Professional Documents
Culture Documents
Tomas Mor Utopija
Tomas Mor Utopija
Tomas Mor
Thomas Morus
Utopia
Utopija
preveo
Franjo Barii
predgovor
Milo Mili
UTOPIJA
Copvright za ovo izdanje Utopija
Beograd 2002.
PREDGOVOR
6
ta advokata (ili eventualno politiara) i privatnog, meditativ
nog i povuenog ivota u manastiru. Iako se odluio za kari
jeru u javnoj slubi, neprestano gaje privlaio kontemplativ
ni ivot pa je, izmeu ostalog, nosio koulju od kostreti ispod
odela. Posle petnaest godina uzornog graanskog ivota,
Mor je bio pozvan na dvor, na poloaj koji nije eleo. Bio je
dobro upoznat s opasnostima politikog ivota, voleo je svo
ju nezavisnost a znao je i da e ga naputanje uvaene i uno
sne advokatske prakse zarad javne graanske slube stajati
znatan deo bogatstva. Ipak, smatrao je daje dunost svakog
dobrog oveka" da sluenjem dravi doprinese drutvu.
Mor je za raun kralja Henrija pisao napade na Lutera,
ijih je Devedeset pet teza i zapoelo protestantsku reformaciju. U to vreme, Henri je jo uvek bio vezan za Kato
liku crkvu i ak gaje papa Lav X 1521. godine, proglasio
braniteljem vere". Meutim, kada je kralj zatraio razvod
od svoje prve ene, Katarine od Aragona, uz izgovor da mu
nije obezbedila mukog naslednika, dolo je do razlaza s
Rimom. Vrhovni sudija, Kardinal Volsi (Wolsey), nije imao
uspeha u ubeivanju pape da prizna razvod. Sam Mor nije
podravao kraljeve poteze, ali javno nije dovodio u pitanje
njegove odluke i suverenitet, tako daje ubrzo postavljen na
Volsijevo mesto.
Kao kancelar, Mor je bio usredsreen na dva osnovna
zadatka: 1) oblikovanje i unapreivanje sudskog sistema, 2)
otkrivanje i sankcionisanje postupaka koje je smatrao opa
snim, kako po dravu, tako i po crkvu. Kako tvrdi Don Gaj
(John Guy), istoriar perioda Tjudora, Mor je reformisao
pravni sistem mnogo vie nego stoje to reformama 1530-ih
godina postigao Kromvel (Cromwell).
7
Na poloaju vrhovnog sudije Mor je proveo samo 31
mesec. Primoravanjem parlamenta da crkvi ukine slobodu
koja joj je bila zagarantovana jo u Magna Carta-\, Henri
VIII i Kromvel doveli su u pitanje ne samo opstanak crkve,
ve i samu sutinu zakona i dravnog zakonodavnog auto
riteta. Kada se Henri, otvoreno odbacujui autoritet Rimske
crkve, razveo od Katarine i oenio Anom Bolejn (Anne Boleyn), Mor je, kao odluku savesti, podneo ostavku na funk
ciju kancelara, ali je kralj nije prihvatio. Dalji pritisak koji
je kralj vrio nije uticao na poziciju koju je Mor imao u
dravi, mada je oprezni Mor pazio da ne izjavi neto to bi
moglo da se smatra izdajom.
Meutim, 1534. godine nita nije moglo da zatiti Mo
ra od kraljevog besa. Odbio je da prihvati dekret po kojem
bi svako Anino dete bilo punopravni naslednik trona, kao i
da prizna Henrija za vrhovnog svetovnog i duhovnog vla
dara. Uhapen je i zatvoren u zloglasni londonski Tauer
(The Tower of London), gde je bio izloen neprestanom pri
tisku porodice i prijatelja da potpie dekret kojim bi prihva
tio Henrija VIII kao vrhovnog poglavara Engleske crkve.
Mor je to uporno odbijao, ali nije zamerao onima koji su od
njega traili da popusti. Tokom zatoenitva, napisao je mno
ge pobone tekstove i tumaenja Svetog pisma. Pogubljen
je 6. jula 1535. godine, a etiri stotine godina kasnije, 19.
maja 1935, Katolika crkva gaje proglasila svecem.
8
Prvobitna akumulacija kapitala
i ..krvavo zakonodavstvo"
Kmetstvo je u Engleskoj iezlo krajem XIV veka, i
najvei deo stanovnitva predstavljali su slobodni seljaci sa
svojim samostalnim posedima. Meutim, razvoj flamanske
vunarske manufakture izazvao je porast cene vune, to je u
novom ostrvskom plemstvu rodilo nezasitu pohlepu za la
kim sticanjem novca. Poinje pretvaranje oranica u panja
ke, slobodni seljaci se nasilno proteruju sa svojih gazdinsta
va, ak su i pojedina sela bila razruena da bi se oslobodilo
to vie zemljita za ispau ovaca. U veoma kratkom vre
menskom periodu, i Engleska i Evropa bile su preplavljene
prosjacima, razbojnicima i skitnicama. Veinu tih skitnica
predstavljali su seljaci eksproprisani od zemlje i pripadnici
rasputenih feudalnih pratnji. Krvavo zakonodavstvo" sa
kraja XV veka na ove skitnice gledalo je kao na dobrovoljne
zloince, smatrajui da je neprihvatanje novih drutvenih
uslova koje je prouzrokovala prvobitna akumulacija kapita
la stvar linog izbora i morala. Zakoni Henrija VII i Henrija
VIII teili su da surovou iskorene ove probleme, ili da nateraju obespravljene seljake na rad. Tako je tokom vladavi
ne Henrija VIII izvravano 120 pogubljenja meseno!
Mor, koji je tokom svoje sudske karijere nastojao da ot
kloni greke u zakonima i pravosuu, posvetio je veliku
panju stanju u Engleskoj svoga doba. Razlono analizira
jui prvobitnu akumulaciju kapitala, koju ipak nije mogao
potpuno da sagleda usled nedovoljne razvijenosti novih pro
izvodnih odnosa, on je uvideo odnos izmeu eksproprijacije
seljaka od njihove zemlje i rastueg talasa razbojnitva i pro-
9
sjaenja, osiromaenja stanovnitva i ekonomske nejedna
kosti. Taj uzrono-posledini odnos Mor naglaava u prvoj
knjizi Utopije, slikovito predstavljajui stanje u Engleskoj
recima ovce prodiru ljude". Za Mora drutvena situacija
nije bila tako jednostavna kako ju je predstavljalo tadanje
pravosue. Smrtna kazna za prestupe koji se kvalitativno
razlikuju, ne doprinosi iskorenjivanju razbojnitva. Ona po
tie iz povrnog ili ak nikakvog uvida u ekonomsku i soci
jalnu situaciju: smrtna kazna ne reava probleme koji nasta
ju prvobitnom akumulacijom kapitala, a koji su pravi uzrok
razbojnitva i sveopteg osiromaenja seljaka i najamnika.
Ona ak deluje kontraproduktivno, jer izaziva revolt kod sta
novnitva koje je, s jedne strane, izgubivi svoje posede i
mogunost da proda svoju radnu snagu, dovedeno do ruba
egzistencije, a sa druge strane prestrogo sankcionisano za
stanje u kome se nalazi. Kratkovidost i ogranienost pravo
sua, kao i stvaranje novih proizvodnih odnosa, kapitalisti
kih, predstavljaju stvarnu pozadinu neefikasnosti smrtne
kazne u Engleskoj s kraja XV i poetka XVI veka.
Sledei pojedine Platonove misli, bogato lino iskustvo
i nadovezujui se na izvorne hrianske ideale, Mor uzrok
drutvenih problema nalazi u postojanju privatne svojine. U
svetu u kojem ivi, vidi samo neku zaveru bogatih, koji se,
tobo za raun i u ime dravnih interesa, bore jedino za svo
je line interese". Feudalni sistem, koji je izrodio plemstvo
Morovog doba, omoguavao je sticanje bogatstva eksploa
tacijom kmetova, kao i ratnim pljakanjem. Nasleivanje
tako steenog bogatstva sve vie je produbljivalo razlike
izmeu siromanih i bogatih. Bogatstvo se gomilalo u ruka
ma plemstva, porodica sa dugom tradicijom pljakanja to
10
11
12
13
14
15
Nije ostrvo Abraksa, kako se zvalo pre Utopovog osva
janja, ono to nosi sumnju nedostinosti, ve je to vladar
koji preureuje drutvene odnose!
Mor ovim ne tvrdi daje takvo drutvo najbolje i ujed
no nepostojee, ve to govori za njegovog prvog zakono
davca, oveka koji je zasluan za promenu. Ako, dakle, ima
neeg to Mor smatra nemoguim, onda to nije savreno
drutvo, ve savreni zakonodavac! Ovakvo tumaenje, ko
je etatistiki orijentisani kritiari ne komentariu, ili smatra
ju nebitnim, moda najbolje ocrtava ideju promene u
drutvu koju je Mor imao u vidu. Naravno, Mor pre svega
oekuje da se ovek menja ,,u sebi", po svim hrianskim
merilima vrline, kao to kae Rafaelu: ...Jer nemogue je
da sve bude dobro ako svi ljudi nisu dobri, a ja oekujem da
svi ljudi budu dobri tek kroz dugi niz godina"5, i time zastu
pa miljenje da do konkretne promene nee doi preko noi,
niti u neko odreeno vreme. Zaista, Mor nema viziju revo
lucije kao naina menjanja drutvenih odnosa, ali takoe ne
ma ni iluziju da e neki savreni zakonodavac sprovesti re
forme i izbaviti drutvo iz stanja u kojem se nalazi. U ovom
smislu, Mor je vie prethodnik Tolstojevog hrianskog
anarhizma, nego Sen-Simonovog socijalizma, iako ga esto
svrstavaju meu takve a ne anti-etatistike socijaliste.
Kao lord-kancelar, Mor je imao najbolje uslove da se
upozna s funkcionisanjem dravnog aparata. Dobro je znao
kakvi problemi mogu da se nau na putu reformatoru dru
tva - esto je morao da bude vrlo paljiv, ak i u izboru
reci kojima je kritikovao pojedine kraljeve odluke, i pone5
>
16
kad je i dolazio u sukob s njim, to gaje, konano, i stajalo
ivota. ovek takvog politikog iskustva i znanja, sigurno
nije izneo proizvoljnu pretpostavku nazvavi Utopom sav
renog vladara i reformatora. Mor je, kako u Utopiji esto
naglaava, uviao da drutvene promene podrazumevaju
ukidanje privatne svojine, ali je bio svestan da bi svaki ko
rak u tom pravcu izazvao otpor vladajue klase koja bi smelog zakonodavca odmah uklonila sa funkcije.
Sumnjajui u mogunost pojave prosveenog vladara i
zakonodavca i zahtevajui ukidanje institucije privatne svo
jine, Mor je prethodnik revolucionarnih socijalista, a ne
utopista. Utopisti, u marksistikim analizama, predstavljaju
ljude zagledane u budunost, romantiarske humaniste ija
se utopija ili nikad ne ostvaruje, ili zahteva donacije boga
tih da bi zaivela. Meutim, autoru Utopije se ne moe zameriti to se ne poziva na revoluciju. On je bio hrianin,
vaspitavan u duhu koji nije mogao da pozove na nasilje ra
di ukidanja nasilja. Takoe, Mor je bio ugledan graanin na
odgovornim i visokim funkcijama u dravi, a njegovo pro
tivljenje kralju najbolje pokazuje sa koliko razboritosti i
opreza je pokuavao da utie na njegove odluke. Ipak, daje
smatrao da ne moe nita da uini, verovatno ne bi ni napi
sao Utopiju.
Tano je daje Mor utopista, meutim on u svom delu i
analizira, a ne samo zamilja. Najznaajnijim uzrokom dru
tvenih problema smatra postojanje privatne svojine, na ko
joj se zasniva svaka pojedinana nepravda i podela. Takoe
i sumnja u mogunost pojavljivanja nekog prosveenog za
konodavca koji bi stvorio drutvo pravde i jednakosti. A
ideja po kojoj najbolje drutvo nastaje osvajanjem, pobe-
17
dom nad prethodnim sistemom, pokazuje koliko je Mor da
leko od naivnog utopizma. Da je Mor smatrao da takav na
silni preokret nije etiki dopustiv i konkretno izvodiv, lako
bi zaobiao daleku istoriju Utopije. Da se podsetimo, Mor
je jasno ukazao na nastanak najboljeg drutvenog ureenja:
prosveeni vladar nasilno osvaja teritoriju i radikalno menja
zateene drutvene odnose.
Osvajanja su bila svakodnevnica srednjovekovnih ap
solutistikih monarhija, i sasvim je mogue da Mor nije
mogao da zamisli drugaiji nain ostvarivanja drutvenih
promena. Takoe, otkrie Novog sveta je stvorilo nadu u
stvaranje novog drutva zaposedanjem tue teritorije na
nain na koji je i u Utopiji objanjeno irenje najbolje dra
ve. Za Mora nije bilo nimalo problematino ono to je na
zivao opravdanim ratovanjem": zaposedanje teritorije ko
ju starosedeoci ne koriste. Interesantno je i da starosedeoci,
neprijatelji u opravdanom ratu, ne dozvoljavaju drugome
narodu, koji po prirodnoj nudi mora da ivi od tog zem
6
ljita, da ga zaposedne i koristi" . Ovo se verovatno odnosi
na amerika indijanska plemena koja su nastojala da
sauvaju svoju teritoriju od panskih osvajaa, ali isto tako
moe da se odnosi i na engleske veleposednike koji su ve
like obradive povrine pretvorili u panjake, oduzimajui
seljacima zemljite od kojeg su ovi po prirodnoj nudi"
iveli. Tako bi seljaci s punim pravom mogli da upotrebe
nasilje da bi povratili ono to e njima vie koristiti nego
bespravnom posedniku, plemiu. Ova kratka Morova primedba o opravdanosti nasilja istovremeno je i kritika stanja
6
18
u Engleskoj, u kojoj su ovce pojele ljude": izriit je u sta
vu da se krivica ne svaljuje na eksproprisane seljake, ve na
veleposednike. Naravno, Morova namera nije bila da ak ni
izmeu redova pozove na ustanak seljaka, ali je injenica da
nije apstrahovao pojam nasilja, ve da gaje shvatao u kon
kretnim odnosima i situacijama, tako da je mogao odreena
njegova ispoljavanja da smatra opravdanim, a neka druga
nedopustivim. U tom smislu on je mnogo manje naivan od
nekih kasnijih socijalista-utopista.
Meutim, ostaje pitanje koliko je Mor uopte verovao da
je drutvene promene realno oekivati. Sumnjao je u mo
gunost pojave prosveenog vladara, a i sam koncept osva
janja radi preureivanja odnosa ne izgleda kao realna nada.
Verovatnije je da je Mor nadu polagao u postepeno menjanje
pojedinaca, unutranju" revoluciju, ali da je oekivao da e
mnotvo izmenjenih" pojedinaca sruiti stari sistem neprav
de. Taj narodni pokret, na osnovama zajednikih interesa, so
lidarnosti i razvijene svesti o nepravednosti sistema, pokre
nuo bi manje-vie nasilnu promenu, jer postojee strukture
vlasti, kao to Mor naglaava u prvoj knjizi, ne bi dopustile
institucionalizovane drutvene reforme. Poverenje koje je
Mor imao u osveivanje irokih slojeva drutva verovatno je
bilo rezultat izvetaja iz Novog sveta koji su govorili o
drutvenim ureenjima razliitim od evropskih.
Prvi izvetaji moreplovaca i osvajaa poetkom XVI
veka opisivali su amerike Indijance kao divljake", bez ve
re, zakona i kralja. Mnoga plemena nisu poznavala privatnu
svojinu, dok su neka priznavala svojinu nad predmetima od
posebne vanosti za individuu, ali ne i nad zemljitem, oru
em ili kuama. Znaajna karakteristika tih divljih" pleme-
19
na bila je nepromenljivost drutvenih odnosa, kao to su nepromenljivi i u Utopiji. Primitivno" drutvo ne doputa
uspon bilo kakve individualne, centralne i separatne vlasti.
Sva kretanja i promene u njemu odvijaju se u odreenim
granicama, po odavno ustanovljenim pravilima, pa i uloga
poglavice. Po mnogo emu amerike poglavice XVI veka
nalikuju na vladare Utopije. Poglavica nema vlast, to je in
stitucija liena svoje sutine - autoriteta. Ne postoji nijedno
sredstvo prinude kojim moe da se poslui, nema policije,
vojske, nema posebnog sloja ili stalea u plemenu na koji bi
mogao da se osloni ukoliko bi mu saplemenici uskratili po
verenje. ak ni u sporovima meu saplemenicima nema ne
ku presudnu funkciju; njegova uloga je savetodavna, on po
ziva na razum, na dobru volju suprotstavljenih strana, pozi
va se na drevnu tradiciju dobrih odnosa koju su nasledili od
predaka. To je govor drutva o sebi samom, govor kojim ono
potvruje sebe kao jednu nedeljivu zajednicu i objavljuje
volju da sauva svoje nepodeljeno bie.
Ko je poglavica" u Utopiji? Mor je i ovde napravio od
luan iskorak u odnosu na sistem u kojem je iveo. Umesto
autoritarne, neprikosnovene vladavine jednog, kralja ili pa
pe, Mor ne samo da nije predlagao klasian primer posred
ne demokratije, ve je pozivao na mnogo iru vladavinu na
roda. Cesto se nailazi na tvrdnju da je kao dravno ureenje
predlagao izbornu republiku. Meutim, ini se da je potreb
no ponovno promiljanje ovog problema.
Paljiva analiza Morovog dela pokazuje da je on bio na
klonjen onome to se danas naziva federalnim" ureenjem
drave i drutva. Utopljanski gradovi, manje zavisni i autonomniji od svojih uzora, antikih i srednjovekovnih grao-
20
21
23
22
25
24
poto smatraju da bi on, samo kad bi smeo, potpuno nipodatavao njihov poredak i moral".9 Takoe, ivot po od
reenim verskim naelima ne garantuje samo nagradu posle
smrti, ve pre svega odrava poredak, pa zato i decu treba
vaspitavati na osnovu tih naela: To veoma mnogo doprino
si odranju i jaanju drutvenog poretka poto se ovaj, inae,
raspada jedino pod uticajem ljudskih poroka, a ti se raaju iz
izopaenog naina miljenja"10. Polazei od ideje daje vera
u postojanje Boga pre svega vera u Boga kao Tvorca, Mor
proglaava potpunu slobodu individue da svoje religiozne
stavove sa te osnove razvija na nain koji eli. Meutim, to
nije samo pitanje verske tolerancije, ve ijedan od osnovnih
mehanizama odravanja drutva: Bog Tvorac je najvii za
konodavac i sudija, njegovi zakoni su nepromenljivi. Stoga
je, u cilju da se zaslui naklonost i milost boanstva, jedan
od najhitnijih zahteva koje Mor postavlja pred stanovnike
Utopije potovanje poretka. Kakva je onda veza izmeu ze
maljskog, ljudskog poretka u Utopiji, i kosmikog, prirod
nog poretka koji je Bog ustanovio stvaranjem sveta?
Mor Utopljane svrstava meu pristalice stranke ovoze
11
maljskog uivanja" . Razvijajui ideju o ivotu u skladu s
prirodom, neophodnosti pomaganja drugima i potrebi da se
zaslui nagrada od Boga, on kae: Utopljani, stoga, smatra
ju daje nuno uvati ne samo ugovore koje su meusobno
sklopili pojedinci, ve da treba potovati i dravne zakone
koji obezbeuju ravnomernu upotrebu ivotnih dobara, to
9 Tomas Mor, Utopija, str. 175.
10 Tomas Mor, Utopija, str. 180.
11 Tomas Mor, Utopija, str. 128.
27
26
prema njoj nije imao drugaiji stav nego prema kraljevskoj
vlasti: i jednoj i drugoj vlasti povinovao se vie nudom ne
go voljom. Iskrena pobonost i hrianski moral vie su ga
pribliili crkvi nego kralju. To nije znailo da je Mor crkvu
video kao olienje tog morala, ali je kralja u svakom sluaju
smatrao manje moralnim. Naizgled protivurean Morov od
nos prema realnoj funkciji crkve i onome to razotkriva u
Utopiji mogue je sagledati ukazivanjem na njegov odnos
prema autoritarnosti. Kao stoje u savrenom drutvu napao
autoritarnost i odvojenost institucija vlasti od naroda, tako je
i religiju oduzeo" crkvi i vratio" je narodu. Uobiajena cr
kvena hijerarhija ne postoji u Utopiji, ba kao to ne postoji
ni dravna struktura na kakvu smo navikli. Mor ipak nije iz
veo doslednu kritiku opravdanja koje instiutucionalizovane
religije imaju za sistem nepravde, mada je bio na tragu da u
potpunosti razotkrije spregu svih autoritarnih institucija za
snovanih na strogoj hijerarhiji i dogmama. Utopljani svoju
dravu i crkvu ureuju po istom principu: i jedna i druga tre
ba da objedine ono zajedniko u interesima stanovnika ostrva. Vernici razliitih religijskih ubeenja okupljaju se u
istim hramovima, izgovaraju iste molitve i izvode iste ritua
le koji se svode na ono stoje zajedniko u pojedinanim verovanjima. Sve izvan toga, svaki poseban ritual koji zahtevaju verska naela, a koji se razlikuje od opteg interesa, iz
vodi se u krugu porodice, tj. u okruenju istomiljenika. Po
novo je potrebno istai i da su utopljanski svetenici zastup
nici optih uverenja, a ne pojedinanih religija - njihova
sluba je podreena optim interesima, i vie deluju kao
uitelji i uvari morala" nego kao propovednici svetih taj
ni. Tako Mor, govorei o religioznim ritualima, eksplicitno
kae: Znaju oni vrlo dobro da sve to, kao uostalom i same
ljudske molitve, na boansku prirodu uopte ne utie...".13
Funkcija svetenstva u savrenom drutvu nije uspostavlja
nje nekog posebnog kontakta sa boanstvom ili tumaenje
svetih spisa, ve jedino staranje o onome to drutvo ve pri
hvata kao najvie vrednosti, i to pomae odravanju i una
preivanju oseaja zajednitva.
