RUDI S U P E K

GRAD PO MJERI
OVJEKA
S gledita kulturne antropologije

Predgovor

Neposredni poticaj za ovu knjigu bila je urbanistika konferencija o pla

niranju naselja Mieluk kod Novog Sada, odrana 1980. godine. Radilo
se o izgradnji naselja od 50.000 do 200.000 stanovnika, dakle o jednom
novom gradu, odnosno o osjetljivom proirenju Novog Sada. Tu se
pojavio pojam grad po mjeri ovjeka koji je trebao da bude osnovna
inspiracija i ideja za izgradnju ovoga naselja. Meutim, iz odranih di
skusija vidjelo se da nije nimalo jasno to bi valjalo razumjeti pod tim
pojmom. Ve u samom natjeaju naglaena je humanistika i personalistika orijentacija gradogradnje, pa se kae da materijalna osnova dru
tva (!) omoguuje takve oblike organizacije prostora i izgradnje gradova (!) u kojima e se stvoriti uslovi za potpunu afirmaciju linosti (!),
njenu drutvenu, kreativnu, radnu i linu aktivnost i eliminiranje su
protnosti koje su izvor kriza suvremenog grada. 1
Istie se socijalni vid drutvenog razvoja i izgradnje gradova: Os
novu posmatranja odnosa izmeu prostornog i socijalnog aspekta raz
voja, u kontekstu osnovnih drutvenih idejnih opredeljenja ini soci
jalna integracija i zajednica ivljenja, kao sredita kategorija drutvenog
ivota u naselju. (3) Radilo se, dakle, o takvim razvojnim procesima
koji bi bili usklaeni sa socijalnim idealima drutvenog povezivanja
ljudi u obliku jedne zajednice ivljenja. I time iskrsava sva ona i
roka problematika suvremenog urbanizma o socijalnoj integraciji po
jedinca u drutvenu zajednicu, ustvari pitanje odnosa izmeu linosti
i zajednice, a to opet trai da se utvrdi o kakvoj se linosti radi u
urbanom prostoru i na koji je nain strukturirana ivotna zajednica
u kojoj ona mora ivjeti. Projekcija takve zajednice u konkretni prostor
jedna je od velikih briga suvremenog urbanizma.
Susreemo se sa pitanjima koja postavljamo socijalnoj psihologiji
i kulturnoj antropolgiji a s obzirom na ivot ovjeka u naseljima i gra1

Uzimamo navode iz dva dokumenta: a) Planiranje Mieluka u suvremenim

uslovima, Analiza predloenih reenja u konkretnim elaboratima. Novi Sad, Urbis,
1980, i Izvetaj o radu uesnika okruglih stolova, Novi Sad, 1980.

da se u tom prostoru postavljaju neka osnovna pitanja od kojih valja

polaziti u planiranju i oblikovanju ljudskog prostora uope.
Nema sumnje da je ovo nae bavljenje urbanizmom s kulturno-antropolokog gledita u sreditu interesa naeg urbanizma uope. Samo da
podsjetim kako se u natjeaju u rjeenjima u vezi s Mielukom govori
tome da zajednica u sebi nosi najviu vrednosnu orijentaciju, jer je
to pojam koji obuhvata totalitet ivotnih vrednosti i totalitet ivotnih
potreba. On zahvata jedan polivalentno graen prostor. A jedan od
natjecatelja to ovako poblie odreuje: U kontekstu konkretne drutve
ne zajednice, jugoslovenskog socijalistikog samoupravnog drutva, ko
je se posmatra kao ideal, cilj i podstrek, nabrajaju se najvie vrednosti
socijalistikog urbaniteta: u njemu postoji slobodna drutvena interak
cija i komunikacija, u njemu se linost ostvaruje kao totalitet, u njemu
je mogu povratak prirodi, u njemu prevladava upotreba nad promet
nom vrednou, u njemu je mogue slobodno kretanje linosti u sim
boliki bogatom urbanom prostoru, u njemu je nuno ukidanje svih
oblika segregacije. (Sadik).
Zanimljiivo je da ocjenjivaka komisija u tom natjeaju dobro uo
ava sve potekoe s lijepo zamiljenim ciljevima i veoma idealnim
pojmovima, pa tako meu ostalim prigovorima upozorava: Izmeu
apstraktnog pojma zajednice ivljenja i konkretno isplaniranih jedinica
na zadatom prostoru postoji praznina (!) koja je metodolokog karakte
ra (!), s obzirom da se svi apstraktni pojmovi teorije ne mogu operacionalizirati. Oni i dalje ostaju na nivou generalizacije. A tako stoji s ve
inom pojmova koje susreemo u urbanim teorijama, kad je rije
socijalnoj i socijalno-psiholokoj problematici. To pomalo lii na ve
oma lijepo sroene zadatke naih pedagoga, koji se ni malo tako lijepo
ne sprovode u ivot!
Naravno, ovaj tekst nema namjeru da odgovori na sva pitanja, i ne
smatra da su neki dati odgovori nepogreivi, ve prije eli ukazati u
kojem smjeru valja potraiti takve odgovore i s kakvim situacijama,
kao razvojnom perspektivom suvremenog ovjeanstva, valja raunati.
Povodom tampanja ovoga rukopisa elio bih posebno zahvaliti ing.
Ivanu Layu za izbor ilustracija i mnoge korisne sugestije.

Tu se moe stanovati, a l i . . .

. . . da li se moe i prebivati?

Stanovati i prebivati

Ona velika lutalica, to je na drugoj strani nae polutke otkrila raj na

otoku oceana i pokuala ga nama doarati na slikama gustim, istim,
suncem proetim bojama, zapitala se na jednom platnu: Odakle dolazi
mo? Kuda idemo? Tko smo mi? Pitanje je iskrslo u asu kad su ljepota
i smirenost gasili potrebu za svakim zapitkivanjem, milovanje ruku stiavalo svaku uznemirenost. Pa ipak: zato se ovo pitanje namee na
koncu dugog lutanja, pitanje koje zvui kao potraga za nekim Mjestom?
Odakle i kuda? I zato bi nas upuivalo na neko Mjesto da bismo do
znali tko smo mi ?
Oito je da ovjek na svojem dugom putovanju kroz vrijeme i povi
jest trai u prostoru i njegovom oblikovanju odgovore na neka pitanja
smislu svojeg postojanja. Ve i zbog toga to su mu prostor i pred
metna protegnutost doputali da u njemu ostavi svoj trag i vraa mu
se po volji kako bi vie doznao sebi. U prostoru je nalazio tvari i ob
like da izgradi zaklon od vanjskih nepogoda i neprijateljskih bia, ali
i da pomou zaklona stvori oblike, koji e svjedoiti njegovoj misli,
mati i drutvenim odnosima, da oblicima izrazi bogatu simboliku vla
stitog ivota, kojom je brlog pretvorio u stan, a stan u nastambu i na
selje. Stvorio je sebi prebivalite mjesto gdje se ovjek proizvodi kao
vrsta, ali i kao ljudska Zajednica. Da bi se oitovao kao jedinka svoje
vrste, dovoljno mu je bilo pronai zaklon ili stanovati, da bi se spoznao
kao drutvo ili bie zajednice, potrebno je bilo da stanovanje govori
organizaciji drutva, da se stan pretvori u prebivalite, da mu ono govori onome to jedinku nadivljuje, da u prostoru sagleda i duhovnu
dimenziju svojeg postojanja.
Prigovor, to ga je arhitektima, urbanistima, stanovnicima uputio
filozof Heidegger, upozoravajui ih da ne znaju to znai stanovati,
upuuje, ustvari, na jedan drugi pojam stanovanja na prebivanje.
Ljudi, dakako, danas znaju stanovati i zahvaljujui tehnici i umijeu
arhitekata znaju stanovati sve bolje i udobnije, dakako ako imaju za to
9

potrebna materijalna sredstva. Drugaije stoji s prebivanjem s mje

stom stana u prostoru i vremenu! Moderni graditelj izvrnuo je odnose
to su neko izgledali sasvim prirodni ljudima: on ide od stana prema
naselju, a do grada gotovo nikada i ne stie, dok su stari, naprotiv, ili
od grada prema naselju i stanu. Polazei od posebnoga moderni ne do
laze do opega, rekao bi filozof. Meutim, izvrnuvi perspektivu izgubili
su neto bitno utjelovljeni nazor svijetu.
Ve je primitivac gradio naselje po nekom svojem vienju svijeta i
drutva kao cjeline, gradio ga je kao mikrokozmos u makrokozmosu.
ovjek antike je to radio jo mnogo svjesnije. Prostor, u kojemu e se
pojedinac raati, rasti i dozrijevati, morao je neto govoriti njegovom
poimanju kozmosa i drutvene organizacije. Inae grad ne bi imao ni
kakvu odgojnu funkciju i ovjek bi slabo spoznao svoju drutvenu ulo
gu. Dovoljno je da bacimo jedan pogled na selo kako ga izrauju Indi
janci Bororo (vidi opis u Divljoj misli Cl. Lvi-Straussa) ili na neki egi
patski ili grki grad. Dodue, kozmiko poimanje grada sve vie potis
kuje socijalno poimanje drutvenih razlika i uloga, i to dovodi progre
sivno do njegova rastvaranja, da bi s kapitalizmom kozmos odstupio
sasvim pred kaosom, a graditelji se odrekli svakog nazora svijetu
koji trai da se misli idui od cjeline prema dijelovima, od grada prema
stanovima. Ako je suvremeni arhitekt ili urbanist postao rtva parcijalizma i kaosa, to se raa u nekontroliranom ekspanzivnom drutvu,
ako se ini da je izgubio sposobnost da misli idui od cjeline prema di
jelovima, onda je zato odgovorna u mnogome injenica da ne posjeduje
takav nazor svijetu koji bi oblikujui cjelinu garantirao i trajnost ta
kve cjeline. On je siguran da je ovjeku, kao ivome biu, potreban stan,
ali nema vie nikakve sigurnosti da taj ovjek ima odreen duhovni od
nos prema drutvu i svijetu. Zato je izgradnja ljudskog naselja postala
stvar stalne intervencije u neemu to se razvija izvan duhovnih sposo
bnosti ovjeka. No, i u takvom kaosu, ostala je imperativna potreba da
se rjeavaju potrebe reprodukcije jednog sve razvijenijeg i diferenciranijeg drutva, ostala je potreba da se kaos podvrgne nekim zahtje
vima tehnikog ovladavanja okolinom. Iako tehniko ovladavanje pri
vidno ne trai neki nazor svijetu, bujanje ovog kaotinog organizma,
koji se zove suvremeno stanovanje, poremetilo je neke bitne parametre
ljudskog ivota: ono mu je oduzelo duhovnu dimenziju prebivanja u
gradu, ono je njegovo stanovanje dovelo do neravnotee s okolinom u
irem biolokom i uem drutvenom pogledu. Stoga se ponovo
namee zahtjev za temeljitijim premiljanjem ljudskog stanovanja i
prebivanja.
10

Kao to je povijest ljudskoga drutva postala povijest sve vee di

ferencijacije drutva uz raspadanje ljudske zajednice, tako je i povi
jest grada postala povijest sve diferenciranijih oblika stanovanja i kre
tanja u gradu uz rasap ljudskog prebivalita. Ideal siromaha postao je
da doe do stana, ideal bogataa da pobjegne iz grada: jedan trai
svoje mjesto u neprijateljskoj cjelini, drugi bjei iz ravnodune cje
line. Nitko vie ne zna gdje mu je pravo mjesto!
Bjeanje za jedne, nemogunost bjeanja za druge; otvorenost pro
stora i prekoraivanje granice za jedne, zatvorenost prostora i granice
koje lie na zatvorske reetke; svijet koji je za neke postao veliko
selo, svijet koji je za druge samo smradna i zaguljiva rupa to je
sudbina prebivanja suvremenog ovjeka. Dok jedni raspolau sredstvi
ma da stanovanje naine ugodnim, lijepim, gotovo umjetnikim djelom,
dotle su drugi lieni najosnovnije mogunosti po kojoj bi se ljudsko
stanovanje razlikovalo od ivotinjskoga (a tu valja imati na umu da
prilagodljivost ovjeka na neovjene uvjete ivota daleko premauje
prilagodljivost ivotinje na neivotinjske uvjete ivota). ivotinja je
uspjela ugraditi svoje dostojanstvo u vlastiti organizam, a ovjek u
tome nije uspio. ovjeku je dostojanstvo, kao to bi rekli filozofi,
zadato, a nije dato. No, tamo gdje ivotinja umire, ovjek se buni, a
buni se protiv neovjenih uvjeta ivota sve slabije, jer su sredstva
tlaenja postala sve monija i rafiniranija. Nastojanja da se prostor
ljudskoga prebivalita stavi pod potpunu kontrolu vladajuih slojeva
i oduzme sloboda kretanja svakom pojedincu jaa su no ikada u povi
jesti, i samo je stanovanje ovjeka postalo stvar kontrole graanske i
privatne egzistencije. Pobjei, ah, pobjei! Da, i nai mjesto gdje bi se
moglo ljudski prebivati. A mnogi, koji su uspjeli pobjei, takvo mjesto
nisu nali.
Da li ljudi doista ne znaju stanovati? Da li se njima doista ne
doputa da u ovom zemaljskom prostoru, za koji su predodreeni du
gim razvojem svojih tjelesnih i umnih sposobnosti, pronau Mjesto
svojeg prebivanja? To su, naravno, pitanja koja obuhvaaju sav ivot
suvremenog ovjeka, a nama je odgovoriti samo na jedan vid kojemu
neki razmiljaju tek na koncu puta: da li su pronali, otkrili, oda
brali pravo Mjesto gdje se mogu smiriti i baciti pogled na itav svoj
ivot? A moemo postaviti ovo sudbonosno pitanje i na mnogo skrom
niji nain: Mjesto gdje e nakon dnevnoga truda moi odahnuti i ba
citi pogled na svoj svakodnevni ivot, da bi mu dali neki smisao i da
i ovaj dan ne bi bio za njih izgubljen? Iako je nemogue iupati grad
iz itave sudbine ovjeanstva, iz njegova povijesnog kretanja i dru
tvene organizacije, iako se ovdje radi toposu koji ne doputa da se
11

zaustavimo na jednom mjestu, ipak ne moemo izbjei zadatku da pro

naemo ono u emu je uspio antikni ovjek, naime odnos izmeu svi
jeta i naega svijeta, izmeu makrokozmosa i mikrokozmosa, odnos
nekog jedinstva i sklada, koje se moe proitati u djelima ljudskih
ruku.
Da li je ovjek po prirodi vie nomad nego starosjedilac, vie luta
lica nego uvar vlastita doma? Da li je potreba za zaklonom, ili nekim
stanom isto to i potreba za prebivalitem u ovome svijetu? Da li uope
pojam prebivalita smijemo prostorno izraziti nekom urbanom topologijom? Ili je grad neto to je za ovjeka u stalnom propadanju, to je
uvijek nanovo izgubljeno, te ga valja nanovo osvojiti, kao to su mislili
Ibn Khaldunovi Berberi ve u dvanaestom vijeku?
Da li je grad kao ljudsko prebivalite izgubljen za ovjeka ve
tada kad se pojavom klasnog drutva poinje raspadati ljudska zajed
nica, a to znai poetkom ljudske povijesti, kao povijesti ove nae ci
vilizacije uope? Ili je, naprotiv, upravo raslojavanje primitivne prazajednice ljudi omoguilo da se grad pojavi, da se opae bedemima i
uspostavi strogi prostorni poredak u vlastitoj utrobi? Ma koliko nam
se inilo da se ovjek poinje pitati svojem prebivalitu tek nastan
kom grada, kao mjestom nastanka civilizacije, koja ovo pitanje uope
omoguuje, a ono je postavljeno ve u antici kao zadatak pred kojim
stoji ovjek-graditelj, dekadenciji grada u isto arhitektonskom i urba
nom pogledu moe se govoriti mnogo kasnije.
Doista, grad izgleda najsreeniji i najureeniji kroz onaj period
povijesti, koji Spencer naziva militaristikim drutvom, drutvom u
kojem se ratuje za vlast nad selom, i u kojem vlada strah od ljudi i
bogova. itav ovaj period Spencer suprotstavlja industrijskom dru
tvu, dakle naem vremenu, u kojem bi morala vladati pozitivna filo
zofija mira, rada i napretka. Optimizam industrijske dobi pokazao se
iluzornim upravo u razvitku grada, jer su duh industrijalizma i kapi
talizma razorili vjekovni red u gradu i izloili ga neredu, nesreenosti,
kaosu iz kojega sve do danas ne moe izai. Pa, ako je ovjek opasan
snanim bedemima sanjao bijegu u transcendenciju, gledajui zvjez
dano nebo, moderan ovjek poinje sanjati neposrednom, tjelesnom
bijegu gledajui sve nevolje koje mu donosi suvremeno Mjesto njegova
boravka. Potreba za bijegom dala je mati automobilske tokove, a bo
gatstvo mogunost da se bira stanovanje i prebivanje, daleko i uda
ljeno od ljudi. Ideja zajednice uzmaknula je pred rezignacijom i avan
turizmom pojedinca, koji je porodicu pretpostavio zajednici, a stan
prebivalitu.
12

Kao radikalnu negaciju grada i vezanosti uz odreeno mjesto sta

novanja valja uzeti ideje koje je razvio Holandez Constant poevi od
kongresa za jedan imainistiki Bauhaus 1956, kad je izradio projekt za
stalni logor Roma (Gitana iz Albe u Italiji). U Novom Babilonu od 1960.
on razrauje ideje novog nomadskog drutva budunosti, drugaijeg
drutva u drugaijem prostoru, prostoru namijenjenom skitniarenju,
lutanju, prostoru apsolutne slobode, suprotstavijenom kolektivnim kon
vencijama i konfiguracijama, prostoru kao momentanom obliku koji
se ispituje i naputa, koji nije vie sredite zamke koju valja zauvijek
izbjegavati. Stalna promjena prostornih smjetaja i odnosa odgovara
funkciji radikalno suprotstavljenoj svakom utilitarizmu i funkcionalizmu: prostoru igre, ludikom ovjeku. Novi Babilon, u kojem pod
krovitem izgraujemo pomou mobilnih elemenata zajedniko obitavalite, stalno stanovalite, koje stalno mijenjamo, preoblikujemo: logor
1
nomada u planetarnim razmjerima.
Constant polazi od strukturalistike pretpostavke da je svako pro
storno planiranje, odnosno izgradnja prostora stvaranje jednog stabil
nog sistema ralanjivanja izmeu drutvenih sadraja i prostornih iz
raza. U arhaikim drutvima postoji homologijska korespondencija izmeu prostorne organizacije i drutvene organizacije. (Pogledajmo sa
mo opis Cl. Lvi-Straussa izgradnje sela kod Bororo indijanaca u Divljoj
misli). Svaki prostorni elemenat ima svoj odreeni socijalni smisao koji
mu je dao graditelj, tako da je prostorna tvorba uvijek i ideoloki akt,
davanje drutvenog smisla nekom prostornom obliku. U kapitalizmu se
ova jasna transpozicija gubi, jer je prostor pretvoren u proizvedenu
robu, koja se dijeli i troi na proturjean nain, istovremeno privatno
i drutveno. Urbanist kao graditelj grada ne posjeduje samostalnu ulo
gu, jer je zavisan u odluivanju od onih to stoje administrativno iznad
njega, politiara i ekonomista, i daju drugi smisao njegovim zamislima.
Prostorni oblici u svojoj izraajnoj funkciji govore uvijek neto i
ideolokim i politikim utjecajima onih koji su njima odluivali, iako
taj utjecaj nije uvijek tako jasan u modernom drutvu kao u arhainim
drutvima.
Nasuprot tradicionalnom gradu, kojega obiljeuju njegove granice u
konkretnom prostoru, vidljive u obliku bedema ili nevidljive u obliku
administrativne vlasti, oznaenoga jasno toponimijskim nazivom, koji
sadri unutar grada i izvan grada, neku nutranjost i neku vanjti
nu, nomadski grad se pojavljuje kao njegova negacija, kao bezgranina
1

Constant, New Babylon: une ville nomade, u zbirci Nomades et Vagabonds,

10/18, Paris 1972, No 1011, str. 203.

