovako, jer njezin je suprug elio da tako bude.
Kua je trebala odisati luksuzom, ali njoj se inilo da je ona samo loe iskoriten
prostor, prevelik za dvoje ljudi. arenilo prostiraa, deka i vezenih jastuka koji su
ispunjavali njezinu staru kuu inilo se svjetlosnim godinama daleko.
Na katu, u velikoj spavaoj sobi dola je do golemog praznog ormara i ovjesila u nj
nekoliko haljina. S obzirom na njezino zanimanje, nije imala mnogo odjee i suprug joj je
ve rekao da eli da se iduih nekoliko mjeseci posveti ivanju odjee za sebe.
Moja mala djevojica mora izgledati lijepo! rekao je ujutro, tapui je po stranjici.
Mora napraviti nekoliko stvari za sebe. ivai stroj ima, zar ne?
Singerica koju joj je Konstantinos Komninos dao prije nekoliko godina stigla je juer iz
Ulice Irini i sad je bila na podu blagovaonice.
Te veeri Gourgouris je kui donio nekoliko materijala raznih uzoraka: blijedoruiaste
kockice, granice crvenih rua na utoj podlozi, prugice zelene boje mente. Nita od toga
nije bilo po njezinu ukusu, ali pretpostavljala je da je to dio novog posla: odijevati se
kako je elio njezin suprug.
Spremaici je, inilo se, reeno da vie nee morati kuhati. I dalje je dolazila jedanput
na dan, obrisati prainu i ispolirati ve sjajne povrine, ali Gourgouris je htio da za njega
kuha njegova ena. Sa strahom se Katerina poela koristiti kuharicom to joj ju je Eugenia
kupila za vjenanje. Prije je radila samo prema receptima koji su se prosljeivali usmenim
putem, mijenjajui ih prema vlastitom ukusu, podeavajui koliine bilja i zaina. Bilo joj je
udno pokuavati slijediti pisani recept.

- 189 -

Svakog je poslijepodneva odlazila u etnju, esto posjeujui Eugeniju, koja je od kraja

rata tkala kod kue. Katkad bi Eugenia dola u Ulicu Sokratous, iako joj je jedanput
izletjelo da se jei od te velike, tmurne kue.
I ja se jeim, rekla je Katerina i uzdahnula, ali ja moram ivjeti ovdje...
Sjedile su u kuhinji za Katerininim stolom prekrivenim emajlom, a sastojci za veeru
bili su nagomilani na jednom kraju.
Barem je lijepo i prostrano, pourila je dodati Eugenia.
Katerina je poela prati njihove alice. Njezin je mu svake veeri zahtijevao obrok od
tri slijeda i trebala je poeti pripremati ih.
Kakav je ivot u braku? upitala je Eugenia, pomalo zadirkujui.
Drim ga pod kontrolom, glasio je odgovor, izreen gotovo prebrzo.
To je bila istina. Upravljala je ovim novim ivotom kao kakvim poslom. Svakodnevno
je izvravala zadatke kojima je ispunjavala svoju ulogu supruge, kuharice i domaice.
Gourgouris je odluio da bi trebala stalno biti kod kue, puno radno vrijeme. Iskrsne li
neto od posebne vanosti, ili neto to je problematino saiti, donijet e joj odjeu kui da
je ondje dovri, ali u radnji je nije htio.
Mjeseci su mirno prolazili. Katerina je poela vesti prekrivae za spavae sobe i
dodavati prozrane enske detalje koji su tako nedostajali ovoj kui. Nauila je iz svojih
misli otkloniti i prolost i budunost, a ivanje i vezenje, kao i uvijek, pokazalo se pravim
nainom za to. Svaki bod koji je napravila uinjen je u sadanjosti, sada i ovdje, i to je bio
jedini nain da preivi. Prolost ju je vukla natrag k Dimitriju, a budunost u dnevni zazor
iekivanja suprugova povratka.
Uz posjete trnici Modiano, kuhanje, ivanje i posjete Eugeniji, Katerina je bila
dovoljno zauzeta, ali suprug joj je uskoro namijenio jo jedan zadatak. est mjeseci nakon
to je izgubila ulogu kuharice u njihovu domainstvu, spremaica je postala nezadovoljna i
izvijestila ih da da je otkaz.
Stavit u oglas u novine sutra, rekao je Gourgouris, pa je sa svakim s i t
poprskao juhom koju je toga poslijepodneva skuhala za njega. Bila je to bisque de homard, a
na njezinoj blijedoruiastoj haljini ostale su mrlje boje hre.
Katerina je kimnula. S obzirom na velik broj nezaposlenih, ne bi trebala predugo ekati
na novu spremaicu, unato tomu to bi mnogo ena radije prosilo nego istilo tue kue.
Dok je sutradan usisavala, Katerina je otkrila da tijekom svih ovih mjeseci biva
spremaica ba i nije bila tako pomna u svojem radu. Dostupne su se povrine sjale, ali
ispod ormara ili iza namjetaja nikad nije zala usisavaem ili metlom. Katerina je sretno
otvorila prozore i poela proljetno ienje. Bio je to posao koji je obavljala sa
zadovoljstvom, a i kua je izgledala manje zastraujue s otvorenim prozorima kroz koje je
strujio proljetni povjetarac.
Poela je s hodnikom i dnevnom sobom, a zatim je prela u Gourgourisovu radnu
sobu. Deseci knjiga stajali su posvuda, ali po omotima se vidjelo da nisu proitane. Bile su
samo predmeti za pokazivanje.
Sve one slue samo tomu da skupljaju prainu, pomislila je u sebi.
Nietzscheovu knjigu nije dotaknula.
Pomaknula je snop nekakvih papira na jednu stranu stola kako bi ga mogla ispolirati, a
zatim je poela latiti potamnjele mjedene ruke ladica. Jedna od ladica bila je napola
otvorena. Pogled joj je zapeo na neemu. Bio je to fascikl s dvama imenima ispisanim
velikim, urednim slovima: MORENO GOURGOURIS.
Vidjevi svoje novo prezime pokraj prezimena svojih starih prijatelja, tijelom su joj
proli marci. esto je mislila na obitelj Moreno, a kad god je bila s Eugenijom, sjeale bi ih

- 190 -

se s bijesom i tugom. Jo uvijek nisu znale to se dogodilo s Eliasom i je li uope stigao u

Palestinu.
Katerina na trenutak osjeti ubod krivnje, znajui da ne bi trebala kopati po muevim
spisima, no usprkos tomu zatekla se kako otvara ladicu i izvlai fascikl. Minutu ili vie
sjedila je za stolom gledajui ga. Nije bilo prekasno da ga vrati natrag, ali znatielja ju je
opsjela poput demona pa ga je trenutak poslije otvorila.
Na prvom listu papira bile su brojke, neto poput rauna, a ispod njega pravni
dokumenti s nekoliko igova opine Solun, utisnuti u debeli pergament. Bila je to
dokumentacija vlasnitva nad imovinom u Ulici Filipou. Koliko je vidjela, radnja je
njezinu muu prodana za vrlo mali iznos, tek djeli cijene koju su ljudi plaali za kuu u
Ulici Irini, a on ga je platio odjednom. Radnja mu je takorei bila poklonjena.
Zatim je tu bio i snop pisama, od kojih su sva datirala prije prodaje. itala ih je u oku i
nevjerici.
Odmah je prepoznala potpis na prvom pismu. Bilo je to isto ime kao i na prvoj stranici
Nietzscheove knjige. S nekoliko rijei njemakog jezika postala je upoznata tijekom godina
okupacije, kad su njemaki asnici bili esti posjetitelji radnje. Znala je to znai Guten
Tag19, Bitte20 i Danke schn. Upravo je te rijei vidjela na dnu pisama: Danke schn
Hvala.
Zatim je iz fascikla izvukla kopije pisama to ih je njezin mu adresirao na Slubu za
zbrinjavanje idovske imovine te odgovore koji su mu poslani. Posloila ih je po
datumima i poela itati. Ruke su joj se divlje tresle.
Prvo Gourgourisovo pismo bilo je od 21. veljae 1943. i poslano je iz Larise. Katerina je
izraunala da je to bilo prije nego to je obitelj Moreno napustila Solun. U pismu je njezin
suprug zahtijevao da preuzme unosan i uspjean posao obitelji Moreno. Naveo je da u
Veriji i Larisi ve ima dvije uhodane tvrtke i izrazio elju da posao proiri na Solun, u
podesno prostranu zgradu. U odgovoru na taj zahtjev zatraen je dokaz njegove potpore
vladi. itajui pisma koja su zatim slijedila, osjeala je sve jau muninu. Spominjalo se
nekoliko novanih donacija vladi, a u zavrnom pismu korespondencije, napisanom u
srpnju 1943., bio je popis imena. Proitala ih je naglas:
Matheos Keropoulos, andarte
Giannis Alahouzos, andarte
Anastatios Makrakis, andarte
Gabriel Perez, u bijegu s lanim identitetom
Daniel Perez, u bijegu s lanim identitetom
Jakov Soustiel, skriva se kod kranske obitelji i u posjedu je lanog identiteta
Salomon Mizrahi, skriva se kod kranske obitelji i u posjedu je lanog identiteta
Bilo je jasno da su zahvaljujui Gourgourisovim otkucavanjima svi ljudi na ovome
popisu bili uhieni. Prva trojica moda su samo bila zatvorena, ali ostali, Katerina je bila
sigurna, poslani su u Poljsku ili ak ubijeni na licu mjesta.
Sad joj je bilo jasno. Zahvalnost koju je njezin suprug primio od njemakog asnika bila
je postignuta djelima izdaje i suradnje.

19

Njem. dobar dan

20

Njem. molim

- 191 -

Zatvorila je fascikl i pola sata, ili vie, sjedila za stolom s glavom u rukama,
paralizirana okom i neodlunou. Nije smjela otkriti to je pronala a kako e sad
ivjeti s tim to je otkrila? Kako e nastaviti ivjeti s ovim ovjekom?
Spremivi fascikl u ladicu, ustala je i izala iz sobe. Strana pogreka koju je uinila
teko je nalegla na nju. Nitko je nije prisilio da se uda za Grigorisa Gourgourisa i sad e
morati trpjeti posljedice vlastite gluposti. Nije imala nikoga drugoga za kriviti.
Otila je u kuhinju, zatvorila sve prozore i rebrenice i upalila svjetiljku koja je stol
osvijetlila mutnim sjajem. Dok je mehaniki pripremala veeru, suze bijesa i frustracije
razlijevale su joj se niz lice, tako da je jedva mogla vidjeti to radi.
Tup-tup-tup-tup-tup...
No se ritmino obruavao na drvenu dasku za sjeckanje.
Tup-tup-tup-tup-tup...
Kroz izmaglicu suza vidjela je samo bljesak metala. U djeliu sekunde vidjela je sebe
kako si u prsa zabija otricu noa. inilo joj se da joj samo to moe dati oduka od
samoprezira koji ju je obuzeo. Nikad prije nije osjetila taj udni poriv da samu sebe kazni.
Nije trajalo dulje od nekoliko sekunda, no bila je zaprepatena time na to ju je taj poriv
zamalo naveo. Ne, rekla si je da se mora suoiti s posljedicama onoga to je uinila.
Nastavila je sjeckati povre na kockice, ali kombinacija bijesa, nedostatka koncentracije
i otrog noa neizbjeno ju je dovela do nezgode. Zarezala je kroz prst.
Ispustila je no i vrsto uhvatila zapee, nadajui se da e zaustaviti obilno krvarenje.
Nije imala pojma da toliko krvi stane u obian prst. isti bijeli humak nasjeckanog luka
sad je bio pokropljen grimiznom bojom.
Bol i ok ozljede pokrenuli su u njoj nekontrolirane valove jecaja, od kojih nije ula
kako su se ulazna vrata otvorila i zatvorila.
Kad je Gourgouris uao u kuhinju, uzaludno je pokuavala omotati prst krpom.
O, draga moja. to se pobogu dogodilo? upitao je, krenuvi prema njoj rairenih
ruku da je zagrli.
Katerina se sagnula da ga izbjegne. Golema koliina mesa na njegovu tijelu gadila joj se
vie nego ikad. Prestala je plakati. vrsto je odluila sauvati dostojanstvo pred ovim
ovjekom.
Samo sam se porezala, rekla je prikrivajui ranu. To je sve. Nije nita.
Pa, vidim da sad nee moi napraviti veeru, rekao je s blagim gaenjem, vidjevi
da krv ve probija kroz tkaninu. A da odemo van na veeru? Grigoris je pregladnio.
Dok je to govorio, Gourgouris se trljao po trbuhu. Govorenje o sebi u treem licu bila je
jedna od njegovih mnogih iritantnih navika. Katerinin je suprug bio poput kakvog velikog
djeteta, a ipak, sad je znala da se ispod te vanjtine krije potpuno drugaija osoba.
Ne, rekla je. Osjeam da u se onesvijestiti. Mislim da bih trebala otii gore.
Nije mogla ni pogledati Gourgourisa. Bila je sretna to ponovno odlazi iz kue.
Njegova odsutnost dat e joj vie vremena za razmiljanje.
Kad se vratio kui kasno te noi, Katerina se pretvarala da spava i uskoro je sluala
zvuk njegova hrkanja. eludac pun zasitne hrane i konjaka bio je jamstvo da e spavati sve
do jutra.
Zastraujue otkrie na koje je naila tog poslijepodneva vrtjelo joj se po glavi, kao i
dvojba o tome kako bi trebala reagirati. Jesu li svi u radnji znali da je Gourgourisova
akvizicija zapravo nagrada za suradnju s nacistima? Kome bi to mogla rei, i je li uope
bilo smisla da kome povjeri ono to je doznala? Sjetila se da je nekoliko suradnika
Nijemaca bilo izvedeno pred sud i gotovo odmah pomilovano, ili su dobili vrlo blagu
kaznu. Zloin komunizma jo se uvijek smatrao mnogo ozbiljnijim od kolaboracionizma.

- 192 -

Ujutro je oi drala vrsto sklopljenima sve dok Gourgouris nije otiao, a zatim se brzo
odjenula i krenula prema Ulici Irini. Ondje je bila jedina osoba s kojom je mogla podijeliti
taj strani teret.
Eugenia ju je sluala s uasom.
ao mi je. Tako mi je strano ao, ponavljala je, vrtei glavom i puna suosjeanja za
Katerinu. Da sam to i slutila, sprijeila bih te da se uda za njega.
Nisi ti kriva, rekla je Katerina. Nitko nije kriv osim mene. Donijela sam odluku i sad
moram ivjeti s njom.
Mora postojati neto to moemo uiniti, rekla je Eugenia. Mogla bi ostati ovdje
neko vrijeme.
Pronaao bi me, rekla je Katerina. I onda bih mu morala objasniti. Nisam trebala
otvoriti tu ladicu.
to je, tu je. Ne moe vratiti vrijeme, rekla je Eugenia.
Znam...
Otkrila si neto to radije ne bi znala, rekla je. No to neto je istina. I moda je bolje
da si upoznata s istinom.
I prije ovoga bio mi je odvratan. A sad... Katerinini laktovi bili su na stolu, a glava joj
je poivala na dlanovima dok je plakala. Desna joj je ruka jo uvijek bila nespretno
zavijena. Sad znam da je i ubojica.
Mora pokuati ne razmiljati o njemu na taj nain. Mnogi kolaboracionisti i dalje ive
u ovome gradu, oko nas.
Ali ja sam udana za jednoga od njih!
Mislim da ne smije napraviti nita nepromiljeno, savjetovala ju je Eugenia. Osim
ako ga ne kani ostaviti, to ne moe uiniti.
Katerina je sad bila sigurna u jedno. Tko god joj rekao da postoji mogunost da e se
njezina ljubav za Gourgourisa razviti s vremenom, bio je u krivu. Umjesto ljubavi, u njoj je
bujala mrnja.
Daj da vidim taj prst. Hajde, skini zavoj.
Rana je jo bila svjea i bolna. Katerina je jaukala dok ju je Eugenia istila.
Jesi li sigurna da ne bi trebala otii k lijeniku da je pogleda? upitala je.
Ne, sigurna sam da e zacijeliti. A im zacijeli, rei u Gourgourisu da se elim vratiti
u radnju. Tako u barem nekoliko sati svakog poslijepodneva biti zaposlena. Izludjet u
budem li u onoj kui od jutra do mraka. Zakljuana unutra, sa svim tim mislima.
Katerina je otila iz Ulice Irini s odlukom da e te veeri zamoliti supruga da joj dopusti
da se vrati na posao.
Pa mogla bi biti u radnji nekoliko sati na dan, sve dok prikladno vodi kuanstvo,
rekao je, uz neto oklijevanja u glasu. To ti je prioritet, kao i to da pazi na svojeg kyriosa
Gourgourisa.
Da, odgovorila je.
Mnogo se ena javilo na na oglas za spremaicu pa e ti to biti jedna briga manje,
rekao je.
Dobro, odvratila je Katerina.
Razgovore s ovim prezira vrijednim ovjekom odravala je to je mogla kraima, a kad
ju je upitao to se dogodilo, rekla mu je da je malo mui ozljeda ruke.
O, da, rekao je Gourgouris, bolje da se ne vrati u radnju dok ne zacijeli. Nije ba
pravo vrijeme za dovoenje crvenih vjenanica u modu.
Oduevljen vlastitom alom, irokim je cerekom otkrio zube i inilo se da ne primjeuje
da mu Katerina nije uzvratila osmijeh.