Vraajui se antici, kao i svi humanisti renesanse, i Mor
pokuava da oivi antike ideale ivota ,,u skladu s priro
dom", mada ih povezuje s hedonistikim principima. Spoj
epikurejstva i stoicizma, naizgled protivurean, opravdanje
verovanjem da razum i osnovna hrianska naela ogra
niavaju hedonizam individue i tako ga stavljaju u funkciju
odravanja zajednitva i uzajamne pomoi. Mor odbacuje
asketizam jer smatra da je ljudska srea u razumnim uiva
njima i umerenosti, a ne u odricanjima i udaljavanju od
drutvenog ivota. Mor kae za Utopljane da smatraju daje
ivotna radost odnosno uivanje od same prirode odreeno
kao cilj svih naih delovanja, i iveti prema toj odredbi... je
vrlina".14 On takoe smatra da politiki sistem Utopljana
omoguuje postizanje te ivotne radosti, to pokazuje da pi
tanja politike filozofije ne odvaja ni od pitanja znaajnih za
privatni ivot individue, niti od metafiziko-religijskih verovanja. U tom smislu ak se moe govoriti i o Morovom filo
zofskom sistemu, iako je oigledno da bi takav sistem izgle
dao prilino oskudno i u velikoj meri nedoreeno.
13
14
28
29
UTOPIJI
34
Priznajem, dragi Petre, daje ovaj ve spremljeni mate
rijal mene gotovo sasvim oslobodio truda. Inae, izmiljanje
kao i sastavljanje ovakvog dela zahtevalo bi mnogo vreme
na i truda i za onoga koji nije bez ikakvog talenta i koji ima
izvesno obrazovanje. A kad bi se jo trailo da se stvar pri
kae ne samo verno ve i stilski doterano, onda ja ne bih bio
u stanju da to ostvarim, ma koliko se trudio i ma koliko vre
mena utroio. Meutim, sada kada sam osloboen takvih
briga koje bi mi zadale mnogo truda, meni preostaje samo to
da jednostavno napiem to sam uo, a to mi uopte nije
teko. Pa ipak, i ovako lak posao nisam stigao da brzo oba
vim, jer zbog drugih mojih poslova nisam uopte imao slo
bodnog vremena. Stalno sam zaokupljen sudskim poslovima,
i jedne parnice ja vodim, druge sluam, tree okonavam
kao posrednik, etvrte reavam kao presuditelj. Pa onda mo
je posete, od kojih jedne obavljam po dunosti, a druge po
nekom poslu. I tako gotovo ceo dan provodim van doma, a
ono vremena to ostane posveujem svojim blinjima, tako
da meni samome, to jest knjizi, ne preostaje nita. Svake
veeri, po povratku kui, treba popriati sa enom, treba
avrljati s decom, treba prozboriti koju sa slugom, a sve te
stvari ja ubrajam u poslove, jer se neizostavno moraju oba
viti. A sve to mora da bude, sem ako ne eli da bude stra
nac u svojoj kui. I uopte, treba se starati da prema onima
koje ti je kao pratioce u ivotu dodelila priroda ili sluaj, ili
si ih ti sam odabrao, bude to ljubazniji, samo se pri tome
treba uvati da ih svojom blagou ne pokvari ili da svojom
popustljivou ne napravi od slugu gospodare. Eto, u tim
poslovima to ih nabrajah prolaze mi dani, meseci i godine.
I kad onda da piem? A snu, meutim, ne rekoh nita, kao
35
ni jelu koje mnogima oduzima isto toliko vremena koliko
i sam san, koji nam, inae, oduzima blizu polovine ivota. A
to se mene tie, slobodnog vremena imam samo toliko ko
liko ukradem od sna i odjela. Malo je to, ali ipak neto zna
i, pa sam stoga radio polako i najzad sam uspeo da zavrim
Utopiju. I aljem ti je, dragi Petre, daje proita i da me podseti ako sam togod propustio. Istina, u tom pogledu ja
imam prilino samopouzdanja, i kamo sree da mi je um to
liko snaan i da sam toliko uen koliko me slui pamenje.
Pa ipak, nisam toliko samouveren da mislim da nisam mo
gao nita zaboraviti. U veliku me je zabunu doveo i moj pitomac Don Klemens3, koji je, kao to zna, zajedno s nama
prisustvovao i kome se uopte ja staram da prisustvuje
svakom razgovoru gde e se bar neto okoristiti, jer se na
dam da e on jednog dana pobrati odline plodove od ove
trave koja je poela da se zeleni iz njegovog interesovanja za
latinsku i grku knjievnost. Evo u emu je stvar. Koliko se
ja seam, Hitlodej je priao da je onaj amaurotski most koji
je postavljen preko reke Anider dugaak pet stotina koraka,
dok moj Don tvrdi da je za dve stotine krai, jer irina reke
na tom mestu, kae on, ne prelazi tri stotine koraka. Molim
te, podseti se i ti toga. Jer ako si i ti njegovog miljenja, on
da sam saglasan i ja, i priznajem svoju omaku. Ako li ne
moe da se seti onda ostavljam kako sam napisao, jer mi
se ini da se ja tano seam. Naroitu panju obraam na to
da u knjizi ne bude nieg lanog, sem ako sam u nekoj nedo3
Joannes Clemens, odrastao je u kui Mora. Radio je najpre na Oksfordskom univerzitetu pri katedri za grki jezik, a potom je bio lekar u
Londonu. Umro 1572. godine.
35
34
Joannes Clemens, odrastao je u kui Mora. Radio je najpre na Oksfordskom univerzitetu pri katedri za grki jezik, a potom je bio Iekar u
Londonu. Umro 1572. godine.
36
37
4
38
KNJIGA PRVA
beseda
izvrsnog Rafaela Hitlodeja
NAJBOLJEM UREENJU DRAVE
42
bih hteo da budem onaj to, kako se kae, sveti ljkom poka
zuje sunce.7
U Briu se s nama naoe (tako je bilo ugovoreno) oni
koje je na pregovore uputio Karlo, sve istaknuti ljudi: gra
donaelnik Bria, ugledan ovek, bio je voda i glava dele
gacije, a usta i grudi predstavljao je Georgije Temzicij8, stareina suda u Mont-Kaselu, uen i prirodom obdaren go
vornik, a pored toga veoma spreman pravnik i veliki vetak
u voenju poslova, koji ima da za to zahvali koliko linim
sposobnostima toliko i svom dugogodinjem iskustvu. Ka
ko se i posle dva odrana sastanka ne sloismo u svim stva
rima, panski izaslanici se oprostie od nas i odoe u Brisel
da saekaju vladarevu odluku. U meuvremenu ja otputu
jem poslom u Anvers.
Za vreme boravka u ovom gradu mnogi me posetie a
najdrai posetilac bio mi je Petar Egidije, rodom iz Anversa. On je meu svojim sugraanima uivao veliki ugled i
zauzimao je lep poloaj, a bio je dostojan i kudikamo
lepeg, jer prosto ne umem da kaem da li je ovaj mladi
ovek vie obrazovan ili vie plemenit, postoje i neobino
dobar i neobino uen. Njegova dua je svakome otvorena,
a prema svojim prijateljima pokazuje toliko naklonosti,
43
44
45
12
.,Ko nema urne, nebo ga pokriva i: Odasvud su isti putevi do bogova"13. Takva priroda mogla mu je biti kobna da
ga provienje nije titilo. Poto je, po Vespuijevom odla
sku, u drutvu petorice Novokastilijanaca prokrstario mno
ge zemlje, nekim srenim sluajem dospe u Taprobanu14, a
otuda stie u N. Kalikut. Tu lako pronae portugalske lae
i najzad se, mimo oekivanja, povrati u domovinu.
im je to Petar ispriao, ja mu se zahvalih to je bio
prema meni toliko paljiv pa se tako dobro pobrinuo da mi
priredi uivanje razgovorom sa meni, kako se i on nadao,
zanimljivim ovekom. Posle toga priem Rafaelu i, poto
se uzajamno pozdravismo i izgovorismo ono to se obino
govori pri prvom susretu, odemo odatle u moj stan. Sedei
u vrtu na klupi prekrivenoj zelenim busenjem vodili smo
razgovor.
Rafael nam najpre ispria kako su, posle Vespuijevog
odlaska, on i njegovi drugovi koji su bili ostali u Novoj Ka
stiliji zapoeli da se susretima i umiljatim ophoenjem malo-pomalo pribliuju uroenicima i kako su se uskoro meu
njima kretali ne samo bez opasnosti nego i kao prijatelji i
kako su najzad postali veoma dragi nekom plemenskom po
glavici, ije sam ime i zemlju zaboravio. Ovaj dareljivi
ovek, priao je Rafael, pribavi njemu i petorici njegovih
drugova dovoljno hrane i putne spreme i veoma pouzdanog
vodia s nalogom da ih vodi do ostalih poglavica. njima
12
14
46
47
48
49
51
50
stoje da bilo kojim sredstvima, dozvoljenim ili neasnim, do
biju nova carstva, nego da dobro upravljaju zemljom koju su
stekli. Pored toga, izmeu svih onih koji se nalaze u kraljev
skim savetima nema nijednog koji nije ili doista toliko pame
tan da mu je nepotrebno tue miljenje, ili sam sebi izgleda
toliko pametan da nije raspoloen da prihvati tua miljenja.
Ali postoji i izuzetak. Ovi isti ljudi ulaguju se i povlauju i
najbesmislenijim recima onih koji kod vladara uivaju veli
ko poverenje i koje zbog toga ele da za sebe pridobiju. I do
ista, po samoj prirodi je tako ureeno da se svakome dopada
ono stoje njegovo. Tako se i avki svia njen goludravac, a
majmunici je milo njeno majmune. I zbog svega toga, ako
neko pred takvim skupom ljudi koji ili tue iz zavisti zapo
stavljaju ili svoje precenjuju iznese neto stoje proitao negde u istoriji ili video u nekoj zemlji, onda njegovi sluaoci
postupaju upravo onako kao daje ceo njihov ugled kao mu
drih ljudi doao u pravu opasnost i kao da e odjednom biti
smatrani za budale, samo ako ne budu pronali neku zamerku tuim predlozima. Kad im drugo nita ne pomae, onda
pribegnu ovakvoj izjavi: Nai su preci tako radili, a kamo
sree da smo im u mudrosti ravni!" I rekavi ovo oni sedaju
kao posle izvrsno zavrenog govora. Kao da e nastati velika
opasnost ako se neko ma u kom pogledu pokae pametniji od
svojih predaka prema ijim se mi inae preporukama odnosi
mo utoliko ravnodunije ukoliko su one korisnije; ali im se
ukae mogunost da u nekoj stvari postupamo mudrije no
nai stari, odmah se grevito hvatamo za njih. Tako sam se i
ja u raznim zemljama vie puta spotakao ova ohola, besmi
slena i mrana miljenja, a jednom ak i u Engleskoj.
ta kae, rekoh, ti si bio kod nas?
Bio sam, odgovori, i tamo sam proveo nekoliko meseci, neto malo posle one nesrene bitke kojom se zavrila
pobuna17 graana zapadne Engleske protiv kralja, uz uasni
pokolj pobunjenika. Tada me je mnogo zaduio preuzvieni
otac Don Morton18, kanterberijski arhiepiskop i kardinal, a
tadanji i lord kancelar Engleske. To je ovek, moj Petre (ovo
je Moru sve poznato), koji je isto toliko cenjen zbog svoje
mudrosti i vrline koliko i zbog svog visokog dostojanstva.
Bese srednjeg rasta i dobro se drao, iako ie bio u poodmaklim godinama. Izraz njegovog lica ulivao je potovanje, a ne
strah. U ophoenju pristupaan, pa ipak ozbiljan i dostojan
stven. Voleo je da na jedan stroi nain, ali bez vreanja,
iskuava sposobnost kao i prisebnost onih koji su ga neto
molili. I oni koji su je pokazivali, ali pod uslovom da ne pre
laze u drskost, njemu su se dopadali, jer je prisebnost bila nje
gova uroena osobina. Takve ljude on bi rado uzimao u razne
slube. Njegov je govor bio uglaen i ubedljiv. Posedovao je
duboko poznavanje pravne nauke, neuporedivo snaan um i
pamenje koje je bilo pravo udo. Uenjem i uvebavanjem
on je svoje retke sposobnosti jo i usavrio. Dok sam tamo bo
ravio izgledalo mi je da kralj najvie polae na njegovo
miljenje i da dravna uprava dobrim delom na njemu poiva.
Jer on je stupio na dvor iz kolske klupe, jo kao sasvim mlad.
Zaokupljen najvanijim dravnim poslovima tokom celog
ivota i stalno bacan prevrtljivim strujama sree, on je kroz
mnoge ozbiljne opasnosti stekao ivotno iskustvo, koje se ni
kad ne gubi kad se jednom na taj nain steklo.
17
18
53
52
55
54
nu imao smueni izraz potcenjivanja i prezira prema svima,
da takav nikad nee biti sposoban da verao slui siromahu s
budakom i motikom u ruci, uz malu nadnicu i postan zalogaj.
Na ovo pravnik ree:
Ljudima ove vrste treba pokloniti posebnu panju.
U njih je vie uzvienosti duha i vie hrabrosti no kod zana
tlija i seljaka, i stoga oni predstavljaju snagu i mo vojske
kad zatreba da se vodi rat.
Doista, odgovorih ja, mogao si sa isto toliko osnova
da kae kako treba zbog ratovanja pokloniti panju lu
peima, kojih e kod vas bez sumnje biti na pretek sve dotle
dok budete imali onih bivih pratilaca. Uostalom, niti su lu
pei slabi vojnici, niti su vojnici najbezazleniji lupei oba
se zanata dobro slau. Meutim, ovaj porok, ma koliko kod
vas rairen, nije jedino va. On je zajedniki gotovo svim na
rodima. Francusku, pored ovoga, pustoi jo mnogo strasnija
kuga. Tamo ak i u miru (ako je to mir) celu zemlju preplav
ljuje i opseda plaena vojska, koju su stvorili iz istog onog
razloga zbog kojeg vi mislite da ovde treba izdravati bespo
slene sluge. Tako je to kad nadrimudraci misle da se bezbednost zemlje postie time to e se u pripravnosti drati mno
gobrojni i jaki garnizoni sastavljeni najveim delom od sta
rih boraca. U vojsku koja nije prola kroz borbu oni se nima
lo ne uzda ju, tako da bi trebalo da vode rat ako ni zbog ega
drugog a ono radi toga da ne dre neiskusne vojnike; isto ta
ko trebalo bi da se ljudi bez povoda kolju da im ne bi, kako
duhovito ree Salustije, ruke iii duh od nerada poeli da mli
tave.21 Ali, kako je opasno izdravati ovu vrstu zveri Francu21
56
57
58
staraju se prirataju krupne stoke toliko koliko ovcama;
oni kupuju mravu stoku od drugog jevtino, pa je docnije,
poto se na njihovim panjacima utovila, skupo preprodaju.
Ali jo se ne oseaju sve, tako bar ja mislim, loe posledice
ovakvog rada, i to stoga to odgajivai stvaraju visoke cene
stoci samo u onim krajevima u kojima je prodaju. Meutim,
kad oni jednom budu poeli da iz onih krajeva gde kupuju
izvode vie stoke no to se tamo priploava, onda e nuno
i tamo nastupiti oskudica. Na taj nain ona ista vuna koja je,
kako se inilo, najvie doprinosila blagostanju vaeg ostrva,
sada za nj postaje opasnost, i to zbog nezajaljive gramzi
vosti nekolicine ljudi. Skup ivotje uzrok to svako otputa
sve vei broj posluge. I ta onda, molim vas, ostaje drugo
ovim ljudima nego da prose ili da kradu, na ta se lake da
ju navesti oni koji imaju izvesnog ponosa?
ta da se kae onoj besnoj elji za luksuzom koja je
pratilac dananje bede i nevolje? Sluge plemia, zanatlije,
pa gotovo i sami seljaci, i najzad svi drutveni redovi poka
zuju prekomernu rasko u svom odevanju, preteranu rasip
nost u jelu i piu. Pa onda mehane, noni podrumi, bordeli,
krme sa vinom, pivnice. I najzad toliko tetnih igara: koc
kanje, kartanje, hazardiranje, kuglanje, loptanje, bacanje di
ska. Zar ove igre ne guraju svoje strasne oboavaoce na put
krade, poto im brzo isprazne depove?
Oistite ostrvo od ovih kunih nesrea! Donesite zakon
da oni koji su razruili sela i palanke moraju ponovo da ih
izgrade sami ili ustupe onima koji ele da ih obnavljaju i
grade! Suzbijte one kupovine bogataa kao i onu slobodu
gotovo monopolskog poslovanja! Neka se smanji broj onih
koji jedu a nita ne rade; neka se oivi zemljoradnja; neka
59
ponovo prorade radionice za vunu da bi se na taj nain stvo
rilo asno zanimanje kojim e se moi korisno baviti ona
gomila ljudi, kako oni koji su od nevolje ve postali lupei
tako i oni koji su sada beskunici ili besposlene sluge, bu
dui kradljivci i jedni i drugi! I doista, ako vi ne budete
leili ova zla, uzalud se hvalite strogim zakonom koji se
primenjuje za krau, jer takvo kanjavanje predstavlja vie
paradan prizor nego pravednu ili korisnu meru. Vi dozvolja
vate da se deca loe vaspitavaju i da malo-pomalo stiu
loe navike jo od najranijeg detinjstva, a kad kao odrasli
ljudi pokau takve prestupnike osobine, smatrate da ih tek
tada treba kanjavati, iako su oni te osobine pokazivali jo
od detinjstva. Na taj nain vi sami kriminalce i stvarate i
kanjavate! Molim, zar nije tako?
Dok sam ja ovo izlagao, onaj pravnik se pripremao da
govori. Odluio je da se poslui uobiajenom vetinom onih
diskutanata koji vie ponavljaju no to odgovaraju i koji sto
ga dobar deo svog ugleda duguju svome pamenju.
Lepo si govorio doista, ree pravnik, dabome kao
stranac, koji je mogao ovim stvarima pre poneto da na
uje no da se sa neim neposredno upozna. Pokazau ukrat
ko emu je zapravo re. Najpre u redom ponoviti ono to
si ti kazao, zatim u pokazati u emu si se prevario samo
zbog nepoznavanja naih prilika. Najzad, pobiu tvoje doka
ze, pretvoriu ih u prah i pepeo. Da otponem, dakle, od pr
vog kako sam obeao. Ti, ini mi se, razlikuje etiri...
uti, ree kardinal. im ti tako poinje, vidi se da
e biti opiran. Stoga te oslobaamo napora da odgovara
u ovom trenutku i ostavljamo taj zadatak u celosti za idui
sastanak i predlaem da to bude jo sutra, ukoliko niste ti ili
60
61
62
63
64
slobodnog oveka. Osim toga, privatnik ima pravo da nad
niara kanjenika i bije ako je lenj. Na ovaj nain se postie
da osuenici nisu nikad bez posla i da svaki od njih svakoga
dana, pored toga to sebe ishrani, doprinese poneto i drav
noj blagajni. Svi osuenici nose odela iste boje. Svi oni, i to
jedino oni, imaju neoianu kosu, ve samo malo potianu
iznad uiju, od kojih je jedno malo zaseeno.27 Svakome je
dozvoljeno da prima od svojih prijatelja hranu, pie kao i
odelo propisane boje. Poklon u novcu povlai smrtnu kaznu
kako za onog koji je dao tako i za onoga koji je primio. Ista
kazna stie i slobodnog oveka koji pod ma kojim izgovorom
primi novac od osuenika. Isto tako i roba (tako nazivaju
osuenike) koji se latio oruja. Svaki kraj raspoznaje svoje
osuenike po svom naroitom znaku obeleavanja. Njima je
pod smrtnom kaznom zabranjeno da ovaj znak skidaju ili da
se vide izvan svojih granica ili da stupaju u bilo kakav razgo
vor sa nekim robom iz drugog kraja. A pripremanje bekstva
isto je toliko opasno koliko i samo bekstvo. Stavie, ako se
otkrije neko ko je samo znao za neije pripremanje bekstva,
eka ga smrt ako je rob, a ropstvo ako je slobodan ovek. Na
protiv, onaj ko to prijavi dobija nagradu, i to slobodan ovek
nagradu u novcu, a rob slobodu. U tom sluaju, dakle, sauesnitvo se prata ijednom i drugom i ne povlai za sobom ni
kakvu kaznu, i to zato da ne bi ljudima ispalo sigurnije da iz
vre zlu nameru nego da se na vreme pokaju.