13

rasprostranjenost, bez jasnih granica, s dimenzijama globusa, ak i koz

mosa, svijeta, obuhvaajui itavo izmijeano puanstvo, u kojem se gu
be razlike po rasi i govoru, grad koji onemoguava svaku teritorijaliza
ciju pojedinaca i drutvenih grupacija, jer je svako mjesto pristu
pano svakome i svima. itava zemlja postaje prebivalite zemaljskih
stanovnika. (Ibid, str. 210).
U novom ludikom drutvu pojedinac e raspolagati svim svojim
vremenom, a osloboenu energiju upotrebljavat e za stvaralake dje
latnosti, posebno za igru. U Novom Babilonu ne potuje se nikakav
poredak, jer je drutveni red stvar stalne improvizacije svakog poje
dinca u njegovoj ludikoj i stvaralakoj djelatnosti. Njemu nije po
trebna stoga ni bilo kakva vlast, jer je djelo svakog svojeg stanovnika.
Cilj je da se neutralizira svaka privilegirana toka u mjestu: u-topos, i
da on postaje na svakom mjestu stvar slobodne komunikacije meu
stanovnicima. Svi elementi za stanovanje su identini i razmjenjivi.
Meutim, postoji bitna proturjenost u tom pokretljivom stambe
nom prostoru, jer on sadri u sebi svoju vlastitu suprotnost: tehnoloku
konstrukciju koja ga omoguava. Zato nalazimo dva tipa teritorijali
zacije:
Fiziki prostor: To je jedan skelet s horizontalnom dominantom, koji se prostire na deset do dvadeset hektara, na 15/20 metara iz
nad zemlje. itava visina je smjetena izmeu 30 i 60 metara. U unu
tranjosti, jedno ili vie vrstih jezgara okupljaju tehniki centar i cen
tar za snabdijevanje . . . Nekoliko sektora je snabdjeveno sanitarnim i
kolskim ureajima, prostorom za skladita, centrom za znanstvena
istraivanja i svime to je jo potrebno. Jezgre zauzimaju jedan dio
sektora. (N. Babilon, str. 215216).
Ludiki prostor: ... drugi dio, najvaniji u Novom Babilonu,
je drutveni prostor s pokretnom ralanjenou: akcijski teren za ho
mo ludensa. (Ibid.).
Prvi je prostor, kao to primjeuje jedan drugi autor, Castanet, hiperfunkcionalistiki i dotjeran do savrenstva, zadnja rije kibemetike, dok je drugi prostor njegova suprotnost, jedan dinamiki labirint,
u kojem ljudi stalno grade i razgrauju, sastavljaju i rastavljaju, stal
no se smjetavaju i razmjetavaju, neprekidno mijenjaju mjesto, jer
se homo ludens ui u toku same igre. Utopija vjenog skitniarenja,
stanovanja koje ne poznaje ni jedan jedini centar, pretpostavlja, meu
tim, tehniki sistem koji mora biti centriran i suvislo izgraen u pro
stornim odnosima. Ne poznajemo li ve danas takvog skitnicu-automobilistu u mrei savrenih autoputova kontinentalnih razmjera Amerike?
Mata se ovdje sukobljuje s tehnikom nunou. Dodue, i sam Marx
14

je svojeg ovjeka dokolice i slobodnog stvaralatva postavio u potpuno

automatizirani proizvodni svijet, iako nije jasno opisao tko e taj svi
2
jet misliti i stvarali?
Budui da je prostorni oblik drutva njegovo urezivanje u prostor,
drutvenost u svojoj prostornosti, to prostorni sistem mora odraa
vati i proturjenost drutvene organizacije, iako odreeni dio drutve
nog sektora moe biti u svojem funkcionalnom obliku jako reduciran,
kao to je proizvodni rad u punoj automaciji. Mata se ovdje sudara
s vlastitim granicama, s racionalnou prostorne organizacije. Mata
ovdje, meutim, eli ostvariti odreenu prostornu sintezu drutveno
ga, a to znai misliti i svoju suprotnost.
U organizaciji ivota u Novom Babilonu osnovne drutvene kate
gorije ivota dobivaju drugaiji smisao od uobiajenoga: tako prostor
postaje ireverzibilan, a vrijeme reverzibilno. Nomadski grad dolazi na
prag irealnoga i nezamislivoga.
Ireverzibilnost prostora sastoji se u tome to se sektori stalno
mijenjaju po obliku i atmosferi prema djelatnostima koje se u njima
odigravaju. Nitko se ne moe vraati, ponovo pronai mjesto koje je
malo prije ostavio, sliku koju je sauvao u pamenju. Nitko vie ne
pada u zamku navika. (Op. cit. 212). Budui da svaki pojedinac moe
slobodno raspolagati tehnikim ureajem, a time i mijenjati konfigu
raciju svih ostalih elemenata, to nitko ne uspijeva da dade svojem
mjestu obitavanja neki stalni oblik teritorijalizacije: nitko ne moe re
konstruirati prethodni trag svojeg kretanja, ponavljati kretanje putom
kojim je ve proao, prethodno ga utvrdio. Svaka predodba i pokuaj
njegova oivljavanja u prostoru postaje nemogue kao opetovanje pro
loga iskustva. S gubitkom prologa prostornog iskustva gubi se i objek
tivnost prostora, jer objektivnost poiva na utvrenim zajednikim,
drutvenim konvencijama, a takve ovdje nema. Time se gubi i reverzibilnost prostora i prostornih odnosa: nitko se ne moe vratiti na mje
sto s kojega je poao, jer se ono nalazi ve ukljueno u jedan drugaiji
red. Zelja za kretanjem i stvarno kretanje je lieno svake mogue za
preke, ona je u stabilnoj mijeni, kao i konstelacija u kojoj se ljudi su
sreu; to je totalna elja za promjenom, niim sputana, ak ni zaustavljiva, jer je svaki poetak, svako mirovanje nemogue, uvijek e netko
poremetiti momentani poredak. Oaj povratnika, koji nakon mnogo go
dina povratkom u svoj zaviaj ne nalazi vie isti poredak stvari u
2

Herv Castanet, Figures imaginaires de l'u-topos urbain (Imaginativne figure

urbanog u-toposa), u asopisu Espaces et socits* No. 3233, 1980, Paris, Anthropos, str. 6577.

15

prostoru, ovdje je sadran u samoj elji, u samom nainu bivstvovanja.

Nema povratka u zaviaj!
Drugaije stoji s vremenom, jer ono postaje reverzibilno. Reverzibilnost vremena je u tome to apstraktno, univerzalno vrijeme na kronometru, koje se mjeri na sceni vrednota i razmjene, urbane prakse
podlone zakonima proizvodnog rada, iezava u korist rastezljivog,
promjenljivog, sluajnog, razlomljenog, teturajueg vremena. Intenziv
no vrijeme, konkretno vrijeme: ne-vrijeme. Ireverzibilnost vremenskih
odnosa se gubi: ab moe biti jednako s ba. (Castanet, op. cit. str. 73).
Budui da ga nikakva nunost ne moe sputati, ono je sposobno vra
titi se izloeno svemoi elje, vratiti se istim putem, zaustaviti se na mje
stu i vrtiti u krugu. Imaginarno vrijeme je par excellence vladavina po
navljanja, kae Constant (op. cit. str. 242), a na to primjeuje Castanet:
Ali udno mi neko ponavljanje to ponavlja povratak na nultu to
ku: na apsolutnu sadanjost bez prolosti i budunosti neumorno
raanje totalne slobode, apsolutnu prostornu mogunost izraenu luta
njem i nomadstvom. Nikako ne ponavljanje istoga ve, paradoksalno,
neprestano i stalno ponavljanje drugaijega.
To je logika apsolutne elje i stalne raspoloivosti za doivljaj i
uitak, koji je preporuio ve Andr Gide u Zemaljskim hranama, spo
sobnost da se doivljaj zaboravi onim asom, kad je doivljen, kako
se ne bi mogao ponavljati i kvariti sposobnost za novi doivljaj i ui
tak. No, da li postoji bitna razlika izmeu ponavljanja istoga i po
navljanja drugaijega, nisu li to dva pola istog naina postojanja?!
Pascal je to zvao rastreenou, Heidegger bi to nazvao gubitkom
zaviaja. Ali, nema sumnje, da logika elje znai ponitavanje svega
to moe slabiti intenzitet uslijed ponavljanja ve doivljenoga.
Ovdje je logika elje prebaena u doivljaj prostora, koji time gubi
svoju historijsku dimenziju, svoju prolost i budunost, i ostaje ista
sadanjost. Da li nije i to jedna od crta modernog doivljaja prostora,
to ne zna za njegovu prolu i buduu dimenziju, jer ivi u funkcional
nosti i racionalnosti neposrednih potreba i naloga? Nije li ova radi
kalna negacija historinosti ovdje istaknuta samo zato da bismo mogli
postaviti pitanje: to znai vrijeme u prostoru? Upravo to j|e i najsla
bija toka i poetna toka kritike Constantove utopije: odsutnost vre
menske dimenzije u prostoru, i to ne samo historijskog vremena koje
se odnosi na ljude i civilizacije, ve i na vrijeme pojedinog ovjeka, o
vjeka u njegovim dobnim mijenama i prirodnim uvjetima postojanja.
I jedna i druga dimenzija je u Constantovoj utopiji sasvim zanemarena.
A to bi to moglo znaiti s gledita ljudskog stanovanja i prebivanja?
16

DRUTVENA SEGREGACIJA

ovjek je poeo pregraivati prostor iz religijskih,

obrambenih, drutveno-klasnih, drutveno-funkcionalnih
i, konano, isto privatnih razloga.

Ako ita ini ovjeka ovjekom, onda je to njegova mata, taj( vjeni
lutalica i nemirnjak. Ako je on pored toga i ovjek od akcije, tada e
napustiti roeni dom, osloboditi se spona obitelji, prekoraiti granice
gradske ili dravne administracije i prepustiti se slobodnoj skitnji po
neispitanim prostorima, eljan novoga i nevienoga. Jedan tip evrop
skog intelektualca vidio je u tome svoj udes, sreu i oajanje. Njega je,
ustvari, rodio buroaski kozmopolitizam, idejni odraz oslobaanja ljud
ske linosti, individualizma i subjektivizma kao podloge za ovjekovu
autonomiju, nezavisnost u odnosu na sve obiteljske, nacionalne, rasne
stege. Njega je nosio i duh industrijskog poduzetnitva, ne priznavajui
nikakve prostorne granice u ei za stalnom ekspanzijom. No, on je
imao oduvijek i svoju drugu stranu medalje: nacionalizam, etniku pri
vrenost narodu i rasi, tenju za ukorjenjenou upravo u toj zemlji
i krvi, tako da slobodoumlje njegova kozmopolitizma nije bilo nita
jae od njegove mistike pra-ukorjenjenosti u zemlji i narodu. Bur
oaski ovjek i njegova kultura pojavljuju se od poetka kao protu
rjeni, nabijeni suprotnim tendencijama i porivima, sposobnima za
najslobodnije i najropskije, najplemenitije i najpodlije, najlinije i najbezlinije. Ove proturjenosti nalazimo i u njegovom shvaanju i ko
ritenju prostora. Racionalno i iracionalno, napredno i reakcionarno,
stalno se u njegovoj izgradnji praktikog svijeta mijeaju, isprepleu
i potiru.
Slabost ovoga urbanistikog utopizma lei u tome to se ovjek mo
e osloboditi prostorne vezanosti i skuenosti samo uz cijenu najrazvi
jenije tehnologije, i to krajnje skupe tehnologije, koja doputa da se
grad smjesti na viseu armaturu, a stanovi pokreu pomou savrenih
kibernetikih sistema. Ovaj homo ludens, ustvari, krajnje je zavisan
od topografski precizno izraenog tehnikog ureaja, koji je negacija
njegove slobode, jer sluajnost njegove line lokacije iskljuuje svaku
sluajnost u koordinaciji mehanizama koji mu to omoguuju. Ve je
humaniziranje industrijskog procesa pokualo osloboditi radnika od
radnog mjesta tako da mu je dopustilo mijenjati radna mjesta, ali te
promjene nisu ni najmanje dirnule u strogu koordinaciju proizvodnog
procesa. Automatizacija je ovu koordinaciju samo jo vie uvrstila.
to znai sloboda, ako se vi okreete kao kuglica u lutrijskom bubnju
i ne slutite u kojem ete se pretincu zaustaviti? Homo ludens u ovom
je sluaju samo onaj tko je izgradio itavu armaturu, te poslao ljude
da stalno vozikaju svoja kolica po strogo kontroliranoj armaturi!
Opisali smo ovaj kibernetiki dotjerani oblik nomadstva samo zato
da bismo doli do spoznaje, kako stanovanje ne moe znaiti iezava2 Grad po mjeri ovjeka

17

nje prebivanja, da prostor ne moe postati ireverzibilan tako dugo dok

postoje ljudi, podjela rada i mjesta gdje se odvija ljudska proizvodnja
i reprodukcija, te da je vrijeme nemogue nainiti reverzibilnim tako
dugo dok postoji raanje, rast i umiranje ljudi, ivot koji prate uspo
mene, i dok e ovjeka progoniti pitanje: Odakle dolazimo i kuda
idemo?
Skitalaki duh zaboravlja da postoje dvije dimenzije koje ovjeka
veu za konkretni prostor i zacrtana mjesta: priroda izvan njega i pri
roda u njemu. Ako civilizacija u Fourierovu smislu znai korupciju,
onda je ovjek ivotinja koja se najbolje osjea u prirodi, a priroda
znai odreeni raspored brda, dolina, drvea, rijeka, vidika i zaklona.
Takoer i odreeni raspored ivih bia, vie ili manje pokretnih, ali
koja potuju vlastiti raspored u prostoru. ovjek industrijske civili
zacije je na ovo zaboravio, iako se tome koji put navraa. Postoje mje
sta u prirodi, koja mu slue kao trajni oslonac da bi mogao u njoj
ivjeti, ali i kao izvor uitka i razmiljanja. Njima e se vraati: tako
mjeseini koja baca sjenu Aiguille du Midija na masiv Mont Bianca, tako
beskonanom poigravanju zelenih i plavih tonova Plitvikih jezera, ta
ko vjenoj igri valova na bliskim i dalekim morima. I jo mnogo toga.
Meu njima i ono to pamtimo; samo mi i to je samo nae mjesto
sjeanja. Tu dakako vai naelo ponavljanja, oivljavanja, reminiscen
cije, i prostor je ovdje reverzibilan, kako u svojoj realnosti tako i u
naem pamenju.
Ne manje vani su razlozi prostorne reverzibilnosti u naoj vlasti
toj prirodi. Moemo pobjei iz svakoga mjesta na zemaljskoj kugli,
ali ne moemo pobjei sami od sebe. Ne moemo pobjei od naega
djetinjstva, ni mladosti, ni zrele dobi, a najmanje od starosti i smrti.
Lutajui po evropskim kavanama, piui poeziju ih prozu kao anonimusi, izgubljeni u rulji Montparnassea ili Contrescarpea, mi ipak vue
mo za sobom dinosaurski rep nae prolosti, naih tenji i promaaja,
ljubavi i mrnji, i dolazi doba kad nam se taj rep, esto neprimjeen,
poinje saplitati noge i uasavati nas svojom prisutnou. Nae vri
jeme se premjeta iz jednog trena u drugi, a mijenja se i na doivljaj
vremena, na odnos prema vremenu i stil ivota. Samo ljudi koji ive
kao drutveno fiksirane norme ili funkcije tvrde da to ne primje
uju. Konkretni ljudi ive i traju u razliitim dobima, s razliitim do
ivljajem vremena, a taj doivljaj vremena odluuje i doivljaju pro
stora. Ipak su ljudi izmislili kronometar da bi mogli mjeriti ono to
se dogaa u prostoru, prostor je ustvari samo izraz i odraz kako dioivljujemo vrijeme u nama, u sebi i s drugima. Za dijete je ono neuta18

ivo otkrivanje stvari i radnji u okolnom prostoru; za mladia enja

da se prekorae drutvene granice; za odraslog konana veliina koja
nam je na raspolaganju da zavrimo neki posao, moda ivotni posao;
za starca je ono razmiljanje nestalnosti, proputenosti, prohujalosti
tog istog vremena u svojim raznim metamorfozama. Misliti ljudskom
prebivalitu u ovome svijetu polazei stalno od sadanjosti, od ovoga
trena kojim zapoinjemo sljedei korak, duboka je zabluda. Ljudski
ivot ni s najboljom voljom ni s najrastrojenijom senzibilnou ne moe
biti toliko rastresen.
Treba stoga razlikovati izmeu verbalnog plana nae mate i njenih
prostornih projekcija i realizacija. Ova dva plana se ne pokrivaju. Sa
mo naivni strukturalizam ili pozitivizam moe vjerovati da se jedan
moe prevesti u drugi pomou neke univerzalne semiotike. Bilo bi uas
no kad bi prostor prenapuili svime to je prolo kroz ljudsku matu.
Zaguili bismo se u njemu, a da nita ne bismo od njega vidjeli. Pre
napuenost prostor ne podnosi. On trai mjeru i umjerenost! To su
dobro znali Grci. To ak znaju i nadrealisti. Kad je, dakle, rije pro
storu, potrebno je da potujemo dvije paradigme, ako ne elimo dje
lovati razarajui i unitavajui:
Prvo, prostor koji nam je dat za ivot je konana veliina, a ne bes
konano rastezljiv i, kao takav, oskudan. On trai da se potuje raspo
red mrtvih stvari i ivih bia po zakonima prirodne ravnotee, i ovjek
nema nikakvo pravo da je remeti i ugroava.
Drugo, prostor je istovremeno sredina i predmet ljudske izgradnje
svijeta, a odnos sredine i predmeta trai odreenu mjeru. Ta mjera
nije statika ve dinamika i mora sadravati povijest ovjekove civi
lizacije u onim momentima koji su neophodni za njegovu kulturu.
Uostalom, ako je ljudski zaviaj ono smireno mjesto gdje se ljud
ska misao moe slobodno predavati snovima budunosti ili uspo
meni djelima predaka, onda takvo smireno mjesto ovjek suvremene
civilizacije ne moe vie nai.
Danas vie ne postoji prostor koji ne bi u svakom asu mogao
postati predmetom ljudske agresije, ljudskog naruavanja pradavnog
reda u prirodi, bilo kakvog normalnog ljudsko-ivotinjskog odnosa
prema prostoru, jer je ovjek ve prirodni prostor humanizirao, pre
dao ga razaranju pomou upotrebnih dobara za mir i rat. Danas
kad je stavio nad glavu svakoga ovjeka preko tonu eksploziva, kad sa
svakog mjesta na nebu promatra i kontrolira svaku toku na zemlji,
i kad laboratorija za sijanje smrti u svakom asu moe dati signal za
2*

19

poetak konanog smrtnog plesa. Danas, kad ga je u slijepom nagonu

bioloke reprodukcije glad za hranom i energijom natjerala da pore
meti definitivno ravnoteu izmeu prirode i ljudi, da uvede u prirodu
destruktivne atomske procese koje ne moe usvojiti prirodni proces
reciklae po logici vjenog stvaranja i razaranja.
Svaka prostorna u-topija danas mora zavravati miljenjem pro
stornoj topologiji, odnosima izmeu ovjeka i prirode, ovjeka i
ovjeka, mjestu gdje besmislene i razorne suprotnosti dobivaju svoj
stvarni ljudski smisao. Mjesto koje e biti istovremeno i ljudski stan
i ljudsko prebivalite. Zadatak koji jo nismo rijeili.