- 193 -

Dvadeset esto poglavlje

Mnogo kilometara dalje, u planinama nadomak Janjine, Dimitri je vodio stalno

preoptereeni medicinski tim. uo je da je Solun bio granatiran od Demokratske armije i,
iako je udio za tim da bude ondje, bilo mu je drago to je daleko. Bilo bi mu teko
napadati vlastiti grad, mjesto naseljeno ljudima koje je volio najvie na svijetu.
U samome gradu, ti napadi nisu nepotrebno naruavali ivot. I radnja je nastavila s
radom kao da je sve normalno. Katerina je poinjala svoju jutarnju smjenu, a ene u sobi za
zavrne radove inile su se zadovoljnima njezinim povratkom. Nekoliko dana pitala se
zna li bilo koja od njih okolnosti pod kojima je Gourgouris kupio ovaj pogon, ali nije ih
pitala.
Svakog dana, tono u osam sati, poinjala bi posao u sobi za zavrne radove i odlazila
sredinom dana kako bi imala dovoljno vremena za pripremanje veere. Gourgourisov
odnos prema hrani graniio je s ovisnou. To je bila glavna zadaa koju joj je namijenio i
oekivao je da je revno ispunjava.
Nekoliko tjedana nakon to se vratila na posao trebala je posjetiti kyriju Komninos.
Olga je jo uvijek nosila crninu, ali nakupila je nekoliko kilograma otkako ju je Katerina
posljednji put vidjela, zbog ega joj je sad trebalo saiti novu odjeu.
Dvije se ene nisu vidjele otkako se Katerina udala i Olga je bila puna pitanja.
Pavlina mi je rekla da si imala divnu haljinu, Katerina. Jesi li uivala u danu svojeg
vjenanja?
Katerina je nastojala ne razmiljati o ceremoniji i rijeima koje je izgovorila pred
Bogom, a koje su je obvezale da cijeli ivot provede uz Gourgourisa.
Bilo je dobro, kazala je neuvjerljivo.
A, reci mi o svojoj kui, Katerina. To je jedna od vila u Ulici Sokratous, rekla mi je
Pavlina. Jesi li nauila kuhati?
Jesam, odgovorila je Katerina. Kuhinja ima sve moderne ureaje, ak i one nove
elektrine pekae.
Ali oni ne kuhaju umjesto tebe, zar ne? Jo uvijek mora obavljati teak posao.
Da, moram. A kyrios Gourgouris prilino je rigorozan to se tie hrane.
Mogu misliti, kazala je Olga. Nasmjeila se Katerini, ali primjetila je kako joj nije
uzvratila ni najmanji osmijeh.
Svoja zapaanja spomenula je Pavlini kasnije tog dana.
Nije sasvim onakva kako sam oekivala da e biti kao mladenka, komentirala je.
Slaem se. ini se prilino mrzovoljna, rekla je Pavlina. Ali nije u sve to ula ludo
zaljubljena, zar ne?
Ne, ali nadala sam se da e joj se kyrios Gourgouris vie sviati nakon nekog
vremena, odgovorila je Olga.
Pa, jo je rano za rei, kazala je Pavlina.
Pretpostavljam da se ne osjea dobro, odvaila se Olga. Mislite li da je u drugom
stanju? To bi bilo brzo!
To nije nemogue, zar ne?

- 194 -

Ne, ali mislim da bi mi to spomenula, to je sve, kazala je Pavlina pomalo

pokroviteljskim tonom.
Kako bilo, traila sam je da ponovno doe sljedeeg tjedna, pa se nadajmo da e se
tada osjeati bolje.
Kad je Katerina opet dola, Pavlina je primijetila da izgleda jo ispijenije nego prilikom
posljednjeg posjeta. Pavlina je traila oite znakove trudnoe, ali nije ih vidjela. Iskra je
jednostavno ieznula iz ove mlade ene. Sjetila se, tako jasno, kad je Katerinu vidjela prvi
put. To je bio dan kad je Eugenia s djevojicama doputovala u Ulicu Irini i kad joj se
uinilo da ta estogodinja djevojica otvorena, nevina lica, svijetli. Dok su svi oko nje bili
prestraeni ili sumnjiavi, djevojka u blijedoj haljinici nekako je svijetlila. Sve te godine
poslije, svjetlo je ugaeno. Dijete koje je uvijek radije poskakivalo nego hodalo, sad se
pretvorilo u enu koja je s mukom vukla stopala. Iskra u njezinu oku i spremnost njezina
osmijeha nestali su, kao da je netko iz nje iscijedio svu energiju.
Bila je sredina kolovoza, najvrui dan tog ljeta. More je, ravno i srebrnasto, odraavalo
bezbojno magliasto nebo. Pustivi Katerinu da ue, Pavlina joj je za kuhinjskim stolom
ponudila hladno pie.
Jesi li dobro, Katerina? Doima se tako potitenom.
Dobro sam, Pavlina. Samo, danas je tako sparno.
Jesi li sigurna da je to sve? Pomislila sam da ti se neto dogodilo. Je li sve u redu s
kyriosom Gourgourisom?
Da, odgovorila je Katerina naglo. Nije htjela prekriti obeanje koje je dala samoj
sebi: trpjet e bez jadikovki. Sve je u redu.
Katerina je ustala, elei umaknuti Pavlininim zapitkivanjima. Mogu li poi kyriji
Komninos?
Otila je na kat nosei dvije haljine prebaene preko ruke. Olga ju je doekala pred
vratima primae sobe.
Zdravo, kyria Komninos, rekla je, trudei se da na silu unese malo entuzijazma u
pozdrav.
Dobro jutro, Katerina. Idemo u garderobu?
Katerina je pola za njom i uskoro pribadaama privrivala nabore i mjerila duinu
rukava. Obino su tijekom ove ceremonije avrljale, no Katerinino naborano elo odvratilo
je Olgu od poticanja na razgovor.
Olga nije htjela biti nametljiva, no bilo je oito da se neto dogodilo. Nije to trebalo ni
izgovoriti: Katerina je bila nesretna, a ona je instinktivno znala da to ima veze s
Grigorisom Gourgourisom. Samozadovoljni, bahati ovjek koji je mnogo puta sjedio za
njezinim stolom i smijao se svojim uasnim alama morao je imati veze s ovom tugom koja
se nadvijala nad njom kao oblak. Olga je znala to znai biti u nesretnom braku i
prepoznala je djevojinu tihu rezignaciju. Osjetila je povezanost s Katerinom. Obje su
napravile istu pogreku i sad su morale odraivati doivotnu kaznu.
Katerina je podignula glavu i primijetila uramljeni Dimitrijev portret na komodi. Bila je
to ista fotografija kao ona koju joj je dala Pavlina.
Olga je primijetila da je Katerina promatra.
Bio je zgodan, zar ne?
Da, sloila se Katerina, oklijevajui. Vrlo. I jako hrabar.
U oima su joj, dok je to govorila, bile suze. Gledala je u lice nekoga tko se neustraivo
borio da izbaci Nijemce iz Grke, a ona e te noi dijeliti krevet s nekim tko bi bio
najsretniji da su ostali. Kolaboracionist. Gotovo se guila od stida.

- 195 -

Katerina je navraala u kuu obitelji Komninos nekoliko puta tijekom iduih tjedana.
Pavlina joj je uvijek nastojala dati priliku da kae zbog ega je tako nesretna, no modistra se
nije htjela povjeriti.
Prolo je vie od dvije godine od Dimitrijeve smrti i Olga je izlazila iz korote. Katerina
je jednog dana bila ondje i glaala novu svijetloplavu suknju s bijelim tokicama.
Ne bi li bilo lijepo odjenuti neto u boji? upitala je Katerina.
Nisam ba sigurna, odgovorila je Olga. udno bih se osjeala.
Pavlina se pojavila na vratima sobe, zajapurena u licu. Trkom se uspela uza stube, i to
ju je ostavilo bez daha.
Kyria Komninos... Moram razgovarati s vama. Neto se dogodilo.
Pavlina! to? to se dogodilo?
Nita se nije doogodilo. Samo, to je takav ok. To je takav ok.
Pavlina, reci, to se dogodilo? rekla je njezina gospodarica glasom u kojemu se ulo
da je ve blago iznervirana.
Katerina je stajala u pomalo udnoj pozi, pridravajui suknju. Pavlina je bila na
vratima, blokirajui izlaz.
Ne znam kako da vam ovo kaem... a-ali...
Pavlina, to se dogaa? Olgi je ponestajalo strpljenja.
Domaica se doista ponaala vrlo udno. Sad je ve nekontrolirano plakala. Bilo je
teko rei frcaju li joj to iz oiju suze radosnice ili suze tuge.
Znam da je mrtav. Ali...
Katerina je spazila da netko stoji iza Pauline. Mukarac.
Olga se onesvijestila. Katerina je bila ta koja je prva izgovorila njegovo ime.
Dimitri? rekla je kroza suze koje su joj u trenu potekle niz lice.
Da, ja sam.
Kad je Olga dola k sebi, njezin je sin sjedio pokraj nje na krevetu.
ao mi je to sam doao tako iznebuha, rekao je. Htio sam vam prvo pisati, ali to se
inilo previe opasnim. I tako sam jednostavno doao...
Majka i sin drali su jedno drugo u dugom zagrljaju. Zatim se okrenuo, prinio
Katerinine ruke usnama i poljubio ih.
Katerina mou, rekao je. Moja Katerina.
Sve si nas okirao, rekla je. Ali tako sam sretna to te vidim.
Pavlina je sila donijeti Olgi vode i sad se vraala s etiri ae.
Olga je leala poduprta jastucima, a ostali su sjeli na niske presvuene stolce oko
kreveta.
Ali dobili smo pismo... iz stoera komunista, rekla je Olga. Kako su mogli napraviti
takvu pogreku?
Moda nisu pogrijeili, majko, rekao je oprezno.
Nakon kratke pauze upitao je kad e se otac vratiti kui.
Otputovao je. Pokuava preuzeti neku tvornicu svile u Turskoj, odgovorila je Olga.
Tijekom sljedeih nekoliko sati, priopio je majci drugu stranu prie o svojoj tobonjoj
smrti.
Usprkos njezinoj krhkosti, nije ju mogao zatititi od ove istine.
Otkrio je gdje je bio od osnutka Demokratske armije i ispriao im o neprekinutom
graanskom ratu, o onome o emu novine nisu izvjetavale. Mnogo je toga opisao samo
turo, pazei na njihove osjeaje, no priznao je da je u tom ratu bilo i nepotrebne
brutalnosti i da je esto pokuavao zakrpati rtve, bez obzira na to kojoj strani pripadale.

- 196 -

Kad je netko bio bolestan ili na samrti, nije bilo vaganja. Bol je bol, tko god bio taj koji ga
podnosi.
Ne znam to e se dogoditi, rekao je. Zasad se situacija razvija u nau korist. Ja
jednostavno dajem sve od sebe na terenu. Ljudi umiru na objema stranama i sve je to puno
mrnje i besmisla no sad se vie ne mogu povui. I dalje vjerujem u to da bi desni
trebali dijeliti vlast s lijevima.
A to je s djecom o kojoj smo itale s djecom koju oduzimaju roditeljima i alju u
komunistike zemlje? upita Pavlina. Je li to istina?
Dio toga je propaganda, ali ima i neto istine u tome, odgovorio je Dimitri. To bi
trebalo zatititi djecu, a ne zadojiti ih doktrinom.
Tvoj je otac bio uvjeren da si komunist, rekla je Olga. A za njega je komunizam
najvee zlo koje eli zaposjesti ovu zemlju.
Puno je onih koji su zakleti komunisti, ali ja nisam jedan od njih, majko, njeno je
rekao. I nemam elje otii ivjeti u neku od komunistikih zemalja. Grka je moja patrida i
za Grku sam se cijelo ovo vrijeme borio.
Poslijepodne je odmicalo dok su njih etvero bili u sobi. Pavlina je izlazila i vraala se s
pladnjevima punima hrane. To to je Katerina bila ondje s njima doimalo se kao
najprirodnija mogua stvar. Olga nije mogla ne primijetiti da se na lice mlade modistre
vratio osmijeh. Dok je gledala Dimitrija, oi su joj sjale.
U njihovu su se razgovoru uguili otkucaji ure, no kad je Pavlina na izlasku otvorila
vrata, Katerina je izbrojila koliko je sati.
Moram poi, uzdahnula je.
Zato tako naglo? upitao je Dimitri. I ja u uskoro krenuti.
Zato to moram otii kui i napraviti veeru, rekla je. A nisam jo ni meso kupila.
Eugenia ti nee zamjeriti, zar ne?
Ne Eugenia, protisnula je Katerina, gotovo neujno. Udana sam.
Udana! uskliknuo je. Rije je neko vrijeme visjela u zraku. U glasu mu se nedvojbeno
ula nota oaja.
Katerina je primijetila kako je Dimitri svrnuo pogled na njezine ruke i vjenani prsten
koji joj je blistao na prstu desne ruke, kao da eli provjeriti govori li istinu. Da ga je mogla
zguliti s ruke i baciti ga kroz otvoren prozor, uinila bi to. No, sad vie nije bilo smisla.
Onda, naglo je rekla. Bolje da krenem. Nadam se da e se uskoro moi vratiti.
Iz vile u Ulici Niki izala je tiho pa zatim gotovo otrala kui, zastavi tek nakratko u
mesnici. U Katerini su se sukobljavale emocije.
Gourgouris je bio kod kue kad je stigla.
Onda, medena moja, rekao je s priguenim sarkazmom, morala si kyriji Komninos
saiti i zastore, je li?
Oprosti, rekla je Katerina. Unijele smo se u razgovor, nisam ni primijetila da je
kasno.
A veera? Jesi li mislila na veeru? vikao je. Vratim se kui nakon napornog dana i
doeka me prazna kua. I nema veere!
Rekla sam da mi je ao, rekla je Katerina pokunjeno.
Nadam se da je razgovor bio od velike vanosti, ispljunuo je, jer Grigoris ba i ne
uiva u guljenju i sjeckanju.
Gourgouris je dahtao od napora ispoljavanja bijesa. Nije imao dovoljan kapacitet plua
da nastavi tu tiradu i ve mu je ponestajalo daha.