Eto takvo je zakonodavstvo i takav postupak kod ovog
naroda u sluajevima krae. Lako je uvideti da je tu o27 Za vreme Henrija VIII skitnicama su, pored batina, odsecaii i polo
vinu uha.
65
67
66
na taj nain jednoga dana ponovo zadobiti slobodu. I zaista,
ne proe ni jedna godina da se robovi ne oslobaaju u ime
nagrade za svoju poslunost.
Posle ovog izlaganja dodao sam odmah da ne vidim
zato se i u Engleskoj ne bi primenio ovaj reim, i to sa mno
go boljim posledicama no to ih postie onaj zakon koji je
toliko hvalio pravnik. Posle toga uze re taj pravni strunjak:
Nikada se takav sistem u Engleskoj ne bi mogao za
vesti bez najvee opasnosti po dravu.
Govorei to odmahnu glavom, iskrivi usne i tako uuta.
I svi prisutni odobrie njegovo miljenje.
Tada e kardinal:
Nije lako unapred kazati da li bi stvar (tj. ukidanje
smrtne kazne) uspela ili ne, jer u tom pogledu jo nije ui
njen nikakav pokuaj. Meutim, ako bi vladar po izricanju
smrtne presude zadrao njeno izvrenje, moglo bi se po
kuati s ovim sistemom pod uslovom da se prethodno uki
nu povlastice mestima koja slue kao utoita. Ako bi se
stvar tada pokazala uspenom, bilo bi mudro da se usvoji.
U suprotnom, ostalo bi samo da se izvri smrtna kazna nad
onima koji su pre bili osueni, a to ne bi bilo ni manje ko
risno pojavni interes ni manje pravedno od neposrednog iz
vrenja presude, niti bi odatle mogla nastati ikakva nova
opasnost. ini mi se ak da bi se isti postupak mogao zgod
no primeniti i na beskunike kojima smo do danas izdali
tako mnogo zakona, ali uvek bez ikakvog uspeha.
im kardinal ovo ree, stadoe svi da se nadmeu u po
vlaivanju onom istom miljenju koje su prethodno, dok
sam ga ja zastupao, s prezrenjem bili odbili, a naroito su
hvalili ono beskunicima, jer je to on sam dodao. Ne
68
benediktinskim manastirima, i da postanu, kako se to kae,
laika braa. Nareujem da prosjakinje budu kaluerice.
Kardinal se nasmeja i odobri mu iz ale, a ostali odmah
i ozbiljno. Ova ala na raun popova i kaluera toliko raspoloi jednog manastirskog brata da zapoe alu i sam on,
koji je inae do namrtenosti ozbiljan ovek.
Ne otarasi se ti prosjaka, dobaci kaluer, ni na taj
nain, sve dok se ne pobrine i nama brai.
Pitanje je ve ureeno, odgovori parazit. Za vas se
ve kardinal pobrinuo, kad je predvideo zatvor i prinudni
rad za beskunike, jer ste i vi pravi beskunici.
Na ove reci svi bacie pogled na kardinala i kad videe
da on nita ne primeuje, onda i oni svi, izuzev manastirskog
brata, poee da odobravaju, i to s uivanjem. Kaluer, dirnut
ovim otrim peckanjem3" (a to mije i razumljivo), toliko se rasrdi i raspali, da se nije mogao uzdrati od vreanja, pa oveka nazva huljom, klevetnikom, brbljivcem i prokletnikom,
meajui te izraze sa najstranijim prokletstvima iz Biblije.
Tada luda stade jo jae da tera egu i tu je doista bio u
svom zanatu:
Ne srdi se, dobri brate! Pisano je: U svom strpljenju
31
imae duu svoju.
Na to e kaluer (naveu njegove reci):
Ne srdim seja, ugursuze. Ili bar ne toliko da greim,
jer psalmist kae: Srdite se, ali ne greite! 32
3,0
tali perfusus aceto (doslovno: poliven takvim siretom). Poreenje uzeto od Horacija (Satirae I, 7, 32).
31
Luka 21, 19.
32
Psalm 4, 5.
69
Posle toga, blago opomenut od kardinala da malo obu
zda svoje uzbuenje, kaluer odgovori:
Monsinjore, ja govorim samo u pobonom aru, ka
ko mi je i dunost. Jer sveci su bili puni svetog ara. Stoga
se u Bibliji kae: Sveti ar tvoje kue me prodire! 33 A u cr
kvi se peva:
Oni koji su se rugali Jelisiju3*
dok se penjao u hram Gospodnji,
osetie sveti gnev elavog ...
kao to e ga verovatno osetiti i ovaj podrugljivac, lakrdi
ja, bludnik.
Kardinal odgovori:
Ti istupa sigurno iz estite pobude, ali meni se ini
da e tvoje dranje ispasti moda ne toliko pobono, ali si
gurno mnogo mudrije, ako se ne bude uputao u smenu
raspravu s ludim i smenim ovekom.
Presvetli, to ne bi bilo mudrije, odvrati kaluer. Jer
sam premudri Solomon kae: Odgovori ludi prema njegovoj
ludosti. Tako i ja sada postupam i pokazujem ovom luaku
bezdan u koji e upasti ako se ne bude uvao. Jer ako su podrugljivci, kojih je bilo mnogo, osetili sveti gnev jednog je
dinog elavog Jelisija, kako tek ovaj koji se ruga mnogobroj
noj bratiji, meu kojom je mnogo elavih, da ne oseti njihov
sveti gnev! Osim toga, mi imamo i papsku bulu po kojoj su
svi koji nas ismejavaju iskljueni iz crkvene zajednice.
33
Psalm 68, 9.
Jelisiju, starojevrejskom proroku pria se u Knjizi kraljeva (II,
2) kako je molitvama domamio iz ume medveda, koji je rastrgao decu ko
ja su se Jelisiju rugala zbog njegove ele. Ova pesma njemu potie iz
srednjeg veka.
34
70
71
72
73
38
41
74
li prisiljeni da neprekidno vode rat ili za svoje podanike ili
protiv njih. Zbog toga su morali stalno da dre vojsku na
okupu, da svoje graane sve vie osiromauju nametima, da
novac iznose iz svoje zemlje, da svoju krv prolivaju za tuu
slavicu, pa ipak zemlja time nije postajala bezbednija. Ra
tom se iskvario moral ljudi, mnogi su dobili volju za
pljakanjem kao i veu slobodu za vrenje ubistava. Ljudi
su prezreli zakone. Sve je to dolazilo otuda to kralj, zauzet
brigom dvema zemljama, nije stizao da se brine kako tre
ba ni jednoj od njih. Kad su Ahorijevci stoga videli da
ovim golemim nevoljama nema kraja, sazvae skuptinu i
utivo predloie svome kralju da od dve kraljevine izabe
re jednu koju eli da zadri, poto je nemogue da vlada
obema, jer je njih i suvie mnogo da bi njima mogao uprav
ljati prepolovljeni kralj isto onako kao to to ne bi niko ra
do dozvolio da sa nekim drugim ima zajednikog mazgara.
1 tako onaj estiti vladar bese prinuen da se zadovolji svo
jom starom kraljevinom, a da novu prepusti jednom svom
prijatelju, koji je, uostalom, i sam ubrzo izgubio presto. Po
red ovog primera, ja kralju ukazujem na injenicu da e svi
ovi njegovi ratni planovi, koji samo zbog njega donose ne
sreu tolikim narodima, njegovu blagajnu iscrpsti, njegov
narod upropastiti, pa ipak na koncu zavriti potpunim kra
hom. Stoga neka kralj uva zemlju svojih otaca, neka je ko
liko god vie moe unapreuje, neka se stara da ona posta
ne to bogatija, neka voli svoje podanike i neka nastoji da
od njih bude voljen, neka ivi zajedno s njima i neka njima
upravlja blago, a druge drave neka ostavi na miru, jer mu
je ve i ova kojom upravlja dovoljno prostrana, pa ak i pre
ko toga.
75
ta misli, moj More, kako bi prisutni primili ovakav
moj govor? upita Rafael.
Sigurno ne ba tako blagonaklono, odgovorih ja.
Idimo dalje, nastavi Rafael. Evo ta se dogaa kad
neki kralj sa svojim savetnicima dri sednicu i raspravlja
poveanju svoje blagajne. Jedan predlae da kralj povea
nominalnu vrednost novca im sam bude morao vriti ispla
te iz svoje blagajne, i obratno, daje obori ispod prave vrednosti kad bude novac prikupljao.44 Na ovaj nain on e sa
malo novca izvriti velike isplate i za te male izdatke pri
mie mnogo. Drugi mu savetuje da izmisli ratnu opasnost,
i kad pod tim izgovorom bude prikupio dovoljno novca, on
da u jednom odreenom trenutku neka uz veliko versko
slavlje objavi mir. Time e u oima prostoga sveta stei
ugled dobrog vladara koji ali da se proliva ljudska krv.45
Trei podsea kralja na neke stare i crvima nagrizene zako
ne, davno ve izile iz upotrebe; kako se niko vie i ne sea
ovih zakona, sigurno je da su se ve svi graani njih
ogreili; stoga neka kralj izda naredbu da se za svaki pre
kraj ovih zakona naplauju novane kazne; to e istovre
meno biti i najbogatiji izvor prihoda i najasniji, jer se vri
pod maskom pravde.46 etvrti predlae da kralj izda niz za
brana pod pretnjom velikih novanih kazni, i to najvie ta
kvih koje su od koristi po narod. Kad docnije za novac oslo44
76
bodi one s ijim se interesima sukobljava izvesna zabrana,
onda e i postati popularan kod naroda i postii dvostruki
izvor prihoda, jer e, prvo, naplaivati globe od onih koje je
elja za zaradom namamila u zamku, drugo, izdavae dru
gima privilegije, utoliko skuplje ukoliko je bolji vladar. Jer
dobar vladar teko doputa da neki pojedinac radi neto
protiv interesa naroda, pa je stoga nuno da privilegije izda
je samo uz veliku cenu.47 Peti savetnik preporuuje kralju
da pridobije sudije koji e u svakoj stvari podravati kralje
vo pravo, sem toga da ih pozove u dvor i da u njegovom pri
sustvu raspravljaju predmetima koji se njega tiu. Na taj
nain nijedna stvar nee biti toliko oigledno nepravina da
ne bi mogao neko u njoj nai pukotinu bilo iz elje da protivrei ili od stida da ne bi ponavljao ono stoje ve drugi re
kao, bilo iz nastojanja da stekne naklonost kraljevu. I tako,
dok sudije iznose razliita miljenja jednoj stvari, koja je
inae po sebi sasvim jasna, i time dovode istinu u pitanje,
kralj dobija priliku da zakon protumai u svoju korist. Ka
ko e ostali prihvatiti njegovo reenje, bilo iz straha bilo iz
stida, presuda e biti izreena na sasvim zakonit nain. Po
stoje uvek razlozi da se presuda donese u kraljevu korist.
Dovoljno je daje na njegovoj strani ili pravinost ili slovo
zakona ili izvesno tumaenje nejasnog teksta ili, to je u
oima savesnih sudija vanije od svih zakona, vladarska
neosporna prerogativa.48
77
47
79
78
varaju, a da je to tano, pokazuja sama stvarnost. Gde je
vie svae nego meu prosjacima? Ko najvie eli da srui
drutveni poredak? Zar ne onaj koga ivotne prilike najvie
pritiskaju? Ili, zar nije najodvaniji buntovnik onaj koji se
nada da e u optem meteu bar neto stei, poto sam nita
nema to bi mogao da izgubi? Stoga je bolje da svaki kralj,
koji je od svojih toliko prezren ili omraen da nije vie u
stanju da ih dri u pokornosti nikakvim drugim sredstvima,
ve mu kao jedino preostaje da ih zlostavlja uvredama,
pljakom i nasiljem i tako ih dovede na prosjaki tap, sto
ga je bolje da se svaki takav kralj odrekne prestola nego da
se slui takvim sredstvima kojima, istina, on uspeno za
drava svoje kraljevsko ime, ali zato sigurno gubi svako
kraljevsko dostojanstvo. S kraljevskim dostojanstvom pre
se slae da on vlada nad bogatim i srenim ljudima nego
nad prosjacima. Ba na to je mislio ponosni i umni Fabricije kad je jednom prilikom odgovorio da vie voli da vlada
bogatima nego da sam bude bogat.51 1 zaista, ako jedan je
dini ovek ivi u zadovoljstvu i raskoi dok svi drugi oko
njega kukaju i plau, onda to znai daje on uvar ne jedne
kraljevine ve jedne tamnice. Najzad, kao stoje najloiji lekar onaj koji jednu bolest leci stvaranjem druge, tako isto i
onaj ko ne ume drugaije da popravlja ivot svojih graana
no liavajui ih ivotne ugodnosti treba lepo da prizna da
nije sposoban da vlada slobodnim ljudima. Ili jo bolje, ne
ka on prestane da lenstvuje ili neka se odrekne svoje oholo-
51
80
log koji gaje naveo da donese ovaj zakon. Potom, rukovo
dio se i nastojanjem da ne umanji potrebnu koliinu novca
koji je u opticaju pri svakodnevnoj razmeni dobara meu
graanima. A kako je potrebno da kralj iz svoje blagajne iz
da sav novac koji premauje zakonom dozvoljenu svotu,
stoga nee, kako je mislio, nikada doi u priliku da stvara
nepravdu. Ovakvog kralja mogu se ravi samo bojati, a do
bri ga mogu samo voleti.
Zamisli, dakle, da sam ja ove i ovima sline stvari izneo pred ljude koji su skloni da te stvari postavljaju na
upravo suprotan nain! Kakva pria gluvima!
I to nesumnjivo sasvim gluvima, primetih ja. Tome
se i ne udim, i pravo da kaem, ini mi se da ne treba ni
drati takve govore ni davati takve savete za koje si siguran
da nee nikad biti primljeni. Kako bi tako neobian govor
mogao da koristi ili da utie na one ije je duhove obuzelo
i duboko proelo suprotno ubeenje? Takva skolastika fi
lozofija zanimljiva je u prisnom razgovoru meu sitnim pri
jateljima, ali takvim stvarima nema mesta u savetima vlada
ra, gde krupni autoriteti raspravljaju krupne stvari.
Eto ba zato sam i rekao, odgovori Rafael, da filo
zofiji nije mesto na dvorovima vladara.
I te kako, odgovorili ja, ali ne ovoj skolastikoj, ko
ja smatra da sve svuda pristaje. Ali postoji druga filozofija,
jo pitomija, koja je dobro upoznala svoju pozornicu pa joj
se prilagoava te svoju ulogu u svakom komadu, koji se da
je, odigrava prikladno i na zadivljujui nain. Ovakvom fi
lozofijom ti treba da se slui. Jer ako ti, dok se prikazuje
neka Plautova komedija u kojoj robovi izmeu sebe zbijaju
ale, izie na scenu u filozofskom odelu i stane da recitu-
81
54
je ono mesto iz Oktavije gde Seneka raspravlja sa Neronom, zar onda ne bi bilo bolje da si igrao nemog statistu ne
go to si, recitujui ono to ne pristaje, stvorio tragikominu
situaciju? Pokvarie i upropastie svaki komad im u nj
unese neto bez ikakve veze, pa makar to to daje bilo po
sebi i mnogo bolje. Ma kakav bio komad to se prikazuje, u
njemu igraj, i to to bolje moe i ne kvari mu celinu samo
zato to si se ti prisetio nekog drugog koji je bolji! Tako je
isto i u dravi, kao i na savetovanjima kod vladara. Ako se
pogrena miljenja ne mogu iz korena iupati i ako ti nisi
u stanju da po svojoj volji lei greke koje su se u ivotu
ustalile, onda zbog toga ipak ne treba odustajati od drav
nih poslova, kao to ne treba ni brod ostaviti u buri pod iz
govorom da ne moe savladati vetrove. Uostalom, izvesno
neuobiajeno i sasvim neobino miljenje ne treba ni izno
siti, jer zna da nee paliti kod ljudi koji tome sasvim su
protno misle, ve treba da pokua okolinim putem i da na
stoji da svemu, ukoliko to od tebe zavisi, raspravlja na
jedan pristupaan nain. Na taj nain ti e postii bar toli
ko da neko zlo umanji, ako ve nisi u stanju da ga preokrene na dobro. Jer nemogue je da sve bude dobro ako svi
ljudi nisu dobri, a ja oekujem da svi ljudi budu dobri tek
kroz dugi niz godina.
Kad bih ja postupio, odgovori Rafael, na nain koji
mi ti predlae, zadesilo bi me samo jedno: leei ludilo
drugih s njima bih i sam poludeo. Jer ako hou da govorim
istinu, onda je nuno da govorim onako. I drugo, da li pri54
Octavia. tragedija koja se pripisivala rimskom filozofu Seneki, vaspitau cara Nerona.
83
82
lii filozofu da govori lai, ja ne znam, ali meni sigurno ne.
Uostalom, ja ne vidim zato bi one moje rei, iako moda
za njih nezgodne i neprijatne, morale da izgledaju udno
besmislene. Da sam ja njima govorio ono to Platon za
milja u svojoj Dravi ili ono to rade Utopljani, onda bi te
stvari, iako su, kao to sigurno i jesu, bolje, ipak mogle iz
gledati sasvim nastrane, jer u naem drutvu pojedinci ima
ju svoje privatno vlasnitvo, dok je tamo re drutvu u ko
me je sve zajedniko. Izuzev okolnosti stoje onima koji su
odluili da se s opasnog puta bace u provaliju neprijatan
svako ko ih od toga odvraa ili ih upozorava na opasnost,
staje u sebi sadravao onaj moj govor to ne bi priliilo ili
ne bi trebalo da se kae na svakom mestu? Doista, ako kao
gluposti i besmislice treba preutati sve one stvari koje su
ljudi u tolikoj meri izvitoperili da danas mogu izgledati kao
neto sasvim nastrano, onda skrijmo ispred hrianskih
oiju veinu onoga to je uio Hristos, i to on koji je bio to
liki protivnik svakog skrivanja daje svojim uenicima na
reivao da javno propovedaju ak i ono to im je anuo 55 na
uho! Preteniji deo tih uenja stoji na kudikamo veoj uda
ljenosti od dananje stvarnosti no stoje bio onaj moj govor.
Razlika je jedino u tome to propovednici, kao okretni lju
di koji postupaju ba prema onom tvom savetu, Hristovu
nauku kao neku olovnu polugu podeavaju prema ljudskom
moralu, im opaze da ljudi teko usklauju svoj nain ivo
ta sa Hristovim naelima. Propovednici ele da se to dvoje
bar na neki nain uskladi. U stvari, time postiu jedino to
to obezbeuju veu slobodu ravim.
55
Luka 12, 3.
84
I za mene je isto tako izvesno, dragi moj More (da
kaem iskreno ta mislim), da tamo, gde postoji privatno
vlasnitvo, gde svi sve mere novcem, jedva moe ikada bi
ti da u dravi vlada bilo pravda bilo napredak, sem ako ne
misli da se pravino radi onde gde sve stoje najbolje do
lazi u ruke najgorih, ili da vlada blagostanje onde gde aka
ljudi dri sve, pa se ni ovi ne oseaju sasvim prijatno dok su
svi ostali u najveoj bedi. Zbog toga, kad pomislim na veo
ma mudro i pravino ureenje Utopljana kod kojih se sa ta
ko malo zakona tako mudro upravlja dravom da se svaija
zasluga dovoljno nagrauje, a svako ipak ivi u blagostanju
zahvaljujui jednakoj podeli dobara; kad, s druge strane,
uporedim nain ivota njihovih ljudi sa onim kod tolikih
ostalih naroda koji se uvek sreuju, a nikad nijedan nije do
voljno sreen, naroda kod kojih svaki pojedinac naziva svo
jim vlasnitvom ono to mu je palo u ruke, naroda kod ko
jih svakodnevno sve mnogobrojniji zakoni nisu dovoljni da
urede ni sticanje privatne svojine ni njeno odravanje ni
tano razlikovanje jedne svojine od druge u sluaju nastalog spora, to jasno pokazuju oni bezbrojni graanski spo
rovi koji stalno niu i kojima nema kraja; kad, dakle, sve
mu tome dobro promislim, onda postajem praviniji prema
Platonu i manje mu se udim stoje odbio 58 da stvara ikakve
zakone ljudima koji su odbacili one zakone prema kojima
svi podjednako uestvuju u svim dobrima. Ovaj veliki mu
drac jasno je uoio da je jedan i jedini put koji vodi optem
spasu zavoenje imovne jednakosti, a sumnjam da se ta ika
da moe nai tamo gde vlada privatna svojina. Jer kad svako,
58 Upor. D. Laertii Vitae philosophorum II, 17.
85
pozivajui se na izvesne povlastice, grabi za sebe koliko
god vie moe, onda itavo bogatstvo zemlje, ma koliko
ono bilo, izmeu sebe podeli nekolicina ljudi, a ostale osta
vi u siromatvu. I obino se dogaa da su oni prvi bili za
sluili sudbinu drugih i obratno, poto su oni bogati gram
zivi, nepoteni i nekorisni ljudi, a ovi drugi, naprotiv,
skromni, prirodni i svojim svakodnevnim radom korisniji
drutvu no sebi samima. Stoga je moje vrsto ubeenje da
je ukidanje privatne svojine jedino sredstvo za ravnomernu
i pravinu raspodelu dobara, kao i za opte blagostanje. Sve
dok ona bude postojala, dotle e ba onaj najvei i najbolji
deo ljudi patiti pod neizbenim i tegobnim teretom brige i
bede. Priznajem dodue da bi se ovo drutveno zlo moglo
donekle ublaiti i pod uslovima vladavine privatne svojine,
ali isto tako tvrdim da ga je nemogue sasvim odstraniti.