Otueni prostor

1. POETNA DRUTVENA PODJELA RADA:

SELO I GRAD
Najvea podjela materijalnog i intelektualnog rada je
odvajanje grada i sela. Suprotnost grada i sela zapoinje
prelaskom iz barbarstva u civilizaciju, sa organizacijom
plemena u dravu, naselja u naciju i provlai se kroz i
tavu povijest sve do naih dana (Anti-Corn Law League).
Postojanje grada ukljuuje odmah i nunost administra
cije, policije, poreza itd., jednom rijeju komunalnu orga
nizaciju, polazei od politike kao takve. Ovdje se javlja
prv iput podjela puanstva na dvije velike klase, zasnova
na neposredno na podjeli rada i oruima za proizvodnju.
Grad je ve injenica koncentracije puanstva, sredstava
za proizvodnju, kapitala, upotrebnih dobara, potreba, dok
se selo javlja kao suprotna pojava, kao izolacija i odvo
jenost. Antagonizam grada i sela moe postojati samo u
uvjetima privatnog vlasnitva. Ono je najoitiji izraz pod
vrgavanja pojedinca podjeli rada, odreenoj djelatnosti
koja mu je nametnuta; podvrgavanje koje ini od jedno
ga ogranienu gradsku ivotinju, a od drugoga ogranienu
seosku ivotinju, i obnavlja svakodnevno suprotnosti iz
meu njihovih interesa.
(K. Marx F. Engels, Njemaka ideologija)

Marx i Engels dali su povjesniarima klju za tumaenje povijesti nae

civilizacije, i on se pokazao sve do danas veoma plodan, naroito za
tumaenje razvitka grada, koji osnivai historijskog materijalizma
smatraju nosiocem aktivnog dijela nae civilizacije. Prije svega, grad
je sredite duhovnih djelatnosti (religijskih, filozofskih, znanstvenih,
politikih), i kao takav nosilac stvaralake djelatnosti koja uvjetuje
razvoj drutva, jer e grad razviti raznovrsniju razmjenu dobara, raz
vijenije potrebe i sloeniju organizaciju, traiti apstraktnije i fleksibil
nije oblike miljenja. Svi su evolutionisti prihvatili, bez obzira da li vei
21

znaaj daju materijalnim ili duhovnim silama, da je podjela rada te

melj drutvene organizacije i osnovni pokreta njene diferencijacije,
idui od jednostavnijih, nepovezanijih i nesvjesnijih sloenijima, povezanijima i svjesnijima oblicima organizacije, da se izrazimo spencerovski ili durkheimovski. No, dok se neki evolucionisti bave samo po
sljedicama ili opisom razvojnih promjena, marksisti izuavaju temelji
tije pokretake snage: mehanizam ljudskih interesa, ulogu kapitala
i zemljine rente, lokaciju kapitala, nain iskoritavanja radne snage i
prirodnih resursa. Otuda nuno proistjeu i sve suprotnosti i sukobi to
se raaju meu raznim drutvenim klasama i grupacijama u podjeli
rada i proizvodnji, ali i u nainu potronje i koritenju prirodnih re
sursa. Danas ova dva vida postaju sve zavisniji jedan od drugoga, a
kad je rije gradu nemogue ih je dijeliti!
Marx i Engels otpoetka ukazuju na posljedice ovih proturjenosti
u podjeli rada za drutvene odnose meu ljudima i oblikovanje ljudske
linosti, dajui na taj nain kulturoloki vid svojoj teoriji. Iako u na
vedenom pasusu veoma drastino istiu da je civilizacija vezana uz
pojavu grada, a barbarstvo uz ono to prethodi dihotomiji grada i sela,
dakle primitivnoj zajednici, ipak im ne pada na pamet da faktoru civi
lizacije pripiu iskljuivo pozitivnu, a faktoru barbarstva negativnu
ulogu: raspadanje prvobitne zajednice je korelativno s raspadanjem
ljudske zajednice uope. Ovoj ideji se Marx stalno vraa, pa e ve u
Njemakoj ideologiji smatrati da se ljudska zajednica moe usposta
viti samo ako se ukine podjela rada! No, to e dulje ivjeti, morat e
ublaavati radikalizam ove utopijske ideje, ne naputajui osnovni dru
tveni cilj utemeljenje istinske ljudske zajednice.
U gradu se stvara i jedna druga kultura, kultura koja tei jedinstvu
razliitosti, i to kroz nasuprotstavljene i hijerarhijske razlinosti dru
tvenih slojeva, klasa ili kasta, kultura koja tei transcendiranju posto
jeeg stanja ljudskih odnosa, koja nosi u sebi viziju izgubljenog raja,
sudnjeg dana i obeanog raja, koja ostaje i sama u sebi odvojena
i tragina. Kultura koja prisiljava na razmiljanje. Seljaku e se pri
pisivati duhovna sirovost, naivnost, nezgrapnost, a graaninu kultiviranost, lukavost i inventivnost. Dugo e srednjovjekovna i novovjeka
komedija isticati antagonizam tih dvaju oprenih likova.
Dosta dugo vremena u srednjovjekovnom gradu, za vrijeme feudal
nog reima, izgledalo je kao da su grad i selo uspostavili posebnu rav
noteu, zatvorivi se svaki u svoj prostor, poseban, ograen, ali meu
zavisan. Grad se opasao bedemima, da bi se branio od puka i vanjskog
neprijatelja, ali i od rivala-velmoa. Odnos grada prema selu bio je
odnos obrane i zatite, koristi i iskoritavanja, zavisnosti i potlaivanja,
22

napeti i antagonistiki komplementarni odnos. Postavljene su mnoge

i prividno vrste, konane granice izmeu grada i sela, izmeu vladajuih i podanika, izmeu gradskih kasta i cehovskih organizacija, iz
meu spolova i dobnih odnosa. Svuda su zacrtavane granice, ograde
i pravila kako se moe ili ne moe prei iz jednoga kruga u drugi. Svijet
je izgledao ovjeku srednjega vijeka beskonaan i istovremeno ograen
nepremostivim granicama, a organizacija prostora liila je na sferike
krugove, koje su zamislili u nebeskoj i zemaljskoj sferi mislioci i pjes
nici od Dionizija Aeropagite do Dantea. I u samoj crkvi postojali su ti
isti krugovi, na tlu oni su dijelili aristokraciju i buroaziju od seljatva
i obinog puka, a na crkvenom koru anele i arkanele, koji su nasto
jali uskladiti svoje glasove po pravilima kanona i fuge.
Ovaj prividno zatvoreni prostor poeo je pucati pod utjecajem pro
izvodnih snaga. Pobrinuli su se za to trgovci, pukog i aristokratskog
porijekla, onaj sloj kojemu se dalo mjesto za poslovanje ispred grad
skih zidina, ali koji je ubrzo pokazao da su faubourgovi jai od bourgova, da je drutvena elita vezana uz zemlju osuena na propast, a
ona vezana uz trgovinu prisiljena da se asimilira s buroazijom. 1
Da bi merkantilna privreda mogla dosei stupanj modernog kapi
talizma, bilo je potrebno da se revolucionarno izmijene odnosi sela i
grada, kao i stanovnika grada i sela. Valjalo je razviti proizvodne sna
ge u gradu pomou manufakture, uvodei novi sistem tvorniki, i
poveati proizvodne vikove na selu, unapreenjem poljoprivrede, oslo
baanjem radne snage na selu, ukidanjem feudalnih prava i proletarizacijom sela. Zapoela je invazija gradova osiromaenim seljacima,
besposlenima, skitnicama, vagabundima, lumpenproletarijatom: stvo1
Max Weber istie, kao jednu od bitnih osobina srednjovjekovnog grada, posto
janje trita. Govorimo gradu (citt) u ekonomskom smislu samo u sluaju
kada puanstvo koje obitava mjesto zadovoljava znaajni dio svojih svakodnevnih
potreba na lokalnom tritu, i to u bitnom dijelu pomou proizvoda to ih je pu
anstvo u mjestu ili u neposrednoj okolini proizvelo ili na drugi nain pribavilo
prodajom na tritu. Svaki je grad u ovome smislu rijei mjesto trita, to jest
posjeduje lokalno trite kao ekonomsko sredite naselja, u kojemu uslijed spe
cijalizacije ekonomske proizvodnje takoer i negradsko stanovnitvo pokriva
vlastite potrebe industrijskim proizvodima ili trgovakim artiklima ili s oboje. I
u kojemu takoer i sami graani prirodno zamjenjuju svoje specijalizirane pro
izvode i one koji su potrebni za potronju njihovoj privredi. Prirodno je, prema
tome, da grad po svojem porijeklu, kao tvorevina sasvim razliita od sela, bude
sjedite zemljoposjednike vlastele ili kneevske vlasti, kao i mjesto trgovine, te
posjeduje jedan pored drugoga dva tipa ekonomskih sredita oikos i trite;
esto je sluaj da pored lokalnog trita imamo i trgovinu s udaljenim zemljama
po trgovcima koji putuju u daleke zemlje. Ali grad, u smislu koji ovdje upotre
bljavamo, predstavlja jedno trgovako naselje. (Privreda i drutvo, Mohr, Tbin
gen, 1922, vol. II, str. 53033)

23

ren je rezervoar iz kojega je kapitalizam crpio jeftinu radnu snagu za

prvobitnu akumulaciju. Engleska nam prua najdrastiniji primjer
ovakvoga razvitka. Ona je zato najbre lomila stare zapreke i razvijala
se u duhu industrijskog i kapitalistikog drutva.
Grad, koji je bio prvobitno mjesto razmjene i potronje, pretvarao
se sve vie u mjesto proizvodnje. Razvoj industrije traio je da se raz
biju granice cehovske proizvodnje. Dok se pred-industrijski grad osla
njao bivstveno na ive izvore (ljudske i ivotinjske) energije, s industri
jalizacijom sve vie prodiru neivi izvori energije (najprije para i ugljen,
zatim elektrina energija). Sve vea specijalizacija proizvodnje nastaje
naroito uvoenjem tehnike podjele rada, podjelom zanatlijske proiz
vodnje na pojedine dijelove ili komponente, za to je bilo potrebno
ujediniti na jednom mjestu razliite zanate i radne operacije. Nastan
kom manufakture i tvornica proizvodnja postaje sve racionalnija, a
mjera ljudskoga rada apstraktnija, ljudski odnos u proizvodnji sve
bezliniji. Nesavrenu mjeru vrijednosti u srednjovjekovnoj trgovini,
kad su u jednome gradu postojale dvije ili vie valuta razliite vrijed
nosti, zamjenjuje novac koji dobiva univerzalnu vrijednost,
ekviva
lentnu u raznim gradovima i zemljama. Racionalizacija znai ujedno i
lomljenje starih hijerarhijskih i ritualnih granica meu staleima, dru
tvenim statusima, spolovima i dobama: organizacija svemira i ivota
u zatvorenim krugovima poinje se kriti i raspadati. Pojedinac poinje
osvajati drutveni poloaj na osnovi sposobnosti i ivotne umjenosti,
a ne zahvaljujui roenju ili poklonjenim privilegij ama. Vlast drutvene
elite sve e vie zavisiti od njene proizvodne moi i sposobnosti same
organizacije proizvodnje. Uspjeni puani esto potiskuju mo privi
legiranih po roenju. Diderot je prikazao ovaj odnos u dijalektici
gospodara i sluge, gdje je gospodar sve vie zavisan u rjeavanju prak
tikih ivotnih zadataka od sluge, a tu je dijalektiku preuzeo Hegel da
bi obiljeio prirodu buroaskog drutva. U toj dijalektici aristokracija
je mogla birati da li e sudjelovati u stvaranju nove merkantilne elite
i njene ekonomske moi ili e joj se suprotstaviti. U prvom se sluaju
mogla razvijati zajedno s novom buroaskom klasom, u drugom je
bila osuena na propast. 2
1
Moemo rei, na primjer, pie Pizzorno prema Pirenneu, da to je bilo vee
uee zemljinog plemstva u oblikovanju graanske komune, to su bile vre
veze izmeu grada i okolnog terotorija (sela). U tom sluaju (koji je tipino ostva
ren u talijanskom gradu), gradska je vlast postala toliko jaka da se mogla osamo
staliti prema svakoj centraliziranoj dravnoj moi. I obratno, kad je plemstvo izo
stalo iz gradske organizacije, postao je manji utjecaj grada na okolinu i sukob
sa centralnom vlau bio je vei. No, upravo u ovom drugom sluaju se oitovala
originalnost zapadnjakog grada, u smislu da su najizrazitiji poetni znaci kumu-

24

Dolo je do promjene odnosa izmeu grada i sela. Prevlasti ekonomsko-politikih odnosa zasnovanih na selu u obliku vlasti vlastele, dakle
izvan-gradske moi, slijedi koncentracija ekonomske i politike moi

u gradovima. Grad je ranije ivio od usluga davanih selu i njegovih

vikova, a sada e sve vie iskoritavati radnu snagu i vikove sela.
Ali za to je bilo potrebno da se povea proizvodna mo sela, napusti
naturalna i patrijarhalna proizvodnja, te prilagodi potrebama industri
jalizacije njene nezajaljive ekspanzionistike tendencije, koja e
konano progutati selo. Dok je ranije desetina gradskog stanovnitva
ivjela od devet desetina seoskoga, sada e devet desetina gradskoga
ivjeti od desetine seoskoga stanovnitva.3 Grad je osigurao svoju do
minaciju time to je proizvodna mo aproksimativno rasla u gradu,
zahvaljujui razvoju tehnologije, deset puta bre od poljoprivredne
proizvodnje. (Vidi Fourastie, Civilizacija sutranjice, izd. Naprijed, 1978,
Zagreb.)
Marx u Njemakoj ideologiji opisuje kako u feudalnom

poretku,

zbog statinosti privrede, sve izgleda prirodno. Drutveni odnosi ne iz

gledaju kao proizvod ljudske djelatnosti i povijesti, ve kao neto odu
vijek dato, kao neto to pripada prirodi ljudskog drutva. Sve izgleda
prirodno i dato po prirodi. Plemi ostaje uvijek plemi, a skitnica
ostaje uvijek skitnica, ako se apstrahira od drugih odnosa, i posebno
od posjedovanog ili neposjedovanog novca. Ne postoji razlika izmeu
pojedinca kao takvoga i njegova pripadanja odreenoj drutvenoj grupi.
Do te razlike e doi tek razvitkom konkurencije i borbom za drutve
nim napredovanjem u buroaskom drutvu. Marx upozorava da je veza
izmeu plemstva i seljatva drutveno blia i kao takva humanija nego
veza izmeu kapitaliste i radnika, jer vlastelin dijeli nedae proizvod
nje na solidaran nain sa seljakom i sudjeluje u njegovom ivotu. Od
nosi su jo personalizirani, dok u kapitalizmu postaju sasvim bezlini

i apstraktni. U predodbi, kae Marx, pojedinci su mnogo slobodniji

pod vlau buroazije nego ranije, jer su njihovi uvjeti opstanka vie
izloeni sluajnosti; u stvari, oni su prirodno manje slobodni, jer su
mnogo vie izloeni jednoj objektivnoj moi, to jest kapitalu; filozof lativnog ekonomskog razvitka; dok e se u sluaju talijanskog grada i june Evro
pe ekonomski razvoj u odreenom momentu zaustaviti. (A. Pizzorno, Sviluppo
ecomico e urbanizzazione, in Quaderni di sociologia, X I , 1962, str. 3438).
3
Kimball Young upozorava da je u Sjedinjenim Dravama, gdje je proces in
dustrijalizacije otiao danas najdalje, godine 1787. za jednog gradskog stanovnika
hranu proizvodilo 19 stanovnika farme. 150 godina kasnije tih istih 19 farmerskih
stanovnika proizvodilo je hranu za 66 stanovnika u gradu, za 55 stanovnika dra
ve i za 10 u inozemstvu. (Kimbali Young, Sociology, New York, American Book Co,
1942, str. 142).

25

ski reeno: oni su vie otueni. Dok je odnos vlastelina i kmeta posre
dovan osobnom privilegijom i moi, prisutnom i vidljivom, osobno iz
raenom, dotle se u kapitalizmu nasuprot apstraktne moi kapitala
nalazi apstraktna radna snaga, posredovana tritem, jer je radnik kao
vlasnik radne snage slobodno prodaje. On je istovremeno drutveno
slobodniji i ekonomski podloniji tritu. Novani odnosi prikrivaju
odnose osobne zavisnosti radnika od kapitaliste, pa je liberalna bur
oazija dugo vremena mogla objanjavati kako uspjeh u radu zavisi
od prirodnih sklonosti radu i sposobnosti snalaenja u drutvu i
prirodi.
Marx razvija ideju rastvaranju ljudske zajednice pod utjecajem
kapitala, manufakture i tehnike podjele rada. Manufaktura nije samo
razorila feudalne odnose na selu ve i korporacijske u gradovima. Ma
nufaktura se ne poinje razvijati u gradu, jer su okovi cehovskih od
nosa suvie vrsti i konzervativni, ve na selu. U gradu nijedan zanat

lija nije upotrebljavao neki stroj, ve se iskljuivo sluio alatom. Me

utim, na selu su se sluili tkalakim stanom, veoma jednostavnim
strojem, ali ipak tehniki izvedenim. Upravo su merkantilizam i kapi
talizam nali u ovoj proizvodnoj snazi osnovicu za svoj razvoj i dali
tkanju i tkalcima prvi poriv za prijelaz na tvorniku proizvodnju. Tako
moemo rei da se manufaktura smjestila izmeu grada i sela, lomei
granice jednoga i drugoga ili stapajui jedan s drugim u novom obliku
proizvodnje. Prvobitna akumulacija stvorila je gradove izvan gradova
i unutar gradova, jer su seljaci sve vie bjeali sa sela i traili posao
u novootvorenim radionicama, koje se smjestie izvan gradskih zidina
ili u zaseocima, da bi iz njih izrasli industrijski gradovi. Manufaktura
je postala odjednom sklonite za seljake, protiv korporacija koje su
ih iskljuivale ili slabo plaale, kao to su im neko korporacijski gra
dovi sluili kao sklonite protiv zemljinih posjednika. (Njemaka
ideologija). Mijenja se odnos izmeu grada i sela, kao i izmeu poslo
davca i radnika, jer potonji bivaju lieni tradicionalnog patrijarhalnog
i paternalitikog potlaivanja.
Danas se odnosi izmeu grada i sela postavljaju na nov nain. Grad
u tradicionalnom smislu, kao mjesto sa strogo odreenim granicama i
utvrenim unutarnjim redom poinje iezavati, ne samo kao mjesto
proizvodnje, ve i kao mjesto koncentracije ekonomske moi, koja do
biva sve vie ire, univerzalnije, prostorno ratrkanije oblike: ova se
mo poinje premjetati u sub-urbija (zajedno s tvornicama znanja
i vojno-industrijskim kompleksima koji dominiraju suvremenim dru
tvenim razvitkom!), a sub-urbija
26

poinje asimilirati selo, tako da

se susreemo s pojmom rurbanizacije (urbanizacije sela i ruralizacije

grada), dok u gradovima ostaju zaboravljena i zaputena gradska sela,
slamovi i divlja izgradnja. odnosima grada i sela valja misliti u no
4
vim kategorijama!
2. KRONINA BOLEST GRADA:
DRUTVENA SEGREGACIJA
Grad je nastao kao posljedica drutvene podjele rada, ali je ta podjela
od poetka znaila i razdvajanje drutvenih grupacija: bilo da se ra

dilo stvaranju vikova proizvoda i privatnog vlasnitva putem razmjene dobara, bilo podjarmljivanju jednog ili vie plemena od strane
drugih, dakle stvaranjem vladajue klase i potlaenih klasa. Jedan
i drugi mehanizam bili su na djelu u stvaranju drutvene segregacije
u gradu.
Nije li ova pojava drutvene segregacije razlog zato se veina sta
novnika grada identificira sa svojom etvrti a ne sa svojim gradom,
jer je potonji izraz vie privilegija vladajuih slojeva? Zato se ova
drutvena segregacija zadrala sve do danas, usprkos demokratskijim
komunalnim politikama, i da li postoji mogunost da svaki ovjek s
punim pravom moe govoriti: ovo je moj grad? Koji su stvarni uz

roci stalne krize identifikacije stanovnika s cjelinom grada?

Uzroci drutvene segregacije u gradu su viestruki: etniki, vojni,

religijski, klasni, socijalni.5 Obino ovi razlozi djeluju kombinirano, u

jednom periodu vie prevladavaju jedni, a u drugom drugi, iako je

uvijek na djelu asimetrina raspodjela drutvene moi, koja trai svoje
4
Zanimljivo je da Lefebvre upozorava da su ve Marx i Engels predviali ko
nac grada u tradicionalnom smislu. S pojavom velike industrije, komentira Le
febvre Njemaku ideologiju, grad (i njegova unutarnja i vanjska sposobnost aso
cijacije, koncentracije, okupljanja) prestaje za Marxa i Engelsa biti subjekt liistorijskog procesa. Prelaz na kapitalizam, iji je grad stvarni oslonac i pokreta,
postavit e na drugaiji nain problem subjekta (i moda ga uiniti iezlim).
Da li je svreno u pogledu grada? Nikako. Naprotiv. U ekonomskim i dru
tvenim okvirima koji proizlaze iz toga procesa, unutar kapitalistikog naina pro
izvodnje, grad i dalje traje: veliki industrijski gradovi, trgovaki gradovi, politi
ki gradovi. Da li je u svjetskim razmjerima iezao odnos grad-selo? Sigurno
ne. Dakle, to se dogaa s gradom? Pitanje upuuje na dalje istraivanje. Privre
meno, u izuavanom djelu, to jest u Njemakoj ideologiji, Marx i Engels se
zadovoljavaju da naznae okvir problema. Njihov prijedlog nije bez vanosti ni
interesa, iako u tom djelu ima neke prenagljenosti. Radi se, ni manje ni vie,
koncu grada. Meu ostalim zavrecima! (H. Lefebvre, La pense marxiste et la
ville, Casterman, Paris, 1972, str. 59).
5
Vidjeti opis raznih oblika drutvene segregacije u nastanku i razvitku grada
kod Ante Marinovi-Uzelac, Socijalni prostor grada, Liber, Zagreb, 1978.