- 197 -

Ne osjeam se dobro, rekla je preko ramena, stavila komad mesa na radnu plohu i
otrala gore u kupaonicu. Znala je da je nee moi slijediti po stubama. Jednostavno je bio
predebeo.
Uskoro nakon toga zaula je kako su se ulazna vrata zalupila. Njezin je suprug izaao.
Otii e u jedan od mnogih restorana u gradu, prokriti si put kroz gomilu hrane, koja bi
zasitila i cijelu obitelj, i zatim se vratiti. Tada e ona ve spavati.
Realnost situacije odjednom ju je snano pogodila. Bila je udana za ovjeka kojega je
mrzila, a ovjek kojeg je voljela vratio se iz mrtvih. Kombinacija ovih katastrofa bila je
samo pola kazne. Prava tortura bilo je to to se mora ponaati kao da se nita nije
dogodilo. To je bio jedini nain da preivi.
Je li se ovo doista dogodilo? upitala je Olga Pavlinu te veeri. Je li on zaista bio
ovdje?
Kyrios Komninos se s putovanja vraao tek za dva dana pa su mogle oputeno
razgovarati o Dimitrijevu posjetu, ne strahujui da e ih tko uti.
Da, to je zaista bio on. udim se to nismo sve umrle od oka. to je mislio, pojaviti se
tako iznebuha, kad je znao da ga smatramo mrtvim?
Mislim da ja jesam umrla od oka, barem na trenutak, nasmijala se Olga. Sigurna
sam da mi je srce bilo stalo.
Pa, bili ste u nesvijesti vie od petnaest minuta. Da sam morala otii po lijenika, ne
znam kako bih mu to objasnila.
Jesi li primijetila kako se Katerina inila sretnom? upitala je Olga. Bila je doista
izvan sebe od radosti.
Pa, odrasli su u istoj ulici, napomenula je Pavlina. On joj je kao brat.
Ona voli Dimitrija, Pavlina, rekla je Olga. Danas sam to shvatila.
Netipino za nju, Pavlina nije nita rekla. Nije bilo potrebe.
Po Gourgourisovu miljenju, Katerinino kanjenje tog dana dokazalo je da ona ne moe
raditi u radnji i voditi kuanstvo.
To nikad nije bila dobra ideja, da pone ponovno ivati, objavio joj je sljedee veeri.
Barem ne izvan kue. Ima dovoljno posla ovdje.
Katerina je kimnula. Nije imalo smisla opirati se. Pljusnula je jo juhe u suprugovu
zdjelu i umijeala u nju punu licu vrhnja. Dok je jeo, inilo se da uope ne primjeuje da
Katerina jedva govori i da izmeu serviranja slijedova sve vie vremena provodi u kuhinji.
Svaki dan, kad nije bila u kupnji i kad nije pripremala goleme obroke koje je zahtijevao
njezin suprug, vezenjem bi praznila misli.
Povremeno bi otila Eugeniji u posjet, iako se morala vratiti rano kako bi imala
vremena da pripremi veeru. Na povratku bi svratila u crkvu Agiosa Nikolaosa Orfanosa
upaliti svijee za obitelj Moreno.
Moliti se nije mogla. Kad god bi se obratila Bogu da je oslobodi jada koji ju je snaao, u
glavi bi joj bljesnula slika mrtvog Gourgourisa. Slike onoga to je ostalo u logorima smrti u
Poljskoj vrzmale su joj se po glavi im bi zatvorila oi, a spoznaja da je njezin suprug bio
odgovoran za slanje ljudi onamo ispunjavala ju je udnjom za osvetom.
Prieljkivati neiju smrt inilo se ravnim ubojstvu. Znajui da e to poeljeti i kad
sljedei put bude sama, na koljenima, osjeala se kao da je poinila zloin. Traiti Boga da
ti oprosti dok istodobno ini grijeh inilo se besmislenim.
Odluiti za to se treba moliti, a za to ne, bilo joj je jednako teko kao i razluiti koja je
strana dobra, a koja loa u ratu koji se nastavljao. Kruile su prie o zvjerstvima, bilo da se

- 198 -

o njima tek ulo, bilo da im je netko svjedoio. inile su ih obje strane. Katerina je mislila
na Dimitrija.
Ni sama ne znajui hoe li je Bog sluati, s obzirom na mrnju koja joj je bjesnjela u
srcu, Katerina se molila za one koji su bili u opasnosti. Zatim bi se pourila kui i poela
pripremati veeru.
Svakog su dana njezini obroci postajali sve raskoniji, a umjetnost koju je prije unosila
u posao, sad je prenijela na kuhanje. Svoje e dunosti obavljati besprijekorno.

- 199 -

Dvadeset sedmo poglavlje

Katerina nije bila jedina ena koja je morala glumiti kako bi se zatitila. Olga Komninos
morala je initi isto. Proteklih desetljea dobro je uvjebala noenje maske. Od mladih
dana kad je bila model i izgledala onako kako joj je reeno zaigrano, zamiljeno, oholo
ili ponizno, ovisno o odjei pretvarala se da je netko drugi. Kad su se vratili u Ulicu
Niki, poela se razvijati njezina fobija od otvorenog prostora i tada je morala glumiti novu
ulogu, onu savrene domaice.
Da je njezin suprug doznao da se Dimitri vratio i rekao joj za njegovo krivotvoreno
pismo, bijes Konstantinosa Komninosa bio bi tako straan da pred njim ne bi bili sigurni ni
ona ni Dimitri. Nee dopustiti Komninosu da pronae njezina sina, a nije htjela ni
zamiljati to bi uinio da zna da ga je primila u njihov dom. Zbog svega ovoga Olga je
poduzela sve kako svojim ponaanjem ne bi odala to se zbilo.
Dovoljno je vremena potroila na alovanje otkako joj je sin umro i sad je
Konstantinos Komninos odluio ponovno poeti prireivati zabave. K tomu, htio je
pokazati da se kod njega sve razvija normalno, usprkos nemiru koji je zahvatio ostatak
zemlje. U proteklih nekoliko mjeseci vladine su snage stjecale prednost pred komunistima
pa je i taj napredak, prema Konstantinosovu miljenju, bio vrijedan proslave.
Pozvao sam kyriosa i kyriju Gourgouris, rekao je Olgi.
Jadna Katerina, pomisli Olga. Sigurno se uasava toga.
Pitala se hoe li mladoj eni biti udno biti goom, kad je u kuu uvijek dolazila kao
Olgina modistra.
Prisjetila se vlastite nelagode kad je od modela postala domaicom. Pozitivno je bilo
jedino to to je na popisu uzvanika bilo mnogo glasnih, nametljivih ljudi, pa e Katerinina
srameljivost proi neopaeno.
Te subote uveer, kad se za stolom okupilo desetak ljudi, od kojih je veina dijelila istu
politiku opredijeljenost, razgovorom su dominirale vijesti o graanskom ratu. Rat je
ulazio u novu fazu na planini Gramos koja razdvaja pokrajinu Epir od Makedonije. Prole
godine komunisti su uspjeno uvrstili obranu tog podruja, no sad su vladine postrojbe
krenule u novi napad. Bitka se punom snagom vodila ve nekoliko dana i neki gosti, koji
su itali desniarske novine, bili su zaokupljeni dnevnim izvjetajima s bojinice. Jedini
nepristrani dio tih vijesti odnosio se na injenicu da je vlada sad uivala golemu potporu
Amerike, to ih je osnailo u borbi s komunistima: bili su naoruani nadmonom
artiljerijom, oklopnim vozilima i borbenim avionima.
Kao i Komninos, Gourgouris i ostali navijali su za pobjedu vladine vojske i za poraz
Demokratske armije, dok su pak Katerina i Olga zamiljale Dimitrija u unakrsnoj vatri,
kako mu ivot visi o niti.
Katerinaje imala novu raskonu naranastu haljinu. Ta joj boja uope nije pristajala, ali
svejedno ju je saila po Gourgourisovu nalogu. Gurkala je hranu po tanjuru ne bi li prikrila
manjak apetita i povremeno mehaniki pridizala au k usnama, ne otpijajui. Grlo joj je
bilo tako zategnuto od napetosti da nije mogla ni priati ni gutati. Olga, koja je dijelila
svaku njezinu misao i zebnju, sjedila joj je nasuprot i to joj je bila velika utjeha pa je, kad je

- 200 -

Pavlina dolazila s novim slijedovima, pazila da Katerini poslui samo malo hrane. Znala je
da krojaica nee moi jesti.
Na kraju veere svi su se uzvanici povukli gore u dnevnu sobu i na balkon. Oblaci
dima visjeli su u nonom zraku, a ae brendija dodirivale su se u zvonkom, slavljenikom
oekivanju vladine pobjede nad komunistima. Olga i Katerina konano su se pogledale.
Nitko od gostiju nije primijetio ovu razmjenu razumijevanja i naklonosti meu dvjema
enama. Bili su zaposleni zdravicama, punjenjem aa i paljenjem cigareta.
Ispod njih, ljudi su etali promenadom, mnogi od njih drei se za ruke. amor
razgovora i uzbuenja privukao bi im pogled pa bi pogledali gore i ugledali ovu grupu
imunih mukaraca i ena Soluna. Na nebu je visio tanahni zavoj srebrnastog svjetla. U
mrkloj noi poput ove, uz mladi mjesec, a bez oblaka, vidjele su se bezbrojne zvijezde.
Olga i Katerina pribliile su se jedna drugoj i sad su mogle razmijeniti nekoliko rijei a da
ih drugi ne uju.
Vidi li Orion? upita je Olga gledajui u nebo. Zna da je on Lovac, zar ne? Dimitri
ga je volio traiti meu zvijezdama.
Kriomice je uzela Katerinu za ruku i stisnula je kao da je eli ohrabriti, a zatim je otila
k drugoj eni koja je stajala sama.
Nekoliko stotina kilometara dalje, u planinskom lancu Gramos, mrkla no ila je
Dimitriju u prilog. S ostalim je pripadnicima svoje brigade pokuao postii nemogue:
izvui se iz ovog podruja prije nego to ih opkole. Iako su u mraku tee pronalazili put
kroz neuhodani krajolik, tama im je omoguavala da ostanu skriveni.
Dimitri je bio iscrpljen. Pet dana i noi pomagao je ranjenicima i nije spavao. Tko god
se nije mogao samostalno kretati, nee se moi izvui iz ove situacije. Povlaenje je samo
po sebi bilo opasno, a uhvate li ih, velike su anse da e biti na mjestu ubijeni.
Do kraja kolovoza i Olga i Katerina bile su neuobiajeno tjeskobne. itale su novine i
sluale radio, nadale se i strahovale u jednakoj mjeri. Na Gramosu, gdje se jo uvijek
skrivalo dvanaest tisua pripadnika Demokratske armije, vodila se velika bitka.
Vlada je svojom vojskom kanila sasjei protivnike do nogu, a kad je postalo jasno da im
prijeti poraz, komunistike voe dali su svojim borcima naredbu da pobjegnu u Albaniju
kroz jedinu rutu koja je jo bila otvorena. etiri dana nakon poetka zavrne bitke novine
su objavile da je vladina vojska preuzela potpunu kontrolu nad Grkom. Graanski rat je
zavrio i mnogo ljudi, ukljuujui Konstantinosa Komninosa, predalo se slavlju. U
listopadu je i slubeno objavljen kraj rata.
Tri ene koje su voljele Dimitrija srele su se nekoliko dana nakon toga u kuhinji vile u
Ulici Niki.
Moda nikad ne doznamo to mu se dogodilo, rekla je Pavlina.
Ali uvijek emo znati da se borio za ono u to je vjerovao, odgovorila je Katerina.
Ako je Dimitri u Albaniji, jednog bi im se dana mogao i javiti. Ako nije u Albaniji, to
znai da e ga prije ili poslije uloviti. Ako je mrtav, morat e se pomiriti s time. Nije bilo
naina da doznaju to je posrijedi.
Gledale su kako se grad postupno vraa u normalu. I njihovi su ivoti bili kao prije,
barem na povrini. Katerina je veinu vremena provodila u kui i, pomaui se svojim
kuharicama, stvarala sve bogatija i raskonija jela za svojega supruga. Sad je bilo lake doi
do namirnica, a kvalitetno meso i mlijeni proizvodi bili su dostupni na trnici.
U slobodno je vrijeme vezla prekriva za jednu od gostinskih spavaih soba. Rijetko su
imali goste pa ondje vjerojatno nitko iv nikad nee spavati, no uitak to joj ga je pruao
taj runi rad bio je sam sebi svrhom. Inicijale imena Saul, Izak, Elias, Roza i Esther Moreno,

- 201 -

i P za Poljsku i Palestinu, oblikovala je ukrug oko golubice. Zadovoljno je proitala rije

koju je ispisala ukrasnim bodom: SIEMPRE. Nije znala mnogo ladino rijei, ali znala je da
ova znai zauvijek i uvijek. Vezenjem je uspomenu na njih odravala ivom.
Uzorkom u kojemu je spojila nar i grozdove te najvanije simbole idovstva izvezla je
rub oko tog svojeg privatnog oltara za prijatelje. Dok je svakodnevno, u rano poslijepodne,
sjedila tako i vezla sat ili dva, osjeala je neto to ne bi odredila kao sreu nego kao
nadu. Radio joj je pravio drutvo koje joj je bilo potrebno, a kad bi god ula pjesmu koja joj
se svidjela, pokuala bi upamtiti stihove. Trenutano joj je omiljena pjesma bila To Minore
Tis Avgis:
Ksipna, mikro mou, ki akouse
Kapio minore tis avgis.
Probudi se, maleni moj, i sluaj
Mol sutona.
Posvemanja iskrenost i patos glazbe dirali su je ravno u srce.
Jednog jutra u prosincu otila je posjetiti Eugeniju u Ulici Irini. Potar je navratio
prethodnoga dana.
Evo, pismo za tebe, rekla je Katerini uz osmijeh. Od nekoga tko ne zna da si se
udala. I ne zna ti napisati ime!
To nije neobino, rekla je Katerina uzimajui omotnicu. Nitko nikad Sarafoglou ne
uspije napisati ispravno!
Pogledala je rijei Kyria K. Sarafolgaou. Pismo oito nije bilo od njezine majke, koja je
davno prestala pisati. Neto u vezi s tim imenom bilo joj je udno. Otvorila je pismo, sva
treperava od uzbuenja i napetosti.
To sam i mislila! slavodobitno je rekla izvlaei pismo iz omotnice. Od Dimitrija je!
Sakrio je Olgino ime u moje prezime!
Odmah ga je gurnula natrag u omotnicu, gotovo pleui od radosti, i poljubila
Eugeniju.
Moram ii, rekla je. Olga mora ovo odmah dobiti.
Katerina je otvorila vrata i dala se trkom niz ulicu. Svih ovih mjeseci dok je hranom
opala supruga, i ona se sama proirila nekoliko centimetara u struku pa je, kad je stigla,
bila zadihana i crvena u licu. Zagrlila je zbunjenu Pavlinu i objavila joj vijest hrapavim
aptom. Uvijek je postojala mala mogunost da je Konstantinos kod kue.
Pavlina! iv je. Dimitri je iv. Gdje je Olga? Evo pisma!
Suznih oiju, Pavlina je pokazala uza stube.
Olga je bila u svojoj sobi kad je Katerina gotovo provalila unutra.
Gledajte! viknula je, Otvorite!
Dvije su ene sjele zajedno na krevet i Olga je otvorila omotnicu prstima koji su joj
toliko divlje drhtali da se papir u njezinim rukama tresao.
Draga moja Majko,
za razliku od veine mojih suboraca, nisam preao granicu s Albanijom. Nisam
se cijelo ovo vrijeme borio da bih zavrio kao egzilant. Borio sam se jer volim svoju
zemlju. U ovom trenutku ne znam to e to znaiti za moju budunost, ali htio sam
da zna da sam iv. Stotine mojih hrabrih drugova pali su pokraj mene na toj
planini. I svi su oni, kao i ja, vjerovali da se bore za ispravan cilj. Ja sam jedan od
rijetkih sretnika.
- 202 -

Za mnom je raspisana tjeralica pa u morati jako paziti kad te budem doao

vidjeti, za svoje i tvoje dobro. A sljedei put kad budem dolazio, najavit u ti to. Ne
elim te dovesti na rub sranog udara kao proli put!
On se boji za moje srce! uskliknula je Olga, a meni se ini da bi ono ovog trena
moglo eksplodirati od sree!
To bi moglo biti jednako opasno! rekla je Katerina smijeei se.
Na kraju pisma stajalo je: Molim te, prenesi moju ljubav naoj domaici i modistri. Sve
ste mi dragocjene.
Potpisa nije bilo. Samo rije filia, poljupci. Poiljatelja je mogla identificirati samo zato
to je znala njegov rukopis. Nijedno ime nije bilo navedeno pa nitko nije mogao ni biti
inkriminiran.
Dimitri se drao obeanja. Za nekoliko je tjedana novo pismo stiglo u Ulicu Irini. Na
poleini je bila adresa bolnice, no ponovno na ime kyrije K. Sarafolgaou.
Sljedei pregled kod lijenika bit e u srijedu 25. sijenja u deset sati.
Tog su dana Olga, Pavlina i Katerina nervozno sjedile u kuhinji. Zaule su njeno
zvono na vratima. Sat je u prizemlju ba bio otkucavao punu uru kad je Pavlina otvorila
vrata. Dimitri je izgledao potpuno drugaije nego kad su ga proli put vidjele. Bio je
jednako mrav, no ovaj je put bio uredno izbrijan, odjeven u kaput i tamni eir.
Dimitri je prvo zagrlio majku, a zatim Pavlinu. Katerina se malo izmaknula. Srce joj je
snano lupalo.
Katerina, rekao je Dimitri, uzimajui joj obje ruke u svoje. Nedostajala si mi.
Njezin iroki osmijeh rekao mu je ono to je trebao znati. Poli su za Olgom u primau
sobu, gdje su sjeli i odmah poeli razgovarati, svjesni da Dimitri vjerojatno nee ostati
dugo. Pavlina je donijela kavu i kekse kourabia koje je upravo bila ispekla. Dimitri ih je
oboavao.
Zgodan si! rekla je Olga.
To je samo krinka, rekoa je Dimitri. Imam falsificirane dokumente prema kojima
sam po zanimanju odvjetnik pa moram i izgledati kao oni!
Tvome bi se ocu to svidjelo! rekla je Pavlina veselo.
Da, svidjelo bi mu se, ba! odgovorio je Dimitri. E pa ovo je najblie odvjetniku to
u ikad biti. Kako je on?
Spomen Konstantinosa Komninosa unio je u sobu trenutanu promjenu raspoloenja,
podsjeajui ih sve na to da Dimitri slubeno nije postojao.
Isto kao i uvijek, jednostavno mu je odgovorila majka. Nastupila je udna tiina.
Katerina, reci mi, rekao je Dimitri htijui promijeniti temu, pretvara li jo uvijek
svojim haljinama ene u Solunu u boice?
Bojim se da ne, rekla je trudei se zvuati vedro. Mojem suprugu drae je da sam
kod kue.
O, odgovorio je Dimitri. Pa to je teta. Majka kae da si bila najbolja u gradu!
Da, rekla je Olga. Velika je to teta. Sav Katerinin talent sad je zakljuan.
Dok smo bili gore u planinama, ene su se borile rame uz rame s mukarcima!
Potpuno ravnopravno. Siguran sam da one vie ne bi sluale naputke svojih mueva...
Katerina se nasmijeila Dimitriju. Pa, bojim se da veina mueva i dalje oekuje da
njihove supruge rade to im oni kau.
Dimitri se okrenuo prema majci. Zna da ne mogu ostati u Solunu. Nije sigurno.
Mislim da je i za tebe bolje ako ti ne kaem kamo idem, rekao je.