Mogla bi se, na primer, doneti zakonska uredba da niko ne
moe preko izvesne odreene povrine posedovati zem
ljita, i da niko ne moe imati ni novca iznad zakonom do
putenog iznosa; moglo bi se zakonom obezbediti da ni po
glavar drave ne bude suvie moan a istovremeno ni narod
preterano neumeren; da se do inovnikih zvanja ne dolazi
putem zakulisnog moljakanja, da se ona ne prodaju, ni da su
pri njihovom vrenju potrebni trokovi, jer se na taj nain
nosioci ovih zvanja stavljaju u priliku da nabavljaju novac
putem pronevere ili pljake, a, s druge strane, postaje nuno
da se na visoke dunosti postavljaju bogati, umesto da ih
vre sposobni. Ovakvim, dakle, zakonskim uredbama mo
gle bi se drutvene nevolje smanjiti i ublaiti, isto onako ka
ko se bolesno telo odrava u ivotu stalnom upotrebom lekova. Ali da bi se drutvo sasvim izleilo i povratilo u zdra-
86
87
88
ijednu njihovu ustanovu, koja je pametnije postavljena no
kod nas. I mislim da ba ta njihova sposobnost usavrava
nja predstavlja glavni razlog to oni svojom dravom, iako
mi za njima ne zaostajemo ni u pogledu umnih sposobnosti
ni u pogledu drutvenog bogatstva, ipak i mudrije upravlja
ju i sigurnije je unapreuju no mi nau.
upravo stoga, dragi moj Rafaele, molim te i preklinjem, rekoh, opisi nam to ostrvo, i to ne ukratko, ve po
tanko i po redu sve polja, reke, gradove, ljude, obiaje, us
tanove, zakone i, najzad sve to smatra da bismo eleli da
saznamo, a takvim smatraj sve stvari koje jo nismo saznali.
Vrlo rado, odgovori Rafael, to ba i elim. Samo ta
pria trai malo vie vremena.
Poimo unutra na ruak, pa emo posle imati vre
mena koliko hoemo, rekoh ja.
Neka bude tako, ree Rafael.
Uavi u kuu, ruasmo. Po ruku se vratismo na isto
mesto, sedosmo na istu klupu i naredismo posluzi da nikog
ne prima. Ja i Petar Egidije zamolismo Rafaela da ispuni
obeanje. Videvi da smo mi spremni i eljni da sluamo,
on posede malo u utanju i premiljanju, pa zapoe ovako.
KNJIGA DRUGA
beseda Rafaela Hitlodeja
NAJBOLJOJ DRAVI
92
93
2
Abraxas. Tano znaenje ove reci nije se moglo ranije utvrditi. Neki
su je doveli u vezu sa koptskom reci abraksas (sveto ime). Danas se kao po
uzdano zna daje abraksas () igra sa mistikom brojeva, jer zbir gr
kih slova sa brojnim znaenjem, koja tu re sastavljaju, daju kao zbir broj
365. tj. broj dana sunane godine. Naime, = 1, = 2. = 100. = 200,
= 60. Noena je amajlija sa ovim imenom da bi dotinom licu svaki dan u
godini bio srean.
95
94
to mukih to enskih lanova, a uz to joj se dodeljuju i po
dva roba. Na elu zadruge stoje domain i domaica, ozbilj
na i iskusna lica, a svakih trideset zadruga ima svog filarha.4
Svake godine dvadeset lanova iz svake zadruge vraaju se
u grad, poto su proveli na selu po dve godine. Na njihovo
mesto dolazi isto toliki broj iz grada, koje u seoske poslove
upuuju stari lanovi, koji su proveli na selu ve godinu da
na i koji su, prema tome, ve bolje upueni. Naredne godine
ovi isto tako pouavaju nove pridolice. Na ovaj nain se po
stie da se odjednom u zadruzi ne nau svi novi i u zemljo
radnju neupueni ljudi i da zbog njihove neupuenosti ne tr
pi etveni prinos. Iako se ovo stalno smenjivanje poljopri
vrednika vri radi toga da ne bi niko bio prinuen da due
vremena radi teke seoske poslove, ipak se daje dozvola
mnogima koji oseaju prirodnu naklonost za seoske poslove
da ostanu na selu i po vie godina.
Poljoprivrednici obrauju zemlju, gaje stoku, seku dr
va i sve te proizvode dovoze u grad, suvim ili morem, kako
im je zgodnije. Selo proizvodi strahovito mnogo pilia, i to
na jedan udan nain. Na jajima ne lee kvoke, ve mno
5
tvo jaja stavljaju na vetaku i ujednaenu toplotu i tako
se pilii sami izlegu. I im iziu iz ljuske, pilii idu za lju
dima kao za kvokama. Konja imaju veoma malo, i to sa-
GRADOVIMA UTOPIJE
A POSEBNO GRADU AMAUROTU
Amaurotus. znai Slepi grad, Grad u tami, Grad koji niko ne vidi. jer
grki pridev znai: taman, lep, nevidljiv. Mor je prvobitno ovaj
grad nazvao Mentirum (lat. mentiri lagati), to bi se prevelo sa izmiljeni.
8
Anvdrus flumen, Suva reka, tj. reka bez vode, to znai grki pridev
(bezvodan).
98
Na celom prostoru izmeu grada i mora, a nekoliko milja i
uzvodno od grada, plima koja traje punih est asova, a za
tim oseka, menjaju brzinu reke. U vreme morske plime sla
na voda puni na duini od trideset milja elo korito reke
Anider, potiskujui uzvodno slatku vodu, koju ak i neto
dalje zainjava solju. Kad nastupi oseka, reka postepeno
gubi slanou, postaje ista, i tako protie kroz grad, a docnije ista i slatkovodna stie gotovo i do samog ua. Grad
je vezan za suprotnu obalu reke mostom', koji nije nainjen
od obinih dasaka i drvenih stubova, ve je sazidan na div
nim kamenim lukovima. Podignut je na onom mestu obale
koje je najvie udaljeno od mora i na taj nain brodovi mo
gu prolaziti bez prepreke elom duinom grada.
Pored ove reke, grad ima i jedan mali potok ija je vo
da veoma prijatna i zdrava. Izvire iz istog brda na ijim je
padinama smeten Amaurot, protie sredinom grada i uliva
se u Anider. Izvor ovog potoka, poto je nedaleko od grada,
Amaurotanci su okruili utvrenjima koja se vezuju za zi
dine to opasuju grad. I tako, u sluaju neprijateljskog na
pada, potok ne moe biti prekinut, odvraen ili zatrovan.
Od izvora polaze glinene cevi i razvode vodu po svim delovima grada, koji svi lee nie. Kad zemljite ne dozvoljava
ovakvo snabdevanje vodom, ljudi piju kinicu prikupljenu
u prostranim cisternama.
Grad je opasan visokim i debelim bedemom, sa mnogo
tvrava i kula. Gradski bedem sa tri strane okruuje anac
9
99
koji nema vode, ali je zato dubok, irok i pun prepreka od
trnja. Sa etvrte strane grad, umesto anca, titi reka. Ulice
su povuene tako da olakavaju saobraaj i tite od vetra.
Kue su savreno iste i nanizane su s obe strane ulice, ta
ko da im lica gledaju jedno u drugo. Izmeu njih ulica je i
roka trideset stopa. Iza ovih kua nalazi se bata, iroka
onoliko koliko je duga ulica i zatvorena sa svih strana uli
nim zgradama.
Svaka kua ima vrata sa ulice i izlaz u batu. Vrata su
dvokrilna, otvaraju se prostim pritiskom ruke i sama se od
sebe zatvaraju, tako da moe svako da ue.10 I tako, dakle,
ne postoji privatna svojina ni u jednoj stvari, jer se kod njih
ak i kue menjaju svake desete godine izvlaenjem kocke.
Graani mnogo polau na svoju batu. U njoj gaje lozu,
voe, povre i cvee, i to sa toliko ukusa i briljivog rada da
nikad nisam video ni boljeg roda ni lepeg izgleda. Njihov
radni elan na ovom poslu ne podrava samo privlanost sa
mog rada, nego ga zagrejava i uzajamno takmienje pojedi
nih ulinih blokova, ko e bolje obraditi svoju batu. I doi
sta, teko je u celom gradu nai ma ta drugo to bi graani
ma vie koristilo ili im prireivalo vie zadovoljstva, pa sto
ga izgleda daje osniva grada najvie od svega vodio brigu
ba ovim batama.
Pria se, naime, da je plan ovog grada pri njegovom
osnivanju obeleio sam Utop, a svojim naslednicima osta
vio brigu da ga dalje proiruju i ulepavaju, postoje uvideo
da jedan ljudski vek nije dovoljan za sve te poslove. Njiho
vi anali obuhvataju hiljadu sedam stotina i ezdeset godina
10
100
istorije, koja poinje od samog osvajanja ostrva. Paljivo
prepisane, oni ih briljivo uvaju. Slino predanju, i u ovim
analima stoji zabeleeno da su gradske kue u prvo vreme
bile niske prizemnice i kolibe, sklopljene na brzinu od bilo
kakvog drveta i oblepljene blatom. Strmi i visoki krovovi
bili su pokriveni slamom. A danas, svaka je kua trospratna. Spoljni su zidovi graeni od granita ili tvrdog kamena
ili od peene cigle, sa naroito nabacanim malterom. Kro
vovi su ravni i pokriveni su nekim biljnim proizvodom, ko
ji je jeftin, ali je zbog svog sastava nezapaljiv i otporniji za
nepogodu od olova. Od vetrova ih uvaju prozori od stakla,"
koje se kod njih jako mnogo upotrebljava, a ponekad i pro
zori od finog platna, natopljenog providnim uljem ili smo
lom, ime postiu dvostruku korist, jer ovo platno proputa
vie svetla i bolje titi od vetra.
MAGISTRATIMA
102
Tranibori svakog treeg dana, a kad se ukae potreba i
ee, odlaze na sednice sa vladarem, raspravljaju drav
nim poslovima i neposredno reavaju privatne nesporazu
me, ukoliko se ovi pojave, stoje vrlo retko. Sednicama se
nata prisustvuju uvek po dva sifogranta, ali svaki put drugi.
Vai kao zakon da nijedna odluka koja se tie dravnih po
slova ne moe biti doneta ako se njoj u senatu nije rasprav
ljalo tri dana pre no to je izglasana. Svako raspravljanje
dravnih poslova izvan senata ili narodnih skuptina ka
njava se smru. Ovo su, kae, uveli radi toga da vladar ne bi
sporazumno s traniborima mogao lako da nametne tiraniju
i tako izmeni dravni poredak. I zato se svako pitanje, koje
se smatra vanim, alje pred skuptinu sifogranata. Upoz
navi prethodno sa ovim pitanjem svoje porodice, sifogranti njemu posle sami raspravljaju i svoje miljenje dostav
ljaju senatu. Ponekad se izvesno pitanje iznosi na diskusiju
svih stanovnika ostrva.
U senatu, sem toga, vlada obiaj da se ni jednom
predlogu ne raspravlja onog dana kada je prvi put pokrenut,
ve se diskusija odlae za iduu sednicu. Na taj nain niko
ne dolazi u opasnost da najpre lakomisleno bubne to mu
prvo padne na pamet, pa da posle vie misli kako e to svo
je miljenje odbraniti, nego kako e neto nai to je od
stvarne koristi po dravu, da vie voli da drava propadne
nego da on izgubi neto od svog ugleda, i to sve zbog ne
kog glupog i naopakog stida. Svestan, naime, da mu pre do
likuje da govori promiljeno no brzo, on se posle neke svo
je brzoplete reci trudi da dokae daje ona bila dobro pro
miljena.
ZANIMANJIMA
104
105
latrunculorum ludo. Neki ovaj izraz prevode sa: igra aha, a dru
gi sa: igra dama.
16 Upor. Platon, Zakoni I, 643.
106
njih gotovo uvek ru. Dodajte ovome onu dokonu gomilu
svetenika kao i takozvanih bogomoljaca17. Uraunajte i sve
bogatae, a naroito vlasnike velikih imanja, koje obino
nazivaju plemiima i vlastelom. Ovome pribrojte i njihovu
poslugu, elu onu gadnu meavinu vetrogonja koji nose la
ke titove. Najzad, ovamo ubrojte one snane i zdrave pro
sjake koji se prave bolesni da bi sakrili svoju lenost. Posle
svega toga jasno ete videti daje broj onih koji svojim ra
dom zadovoljavaju sve potrebe ljudi daleko manji no to ste
zamiljali.
Pogledajte kako je mali broj zaposlen na doista potreb
nom poslu i od ovih malobrojnih koji rade. Prirodno, gde se
sve meri novcem, tamo je nuno da se upranjavaju i mno
gi nekorisni i sasvim izlini zanati, koji jedino slue raskoi
i sladostrasti. A ako bi se ovaj broj zanatlija koji danas rade
raspodelio samo na onoliko zanata koliko ih je potrebno za
zadovoljavanje prirodnih potreba, onda bi u onom izobilju
proizvoda koje bi nuno dolo cene tih proizvoda bile su
vie niske da obezbede zanatliji ivotni opstanak. Ali kad bi
se svi oni koji se danas bave beskorisnim zanatima kao i sva
ona gomila to dangubi u neradu i dosadi, a iz koje svaki
pojedinac potroi proizvoda koje drugi stvaraju svojim ra
dom dvostruko vie no sam njihov proizvoa, kad bi se svi
oni ukljuili u neki zajedniki koristan posao, onda bi sva
ki pojedinac, kao to se lako uvia, trebalo samo malo da
radi da bi se proizvelo sve stoje nuno za opstanak i udob
nost, pa ak i zadovoljstva, mislim, naravno, na prava i pri
rodna zadovoljstva.
17
107
Tanost ovoga dokazuje sama stvarnost koja vlada u
Utopiji. Tamo u svakom gradu i njegovoj okolini postoji od
celokupnog broja mukaraca i ena, sposobnih za rad, jedva
pet stotina lica koja su osloboena rada. Meu ovima su sifogranti, ali oni, i pored toga to su ih zakoni oslobodili ra
da, ipak dobrovoljno rade, da bi svojim primerom dali podstreka drugima. Istu povlasticu uivaju i oni koje narod, da
bi se mogli posvetiti naukama, za stalno oslobaa rada, i to
na predlog svetenika, a putem tajnog glasanja sifogranata.
Ako neko od ovih izneveri oekivane nade, vraa se ponovo
na rad. 1 obratno, nije retko videti da neki fiziki radnik sve
one svoje slobodne asove tako korisno upotrebi za nauku i
svojim trudom ini takav napredak da ga oslobaaju njego
vog zanata i unapreuju u red naunika. Iz ovog reda obra
zovanih biraju se poslanici na strani, svetenici, tranibori pa
ak i sam vladar, koga oni svojim starim jezikom nazivaju
barzan18, a novijim adem". Kako sav preostali svet uvek ra
di, i to samo na korisnim zanatima, lako je proraunati kako
se kod njih sa malo radnih asova moe mnogo proizvesti.
Pored ovoga to sam pomenuo Utopljani imaju jo jed
nu prednost koja im omoguava da vei deo nunih radova
svravaju s manje truda nego drugi narodi. Pre svega, iz
gradnja ili opravka zgrada zahteva svuda napor velikog bro'" barzanem. Lino ime Barzan nosio je jedan persijski satrap iz
vremena Aleksandra Velikog. Poznat je i Ario Barzan. Ovo ime, kako se
misli, znai: visoki (na iranskom). Vossius ovo ime izvodi iz arab. bar (sin)
i (Jupiter). Prema tome. barzanes bi znailo: sin Jupiterov.
" Ademus, Morova kovanica koja znai: onaj koji nema svog naro
da, postoje grki bez) i (narod).
108
ja ljudi, i to stoga to bezbrini naslednik puta da se malo-pomalo pretvara u ruevine sve ono stoje otac sagradio.
I tako se deava da onu istu zgradu, koju je prvi naslednik
mogao da odrava u dobrom stanju sa malo troka, drugi
naslednik mora iz temelja da prepravlja uz ogroman troak.
esto ak neka kua, koju je jedan sagradio uz ogromne
trokove, dopadne drugom koji se, kao ovek prefinjenog
duha, uopte i ne udostojava da se njoj brine. Zbog tog ne
mara kua mu se ubrzo upropasti, pa on onda sebi gradi na
drugom mestu drugu uz iste trokove. Kod Utopljana, me
utim, postoje sve usklaeno i drava ureena kako treba,
veoma retko se deava da se trai novo mesto za izgradnju
kue. Ne samo da svaki nastali kvar brzo popravljaju, nego
predupreuju i one koji mogu da nastupe. I tako kod njih sa
veoma malo truda zgrade veoma dugo traju, i stoga gra
evinski radnici retko imaju posla. Jedino ponekad dobijaju nareenja da kod kue izrade drvenu grau, isteu kame
nje i sve to pripreme da bi u sluaju potrebe opravka mogla
biti izvrena to bre.
Sada uj kako oni malo rada troe i na odelo. Pre sve
ga, dok su na poslu, obueni su u priprosta kona odela, ko
ja im traju do sedam godina. Kad izlaze u drutvo, prebacu
ju ogrta koji im pokriva ono grublje odelo. Boja ovih ogr
taa je na elom ostrvu ista, i to prirodna boja vune. Stoga
se kod njih upotrebljava manje vunenog sukna no igde na
svetu, a i ono, koje imaju, jevtinije je. Ali oko lanenih tka
nina manje je truda i stoga ih vie i upotrebljavaju. Kod la
nenih tkanina polau jedino na belinu, a kod vunenih na i
stou, dok na finou tkiva uopte ne obraaju panju. Zato
se kod njih svako zadovoljava samo jednim odelom, koje
109
mu obino traje dve godine, dok se u ostalim zemljama po
jedinac zadovoljava jedva s etiri ili pet vunenih i raznoboj
nih toga, i sa isto toliko svilenih tunika, a malo otmenijem
nije dovoljno ni deset. Utopljanin nema ni razloga da trai
vie odela, jer kad bi ih i dobio, ne bi se bolje zatitio od
hladnoe niti bi zbog toga i za dlaku izgledao u drutvu otmeniji. Kako u ovoj zemlji vlada blagostanje u svemu, po
to svi upranjavaju samo korisne zanate i na njih troe re
lativno malo vremena i truda, to ponekad izvode ogromnu
masu naroda na popravku drumova, ako je potrebno, a ve
oma esto objavljuju i smanjenje radnih asova, jer esto ne
postoji potreba ni za takvim javnim radovima kao to je op
ravka drumova. Magistrati ne prisiljavaju graane na pre
kovremeni rad protiv njihove volje, jer ustav ove drave
ima pred sobom samo jedan cilj: da omogui svim graani
ma, koliko god to dozvoljavaju potrebe zajednice, da to vi
e vremena koje se troi na zadovoljavanje materijalnih po
treba troe na uzdizanje i negu duha. Utopljani smatraju da
se ba u tome i sastoji ivotna srea.
UZAJAMNIM ODNOSIMA
112
113
114
115
116
(jer ovaj stoje postavljen popreno na dnu trpezarije), sedi
sifogrant sa enom. S njima za istim stolom sede dvojica
najstarijih lanova. Za svakim stolom, naime,' sede po
etvoro. Ali ako se u krugu neke sifograntije nalazi hram,
onda za poasnim stolom uza sifogranta sedi svetenik sa
svojom enom. Desno i levo od ovog stola niu se stolovi
za kojima sede mlai, pa onda stariji, i na taj nain u celoj
trpezariji vrnjaci sede zajedno, a istovremeno su izmeani.
Ovo su uveli, kau, zbog toga da bi prisutnost ozbiljnih sta
raca, kojima se duguje potovanje, spreila omladince da
govore kojekakve rune reci i da se nedolino ponaaju, jer
se u trpezariji ne moe nita uiniti ni rei to bi moglo
ostati nezapaeno od onih za susednim stolovima.