27

ideoloko iil socijalno opravdanje. U tom smislu moemo rei da je

gradski prostor ostao sve do danas privilegirano potrono dobro. Odatle
i stalni sukobi i utakmice da se doe u posjed boljeg ili uglednijeg
gradskog prostora. Pojava socijalistikih drava nije bitno izmijenila
ovu situaciju, budui da one nisu uspjele ukloniti privilegirane dru
tvene elite.
Primitivna drutva poznaju religijski i socijalno strukturirani pro
stor naselja, ali on nije klasno uvjetovan suprotstavijenim drutvenim
grupacijama, pa se postavlja pitanje: nije li grad upravo i nastao usli
jed drutvene konfrontacije i segregacije, to jest nije li on vie izraz
nego posljedica socijalnih sukoba? injenica je, da se on pojavljuje

kao prostor koji je jae i masivnije osiguran od vanjskih i unutarnjih

prijetnji, da svojom masivnou demonstrira koncentraciju drutvene
moi daleko iznad potrebe prirodne zatite, koja se nametala negradskim naseljima.
Prvi gradovi po svojem izgledu, u doba feudalnih teokracija, govore
dosta u prilog socijalnog darvinizma, teorije koja smatra da klasno
drutvo nastaje, kao to tvrdi W. Gumplovicz, prvenstveno vojnim
osvajakim pohodom plemena koje podvrgava druga plemena, pretva
rajui sebe u vladajuu elitu ili kastu, a podjarmljena plemena u radnu
snagu za svoje potrebe. Na taj nain vojna prevlast dovodi do eko
nomske i duhovne dominacije vladajue klase. Preduvjet je za ovu po
javu bila prvobitna agrarna revolucija koja je stvorila dovoljno poljo
privrednih vikova da se moglo uzdravati parazitsku klasu i njenu
vojsku. Duhovni je preduvjet bio da je totemistika religija ustuknula
pred politeistikim teokracijama, jer su se bezlini plemenski totemi
personalizirali u bogove i heroje stvorivi nadzemaljsku hijerarhiju,

koja je regulirala nove drutvene odnose s obzirom na drutveni poloaj

prijanjih plemena, a sada vladajuih ili potlaenih klasa. P. Gordon
je opisao preobrazbu neolitskih totemistikih kultova u politeistike
religije i antropomorfizaciju prijanjih boanstava koja su sada mo
rala sluiti, ne toliko drutvenoj integraciji pojedinaca u plemensku
grupu, koliko da se podvrgnu bogovi potlaene klase pod bogove vla
dajue klase. Monoteizam je, dakako, ovu hijerarhiju kasnije pojedno
stavio simboliki donekle demokratizirao.
Etniko-religijsku segregaciju nalazimo gotovo u svim antikim gra
dovima, jer je ona osnova drutveno-politikog sistema, pa stoga nuno
namee svoj oblik i gradskoj topografiji. Ona nije nastala spontano

ve normiranjem. Naelo reda ili harmonije bio je dio svjetonazora

koji gleda na drutveno ureenje kao na mikrokozmos, na hijerarhijski
ureen svijet razliitih bia koja po nekim propisanim zakonima mo28

raju stajati u odnosu jedni s drugima. Zato je topografija mnogih an

tiknih gradova sasvim jasna i itka u pogledu segregacije, kao to je
sluaj s Antiohijom, Bagdadom, Kairom, Mantenejom, Megalopolisom,
Atenom i drugima. Odnosi meu plemenima klasama i naini njihove
religijske (ideoloke) identifikacije ulaze neposredno u strukturiranje
grada, pa se tako moe itati u Platonovim Nomoi (Zakonima): Po
dijelit e se takoer i stanovnitvo u 12 odjeljaka i, nakon to se po
svetilo 12 etvrti dvanaestorici bogova, dat e se ime i posvetiti etvrt
koja pripada pojedinom boanstvu: to e biti pojedino pleme. (Knjiga
IV, 745 b-e). Ovaj je normativni stav prema strukturi grada bio naruen
razvitkom robovlasnikih manufaktura, kad ekspanzija Rima dostie
milijun stanovnika (da bi do 7. stoljea opala na 30.000 stanovnika),
a postaje opet kanon izgradnje gradova u srednjem vijeku.
Teokratski feudalizam i antike demokracije, koje su poivale na
robovlasnitvu, zamjenjuje u srednjem vijeku feudalizam kmetovima-seljacima i zemljinom aristokracijom kao dominantnim drutvenim
klasama, dok zanatlijski i trgovaki gradovi preuzimaju posredniku
ulogu meu tim klasama. Slobodnjaci su i zanatlije u gradovima dobili
i naziv srednja klasa. Meutim, ono to je bitno ze srednji vijek
kao odnos prema svijetu u prostoru, takoer je dominacija jednog sta
tinog, hijerarhijski ureenog svijeta na nebu i na zemlji. Radi se
svijetu koji ima svoj poetak i kraj, svoj po bogu utvreni drutveni
poredak, s vladajuim i podjarmljenim klasama, svoj sklad u neravno
pravnosti, svoju harmoniju u nesuglasju, svoj poredak u sukobima.
Ova statika hijerarhijska vizija jednog zatvorenog svijeta dobila je
svoj ideoloki oblik u filozofiji Dionisosa Aeropagite, koji je nebo raz
dijelio na krugove nadzemaljskih (anela i arhanela) i zemaljskih
(knezova i sveenika) bia, razmjetenih na razliite daljine od Boga.
Srednjovjekovni grad je uspostavio odreenu ravnoteu izmeu
grada i sela, poljoprivrednih i zanatlijskih djelatnosti, kao komplemen
tarnih privrednih djelatnosti, a u samome gradu strogi proizvodni rad,
normiran i kvantitativno ogranien po korporacijama ili cehovima.
Istina, ve je antikni grad nastojao razmjestiti razliite proizvodne dje
latnosti u razne etvrti i ulice, a trgovake djelatnosti odijeliti od admi
nistrativnih (politikih), pa je tako u Ateni trgovaka agora strogo odi
jeljena od politike agore. No, u srednjem vijeku se u gradovima jo
jasnije oituje specijalizacija proizvodnih djelatnosti po etvrtima i uli
cama.
Budui da se trgovinu smatralo, u duhu Biblije, nievrijednom ili
grijenom, to je smjetavana po predgraima, u suburbiumu (bourg
u Francuskoj, Vorstadt u Njemakoj). Treba imati u vidu da su trgovci
29

bili ambulantni element, i kao takav strani gradu, odnosno njegovi

privremeni stanovnici. Ali su i ta suburbija esto bila osigurana bede
mima protiv kradljivaca i pljakaa. Na zanate se gledalo kao na vrijednije od trgovine, naroito u ranom srednjem vijeku, pa je trgovcima
bilo zabranjeno kupovati radnu snagu, to je i sprijeilo stvaranje ma
nufakture i sauvalo stabilnost i zatvorenost cehova.
Za zanat je u srednjem vijeku karakteristino da je vezan uz kuu
ili stanovanje i odreenu profesionalnu grupaciju, koja se reproducira
po strogo utvrenim pravilima i ritualima, tako da je prirodno dolo
i do njene posebne lokalizacije u gradu. Cehovi lie na Platonova ple
mena po tome to imaju svoj odreeni socijalni status i prostornu lo
kalizaciju, a umjesto bogova imaju cehovske patrone, svece-zatitnike, s posebnim profesionalnim ritualima i sveanostima. Cehovi
tvore svojevrsne zajednice s veoma razvijenom unutarnjom solidarnou, koja nije uvjetovana, kao kod suvremenih profesionalnih grupaci
ja, iskljuivo zajednikim interesima individualnog porijekla. Nije udo,
da se u nepominosti vizije svijeta u srednjem vijeku pojavljuju nor
mativne urbane teorije, koje nastoje izgraditi grad prema specijalizi
ranim funkcijama. U sreditu se nalazi redovito simbol moi kraljev
ska, kneevska palaa ili crkveni dvor, a oko njih su razmjetene proiz
vodne zanatlijske djelatnosti. Tipina renesansna teorija je traktat
Albrechta Durera, gdje oko centralne palae dolaze po pojedinim etvr
tima razmjetene velikake, plemike, trgovake, graanske, vojnike i
zatim zanatlijske porodice. Tako se u jednoj etvrti nalaze svi zanati
koji obrauju metale, zatim koji obrauju drvo, pa tkalaki, krojaki,
postolarski, a nije zaboravio niti na pekare i pivare, sve u kazetama u
etverokutnom rasporedu, tako da svatko zna svoje mjesto, ali i mje
sto svakog drugog zanata ili zanimanja. Sve je to neka vizija prestabilirane harmonije u duhu Leibnitzove filozofije! Srednji vijek i rene
sansa ostavili su mnoga svjedoanstva ovome cjelovitom urbanom
duhu. Tako se u Holandiji koncem 16. vijeka Harlem izgrauje u etvr
tima sa specijaliziranim zanatima, a ulice su planirane u ahovskom
rasporedu. (Ako se sjetimo da se i New York iskonski zvao Harlem, bit
e nam razumljivije zato su njegove ulice dobile isti ahovski raspo
red! 6
Ne ulazei detaljno u izvanredno zanimljivu problematiku razvitka
urbanih shvaanja od antike do industrijske revolucije modernog vre6

Renesansna teorija grada, koja se vraa predodbi mikrokozmosa antike,

strukturira grad po odreenim socijalno-statusnim i funkcionalnim kriterijima,
gdje pojedine drutvene klase i profesije imaju svoje odreene etvrti (di Gior
gio Martini, Scamozzi, Filarete, Leonardo da Vinci).

30

mena, namee se jedno pitanje: to je uvjetovalo da graditelji gradova

(ili utvrda kao Vauban) imaju cjelovitu viziju grada, prema van ome
enu a prema unutra strukturalno diferenciranu po nekim socijalnoklasnim i proizvodno-funkcionalnim kriterijima? to je uvjetovalo da
se ova cjelovitost vizije kasnije u toku industrijske revolucije izgubi i
da se vie ne moe obnoviti?
Mislimo da se radi sljedeim faktorima: a) Grad je kao prostorni
oblik ili ivotni organizam relativno zatvoren prema utjecajima okoline
(u terminima sistemske teorije, to bi znailo da nije izloen pritiscima
socijalno-ekolokoga imputa, koji bi ga prisiljavao na prestrukturira
nje u unutranjosti). Na tu njegovu relativnu zatvorenost (iji su bede
mi samo poveani i omasovljeni vizualni rekvizit) ne utjeu bitno ni
takve brutalne agresije izvana kao to su osvajaki ratovi, pustoee
kuge, razorni potresi; grad se nalazi u trajnoj harmoniji sa svojom
prirodnom okolinom, koju ne mijenja da bi zauzvrat bio i sam od nje
poteen.
b) Reprodukcija gradskog stanovnitva ostaje stabilna s obzirom na
manje-vie konstantne i proporcionalne stope reprodukcije pojedinih
drutvenih slojeva, to znai da u obnavljanju gradskog stanovnitva
ne dolazi do veih nesrazmjera u prirastu ili opadanju pojedinih dru
tvenih klasa ili slojeva. Sastav se ne mijenja ni strukturalno ni kvanti
tativno osjetljivo, pa ostaje kroz dugi period uravnoteen. (Ova uravno
teenost demografske strukture poznata je kao prva faza S-krivulje,
koju obiljeuje visoka stopa nataliteta i visoka stopa mortaliteta, dakle
u cjelini slabi prirast stanovnitva). Ne samo aristokracija ve i cehov
ske korporacije strogo kontroliraju svoje stope prirataja, svoju nu
tarnju ekspanziju, pomou strogih regulativa koji ograniavaju u for
malnom pogledu naine kako se postaje lan jedne grupacije (samosta
ni, najamniki vojnici i putujui prosjaci ili umjetnici bili su sigurnosni
ventili za oslobaanje od suvinih usta koje se nije moglo asimilirati u
postojeu formalnu strukturu).
c) Odsustvo vertikalne mobilnosti uslijed klasne i profesionalne za
tvorenosti drutvenih grupacija, tako da se pojedini socijalni slojevi
ne pune i ne prazne uslijed vertikalnog uspinjanja ili silaenja
pojedinaca; lanovi pojedinih grupacija ne napreduju i ne propa
daju toliko da bi promijenili svoju socijalnu pripadnost; ne postoji
drutvena ekspanzija pojedinih slojeva ili grupacija zbog drutvene po
kretljivosti; ovjek se raa i umire u istoj drutvenoj grupaciji (klasi,
kasti ili korporaciji).
d) Sama idejna vizija drutva je statika, vezana uz tradiciju (pleti
kotac kao otac), uz od boga dani hijerarhijski poredak, unutar ogra31

nienog univerzuma, koji se filozofski izraava u nizovima niih i

viih bia u ijem sreditu se nalazi Bog kao simbol savrenstva, mu
drosti i moi. Otuda proizlazi opsjednutost sreditem grada kao izrazom
njegove materijalne i duhovne moi, kao zemaljskim, materijalnim obli
kom nebeskog poretka, i otuda fiksna ideja, to se uporno nastavlja sve
do danas, iako sve slabije, da to je ovjek kao stanovnik jednoga gra
da blii sreditu, ugled mu raste, a to je blii periferiji, ugled mu opada.
Ako su nam razumljivi razlozi koji su doveli do toga, da graditelji
misle grad kao omeenu, hijerarhijskim zoningom strukturiranu cje
linu, onda e nam biti odmah razumljivo zato se ta slika cjelovitosti
gubi pojavom industrijske revolucije! Ona se javlja kao suprotnost
svim navedenim faktorima: otvorenost prostora nasuprot zatvorenom
prostoru (... kapitalu nijedna granica nije sveta, Marx); ekspanziv-

nost i neproporcionalnost stopa reprodukcije stanovnitva nasuprot

konstantnima i proporcionalnima (stvaranje gradskoga proletarijata ili
gradske sirotinje, najvie putem doseljavanja sa sela); naglaena verti
kalna mobilnost nasuprot njene odsutnosti (cilj je svakoga uspjenoga
ovjeka da se popne barem za jednu drutvenu ljestvicu vie); ideje
napretka i svekolikog napredovanja drutva) i svijeta nasuprot dota
danje statinosti (temeljna ideja prosvjetiteljstva je ideja materijal
noga i moralnoga progresa!).
Da li je ovaj obrat u drutvenom razvoju i idejama morao nuno
dovesti do gubitka vizija cjeline grada, do dekadencije urbanih teorija
i prakse? Pogledajmo to se dogaa, prije nego to odgovorimo na ovo
pitanje.
Razvoj kao posljedica pokretakih drutvenih snaga oituje se kao
potreba za prestrukturiranjem grada, pa sada pored prostorne dobiva
i vremensku dimenziju: stare strukture propadaju i dobivaju drugu
drutvenu funkciju i vrijednost. Namee se potreba da se strukturi
ranje grada misli u vremenskom slijedu. Ako se pokae da je to nemo
gue, tada ne preostaje drugo nego shvatiti razvoj kao iracionalnu, ne
predvidljivu ili stihijsku silu. To e se doista i dogoditi s velikim a,
moda, i najveim dijelom suvremenih urbanistikih teorija.
No, vratimo se injenicama!
Dok je u predkapitalistiko doba socijalna segregacija uvjetovana
zakonski normiranim drutvenim privilegijama, dotle u kapitalizmu raz
vitkom industrijske ekspanzije odluujuu ulogu dobiva zemljina i
stambena renta, te trini mehanizmi ponude i potranje. Naravno, me

hanizam zemljine rente i utjecaj na razvoj gradova dolazi najvie do

izraaja u fazi liberalnog kapitalizma, kad je intervencija drave i ko
munalne politike minimalna, a socijalno zakonodavstvo relativno ne32

VRIJEDNOST GRADSKOG ZEMLJITA NA PRIMJERU GRADA TOPECA,

SAD (KNOS, 1962)

Legenda:
Ovako pravilna raspo
djela vrijednosti tla s obzirom na
udaljenost od sredita, kakvu ima
mo na primjeru Topeca, ne vai
tamo gdje se oko sredita pojavlju
je socijalni zoning s industrijskim
proletarijatom, kao to je sluaj
u primjeru Chicaga. (Ova ilustra
cija uzeta je iz knjige Milan Vresk,

Osnove

urbane

geografije,

kol

ska knjiga, Zagreb, 1977, str. 34.)

razvijeno. (Suvremena faza takozvanog organiziranog kapitalizma ili

drave blagostanja osjetljivo mijenja ulogu zemljine rente i zemlji
ne spekulacije uope.) Uloga zemljine rente je, dakako, najvidljivija
tamo, gdje se stvaraju novi gradovi u punoj industrijskoj ekspanziji,
to je naroito lijepo vidljivo u Sjedinjenim Dravama Amerike. Tu je
i dinamika uloga u stvaranju socijalnog zoninga naroito pouna.
Invazija trine privrede i robno-novanih odnosa poela je obliko
vati grad na nain koji je izgledao kaotian i iracionalan, a neki su
autori pokuali u tom razvoju otkriti prikrivenu bioloku logiku koja
3 Grad po mjeri ovjeka

33

ljudsko stanovanje pribliava ivotinjskoj borbi za opstanak. Tako su

pripadnici ikake kole (Burgess, Park, McKenzie, Wirth, Whyte, Zorbourgh) dali ideji ljudske zajednice bioloko-ekoloko znaenje. Kao

to se pojedine biljne vrste nastoje odrati unutar odreene teritorije

i vode borbu za opstanak (Darwin) s drugim biljnim zajednicama, tako
to ine i ljudske grupacije u gradu. Posljedica je da je grad podijeljen
na karakteristine zone stanovanja sa iteljima koji takoer imaju svo
je posebne osobine. Na taj se nain morfoloka struktura grada i dru
tvena struktura drutva poklapaju, te se nalaze u specifinoj korela
ciji koju sociologija mora utvrditi na osnovu empirijskih istraivanja.

Budui da grad raste, to se i odnosi u ekolokoj strukturi grada i sa

stavu gradskog puanstva mijenjaju, kao i njihovi meusobni odnosi.
Potrebno je stoga strukturu jednoga grada promatrati u njegovoj di
namici, a ne u statici.
Klasinu ilustraciju novih odnosa u gradu s gledita ove teorije dao
je sam E. W. Burgess (1925) na primjeru Chicaga. On je prikazao Chi
cago u koncentrinim zonama, dodue presjeenim jezerom, s odree
nim drutvenim obiljejima. Tako se u sreditu nalazi trgovaka zona
(I); oko sredita se nalazi zona zaposjednuta sitnom industrijom i tr
govakim poduzeima, magazinima (II); ova se zona nalazi u propa
danju, jer su je ranije obitavah imuniji slojevi, koji su se iselili pre
ma periferiji u modernije etvrti; treu zonu (III) obitavaju industrij

ski radnici i sitna buroazija, koji su prethodno stanovali u zoni pro

padanja (II), ali koji ele stanovati blizu radnog mjesta; kao etvrta
dolazi stambena etvrt (IV) gdje su izgraene zgrade s luksuznim sta
novima, koju obitavaju privilegirani drutveni slojevi; iza ove vanjske
periferne zone dolazi dalja periferija koja prelazi u seoska i druga ma
nja naselja, a koju obitavaju radnici i namjetenici koji svakodnevno
putuju u grad. To je suburbana zona ili zona sa satelitskim gradskim
naseljima.7 (Vidi crte Chicaga u foto prilozima).
7
R. E. Park, E. W. Burgess, . D. McKenzie, The City, Chicago, The University
of Chicago Press, 1925. Ovaj prvi koncentrini Burgessov model, koji lii na van
Thunenove poljoprivredne pojaseve, doivio je svoje korekture na osnovi daljnjih
istraivanja. Dodue ve se Burgess ogradio od apsolutiziranja modela rijei
m a : . . . svi ameriki gradovi koje sam ispitivao ili promatrao imaju strukturu
vie ili manje blisku idealnoj konstrukciji; meutim nijedan... nije savreni pri
mjerak. Tako je H. Hoyt razvio teoriju strukture grada u sektorima sa slinim
socio-ekonomskim obiljejima. (Homer Hoyt, The Strukture and Growth of Resi
dential Neighborhoods in American Cities, Federal Housing Administration, Wa
shington, 1939), a E. L. Ulimann je razvio model s viestrukim centrima, polinuklearni, od kojih su pojedini centri specijalizirani u funkcionalnom pogledu.
(Edward Ullmann, Presidential andress: the nature of cities reconsidered, P.P.R.S.A.,
1962, vol. 9).