- 203 -

Ti zna to je najbolje, Dimitri. Sve dok nam se javlja s vremena na vrijeme. Moram
znati da si dobro, odgovorila je je Olga.
Htio bih ponijeti nekoliko stvari, nastavio je. Neke od mojih knjiga iz medicine. Htio
bih ponovno poeti uiti. Toliko mi je stvari bilo potrebno da ih znam dok sam bio gore u
planinama. Jednog u dana dovriti specijalizaciju.
Ustao je. Katerina, pravi mi drutvo dok se pakiram, rekao je. Pola je za njim.
Dimitrijeva soba bila je upravo onakva kakva je bila i prije gotovo deset godina. Sve
njegove knjige bile su ondje gdje ih je ostavio, polurazbacane, neke od njih na pisaem
stolu, otvorene, neke neke naslonjene na hrbate drugih knjiga. Olga je uputila Pavlinu da
ih ba ovako ostavi. Praina je bila obrisana sa svega, a to je uinjeno vrlo paljivo kako bi
sve ostalo na svojem mjestu. Bio je tu i rjenik medicinskog nazivlja, ljudska lubanja ijim
se posjedovanjem ponosio neki anatomski, ali neobino lijepi crtei na zidu i olovka
poloena preko snopa biljeki.
Od toga su odudarali neki predmeti iz djetinjstva sloeni na polici raunaljka s
drvenim kuglicama i katapult te stari obru naslonjen na zid.
Dimitri je priao svojem stolu i poeo kopati po njemu, a Katerina je stajala, osjeajui
se pomalo udno. Iznenada se okrenuo, drei jednu od igraaka u ruci.
Sjea se kako smo se igrali na ulici, prije svih tih godina? Ti i ja, Elias i Izak i
blizanke?
Gledao joj je ravno u oi, pogledom blistavim od strasti i bijesa.
Naravno da se sjeam, odgovorila je.
to je promijenilo sve to, Katerina? to se dogodilo svim tim godinama. Tim ljudima?
Vrijeme i okrutnost bili su dio odgovora, ali ona je znala da se jedno nije promijenilo.
Voljela je Dimitrija tada, i voli ga jo uvijek. Njeno je primivi za ramena, i on je spoznao
to isto. Dimitri se nagledao tolikih razaranja i potroenih ivota, toliko brutalnosti, straha i
nasilja. Iskusio je oinsku mrnju i vidio kako se braa okreu protiv brae. Gledao je kako
cijela zemlja ratuje protiv sebe i nita od toga nije imalo smisla koliko ovaj zagrljaj.
I Katerina je proivjela vlastiti graanski rat. Od trenutka kad je vidjela popis imena
nevinih ljudi koje je Gourgouris prodao, njome je vladao nemir. Osjetivi Dimitrijev njeni
dodir na svojoj oiljkom unakaenoj ruci, znala je bez sumnje da je voljena. Iznenada je
bila preplavljena neoekivanim spokojem.
Tako je bilo i s Dimitrijem. Osjetivi mekou njezinih usana, sva gorina koja se u
njemu taloila posljednjih godina kao da je isparila.
Oboje su tako dugo ekali ovaj trenutak i sad su, bez nepotrebnih rijei, odluili da
nee dopustiti da im promakne. Jesu li imali ikakav razlog da se odupru toj elji?
Prolo je sat vremena. Dva kata nie, u kuhinji, Pavlina je uurbano pripremala neto
hrane za Dimitrija.
Olga je znala to Katerina osjea prema njezinu sinu, a sad kad ih je vidjela zajedno,
znala je i da Dimitri osjea isto. Znajui da se vjerojatno nee moi vratiti u skoroj
budunosti, htjela je da budu nasamo.
Tako je mrav, rekla je Pavlina. Gdje god bude ivio, nadam se da e se dobro
hraniti!
Mislim da se ve godinama nije dobro hranio, Pavlina, rekla je Olga. Ali to vrijedi i
za pola Grke, zar ne?
Gledala je kako Pavlina do ruba puni kutiju: paketima sira; dolmadakijama, punjenim
listovima loze; tiropite, pitom od sira; i suenim voem.
Jesi li sigurna da e sve to moi nositi? smijala se Olga.

- 204 -

Nakon nekog vremena Dimitri je siao, a Katerina ga je slijedila. Tako mrav i sa

starom kolskom torbom, punom knjiga, prebaenom preko ramena, izgledao je barem
desetljee mlae od svoje trideset dvije godine. Izgledao je kao da kree na predavanja na
fakultetu.
Dimitri! Rekla je Olga stisnuta grla. Ide?
Rastanci su im uvijek jednako teko padali.
Da, moram. Nitko tko je bio u Demokratskoj armiji nije siguran, ali obeavam da u se
javljati. Nitko u ovom gradu ne eli biti vie od mene...
Ne znam to emo s tvojim ocem, rekla je Olga.
Ni ja, rekao je Dimitri. Ni ja.
Oboje su znali da je Dimitrijev pravi neprijatelj onaj u vlastitoj mu obitelji, pod
vlastitim mu krovom. Pavlina i Katerina odmaknule su se dok su se majka i sin grlili.
Dimitri je uzeo smeu kutiju koju je Pavlina vrsto povezala uetom, svakoj eni utisnuo
po jedan cjelov u elo i izaao u hodnik. Nije vie mogao odgaati svoj odlazak.
Pavlina je otvorila vrata i pogledala na obje strane.
Sve je isto, izvijestila je. Nema nikoga na vidiku.
Na to je Dimitri izaao, ne osvrui se. Dvije minute poslije Katerina je krenula u
drugom smjeru. Bilo je vrijeme da ode u kupnju namirnica za veeru. Isplanirala je skuhati
juhu od jaja i limuna, ispei patlidane s feta sirom, janjee medaljone s grahom i tortu od
oraha. Posluit e i lokum to ga je napravila dan prije.
Mnogo je mjeseci gledala kako pojava njezina mua postaje sve vea i vea. Osim to je
vezla za svoju razonodu dok njega nije bilo kod kue, jedini drugi runi rad kojeg bi se
uhvatila bilo je prekrajanje pasice na njegovim hlaama.
Kuhala je s radou u srcu. Meso je ve lealo u marinadi vlastite masnoe i sokova, ba
kao to je Gourgouris volio, pa je poela pripremati obrok s entuzijazmom. Jaja i masni
sirevi, eer, ulje i mast bili su bezopasni u malim koliinama, no gomilama koje je
upotrebljavala pripremala je savren teren za zaepljenje krvnih ila. Zasad je jedini
vidljivi uinak ovih zasitnih obroka bilo to to su uzrokovale da Gourgouris nakon njih
gotovo odmah padne u san, no potiho, zaepljujui arterije, postizali su i drugi cilj.
Katerina si je govorila da samo ispunjava elje svojeg mua.
Moram malo prilei prije veere, zadihano je rekao. Ali uskoro moe posluiti
veeru, hoe li, draga?
Polako se vukao tamnim stubitem, jednu po jednu stubu. Sat vremena poslije veera je
bila gotova. Siao je, spreman jesti. Pravio je stanke izmeu zalogaja, a inilo se da ga ak i
dizanje vilice do usta ostavlja bez daha.
Katerinu nije naputala unutranja srea. ak i kad bi otila Eugeniji u posjet, a ondje je
nije ekalo Dimitrijevo pismo, ne bi se rastuila. Mogla je tolerirati protok vremena sad
kad je znala da e se jednog dana vratiti, jer vie nije bilo sumnje da e doi.
est tjedana nakon Dimitrijeva posjeta, Katerina je shvatila da se i njezin trbuh, kao i
trbuh njezina supruga, iri nekontroliranom brzinom. Poveale su joj se i grudi.
Sigurno si trudna, rekla je Eugenia. Uvjerena sam u to.
Ali Grigoris e znati da dijete nije njegovo, uzviknula je Katerina. Nismo vodili
ljubav mjesecima i mjesecima! Uvijek se onesvijesti, ak i prije nego to ja doem u
krevet...
Smislit emo neto, rekla je Eugenia, smijeei se. Ali da sam na tvojem mjestu, ne
bih to nikome rekla. Nikom ivom. Barem ne jo neko vrijeme.
Narednih dana Katerina zbog munine vie nije mogla jesti nita drugo doli kruh
umoen u maslinovo ulje. Usprkos tomu nastavila je kuhati jednako predano i sa arom.

- 205 -

Pita od pinata, peciva punjena gustim umakom od senfa, govedina punjena bougatsom,
sve su to bili favoriti njezina supruga, a ona je htjela zadovoljiti njegov apetit.
Jedne noi Katerina je skuhala laganiju veeru, u kojoj je bilo manje kolesterola nego
obino. Za glavni obrok posluila je ribu, i to bez krumpira za prilog. ak je i puding bio
prozraan: jagode s laganom eernom maglicom.
Jesi li ti to stavila Grigorisa na dijetu? upitao ju je mu, maui keksom po zraku.
Misli da se kyrios Gourgouris malo ubucio?
Dok je to govorio, gladio je svoj golemi trbuh, no Katerina se samo slatko smijeila i
rekla: Samo sam htjela promjenu.
Kad je te veeri otiao u krevet, Gourgouris nije zaspao onako brzo kao inae. Dok se
razodijevala u garderobi, Katerina nije ula hrkanje.
Odjenula je spavaicu koju je nosila prve brane noi i ula u spavau sobu ostavljajui
svjetiljku upaljenu kako bi mogao vidjeti svjetlucanje blijede tkanine. Popela se pokraj
njega na krevet.
Osjetila je kako njegova ruka podie svilu izmeu njezinih nogu, a zatim se, bez
razgovora, prebacio na nju svojim tijelom. Za dlaku se uguila, a nije mogla ak ni viknuti.
Nije mogla disati. A tada, u samom trenutku penetracije, njegovo ju je tijelo gotovo
zgromilo, mlitavo se opustivi na njoj. Nije se ni mrdnuo.
Shvativi da je priklijetena golemim beivotnim tijelom, kojega je nepominost uinila
dodatno teim, uhvatila ju je panika. Pomisao na to da sad i te kako ima za to ivjeti
obdarila ju je gotovo nadljudskom snagom, dovoljno da Gourgourisa makne sa sebe.
Izmigoljila se ispod njega. Prva misao koja joj je prola glavom bila je ona o sigurnosti
djeteta. Druga je bila pitanje: kako e sakriti sreu zbog Gourgourisove smrti?
im se odjenula i dola k sebi, otila je u susjednu kuu po pomo. Za sat vremena
doao je lijenik i potvrdio smrt Grigorisa Gourgourisa. Uzrok je bio srani udar, prilino
uobiajen za mukarce u toj dobi i s tolikim vikom kilograma. Srce mu je bilo tempirana
bomba.
Katerina je ostatak te noi provela u gostinskoj sobi ispod prelijepog prekrivaa to ga
je ukraavala u spomen na svoje prijatelje, a ujutro su odnijeli le njezina pokojnog mua.
Katerina je uinila sve to se od nje oekivalo. Nosila je crninu od glave do pete,
primala poruke suuti i odgovarala na njih. Na sprovod su doli deseci radnika iz radnje i
mnogi klijenti Konstantinosa Komninosa. Svi su se divili njezinoj vrstini. Tako su si
objasnili izostanak udoviinih suza.
Nekoliko dana poslije, proitana je i oporuka. Katerina je doznala da e Gourgourisov
neak koji je vodio njegovu radnju u Larisi preuzeti posao i u Solunu. Oporukom je
odreeno da taj isti neak dobije i kuu u Ulici Sokratous.
Javni biljenik pogledao je preko ruba svojih naoala da vidi njezinu reakciju. Nije bilo
neuobiajeno da netko svoju imovinu ostavi mukom lanu ire obitelji ako nije imao sina i
nasljednika, no ipak mu se inilo malo opakim to e ova mlada ena biti izbaena iz
svojeg doma. No, ona se uope nije doimala potresenom, to se ovjeku uinilo
dostojanstvenim.
O, rekao je. Pie jo neto. Smijeio joj se kao da je dijete koje treba razveseliti.
Odredio je da vam njegov neak godinje isplauje iznos koji odgovara plai modistre
zaposlene na pola radnog vremena.
Katerinu je preplavila neodoljiva elja da se nasmije ovom izdanku zlobe, ali bilo je
vano da ostane pribrana pred ovim pompoznim mukarcem koji je buljio u nju preko
stola.

- 206 -

Hvala vam, rekla je, Ali to nee biti potrebno. Koliko mi je dugo doputeno ostati u
kui?
Mjesec dana od suprugove smrti, odgovorio je, bacivi pogled na dokument.
To je u redu, rekla je. Otii u do kraja ovog tjedna.
Biljenik je bio zaintrigiran njezinom reakcijom: mu se tako odurno ponaao prema
njoj, a ipak, kao da je za to nije bila briga.
Sigurno sam bila vrlo nezadovoljavajua supruga, rekla je osjetivi njegovu
znatielju, ali i on je bio vrlo nezadovoljavajui suprug.
Rekavi to, ustala je i izala. Do kraja tog dana njezini su koferi bili spakirani, a kua u
Ulici Sokratous zakljuana. Zajedno s nekoliko haljina, ponijela je i prekriva i svoj ivai
stroj marke Singer. To je sve to e joj trebati. Lakim korakom dola je do glavne ulice i
uzela taksi do Ulice Irini. Eugenia ju je ekala ondje. Iako joj se ve nazirao trudniki trbuh,
vie nije imala munine i nikad se u ivotu nije osjeala sretnijom i poletnijom nego sad.
Da barem mogu odjenuti neto vedrije, rekla je Eugeniji. Crnina je njezinu put inila
grubom i beivotnom.
Mislim da mora jo neko vrijeme nositi crno, savjetovala ju je Eugenia. U
suprotnom e se doimati neosjetljivom.
Eugena ju je mudro savjetovala. U takvom konzervativnom gradu bilo je vano da
Katerina bude prepoznata kao udovica. Na taj nain okolina se nee pitati o oinstvu
njezine bebe. Katerina je posljednjih nekoliko mjeseci svojega zatoenitva provela ivajui
odjeu za dijete: kapice, podbradnike, vestice, jakne, dekice. Sve je bilo runo ivano i
personalizirano. Kad je bila sama, pjevala je svojem neroenom djetetu. Moda su i tisuu
puta kuu ispunile rijei najdrae joj pjesme, kojima je njezino stanje dalo novo znaenje:
Probudi se, maleni moj,
i sluaj sutona mol.
Ova je pjesma nastala za tebe
Iz neijeg plaa, iz neije due.
im su ljudi primijetili promjenu njezina tijela, njihove su se simpatije i zabrinutost
poveale.
Kakve li tragedije, rekli su, biti trudna udova.
U posljednjim tjednima trudnoe provodila je mnogo sati sjedei na kunom pragu s
Eugenijom i uivajui u blagoj toplini rane jeseni na tihoj, poploenoj ulici. Do nogu im je
bila koara s razliitim pamunim koncima, kompletima igala i komadiima vrpci i ipke.
Obje su naumile dovriti svoje projekte na vrijeme. Eugenia je plela dekicu blijedih boja, na
kojoj je sad vezla ukrasni rub.
Gotovo! rekla je. Bit e u toplom i mekanom. Zna kako vlane znaju biti ove nae
zime.
Mlaa je ena odloila pletivo, zatvorila oi i okrenula lice prema suncu.
Unato njezinoj glatkoj koi bez bora, sjene ispod oiju bile su crne kao odjea udove
koja ju je omatala od glave do pete. Podignula je malenu vestu koja joj je leala u krilu i
nastavila s poslom. Plavim je koncem dodala zavrni detalj motivu na prednjoj strani.
Bio je to siuan leptir; trebala mu je samo jo dodati ticala. I onda e biti savren.
Evo! rekla je, pokazujui gotovu vestu. Idem se sad malo odmoriti. Pogledala je
Eugeniju uz znakovit osmijeh, osmijeh pun radosti i iekivanja. Neto mi govori da
neemo jo dugo ekati, dodala je.

