KISELOST ZEMLJITA (pH)

Reakcija zemljita (pH) je po definiciji negativno dekadni logaritam koncentracije vodikovih jona
(H+) i govori nam o stepenu kiselosti zemljita.
Zavisno o stepenu kiselosti zemljita su podijeljena u pet klasa
Tabela 1. Podjela
Oznaka klase
zemljita u pogledu
kiselosti Rakcija
zemljita pH
< 4,5
Veoma kisela
4,5 5,5
Kisela
5,6 6,7
Umjereno kisela
6,8 7,2
Neutralna
> 7,2
Alkalna (bazina)
Veina poljoprivrednih kultura najbolje uvjete za rast i razvoj imaju u umjereno kiselim do
neutralnim zemljitima. Optimalna pH vrijednost zavisi od mnogih faktora, prvenstveno od tipa
zemljita i vrste biljaka koju uzgajamo.
Utvrivanje pH zemljita, nain je izraavanja koliko je zemljite kiselo ili alkalno (lunato).
Obino se mjeri koristei ekstrakt vode gdje je pH 7 neutralan, zemljita s niim vrijednostima od
7 kisela su, a iznad 7 alkalna su. Veina poljoprivrednih zemljita nalazi se izmeu pH 6 i pH 7,5.
Iako je 5,5 pH pogodan za rast trava i nekih usjeva, djeteline su osjetljivije na kisele uslove.
Zemljita pogodna za uzgoj djetelina i leguminoza neutralne su reakcije oko pH 7. Prije sjetve
pojedinih kultura vano je utvrditi pH zemljita.
Zakiseljavanje zemljita prirodan je proces u svim zemljitima, a moe biti poveano
aktivnostima ovjeka. Stepen zakiseljavanja zavisi o strukturi zemljita, unoenju u zemljite
atmosferskih zagaenja, mineralnih ubriva te o primjeni agrotehnikih mjera. Ako zemljite nije
prirodno dovoljno obezbijeeno kalcijevim ili magnezijevim karbonatom ili nije redovno raena
kalcifikacija (dodavan kre), pH zemljita smanjuje se. Vrlo kisela zemljita sa pH ispod 4, nisu
pogodna za poljoprivrednu proizvodnju. Ocjedne vode kiselih zemljita mogu sadravati materije,
posebno aluminij koji ima tetan uticaj na kvalitet povrinskih i podzemnih voda i negativno
djelovanje na biljke, ivotinje, posebno ribe u vodotocima i jezerima.
Optimalna reakcija zemljita nije jednka za sve tipove zemljita. Na lakim zemljitima nia je
optimalna vrijednost pH, a isto vrijedi i za bolje humozna zemljita. Osim toga kod livada je
optimalna vrijednost pH nia za 0,5 do 1 jedinice nego na oraninim povrinama.
Tabela 2. Optimalna reakcija u vezi sa teksturom zemljita
Proraun kalcifikacije na osnovu EUF metode
Kod analize zemljita EUF metodom na raspolaganju su, osim pH, i drugi parametri analize
znaajni za odreivanje potrebe u kalcifikaciji, npr.: sadraj kalcija, selektivno vezujue gline i dr.
Ovdje je, meutim, ve rije o redovnom ubrenju kalcijem umjesto meliorativne kalcifikacije.
Kada je na raspolaganju samo podatak o izmjenjivom pH (u KCl), moe se koristiti jednostavna
formula za izraunavanje potrebe u kalcifikaciji:
CaO t/Ha = ciljni pH izmjereni pH x 2,8
7 izmjereni pH
Glavna kalcijeva ubriva:
o ivi kre (oksid kalcija); 70-90% CaO,
o gaeni kre (hidroksid kalcija); 60-70% CaO,
o vapnenac (kalcijev karbonat); 50-55% CaO,
o dolomitno brano (kalcijev i magnezijev karbonat); 30% CaO,
o sadra-gips (kalcijev sulfat); cca 33% CaO,
o saturacijski mulj (preteno kalcijev karbonat); cca 22% CaO,

o lapori (kalcijev karbonat); 10-95% CaCO3 i MgCO3.

Kalcifikacija je agrotehnika mjera koja moe izazvati drastine promjene u raspoloivosti
hraniva, posebno fosfora i tekih metala, pa se ona mora provoditi obazrivo. Poeljno je postupno
utjecati na promjenu pH zemljita, jer promjena od vrlo kisele do neutralne sredine radikalno
mijenja uslove (bioloko-fiziko-hemijska svojstva zemljita), to onda zahtjeva meliorativne
doze mineralnih ubriva, prvenstveno fosfora i mikroelemenata, te unoenje veih koliina
organskih ubriva (humizacija). Kalcifikacija radikalno mijenja biogenost zemljita pa se pomie
ravnotea tvorbe i razlaganja humusa u smjeru pojaane mineralizacije, a to vodi, nakon poetnog
porasta efektivne plodnosti, u iscrpljivanje zemljita i pad produktivnosti zemljita. Meliorativnu
kalcifikaciju treba odvojiti od ubrenja ostalim ubrivima, naroito ako se radi o vrlo aktivnim
krenim ubrivima (npr. ivi kre).
Organsko ubrenje (stajnjakom) bi trebala biti operacija koja slijedi operaciju kalcifikacije i to u
vremenskom razmaku od najmanje 3-4 sedmice, jer u protivnom dolazi do tetnih posljedica.
Kalcifikacija zemljita obogauje oeve, a osiromauje