34

Ekspanziju grada Burgess tumai ekolokim pojmovima invazije

jedne teritorije i sukcesije nove grupe na terenu stare. Tako su gradski
proletarijat i sirotinja zauzeli etvrti koje su prije obitavali imuniji
slojevi i jo vie degradirali zgrade i stanove koji su ranije odgova
rali standardu srednjih slojeva. U takvim etvrtima se jasno moe oi
tati propadanje nekadanjeg sjaja i invazija sadanje bijede. Proces
ekspanzije sadri u sebi i jedan drugi antagonistiki proces: centrali
zacije i decentralizacije. U svim je gradovima prirodna tendencija sred
stava lokalnog i vanjskog prevoza da se stjeu prema sredinjoj trgo
vakoj etvrti. U sredinjem dijelu svakog velikog grada mogue je
nai velike robne kue, nebodere s uredima, eljeznike stanice, velike
hotele, teatre, umjetnike muzeje i gradsku vijenicu. Prirodno je da
ovdje ekonomski, kulturni i politiki ivot neminovno ima svoje sre
dite. (Burgess, op. cit. str. 48). Centralizacija je jednog grada obilje
ena razliitim djelatnostima, a moe se iskustveno provjeriti brojem
ljudi koji svakodnevno cirkuliraju prema tome sreditu. Razumije se,
ova tipina sredita u posljednje vrijeme sve se vie diferenciraju, tako
da je mogue razlikovati administrativni centar od trgovakoga, a trgo
vaki od kulturnoga. U velikim gradovima stvaraju se i trgovaki pod-centri koji preuzimaju u velikoj mjeri, ih sasvim, ulogu sredinjih trgo
vakih centara. To ne znai, dakako, da uslijed stvaranja vie specija
liziranih sredita opada funkcionalna integracija samoga grada, jer, na
primjer, u samom Chicagu, tri milijuna graana zavisi od jednoga je
dinog sistema vodovoda, od jedne ogromne kompanije za plin i isto
tako goleme jedinstvene elektrine centrale. Znamo uostalom da se ova
funkcionalna integriranost u suvremenom drutvu proiruje na itave
regije i ak itavu zemlju, kao to rjeito govori elektro-privreda, gdje
kvarovi ili sistemska prenapregnutost mogu dovesti do prekida do
voda energije za itave gradove i regije.
Koliko je ponaanje stanovnika jednog grada zavisno od ove funk
cionalne uravnoteenosti i dobrog funkcioniranja urbanih sistema naj
bolje pokazuju pojave anomije, drutvenog divljanja, ope pljake trgo
vina od strane niih zapostavljenih gradskih slojeva, kao to je bio
sluaj nedavno u New Yorku, kad je zatajila elektrina mrea i grad
ostao u tami. (Naravno, tu se moe primijetiti da je takozvana funk
cionalna integracija ili tehnoloka racionalnost samo sredstvo da se
prikrije stvarna represivna priroda drutva, koja se najbolje oituje
u nesocijalnim ispadima gradske gomile.)
U pogledu upravo navedenog primjera ve je ranije Burgess posta
vio pitanje: U kojoj mjeri je razvitak grada, u fizikom i tehnikom
vidu, praen u drutvenoj organizaciji adekvatnom i prirodnom prila3*

35

godbom? Koja je normalna stopa ekspanzije jednoga grada, koja bi

doputala da se promjene u drutvenoj organizaciji kontroliraju bez
potresa? I na ovo pitanje Burgess trai odgovor u biologiji: Na ovo
pitanje moda se moe odgovoriti na najbolji nain, ako se razvitak
grada shvati kao rezultanta organizacije i dezorganizacije, slino kao
to su anaboliki i kataboliki procesi u ljudskom tijelu. (Op. cit.
str. 49). Naravno, ove promjene moemo organicistiki tumaiti, kao
to i rade predstavnici ikake kole ili Durkheim u Francuskoj, to jest
kao posljedica podjele rada, koja nuno vodi do dezorganizacije, zatim
do reorganizacije i poveane diferencijacije, koja opet trai bolje ko
munikacije (materijalne i idejne) da bi sistem mogao normalno funk
cionirati. U tome se ne smije zaboraviti na neke specifinosti ljudskog
faktora, pa su tako ve predstavnici ikake kole upozorili da dru
tvena integracija nije samo stvar tehnologije ve odreenih obiljeja
ljudske grupe. U amerikim uvjetima etnika obiljeja najvie prido
nose integraciji, jer se pripadnici etnike grupe okupljaju na istom te
renu ili gradskoj etvrti (crnaka etvrt, talijanska etvrt, portorikanska etvrt, njemaka etvrt, etvrt ikanosa i tako dalje). Meutim,
naputanje etnikog grupiranja je redovito povezano s promjenom dru
tvenog statusa, jer je on u Sjedinjenim Dravama dosta usko povezan
s pripadnou odreenoj etnikoj grupaciji (tako su u New Yorku in
telektualci redovito Anglo-saksonci i idovi, policajci Irci, luki radnici
Talijani, Jugoslaveni, portiri i nosai Crnci i tako dalje.) Kod nas u
Zagrebu se moe promatrati takoer kako se ljudi iz pojedinih krajeva
grupiraju u odreene gradske etvrti, iako to nije tako izrazito, jer je
socijalni status mnogo diferenciraniji. ak i u tvornikim halama (kao
u sisakoj eljezari) moemo vidjeti kako se ljudi iz pojedinih krajeva
iz okoline Siska grupiraju po svojim halama. To nije loa pojava, jer
slui boljoj socijalnoj integraciji, a ve je Marx rekao da je ljudska
grupa jedna proizvodna sila. Kriminoloka istraivanja u Chicagu su
pokazala da se kriminal poveava, kad pojedinci prelaze iz svojih etni
kih naselja u gradsku anonimnu masu.
Jasno je da se ne moe pomou nekih iskljuivo socijalnih i kultur
nih faktora tumaiti raspodjelu puanstva u gradskom prostoru. Eko
nomski faktor, odnosno pitanje zemljine i stambene rente igra odlu

ujuu ulogu. Na to je ve poetkom ovoga vijeka upozorio R. Hurd

(1903). Gradsko tlo je dobro ija vrijednost zavisi od njegove koris
nosti. Budui da vrijednost zemljita zavisi od ekonomske rente, a
renta od lokalizacije, lokalizacija od prikladnosti, a prikladnost od bli
zine, moemo iskljuiti posredne lanove rasuivanja i ustvrditi da
vrijednost zemljita zavisi od blizine. (Hurd) Geografija zemljine vri36

jednosti zavisi dakle od pristupanosti, to jest od blizine sreditu grada

i glavnim osovinama koje k njemu vode. No, obino na vrijednost
zemljita djeluju tri faktora: drutvena sredina (drutvena klasa, usta
nove, elitni dijelovi grada); fizika sredina (mirni kraj, dobro odravan,
zdrav, lijep); i pristupanost sreditu. Razumije se takoer, da je pri
stupanost nekom mjestu (sreditu ili radnom mjestu) uvjetovana raz
vitkom saobraajne mree, njenom brzinom i cijenom. Faktorska ana
liza (R. D. Murdie za Toronto, 1968, F. L. Sweetser za Boston i Helsin
ki, J. Abu-Lughod 1968. za Kairo, P. Rees 1968. za Chicago, Berry i
Tennat 1965. za periferiju Chicaga) pokazala je da klasini modeli (kon
centrini, sektorski i polinuklearni) vae samo za odreene faktore:
organizacija prostora prema koncentrinim krugovima odgovara
pokretljivosti dobnih uzrasta u gradu;
sektorski raspored proizlazi iz socio-ekonomskog statusa i raz
liitih prihoda;
postojanje viestrukih centara odgovora etnikim i religijskim
sektorima (protestanti, katolici, idovi). 8
Klasine se teorije, prema tome, ne iskljuuju ve se nadopunjuju.
Ope iskustvo rasporeivanju puanstva u amerikim gradovima mo
e se ovako saeti: U granicama tehnologije i resursa kojima raspola
u, ljudi nastoje to vie smanjiti mogunosti za sukobe, klasne, gene
racijske, rasne, religijske, nacionalne prirode (ivei daleko od onih
koji su razliiti). (Berry i Horton, 1970). Dok je u fazi nagle ekspanzi
je liberalnog kapitalizma, a time i gradova, ekonomski faktor, odnosno
zemljina renta igrao odluujuu ulogu u pogledu rasporeda puanstva,

razvitkom drutva blagostanja, razvijenog ivotnog standarda i dru

tvenih javnih usluga, ne-ekonomski faktori igraju sve veu ulogu. I
same se firme rukovode razlozima u lokaciji koji nisu oito ekonomske
prirode, ve u sebi sadre odreeni komfor za namjetenike (Claval, 1971,
Mercier, 1966). Tenja za stabilnou u poslu je vea od elje za profi
tom. Nastoji se maksimalizirati funkcija korisnosti, a ne funkcija profi
ta. Plae nisu vie najvei dio uloenog kapitala u proizvodnju, pa tako
ni eksploatacija ljudske radne snage nije bitni cilj. Vie se vodi rauna
standardu i ukusu radnika i namjetenika. Tome, naravno, pridonosi
i suvremena municipalna politika, koja istie sve vie kvalitet ivota
i dobrobit graana.
8 Dobar i saet prikaz raznih teorija prostornoj rasporeenosti stanovnika
vidi kod Antoine S. Bailly, L'organisation urbaine, thories et modles (Urbana
organizacija, teorije i modeli), Centre de recherche d'urbanisme, Paris, 1978.

37

3. INDUSTRIJALIZACIJA I URBANIZACIJA:
STALNA KRIZA RASTA GRADA
Industrijalizacija znai pucanje vanjskih i unutarnjih granica grada,
onih makroprostornih koje su jo kod autora 19. vijeka stvarale priin
da postoji neka ravnotea izmeu urbane koncentracije i hinterlanda,
kao i onih intra-urbanih koje su kod veine istraivaa, od Burgessesa
dalje, stvorile utisak da postoji neka vrsta pravilnost u funkcionalnom
i socijalnom zoniranju grada. Lei u prirodi duha kapitalizma da ne
potuje nijednu postavljenu granicu, da mu nijedna granica nije sveta
(Marx), pa je demon toga duha pokazao upravo na gradu i njegovom
oblikovanju da e na svakoj svjesno i racionalno postavljenoj granici
pokazati snagu iracionalnih i stihijskih sila, to se rugaju i najboljim
urbanim zamislima pretvarajui bogatake etvrti u siromake, ljepotu
u ruglo, red i istou u slum i smetlite tvarnog i ljudskog otpada. Iako
je upravo razvoj industrije i tehnologjie nametao daljnju podjelu rada,
sve veu diferencijaciju drutvenih uloga, sve veu kontrolu i potrebu
njihove koordinacije, iako su materijalne sile i njihova prostorna uloga
vie no ikada nametala ovjeku veu raoionalnost i disciplinu u njihovu
koritenju, sam grad kao mjesto, gdje se sve to usredotoilo i sukoblja
valo, nikad nije uspio nai za sve te sile trajnije rjeenje, rjeenje koje
bi potovalo prostorno oblikovanje po njegovim vlastitim potrebama.
Usprkos naglog napretka u znanosti, njenoj primjeni, kao i u planiranju
proizvodnje i potronje, sam grad, kao najvidnije mjesto proizvodnje
i kao najskuplje potrono dobro, preputen je kaosu i stihiji, kojima
ljudski um nije uspio ovladati, pa je od te svoje nemoi i stvorio pose
bnu urbanu filozofiju u obliku intervencionistikog urban'zma, to jest
nunih korektura urbanih procesa to se odvijaju izvan njegove moi
zahvatanja samog procesa urbanizacije u njegovoj vremenskoj i povije
snoj dimenziji. Nitko se nije usudio zaustaviti vrijeme, a vrijeme je ov
dje znailo kao i drugdje novac ili rentu.
Industrijalizacija je imala za posljedicu rast grada, u smislu apsolu
tnog porasta gradskog stanovnitva, i urbanizaciju, u smislu relativnog
porasta gradskog stanovnitva u odnosu na itavo puanstvo jedne ze
mlje u datom periodu. Potonje je pretpostavljalo prijelaz ruralnog sta
novnitva u gradove i sposobnost poljoprivrede da prehrani poveani
broj stanovnika grada. Industrija je neposredno izvlaila radnu snagu
iz poljoprivrede, a time nametnula ovoj da usavri poljoprivrednu pro
izvodnju, do ega doista i dolazi u toku 18. vijeka, pa se u Engleskoj
kao prekretnica u nagloj industrijalizaciji i urbanizaciji uzima godina
38

3. INDUSTRIJALIZACIJA I URBANIZACIJA:
STALNA KRIZA RASTA GRADA
Industrijalizacija znai pucanje vanjskih i unutarnjih granica grada,
onih makroprostornih koje su jo kod autora 19. vijeka stvarale priin
da postoji neka ravnotea izmeu urbane koncentracije i hinterlanda,
kao i onih intra-urbanih koje su kod veine istraivaa, od Burgessesa
dalje, stvorile utisak da postoji neka vrsta pravilnost u funkcionalnom
i socijalnom zoniranju grada. Lei u prirodi duha kapitalizma da ne
potuje nijednu postavljenu granicu, da mu nijedna granica nije sveta
(Marx), pa je demon toga duha pokazao upravo na gradu i njegovom

oblikovanju da e na svakoj svjesno i racionalno postavljenoj granici

pokazati snagu iracionalnih i stihijskih sila, to se rugaju i najboljim
urbanim zamislima pretvarajui bogatake etvrti u siromake, ljepotu
u ruglo, red i istou u slum i smetlite tvarnog i ljudskog otpada. Iako
je upravo razvoj industrije i tehnologjie nametao daljnju podjelu rada,
sve veu diferencijaciju drutvenih uloga, sve veu kontrolu i potrebu
njihove koordinacije, iako su materijalne sile i njihova prostorna uloga
vie no ikada nametala ovjeku veu raoionalnost i disciplinu u njihovu
koritenju, sam grad kao mjesto, gdje se sve to usredotoilo i sukoblja
valo, nikad nije uspio nai za sve te sile trajnije rjeenje, rjeenje koje
bi potovalo prostorno oblikovanje po njegovim vlastitim potrebama.
Usprkos naglog napretka u znanosti, njenoj primjeni, kao i u planiranju
proizvodnje i potronje, sam grad, kao najvidnije mjesto proizvodnje
i kao najskuplje potrono dobro, preputen je kaosu i stihiji, kojima
ljudski um nije uspio ovladati, pa je od te svoje nemoi i stvorio pose
bnu urbanu filozofiju u obliku intervencionistikog urban'zma, to jest
nunih korektura urbanih procesa to se odvijaju izvan njegove moi
zahvatanja samog procesa urbanizacije u njegovoj vremenskoj i povije
snoj dimenziji. Nitko se nije usudio zaustaviti vrijeme, a vrijeme je ov
dje znailo kao i drugdje novac ili rentu.
Industrijalizacija je imala za posljedicu rast grada, u smislu apsolu
tnog porasta gradskog stanovnitva, i urbanizaciju, u smislu relativnog
porasta gradskog stanovnitva u odnosu na itavo puanstvo jedne ze
mlje u datom periodu. Potonje je pretpostavljalo prijelaz ruralnog sta
novnitva u gradove i sposobnost poljoprivrede da prehrani poveani
broj stanovnika grada. Industrija je neposredno izvlaila radnu snagu
iz poljoprivrede, a time nametnula ovoj da usavri poljoprivrednu pro
izvodnju, do ega doista i dolazi u toku 18. vijeka, pa se u Engleskoj
kao prekretnica u nagloj industrijalizaciji i urbanizaciji uzima godina
38

1760. No, da bi se to postiglo bilo je potrebno zahvatiti u drutvene od

nose, i posjed na selu, izvri ga odreenoj eksproprijaciji i proletarizaciji. U Engleskoj je to vladajua klasa radila pomou sistematskih po
pisa zemljita i ukidanjem zajednikih panjaka.

Industrijalizacija je nesumnjivo glavni uzrok rasta gradova, i to ka

ko u ekonomskom (koncentracija kapitala) tako i tehnolokom pogledu
(koncentracija tvornica, trite radne snage, razvitak prometnih sredsta
va i drutvenih usluga). U Engleskoj, klasinoj zemlji kapitalizma, mo
e se promatrati kako rast gradova ili urbanizacija raste paralelno s
industrijalizacijom. Naime,

paralelno tee postotak

puanstva zaposle

nog u industriji i itavo puanstvo grada. Ali se taj odnos u toku vre
mena mijenja tako, da postotak puanstva zaposlenog u industriji opa
da sve vie u odnosu na itavo puanstvo, ali i u odnosu na nacionalni
dohodak koji i dalje raste. Razlog je poznat: dolazi do razvitka tercijalnih djelatnosti

(administrativnih,

trgovakih,

zdravstvenih,
10

itd.), to e dati obiljeje modernome gradu.

kolskih,

Kad je grad dosegao

razmjere megalopolisa (New York, London, itd.) moemo promatrati

suprotnu tendenciju: opadanja apsolutnog broja stanovnika. Razlog je
selenje najbogatijih slojeva u suburbije, ali i bijeg kapitala u jeftinije
lokalitete
Na koji nain industrijalizacija utjee na rast gradova? Pokuat e
mo izloiti neke tipine pojave, koje upuuju na svu proturjenost ovih
procesa:
a) Industrijalizacija u svom prvom obliku takozvane manufakturne
proizvodnje smjetava se prije na selo nego u grad. Na selu nalazi radnu
9 Barrington Moore kae da se ova tendencija vidi u Engleskoj ve od 16.
vijeka. U nekim su krajevima popisi zemljita oduzeli seljacima i do 70 posto
zemlje, a ve 1765. g. samo su tri obitelji na deset jo posjedovale zemlju. Osta
tak seoskog stanovnitva bio je sastavljen od nadniara, tkalaca, malih zanatlija i
trgovaca. Doskora je sedamdeset posto seljaka posjedovalo samo petinu zemlje,
dok je ostalo otilo krupnim posjednicima, koji su poljoprivrednu eksploataciju
prilagoavali potrebama trita. Manufaktura, koja se najprije poela iriti na
selu, nije bila u stanju da zaposli svu seosku sirotinju, pa je ona poela plaviti
gradove, a drava ju je izdravala redovitom ili povremenom novanom pomoi.
Postaje jasno, kae Barrington Moore, da kad nestaju zajedniki panjaci, a po
inje se potvrivati novi ekonomski sistem na selu, i stara seljaka zajednica ko
nano uzmie i poinje se raspadati. (Social Origins of Dictatorship and Demo
cracy. Lord and Peasants in the Making of the Modern World. Boston, Beacon
Press, 1966, str. 33).
10
U mnogim gradovima Azije i Latinske Amerike govori se hiper-urbanizaciji, jer broj stanovnika grada ne stoji ni u kakvom odnosu prema industrijaliza
ciji ili ekonomskoj snazi (tercijalizaciji grada), pa ti gradovi podsjeaju na onu
prenapuenost koja je u Evropi bila svojstvena samo prvoj fazi industrijske kon
centracije. Vidi G. Germani, Sociologia della modernizzazione, VIII, Bari, Laterza,
1971.
39

snagu, ali i izvjesnu tehnologiju (tkalake stanove, mlinove, ekie na

vodeni pogon, itd.). Ona se smjetava i blie sirovinskim izvorima i trans
portnim putovima. Proletarizacija sela poinje puniti gradove nezapo
slenima i sirotinjom prije nego tvornicama, tako da prenapuenost
11
gradova prethodi njihovoj industrijalizaciji.
b) Naputanje manufakture i uvoenje tvornikog sistema imalo je
za posljedicu koncentraciju puanstva oko tvornica u blizini grada ili u
samom gradu. Manufaktura s merkantilizmom i osvajanjem novootkrivenih zemalja obogatila je gornje i srednje drutvene slojeve, tako da
je u Londonu 1850. gotovo petina graana bila kuna posluga. Spoj
drutvenog parazitizma i nove industrije dao je neobino brzi ritam
rasta. Evropski su se gradovi razvijali neto kasnije od engleskih. Tako
London ve 1850. ima 2,5 milijuna stanovnika da bi 1881. dosegao 3,9
milijuna, a Be koji u 1846. ima neto preko 400.000 u 1880. dosie preko
700.000 stanovnika. Berlin sa 378.000 u 1849. raste na gotovo jedan mi
lijun u 1875., a Pariz u istom periodu od 1 na 1,9 milijuna. Jo bri porast
zabiljeili su neki tipini industrijski gradovi kao Leeds i Manchester
u Engleskoj. U prvoj polovini 19. vijeka, prije pojave parne eljezni
ce i elektrinog tramvaja, gradovi su izrazito prenapueni radnom sna
gom i sirotinjom. Za urbaniste je sirotinja bila javna opasnost, opisu
je Hobsbawn, njihova je prostorna koncentracija pogodovala potenci
jalno pobunama, pa se stoga administrativnim mjerama nastojalo pro
arati grad novim ulicama i bulevarima, da bi se ivom silom rastje
ralo stanovnike pukih etvrti punih poput ipka, raselilo ih se prema
nekim drugim etvrtima, dodue ne mnogo povoljnijim, ali za koje se
pretpostavljalo da su higijenskije a svakako manje opasne. Tako su mi
slile i eljeznike kompanije protegnuvi duge linije i tranice prema
centru grada, po mogunosti kroz slumove, gdje su cijene nekretnina
bile manje a protesti zanemarljivi... Ukoliko su se siromani stanovni
ci zbijali u starim centralnim etvrtima, koje su naputali bolje stoje
i pojedinci, tamo su gradili kue mali poduzetnici-pekulanti, esto i
specijalizirani radnici ili tvorci bijednih naselja, u obliku veoma gustih
blokova, to su u Njemakoj poznati kao Mietskaserne (najamne ka
sarne). Tako su u Glasgowu tri etvrtine stanova izmeu 1866. i 1874.
izgraeni samo s jednom ili dvije sobe, a i ove su doskora bile prena
puene.12
11
Vidi P. Mantoux, La Rvolution industrielle au 18me sicle, izd. talijansko
La rivoluzione industriale, Roma, Editori reuniti, 1971.
E. J. Hobsbawn, The Age of Capital, 18481875, London, Weidenfeld and
Nicolson, 1975.
12