Jelo se ne deli od prvog mesta pa onda redom po stolo
vima, ve se najpre najbolje komade podeli svim starijim,
ija se mesta bez obzira gde sede smatraju poasnim, pa se
ondajelom slue ostali lanovi, i to podjednako. Stariji opet
od onih svojih jela kojih nije bilo toliko da se zadovolji e
la trpezarija po svojoj volji dele sa svojim mlaim susedima. Na taj su nain stariji ljudi poastvovani kako valja, a
isto tako od toga poneku korist izvuku i svi ostali.
Svaki ruak i veera poinju itanjem nekog moralnog
tiva, ali kratkog, da ne bi zamaralo. Posle toga stariji zapodevaju neki pristojan razgovor, ali ne suvie ozbiljan i bez
duha. Ali svojim prianjem ne ispunjuju oni sve vreme obeda. Naprotiv, rado sluaju i omladinu, a ponekad je ak i namerno izazivaju da bi na taj nain upoznali i sposobnost i
karakter mlaih ljudi koji se u slobodnom razgovoru za sto
lom lako otkrivaju. Ruak se zavrava brzo, a veera traje
due, jer posle ruka dolazi rad, a posle veere san i noni
117
odmor, koji je, po njihovom miljenju, najpogodniji za do
bro varenje. Nijedna veera ne prolazi bez muzike, a uz
obilje jela dolaze i razne poslastice. Pale se mirisi i posipa
ju miriljava ulja. Nita se ne tedi za udobnost lanova. Za
ovu vrstu uivanja oni pokazuju vie sklonosti i smatraju da
nijedno zadovoljstvo bez loih posledica nije zabranjeno.
Na ovaj, dakle, zajedniki nain ljudi se hrane po gra
dovima. Po selima, meutim, gde su ljudi meusobno od
vojeni, svako jede kod svoje kue. Svaka seoska porodica
ima svega u izobilju, poto su ba oni ti koji hrane gradsko
stanovnitvo.
PUTOVANJIMA UTOPLJANA
120
121
122
123
srebra, naprotiv, prave lonce i razne sudove za najobiniju
upotrebu23, i to ne samo pojavnim domovima no i po privat
nim kuama. Dalje, od ovih istih metala izrauju razne lan
ce kao i debele okove u koje bacaju robove. Najzad, svi oni
koji su zbog nekog zloina osueni na gubitak asti na ui
ma nose zlatne alkice, na prstima zlatno prstenje, oko vrata
zlatnu ogrlicu i, najzad, oko glave zlatan venac.
Na ovaj su nain preduzeli sve predostronosti da se
kod njih zlato i srebro smatra velikom sramotom. Dok kod
drugih ljudi gubitak ovih kovina predstavlja bolno liavanje
kao da im vade utrobu, dotle se njima moe odjednom u
sluaju potrebe oduzeti sva kovina pa da niko i ne pomisli
da je i za paru postao siromaniji.
Osim toga, du morske obale oni skupljaju bisere, a iz
nekih stena vade dijamante i drago kamenje, ali ih oni ne
trae, ve samo sluajno naene glaaju za ukras maloj deci, koja se prvih godina detinjstva ponose ovim ukrasima, a
im odrastu, primeuju da se samo maliani zabavljaju
ovim tricama. Oni tada i ne ekaju da im neko neto kae,
ve ih sami ostavljaju, jer ih je sramota da ih nose, kao to
mala deca u naim zemljama, kad ponu da rastu, bacaju
piljke, loptu i lutke.
Ovakvi obiaji, koji su sasvim suprotni onima to vla
daju kod drugih naroda, mogu samo stvoriti sasvim dru
gaije duhovno raspoloenje. To sam najbolje video prili
kom posete anemolijskog izaslanstva. Tri izaslanika ove
zemlje stigla su u Amaurot, upravo onda kada sam i ja bio
23
Slian stav prema zlatu imao je i Platon (Upor. Drava III, 417 i
Zakoni V, 742).
124
tamo. Kako su dolazili da raspravljaju vanim poslovima,
po tri graanina iz svakog grada bila su poslana da ih
doekaju pri dolasku. Svi izaslanici susednih naroda, koji
su ranije dolazili u Utopiju, poznavali su dobro obiaje i
znali da se kod njih ne polae nimalo na rasko odee, da se
prezire svila i daje zlato obeleje neasnosti. Zbog toga su
oni dolazili u najskromnijoj opremi.
Ali Anemolijevci24, narod udaljen od ostrva Utopije, bi
li su u reem dodiru sa ovom zemljom. Kako su bili uli da
svi Utopljani nose jednako, i to jo grubo odelo, i ubeeni da
Utopljani uopte i nemaju ono to ne upotrebljavaju, bili su
vie sujetni nego mudri, pa su odluili da se pokau u sjaj
noj opremi kao neka boanstva i da zasene oi ovih jadnih
ljudi sjajem svoje opreme. Tri izaslanika se, dakle, pojavie
sa stotinu pratilaca, obuenih u odela razne boje, a najvie u
svilena. Sto se tie samih izaslanika, koji su inae u svojoj
zemlji bili plemii, svaki je od njih na sebi imao zlatom ve
zeni ogrta, velike ogrlice i naunice od zlata, pa onda na ru
kama zlatno prstenje i zlatne lanie zakaene kape koje
su svetlucale od biserja i dragog kamenja. Jednom reci, bili
su ukraeni svim onim ime se u Utopiji kanjavaju robovi,
obeleavaju osuenici ili zabavljaju deca. Vredelo je, zbilja,
videti ove izaslanike kako uzdignute glave uporeuju svoju
rasko s odelom ostrvljana, koji su se okupili po ulicama. A
s druge strane, pravo je uivanje bilo videti kako su bili pre
vareni u svojoj nadi i oekivanju i kako su bili daleko od to
ga da izazovu ono divljenje koje su raunali da e postii.
24 Anemolii, Vetrenjaci ili Nepostojei, u prenosnom znaenju. Grki
pridev (vetrenjast. uzaludan, prazan).
125
Izuzev malog broja Utopljana koji su imali prilike da
posete druge zemlje, ostali su u celoj ovoj tako sjajnoj pa
radi videli samo sramnu povorku. Pozdravljajui utivo naj
nie sluge umesto gospodara, oni su same gospodare propu
stili bez ikakvog pozdrava, jer su ih zbog njihovih zlatnih
lanaca smatrali robovima. Da si samo video deake kako
bacaju svoje bisere i drago kamenje im bi ih ugledali na
kapama izaslanika i kako dozivaju i gurkaju svoje majke:
Gle, mama, onog matorog ugursuza to jo nosi bisere i
kamenie kao daje sasvim mali!" A majka bi ozbiljno od
govarala: Mir, dete moje, ono mora da je neka luda iza
slanstva." Neki su, opet, negodovali gledajui zlatne lance:
Ne slue niemu, jer su suvie tanki. Rob bi mogao u sva
kom trenutku da ih pokida i pobegne."
Posle tri dana izaslanici su uvideli da Utopljani preziru
zlato isto onoliko koliko ga njihovi sugraani cene i da tr
paju vie zlata i srebra na lance i okove nekog begunca ko
ji je osuen na ropstvo nego to iznosi oprema sve trojice
njih. Odmah su prestali da se kaipere i posramljeni to su
tako oholo isticali svoje ukrase, brzo su ih poskidali, na
roito poto su slobodnije razgovarali s Utopljanima i shva
tili njihove obiaje.
Utopljani se ude kako ljudi mogu da uivaju u gleda
nju bledog sjaja nekog bisera ili dragog kamena, kad se do
mile volje mogu posmatrati zvezde i Sunce. Smatraju ludaa one ljude koji veruju da im finoa neke tkanine moe
dati plemenitost, jer ma kako bila fina tkanina, ona je iza
tkana od vune, a vunu je nosila ovca, pa je opet ostala ov
ca. ude se takoe to zlato, samo po sebi tako malo kori
sno, sada u elom ostalom svetu ima toliku vrednost da se
126
127
128
oni o tome i ne sanjaju. Kiu, vetar i ostale vremenske promene znaju da predskau prema izvesnim znacima sa kojima su se upoznali dugim iskustvom. Ali uzrocima ovih
prirodnih pojava, pa onda plimi i oseci mora, slanoi
morske vode i uopte postanku i prirodi neba i sveta oni
imaju po nekim takama isto miljenje kao i nai stari filo
zofi, a po drugim se razilaze, kao to su se i nai filozofi
meusobno razilazili. Uvodei u objanjavanje pojava nove
uzroke, oni se u miljenjima razlikuju od svih onih filozo
fa, ali se pri tome ipak meusobno ne slau u svemu.
U onom delu filozofije koji obrauje problem dobra i zla
raspravljaju27 istim pitanjima kao i mi: duhovnom, telesnom i spoljnom dobru, pa onda da li pojam dobroga obuhva
ta sva ova dobra ili se odnosi samo na duhovne sposobnosti;
raspravljaju, dalje, vrlini i zadovoljstvu; meutim, glavno i
osnovno pitanje koje pretresaju jeste: u emu se sastoji ljud
ska srea, da li u jednoj ili vie stvari? U ovom pogledu iz
gleda da su oni vie nego to bi trebalo pristalice stranke ovo
zemaljskog uivanja28, jer smatraju da se u njemu nalazi ili
iskljuivo ili bar najvei deo ljudske sree. I to je jo udni
je, oni za takvu filozofiju uivanja trae jo i zatitu religije,
koja je inae ozbiljna, stroga i obino turobna i kruta.29 Kad
27
Ceo ovaj traktat problemu dobra i zla raen je prema Ciceronovom delu Defmibus bonorum et malorum (O najviem dobru i zlu).
28
Mor ima u vidu etiko uenje grkog filozofa Epikura (oko 340
271. pre n. e). Vespui u svom putopisu opisuje novootkrivena amerika ple
mena kao ljude koji ivot shvataju ..epikurovski", tj. utilitaristiki i hedoni
stiki. Otuda verovatno epikurejska etika u Utopiji. Potrebno je napomenuti
da Epikurovo shvatanje u stvari nije bilo ni utilitaristiko ni hedonistiko.
29
129
130
vrlinom oni smatraju: iveti prema prirodi3', poto nas je za
takav ivot stvorio sam Bog. A prema prirodi ivi svako
onaj ko, u traenju prijatnog i izbegavanju neprijatnog, slu
a razum. Sam razum, pre svega, u srcima ljudi raspaljuje
ljubav i pobonu odanost prema bojem velianstvu, kome
dugujemo to uopte postojimo i to moemo da budemo
sreni; zatim, opominje nas i podstie da ivot provodimo
sa to manje trzavica i sa to vie radosti, a isto tako da i
svima ostalima, s kojima smo po prirodi vezani, pomaemo
da i oni to isto postignu. Jo nikada nije iveo nijedan tako
zagrieni i kruti pristalica vrline i protivnik uivanja koji bi
propovedao da ivi u stalnom radu, bdenju i oskudici, a da
ti istovremeno ne bi preporuio da u granicama svojih mo
gunosti nastoji da olaka i tuu bedu i nevolju. Naprotiv,
svaki je od njih mislio daje u ime ovenosti za najveu po
hvalu ako ovek oveka spaava i tei. Ako je, dakle, u naj
veem stepenu znak ovekoljublja (a to je vrlina najvie
svojstvena ba oveku) ublaiti drugome nevolju i, oslobo
di vi ga alosti, povratiti mu ivotnu radost, to jest uiva
nje, zato onda priroda da ne podstie i svakoga od nas da
isto ini i sebi samome? Jer ako je prijatan ivot odnosno
ivot uivanja neto zlo, onda ne samo da ne bi trebalo da
potpomaemo drugoga da tako ivi, ve bi trebalo da takav
ivot kao neto tetno i za sve smrtonosno oduzimamo i
drugome koliko god moemo. Ali, kako je ne samo dozvo
ljeno nego ak i dunost da takav ivot kao neto dobro
omoguujemo drugome, zato onda ne bi bilo dozvoljeno
31
Ovu definiciju vrline Mor uzima od stoika, ija maksima glasi: ,.Vrlina je iveti u skladu sa prirodom". Meutim, Mor ovo tumai na svoj nain.
131
132
samo to ti se uinjeno dobroinstvo nadoknauje uzvra
enim dobroinstvima, nego i sama svest da si neto dobro
uinio, kao i zahvalnost i blagonaklonost onih koje si za
duio vie ti daju duevnog zadovoljstva no to su bila ona
telesna kojih si se odrekao. Najzad, iskreno pobonog oveka sama vera lako ubeuje da Bog nagrauje ogromnom i
venom radou rtvovanje kratkog i neznatnog uivanja.
Eto zato Utopljani misle, samo ako se stvari paljivo raz
motre i odmere, da sve nae radnje, pa meu njima ak i
nae vrline, u krajnjoj liniji tee zadovoljstvu i srei kao
svom poslednjem cilju.
Zadovoljstvom oni nazivaju svaki pokret i stanje tela
ili due u kojem se oseamo ugodno pod vodstvom prirode.
Ne dodaju oni bez razloga ovo daje re samo prirodnoj
tenji. Jer u prirodna zadovoljstva spadaju sva ona kojima
teimo putem pravde; ona, kojih radi ne gubimo vea zado
voljstva; ona, koja nam ne donose kao posledicu stradanje;
ona, koja trae ne samo naa ula no i na zdrav razum. to
se tie onih stvari koje su neprirodne ali ih ljudi ipak, kao
po nekom besmislenom dogovoru, zamiljaju prijatnim
(poto ljudi zaboravljaju da nisu u mogunosti da menjaju
same stvari onako lako kako menjaju njihova imena), Utop
ljani smatraju da takve uopte ne donose sreu. tavie, oni
misle da takve stvari donose najee tetu, i to zbog toga
to one lanim izgledom sree sasvim obuzmu duhove onih
koji im se predaju i tako ih spreavaju da uivaju u pravim
i istinskim radostima. I doista, ima jako mnogo stvari koje
su naim ravim strastima neodoljivo privlane pa se stoga
smatraju ne samo najveim zadovoljstvima ve se ubrajaju
i u najvee ivotne vrednosti, iako u samoj prirodi tih stva-
133
ri nema nieg prijatnog, tavie, mnoge od njih sadre go
tovo samu gorinu.
U ovu vrstu lanih uivanja Utopljani ubrajaju tatinu
onih kojima sam ve govorio i koji uobraavaju da utoli
ko vie vrede ukoliko su bolje obueni. I tako oni u jednoj
stvari padaju u dvostruku zabludu. Varaju se, naime, u tome
kad misle da imaju bolje odelo kao i u tome kad misle da su
oni neto bolje. Jer po emu je odelo od finije tkanine s gle
dita njegove upotrebe bolje od onoga od grublje tkanine?
Pa ipak, oni visoko izdiu glavu kao da se od drugih razli
kuju svojim prirodnim odlikama, a ne svojom glupou. Veruju ak da im je otuda uveliko porasla i cena, pa stoga zahtevaju, i to kao s nekim pravom, da im se zbog finije odee
odaju poasti, koje inae ne bi smeli oekivati samo kad bi
bili prostije obueni. I stoga se oni ljute kad im se pri pro
lazu ne obraa dovoljno panje. Uostalom, zar nije znak
istog bezumlja kad se toliko polae na prazno i beskorisno
odavanje poasti? Jer kakvo se istinsko i pravo zadovolj
stvo moe nai u tome to vam neko pri susretu skine kapu
ili povije kolena? Da li e time izleiti tvoju kostobolju? Ili
e olakati bolove u tvojoj glavi? U ovakvoj istoj lanoj ob
mani sree ive i oni koji se ponose i samodopadno uiva
ju u tome to su sluajno potekli od roditelja32 iji su jo
davnanji preci smatrani bogatim posednicima imanja. Up
ravo takvi ljudi sainjavaju dananje plemstvo. Potomci ta32
134
kvih kolenovia uobraavaju da ni za dlaku nisu manje ple
meniti, ak ni onda ako im njihovi preci nisu ostavili nika
kvo bogatstvo kao ni onda ako su oni svoje naslee sasvim
proerdali. Utopljani, dalje, ovamo ubrajaju i one koji se,
kako rekoh, hvataju na bisere i drago kamenje i koji zami
ljaju da su postali neke vrste bogovi onog trenutka kad su
stekli neki izvrstan primerak33, naroito ako je one vrste ko
ja se u njihovoj sredini najvie ceni. Jer iste vrste dragog ka
menja i bisera nisu na istoj ceni kod svih ljudi i u svim vre
menima. Pri kupovanju dragog kamenja trae samo zlatom
neoptoene i iste primerke, pa ipak kupuju tek onda kad
prodava prui garanciju i kad se zakune daje re pravom
dragom kamenu ili biseru. Toliko se boje da im neki lani
primerak ne prevari oi! Kad eli da gleda drago kamenje,
zato ti posmatranje lanog kamenja donosi manje zado
voljstva kad tvoje oko nije u stanju da ga razlikuje od pra
vog? I jedan i drugi primerak za tebe stvarno vrede, boga
mi, isto toliko koliko i za slepca! A ta da se kae onima
koji nagomilavaju nepotrebno blago tako da uopte ne ui
vaju u korienju, ve se jedino naslauju u njegovom posmatranju? Da li ovakvi ljudi istinski uivaju ili se, napro
tiv, obmanjuju lanim zadovoljstvom? Ili ta da se kae
onima koji boluju od toga da zlato, kojim se nee nikad ko
ristiti a moda ak ni videti vie, zakopavaju i tako ga, bri
nui se da ga ne izgube, u stvari gube? Jer ta si drugo ura
dio ako ne izgubio blago im si ga sakrio u zemlju i tako ga
ostavio neiskorieno ne samo za sebe ve moda i za sve
ostale ljude? Moda e se rei da ti uiva u onoj sigurno33
135
sti koju osea kad si blago zakopao. Da, ali ako ti ga neko
ukrade pa ti, i ne znajui za tu krau, umre, recimo, deset
godina posle tog sluaja, onda staje tebi zapravo koristilo u
toku punih tih deset godina koje si proveo od dana krae:
da li to to je blago bilo ukradeno ili to je bilo sigurno
sklonjeno? Bilo jedno bilo drugo, tebi je bila ista korist.
U ova uobraena zadovoljstva oni raunaju i kocku
(inae tu ludost ne poznaju iz iskustva, ve samo po uvenju), sem toga lov na divlja, kao i lov na ptice. I doista,
kau Utopljani, kakvo zadovoljstvo moe ovek da nae u
tome to baca na sto kocke? Pretpostavljajui ak da u toj
igri ima izvesne drai, ipak je nuno da usled estog ponav
ljanja nastupi zasienost. Dalje, zar ne postaje oveku pre
dosadno no da mu priinjava neko zadovoljstvo kad slua
lave i zavijanje pasa? Ili, po emu je vee uivanje gleda
ti kako pas goni zeca nego kako pas goni drugog psa?
U oba sluaja posmatra isto: ako ti godi trka, gleda je
bilo da je prvo bilo drugo; a ako tvoju panju privlai nada
da vidi pokolj ili iekivanje da vidi razdiranje ivotinje,
onda je nuno da u tebi gledanje kako pas razdire zeia,
jai slabijega, divlji bojaljivog i plaljivog, krvoloni nevi
nog izazove pre samilost no uivanje. Zato su Utopljani sve
vrste lova, kao poslove nedostojne slobodnog oveka, pre
pustili mesarima, a taj zanat, kako rekosmo, obavljaju samo
robovi. Stavie, kod njih se lov smatra poslednjim kasapskim poslom, dok se ostali mesarski poslovi smatraju asni
jim i korisnijim, poto mesari kad kolju ne samo bolje uva
ju ivotinje nego ih i ubijaju samo kad zatreba. Lovac, na
protiv, u klanju i razdiranju bedne ivotinjice trai samo
svoje lino zadovoljstvo. Po miljenju Utopljana, ovo lova-
137
136
ko uivanje u prizorima ubijanja, makar samo i ivotinja,
potie od krvolone prirode ili se stalnim ponavljanjem tog
zverskog uivanja pretvara u krvolonost.
Dok drugi narodi ove i ovima sline zabave, a ima ih
bezbroj, smatraju ljudskim zadovoljstvima, dotle Utopljani,
naprotiv, odluno tvrde da one nemaju nieg zajednikog sa
istinskim uivanjem, jer u samoj prirodi tih zabava nema
nieg prijatnog. Sto ovakve zabave obino stvaraju oseanje
prijatnosti, a upravo to je kako izgleda svrha uivanja, to ni
najmanje ne zbunjuje Utopljane niti ih pobuuje da promene svoje gledite. Oseanje prijatnosti, naime, ne dolazi iz
same prirode tih zabava, ve je posledica rave navike lju
di, koji, usled te izopaenosti nalaze daje slatko ono stoje
u stvari gorko. To je isto kao kad bremenite ene izgube
ukus, pa smatraju smolu i loj slaim od meda. Kao to bo
leu ili navikom iskvareno miljenje nekog oveka izvesnim stvarima ne moe da promeni prirodu ni jedne od njih,
tako isto ne moe da promeni ni prirodu zadovoljstva.