- 207 -

Sljedeeg dana, 5. rujna 1950., roena je njezina beba. Dala mu je ime Theodoris
Boji dar.

- 208 -

Dvadeset osmo poglavlje

Katerina je bila puna radosti jer je znala da ovaj predivni svilenokosi djeak pripada
mukarcu kojeg je voljela. Pavlina je uzdahnula kad ga je prvi put ugledala.
Slika i prilika svojeg oca, rekla je. Isti je Dimitri kad se tek rodio! Tijekom prvih
etrdeset dana to ih je obavezno morala provesti kod kue s novoroenetom, neke
modistre iz Gourgourisove radnje svratile su u Ulicu Irini diviti mu se i donijeti darove koje
su same napravile.
Kakva teta, rekle su, to ga otac ne moe vidjeti.
Da, rekla je Katerina, osmijehom koji je bio tajanstven poput Mona Lisina.
I Pavlina je dola s darovima od Olge.
Pa zar je ni roenje unuka ne moe natjerati da izae iz kue? upitala je Eugenia.
Tuno, ali ne moe, odgovorila je Pavlina. Ako mene pita, izai e iz kue samo
zbog jednoga, a to e biti kad je iznesu u lijesu. Ali, alje vam svu ljubav, uz ove darove. I
znam da se nada da ete joj doi u posjet im budete mogli.
Katerina je uivala u svakom trenutku ovih dana kada nije imala to raditi doli brinuti
se za svoje novoroene. Cijeli su dani prolazili a da nije radila nita drugo osim hranila ga
i drala ga u naruju, a dok je spavao, ila mu je i vezla ime na svaki komad odjee.
Eugenia, koja je jo uvijek tkala na svojem stanu kod kue, uvijek je bila tu da joj pomogne
i pravi drutvo.
Obje su bile u Ulici Irini kad je dolo Dimitrijevo pismo. Bilo je napisano prilino
davno, a kao i prijanja, i ovo je bilo naslovljeno na Katerinu, samo ovog puta bez
namjerne pogreke. Kad je proitala adresu na vrhu, srce joj se smrznulo. Makronisos. Bio
je to goli otok daleko od obale Atike, koji je vladi sluio kao golemi zatvor za komuniste
bjegunce. Bio je ozloglaen zbog okrutnosti; ve su neko vrijeme kruile prie o zvjerskom
tretmanu kanjenika.
Draga Katerina,
ao mi je to ti nisam prije pisao i rekao ti gdje sam. Kao to e vidjeti na adresi
na omotnici, uhitili su me prije nekoliko mjeseci. Nemam ti to drugo rei osim da te
volim i da mi nedostaje, a tvoja slika koju nosim u glavi jedino je to me dri na
ivotu.
Molim te, hoe li ovu vijest obzirno prenijeti mojoj majci i dati njoj i Pavlini
poljubac u moje ime?
Dimitri
Pismo je odisalo apatijom. Svi su znali za Makronisos i uvjete koji su ondje vladali.
Vlada nije krila namjenu otoka jer su, aljui onamo komunistike izdajnike, eljeli dati
primjer ostalima. Nije se, meutim, govorilo o detaljima strategija kojima su iznuivali
priznanja od zatvorenika. O tim su stvarima priali samo oni koji su pristali odrei se
svojih komunistikih uvjerenja i zbog toga bili osloboeni.
Kad bi ljubavnici i zaljubljenici odlazili na Sounion gledati zalaz, najupeatljiviji i
najinspirativniji hram svoje domovine, zatekli bi se kako gledaju preko kanala prema

- 209 -

sivom, stjenovitom otoku, na kojemu, inilo se s obale, nita nije ivjelo ni micalo se. To je
bio otok Makronisos.
Sam krajolik bio je dovoljan da slomi duh bilo kome tko je onamo poslan. Meu njima
je bilo mnogo uitelja, odvjetnika i novinara, potpuno nenaviknutih na takve uvjete. Iako
je vlada tvrdila da je to popravni kamp za zavedene, to je mjesto zapravo bilo sinonim za
nasilje i torturu. Osim tekog rada na izgradnji besmislenih cesta koje nikad nee biti
koritene, nad zatvorenicima se vrila sustavna fizika i psihika tortura, od premlaivanja
eljeznim ipkama i uskraivanja sna do izolacije.
U svim je sluajevima vladin cilj bio izvui dilosei, odricanje od uvjerenja, a da to
postignu, posezali su za svakojakim tehnikama ispiranja mozga i muenja. Nije bila tajna
da je otok jedan golemi centar za rehabilitaciju, s gotovo deset tisua bivih vojnika.
Katkad ljudi ne bi ondje izdrali dovoljno dugo ni da se pokaju. Kako su tisue njih
ivjele u sklepanim, improviziranim atorima, gladni do obnevidjelosti i bez dovoljno
vode, bolesti i zaraze poele su ih istrebljivati.
Iz suzdranosti Dimitrijeva pisma nije se moglo razaznati je li ono cenzurirano, no
Katerini je dovoljno reklo.
Moram otii vidjeti Olgu, rekla je. Bilo je vrijeme da prvi put izvede Theodorisa u
vanjski svijet, a koga bi bilo prikladnije posjetiti nego njegovu baku? Hoe li poi sa
mnom, Eugenia? Dobro e mi doi netko kad joj budem objavila lou vijest.
Naravno, draga moja. Idemo poslijepodne?
U tri poslijepodne pokucale su na vrata vile u Ulici Niki.
Pavlina je bila oduevljena to ih vidi. Tepala je bebi i vrzmala se oko kolijevke kao da
ga prvi put vidi. Ostavile su u hodniku velika djeja kolica i s mnogo pompe ponijele
Theodorisa uza stube da upozna baku.
Olga je pljesnula rukama od puke sree i zatim sat vremena u naruju drala uspavanu
bebu, prouavajui ga i kliui o obiteljskoj slinosti.
Pavlina, donesi slike Dimitrija kad je bio beba!
Iako su to bile studijske fotografije, napravljene kad je imao ve godinu dana i
samostalno sjedio, izmeu Dimitrija i dojeneta koje joj je spavalo na rukama bilo je oite
slinosti.
Tako je lijep, rekla je Olga smijeei se Katerini. Kad bismo barem znale gdje je
Dimitri. Ne bi li bilo divno rei mu?
Katerina je razmijenila pogled s Eugenijom, koja je pomalo ukoeno sjedila na stolici
njima nasuprot. Vie to nije mogla odgaati.
Dobila sam pismo, reklaje Katerina vadei omotnicu iz depa. Bojim se da je
uhien!
Uhien! viknula je Olga. A gdje su ga poslali?
Katerina joj je pruila pismo da ga sama proita.
Zna to ondje rade, zar ne? rekla je potreseno. Pokuavaju ih slomiti i natjerati ih
da se odreknu svojih uvjerenja.
Znam, rekla je Katerina. Ali sad barem znamo da je iv.
Nikad nee uspjeti natjerati Dimitrija da potpie dilosei, uvjereno je rekla. Sve i da
ondje ostane do kraja ivota, nee to uiniti. On je najtvrdoglavija osoba na svijetu. A za
njega bi to bila pobjeda njegova oca.
Mora uiniti ono to dri ispravnim, rekla je Katerina.
Pavlina je ula u sobu, donijevi im aj od mente i sad je s uasom sluala njihov
razgovor.
Postoji neto to bi ga moglo natjerati da se predomisli, natuknula je.

- 210 -

Tri su je ene pogledale, a Pavlina je svrnula pogled na bebu.

Ne! rekla je Katerina. Ne elim da zna za Theodorisa.
Slaem se s tobom, rekla je Olga. Zamisli pred kakvu bi ga dvojbu to dovelo. Bio bi
rastrgan.
A ljudi koji se vraaju kui nakon to su se odrekli svojih uvjerenja potpuno su
prazni. Mu jedne ene s kojom sam radila u tvornici potpisao je pa su ga pustili, rekla je
Eugenia. Pria mi ta kolegica da vie nije isti ovjek. Ne moe se ni zaposliti, nita, samo
sjedi kod kue, bijesan jer su ga natjerali da potpie.
Ne bih podnijela da se to dogodi Dimitriju, komentirala je Katerina.
Tko bi bio Dimitri da mu oduzmu njegova uvjerenja? Nisam sigurna da bi mogao
ivjeti sa sobom, razmiljala je Pavlina naglas.
Mora mu pisati i rei mu da je Gourgouris umro, rekla je Olga. To e mu barem
dati nadu.
Da, odmah u to uiniti, rekla je Katerina.
Mjesecima poslije Dimitri je dobio Katerinino pismo i uzvratio joj s otvorenom objavom
svoje ljubavi. Cenzori su proputali takva pisma, vjerujui da veza s nekim tko je izvan
zatvora moe ubrzati potpisivanje diloseija. U pismu joj je opisao kako sudjeluje u gradnji
minijaturne verzije Partenona na Makronisosu. On predstavlja duh radosti i oboavanja
patride, koje svi mi ovdje snano osjeamo, napisao joj je.
Katerina je pisma uvijek pokazivala Eugeniji, a u ovome su obje osjetile njegov
sarkazam. itale su da su stanovnici Makronisosa primorani graditi reprodukcije antikih
spomenika u sklopu svoje rehabilitacije. Znali su da e ta aktivnost u Dimitriju samo
izazvati jo vei prezir prema vlastima.
Razmjena pisama tekla je sporo, no kako ni on ni ona nisu smjeli napisati istinu, imali
su malo to rei. Nekoliko mjeseci poslije, Dimitrijeva su pisma s Makronisosa prestala
stizati.
Premjeteni smo na manji otok udaljen nekoliko kilometara od Makronisosa.
Osim toga, nemam mnogo toga za rei. Uvjeti su jednaki kao i na prijanjem otoku.
Jedini su stanovnici zatvorenici i straari.
Kad je Theodoris gotovo napunio dvije godine, Katerina je nastavila karijeru modistre,
posjeujui klijentice na probama u poslijepodnevnim satima, dok je Eugenia uvala
Theodorisa. Jedan mali oglas bio je dovoljan da joj se hrlei vrate stare muterije. Ponovno
je Solunom zvonio glas o njoj kao najboljoj krojaici u gradu.
Zato ne bi koristila moju staru kuu kao radnju? predloila je Olga, ija je kua u
Ulici Irini bila prazna ve nekoliko godina. U svojoj nema dovoljno prostora ni za
krojenje.
Olga je bila u pravu. Uz Theodorisa, kojega je trebalo uvati, i Eugenijin tkalaki stan,
malena je kua postala tijesna. Jedva da je u njoj bilo mjesta za Katerininu singericu na
kuhinjskom stolu.
Jednog toplog dana na bablje ljeto 1952., Pavlina je dola u Ulicu Irini s kljuem kue na
broju tri. Zajedno su je oistile i obrisale prainu te razmjestile namjetaj kako bi Katerini
pripremile radni prostor.
Kako je kyria Komninos? upitala je Katerina dok su radile.
Dobro je, hvala, odgovorila je Pavlina. Ali kyrios Komninos je neto loe.
Katerina se nije mogla pretvarati da je zabrinuta. inilo bi se to licemjernim.

- 211 -

Kyria Komninos kae da je blesavo da ovjek u njegovim godinama toliko radi. ula
sam kad mu je to govorila proli tjedan. Osamdeset mu je, zna, a izgleda kao da mu je sto!
,Pa nisam ja kriv to nema tko preuzeti posao, zar ne? rekao je kyrios Komninos. A ja sam
htjela rei: ,Zapravo jesi, ti si kriv to Dimitri nije ovdje. Nego to. Ali nisam nita rekla.
utjela sam. No taj ovjek, ubija se radom, unitava se. I uasno izgleda. Blijed je kao zid,
mrav kao igla. Ne bi ga prepoznala.
Katerina nije nita rekla.

- 212 -

Dvadeset deveto poglavlje

Dva tjedna poslije Konstantinos Komninos imao je srani udar za svojim stolom i na
mjestu umro.
Sprovod je bio golem, a naputke za ceremoniju naveo je u oporuci. Pedeset vijenaca od
krupnih bijelih karanfila bili su naslonjeni na zidove crkve Agiosa Dimitrija s porukama
suuti gradonaelnika, starijih lanova gradskog vijea, vodeih poslovnjaka u Solunu i
mnogih drugih gradskih uglednika. Nakon mise koja je bila puna pompe i
ceremonijalnosti, pokopan je na mjesnom groblju uz oca i brata.
Mislila sam da kyria Komninos nee vie izai iz kue, sve do vlastitog sprovoda, ali
zna to? Dola je muu na sprovod. Uza sve to se dogaalo, uvijek sam mislila da e ona
otii prva, brbljala je Pavlina, ali neto joj je dalo volje da izdri, zar ne?A zna to ja
mislim da je to bilo?
Katerina je kimnula. Razumjela je snagu Olgine ljubavi za sina, a sad i za malog unuka.
Na Giarosu, Dimitri je primio pismo kojim ga je majka izvijestila da mu je otac umro.
Neko je vrijeme samo sjedio i buljio u nj. Odlazak s ovog od Boga zaboravljenog otoka
moda je bila jedna vrsta osloboenja, ali u ovom je trenutku osjetio jo i vee. Njegova
mrnja prema ocu bila je velik teret koji mu je sad maknut s lea.
Njegova odluka da potpie dilosei nije lako pala. Uvijek e vjerovati da se Demokratska
armija borila za ispravnu stvar, no njegova udnja da se vrati ljudima koje je volio sad je
nadjaala sve drugo. Iako su ve tisue potpisale, uvari su bili iznenaeni kad se Dimitri
svojevoljno prijavio da to uini. Njegovo odricanje od komunizma bilo je neoekivano i
nije iznueno torturama.
Promatrao je svoju ruku kako uzima olovku i potpisuje izjavu kao da pripada nekome
drugome. Njegov se osjeaj odmaka pojaavao dok se vrak kretao po papiru.
Komunisti su me zaveli na krivi put i prevarili. Odriem se te organizacije kao
neprijatelja domovine, uz iju stranu stojim.
Strahovao je i od toga da e izjava koju je potpisao biti objavljena u solunskim
novinama. Bilo je uobiajeno da detalje diloseija objavljuju vee lokalne novine. S obzirom
na to da su svi mislili da je mrtav, bojao se kakav e uinak to imati na njegovu majku i
enu s kojom je elio provesti ostatak svojeg ivota.
Dok se tinta suila, dignuo je glavu i pogledao ravno u oi straara. Dimitri se sjetio da
je taj straar obolio za vrijeme provale tifusa na Makronisosu, kad je ponudio svoje
lijenike vjetine da se pobrine za bolesne. Iako je straar bio u deliriju dugo vremena, jo
se uvijek sjeao Dimitrijeva lica kad je doao svijesti.
Znai, uskoro odlazi, mrko je rekao. I vrijeme je da se pone na pravi nain baviti
medicinom.
Neu se moi baviti niim ako objavite odreene detalje o meni, zar ne?
Nee, istina. Te stvari doista znaju upropastiti karijeru. Biti komunist.
Ili ak bivi komunist, rekao je Dimitri.
Vidio je da se uvar smekava.
Odakle si, onda?
Na temelju ovih podataka, vlada e moi publicirati izjavu u lokalnom tisku.