40

Ovaj period najrjeitije govori dihotomiji bogatstva i siromatva,

u prilog zaotravanja suprotnosti izmeu buroazije, srednje i krupne,
koja se obogauje i pekulacijom u izgradnji kua, s jedne strane, i
proletarijata, koji obitava bijedne kuerine, podrume (u Parizu je od
1850. zabranjeno stanovati po podrumima!), prenatrpane jazbine s dru
ge strane, tako da je jedino utoite sirotinji bila krma, nazvana u
Engleskoj gin-palace, ije potomstvo je kasnije bilo i kavanski teatar
i koncert (caf-conc). To je period koji je Fr. Engels opisao u Poloaju
radnike klase u Engleskoj, period gdje se slika drutvenih suprotnosti
na vidljiv nain oitovala u samom izgledu i sadraju grada: London,
to je trgovina, svjetsko trite, opa razmjena sa svim svojim posljedica
ma. Proizvodna sila koja potlauje najamne radnike, to ive u prlja
vim i mranim prostorijama, negomilani kao robovi prije putovanja u
Novi svijet. Ali tu su i sva udesa industrijske civilizacije, eljezne kon
strukcije, eljeznice, telegrafi, novine, bogatstva, umjetnika boema,
snobovi, ukratko svi znaci jedne moderne civilizacije, sa svim njenim
nedostacima i udesima. Grad sa svim svojim kontrastima istovremeno
je prostor slobode i drutvene represije. U tom gradu vlada drutvena
segregacija,, ali je grad nastoji sakriti. Engels primjeuje za Manche
ster, da je grad izgraen na tako poseban nain, da moemo godinama
u njemu stanovati, izlaziti i ulaziti svakodnevno u njega, a da nikada ne
primijetimo radniku etvrt niti ak da susretnemo radnike ... On pri
mjeuje ono to e svakoga suvremenog posjetioca New Yorka zaprepa
stiti, da Manchester u svojem sreditu posjeduje trgovaku etvrt, koja
je nou potpuno pusta: Jedino patrole policije obilaze svojim prigue
nim laternama uske i mrane ulice. Kao u njujorkom Wall Streetu.
c) Urbanizacija se jo ubrzava u toku 20. vijeka, iako dolazi i do
pojava dezurbanizacije u najnapuenijim gradovima. Sve do konca 19.
vijeka, u najnaseljenijim zemljama, Engleskoj i Holandiji, jo uvijek
samo jedna od pet osoba stanuje u gradu, no ve poetkom 1960. godine
postotak gradskog stanovnitva prelazi 60%. U tom periodu ve preko
30% svjetskog puanstva stanuje u gradovima s vie od 5.000 stanovni
ka. Dok se svjetsko puanstvo od 1800. do 1960. potrostruilo, dotle se
stanovnitvo u gradovima potridesetostruilo! Dok je prosjena stopa
urbanizacije iznosila u 19. vijeku 2,1%, u 20. vijeku ono je 4,5%, i to
ne samo za najrazvijenije zemlje, ve i za Aziju i Afriku, ije stope rasta
gradova nakon 1940. iznose 4,7%. Razumije se, upravo u ovom sluaju
urbanizacija ne ide paralelno s industrijalizacijom, pa dolazi do stvara
nja parazitskih gradova, za razliku od proizvodnih gradova (B. F.
Hoselitz). No, takvih pojava imamo i u Evropi: Rim je u odnosu na Mi
lano primjer urbanizacije bez industrijalizacije.
41

Naroito je porastao broj stanovnika u velikim gradovima, to zna

i da se iri ne samo jedna gradska kultura ili gradski stil ivota, ve
se prije moe govoriti velegradskoj kulturi i stilu ivota. Tako je
postotak stanovnika koji ive u gradovima s vie od 100.000 stanovni
ka porastao u periodu od 1870. do 1950. u Engleskoj od 26% na 38%, u
Sjedinjenim Dravama, s 1 1 % na 30%, Francuskoj od 9% na 17%, Nje
makoj od 5 na 27%. Nagla koncentracija stanovnitva u velikim grado
vima stvorila je niz problema za lokalnu administraciju, i ona je osnov
ni razlog da se planiranje grada s gledita njegove cjeline izgubilo u
kultu spontanosti rasta. Meutim, u najnovije vrijeme, kao to smo ve
spomenuli, dolazi do izvjesne stagnacije ovoga procesa, pa i do izokretanja same tendencije: od koncentracije se ide dekoncentraciji, opa
danju relativne gustoe i broja velegradskog stanovnitva. Tako je sto
pa stanovnika u 324 grada od preko 100.000 stanovnika pala na 23%
od ranijih 30%. Godinje stope rasta nalaze se u padu.13. Rast grada,
izraen u ekonomskim pokazateljima, pokazuje da puanstvo postaje
preteno urbano, kad nacionalni dohodak per capita premai 500 dolara,
a proces rasta se stabilizira ili zaustavlja kad je dosegnuta razina od
2.000 dolara, to jest kad je urbano puanstvo doseglo 75% od itavog
stanovnitva zemlje.14
d) Ono to je konano iskljuilo selo iz industrijske proizvodnje je
napredak u tehnologiji proizvodnje. Prijelaz s drutvene na tehniku
podjelu rada, uvoenje koncem 19. vijeka mehanizacije, tajlorizma, is
kljuenje iz proizvodnje enske, djeje i starake radne snage, tako
er i postepena degradacija zanathjske proizvodnje uvoenjem sve vie
nekvalificiranog ili specijaliziranog radnika. Upravo ova promjena
u nainu upotrebe radne snage dovela je do odlunog prekida sa selom
i njegovom kulturom, umnoila je razliite poslove i zanimanja, pove
ala zahtjeve za selektivnou u pogledu radne snage, ak i one nekva
lificirane (uvoenje profesionalne selekcije), do daljnje racionalizacije
i poveane efikasnosti proizvodnog procesa uope.
Ova selektivnost bila je mogua samo u velikim gradskim aglome
racijama, s proirenim tritem radne snage i tehnoloki razvijenim ob
razovanjem radne snage, ali takoer zahvaljujui i izgradnji itave one
ekonomske i drutvene infrastrukture koja je omoguavala normalnu re
produkciju radne snage i to, dakako, na troak itava drutva. Zahtjevi
13

Vidi E. E. Lampard, Historical Contours of Contemporary Urban Societies:

a Comparative View, u asopiu Journal of Contemporary History, IV, 1969, str.

3. 6.
14

H. Chenera and M. Syrquin, Pattern of Development, 19501970, I I I , sti.

5355.

42

za novom radnom snagom su stalno rasli, a time i stalna migracija rad

ne snage sa sela u grad. Ciklike ekonomske krize zaotravale su dru
tvenu polarizaciju, ali nisu sprijeile opi trend stalnog urbanog rasta.
No, poveana privredna mo drutva, razvitak bankarstva, zemljine
spekulacije, razvitak stanogradnje kao nove drutvene djelatnosti i no
vog izvora obogaivanja, pogodovalo je stvaranju novih drutvenih slo
jeva u gradu, koji se smjetaju izmeu bogate buroazije i proletarijata,
a to su naroito srednji slojevi, koji daju peat ekonomskom i graev
nom izgledu grada od konca prologa vijeka pa sve do polovine ovoga
vijeka, naroito u evropskim zemljama. Prevladava izjednaena viekat
na izgradnja, a komunalna politika nastoji da joj dade onaj tipizirani
i stilski ujednaeni karakter, koji obiljeuje gradove s poetka ovoga
vijeka i izmeu dva rata. Danas ovaj izgled ostavlja utisak prividne har
monije, livade iz koje jo nisu kao peurke poeli nicati neboderski tor
njevi, brazdajui mirnu siluetu grada kao krnji zubi. Pariz i mnogi ev
ropski gradovi su to doivljavali tek ezdesetih godina, i u Francuskoj
je to period kad se nameu grands ensembles pod vladavinom pompidolizma (budui da je predsjednik Pompidou zagovarao ove moderni
stike koncepcije).
Bernardo Secchi upozorava da u ovoj fazi razvitka grada najprogre
sivniji kapitalisti vide mogunost dviju prednosti: a) stvaranje drutve
nog fiksnog kapitala (pored onoga privatnog u maineriji) u gradskoj
infrastrukturi i samoj koncentraciji radne snage, koja poveava kao ta
kva produktivnost rada, i b) prevladavanje dihotomije koja nastaje
uslijed sve vee proizvodnje potronih dobara i stagnirajue kupovne
moi potroaa, koji treba da je upotrijebe, jer grad doputa da se obo
gaivanjem srednjih slojeva (u koje se nastoji vremenom uvesti i
sama radnika klasa) olaka potronju proizvedne robe.15 Nastojanje da
se ojaa potroaka mo srednjih slojeva, a takoer i radnike klase,
vidi se u odgovarajuoj komunalnoj politici financiranja stanogradnje.
Budui da se radi industrijskoj djelatnosti s niskim organskim sasta
vom kapitala, to jest s niim profitima, to poticaji za nju dolaze od po
sebnog tipa kreditiranja.
e) U prvoj fazi urbane ekspanzije stvaraju se jasno segregirane zone
naselja za krupnu buroaziju, srednje slojeve i radniku klasu. U SAD-u
oko naputenih centara ili na periferiji, a u evropskim gradovima uglav
nom na perifernim dijelovima (takozvani crveni pojas oko Pariza, na
15

Bernardo Secchi, Fasi di sviluppo dlia citt capitcdistica e crisi urbana,

(Faze u razvoju kapitalistikog grada i urbana kriza) u knjizi La citt e la crisi

del capitalismo, Laterza, Bari, 1978, str. 6996.

43

primjer). U drugoj se fazi neposrednom intervencijom opina i drava u

investiranju stanogradnje nastoje ove klasne razlike u prostornoj segre
gaciji donekle ublaiti, naroito tamo gdje nakon prvog svjetskog rata
dolaze na vlast socijalisti (u Njemakoj, Austriji, Holandiji izgradnja
radnikih Siedlungen). U weimarskoj Njemakoj drava daje do 75
posto sredstava za izgradnju stanova.16 Sredstva za stanogradnju uzima
drava posebnim porezima na zemljini i graevni posjed. Drava ne
posredno pomae i kooperativne pokrete koji olakavaju potroaima iz
gradnju stanova ili malih kua, naroito u Engleskoj, Njemakoj, skan
dinavskim zemljama. I nakon drugog svjetskog rata u Njemakoj je u
periodu 19491952 40% investicija za stanogradnju ilo iz javnih fon
dova. Kasnije dolazi do smanjenja ove pomoi, pa ona 1971. iznosi samo
7%. Meutim, porastao je stambeni standard tako da se prosjena po
vrina stana od 14,9 etvorna metra popela na 23 etvorna metra. Ovo
podizanje stambenog standarda za iroke slojeve odgovara fazi ekonom
skog prosperiteta u periodu od 1950. do 1970. odnosno politici drave
blagostanja, koja nastoji izbrisati klasne razlike izmeu srednjih i
radnikih slojeva. Najdalje je u tome pogledu otila vedska koja je
i postala uzor za izgradnju novih naselja.
No, ovdje se susreemo s novom proturjenou, koja se oituje u
porastu trokova za reprodukciju radne snage, opom potroakom po
litikom, ali posebno urbanom infrastrukturom, i u nesposobnosti eko
nomskog sistema da zadovolji novim zahtjevima. Radi se tome da sam
graevinski sektor (graevinski blok sastavljen od graevinskih podu
zea te dravnih i komunalnih fondova) dolazi sve vie u krizu i sred
stva kojima raspolae postaju prekratka, pogotovu to kapital poinje
bjeati u sektore gdje je akumulacija vika vrijednosti via. (Niska
akumulacija graevinskog sektora uvjetovana je sporim obrtom kapita
la ili dugoronom amortizacijom.) To dovodi i do krize opih investicija
u nekretnine, a time i do oskudice stanova. (Pojava squattersa u ve
likim gradovima, nasilnog zauzimanja stanova, koji su preskupi da bi
ih netko mogao normalno naseliti.) Analizirajui detaljno mnogostruku
povezanost ove krize, B. Secchi dolazi do zakljuka: Ne izgleda vie
mogue da bi rast grada mogao slijediti stare linije (one karakteristine
za drugu fazu, to jest nakon mehanizacije proizvodnje, op. RS), jer to
ima teke posljedice za trokove reprodukcije radne snage i, odatle, za
nivo plaa i, odatle, za date povijesne uvjete, nivo kapitalistike akumu
lacije i razvoj itavog sistema. Radnika klasa je potpuno svjesna ovoga
16

B. Jansen, Wohnungspolitik,

Kursbuch, 27, 1972.

44

Leitfanden

durch

ein

kalkuliertes

Chaos,

in

problema (jer ga je osjetila na vlastitoj koi i provela odreene teorij

ske analize): to barem izgleda dokazano uslijed eksplozije gradskih
sukoba to ih vidima posljednjih godina u gotovo svim evropskim ze
mljama (Francuska, Italija, Engleska, Holandija). (Op. cit. str. 94).
Problem se ne moe rijeiti unutar postojeeg sistema novim investici
jama u gradsku infrastrukturu i stanogradnju, jer bi to samo povealo
trokove radne snage. Znai da bi trebalo mijenjati sistem? Ali stvar
se ponavlja i onda, ako se napusti kapitalistiki nain proizvodnje, a za
dri zakon vika vrijednosti u proizvodnji, to je u takozvanim socijali
stikim zemljama dovelo do stalne oskudice stanova ili do stanova na
veoma niskoj stambenoj razini. Do kakvih sve posljedica moe dovesti
kriza rasta grada, vidjet emo na primjeru financijskog kraha New
Yorka.
f) Valja uoiti i jedan proces koji ide u suprotnom smjeru od urba
nizacije, naime pojavu dezurbanizacije ili dekoncentracije urbanog
stanovnitva. Radi se tome da velik dio gradskog stanovnitva, zahva
ljujui modernom saobraaju, seli prema periferiji i u suburbana nase
lja. Ovaj proces je uzrokovan poveanjem ivotnog standarda srednjih
i viih drutvenih slojeva. U Sjedinjenim Dravama postotak stanovnika
u suburbanim zonama raste stalno od 1920. godine, tako da je od 17%
u 1920. narastao na oko 30% u 1960. godini. U tom periodu ne samo
da opada migracija seoskog stanovnitva u grad u pravilu kad je
urbanizacija obuhvatila 75 do 80% stanovnitva ve dolazi i do ap
solutnog opadanja gradskog stanovnitva uslijed opadanja fertiliteta u
gradovima. Grad naputa i bogatije stanovnitvo, to je takoer jedan
od uzroka opadanja ekonomske i financijske moi grada.
Ve poetkom ovoga vijeka urbanisti su razmiljali da li bi dekon
centraciju grada valjalo postii preseljenjem u predgraa, suburbije,
kao lijek protiv guve i prenapuenosti. H. G. Wells je predvidio da
e nakon snanih centripetalnih snaga koje su dovele do zgunjavan ja
grada doi do centrifugalnih sila, koje e ga razrijediti i, eventualno,
rastopiti u irem prostoru: Mi s m o . . . u ranoj fazi velikog razvoja
centrifugalnih mogunosti... Jedan grad pjeaka je neminovno ogra
nien na radius od etiri m i l j e . . . grad koji upotrebljava konje moe
porasti do sedam ili o s a m . . . Je li pretjerano oekivati da e korisna
zona za svakodnevni ivot trudbenika vehkog grada u 2000. g o d i n i . . .
imati radius od preko stotinu milja?
Koje e sile djelovati na dobrostojee kuanstvo? Ljubav prema pri
rodi . . . povezana s arima obraivanja... i tenja za privatnim malim
imperijem bit e glavni porivi ovih centrifugalnih sila.
45

Grad e se proiriti sve dok ne zauzme znatna podruja i mnoga obi

ljeja koja su danas svojstvena selu . . . A selo e preuzeti mnoga obilje
ja grada. Stara antiteza e nestati, kao to e nestati i granice izmeu
njih.
Grad i siti bit e, doista, zastarjeli pojmovi kao to su 'potan
ska k o i j a ' . . . Mogli bismo nazvati budue gradove-regije 'urbanim re
gijama'.17
Ameriki gradovi jasno pokazuju djelovanje ovih centrifugalnih sila.
Stopa doseljavanja je naglo pala, a seosko je, odnosno poljoprivredno
stanovnitvo, palo na 5 posto od itavog stanovnitva. U SAD je u 1970.
manje od deset milijuna ljudi ivjelo na farmama. Stoga je rast grado
va uvjetovan prvenstveno njihovom vlastitom reprodukcijom, jer su
procesi urbanizacije uslijed industrijalizacije zavreni. Migracijska kre
tanja, koja su u SAD veoma intenzivna, sad se odvijaju izmeu grada i
okoline regije. Ona su centripetalna i centrifugalna, ali to je grad
vei, to je vee kretanje u centrifugalnom smjeru. (Mc Namara, 1970).
Iako oko 40 milijuna Amerikanaca mijenja svoje domove svake godine,
dakle petina stanovnitva, moemo rei da je ovo kretanje danas vie
disperziono nego koncentracionu. Ako se pita Amerikance gdje vole naj
vie da ive, odgovorit e da je to u suburbijama i malim gradovima,
tamo gdje je ljepa, prirodnija okolina i manja napuenost. Statistika
pokazuje da je u toku dviju decenija, 19501970, prosjena gustoa
stanovnitva u urbaniziranim podrujima pala od 5.408 osoba po kva
dratnoj milji na 3.376, a za centralne gradove opadanje je bilo od 7.786
na 4.463. Centralni gradovi sada sve vie gube na stanovnitvu. Na listi
se pored New Yorka nalaze Baltimore, Boston, Philadelphia, Pittsburgh,
Chicago, Detroit i St. Louis; 15 od 21 grada s puanstvom veim od
pola milijuna izgubilo je na broju stanovnika u dekadi 19601970.
Uzroke ovakvog razvitka vidi B. J. L. Berry u nastajanju jednog
istinskog nacionalnog drutva, razvoju postindustrijske ekonomjie, sve
uoj vezi izmeu drutvene i prostorne mobilnosti, izvanrednim uspje
sima stanogradnje i progresivnom pribliavanju prostora i vremena us
lijed usavrenih komunikacija umjesto starih linih odnosa (face-to-face
interactions). 18
17 H. G. Wells, Anticipations. The Reaction of Mechanical and Scientific Pro
gress on Human Life and Thought. London, Harper and Row, Press, 1902.
18 Brian J. L. Berry, The Human Consequences of Urbanisation, The Mac

Millan Press, London, 1973, str. 49.

46

4.

P R I M J E R E K O N O M S K O G KRAHA J E D N O G
GRADA: N E W Y O R K

Za mnoge je New York najljepi grad na svijetu, velegrad u pravom smi

slu rijei, sa siluetom Manhattana kao simbolom pobjede ovjeka-graditelja nad prostorom i materijom. Grad koji kao stvaralaki in ispunja
ovjeka osjeajem moi i ponosa, ali koji ga svojim dimenzijama uje
dno prerasta i ini siunim, izgubljenim. Grad koji osvaja, ali i prignjeuje. Grad koji simbolizira sile koje je ovjek stavio sebi u slubu,
koje je uspio pokrenuti u kozmikim razmjerama, ali kojima nije ovla
dao. Mo novca takva je sila, ali i ljepota nebodera iz crnoga mramora
nije manja. Meu savreno rezanim kubusima prelijepih nebodera Rockefellerovog centra, ovjek ne zna da li bi se divio njihovom skladu i pre
monoj ljepoti, ili saaljevao djecu koja se u arenoj odjei kliu u ru
pi ili njihovom dnu. Osjeaji podijeljeni izmeu kule babilonske i ljud
skog termitnjaka, izmeu ovjekove veliine i izgubljenosti. Grad koji
oito nije po mjeri ovjeka. No, da li ne postoji i neka druga mjera
koju jo nismo definirali?! Mikrokozmos nas je ve demantirao s naim
antropocentrinim pristupom, kad su u pitanju nuklearne pojave, a da
li nas nee jednoga dana i ovaj na makrokozmos, s naom planetom,
njenim tlom i vodama? Sumnjamo.
No, ovaj najljepi grad na svijetu ujedno je i grad s najizrazitijim
suprotnostima koje je mogla roditi industrijska civilizacija s kapitali
stikim odnosima u proizvodnji. Ne znam da li emo moi jednoga dana
govoriti socijalistikom gradu kao urbanoj paradigmi, ali zasada
New Yorku moemo slobodno govoriti kao sjajnom plodu moderne
civilizacije, s njenim dubokim proturjenostima.
Nigdje tako sam rast grada nije jasno pokazao njegove granice kao
ba u New Yorku. Jo 1775. imao je samo 25.000 stanovnika, da bi se
u periodu od 1800. do 1860, prije rata za nezavisnost, pod utjecajem tr
govake, financijske i industrijske djelatnosti, popeo na preko milijun
stanovnika. Posljedica ovoga rata bila je da je New Orleans mjesto prve
luke u SAD morao prepustiti New Yorku. Nakon toga se pojaava i do
seljava u New York, a radnu snagu guta i novorazvijena tekstilna indu
strija, koja e doskora postati prva u svijetu, kao i izvanredna izdavaka
djelatnost. Prvi svjetski rat nije zakoio rast New Yorka, ve mu je,
naprotiv, veoma pogodovao, jer je glavna pomo Evropi za vrijeme
rata i nakon rata ila preko New Yorka. Ni velika kriza i financijski
krah crnoga petka na Wall Streetu nije sprijeio stalni rast grada,
tako da on od 5,620.000 stanovnika u 1920. prelazi na oko 7 milijuna
tridesetih godina. New York je u tom periodu jo uvijek najvei indu47

strijski grad SAD i pored Londona najvei financijski centar u svijetu.