Zadovoljstva koja, po miljenju Utopljana, spadaju u
prava, dele se u dve vrste: duhovna i telesna. U duhovna bro
je razumevanje kao i onu prijatnost koja se javlja sagledanjem istine. Ovamo dodaju i prijatnost seanja na dobro pro
ivljen ivot, kao i pouzdanu nadu u budue blaenstvo.
Telesna zadovoljstva dele u dve vrste. U prvu dolaze
ona koja oigledno stvaraju ulnu slast, a ta nastaje bilo pri
obnavljanju unutranjom toplotom iscrpenih delova organi
zma, na primer kad jedemo ili pijemo, bilo pri oslobaanju
od svega onoga to je prekomerno u organizmu, na primer
kad izbacujemo izmet, vrimo polni snoaj ili kad nam trlja
nje ili eanje ublauje neki neprijatan svrab. Istina, ponekad
138
nepomuenom zdravlju? Ni od kakve vanosti nije pitanje
da li se bolest sastoji u bolu ili je bol pratilac bolesti, posledica je u oba sluaja ista. Takoe je svejedno da li je zdra
vlje samo po sebi zadovoljstvo ili se iz njega samo raa za
dovoljstvo kao to vatra daje toplotu, jer, u oba sluaja, onaj
koji je dobrog zdravlja nikad ne ostaje bez zadovoljstva.
Sem toga kad jedemo, kau oni dalje, zar to nije zdravlje ko
je se, poevi da slabi, sada bori protiv gladi u savezu sa je
lom? U toj borbi onaj koji se hrani malopomalo jaa i, zadobivi svoju preanju snagu, oseti ono zadovoljstvo koje
nas na taj nain krepi.35 Zar je, dakle, mogue da se zdravlje,
koje rado zamee borbu, ne raduje kad dobije bitku i da ta
da, pred onom ranijom snagom koju je povratilo borbom, tu
po stoji ne prepoznajui u njoj svoje dobro i ne nalazei u
njoj svoje zadovoljstvo? Jer, po miljenju Utopljana, grdno
se varaju oni koji tvrde da je zdravlje neto to se ne osea.
Zar postoji, kau, ijedan ovek koji pri budnoj svesti ne
osea daje zdrav, sem ako to stvarno nije? I koje u tolikoj
meri postao neosetljiv i tup da ne prizna da mu je zdravlje
neto ugodno i radosno? A ta je radost drugo nego zado
voljstvo, samo pod drugim imenom.
Oni, dakle, naroito cene duhovna zadovoljstva, jer
smatraju da su prva i najhitnija i misle da se najvei broj
takvih zadovoljstava raa iz estitog rada kao i iz svesti da
ivimo poteno, dok od svih uivanja koja nam donosi telo
na prvo mesto stavljaju zdravlje. Jer uivanje u jelu i piu,
35
139
kao i sva slina uivanja, treba traiti ali samo utoliko uko
liko nam slue odravanju zdravlja. Uivanja te vrste nisu
prijatna sama po sebi, ve samo u onoj meri ukoliko nas
obezbeuju od trajnih napada bolesti. I kao to mudar ovek
vie voli da bolest sprei no daje leci, da bol izbegne nego
da ga utehom ublauje, on isto tako uvia da je bolje ne
liavati se uivanja i ove vrste no kasnije utoljavati one ne
volje koje bi posle takvih liavanja nuno nastupile. A uko
liko neko smatra da mu uivanja ove vrste donose blaen
stvo, onda je potrebno da prizna da bi tek onda bio istinski
srean kad bi mu ceo ivot proticao samo u gladi i jelu, u
ei i piu, u trljanju i eanju. Ali ko ne vidi da bi takav
ivot bio ne samo tuan ve i bedan? Prema tome, zadovolj
stva ove vrste, kao najmanje ista, stoje na poslednjem mestu, jer svako od njih dolazi samo kao posledica izvesnog
neprijatnog i njemu suprotnog oseanja. Tako, na primer, sa
uivanjem u jelu stoji u vezi oseaj gladi, koji je obino jo
i srazmerno jai. A neprijatnosti koje prate ovu vrstu uiva
nja ne samo da su jae od tih uivanja ve su od njih i due,
jer svaki oseaj neprijatnosti nastaje pre svog odgovarajueg
uivanja a, s druge strane, gasi se tek onda kad s njim pone
da umire i samo uivanje. Stoga Utopljani smatraju da ovu
vrstu uivanja treba ceniti samo utoliko ukoliko ih namee
nuda. Pa ipak, oni se predaju i ovim uivanjima i zahvalni
su majci prirodi koja svoju decu ak i primamljivim zado
voljstvima podstie da vre ono to bi, inae, trebalo da stal
no rade po zakonu nude. Kako bi na ivot, naime, bio do
sadan kad bismo morali da svakodnevno glad i e gonimo
gorkim stvarima i lekovima, isto onako kao to gonimo i os
tale bolesti koje nas napadaju tek s vremena na vreme!
140
A to se tie lepote, snage i okretnosti tela, oni se to
me brino staraju kao prijatnim darovima koje je oveku
dala priroda. Stavie, oni sebi kao neke prijatne zaine ivo
ta rado pribavljaju i ona zadovoljstva koja nam se daju pre
ko oiju, uiju i nozdrva. Priroda je jedino oveku dala tu
sposobnost, jer nijedno drugo ivo bie ne osea zado
voljstvo u posmatranju oblika i lepote sveta, a ulom mirisa
slui se svako bie jedino da bi razlikovalo vrstu hrane, dok
svojim uhom uopte ne razlikuje sklad od nesklada tonova.
Meutim, za sva ova zadovoljstva vai opte pravilo: manje
zadovoljstvo ne srne spreiti vee niti ijedno zadovoljstvo
srne izazvati kao posledicu bol. Ovo se nuno, kako misle,
pojavljuje onda ako je re nekom neasnom zadovoljstvu.
Ali, prezirati lepotutela, umanjivati njegovu snagu, njegovu
okretnost preobraati u tromost, telo postom iscrpljivati,
nepravdu initi svom zdravlju i prezirati sve ostale darove
prirode ili sam sebe muiti a da od toga niko nema nikakve
koristi, bilo to radi neke uobraene vrline bilo radi toga da bi
se lake podnosile nevolje koje moda nee nikada ni doi
sve to za njih predstavlja najveu glupost i pokazuje oveka
koji je i prema sebi svirep i prema prirodi veoma nezahva
lan, jer se odrie svih njenih darova, kao da za njega dugo
vanje prirodi znai neku sramotu. Jedinim opravdanim izu
zetkom smatraju sluaj kad neko ova lina dobra zanemaru
je samo zato da bi se sa to vie ara posvetio srei drugih ili
optem dobru, poto od Boga oekuje kao nagradu kudika
mo vea uivanja od onih kojih se odrekao.
Takvo je njihovo miljenje vrlini i zadovoljstvu. Oni
su ubedeni da ljudski um nije u stanju da pronae neko dru
go gledite koje bi bilo istinitije od njihovog, sem ako ne bi
141
142
im ih tumaimo da bi to vie nauili. Od Latina nije bilo
nita, izuzev istorije i pesnika, to je izgledalo da bi ih mo
glo mnogo odueviti. Poesmo im, dakle, itati, i to iz poet
ka, vie zbog toga da ne bi izgledalo da im elju odbijamo
no to smo se nadali nekom uspehu. Meutim, produujui,
brzo opazismo da na napor, zahvaljujui njihovom trudu,
nije uzaludan. Stali su s takvom lakoom da piu slova, da
rei izgovaraju tako brzo i tako brzo pamte i tako tano da
prevode, da smo se mi upravo zadivili. Istina, to su veinom
bili studenti koji su, pored sopstvene elje za uenjem, dobi
li i od senata nareenje da ue grki, i kao takvi bili su iz
broja najodabranijih i ve u zrelim godinama. Za nepune tri
godine nije bilo vie nijednog dobrog grkog pisca, a samo
takve su i traili, koga oni ne bi mogli proitati bez zapinja
nja, izuzev kad je to bilo nemogue zbog oteenosti samog
teksta. Oni su ovaj jezik, bar tako ja mislim, lako savladali i
zbog toga to im nije bio sasvim stran. Meni se, naime, ini
da Utopljani vode poreklo od starih Grka, jer njihov jezik,
iako blizak persijskom, uva mnoge ostatke grkog jezika u
imenima gradova i nazivima magistrata. Prilikom etvrtog
mog putovanja umesto robe poneo sam na lai izvesnu go
milu knjiga, jer sam bio vrsto odluio da se radije ne vra
tim nikad no uskoro. Na ovaj nain imali su od mene veinu
36
Platonovih dela, prilian broj Aristotelovih, Teofrastov spis
biljkama, ali naalost, na vie mesta oteen. Za vreme pu-
36
143
tovanja ovu knjigu nisam bio dobro spremio i nekakav maj
mun na nju naie i igrajui se iscepa nekoliko listova. Od
gramatiara imaju samo Laskarisa37, jer sa sobom nisam bio
poneo Teodora38, a od renika Sam imao samo Hesihijev3' i
Dioskoridov4". Veoma rado itaju Plutarhove spise, a u Lukijanovoj4' duhovitosti i njegovom stilu prosto uivaju. Od
pesnika imaju Aristofana42, Homera i Euripida, pa onda i Sofoklova43 dela, tampana kurzivnim slovima kod Alda44. Od
istoriara: Tukidida45, Herodota i Herodijana46. Stavie, moj
37
Laskaris Konstantin, vizantijski gramatiar XV veka. Njegova grka
gramatika izdana je u Milanu 1476, i to je bila prva grka tampana knjiga.
38
Teodor iz Gaze (13981478), vizantijski gramatiar. Njegova gr
ka gramatika tampana je u Mlecima 1495. godine.
39
' Hesihije, grki leksikograf (V vek n. e). Njegov grki renik tam
pan je u Mlecima 1514. godine.
40
Dioskorid (I vek n. e). Dela mu tampana u Mlecima 1499. Najbo
lji rukopis njegovog glavnog dela (De materia medica), koji je sada u
Beu, potie iz jedne srpske srednjovekovne bolnice.
41
Lukijan iz Samosate (II vek n. e), grki pisac. njemu se kae da
je antiki Volter". Prevoen je i na na jezik.
42
Aristofanove (VIV vek pre n. e) komedije tampane su prvi put
u Mlecima. 1498. godine.
43
Euripidove (V vek pre n. e) i Sofoklove (V vek pre n. e) tragedije
tampane su prvi put u Mlecima 1502. i 1503. godine.
44
Aldus Manutius (oko 14501515), uveni mletaki tipograf. On je
pronalaza tampanog kurziva, koji se zbog toga i danas, na primer u fran
cuskom jeziku, zove italique. U njegovoj tampariji prvi put je tampano
mnogo klasinih pisaca (inkunabula).
45
Tukididovu (460. do oko 398. pre n. e) htoriju Peloponeskog rata
tampao je Aid 1502. u Mlecima.
46
Herodijan (170240. n. e). Grk koji je pisao rimskim carevima.
145
144
47
stvar. Jer nijedan od nas nije do tanina poznavao ove vetine. Odmah posle toga pokuae da izrade hartiju i na njoj
tampaju slova, jer su pre toga pisali na koama, korama i pa
pirusu. Prvi pokuaji nisu odmah ispali dobro, ali vrei upor
no stalne probe, ubrzo ovladae i jednom i drugom vetinom,
i to u tolikoj meri da bi oni danas imali natampane sve grke
knjige samo da su pri ruci imali rukopise. Stoga danas imaju
samo ona dela to sam ih gore nabrojao, ali su ona tampana
i rasturena u hiljadama primeraka.
Kad u njihovu zemlju doe neki stranac u nameri daje
upozna, oni ga srdano prime, naroito ako se odlikuje ne
kom umnom sposobnou ili poznavanjem mnogih zemalja
to ga je stekao dugim putovanjem. Zbog toga im je bio i
na dolazak veoma prijatan, jer vole da uju to se deava u
svetu. Inae, tamo lae ne pristaju suvie esto radi trgo
vanja. Uostalom, sem gvozda, ta ima to bi se tamo moglo
uvoziti, poto zlata i srebra imaju toliko da bi pre trebalo da
se otud izvozi? A to se tie robe koju izvoze, smatraju mu
drijim daje izvoze oni sami no da to ustupaju drugima, jer
oni nastoje pre svega da to bolje upoznaju ostale narode, a
zatim i da svoje pomorstvo odre i usavre.
ROBOVIMA
148
149
Plutarh u svojoj biografiji Likurga (gl. 14) pria daje neto slino
zakonom bilo doputeno i u staroj Sparti. Verovatno je to mesto iz Plutarha posluilo Moru kao obrazac. Sline odredbe braku daje i Platon {Za
koni VIII, 841 i XI, 930).
150
boru branog druga, koji moe da donese sreu ili nesreu
za ceo ivot, vi postupate tako lakomisleno da ocenjujete
enu prema jednom pedlju lica koje joj se vidi, poto joj je
sve ostalo telo sasvim pokriveno odeom. Ocenivi je tako
vi je uzimate za enu uz veliku opasnost da proete ravo
ako docnije na njoj togod neprijatno otkrijete. Jer nisu svi
ljudi mudraci da bi kod ene cenili samo moralnu lepotu, pa
ak i za mudrace, kad se oene, pored osobina due veliku
vanost ima i privlanost tela. I doista, pod onom silnom
odeom kod vaih devojaka moe da se krije neki telesni
nedostatak takve prirode da je u stanju da oveka sasvim
duevno otui od ene, i to onda kad mu vie nije dopute
no da se od nje odvoji i telesno. Ako se, dakle, ovakav ne
dostatak sluajno otkrije posle venanja, onda je nuno da
svako podnosi svoju sudbinu.
Stoga je u Utopiji zakonom osigurano da niko ne padne
u klopku. I da su oni taj svoj obiaj sasvim dosledno sprovodili, vidi se i po tome to se od svih stanovnika tamonjih
obala jedino oni zadovoljavaju sa po jednom enom i to se
kod njih brak raskida obino tek smru, sem sluajeva pre
ljube ili potpunog neslaganja naravi. U oba sluaja senat do
zvoljava nevinom supruniku da stupi u novi brak, dok se
onaj koji je kriv smatra neasnim i ne srne ponovo da skla
pa brak. Inae, oterati enu mimo njene volje zato stoje bez
svoje krivice i nesrenim sluajem dobila neku telesnu ma
nu, kod njih nije dozvoljeno. Jer napustiti branog druga
ba onda kad mu je pomo najpotrebnija u njihovim oima
predstavlja svirepost, a sem toga ako bi to bilo dozvoljeno,
onda bi ljudi sa nepoverenjem i neizvesnou ekali svoju
starost, koja donosi mnoge bolesti i koja je sama po sebi
151
prava bolest. Ali ponekad se deava da se suprunici po svo
joj naravi ne slau. U tom sluaju, kad svaki od njih nae
nekog drugog s kojim se nada da e bolje iveti, onda se
sporazumno rastavljaju i sklapaju nove brakove, ali ipak tek
po odobrenju senata, koji dozvoljava razvod tek onda kad
stvar podrobno ispita u svom delokrugu i preko svojih ena.
Pa ni u tom sluaju ne daju lako razvod, jer znaju daje za
odranje brane sloge veoma tetno ako postoji mogunost
da se na lak nain promeni brak.
Oni koji izvre brano neverstvo kanjavaju se naj
teim ropstvom. Ako je oboje preljubnika bilo u braku on
da njihovi suprunici, samo ako hoe, imaju pravo da dobi
ju razvod i da sklope novi brak, bilo njih dvoje sami bilo sa
drugim licima. Ali ako jedan suprunik, kome je ovako naneta uvreda, i dalje voli svog nedostojnog druga, onda moe
da poe za svojim drugom u ropstvo, jer po zakonu na to
ima pravo. 1 tako se ponekad deava da pokajanje jednog i
topla odanost drugog suprunika izazovu samilost vladara
koji im onda vraa slobodu. Ali brano neverstvo u povra
tu kanjava se smru.
Za ostala dela zakon ne predvia odreene kazne, ve
senat odreuje kaznu prema svojoj oceni da lije krivica tee
ili lake prirode. Muevi kanjavaju ene, roditelji decu,
sem ako je krivica toliko teka da je potrebna javna kazna.
Obino i najvee zloine kanjavaju ropstvom, jer smatraju
daje ova kazna za krivce isto tako teka kao i neposredno
pogubljenje i trenutno unitenje, a za dravu je mnogo kori
snija, jer osuenik vie koristi svojim radom no svojom
smru i, sem toga, ispatajui na robiji, slui due vremena
kao primer koji odvraa druge od slinog zloina. Ako se
152
ovakvi robovi pobune ili otkazu poslunost, tek onda ih ubi
jaju, poto su kao divlje zveri koje ni lanci i reetke ne mo
gu da ukrote. Ali, ako osuenici na ropstvo strpljivo podno
se svoju kaznu, ne oduzima im se svaka nada. Ukoliko, na
ime, tokom svog tegobnog ivota pokau kajanje i dokau
da im je njihova krivica sada mra no i sama kazna, onda
im se ropstvo moe ublaiti pa i sasvim oprostiti, bilo voljom
vladara bilo glasanjem naroda.
Pokuaj silovanja povlai istu kaznu kao da je i izvr
eno. Uopte, u svakom sluaju krivinog dela odgovornost
je ista za jasan i promiljen pokuaj kao i za samo izvreno
delo. Jer oni misle da prepreke, zbog kojih delo nije izvr
eno, ne treba da predstavljaju olakicu za okrivljenog, ko
ji bi delo svakako i izvrio daje samo od njega zavisilo.
U ludama mnogo uivaju. Vreati luaka vai kao veli
ka sramota, ali je zato doputeno izvlaiti zadovoljstvo iz nje
govih budalatina, jer smatraju da takve zabave gode i samim
ludama. I stoga se onome, koje uvek ozbiljan i namrten i ne
zna da se nasmeje ni neijem postupku ni recima, nikad i ne
poverava luda iz bojazni da s njom ne postupa grubo. Ovak
vom oveku luda niti koristi niti mu svojim zabavnjakim
darom, a to je jedino to ima, donosi razonodu.
Podsmevati se nekoj runoj osobi ili nekom bogalju
smatra se runim i gadnim, i to ne za onoga koje predmet
izrugivanja, ve za onoga koji se podsmeva. Jer u ovom
sluaju on se kao mani blesavo ruga neem to onaj nije mo
gao da izbegne.
Ne starati se prirodnoj lepoti svoga tela kod njih vai
kao nemarnost i lenjost, a pribegavati mazanju i doterivanju
kod njih se smatra bestidnom drskou. Iz iskustva znaju da
153
nikakav spoljni izgled enu ne preporuuje mukarcu toliko
koliko njena skromnost i potenje. Spoljnim izgledom ena
moe mnoge da osvoji, ali samo svojom estitou i odanou moe nekog za sebe da vee.
Utopljani ne samo da zloine spreavaju kaznama ne
go poastima i nagradama oni podstiu ljude i na velika de
la. Stoga na javnim trgovima diu spomenike slavnim lju
dima kao i onima koji su zasluni za domovinu da bi na taj
nain ovekoveili njihovu uspomenu a istovremeno da bi
njihova slava sluila potomcima kao podstrek da i oni ine
velika dela. Ko se svim silama upinje da dobije neki po
loaj, taj ostaje bez nade da dobije ikakav.
U svakidanjem ivotu ovek se s ovekom ophodi lju
bazno. Kod njih ak ni inovnik nije ni drzak ni straan.
Stoga ih nazivaju oima, a oni se tako i ponaaju. Svakoje
slobodan da im odaje poasti po dostojanstvu, a ko nee,
oni ga ne prisiljavaju. ak se ni sam vladar ne razlikuje od
ostalog naroda svojim odelom ni krunom, ve jedino po to
me to se pred njim nosi rukovet klasja, kao to se raspo
znaje i prvosvetenik po tome to pred njim nose svecu.
Kod njih je veoma malo zakona jer je njihovo drutve
no ureenje takvo52 da im je i tih nekoliko sasvim dovoljno.
Inae, ostalim narodima naroito zameraju upravo to to
imaju itave knjiurine zakona i mnotvo njihovih tumaa,
pa im opet nije dosta. Oni smatraju da je najvea nepravda
obavezivati bilo koje ljude takvim zakonima kojih ili ima
52 Ovo Mor preuzima od Tacita koji kae: corruptissima re publica
plurimae leges (u najgoroj dravi najvie zakona). (Taciti. Annales III. 27)
Neto slino govori i Platon {Zakoni IX. 861).