- 213 -

Iz Kalamata. Ulica Adrianou 82. Bila je to prva adresa koja mu je pala na pamet.
Ovdje tako ne pie, rekao je uvar.
Moja se obitelj preselila, odgovorio je Dimitri spremno.
ovjek ga je pogledao i namignuo mu. Prekriio je dosadanju adresu, navrljao
novu na formular i potpisao ga, a zatim ga gurnuo Dimitriju.
m se vratio na kopno, poslao je pisma majci i Katrrini. Htio je da znaju da se vraa.
Nekoliko dana poslije bio je ponovno u svojem gradu. Od posljednjeg posjeta osjeala
se promjena nabolje: u pekarnicama su trokutasta peciva, trigona, bila naslagana u
tornjeve, a kafii na plonicima bili su puni ljudi koji su pijuckali aj od mente i kavu.
Miris svjee peenog kruha iz fournosa i cvijea s trnice zamijenili su miris straha.
Otiao je ravno u Ulicu Niki i ustro pozvonio. Nije vie bilo razloga da osjea tjeskobu
kad dolazi kui. Olga je bila presretna to ga vidi. Razgovarali su sat vremena, sjedei
blizu jedno drugome na kauu.
Je li problem, rekao je, to je otac svima rekao da sam mrtav?
Pa, nije bilo smrtovnice. A ako bude trebalo, uvijek moemo dokazati da je pismo koje
sam primila bilo falsificirano.
Ne elim da me ljudi gledaju kao prikazu do kraja ivota!
Rei emo da je dolo do sretne pogreke, rekla je. A sad, mislim da bi te Katerina
mogla iekivati. Trebao bi poi.
I dalje slab od siromane prehrane na Giarosu, nije bio u stanju otrati u Ulicu Irini, to
je elio. Najbolje to je mogao bilo je brzo hodati.
Bilo je proljee, mjesec cvjetanja bademova; otrgnuo je granicu netom prije nego to je
stigao. Vrata su bila otvorena i iznutra je uo glasove. Kroivi unutra, zatekao ga je
neoekivan prizor: Katerina je sjedila za stolom pokraj malog, tamnokosog djeaia
kojega je upravo krenula hraniti. im je ugledala Dimitrija, ispustila je vilicu iz ruke i
ustala. Djeak se okrenuo da vidi kamo je otila.
Zdravo, Katerina, rekao je Dimitri, pruajui joj cvijee.
Dimitri...
Razgovarali su kao da se Dimitri vratio nakon samo nekoliko dana izbivanja, a kad su
se zagrlili, djeai im je priao i poeo povlaiti Katerinu za suknju.
Mama!
Nisi mi rekla da ima malenoga... rekao je Dimitri.
Ovo je Theodoris, rekla je smijeei mu se. Reci zdravo, agapi mou.
Dimitri se pokuavao naviknuti na pomisao da je Katerina postala majka. Bilo je tako
udno to to nije spomenula u pismu.
Sigurno je bio tako mali kad ti je suprug umro.
Nije tada jo ni bio roen.
Katerina je trenutak utjela, a onda podignula dijete u naruje. Dimitri i on gledali su
jedno drugo u oi, a onda je maleni zakopao lice u majino rame, preplavljen
srameljivou.
Theodoris je tvoj, Dimitri.
Moj? rekao je Dimitri s uenjem.
Da, rekla je Katerina. Ovo je tvoj sin.
Ali...
Nema nikakve sumnje, rekla je. Ne bi mogao biti ni od koga drugoga.
Dimitrijeva zbunjenost preokrenula se u radost kad je prihvatio vijest.
Ponovno za kuhinjskim stolom, s Theodorisom u Katerininu krilu, Dimitri ju je primio
za ruku i poeli su razgovarati.

- 214 -

Ali nisi nita rekla u svojim pismima. Ba nita!

Brinula sam se. Mislila sam da bi se zbog toga mogao vratiti prije nego to bude
spreman za to. Zato mi se inilo da je bolje da ti ne kaem, rekla je Katerina.
Katerina mou. Hvala ti. Morao sam ekati dok mi ne umre otac, no da sam znao za
Theodorisa, bilo bi mnogo tee. Ispravno si postupila.
Bio je gotovo smlavljen snagom ljubavi koju je osjeao prema ovoj eni, osjeajem koji
je postajao jo intenzivniji kad je spoznao njezinu nesebinu rtvu.
Dimitri je drao Katerinu za ruku, ali nije mogao svrnuti oi sa sina koji je sjedio na
podu pokraj njih i sretno se igrao. Nije se moglo zanijekati da su jako sliili jedan
drugome.
Nisam mu mogla dati ime tvog oca. Theodoris se inilo prikladnim, rekla je smijeei
se Dimitriju, koji se pak smijeio svojemu malom djeaiu.
Boji dar, odgovorio je Dimitri. To je savreno ime.
Sljedeih sat vremena proveli su sjedei i razgovarajui o svojoj budunosti. Dimitri e
jo dugo nositi biljeg zbog borbe na strani komunista. Nije htio taj biljeg prenijeti na
Katerinu i njihova sina.
Nita to kae nee me sprijeiti u tome da se udam za tebe, uvjeravala ga je
Katerina.
Vjerojatno neu dobiti certifikat. To shvaa, zar ne? upitao ju je.
Nacionalni certifikat bio je nuan preduvjet za zaposlenje u dravnim slubama. Bez
njega Dimitri nee moi nastaviti studij medicine ni raditi u bolnici. Desniarska vlada nije
olakavala reintegraciju u drutvo nikome tko se borio s komunistima.
Snai emo se, rekla je Katerina. A znam i da e nam tvoja majka pomagati.
Ne mogu prihvatiti nita od oeve imovine, rekao je Dimitri. Niti jednu drahmu.
Pa, onda u ja zaraivati dovoljno za nas, rekla je Katerina. A koliko posla imam,
ugodno emo ivjeti.
Dva mjeseca poslije, kad su Dimitrijevi osobni dokumenti ponovno bili u redu (a bila je
to jedina prilika kad je morao prihvatiti novac od majke, toliko je pretjeran bio potreban
iznos), odrala se svadba.
Po drugi put, Eugenia i Pavlina bile su goe na Katerininu vjenanju, no ovaj put
dola je i Olga. Koumbaros vjenani kum bio je Lefteris, Dimitrijev prijatelj s fakulteta.
Pozivnice su poslane i Sofiji i Mariji, no obje su nedavno rodile pa nisu mogle doi, a
Katerina je takoer poslala pismo i Zeniji u Atenu i pitala je bi li dola, no odgovor nikad
nije dobila.
Katerina si je saila raskonu haljinu od crpe de Chine i veo obrubljen perlama, a
Theodorisu maleno odijelo s mornarskom kragnom. Dimitri je jo uvijek mogao ui u
odijelo koje mu je saiveno kad je imao osamnaest, iako ga je Katerina morala podesiti da
mu bolje pristaje. Ova se mala obitelj uputila pjeice u crkvu Agios Nikolaos Orfanos, u
kojoj se Katerina toliko puta molila. Bog nije usliio svaku njezinu molitvu, ali kad je tog
dana stajala u crkvi, osjeala je da se dogodilo udo.
Sveenik s visokim eirom na glavi iznenaeno je gledao dolazak svadbene povorke
od svega sedam lanova i njihovo paljenje svijea. Imena lanova obitelji Moreno - Saul,
Roza, Izak i Esther - ponavljali su se unedogled kroz aputanja, a molili su se i za Eliasa,
nadajui se da je, gdje god se nalazio, na sigurnom i da je nastavio obiteljsko ime.
Katerina se molila i za zdravlje svoje majke i sestre. Jednog e dana pokuati otii u
Atenu i posjetiti ih. Pet minuta proveli su u tiini. Trebali su vremena da razmisle o svemu
to se dogodilo.
Kad su svi bili spremni, sveenik je poeo pjevati.

- 215 -

Evlogitos o Theos imon, pantote

Nin ke ai ke is tous eonas ton eonon.
En irini tou Kyriou deithomen.
Prvi put u deset godina zemljom je i slubeno vladao mir. U proteklom desetljeu
umrlo je i do milijun ljudi, tijekom okupacije i graanskog rata. Spaljene su stotine sela, a
tisue su ljudi ostale bez domova. No Katerini i Dimitriju ovaj je dan znaio novi poetak.

- 216 -

Trideseto poglavlje

Antikomunistiki osjeaji i dalje su postojali u vladi, ali Katerina, Dimitri i mali

Theodoris sada su ipak mogli voditi neto nalik na normalan ivot. Masovna proizvodnja
odjee u tvornicama uzela je maha pa se Katerina rado povukla iz modne manufakture
osim to je i dalje katkad ivala vjenanice i bila spremna posvetiti se neemu novome.
Zajedno su ona i Dimitri pokrenuli novi obrt i nazvali ga Mekana oprema i namjetaj za
moderno doba. Zaposlili su stolara i proizvodili vlastite stolce i garniture koje je Katerina
presvlaila novim, perivim, sintetikim tkaninama.
Idue godine Katerina je ponovno zatrudnjela, a kad je beba roena, nadjenuli su joj
ime Dimitrijeve majke. est mjeseci kasnije krteno je oboje djece. Odrastat e okrueni
ljudima koji ih oboavaju.
Za Olgu je suprugova smrt bila osloboenje. Mnogo godina nakon Dimitrijeva roenja
lijenik joj je dijagnosticirao postporoajnu depresiju, i iako e njezin oporavak od
agorafobije trajati do kraja njezina ivota, sad je barem povremeno navraala u Ulicu Irini.
Svoje je unuke kupala u panji i ljubavi, vie od veine drugih baka.
Theodoris i Olga svakog su dana na povratku iz kole svraali u Ulicu Niki, gdje su bili
tetoeni pladnjevima svjee ispeenih Pavlininih kolaa i peciva. Vremena je domaica
bila preslaba za posjete Ulici Irini, no kuhala je za njih do dana kad je umrla u svojoj
devedeset petoj godini. Na njezinu su sprovodu Theodoris i mala Olga prvi put vidjeli
odrasle kako plau. Pavlina je bila dio ivota svih njih.
Djeca su bila jako bliska i sa svojom drugom yiayiom, Eugenijom. Nikad se nije inilo
zgodnim trenutkom da im objasne da im ona zapravo nije prava baka. Kako su oba
roditelja naporno radila po cijele dane, Eugenia je vodila rauna da kua bude uredna i
ista. Katkad bi na nekoliko tjedana otila k Sofiji ili Mariji (koje su sad zajedno imale
devetero djece), no uvijek se veselila povratku spokoju i miru Ulice Irini.
Nedjeljom bi cijela obitelj, ukljuujui obje bake, otila u njihov najdrai kafi Assos na
obali. Djeca bi jela sladoled, koji su smjela dobiti samo jedanput na tjedan, a sve bi ene
jele minijaturne bougatse.
Posao Dimitrija i Katerine poeo je cvasti. Po cijelom su se gradu gradili stambeni
blokovi koji su tisuama obitelji omoguili da se presele u bolje kue. Prvi su put mnogi od
njih imali tekuu vodu u kupaonicama i kuhinje opremljene modernim ureajima. Ovaj
novi ivotni stil zahtijevao je nove naine opremanja interijera, a oni su se trsili drati
korak s potranjom.
Netom prije Uskrsa 1962., Katerina je primila pismo iz Atene. Rukopis joj nije bio
poznat. Pisala joj je Artemis da je izvijesti da je njihova majka umrla. Katerini je gotovo
najgora stvar bila to to nije mogla plakati. Njezino je sjeanje na Zeniju izblijedjelo do
nepostojanja, a sestra joj je bila potpuna strankinja. Naravno, poslala je pismo suuti i rekla
da e doi na komemoraciju koja se imala odrati etrdeset dana nakon Zenijine smrti.
Naalost, svoje obeanje nije mogla ispuniti. Samo etiri dana poslije, Eugenia je dobila
plunu infekciju i tjedan poslije umrla od upale plua. Cijela je obitelj bila shrvana tugom
zbog ovoga neoekivanog gubitka, a Katerini se inilo da je njezina tuga toliko duboka da
nema dna. Bio je to daleko vei udar nego to je to bila smrt njezine majke.

- 217 -

Ali, imala je samo ezdeset devet, neutjeno je ridala mlada Olga. U to su vrijeme
ene i umirale u toj dobi, no oboje su pretpostavljali da e ivjeti do duboke starosti kao
Pavlina. Mala se kua inila praznom bez nje, a tkalaki stan s nedovrenim sagom stajao
je tiho u kutu. Mnogo mjeseci Katerina i Dimitri nisu smogli snage da ga se rijee, usprkos
injenici da je zauzimao pola sobe.
Ako je ikad bio pravi trenutak za selidbu, onda je to bio taj: djeca su udjela za tim da
odu iz Ulice Irini na neko modernije, prostranije mjesto. I ivoti njihovih roditelja bili bi
laki kad bi mogli ivjeti u novoizgraenim stanovima, s radnjom u prizemlju. No njihova
sentimentalna vezanost za staru poploenu ulicu bila je prejaka. Katerini i Dimitriju
njihove su veze s Ulicom Irini bile dublje nego to su to djeca mogla razumjeti.
Unajmili su trgovinu u oblinjoj etvrti, koja im je sluila kao salon za namjetaj koji su
proizvodili. Nastavili su ivjeti na broju pet, a radnja im je bila u susjednoj kui. Svialo
im se to se djeca ondje mogu igrati na ulici, ba kao to su to inili i oni nekoliko
desetljea prije, bez straha da e ih pregaziti kakvo motorno vozilo. Sad su ona bila
uobiajena u gradu, no Dimitrija i Katerinu razbjesnilo bi kad bi koji od mladia iz ulice
inzistirao da ondje vozi motocikl.
Zemlja je ula u razdoblje nagloga ekonomskog razvoja. U Grkoj je konano poela
izgradnja, a poslovi poput Katerinina i Dimitrijeva cvali su. Mekana oprema i namjetaj za
moderno doba doivljavao je svoj uzlet.
Usprkos svemu tome, politika je u zemlji ostala neodreena. Desno orijentirana vlada
odravala je ideju o komunistima kao o stalnoj ozbiljnoj prijetnji, a rane 1967. uhitili su dio
voa socijalistikog pokreta zbog tobonje urote protiv vlade. Nije bilo dokaza koji bi
opravdali njihovo uhienje. Dimitri je svakodnevno pratio razvoj tih dogaaja s rastuom
tjeskobom. Poele su mu se vraati none more o tome da je ponovno na Makronisosu.
Katerina bi se katkad probudila usred noi i zatekla ga kako sjedi u mraku na rubu kreveta
i trese se od straha.
Kau da ponovno postoji opasnost od graanskog rata, rekla je Katerina koja je cijele
dane dok je radila u salonu sluala radio.
To je hrpa lai, odgovorio je Dimitri. ista izmiljotina.
Kasno tog poslijepodneva Theodoris je uletio kroz vrata. Bila je to godina njegovih
zavrnih kolskih ispita pa je dokasna ostajao na dodatnoj nastavi.
Tata! Mama! glas mu je bio uznemire. Jeste li vidjeli sve one vojnike? Na stotine su
ih dolje u Ulici Egnatia! to se dogaa?
Pod izgovorom da spaavaju zemlju od komunistike prevlasti, vojska je priredila pu.
Sad su vlast preuzeli oficiri.
Nije ovo bilo prvi put u Katerininu i Dimitrijevu ivotu da gledaju vojni pu; znali su
kakav uas ta situacija moe donijeti u svakodnevni ivot.
Oboje njihove djece bili su marljivi uenici i uvijek su prolazili s najviim ocjenama.
Ohrabren svojim profesorom, koji je rijetko predavao tako bistrom ueniku, Theodoris je
poeo matati o studiju prava. To bi odgovaralo njegovu daru za pisanje i raspravljanje, ali
zadovoljilo bi i njegovu glad za golemim koliinama informacija. Dimitri je svoje miljenje
o sinovu izboru karijere drao za sebe. Bilo je neizbjeno, pretpostavljao je, da e se u
tinejderu pojaviti i tragovi njegova oca.
U srpnju kad su u koli objavljeni rezultati ispita, Theodoris se suoio s najveim
razoaranjem u ivotu. Ocjene su mu bile ispod prosjeka njegova razreda. Odjurio je kui i
potrao ravno u svoju sobu. Iz stranjeg dvorita, kamo su se povukli da udahnu malo
zraka, njegovi su roditelji uli kako jeca. Instinktivno su znali to se dogodilo.

- 218 -

On je tako pametan deko i tako je naporno radio, rekla je Katerina u nevjerici.