Drugi svjetski rat imao je suprotan uinak od prvoga na razvoj New
Yorka. Glavne ratne industrije se pomiu na pacifiku obalu, jer New
York ne posjeduje potrebnu preraivaku osnovu za ratnu industriju.
Ako je New York do konca rata, kae Clara Cardia, obiljeen kao grad
industrije, trgovine i novarstva, nakon rata on pokazuje izrazitu ten
denciju slabljenja sekundarnog sektora i razvitka tercijarnog sektora.19
Naroito se razvijaju moda, izdavaka djelatnost, novinstvo i bankar
ske djelatnosti, dok industrijska djelatnost slabi, iako sporo s obzirom
na veliku prethodnu koncetraciju. Manhattan od pedesetih godina dalje
postaje sredite velikih korporacija, dakle trgovakih djelatnosti, ali
takoer i sredite za non-profit organizations* (organizacija koje se
ne bave trgovakim zaraivanjem), koje pruaju raznovrsne usluge dru
tvenim organizacijama i samome drutvu (znanstvene, tehnoloke, osi
guravajue, zdravstvene, itd.) u obliku visoko specijaliziranih djelatno
sti. New York, zajedno s Bostonom, jo je uvijek predstavnik najinten
zivnijeg dijela intelektualnih djelatnosti SAD, i prema nekim anketama
Columbia univerziteta preko 80% najistaknutijih intelektualaca ivi u
tom dijelu Amerike. On ostaje sredite kulturnih djelatnosti i svih vrsta
inovacija.
Zanimljivo je izuavati razvojne faze u rastu New Yorka ali mi emo
se zadrati samo na posij ednoj, kriznoj fazi. New York, kao i veliki in
dustrijski gradovi u Evropi, duguje svoj rast irenju industrijalizacije,
a ova stalnom prilivu radne snage izvana, to podrazumijeva internu
(Crnci i Portorikanci) i eksternu imigraciju (iz evropskih, azijskih i dru
gih zemalja). Crnaki doseljenici naseljavaju se od prvog svjetskog rata
nadalje, ali nailaze odmah na drutvene zapreke, jer su potisnuti od
bijelog rasizma, a nemaju svoje posebne etvrti. Tako dolazi do stva
ranja crnakih geta u New Yorku: Harlema i Bedford Stuyvesanta. No,
priliv crnakih doseljenika, kao i drugih, ne prestaje, te pod stalnim
pritiskom poinju naseljavati i druge etvrti grada, kao to su South
Bronx i druge. Ovim etvrtima odmah opada cijena i brzo se degradi
raju u urbanom pogledu. Prenapuenost, zaputenost, smee, razvaline,
spaljene fasade, naputeni tereni ili radnje sve to ostavlja sliku na
glog propadanja zgrada koje su ranije stajale u urbanom pogledu na
visokoj razini. (Harlem je bio u poetku graen za buroaske slojeve u
New Yorku.) Ovaj kontrast zaputenosti jednog grada s onim koji sjaji
bogastvom i ljepotom, uasnut e evropskog posjetioca koji prviput do19

lanak Clare Cardia, New York: il fallimento di una citt, u knjizi La

citt e la crisi del capitalismo, Laterza, Bari, 1978, posluio nam je kao vodi

u ovome razmatranju krahu New Yorka.

48

lazi u New York. Da bi doivio ovaj kontrast, potrebno je samo da od

Kennedyjevog airporta jednom ide do terminala kroz donji i srednji
dio grada, a drugi put preko Triborough Bridgea pored Harlema. Dok
e prvim putom biti zadivljen veliinom i ljepotom, drugi e ga uas
nuti runoom i propadanjem.
Koji mehanizmi preobrazuju jednu buroasku etvrt u slum u to
ku nekoliko godina, pita se Clara Cardia. Drugim rijeima, kako dolazi
do procesa getizacije? Bilo da se radi Harlemu od 1920. do 1930,
Bedford Stuyvesantu ih South Bronxu ili drugim getima to su nastali
u novije vrijeme, mehanizam je uvijek isti: oblikovanje geta nije nita
sluajno, ve jedan strukturalni elemenat. (Op. cit. 30).
Navode se sljedei razlozi: srednji slojevi koji poinju seliti iz do
tada pristojne etvrti u suburb, pad cijena stanova to prisiljava ne
ke vlasnike da iznajme stan crnakoj obitelji, nakon toga dolazi do
pojaanog naputanja ove etvrti od strane srednjih bijelih slojeva i do
naseljavanja crnakim proletarijatom, niske stanarine ne doputaju
odravanje zgrada, a tome se prikljuuje i vandalizam marginalnog pu
anstva, higijenski uvjeti postaju tako niski da vlasnici esto naputaju
svako naplaivanje i odravanje zgrade, ah ne i vlasnitvo nad njome,
tako da drava ne moe intervenirati i eventualno ruiti zgradu. Kad se
takve zgrade umnoe, itava etvrt doskora poprima izgled sluma. Ra
zumije se da gradske slube (istoa, voda, osvjetljenje) dijele sudbinu
ovih etvrti. Ne moe se rei da lokalne vlasti ne pokuavaju voditi
borbu protiv sluma, pa se osnivaju posebni programi i fondovi u te
svrhe. Meutim, takvi planovi nailaze na otpore samog puanstva, jer
vidi u njima napad na njihovu zajednicu, razbijanje zajednice i uvoenje
standarda koje oni nee moi platiti. Razumije se da svi ti sukobi dobi
vaju izrazito rasno obiljeje. Tome valja dodati da i samo shvaanje
arhitekture u rjeavanju ovoga problema najee nije adekvatno: sis
tematsko graenje nakon rata tornjeva od 15 katova, da bi se smanjili
trokovi, koji su se pokazali sasvim nepodesni za slojeve s niskim priho
dima (odatle izraz no high-rise for low-income). Od 1974. pokualo se
s drugaijom metodom intervencije, tako da se u postojeim etvrtima,
degradiranim ali s ukorjenjenim crnakim puanstvom, nastojalo po
boljati stambene uvjete, a da se ne dira u samu socijalnu strukturu
stanovnika. Upravo komunalna politika intervencije u slumove dovela
je do stvaranja gradskih pokreta za obranu interesa stanovnitva. Ovi
gradski pokreti, kad se radi crnakom stanovnitvu dobivaju od ez
desetih godina veoma otar oblik borbe protiv bijelog rasizma i domi
nacije pojavom paramilitarnih organizacija i gradske gerile Crnih pan4 Grad po mjeri ovjeka

49

tera. Umorstvo crnakog voe Luthera Kinga samo je nadolilo ulje na

vatru. No, vlast je uspjela da se veoma brutalno obrauna s ovim po
kretom i da ga sasvim ugui. On zamire ustvari zajedno sa studentskim
pokretom protiv vijetnamskog rata.
Napori gradske uprave New Yorka da popravi stanje u degradiranim
etvrtima nisu mogli uspjeti, ve i zbog toga to se ekonomska situacija
stalno pogoravala i nezaposlenost rasla (od 6,5% u 1974. narasla je na
1 1 % u 1976. godini, a nakon te godine stanje se nije popravilo, ve prije
pogoralo). Najvei broj nezaposlenih bio je u crnakim getima, a oni
nisu mogli financijski sudjelovati u bilo kakvoj operaciji preseljenja ili
poboljanja standarda vlastitim sredstvima, to su javni programi pred
viali. (Urban Renewal je stoga smatran direktno uperenim prema si
romanim crnakim slojevima, pa je nazvan negro removal!).
Istovremeno dolazi do opadanja ekonomske moi New Yorka i fi
nancijske se potekoe za njegovu administraciju poinju poveavati.
Pomicanje industrijske djelatnosti prema centralnim i zapadnim dije
lovima SAD znailo je opadanje Istone obale. Sedamdesetih godina vi
dimo kako individualni dohodak naglo raste u dravama kao to su
New Mexico, West Virginia, Wyoming, Kentucky, a opada u istonim
dravama New York, Massachusetts i Connecticut. Dok je u periodu od
1970. do 1976. stopa zaposlenosti u itavoj SAD porasla za 10%, dotle
je u New Yorku opala za 1,8%. Iako u dekadi od 1960. do 1970. raste
zaposlenost u New Yorku, karakteristino je da ona opada u industriji
za oko 180.000 mjesta, a raste u tercijarnom sektoru za 387.000 radnih
mjesta (usluge + 178.000, uprava + 155.000, financije i osiguranje
+ 74.000). Industrijski se sektor nalazi u stalnom opadanju, dok ter
cijarni stalno raste, to znai daljnje poveavanje nezaposlenosti nekva
lificirane radne snage i daljnje poveanje drutvene polarizacije rastom
bolje plaenih tercijarnih zanimanja.
Takoer poinje opadati i stanovnitvo. Od 7,895.000 u 1970. stanov
nitva pada na 7,509.000 u 1975, to je gubitak od oko 400.000. Ali je
gubitak u kvaliteti stanovnitva jo vei, jer u tom istom periodu iz
New Yorka odlazi 765.000 bijelaca, a dolazi 279.000 crnog stanovnitva.
Dolazi do nove ekonomske pojave: gubitak u industrijskoj proizvo
dnji nije vie u stanju nadoknaditi proizvodnja u tercijarnom sektoru,
to znai da opada porezna osnova gradske uprave. Tome pridonosi na
roito tendencija velikih korporacija da napuste Manhattan, pa sele u
mjesta gdje su porezi manji, a radna snaga jeftinija. To je, uostalom,
opa pojava, koja pogaa sve velike industrijske gradove. Jedan od raz
loga ovoga bijega velikih firmi i korporacija lei u napretku tehnolo
gije (informatike, telematike) koja doputa veu decentralizaciju i ne
50

trai da sve firme koje ele kontaktirati budu koncentrirane na jedno

me mjestu. Sam pojam centra gubi na svojem nekadanjem znaenju!
To pogaa, dakako, naroito visoko specijalizirane slube u kojima su
veliki centri kao Manhattan imali odluujuu ulogu.
to je, ustvari, dovelo do kraha New Yorka? to znai da je jedan
dan grad skrahirao? Da li uope jedan grad (ili drava) moe krahirati, doi pod steaj?
Evo glavnih razloga koje navodi Clara Cardia:
Prvo, osnovni uzrok je kriza komunalnih financija, a u SAD jedan
grad moe isto tako doi pod steaj kao i bilo kakva privatna firma. Kao
i drugi gradovi glavne prihode Nevv York dobiva iz poreza i dohotka
komunalnih poduzea ili nekretnina. S obzirom na financijske pote
koe opina je sve vie koristila kratkorone kredite, to je jo vie
optereivalo budet. Financijska se je situacija stalno pogoravala od
1960. da bi u 1975. dolo do financijskog sloma.
Drugo, Nevv York ima goleme trokove, u usporedbi s drugim ame
rikim gradovima, s obzirom na koliinu i kvalitet raznih drutvenih us
luga. Najznaajnije usluge su ona davanja, koje se pod nazivom VVelfare, daju kao novana pomo ili minimalna plaa nezaposlenima i
bolesnima. New York ima najrazvijeniji i najskuplji VVelfare u Sje
dinjenim Dravama, a vjerojatno i jedan od najviih u svijetu. To je
razlog zato je obojeno puanstvo (veinom Crnci i Portorikanci) bilo
u stalnom porastu (od 13% u 1950. broj ovih stanovnika popeo se na
38% u 1975. godini). Nevv York je uvijek govorio da on snosi takve tro
kove za itavu SAD, jer je neka vrsta melting pot-a (lonca za asimi
laciju) pridolih imigranata. Kad je zapoela otvorena kriza grada, vie
od jednog milijuna njegovih stanovnika ivjelo je od socijalne pomo
i!
Tree, New York ima sistem kolovanja koji je najbolji i najde
mokratskiji u Sjedinjenim Dravama. Kao to znamo, tamo se za kolo
vanje na univerzitetima plaa, ali je u Nevv Yorku sistem stipendija
toliko razvijen da veoma velik broj studenata, naroito socijalno siro
manih, moe uspjeno studirati. Postoji veoma velik broj raznih pri
vilegija po univerzitetskim kampusima za studente. kolovanje je de
mokratizirano na taj nain to je ukinuta veoma stroga selekcija kod
upisa u kolede, kakva se provodi u drugim mjestima. Reforma od
1970. ukinula je svaki oblik selekcije kod upisa na kolede. Financiranje
brojnih univerziteta i instituta na svim podrujima znanstvenog rada u
velikoj je mjeri osigurala njujorka opina. Rauna se da samo na kol
ski sistem njujorki budet troi oko 2 milijarde dolara.
4*

51

etvrto, uvoenje besplatne lijenike pomoi u dravi New York

naglo je povealo zahtjeve za lijeenjem velikog broja ljudi, pa je op
ina bila prisiljena da izda velike svote za nove bolnice, opremu i me
dicinski personal, to je takoer jako ugrozilo gradski budet. Ovdje
valja napomenuti i sve ostale trokove za urbane usluge, poevi od
prometne mree pa nadalje.
Peto, kao posebna stavka trokova su i same plae gradskih namje
tenika, u prosjeku za 20 do 25% vie od istih kategorija u privatnom
sektoru. Pored toga opinski namjetenici mogu ii u mirovinu ve
nakon 20 godina slube. To je najprije vailo za teke poslove, ali je
poslije protegnuto i na sve ostale. Treba ovdje imati u vidu i ulogu sin
dikata, koji su veoma jaki u SAD, i posebno u Nevv Yorku, a koji su
uspjeli postii sve bolje uvjete zapoljavanja za svoje lanove, odnosno
kategorije radnika i namjetenika koje su branili. New York je oduvi
jek bio jedna od citaella demokratske partije, a ona je vodila rauna
o svojim biraima, meu kojima se nalazilo i oko 400.000 gradskih na
mjetenika, kao i onih milijun koji su ivjeli od javne pomoi.
Kad se imaju u vidu golemi izdaci njujorke uprave, postavlja se
odmah pitanje, kako ona dolazi do potrebnih prihoda? Tu, naravno, i
poinje itav problem koji vodi do krize i financijskog sloma. Porezi
na individualni dohodak, kao i na dohodak raznovrsnih firmi, predstav
ljaju samo 9% gradskog prihoda. Meutim, nedostatak financijskih
sredstava je nametnuo stalno poveanje oporezovanja linih i drutve
nih prihoda, tako da su one postale najvee u itavoj SAD. To je uvje
tovalo bijeg bogataa i kapitala iz Nevv Yorka.
Federalna vlada i drava Nevv York sudjeluju s 50% u prihodima,
dok ostalo otpada na porez na promet i druge vrste prihoda.
Negativnu bilancu je prviput zabiljeio Nevv York 1960., a ta se je
progresivno poveavala do 1974. godine, tako da je negativni saldo iz
nosio oko pola milijarde dolara. Jedna komisija, nakon to je ispitivala
financijsko stanje Nevv Yorka, utvruje: Kad bi se gradom moglo up
ravljati i na najefikasniji mogui nain, ipak bi se nali pred krizom
bilance; osnova gradskih prihoda nije dovoljna za ostvarenje postoje
ih socijalnih programa. U toj situaciji Nevv Yorku ne preostaje drugo
nego ii na zajmove, a ovi sve vie neizbjeno pogoravaju negativnu
bilancu grada. Radi se prvenstveno o privatnim bankarskim zajmovima,
naroito u vezi s raznim investicijama, ali ni dobivanje dravnih zajmo
va ne rjeava problem. U kapitalistikom sistemu to vie jedan grad
nastoji provoditi socijalnu politiku u obliku davanja, pomoi, izgra
dnje korisnih ustanova i slubi, koje ne donose profit, no sve je vie
52

izloen negativnoj bilanci u svojem poslovanju. Zaduiti se ili odrei

se socijalne politike druge alternative nema. U zemljama, gdje se
budet odreuje na osnovu centralizirane raspodjele sredstava potro
nje, u ovom se sluaju jednostavno kae da sredstva nisu dobijena,
Godine 1975. dolo je do otvorene krize u financiranju grada. Nael
nik New Yorka traio je zajam od 400 milijuna dolara od federalne
vlade i dobio samo manji dio, dok su banke odbile dati daljnje kredite.
U petak 30. maja naelnik Beame je objavio da grad nema drugog iz
bora nego da objavi steaj. Na njujorkoj burzi nastala je panika. Cen
tar financijske moi svijeta pod steajem! Dolo je ubrzo do intervenci
je kako bi se ovaj steaj sprijeio, kako od strane samih bankarskih
korporacija tako i drave i federalne vlade. Naravno, ne bez raznih pote
koa i politikih polemika, naroito izmeu republikanaca i demokrata,
pri emu su prvi iskoristili jo uvijek prisutne snane anti-urbane ten
dencije u amerikom drutvu, povezane i s rasizmom, tradicionalnom
mrnjom amerikog malograanina prema obojenom stanovnitvu. Re
publikanski predsjednik, koji je ovu situaciju dobro iskoristio za na
pade na ovu demokratsku tvravu, objavio je 27. novembra da e fede
ralna vlada spasiti New York odobravajui mu zajam od 2,3 milijardi
na kratak rok uz kamate od 7 posto.
to je znaajno u ovom sluaju kraha najljepeg grada na svije
tu?
Prije svega, neto to se odnosi na sve gradove u svijetu pod odre
enim uvjetima: trokovi socijalne politike, odnosno javnih slubi
postali su tako visoki, da je neophodno razmotriti problem odnosa iz
meu gradskih i dravnih financija, to jest problem pravilne raspodje
le financijskih tereta s obzirom na injenicu da gradovi vre posebne
usluge koje su vane za itavo drutvo. To je miljenje s kojim se slau
gotovo svi gradonaelnici u svijetu.
Ono to je karakteristino za kapitalistiko drutvo je poveana po
larizacija izmeu bogatih i siromanih u gradovima i bijeg bogatih, gor
njih, pa i srednjih slojeva iz grada, ime se slabi ekonomski temelj
grada. Meutim, ovdje valja imati u vidu i disfunkcionalnost velikih
gradova. Bernardo Secchi smatra da vehke metropole ulaze u krizu,
jer nisu vie funkcionalne u odnosu na sadanju fazu razvoja kapitali
stikog sistema. Gradske su aglomeracije rasle u nesrazmjeri s funkcio
nalnim pojavama proizvodnog sistema kao to su koncetracija radne
snage, koncentracija trita, itd.; danas su trokovi, zbog niza sloenih
mehanizama, reprodukcije radne snage u metropolama postali tako vi
soki da ih se ne moe svladati od strane proizvodnih snaga, ako se ima
u vidu ouvanje uobiajenih marginalnih profita. (Op. cit. str. 63). A
53

u tom pogledu je New York dostigao najvie trokove, to jest izazvao

bijeg kapitala i bogatih slojeva iz grada, a ostavio mu sirotinju i neza
poslene. Kapital je sam zapoeo da radi iz ekonomske nude na pro
blemu koji urbaniste zanima iz drugih razloga, vie socijalnih i ekolo
kih, naime na decentralizaciji velikih metropola, na dekoncentraciji
stanovnitva u pretjerano urbaniziranim regijama. I to je veoma kori
sna pouka iz ovoga kraha New Yorka.
5. GRAD NOSILAC DRUTVENE INTEGRACIJE
ILI DEZINTEGRACIJE?
Za one koji su razmiljali o razvojnim vidovima drutva grad je bio
najljepi primjer ubrzane evolucije od manje razvijenog prema vie
razvijenom. Trebalo je samo za tu evoluciju pronai neke zakonitosti.
Vladajua teorija meu urbanistima postala je ona funkcionalistiko-evolucionistika, ije temelje su postavili Spencer i Durkheim. Ova
teorija ima dvije komponente, od kojih je jedna biologilstika, i govori
o spontanom razvitku svih vrsta organizama od jednostavnih ka slo

enim strukturama (razvoj od nepovezane homogenosti ka povezanoj

heterogenosti), a druga je socioloka, jer kao pokretnu snagu ove di

ferencijacije uzima podjelu rada i proizvodne snage (tehnologiju i zna
nost). Bioloku komponentu nalazimo izraenu u ikakoj koli, ili, na
primjer, u ovoj izjavi Frederic C. Howea (1905):
Moderni grad predstavlja epohu u naoj civilizaciji. Pomou njega
je stvoreno novo drutvo. ivot je u svim svojim odnosima izmijenjen.
Nova civilizacija je r o e n a . . . Drutvo se razvilo kao organizam slian
ljudskome tijelu, u kojemu je grad glava, srce i sredite ivanog susta
v a . . . On je organizam sposoban za svjesnu i smiljenu akciju, odgo
vornu, pripremljenu i inteligentnu... ime pridonosi oblikovanju odre
enih politikih i drutvenih ideala.
Funkcionalistika shvaanja s naglaskom na organicistikoj strani
razvoja nala su pogodno tlo naroito u Americi, dok su evropski autori
vie pratili socioloki pristup s teitem na podjeli rada i raanju an
tagonistikih odnosa meu drutvenim klasama. U tom pogledu, kao
to znamo, bitno se razlikuje Durkheimovo shvaanje od Marxovog. Dok
za Durkheima podjela rada vodi, uostalom kao i za Marxa, sve veoj
specijalizaciji ljudskih uloga i zbog toga sve veoj zavisnosti jednih
proizvoaa od drugih, pa time, za Durkheima, i jednoj vrsti meha
nike solidarnosti za razliku od stare organske solidarnosti, svoj
stvene klanovima, za Marxa, i pored poveane meuzavisnosti u razvije-

54

nom proizvodnom procesu rastu i sami antagonistiki odnosi meu dru

tvenim klasama. Dok su za Durkheima sukobi razultat izvjesne anomije, i kao takvi marginalna pojava, za Marxa oni imaju centralni znaaj
i uvjet su daljenjeg razvoja, a ne momentalne neprilagoenosti drutve
nog organizma na nove uvjete ivota. Zato veoma esto tamo gdje funkcionalisti vide pojave suradnje i drutvene integracije, marksisti vide
pojave sukoba i drutvene dezintegracije.
No, jedan specifini oblik dezintegracije drutvenog ivota uveli su
openito urbani teoretiari oslanjajui se na teoriju F. Tonniesa o
prelasku ljudskoga drutva od organizacije u obliku zajednice (Gemeinschaft) u organizaciju u obliku drutva (Gesellschaft). Naime,
ovaj prijelaz znaio je rastvaranje tradicionalnih, obiajnih, neformal
nih, personaliziranih, bliskih, meulinih odnosa u zajednici u for
malne i kodificirane, depersonalizirane, distancirane, bezline odnose u
drutvu, za koje je prototip bio moderni grad. Dihotomija zajednica
i grad (ili urbanitet, kako emo nakon Wirtha zvati taj oblik dru
tvenih odnosa) postat e paradigma za analizu drutvenih odnosa u

gradu. Odreenu sintezu Ferdinanda Tonniesa (1887) i Emila Durkheima

(1893) nakon Simmela (1902) i Sumnera (1907), takoer i Maxa Webera
(1920) dao je Louis Wirth u svojem glasovitom lanku Urbanizam kao
nain ivota (1938).20
Za razliku od sela, gdje je puanstvo homogeno, u smislu obavljanja
slinih poslova i srodnih briga, grad je heterogen, jer se ljudi bave
razliitim poslovima i imaju raznovrsne interese. Wirth smatra da bi
se grad mogao definirati kao relativno veliko naselje, gusto i stalno,
sastavljeno od drutveno heterogenih pojedinaca. Ova heterogenost je,
kao to smo vidjeli, posljedica razvijene drutvene podjele rada, kon
centracije velikog broja raznovrsnih zanimanja na istome mjestu. Zato
i bitne karakteristike grada rastu s njegovom veliinom, jer to je vei
grad, i podjela rada je vea, diferencijacija zanimanja takoer, pa tako
i specijalizacija posla, po emu se jedan pojedine razlikuje od drugoga.
Wirth smatra da se na osnovu tri varijable, kao to su a) broj stanovni
ka, b) gustoa puanstva, i c) heterogenost stanovnika i ivota drutvenih
grupa, mogu objasniti bitna obiljeja urbaniteta.