154
155
156
ta su se obavezali, tako isto oni zahtevaju i od svih ostalih
vladara da odravaju svoje obaveze, i stoga one koji se ko
lebaju prisiljavaju svojom pastirskom strogou i kaznom. I
pape s pravom smatraju da je veoma runo ako su svojim
potpisima neverni ba oni koji se po prevashodstvu naziva
ju vernicima. Ali u onom novom svetu, koji je od ovog
naeg sveta udaljen ne toliko dalekim ekvatorom koliko
razlikom svog ivota i svojih obiaja, u ugovore nemaju ni
kakvog poverenja. Ukoliko je neki ugovor sklopljen sa
veim i sveanijim ceremonijalom utoliko se bre kida,
poto se uvek lako pronae u pojedinim njegovim odredba
ma poneka zakoljica, tim pre to je namerno svaki ugovor
tako stilizovan da nikada ne obavezuje u tolikoj meri i tako
strogo da se na neki nain ne bi moglo vrdnuti i tako izigra
ti istovremeno kako sam ugovor tako i njegovo uvanje. A
kad bi u nekom ugovoru, sklopljenom izmeu obinih gra
ana, naili na ovakvo nadmudrivanje, ili bolje la i prevaru, onda bi mrtei se uzviknuli kako je takav postupak sve
togre koje zasluuje veala, a tako bi vikali upravo oni lju
di koji se ponose to su sline savete davali svome vladaru.
Otuda izlazi jedno od dvoga: ili je pravda neka prostaka
vrlina to puzi po narodu duboko dole ispod kraljevskog
prestola ili postoje dve vrste pravde jedna, koja vai za
prosti svet i koja stoga hoda teko i vue se po zemlji i ni
kada ne moe da preskoi ogradu jer je stegnuta u lance, i
druga, vladarska, koja ima utoliko veu slobodu kretanja
ukoliko ona narodna ima manju i kojoj nije dozvoljeno sa
mo ono to joj se ne prohte.
Ovakve udi vladara koji tamo, kao to rekoh, tako sla
bo potuju ugovore glavni su, mislim, uzrok to Utopljani
157
ne sklapaju nikakve ugovore, a oni bi to svoje miljenje
moda promenili samo da ive u Evropi. Pa ipak, njima iz
gleda da bi bilo uopte tetno zavoditi obiaj sklapanja ugo
vora ak i onda kad bi se oni odravali. I to zbog toga to
ovi ugovori imaju tu posledicu da se dva naroda toliko za
mrze da se smatraju naslednim neprijateljima kao da izmeu
njih nema nikakve prirodne veze, dok ih u stvari rastavlja
samo neki breuljak ili potok. I stoga, ako nisu vezani ugo
vorom, smatraju daje opravdano da rade jedan drugome
glavi. Ali njihovo prijateljstvo ne postaje jae ni onda kad
sklope ugovor, jer pravo na uzajamno pljakanje ostaje i
dalje na snazi samo ako pri sastavljanju ugovora nekom
omakom nije bilo izriito predvieno da je ovakav postu
pak zabranjen. Utopljani, naprotiv, misle da nikoga ne treba
smatrati neprijateljem ko nam nije naneo nikakvu neprav
du. Zajednica stvorena prirodom za njih je istinski savez i
misle da se ljudi meusobno vre i uspenije povezuju
dobrom voljom no ugovorima, srcem vie no recima.
VOJNOJ VETINI
160
161
162
163
se obraaju. I stoga oni pored velikih koliina zlata obea
vaju na trajno uivanje i zemljine posede s velikim priho
dom koji se nalaze u zemlji nekog njihovog saveznika i na
potpuno sigurnom mestu. Ova obeanja verno odravaju.
Ovakav obiaj ucenjivanja i trgovanja neprijateljskim
glavama kod ostalih naroda ocenjuje se kao nepoteno i svi
repo delo, svojstveno niskim duama, dok se Utopljani, na
protiv, ovim ponose i smatraju sebe mudrim to na taj nain
dobijaju i najvee ratove bez ikakve borbe. Smatraju ak da
postupaju oveno i u duhu ljudskog milosra, jer smru
nekolicine krivaca iskupljuju ivot ogromnog broja nevinih
koji bi u borbi pali, i to kako sa njihove tako i sa strane ne
prijatelja. Oni neprijateljski narod ale jednako kao i svoj,
jer znaju da taj narod ne polazi u rat po svojoj volji, ve po
nareenju svojih vladara.
Ako im nabrojana sredstva ne donesu uspeh, onda seju
razdor i odravaju ga pridobijajui i dajui kraljevom bratu
ili nekoj drugoj uglednoj linosti nadu da e se doepati
prestola. Ako u neprijateljskoj zemlji unutranja trvenja
prestanu, onda protiv nje uvlae neku susednu zemlju, isko
pavajui u tu svrhu neki zastareli povod, koji inae vladari
ma uvek stoje na raspoloenju.
Ako su nekome obeali ratnu pomo, onda mu daju no
vac u izobilju, ali vojnike veoma tedljivo, jer oni svoje
graane toliko izuzetno vole i toliko se uopte izmeu sebe
uzajamno cene da nisu spremni ni najobinijeg svog graa
nina da zamene ak ni neprijateljskim vladarem. Ali zato
srebro i zlato veoma lako daju, poto im to blago jedino i
slui za takve ciljeve i poto su svesni da bi iveli u blago
stanju ak i onda kad bi svoje riznice sasvim ispraznili. Uo-
164
talom, pored blaga koje imaju na svom ostrvu oni raspo
lau jo i ogromnim zlatom koje im, kao to sam rekao, du
guju mnogi narodi. Na taj nain, oni na svog neprijatelja
alju plaeniku vojsku koju su prikupili sa svih strana, a
naroito od Zapoleta.57
Narod Zapoleta ivi 500 milja istono od Utopije. To
su ljudi zaostali, sirovi, divlji i najee stanuju po umama
i teko pristupanim planinama na koje su navikli. Izdrlji
vi su i lako podnose egu, zimu i teke radove. Ne znaju ni
za kakvu ivotnu udobnost, niti se bave zemljoradnjom.
Njihove kue i njihova odea pruaju sliku zaostalosti. Ba
ve se jedino stoarstvom, a velikim delom ive i od lova i
pljake. Roeni ratnici, oni trae svaku priliku za rat i ne
proputaju je kad je jednom nau. U gomilama silaze s pla
nina i nude se za vrlo malu cenu svakom ko trai vojsku. Od
svih zanata ivota poznaju jedino ovaj kojim se trai smrt.
Kad nekome slue, onda se za nj biju hrabro i verno. Ali pri
stupanju u slubu ne primaju nikakav odreen rok, ve stu
paju pod takvim uslovom da mogu ve sutradan prei u
slubu drugome, pa ak i neprijatelju, samo ako im ponudi
veu platu. U stanju su da se ve prekosutra ponovo vrate,
samo ako im se najamnina povisi. Retko se vodi rat u ko
jem oni nisu u velikom broju zastupljeni i u jednoj i u dru
goj protivnikoj vojsci. I zato se esto deava da isti Zapoleti danas, dok se bore u istoj vojsci, ive meusobno u naj57
Zapoletae u prevodu bi znailo: Rasprodavai ili Oni koji sve pro
daju, sastavljeno od grkih reci (skroz, sasvim, veoma) i
(prodavai). Obino se uzima da Mor, govorei niskosti Zapoleta, aludira
prvenstveno na vajcarce, koji su u njegovo vreme davali najvie najamnih
vojnika.
165
veoj slozi poto su iste krvi, a kad se ve sutra razdvoje u
dve protivnike vojske, tuku se estoko i dumanski jedni
protiv drugih. Zaboravljajui da su iste krvi, zaboravljajui
prijateljstvo, oni se uzajamno kolju bez milosra, ubijaju
bez obzira, i to jedino stoga to im dva razna vladara pla
aju sitnu novanu nagradu, koju oni toliko cene da neodo
ljivo prelaze iz jedne vojske u drugu zbog poveanja dnev
nice za cigli marja. Na taj nain njima ubrzo ovlada stra
hovita gramzivost, koja im ipak ne donosi nikakvu korist.
Jer sve to zarade svojom krvlju ubrzo potroe na provod, i
to onaj najnie vrste.
Ovi Zapoleti ratuju za raun Utopljana u svakoj prilici
i protiv svakog, poto im ovi plaaju toliko koliko nijedna
druga zemlja. Kao to Utopljani trae estite i sposobne lju
de da ih na poten nain koriste, tako isto oni trae i ove ve
oma rave ljude da ih bezobzirno iskoriste. Kad nastupi po
treba, oni velikim obeanjima privuku Zapolete i izlau ih
na najopasnija borbena mesta, odakle se malo njih vraa da
trai to im se duguje. A oni koji ostanu ivi, dobijaju tano
to im je obeano, da bi im to sluilo kao podstrek da i ubu
due pokau istu hrabrost. Utopljani se ne brinu uopte ko
liko e ovih najamnika izginuti, jer smatraju da e uveliko
zaduiti ljudski rod ako im poe za rukom da sav olo tog
gadnog i razbojnikog plemena oiste sa lica zemlje.
U toku rata Utopljani posle zapoletskih odreda koriste
vojsku onih za koje su se i latili oruja, a zatim pomone
ete ostalih saveznika. Tek na poslednjem mestu uvode i
svoje graane, od kojih jednog oveka osvedoene hrabro
sti biraju i za vrhovnog zapovednika svekolike vojske. Nje
mu se dodeljuju i dva zamenika, koji nemaju nikakve vlasti
166
dok je vojskovoa iv, ali ako ovaj padne u ropstvo ili po
gine, dolazi na njegovo mesto prvi koga opet u potrebnom
sluaju smenjuje onaj drugi.5" Na ovaj nain kako je u ratu
svaiji ivot izloen opasnosti, obezbeuje se vojska od ra
sula u sluaju da vojskovoa pogine.
Vojsku prikupljaju iz svakog grada, i to samo od onih
koji se dobrovoljno jave. Nikoga ne prisiljavaju da stupi u
vojsku koja ratuje van njihove granice, jer znaju da vojnik
plaljive prirode ne samo to se lino ne bori nikad hrabro
ve svoj strah prenosi i na druge. Ali ako nastupi otadbin
ski rat, onda plaljivce, ukoliko su telesno jaki, stavljaju na
lae zajedno sa hrabrijim ili ih razmetaju po bedemu oda
kle je nemogue pobei. I na taj nain stid od svojih drugo
va, blizina neprijatelja kao i iskljuenost svake nade u bekstvo uguuju strah i esto u krajnjoj opasnosti njihov kuka
viluk pree u hrabrost.
Kao to nijedan graanin nije prisiljen da mimo svoje
volje poe u rat koji se vodi izvan granice, tako se isto i ena
ma ne brani da dobrovoljno prate svoje mueve kad pou na
vojnu. Stavie, na to se ene i podstiu, i one koje se odlue
59
mnogo se pohvaljuju. Od onih koje su pole svaka u borbu
stupa zajedno sa svojim muem i svaki je borac okruen svo
jom decom, roacima i prijateljima, da bi se tako izbliza po
magali oni koje sama priroda podstie da se uzajamno po58
Slian obiaj u ratu primenjivali su stari Spartanci (upor. Tukidid
IV, 38).
59
Neto slino Cezar govori enama Gala (De bello gallico VII, 51)
i Tacit enama Germana (Germama. 8 i 18). 1 Platon u Dravi (VIII, 457)
govori ueu ena u ratu.
167
168
169
Ijavaju najamne radnike, ve ga vre sami vojnici, i to svi iz
uzev onih to straare ispred logora za sluaj iznenadnog na
pada. I radei s tolikom radnom snagom, oni zavravaju ve
lika i prostrana utvrenja bre no to bi se moglo verovati.
Oruje koje ih titi od neprijateljskog udara jako je, la
ko se nosi i ne smeta slobodnom kretanju, tako da pod njim
mogu bez tekoa i da plivaju. Jer navika plivanja pod
orujem spada u prve zadatke njihove vojne nastave. Za
borbu na daljini kao oruje slue im strele koje odapinju ve
oma brzo i okretno, i to ne samo kao peaci nego i kao ko
njanici. Za borbu izbliza ne upotrebljavaju maeve ve sekire koje su smrtonosne svojom otricom isto kao i tei
nom, bez obzira kojom se stranom udari. U pronalaenju
ratnih sprava oni pokazuju neobinu obdarenost, i kad tako
neku izgrade, uvaju je u krajnjoj tajnosti, jer ako za spra
vu saznaju drugi pre vremena kada treba da se upotrebi, on
da ona moe da donese vie sramote no koristi. Pri izradi
ovih sprava pre svega gledaju da se mogu lako prevoziti i
da budu to pokretnije.
Kad sa protivnikom sklope primirje, onda taj ugovor
uvaju kao svetinju, tako da ga ne povreuju ak ni onda
kad su izazvani. Zauzetu neprijateljsku zemlju ne pustoe
niti pale sazrele useve. Oni paze da zasejane njive, koliko je
mogue, ne ugaze ak ni vojskom i konjima, jer unapred vi
de da ito koje raste moe njima samima biti od koristi. Ni
kog bez oruja ne zlostavljaju, sem ako nije pijun. Grado
ve koji se predaju poteuju. Ne rue ak ni one koje su za
uzeli najuri, ve jedino ubijaju ljude koji su spreavali da
doe do predaje, a ostale branioce odvode u ropstvo. Neborako stanovnitvo uopte ne diraju. Ako saznaju za one ko-
170
ji su savetovali predaju, onda im daju jedan deo imovine
onih koji su osueni. Preostalu imovinu dele svojim savez
nicima, jer od njih niko nita ne eli od plena.
Po zavretku rata trokove ne snose njihovi saveznici
za koje su ratovali, ve pobeeni. Na ime ratne tete po
trauju izvestan deo u novcu, koji uvaju za sline sluaje
ve rata, a drugi deo u posedima sa kojih trajno dobijaju ve
like prihode.
Prihode ove vrste oni ubiru od mnogih naroda. Sticali
su ih postepeno i na razne naine i sada ti prihodi prelaze
sumu od 700000 dukata godinje. Na ove posede alju kao
kvestore neke od svojih graana da tamo bogato ive i da
predstavljaju plemie. Preostali deo prihoda, koji jo uvek
iznosi mnogo, unosi se u dravnu blagajnu, sem u sluaju
kad Utopljani taj novac ne pozajme zemlji u kojoj se nala
ze njihovi posedi. A oni to rado ine i novac ne potrauju
sve do trenutka dok njima samima ne bude potreban. Ipak,
veoma se retko dogaa da trae povraaj celog duga. Neka
imanja ove vrste Utopljani dodeljuju ljudima koji su se na
njihov podstrek izlagali nekoj od opasnosti kojima sam
prethodno govorio.
im neki vladar, stupivi u rat protiv Utopljana, ot
pone sa pripremama da napadne njihovu zemlju, oni mu
odmah izlaze u susret, ogromnom vojskom koju izvode van
svojih granica, jer samo u krajnjem sluaju vode rat na svo
me zemljitu i nema te nude koja ih moe naterati da po
zovu u pomo na svoje ostrvo stranu vojsku.
O VERAMA U UTOPIJI
Mythra. I ovaj detalj, kao i izrazi barzan i dr. ukazuje na vezu sa Ira
nom, u koji su pobegli poslednji lanovi Platonove Akademije posle njenog
zatvaranja poetkom VI veka n. e. Mitra je glavno iransko boanstvo koje se
pominje prvi put u XIV veku pre n. e. i oznaava posrednika izmeu neba =>
173
172
ali se meusobno ne slau u tome to je Mitra za jedne ovo,
a za druge ono. Meutim, ma koliko pojedinci razliito shvatali ovo boanstvo, ipak su svi saglasni u tome da ono ima
onu istu prirodu ijoj volji i velianstvu i svi ostali narodi saglasno pripisuju vrhovnu vlast nad svim to postoji.
Utopljani, meutim, malo-pomalo naputaju ovu ra
znovrsnost verovanja i sve vie se pribliavaju onoj jedin
stvenoj veri koja sve ostale, kako izgleda, natkriljuje svojom
razumnou. I nema sumnje da bi sva ostala verovanja ve
davno iezla da nepredvieni sluajevi nisu usporavali nji
hovo nestajanje. Kad se, naime, neki pojedinac sprema da
napusti svoju veru, pa mu se u meuvremenu dogodi kakva
nesrea, onda on to u svom sujevernom strahu ne tumai kao
sluajan dogaaj, ve kao srdbu onog boanstva koje mu se
sveti za njegovu bezbonu nameru. Ali im su od nas sazna
li za Hristovo ime, njegovu nauku, ivot i uda, kao i zadiv
ljujuu postojanost tolikih muenika ija je dobrovoljno pro
livena krv privukla hrianskoj veri toliko naroda iz najuda
ljenijih krajeva, ne moe zamisliti kako su i oni spremno
prihvatili ovo uenje, bilo tajnom bojom milou bilo to
im se Hristovo uenje uinilo veoma blisko onoj jeresi koja
je kod njih bila najrairenija. Ja, opet, mislim daje od veli
kog uticaja bilo i to to su oni uli da je Hristos voleo zajed
niki ivot, slian onome koji vlada kod njih, i da se takav
$ i zemlje. Mitra je ..Nepobedivo sunce'". Njegov je kult rimska vojska
proirila po celoj imperiji. U Jugoslaviji su utvrena etiri mitreja (Mitrino
svetilite), i to u Cavtatu, Konjicu. Jajcu i Ptuju. Hrianstvo je potislo
mitraizam tek u V veku n. e. preuzevi njegov glavni praznik Roendan
Nepobedivog Sunca" , tj. Boi, slavljen 25. decembra.
174
175
njih, jer e ih nadvladati snagom svoje istine. Ako se, na
protiv, vere meusobno bore orujem i ako izmeu njih vla
da stalan nemir, onda e u toj borbi pobediti najilaviji, a to
su istovremeno i najgori ljudi, i oni e najbolju i najsvetiju
veru zaguiti svojim besmislenim sujeverjem kao to trnje i
korov uguuju useve. Iz svih ovih razloga Utop je celo pi
tanje vere ostavio otvoreno i dao je slobodu da svako veruje u ta hoe. Jedino je zabranio uenje da dua propada za
jedno sa telom i da svetom upravlja sluaj, a ne boansko
provienje. To je uinio zbog toga da bi osujetio da ijedan
ovek do te mere upropasti svoje ljudsko dostojanstvo. To
je razlog to Utopljani veruju da posle ovozemaljskog ivo
ta postoje muke kao kazne za zla, a uivanje kao nagrada za
dobra dela u ovom ivotu. Onaj ko ovo ne veruje, kod njih
se uopte ne ubraja meu ljude, jer takav ovek uzvienu
prirodu svoje due srozava na prezrenja dostojni stepen
ivotinjskog tela. Takvog oveka oni izbacuju i iz reda svo
jih graana poto smatraju da bi on, samo kad bi smeo, pot
puno nipodatavao njihov poredak i moral. Jer kako se
uopte moe i sumnjati da takav ovek ne bi ili podmuklom
vetinom izigrao ili silom poruio sve zakone svoje zemlje
samo da bi svoje line strasti zadovoljio, zato stoje strah od
zakona jedini koji on osea i zato to se on posle ovoze
maljskog ivota nikakvom dobru vie ne nada? oveku
ovakvih shvatanja ne odaju nikakve znake uvaavanja, ne
poveravaju nikakvo poasno zvanje niti mu uopte dozvo
ljavaju ikakvu javnu slubu. Prosto-naprosto smatraju ga
nekorisnim i nedostojnim biem. Pa ipak, prema ovakvom
oveku ne primenjuju nikakve kazne, jer su potpuno naisto
s tim da nijedan ovek nije iskljuivi gospodar svojih ose-
176
177
178
179
Nijedno zadovoljstvo, koje ne ide na tetu rada, oni ne od
bacuju. Biraju prvenstveno meso od etvorononih ivotin
ja, jer misle da e ih takva hrana uiniti snanijim i otpor
nijim za svaki posao. Ovaj red Utopljani smatraju mudrijim
ljudima, a onaj prvi pobonijim. Jer Utopljani bi se smejali
onim prvim kad bi oni razumom pravdali svoje odricanje od
braka kao i svoje pretpostavljanje napornog ivota ugod
nom. Ali kako oni ispovedaju da ih jedino vera rukovodi, u
Utopiji se potuju i cene tim pre to se Utopljani neobino
mnogo uvaju da se olako ne izjanjavaju ni jednoj veri.
Tako, dakle, ive oni koji se na njihovom jeziku nazivaju
butreski"", to bi na naem odgovaralo monasi".