Kako su mu to mogli napraviti?
Bojim se da sad mogu raditi to ih je volja, odgovorio je Dimitri. Bio je blijed od tuge
i bijesa.
Oboje su znali da su Theodorisovi ispitni rezultati promijenjeni zbog prolosti njegova
oca. To nije bilo neuobiajeno. Biljeg Dimitrijeva zatoenitva u kampovima sad je pao i na
njegovu djecu. Dimitri je znao da e njegova pripadnost ljevici uvijek biti prijetnja. Kad se
vratio s Giarosa, prihvatio je injenicu da nikad nee postati lijenik. Dugo se to inilo kao
jedina kazna koju je morao trpjeti.
Misli da e se Olgi dogoditi isto? upitala je Katerina sa strepnjom.
Dimitri nije mogao odgovoriti. Osjeao je kako u njemu buja bijes prema ljudima koji
su sad upravljali njegovom zemljom.
Svi su znali da je pod novim reimom policija esto intervenirala u rezultate ispita prije
nego to su objavljeni i da su djeci nepoeljnih davane loije ocjene, dok su kandidati
pravovjernih roditelja nagraeni boljim ocjenama. Iako je ivio poprilino pritajeno i nije
nazoio nijednom politikom skupu otkako se vratio iz otokog egzila, Dimitri je shvatio
da je njegova prolost njegov zloin i da e mu djeca nastaviti ispatati zbog njega. Jednako
su diskriminirani bili i sveuilini profesori. Oni za koje se znalo da su priklonjeni ljevici
bili su otputeni. Profesori koji su se uspinjali do vodeih mjesta na svojim odsjecima bili
su oni koji su bili spremni drati predavanja o patriotizmu i Nacionalnoj revoluciji.
Sve i da je upao na fakultet, rekla je Katerina, kakvo bi obrazovanje stekao? Nogirali
su sve dobre profesore s prava zbog njihovih politikih stajalita.
Oboje su znali da rjeenje postoji. Dimitrijeva majka htjela je svojim unucima platiti
fakultetsko obrazovanje i lako su si mogli priutiti da ih poalju u inozemstvo. Ta je tema
bila izvor beskonanih rasprava koje su majku i sina mnogo puta dovele do ruba svae.
Shvaam zato ne eli oev novac, Dimitri, rekla je Olga. No nema razloga da od
njega ne profitiraju tvoja djeca.
Mlada se Olga sad vraala kui s novim udbenicima koje je odobrila hunta.
Vidi, tata, rekla je pokazujui mu uvod. Sluaj ovo: ,Dvadeset prvog travnja oficiri
su preuzeli inicijativu da spase zemlju od obnovljenih pokuaja komunista da je unite.
To je glupost, rekao je Dimitri. Potpuna besmislica.
Te veeri kad su Dimitri i Katerina bili sami, Katerina je ponovno bez oklijevanja
pokrenula razgovor o toj temi.
Koja je svrha njihova kolovanja ako ih hrane svim tim laima, Dimitri?
Znao je kamo e ih odvesti ovaj razgovor i to ga je ispunilo nelagodom.
Ti nikad nisi uspio dovriti studij, ali nema razloga da naoj djeci ne priutimo
najbolje to moemo...
I dalje je utio.
A zna to se dogodilo u Olginu razredu proli tjedan?
Jedna njezina prijateljica, Anthoula, ispriala je vic o oficirima. Druga djevojka
ponovila ga je svojem ocu, koji je i sam bio oficir, i ve je idueg dana Anthoula izbaena iz
kole.
Da, znam, rekao je Dimitri. To je skandalozno.
Trebali bismo im dati priliku, ak i ako nam je to bolno...
Primijetila je tugu u njegovim oima. Kao i ona, Dimitri je svoju djecu volio cijelim
svojim biem, no to je samo pojaavalo Katerinino uvjerenje da bi trebali otii iz Soluna.
Znam da si u pravu, rekao je gledajui je ravno u oi. Ali ja bih napravio sve na
svijetu da ih zadrim ovdje.

- 219 -

Nekoliko dana poslije premijer Georgios Papadopoulos doao je u grad i odrao govor
na sveuilitu. Dimitri i Katerina imali su radio u salonu pa su zastali posluati prijenos.
Sveuilite mora postati crkva duhovnog razvoja nacije. Uitelji moraju voditi naciju,
a moralne vrijednosti moraju ponovno postati misao vodilja, temelj ljudskog ivota.
Moramo se vratiti onom mentalitetu koji je vladao prije nego to je naruen moralni i
socijalni poredak.
Ne mogu to vie sluati, viknuo je Dimitri. To se vie ne moe toleritati,
propagandno smee!
Psssst, Dimitri!
Katerina je posegnula prema radiju i okrenula puce potraila drugu frekvenciju. Nikad
nije mogla sa sigurnou znati kakva su stajalita njihovih kupaca i zato je bilo opasno
tako glasno protusloviti reimu. Sad je iz zvunika zabrujila neka monotona vojna glazba.
Moe li ga skroz ugasiti, Katerina? Radije bih sluao tiinu nego to.
Privremeno bi Dimitrija zapljusnula nostalgijom obojena sjeanja na veeri rebetika s
Eliasom. Toliko ga je alostilo to je mnogo glazbe zabranjeno. Njegova djeca nisu mogla
sluati pjevae koje je htio da uju niti itati vijesti koje bi im trebalo biti doputeno itati.
Predstave, poezija i proza bile su podreene cenzuri, a sad je, prema Papadopoulosu,
dolo vrijeme i da im kontroliraju misli. Bio je to opresivan reim.
Kad se u devet i trideset zatvorio salon, vratili su se u Ulicu Irini u tiini. Theodoris i
Olga bili su u svojim spavaim sobama, a Katerina je otila u kuhinju pripremiti hranu za
sve.
Dimitri je poao za njom i sjeo za stol. Gledao ju je, unesenu duboko u svoje misli, kako
ree kruh.
Katerina, rekao je. Znam da si u pravu. Ogranienja slobode moemo tolerirati, ali
ovdje nema nikakve budunosti za nau djecu. Moramo ih pustiti da odu.
Iskreno to misli, Dimitri?
Da, mislim. Bilo je to sebino od mene. Majka ima dovoljno novca i nema razloga da
ne pohaaju fakultet u drugoj zemlji. I u pravu je, moja se mrnja prema ocu njih ne tie.
Kad ga je pogledala, vidio je da joj se niz lice slijevaju velike staklaste suze.
Za godinu dana Theodoris je otiao studirati u London, a nedugo nakon njega Olga je
poloila prijemni ispit na Sveuilitu u Bostonu.
Dimitri i Katerina nikad nisu zaalili zbog svoje odluke. Atmosfera represije dodatno
se pojaala kad je vojna hunta poslala tisue disidenata u egzil.
ula sam da ponovno odvode ljude na Makronisos, rekla je Katerina jednog dana
sljedee godine. To ne moe biti istina, zar ne?
Naalost, mislim da moe, odgovorio je.
Ekstremna fizika i psihika tortura sad je ponovno postala uobiajena, no inilo se da
se tu nita ne da napraviti. Nije bilo slobode tiska, a prosvjedi su zabranjeni, pa nije
postojao nikakav nain da se djelotvorno izrazi nezadovoljstvo.
Svake nedjelje uveer Dimitri i Katerina napisali bi pismo djeci. Katkad bi im poslala
neto to je izvezla ili saila, bluzu ili rubac za Olgu, a katkad kakvu jastunicu ili koulju
za Theodorisa. Ton njihovih pisama bio je vedar; bojali su se da bi bilo kakva politika
natuknica ili kritina nota prema reimu rezultirala time da pisma ne budu poslana.
Katerina im je htjela poslati i hranu, ali Dimitri ju je uvjerio da u Velikoj Britaniji i
Sjedinjenim Amerikim Dravama vjerojatno ima dovoljno hrane, a osim toga, sokovi iz
njezine dolmadakije sigurno bi iscurili iz kutije.
U studenom 1973., treeg dana studentskog trajka, pobunili su se i studenti u Ateni.
Rabei amaterski radio, slali su poruke ljudima Grke, potiui ih da se bore za

- 220 -

demokraciju. Studenti u Solunu prosvjedom su im dali svoju potporu, no uskoro su ih

rastjerale policija i vojska.
Misli li da bi Theodoris bio ondje, usred svega toga? pitala se Katerina naglas.
Vrlo vjerojatno, rekao je Dimitri.
U Ateni su se masovne demonstracije protiv reima proirile i u okolne ulice. Tri dana
nakon poetka blokade sveuilita, vojni tenkovi uli su na Tehniki fakultet, gdje su se
studenti zabarikadirali. Tijekom nemira koji su uslijedili ubijeno je dvanaest ljudi, a stotine
su ranjene.
Bio je to poetak kraja. Kao posljedica, Papadopoulos je sruen s vlasti, a godinu dana
poslije svrgnuta je i diktatura te se vratila demokratska vlada. Komunistika je stranka
prvi put nakon 1947. bila legalizirana i pozvana da sudjeluje na izborima koji su se odrali
sredinom studenog. Dimitri je slavio kad su osvojili nekoliko mjesta u parlamentu.
Theodoris i Olga tog su se ljeta vratili kui za praznike. Oboma im je dobro ilo na
sveuilitu i oboje su imali planove za poslijediplomske studije. Novca kojim bi se to
omoguilo nije nedostajalo. Theodoris je preao u Oxford, a Olga je ostala u Bostonu.
inilo se da je Solun ponovno procvjetao i, iako su bili ponosni na to to su im djeca
tako uspjena u inozemstvu, Dimitri i Katerina potiho su udjeli za tim da se na kraju
studija vrate u Grku. Kad god bi doli, pokazivali su im novoizgraene stambene etvrti i
velike pomake u infrastrukturi grada.
Theodorisu je tada ponuen posao u velikoj odvjetnikoj tvrtki u Londonu, a Olga je
postala voditeljica odjela u bolnici u imunom bostonskom predgrau. Svaki korak
njihove uspjene karijere odvlaio ih je od doma. Na ljeto 1978. prvi put nijedno od njih
nije dolo u Grku za praznike. Moda je to bilo i dobro.
Predveer 20. lipnja, u utorak, na nebu se uzdizao puni mjesec, a iza Olimpa se mogao
vidjeti savren zalaz sunca. Iznad zaljeva vidio se zlatni odsjaj koji e uskoro potamnjeti do
jarkocrvene. More je svjetlucalo pod srebrnastim sjajem mjeseca i odravalo plamtee
sunce.
Te prelijepe veeri ljudi su se etali promenadom drei se pod ruku ili sjedili za
stolovima kafia okrenutima prema moru, opijeni prizorom prirodnog light showa. Nije
bilo potrebe za glazbom ni razgovorom; sunce i mjesec pruali su im spektakl koji ih je
zaokupio. U deset sati zemlja se poela tresti. U Solunu nije bilo neobino povremeno
osjetiti Zemljinu nestabilnost, no ovaj put trenja nije prestajala.
Dimitri i Katerina radili su dokasna u radnji u Ulici Irini kad se sve poelo tresti. Velike
kare kliznule su s krojakog stola i uz tresak sletjele na pod, a Katerinin ivai stroj roktao
je po podu na svojem postolju. Prozori su kloparali, stolice padale, a bale tkanina
naslonjenih na zid sruile su se kao domino. inilo se kao da e se tlo pod njima otvoriti.
Agapi mou, rekao je Dimitri zgrabivi Katerinu za ruku, ovo nije normalno. Moramo
otii odavde.
Istrali su na ulicu i zali u veu glavnu ulicu koja je tekla od istoka prema zapadu.
Ondje su se osjetili malo sigurnijima, no sad se pojavila nova prijetnja: prestravljeno su
gledali kako se zgrada pred njima njie i propada. Oi i grla bili su im puni praine.
Podrhtavanja nisu dugo trajala, no teta koju su izazvala bila je katastrofalnih razmjera.
Za svega nekoliko minuta temelji svake graevine u gradu bili su divlje protreseni, a
mnoge od njih nisu bile napravljene da izdre takvo to. Nakratko je zavladala tiina, a
zatim je slijedilo neprekidno zavijanje sirena. to su bre mogli, gazei preko hrpa buke i
cigle, Katerina i Dimitri krili su si put nizbrdo prema Aristotelovu trgu.

- 221 -

Veliki otvoreni prostor nudio je odreenu sigurnost i stotine ljudi sklonile su se ondje.
Stajali su na mjestu, neki plaui, a drugi previe okirani ak i za suze. Dan prije osjetio se
potres koji je nagovijestio ovu katastrofu, no nitko nije oekivao potres ovakve jaine.
Dimitri i Katerina nisu ostali ondje. Neto ih je brinulo jo vie od vlastite sigurnosti.
Skrenuvi ulijevo kad su doli do obale, pourili su se uz Ulicu Niki.
Bit e tako preplaena u toj kui, sama samcata, govorila je Katerina.
Trebao sam vie inzistirati na novoj domaici, rekao je Dimitri dok su se urili, drei
se sredine ceste kako bi izbjegli uruavanja.
Nije htjela ni uti za to. A zna koliko sam joj to puta predloio...
Otkako je Pavlina umrla prije petnaest godina, Olga je u vili u Ulici Niki ivjela sama.
Nije imala nikakve elje da bude odvojena od jedinstvenog pogleda na zaljev, u kojemu je
znala uivati satima. Pogled na more koje se stalno mijenjalo i tajanstveni Olimp nikad je
nije prestao opinjavati. Prije nego to su otili, unuci su navraali svaki dan i svaki od njih
imao je svoju spavau sobu u kojoj su katkad pisali domae zadae. Kua u Ulici Irini bila
je pretijesna za dvoje velike djece.
Dok su se Dimitri i Katerina urili du obale, svjetlost punog mjeseca osvijetlilo je
razmjere unitenja. Neke su zgrade bile gotovo potpuno sruene, druge su bile gotovo
netaknute. Drei se za ruke, ubrzali su korak. Katerina je, prije nego to su otili iz Ulice
Irini, zgrabila klju Olgine kue i sad su joj prsti nervozno plesali oko njega u depu. Kad
se kua pojavila na vidiku, pedeset metara dalje, s olakanjem su vidjeli da je neoteena.
Tek kad su joj se pribliili, shvatili su da je fasada jedini dio kue koji ostao stajati. Iza
nje je ostatak bio uruen na hrpu. Krov, podovi i tri preostala vanjska zida kue bila su
sravnjena.
O, Boe, proaptao je Dimitri. Jadna moja majka.
Nije postojala ni najmanja mogunost da netko preivi pod tolikim teretom kamena,
cigle, betona i eljezne armature.
Katerina je stajala ondje, previe tupa od nevjerice da bi mogla govoriti. Drala je
Dimitrijevu ruku da odri ravnoteu, a neupotrebljivi klju ispao joj je iz ruke u prainu.
Jesi li siguran da nema smisla? napokon je smogla snage rei kad su se jecaji malo
smirili.
Idem pogledati mogu li koga pronai, ali opasno je i ui ondje.
Veliina kue znaila je da e potraga za preivjelima biti vrlo teka zadaa, no Dimitri
je uspio pronai nekoga tko je bio zaduen za to te je dobio obeanje da e grupa spasilaca
doi onamo im se razdani.
Katerina i Dimitri ostali su budni te noi. Morali su biti uz Olgu, bila ona mrtva ili iva.
U zoru, grupa mukaraca stigla je s lopatama i motornim pilama i poela kriti hrpu koja
je ostala od vile. Dimitri je poao s njima.
Katerini se inilo da je proao cijeli vijek prije nego to se njezin suprug vratio. Zapravo
je prolo manje od pola sata. Kad se pojavio, kosa mu je bila bijela od praine, a lice blijedo
od tuge.
Pronali smo je... rekao je.
Katerina je drala Dimitrija u naruju dok je ridao, a tijelo mu se treslo i grilo od tuge.
Jedna je greda pala dijagonalno preko Olginih bedara i prsa i zarobila je. Odmah su
doveli strojeve da je podignu i oslobode je.
Izgledalo je kao da se odmara na leaju, rekao je Dimitri. Vidio sam komadi
presvlake. Znam da zvui udno, jer nisam joj dobro vidio lice, no mislim da je izgledala
prilino mirno, gotovo spokojno.

- 222 -

Katerina je smogla snage za osmijeh. Bilo joj je drago to je Dimitrijeva slika majina
lica ostala nenagrena.
Gledali su kako paljivo odnose Olgino tijelo, a zatim su nekoliko minuta stajali ondje.
Katerina se molila. Dimitriju je reeno da sutradan ode do mjesne mrtvanice kako bi
slubeno identificirao majino tijelo. Znali su da se, prije ili poslije, moraju vratiti u Ulicu
Irini. Ba kad su kretali, pojavio se jedan od spasilaca. Pruio je neto Dimitriju.
Pronali smo ovo, rekao je. Sigurno su leali na prsima vae majke kad je na nju
pala greda. Mislili smo da biste ih htjeli. Nisam siguran da ete uspjeti spasiti mnogo stvari
uz kue. Ondje je kaos.
Neosjetljive rijei tog ovjeka nisu uvrijedile Dimitrija. Uzeo je paket pisama kimajui u
znak zahvale i, nakon to ih je nakratko pogledao, spremio ih je u dep. Nije nimalo mario
za oevu bezvrijednu kolekciju umjetnina, satova, slika i figurica koje su zdrobljene u
prah.
Dok su on i Katerina odlazili, okrenuo se i posljednji put pogledao praznu fasadu vile.
Ona je bila jedino to je ostalo od bogatstva Konstantinosa Komninosa.
Put kojim su obino ili kui bio je blokiran uruenim zidovima i na mnogim mjestima
cesta nije bila prohodna. Konano su doli do ruba staroga grada i zaobilaznim putem
stigli u Ulicu Irini.
Kad su zali za ugao, suoili su se s pogledom na bespotedno unitenje. Nijedna kua
u ulici nije ostala itava. Svaka je reducirana na svoje graevne elemente: kamen, vodu i
ljunak. Ulica se moda uspjela oduprijeti poaru prije ezdeset godina, no seizmika mo
prirode konano ju je unitila.
U tiini, par je prouavao poprite. Dimitri je napola oekivao to e zatei. Zbog tete
koja je nastala u susjednim ulicama obuzela ga je zlokobna slutnja, a ak i kad su no prije
bjeali iz radnje, spazio je jednu pukotinu od poda do stropa. Nije se inilo smislenim da
to tada kae Katerini. Kua je sravnjena sa zemljom, kao da je na nju stao kakav trapavi
div.
Neko vrijeme nisu govorili. Gubitak Olge teko im je nalegao na misli pa su od ovog
novog oka jo bili tupi. Negdje u daljini uli su sirenu ambulantnih kola, zbog koje su u
isti as pomislili isto: Hvala Bogu to su nam djeca daleko.
Jutro je ba bilo prelazilo u poslijepodne i temeperatura je rasla. Daak vjetra
uskovitlao je prainu koja je ostala od njihove kue. Drugi stanovnici ulice zavirivali su u
hrpe na mjestu svojih nekadanjih domova.
Uzalud je, rekao je jedan od susjeda. Nita se ne da spasiti. Ma ni vilica i no.
Ljudi su stajali uokolo. Veina ih se doimala kao da se slae da nema smisla ni zai u
prostor na kojemu su do juer bile njihove kue. Svoje su ivote cijenili vie od svoje
imovine.
Katerina je bila izvan sebe. Ona nije dijelila prevladavajui osjeaj rezignacije.
Dimitri, rekla je, moramo ui u nau kuu. Neto moramo spasiti.
Neto toliko vrijedno da za to riskiramo ivot? upitao ju je mu.
Moda, odgovorila je.
Ne ekajui da mu Katerina odgovori, Dimitri je gurnuo ulazna vrata njihove kue.
Sruila su se uz tup udarac, a s njima je pao i okvir. Vrisnuvi, Katerina je potrala k
njemu. Zaula je Dimitrija kako joj dovikuje, Ne brini se. Dobro sam. Imam je, agapi mou.
Nakon nekoliko se trenutaka pojavio iznosei malu krinju preko praga.
Daj da uzmem jednu ruku, rekla je Katerina s olakanjem to ga vidi.

- 223 -

Nekoliko metara dalje od kue stavili su kutiju na plonik. Njezin metalni okvir zatitio
ju je od tereta uruenog stropa, a kad je Katerina podignula poklopac, vidjela je da je
njezin sadraj netaknut.
Problem s mjestom na kojemu e spavati bio je lako rijeen. Stari prijatelji nagovorili su
ih da ostanu u gostinskoj spavaoj sobi u njihovu stanu, gdje su ostali mnogo tjedana, ne
imajui nita doli neto posuene odjee koja je visjela na vratima, i krinju na podu u
kutu.
Njihov je prioritet bio prirediti Olgin pogreb. Njezina je smrt bila neutjean udarac za
cijelu obitelj, no najtee je pogodio Dimitrija. Nikad nije iskusio takvu tugu. Na svoj tihi
nain, Olga je bila njegova stijena. ak i onih godina kad je izbivao, na ivotu ga je dralo
to to zna da ga voli i razumije za to se bori. Nije imala mo da utjee na njegova oca, no
za to je nikad nije krivio.
Tijekom sprovoda Dimitri nije bio svjestan niega osim duge, tanke kutije koja ulazi u
tamu. Njegove su suze stvorile maglovit svijet kroz koji ga je supruga strpljivo vodila.
Sveenik je pjevao Kyrie Eleison dok je svaki od etvero lanova obitelji spustio po jedan
cvijet na lijes prije nego to je na otvor grobnice stavljena mramorna ploa. Klesar je svoj
posao ve odradio.
Olga Komninos
Voljena majka Dimitrija
Draga prijateljica Katerine
Oboavana baka Theodorisa i Olge
Uvijek emo te se sjeati
Na groblju su bile stotine grobova, veina njih dobro odravana i izraena od istog
blijedog mramora iaranoga kapilarama. Veliina i ukrasi obino su odraavali status
obitelji, a mjesto za obitelj Komninos zauzimalo je razmjerno velik prostor na kojemu je
bilo pokopano pet generacija obitelji.
Neto je tog dana privuklo Katerinin pogled. Na grobu Leonidasa Komninosa bila je
fotografija njegova portreta u pukovnikoj uniformi, ureena redom medalja. Iako je to bio
slubeni portret na kojemu je morao izgledati ozbiljno, oi su mu bile nasmijane. No
Katerini se nije uinila neobinom ta slika, nego buket rua pokraj nje. Na susjednom
grobu, onome Dimitrijeva oca, nije bilo cvijea.
Tjedan dana poslije, na itanju Olgine oporuke, poneto se razjasnilo znaenje tog
cvijea. Velikoduno naslijee ostavljeno je svakom od unuka, a nekoliko komada nakita
godinama uvanoga u banci pripalo je Katerini. Olgi je ostavila ogrlicu od rubina, koji su
bili tako veliki da nitko od njezinih prijatelja u Americi nije vjerovao da su pravi.
Dimitrijeva elja da ne naslijedi ni drahmu oeva novca bila je potovana. Komninosov
posao ve je bio prodan, a dobit darovana za izgradnju novog krila bolnice, ime je dijelom
kompenzirana njegova neostvarena ambicija da postane lijenik.
U oporuci je bio i jedan naputak. Da se na grob Leonidasa Komninosa svakog petka
ujutro stavi buket svjeeg cvijea. Objanjenja nije bilo. Dimitri je znao da se njegova majka
divila svojem ogoru zbog njegove hrabrosti. Odrastao je znajui da je on bio astan i
hrabar ovjek, u svakom smislu suprotan njegovu ocu. Oporuku je proitao isti onaj
biljenik kojega je Katerina posjetila nakon Gourgourisove smrti. To to je jo bio iv i
protifirao na katastrofama uinilo se Katerini gotovo apsurdnim.
Deset dana nakon potresa par je bio iscrpljen od svega. Nahodali su se po gradu
obilazei potencijalni novi dom i poslovni prostor, a te noi nakon itanja oporuke rano su

- 224 -

se povukli u krevet. Katerina je sjedila na rubu njihova posuenog kreveta u spavaici,

koju joj je posudila prijateljica. Dimitri je itao novine.
Dimitri, rekla je, jesu li svi znali to tvoja majka osjea za tvog strica?
Ne bih rekao, odgovorio je Dimitri. No svi su mu se divili. Osim, moda, mojeg
oca.
Ali ti ga se sjea?
Imam nekoliko mutnih sjeanja, jer bio sam mali tada, rekao je Dimitri. Sjeam se
samo da je bio jako visok i sjeam se njegova zvonkog smijeha kad je bio kod nas.
Odjednom se sjetio paketa pisama koje je dobio kad su mu izvukli majku iz ruevine.
Bio ih je spremio ih u krinju.
Katerina ga je gledala kako podie poklopac.
Sjea se onih pisama koje je moja majka itala na dan potresa? Bili su od strica. Vidio
sam njegovo ime na omotnici.
Pruio joj je paket.
Ne ini se ba ispravnim da ih proitamo, rekla je.
Mislim da je to u redu ako su i poiljatelj i primatelj mrtvi, uvjeravao ju je Dimitri.
Osjeajui se kao pijun, Katerina je izvukla prvo pismo ispod vrpce i poela itati. Bilo
ih je jo desetak ili vie, a sva su imala razliite potanske marke i bila su napisana izmeu
1915. i 1922. Bez traga neumjesnosti, sva su bila ispunjena toplinom i intimnou. Mnoga
od njih zavravala su rijeima: Molim te, prenesi pozdrave mojem bratu. Nakon to ih je
itala sat vremena ili dulje, Katerina je otvorila posljednje pismo. Napisano je u Smirni u
rujnu 1922.
Draga Olga,
u ovom trenutku sramim se to sam Grk. Mnogi od mojih ljudi nisu se ponaali
nita bolje od Turaka. Svjedoio sam stvarima koje nikad neu moi isprati iz glave.
Ovih posljednjih mjeseci samo je jedan trenutak imao smisla. To je jedino to mi je
pokazalo da je jo malo ljudskosti ostalo u meni. Spasio sam dijete. Zamalo su je
pregazili, a ja sam je dignuo s poda i drao je iznad gomile. Koa na ruci bila joj je
strano opeena, koa joj se razdvojila od mesa, no ja sam otrgnuo rukav, njime joj
previo ozljedu i ukrcao je na brod. Osjeao sam se kao da je to jedina dobra stvar
koja sam ikad postigao.
Muno mi je od drugih stvari koje sam napravio. Sam Bog zna, molio sam za
oprost, ali koliko god dobivao blagoslov sveenika, sjeanje je jo uvijek tu. Mislim
na to dijete i pitam se je li jo uvijek iva. Sumnjam. Ali napravio sam to sam
mogao.
Molim te, poljubi malog Dimitrija za mene. Nadam se da nikad nee vidjeti stvari
koje sam ja vidio. Reci mu da nedostaje svojem stricu i da, im se vratim, moe
dobiti moje medalje da se s njima igra. Umrljane su krvlju, Olga, i trebat e ih
obrisati.
Ti ostaje, kao i uvijek, u mojim mislima,
Uz najtoplije pozdrave,
Leonidas.
Dimitri se sad razodijevao, neobavezno avrljajui sa svojom suprugom.
teta to ga vie nema, rekao je. Bilo bi lijepo da si ga upoznala.
Katerina je iznova proitala pismo pa pogledala mua.
Mislim da jesam, Dimitri, proaptala je. Mislim da jesam.

- 225 -

Epilog

Mnogo je sati prolo otkako se Mitsos vratio u djedov i bakin stan. Katerina je uzela
unukovu ruku i njeno je gladila.
Svaki se dan probudim sretna to sam dola u ovaj grad, Mitsose. ivot je moda
mogao biti sasvim drugaiji mogla sam umrijeti u Smirni, ili na Mitileneu, ili otii u
Atenu i umrijeti od gladi. Ali nisam. Zovi to kako hoe, ali ja kaem da me sudbina
dovela ovamo.
Vidim zato ste tako povezani s ovim mjestom, odgovorio je mladi. Uope nisam
imao pojma...
Da me stric Leonidas nije spasio, nikad uope i ne bih dola u Solun, zar ne?
nasmijeila mu se.
Jedine istinski nesretne godine u mojem ivotu, rekao je Dimitri, bile su one koje
nisam proveo ovdje. Cijelo sam to vrijeme udio za tim da uas prestane, da se mogu
vratiti u ovaj grad i oeniti se tvojom bakom.
Mitsos je tiho sjedio i s nepodijeljenom pozornou sluao kako mu njih dvoje priaju o
ljubavi i strasti prema svojem domu.
I sad vidi, Mitsose, da su sva naa iskustva ukorijenjena ovdje. Mogli bismo otii
nekamo drugamo i sjeanja bi ivjela u naim mislima, no ovdje su mnogo ivlja, na
mjestu gdje se sve dogodilo.
Mogli bismo lako i u Londonu ili Bostonu paliti svijee za one koje smo voljeli,
dodao je njegov djed, ali ne bi bilo isto.
Svaki put kad bi Mitsos posjetio djeda i baku, vodili su ga na groblje. Gledao je baku
kako ureuje obiteljsku grobnicu. Znao je da je ila onamo svaki tjedan kako bi pomela
lie oko grobova, uvjerila se da uljne lampe gore i odnijela svjee cvijee. Ove je aktivnosti
nadgledao Olgin kip. Godinu dana nakon njezine smrti otili su najboljem kiparu u gradu.
Sjedea figura bila je zapanjujue nalik na nju, s dugim, elegantnim udovima i izrazom
strpljenja na licu.
Mitsos je sjedio uvuen u misli i prisjeao se rijei koje mu je onaj slijepi mladi rekao
tog jutra. Pomisao da su svi ti ljudi koji su ivjeli u Solunu dio sebe ostavili gradu, inila se
odjednom posve realnom.
Jo neto uvamo ovdje svojim prijateljima, osim samih uspomena. Ostavili su nam i
neka blaga.
U kutu dnevne sobe, prekrivena bijelom ipkom obrubljenom tkaninom, stajala je
drvena krinja. Katerina je paljivo s nje maknula vazu s umjetnim cvijeem i uokvirene
slike svoje djece i unuka, skinula krpu i odmah je sloila. Zatim je podignula poklopac.
Ovo je jo jedan razlog zbog kojeg ostajemo, rekla je. Ove stvari ne pripadaju nama.
Ali iako se njihovi vlasnici moda nikad nee vratiti, bilo bi pogreno oduzeti im ih. Mi
smo im samo skrbnici.
Podignula je ornamentirani crveni, svileni prekriva u koji je uiven drevni talit,
nekoliko jastuia i dvije knjige. Bila je tu i ikona Agiosa Andreasa, donesena s one strane
Crnog mora. Kad je Eugenia umrla, Katerina ju je umotala u svilu i spremila u krinju na
uvanje.

- 226 -

Odnijet emo prekriva u idovski muzej u Ulicu Agios Mina, za njihov arhiv, rekao
je Dimitri. inili su se oduevljenima kad smo im rekli to imamo.
Jastuie ipak elim zadrati, rekla je Katerina. U sluaju da se obitelji vrate. ak bi
se i Elias mogao vratiti jednog dana. A tu je i pismo koje nam je ostavila muslimanska
obitelj, zajedno s ove dvije knjige.
Jo je neto na dnu, rekao je Mitsos poseui i podiui iskrzani komad prilino
uprljane pamune krpe. Ovo ne izgleda kao ,blago osim ako puce nije pravo srebro!
Pa, moglo bi biti, rekla je Katerina. Ali nije mi zbog toga toliko dragocjen. Nego zato
to mi je taj komad rukava spasio ivot i podsjea me na najvee dobro koje mi je itko ikad
napravio.
Gotovo nesvjesno, dodirnula je svoju ruku. Veinu vremena Mitsos nije razmiljao o
tome da je ruka njegove bake unakaena oiljcima, budui da je uvijek nosila demper da
ga prekrije, no veeras je, na vruini, oiljak bio djelomice otkriven.
to je najvanije, obeala sam da u ga uvati u sluaju da ga budem mogla vratiti
vojniku koji me spasio.
Svi su se nasmijali.
Bilo je oko jedanaest i trideset, no u stanu je jo uvijek bilo vrue. Mitsosova draga baka
nalila mu je au vode, a on ju je gledao zamiljajui je kao djevojicu koja kree na put iz
Smirne. Njegova potreba da zna zbog ega su eljeli ostati u ovome gradu bila je potpuno
zadovoljena, no jedno je pitanje ostalo otvoreno. Pogledao je kolekciju dragocjenosti
izloenu pred njim na stolu, a zatim svoju krhku baku i djeda. Tko e se brinuti o blagu
kad njih ne bude? to bi se dogodilo da se vrate njihovi vlasnici?
Hoemo li u etnju, Mitsose? upitao ga je djed. Nita mu nije bilo drae od toga da
unuka povede na kasno pivo u neki od barova uz obalu, nadajui se da bi ondje mogao
biti i koji od njegovih prijatelja, da se pred njima moe hvaliti ovim dragim mladiem.
A i Mitsos je volio izai u ovo doba noi. Ulice su jo vrvjele ljudima. Zrak je bio kao
pomada. Pomislio je na etvrt u kojoj je odrastao u Highgateu, gdje su kue bile nanizane
kao ibice u kutiji, iza uredno oblikovanih ivianih ograda, i gdje je bio samo jedan kafi,
iz kojega bi te izbacili kad otkuca jedanaest.
Nali su stol u kafiu na rubu luke. Konobar ih je pozdravio i donio im hladno pivo.
Izletniki brodovi odvozili su ljude na kratke none plovidbe i njihova bijela svjetla kretala
su se po glatkom, tamnom moru. Crna boja mora inila se neprodornom, a zvijezde
beskonanima.
Svakih nekoliko trenutaka pala je jedna.
Ljepota je bila u miru i tami kakvu nikad prije nije vidio i ona ga je gotovo preplavila
svojom moi. Prvi put u ivotu poeo je shvaati ono to je lealo iza plonika i fasada
ovih graevina.
Pogledao je djeda, kojegaje toliko volio i s bolnom sigurnou znao da nee uvijek biti
ovdje.
Kako bi bilo da Solun uini svojim stalnim domom? Bilo je to mjesto na kojemu su ljudi
krstarili ulicama od zore do zore, gdje je svaki kamen poploenih ulica drevnih,
modernih, ulatenih ili napuknulih bio zasien povijeu i gdje su ljudi jedni druge
pozdravljali s neobinom toplinom. Slutio je da e ovaj grad zauvijek biti suoen s
izazovom nesrea, no u jedno je bio siguran: uvijek e biti raskoan i pun glazbe i pria.
Odjednom je znao da e ostati. Oslukivati i osjeati.

- 227 -

Britanska autorica Victoria Hislop radila je u izdavatvu i kao free-lance-novinarka

specijalizirana za putopise. Putovanja su je vodila po svim kontinentima, od jahanja
valova na rijeci Colorado do jahanja slonova u Indiji, a ljubav prema Grkoj zemlji koju
je vieput posjetila - urodila je svjetskim bestselerom Otok, kojim je osvojila publiku, ali i
nagradu za najbolji knjievni debi na British Book Awardsu 2007. Ova neodoljivo privlana
slika Mediterana prevedena je na vie od 20 svjetskih jezika, a u Britaniji se prodala u vie
od milijun primjeraka. Victoria Hislop s muem i dvoje djece ivi u Kentu.