Utopljanski svetenici odlikuju se izvanrednom pobonou i stoga ih je vrlo malo. U svakom gradu ima ih tri
naest prema istom tolikom broju hramova. U vreme rata
sedmorica njih odlaze sa vojskom, a na njihova mesta po
stavljaju se drugi. Ali svaki od onih koji su otili po povrat
ku ponovo dobija svoje mesto. Prekobrojni po stareinstvu
nasleuju one koji umiru. U meuvremenu slue kao prati
oci prvosvetenika, koji je stareina nad svima. Svetenike,
kao i ostale magistrate, bira narod tajnim glasanjem da bi se
izbegla pristrasnost. Izabrane rukopolae kolegijum svetenika. Svetenici inodejstvuju, neguju veru i vre ulogu nad
zornika nad javnim moralom. Velika je sramota biti od njih
pozvan ili ukoren zbog svog nevaljalog ivota. Ali, iako im
pripada pravo da savetuju i ukore, jedino vladar i drugi ma62
180
181
je line vrednosti uzdignut do tako visokog dostojanstva. A
ako se takav sluaj zbog nestalnosti ljudske prirode i desi, ne
treba se ipak bojati da bi to moglo imati posledica opasnih
po drutvo prosto iz razloga to su svetenici zastupljeni u
malom broju i to oni, sem potovanja, u rukama ne dre ni
kakvu vlast. Upravo zbog toga oni i imaju tako mali broj
svetenika, i to samo na potrebnim mestima, da se dostojan
stvo svetenikog reda, koji je danas okruen tolikim poto
vanjem, ne bi umanjilo ako bi se taj poziv proirio na mno
ge ljude. Tim pre to bi, po njihovom miljenju, bilo veoma
teko nai vei broj ljudi dostojnih da vre sveteniki poziv,
koji izuskuje moralnu vrednost iznad prosene. Utopljanski
svetenici potuju se i kod ostalih naroda jednako kao i na
samom ostrvu. Da je tako, lako se razabire iz ovoga to sle
di, a otuda je, mislim, i poteklo. Za vreme odlune bitke
meu vojskama njihovi svetenici nalaze se postrance, neda
leko od svoje vojske i u sveanim odedama; kleei na
zemlji i ispruivi ruke prema nebu oni mole najpre za mir
meu svima, pa tek onda za pobedu svoje zemlje, i to pobedu koja ne bi bila krvava ni za jednu stranu; kad stanu njiho
vi da pobeuju, oni tre na bojite i spreavaju da se vri po
kolj nad pobeenim. im je neki neprijateljski vojnik samo
ugledao svetenika i neposredno ga pozvao u pomo, njegov
je ivot ve spaen; onaj, opet, koji dodirne svetenikovu
iroku odedu taj je zatitio i svoju imovinu od svake ratne
nedae. Time su oni kod svih okolnih naroda stekli toliko
potovanje i toliki ugled da su esto svoje graane isto tako
uspeno odbranili od neprijatelja, kao i neprijatelje od svo
jih graana. Ponekad se deavalo da utopljanska vojska po
pusti i, poto zapadne u beznadean poloaj, otpone da
182
bei, a neprijatelj da nasre u pokolj i pljaku. Istupanjem
svetenika pokolj bi bio spreen, vojske razdvojene i mir za
kljuen pod pravinim uslovima. I nikada se nije desilo daje
neki narod bio toliko divlji, surov i varvarski da linost utopljanskog svetenika nije smatrao neprikosnovenom i nepo
vredivom."
Kao praznike slave prvi i poslednji dan svakog meseca,
a isto tako i svake godine. Godinu dele na mesece, koji se
zavravaju menama nebeskog Meseca, dok godinu raunaju
prema zavrenoj putanji Sunca. Svi prvi dani na njihovom
jeziku zovu se kinemerni, a poslednji trapemerni64, to bi se
moglo prevesti sa prvi praznici" i zavrni praznici"'.
Njihovi hramovi zadivljuju. Ne samo da su graeni s
velikom vetinom ve su i jako prostrani, to je i potrebno
s obzirom na njihov mali broj. U svima vlada polumrak. To
nije posledica nesposobnosti neimara, ve odgovara poseb
nim eljama svetenika, koji smatraju da suvina svetlost
rastrojava panju, dok sumrak pomae pribiranju i verskom
" elo Morovo izlaganje svetenicima u Utopiji podsea na Ce
zarovo prianje galskim druidima (De bello gallico VI, 13). S druge stra
ne, ovaj Morov prikaz utopljanskog klera predstavlja satiru na hriansko
svetenstvo njegovog vremena.
"Cvnememi et trapemerni. Oba ova naziva teko je objasniti. Prvi kao
daje sloen od grkih reci (gen. psa) i (dnevni), to bi se
onda moglo shvatiti kao ..Praznici za vreme pasjih dana", tj. u vreme letnjih
ega odn. letnjeg solsticija, kada je poinjala atika godina. Druga re bi,
analogno tome, bila sloena od (zimski obrt, solsticij) i
(dnevni), dakle Praznici za vreme zimskog solsticija". Istina,
ovakvo tumaenje nije u skladu sa atikim kalendarom po kojem i kraj godine
pada u leto, ali Mor je, oigledno, sloio leovanicu, prilagodivi je naem
shvatanju zavravanja godine zimi, a ne atikoj godini.
183
razmiljanju. Iako svi ne pripadaju istoj veri, ipak svi njiho
vi verski obredi u celokupnoj svojoj mnogostranoj raznoli
kosti tee raznim putevima istom cilju oboavanju bo
anske prirode. Zato se u ovim hramovima ne moe ni uti
ni videti nita to nije zajedniko svim verama. Ako neka
verska sekta ima neke svoje posebne obrede, onda svaki
njen pristalica vri ove obrede kod svoje kue. Javno bogosluenje vri se na nain koji ne vrea versko shvatanje ni
jedne sekte. Stoga se u hramovima ne postavljaju ikone bo
gova, da bi tako svako bio slobodan da zamilja Boga ona
ko kako odgovara njegovom verskom shvatanju. Boga pri
zivaju jedino zajednikim imenom Mitra. Pod tim imenom
podrazumevaju, svi bez razlike, jedino sutinu boanskog
velianstva, pa ma kakva ona po sebi bila. Sve su molitve
tako sastavljene da ih svako moe izgovarati bez ikakve po
vrede svog verskog ubeenja.
U dane kad se slavi Zavrni praznik skupljaju se uvee
pre veere u hram da bi se zahvalili Bogu to su godina ili
mesec, iji kraj slave, sreno protekli. Idueg jutra, na dan
Poetnog praznika, zorom se prikupljaju u hramovima da bi
molili za sreu i uspeh u narednoj godini ili mesecu iji
poetak obeleavaju slavljenjem. Ali na dan Zavrnog pra
znika, pre no to polaze u hram, po kuama ene padaju na
kolena pred svojim muevima kao i deca pred svojim rodi
teljima i ispovedaju kako svoje pogreke tako i propuste,
molei pri tome za oprotaj. I tako se razbijaju oblaci mo
gue domae oluje jo u poetku i svako odlazi na slubu
boju iste i spokojne due. Prisustvovati nemirne savesti
smatra se grehom. I stoga, ko god osea da gaje zahvatila
mrnja ili gnev prema nekom, ne ide u hram pre no to se
184
izmiri i ponovo povrati u duevni mir, jer se plai da mu se
boanstvo ubrzo teko ne osveti.
Kad ulaze u hram mukarci se odvajaju na desnu, a e
ne na levu stranu. Razmetaju se tako da iz svake porodice
muka eljad sedi ispred domaina, a enska ispred do
maice. Na taj nain se postie da su mlai pod stalnim nad
zorom onih koje i kod kue moraju da sluaju. Paze ak i na
to da mladi stoje kraj starijih da ne bi deca, ostavljena sama
sebi, provodila u detinjarijama ono vreme u kojem ona tre
ba da stiu prema viim silama strahopotovanje, koje pred
stavlja najvei i gotovo jedini podsticaj moralnosti. Pri verskim obredima ne prinose nikakvu krvnu rtvu, niti uopte
veruju da se boanska milost raduje smrti i krvi ivotinja,
poto je boanstvo iva bia stvorilo jedino zato da ive.
Pale tamjan, a isto tako i druge mirise, a veoma esto i sve
ce od voska. Znaju oni vrlo dobro da sve to, kao uostalom i
same ljudske molitve, na boansku prirodu uopte ne utie,
ali im se ipak dopada ovaj bezazleni nain oboavanja. Sem
toga, ovi prijatni mirisi, svetlost sveca kao i ostali obredi na
neki neobjanjiv nain razvijaju u ljudima oseanje vee i
usrdnije odanosti prema boanstvu. U hram dolazi narod u
belom odelu. Odede svetenika su u bojama, divno raene
i lepog oblika, ali od materijala ne ba tako skupocenog. Ni
su protkane zlatom ni ukraene dragim kamenjem, ve su
izraene od raznog ptijeg perja tako znalaki i s toliko
vetine i ukusa da vrednost te izrade prevazilazi i najskupocenije tkanine. Pored toga, Utopljani kau da se u onom
ptijem perju, perima kao i u odreenom njihovom raspore
du kojim se razmetaju na svetenikoj odedi, krije neki
tajni smisao. Tumaenje ovih simbola, koje stalno vre sve-
185
tenici, opominje ljude na boja dobroinstva kao i na po
bonu zahvalnost koju mu duguju, a isto tako i na uzajam
ne obaveze koje jedan drugome duguju.
im se tako obuen svetenik pojavi u svetitu odmah
svi padaju na zemlju niice u tako dubokoj tiini da sam
ovaj prizor uliva neko strahopotovanje kao da se samo bo
anstvo pojavilo. Ostavi nekoliko trenutaka na zemlji, vernici ustaju na znak koji im svetenik da. Onda poju hvale
Bogu uz povremenu pratnju muzikih instrumenata, koji
mahom imaju drugaije oblike no nai. Veina njihovih in
strumenata prijatnou svog tona prevazilazi one koje mi
upotrebljavamo, dok, s druge strane, ima izvesnih koji se s
naim uopte ne bi mogli ni uporediti. Ali u jednoj stvari
Utopljani nas svakako uveliko nadmauju. Sva njihova mu
zika, kako ona koja se svira na instrumentima tako i ona ko
ju izvode ljudski glasovi, podraava i izraava prirodna ljud
ska oseanja. Zvuk je potpuno usklaen sa sadrajem65, bi
lo da taj govori recima molitve ili radosti, utehe, mira, tuge
ili gneva. Melodija tako verno izraava oseanje koje slika
da due slualaca na udesan nain uzbuuje, u njihova sr
ca prodire i zapaljuje ih. Na kraju slube svetenik i narod
zajedniki izgovaraju sveanu molitvu. Njeni su izrazi tako
izabrani da svako moe primeniti na sebe eno to se zajed
niki moli. U ovoj molitvi svako priznaje Boga tvorcem i
upravljaem sveta i zaetnikom svih dobara; zahvaljuje bo
gu na svim njegovim dobroinstvima, a naroito na tome
to je njegovom milou roen u zemlji koja je najsrenija,
65
186
to je pripadnik one vere koja njemu izgleda najistinitija;
ako se on u tome vara ili ako postoji neko drugo drutvo
bolje ili neka vera Bogu milija, onda ga svako, kako se da
lje u molitvi govori, moli da mu se smiluje u svojoj boan
skoj dobroti i da mu to otkrije; svako izraava spremnost da
pode za Bogom kuda god ga bude vodio; a ako je njegova
zemlja najbolje ureena i njegova vera najispravnija, onda
se svako moli da Bog podeli njemu istrajnost, a sve ostale na
rode da navede na isti nain ivota i privede u istu veru, sem
ako nije njegova nedokuiva volja da i dalje ostane razno
vrsnost vera; najzad, svako se moli da lako umre i da bude
od Boga primljen; ne usuuje se da trai da umre ranije ili
docnije, ali svako priznaje, molei pri tome Boga da se u
svom velianstvu ne vreda, da mu je milije Bogu poi, ma
kar i kroz teku smrt, nego bez njega dugo ostati, pa makar
provodio ovozemaljski ivot u najveem blagostanju.
Izgovorivi ovu molitvu, ponovo padaju niice na zem
lju i, ostavi tako nekoliko trenutaka, diu se i odlaze na
veeru. Ostatak dana provedu u igrama i vitekim vebama.
Opisao sam vam to sam mogao vernije oblik one
drave koju ja stvarno smatram ne samo najboljom ve i je
dinom koja se s pravom moe nazvati istinskom dravnom
zajednicom. Svuda se, inae, govori optem dobru, a u stvari svako misli samo na svoju privatnu korist. U ovoj zemlji, gde nema nikakvog privatnog vlasnitva, ljudi se sasvim
ozbiljno staraju interesima zajednice. I jedni i drugi ima
ju razloga to tako rade. U drugim zemljama svaki pojedi
nac zna dobro da e umreti od gladi ako se sam sebi ne
brine, pa ma kakvo blagostanje vladalo u njegovoj dravi.
Ima li igde zemlje gde nije tako!? Same prilike izazivaju
187
kod svakog pojedinca misao da prvenstveno treba da se brine samom sebi, pa tek onda narodu odnosno svojim
blinjima. Onamo, naprotiv, gde sve pripada svima, niko se
ne plai da e mu neto nedostajati, samo ako se stara da za
jednike itnice budu pune. Tamo ne postoji nepravedna
podela dobara niti uopte ima sirotinje i prosjaka. Svi su bo
gati, iako niko nema nieg svoga. Zar ima, zbilja, veeg bo
gatstva od radosnog i mirnog ivota bez briga, kad ovek ne
mora da drhti za svoj nasuni hleb, kad se ne mora da za
mara stalnim zahtevanjima i albama svoje supruge, kad ne
mora da strahuje da e sin patiti od siromatva, a ujedno ne
mora da se mui kako e erki miraz spremiti, ve moe da
provodi dane slobodan, bez briga opstanku i blagostanju
kako svome lino tako i svih svojih: ene, dece, unuka, pra
unuka, prapraunuka i tako dugog niza svojih potomaka
kakvom samo plemii mogu da sanjaju? A ta da se kae
tome to su onamo na isti nain obezbeeni oni koji su ne
kada radili a sad su nesposobni za privreivanje kao i oni
koji sada privreuju? Neka se sada neko usudi da sa ova
kvom pravinou uporeuje pravdu koja vlada kod drugih
naroda! Neka me avo nosi ako ja kod njih zapaam i naj
manji trag pravde i pravinosti! Kakva je to pravda kad ne
ki plemi ili zlatar"' ili zelena ili najzad bilo koji od onih
koji ili nita ne rade ili rade neto to nije od stvarne koristi
po drutvo, kad, dakle, takav ovek vodi divan i sjajan i
vot, iako nita ne radi ili radi suvian posao, dok na drugoj
strani nadniar, taljiga, zanatlija ivi u takvoj oskudici i
vodi tako bedan ivot da poloaj teglee stoke izgleda ku66
188
dikamo bolji, jer njen rad nije neprekidan, njena hrana nije
mnogo gora, a sem toga njoj je mnogo prijatnije, i, najzad,
marva ne brine budunosti? Ovi ljudi, meutim, rade to
liko vane poslove da bez njih ne bi mogla izdrati nijedna
dravna zajednica ni ciglu godinu dana. Pa ipak, sadanjica
ih iscrpljuje radom koji je za njih besplodan i nekoristan, a
pomisao na bednu starost moralno ih ubija, poto im je ve
sama nadnica toliko bedna da od nje ne mogu podmiriti ni
potrebe radnog dana. Kako je daleko od njih mogunost da
svakog dana bar neto odvoje na stranu za svoje stare dane!
Zar nije nepravedno i nezahvalno ovo drutvo koje to
liko rasipa na one to ih nazivaju plamenitima, na zlatare i
ostale ljude iste vrste, na ljude to potpuno besposlice ili
ive od ulagivanja ili izrauju predmete za prazna uivanja,
dok se, s druge strane, uopte ne brine zemljoradnicima,
ugljarima, nadniarima, taljigaima i zanatlijama, ljudi
ma bez kojih nijedno drutvo ne bi moglo opstati? Dok su
ovi ljudi mladi, drutvo njihov rad iskoriava, a kad ostare
ili obole, ostavlja ih u krajnjoj bedi i, ne seajui se vie nji
hovih zasluga i zaboravljajui njihove tolike usluge, kao
krajnji nezahvalnik preputa ih da umru najbednijom smru.
A ta da se kae tek tome to bogatai svakoga dana po
malo zakidaju nadnice siromanih radnika, i to ne samo iz
sopstvene tenje za prevarom ve i na osnovu dravnog za
konodavstva? 67 Na taj nain ono ravo nagraivanje za za
jednicu najzaslunijih koje je prethodno izgledalo nepra
vedno, sada se zakonskim putem jo i pogorava i progla67
Mor ima pred oima zakon radnicima iz 1496. godine i njegovo
obnavljanje 1514. godine.
189
ava pravednim. I zato ja, dok u mislima posmatram i razmiljam dravama koje danas u svetu postoje, svuda vi
dim, tako mi boga, samo neku zaveru bogatih, koji se, tobo za raun i u ime dravnih interesa, bore jedino za svo
je line interese. Smiljaju i izmiljaju sva mogua sredstva
kako e, najpre, bez opasnosti sauvati sva dobra to su ih
na nepoten nain stekli, a zatim, kako e uz to niu cenu
unajmiti i iskoristiti rad i trud sirotinje. im bogatai done
su odluku da ovakve smicalice treba primeniti u interesu za
jednice, pa prema tome i u ime siromaha, one odmah posta
ju zakoni. Pa ipak ovi nevaljalci, koji su u svojoj nezajalji
voj gramzivosti meusobno podelili sva dobra, koja bi ina
e bila dovoljna za potrebe sveg stanovnitva, kako su oni
ipak daleko od onog blagostanja koje uivaju Utopljani! Ta
mo je novac sasvim izbaen iz upotrebe, a time su odstra
njeni i uslovi za pojavu gramzivosti za zlatom. Koliko je
nevolja time osujeeno, koliko je zloina time iskorenjeno!
Kome nisu poznate prevare, krae, pljake, svae, pobune,
metei, obraunavanja, ubistva, izdaje, trovanja, sve zloini
koji se svakodnevno raznim kaznama vie osveuju nego
suzbijaju, a koji bi nestali im bi novac bio ukinut! Pored
toga, odstranjivanjem novca nestali bi istog trenutka i stra
hovanja, strepnje, brige, zamor i nesanica. tavie, kad bi se
novac sasvim ukinuo, odmah bi i siromatvo iezlo, jer ono
najvie, izgleda, dolazi od oskudice u novcu. Da bi ovo bi
lo razumljivije, zamisli neplodnu jalovu godinu u kojoj na
hiljade ljudi umire od gladi. Ako bi se na kraju takve godi
ne otvorile itnice bogataa, onda bi se, ja to kao sigurno
tvrdim, pronalo toliko ita koliko bi bilo dovoljno da nije
dan od onih nesrenika koji su od iscrpenosti i gladi pomr-
190
li ne bi uopte ni osetio nemilost neba i zemlje, samo daje
to ito bilo razdeljeno meu njih. Tako lako bi mogao biti
zajemen ivot svakome samo kad nam ne bi zatvarao put
do opteg blagostanja onaj blaeni novac, inae sjajan pro
nalazak, koji je trebalo da nam ba otvori vrata opteg bla
gostanja. I sami bogatai, bez sumnje, znaju to dobro, jer im
je poznato kako je bolje ne oskudevati u onom stoje nuno
nego imati u izobilju ono stoje suvino, kako je bolje biti
osloboen od mnogih nevolja nego biti okruen ogromnim
bogatstvom. Ve davno bi ceo svet, u to sam tvrdo ubeen,
usvojio zakone ove drave, pa bilo da bi to ljudi radili iz
uvianja svoje koristi ili iz poslunosti prema Hristu spasi
telju, koji je u onolikoj svojoj mudrosti svakako znao staje
najbolje i koji je u svojoj dobroti mogao savetovati samo
ono stoje znao kao najbolje, samo kad se ne bi opiralojed
no udovite, car i otac svih nevolja nadmenost.68 Ona ne
meri blagostanje po svojoj srei, ve po tuoj nesrei. Ona
ne bi htela ni boginjom postati kad ne bi vie ostalo bednika koje bi mogla da tlai i da im zapoveda, da prema njiho
voj bedi bleti njena srea i da njihovu sirotinju razdrauje
i raspaljuje svojim razmetanjem u bogatstvu. Ova paklena
zmija puzi po grudima ljudi i kao ona neman ustuknica69
zadrava ih i spreava da zaplove i krenu putem koji vodi u
68
191
192
na veeru, rekavi mu prethodno jedino to da emo imati
vremena da tom predmetu dublje razmiljamo i s njim po
drobnije pretresamo drugom prilikom. Kamo sree da i to
bude! A dotle, iako ne mogu da odobrim sve to je izloio
Rafael, inae ovek neosporno veoma uen, koji istovreme
no raspolae i ogromnim iskustvom, ja ipak bez ustruava
nja tvrdim da u utopljanskoj dravi ima vrlo mnogo stvari
koje ja i naim dravama vie elim nego to ih oekujem.
Kraj poslepodnevne besede Rafaela Hitlodeja zako
nima i obiajima ostrva Utopije, dosada veoma malom bro
ju ljudi poznate, i zapisane od slavnog i uenog mua g. Tomasa Mora, londonskog graanina i vikonta.
NAPOMENA PREVODIOCA
SADRAJ
Predgovor
Tomas Mor alje pozdrav Petru Egidiju
najboljem ureenju drave
najboljoj dravi
gradovima Utopije;
a posebno gradu Amaurotu
magistratima
zanimanjima
uzajamnim odnosima
putovanjima Utopljana
robovima
vojnoj vetini
verama u Utopiji
Napomena prevodioca
Sadraj