Drutvene uloge su veoma rascjepkane, te pojedinac u zadovoljava

nju svojih potreba zavisi od mnogo razliitih osoba. Ali usprkos ove
funkcionalne zavisnosti, meusobni odnosi su sekundarni, to znai da
postoji izvjesna udaljenost i ravnodunost meu pojedincima u osobnim
20

L. Wirth, Urbanism as a Way of Life, (Urbanizam kao nain ivota), Ame

rican Journal of Sociology, XLIV, 1938, str. 819.
55

dodirima, vie su bezlini i blase. Povrnost, anonimnost i prolazno

obiljeje gradskih drutvenih odnosa ine ujedno razumljivim izvjetaenost i racionalnost to se openito pripisuje stanovnicima grada. I sa
me spoznaje, to ih imamo o drugima, nastoje se zaustaviti na odnosima

56

koristi u odnosu na nas same, u smislu da je uloga to je drugi imaju

u naem ivotu preteno uzeta kao sredstvo da bismo postigli nae
ciljeve. Ovaj utilitaristiki odnos Wirth ne pripisuje toliko duhu samog
kapitalizma koliko prirodi funkcionalistikih odnosa zasnovanih na pro
21

fesionalnoj specijalizaciji. Wirth u svojoj teoriji urbaniteta povezuje

dvije dimenzije: jednu marksistiku koja bezlinost i utilitarnost izvodi
iz robno-novanih odnosa i usluga na razvijenom tritu, i, drugu, iz
funkcionalistike teorije Durkheima, koja u gustoi puanstva vidi os
novni razlog funkcionalne diferencijacije i specijalizacije, i koja se mo
e odravati u ravnotei bez pojave anomije, samo pomou jedne izgra
ene profesionalne etike.
Istina je, da oblici solidarnosti u gradu poinju gubiti osnovu linih
i personaliziranih odnosa u lokalnim stambenim odnosima koje ima
susjedstvo na selu, a poinju se protezati na jednu, tako rei, prostorno
vie neodreenu dimenziju to je stvara profesionalna solidarnost ljudi
koji rade u istoj struci, imaju iste interese u pogledu svojega rada pre
ma ostalom drutvu i koji se moraju podvrgavati zajednikom profesio
nalnom etikom kodeksu. Kada politiari napadaju
tehnokraciju,
onda redovito istiu cehovsku solidarnost profesionalnih krugova.
Nema sumnje da je danas ovaj oblik profesionalne solidarnosti jai od
bilo kakvog oblika prostorno-blizinske odnosno susjedske solidarnosti.
U gradskim najamnim kuerinama esto puta ljudi stanuju na istom
katu, a da nikad ne posjeuju jedni druge i rijetko se dogaa da izmi
jene neku rije, ukoliko to nije u vezi s nekim problemom funkcionira
nja same kue. Meutim, Wirth upozorava da nema gotovo nijedne gru
pacije u gradu koja bi, stekla globalnu lojalnost pojedinca, jer se
pojedinac povezuje s veoma razliitim udruenjima ili grupacijama, od
kojih svako ima samo jednu funkciju u odnosu na pojedini segment
njegove linosti. Tu se oslanja Wirth na socioloka istraivanja u ame
rikim gradovima, koja pokazuju da je prosjeni Amerikanac lan 5
do 6 razliitih udruenja. To nije uvijek sluaj u evropskim gradovima
a pogotovu ne u socijalistikim zemljama, gdje je jako naglaena pri!1

Segmentarni karakter i utilitaristiki akcenat meulinih odnosa u gradu

nalaze svoj institucionalni izraz u bujanju specijaliziranih radova, koje vidimo
u najrazvijenijem obliku u zanimanjima (profesijama): postupci novanog ka
raktera vode do grabeljivih odnosa, koji oteavaju funkcioniranje drutvenog
poretka, ukoliko se ne nalazimo pod kontrolom kodeksa i profesionalne etike.
Poput akcionarskih drutava grad koristi resurse tisue ljudi koji se u njemu
udruuju na bazi interesa. Specijalizacija individua, naroito u radu kao to
je to istaknuo Adam Smith moe proizai samo na temelju proirenog trita,
koje sa svoje strane jaa podjelu rada: ovo proireno trite daje gradu samo
njegov Hinterland.

57

vatizacija pojedinca, njegovo povlaenje u porodini krug, a to je

jedan od razloga zato porodica ne iezava tako brzo kao to je to
zamiljao Marx. Monopolizacija javnog ivota od strane birokracije
u realnom socijalizmu privatizirala je pojedinca, kao to su, pokazala
istraivanja Strumilina u Sovjetskom Savezu (1959) u tolikoj mjeri
da je ona daleko nadmaila privatizaciju i u egoistinome kapitalistikome drutvu.
Pored toga valja uzeti u obzir i da je sam pojam privatizacije po
stao veoma relativan, te da vie nema onakvu negativnu konotaciju
kakvu joj pridaje marksistika filozofija. Naime, sredstva prislukiva
nja i kontrole privatnih komunikacija i privatnog ivota dosegla su ta
kvo tehniko savrenstvo, uz policijsku dozvolu, da je kategorija pri
vatnoga, kao prostor individualne slobode, koju je buroazija toliko
isticala u svom usponu (moja kuica moja slobodica), izgubila
svaki smisao. Ekspanzija dravne i birokratske kontrole nad graani
nom, zahvaljujui suvremenim sredstvima komunikacije i kontrole
komunikacija,
rastvorila je
tradicionalne pojmove javnog i
privatnog ivota, podjednako u zemljama s kapitalistikim i nazovisocijalistikim ureenjem, te je danas jedan od prvih zadataka u dru
tvenoj teoriji i njenoj prostornoj primjeni da se pojmovi javnog
ivota i privatnog ivota rehabilitiraju i da im se da novi smisao
u modernom ivotu.
Drutveni procesi i odnosi, koji se odvijaju u suvremenom urba
nom ivotu, neto su sloeniji od onih kakvima ih je zamislio Wirth,
ali to ne mijenja njihovu opu tendenciju ka iskorjenjenosti i anonim
nosti. Tako Gans upozorava na veoma homogene grupe u velikim grado
vima (kao to su kozmopoliti, to jest studenti, umjetnici, ljudi iz
show-biznisa, intelektualci, zatim neoenjeni, etniki neintegrirani,
marginalni tipovi, i svi oni koji propadaju, to jest s pokretljivou
prema dolje), no njihova homogenost zavisi upravo od njihove mar22
ginalnosti i drutvene neintegriranosti!
Za problem koji nas zanima valja napomenuti da je dihotomno shva
anje grada i sela, s njihovim specifinim kulturama, prije rezultat romantiarsko-nacionali'stikih tendencija da se zaotri pitanje dekadencije
grada i industrijske civilizacije nasuprot tradicionalnoj patrijarhalnoj
kulturi, to dolazi naroito do izraaja kod njemakih autora s vie
antropolokom orijentacijom (Hellpach, Spengler). Za tu je orijentaciju
22

H. J. Gans, Urbanism and Suburbanism as Ways of Life: A Reevaluation .

Definitions. (Urbanizam i suburbanizam kao nain ivota: ponovna ocjena defi

nicije), u asopisu Human Behawoir and Social Processes, III, X X X I I , str.
628642.
58

karakteristino ne samo da nastoji proturjenost grada i sela s njiho

vim specifinim kulturama nainiti neim trajnim i nesvodivim, ve
da konstruira i ljudske tipove koji pripadaju jednoj ili drugoj kulturi.
Moramo se pitati pie Hellpach, da li postoji doista jedna posebna ljud
ska vrsta (jedan tip) koja trai veliki grad, koja ga obitava u sve veem
broju, koja ga praktiki stvara tamo gdje on jo ne postoji, i kad se
jednom stabilizirala nalazi u sebi nuni elemenat za vlastito irenje radi
ouvanja v r s t e . . . Na tim razmiljanjima se zasniva tipologija pojedin
ca i itelja metropola. (Metropolitanski ovjek). Ovakve tipoloke spe
kulacije su oito izraz konzervativne i anti-historijske misli, pa iako
postoji niz empirijskih istraivanja o razlikama u mentalitetu gradskog
i seoskog ovjeka, razlike valja traiti prije svega u samom stilu ivota
i tradiciji, a ne u nekim tipolokim dispozicijama.23
Nasuprot ovim dihotomnim teorijama, koje imaju svoje ideoloke i
kulturno-tipoloke razloge, suvremena teorija je sklonija odnos grada i
sela, urbanog i ruralnog posmatrati kao odreeni kontinuum. Tako, na
primjer, S. Queen i D. Carpenter u izuavanju amerikog grada dolaze do
zakljuka da u Sjedinjenim Dravama postoji neprekidna postupnost
izmeu urbanog i ruralnog a ne neka jednostavna dihotomija ruralno-urbano ,24
Iako je danas bolje govoriti o kontinuumu s obzirom na ekspanziju
urbanizacije, a naroito urbane kulture zahvaljujui razvitku masovnih
medija (radio i televizija), valja imati na umu da teite pada na pol
urbanog a ne ruralnog, te da se postavlja pitanje, to u ovoj invaziji
urbanog preostaje vrijedno da se sauva od ruralnog? To vai pogotovu
za ona razmatranja koja danas nastoje pronai neku sintezu grada i pri
rode. S marksistikog gledita, takoer valja govoriti o izvjesnom continuumu, jer Marx u progresivnom razvitku sve vee razmjene ljud
skih odnosa i sve vee specijalizacije ljudskih potreba vidi bitni
preduvjet obogaenja ljudskih linosti, a ovakav razvitak moe pruiti
samo grad. Meutim, Marx istovremeno isto tako energino trai
da se sauva ljudska zajednica koju urbanizacija razara, i koja stoji u
neposrednoj suprotnosti s urbanitetom. U tom horizontu morat emo
potraiti rjeenje ove dihotomije pretvarajui je u odreeni kontinuum,
23

Tako su Loomis i Beegle (Rural-Social System) primijenili sociometrijska

istraivanja kako bi na osnovu socijalne distancije utvrdili ono to je speci
fino za urbanost i l i ruralnost u ponaanju pojedinca. Luis Siches (1963) je
pronaao 18 razliitih crta kod jednih i drugih. Mi smo u primjeni indeksa so
cijalne ekspanzije utvrdili da je gradska omladina ekspanzivnija od seoske, a
kod seoske oni koji.rade u gradu.
24
S. A. Queen D. B. Carpenter, The American City, Mc Graw Hill, 1953,
str. 28.

59

a da ne zaboravimo o kakvim se polovima radi i kakve kulturne kono

tacije oni u sebi u toku ovoga historijskog razvitka sadre.
Kad se govori o integraciji, valja imati u vidu dva prostora, a ne
jedan jedini: proizvodni prostor (industrijski, tvorniki ili uredski
prostor) i stambeni prostor (u kojem se stanuje, odmara i zabavlja).
Oito je da pitanje drutvene integracije zavisi od prirode proizvodnih
odnosa; klasni i hijerarhijski idu protiv integracije, besklasni i samo
upravni idu u prilog integraciji. (S tom se problematikom suvremena
participativna ili industrijska demokracija mnogo bavi.) Integra
cija u stambenom prostoru, kojim su se urbanisti najvie bavili, za
nemarujui redovito potpuno prvi, zavisi od postojanja ili nepostojanja
drutvene segregacije. Kao nadoknadu za stari pojam zajednice nali
su urbanisti, polazei od Tonniesovih teorija, pojam susjedstva, ali

su tome pojmu dali znaenje, koje daleko premauje ono uobiajeno.

(Na primjer, moe li susjedstvo brojati osam tisua i vie stanov
nika?)
Funkcionalna teorija ima u vidu i jedan drugi oblik drutvene inte
gracije, a to je onaj povezan sa ivotnim funkcijama u gradu, kako
proizvodnim tako i svim ostalim, s obzirom na ekonomsku, trgovaku,
administrativnu, itd. ulogu grada. Naime, sam proces specijalizacije
funkcija ne vai samo za pojedine ljudske uloge, ve i za grad kao cje
linu. I gradovi se specijaliziraju u svojim ulogama unutar drutvene

podjele rada. Prema tome, kad se govori o drutvenoj integraciji va

lja imati u vidu i ove procese u vezi s razvijenom podjelom rada, spe
cijalizacijom u proizvodnji (proizvodni asortiman, tehnika podjela ra
da, profesionalna kvalifikacija), koncentracijom proizvodnje u prosto
ru. Radi se o jednom dinamikom procesu, kae Lampard govorei o
specijalizaciji gradova, koji mijenja prostorni poredak proizvodnje i
potronje. U predindustrijskom drutvu, gdje su faktori relativno malo
specijalizirani, privredne funkcije i organizacije tee jednolinosti, jed
nostavnosti i rasprenosti u velikoj mjeri u skladu s geografskim po
loajem. Male gradske jezgre, to se esto razvijaju u takvom drutvu,
bivstveno su sredita usluga za poljoprivredni nain ivota. One pru
aju usluge u pogledu religijske i politike administracije, obrane, olak
avanja trgovake razmjene. Gradovi su, dakako, esto sredita zanat
stva, ali najvei dio takozvanih primarnih i sekundarnih djelatnosti osta
je u prostoru nediferenciran i povezan s pozadinom, sposobnom da se
sama uzdrava, i u kojoj nuno obitava veina stanovnitva. Specijali
zacija revolucionira prostorni model ekonomske djelatnosti te poste
peno oslabljuje stariju drutvenu strukturu, sve dok je ona neodvojiva
60

FUNKCIONALNO

OGRANIENO KRETANJE STANOVNIKA

GRADU (PARIS)

SUVREMENOM

(Tipian primjer fragmentiranja i segmentiranja suvremenog grada.)

Arterije koje posjeuju stanovnici zapadnih etvrti

Izvor: Alibert, M. : sondiranje 30 osoba koje stanuju u Avenue Victor Hugo, 1950, in:
Paris et l'Agglomration Parisiennes P.U.F., Pariz, 1952

Izvor: Alibert, M. i Antoine, S., 1950. in Paris et l'Agglomration Parisienne, op. cit.

61

od poijoprivredno-seljake baze dotada sauvane (pokraj gradia kao

sredita trgovine. (Str. 330332).25
Koje su prostorne posljedice industrijalizacije na prostorne odnose?

1) Sve vea specijalizacija funkcija uslijed industrijalizacije namee

veliku zavisnost meu diferenciranim dijelovima. Zavisnost je bilo in
direktna (drutvena), jer pojedini elementi (poduzea, komune, itd.) vi
de veu korist u povezanosti, bilo direktna, kad se radi o uklanjanju
funkcionalnih trvenja, sukobljavanja, pa je potrebno planski sprovoditi bolju koordinaciju izmeu pojedinih funkcija (na primjer, gustoa
naselja i gustoa saobraajne mree).
2) Ekoloka zavisnost je bivstveno jedna centripetalna sila (Lampard). Da bi se izbjegla funkcionalna trvenja, proizvodna se djelatnost
nastoji smjestiti to blie izvorima sirovina, energije, komunikacija,
dok se trgovaka djelatnost i dalje zadrava u trgovakim sreditima.
Tako se stvaraju specijalizirana industrijska naselja. Na taj je nain
poremeena stara ravnotea izmeu poljoprivrednog i industrijskog pu
anstva, gradskog i seoskog stanovnitva, pa se pojavljuju regije sa
specijaliziranom djelatnou. Naprijed spomenute teorije o hijerarhij
skoj raspodjeli gradova (von Cristallera, Loscha) ne mogu se vie pri
mijeniti na prostorno smjetavanje takvih naselja. (Izmeu Ruhrske
oblasti u Njemakoj i njene pozadine ne postoji vie nikakva tradicio
nalna ravnotea, a ono to se tamo pokuava spasiti od sela su prven
stveno vrijednosti seoskog pejzaa u izgradnji industrijskih naselja!)
J. A. Hobson govori o funkcionalno-strukturnalnom jedinstvu i inte
grativnoj tendenciji modernog grada kao neposrednim posljedicama
specijalizacije funkcija.
3) Specijalizacija funkcija uvjetuje neminovno i specijalizaciju re
gija: ona potiskuje teritorijalnu podjelu rada izmeu sela i grada, te
diferencira grad od grada. Ustvari, prostorna koncentracija odreenih
specijaliziranih djelatnosti je prosta posljedica nastojanja da se sma
nje trokovi prijevoza, bolje koordinira s komplementarnim djelatnosti
ma, da se bolje upotrijebi tlo. S drutveno-ekolokoga gledita rast
grada je jednostavno racionalna koncentracija na datom mjestu dife
renciranih specijalnosti, ali koje su funkcionalno integrirane. (Lampard).
4) U kulturi koja istie vrijednost konkurencije postoji stalna ten
dencija proizvoaa da se raspruju i koncentriraju prema naelu to
manjega troka. (Lampard). Prostorna koncentracija je uvjetovana
mnogim faktorima ije prednosti za veliku industriju su oite u grado25

62

Op. cit, str. 330332.

vima: bolje organiziran saobraaj, trite nekvalificirane i kvalificirane

radne snage, razne trgovake usluge, znanstvene usluge i slino. Razu
mije se, da meu tim raznovrsnim uslugama postoje i one koje ne za
vise toliko od lokalizacije, jer se posredovanje s njima vri suvremenim
sredstvima telekomunikacija. To ne vai samo za administrativne usta
nove, banke i univerzitete, ve i za neke tipove proizvoda iji je trans
port relativno jednostavan. Distribucija ivotnih namirnica u razvije
nim zemljama postala je u velikoj mjeri nezavisna, to se tie cijena,
od lokaliteta. Iako su trokovi lokalizacije u opadanju, ipak postoji
tendencija da se proizvodnja koncentrira u nekim velikim gradovima,
koji prerastaju sa svojom okolinom u metropolske regije.
5) Razvitak, ne samo nacionalnog ve i svjetskoga trita, uvjetovao
je da se neki veliki gradovi razviju do dominantnih centara svjetske
i nacionalne ekonomije. Isisavanje vika vrijednosti iz nacionalnih i
svjetskih izvora ovdje je doseglo svoju najveu koncentraciju, jer su
ta sredita i najpogodnija za raznovrsne transakcije. Viak vrijednosti
mogue je izvui u svim tokama transakcija bilo u primarnom sektom
ili sekundarnom (preraivaka industrija), bilo u tercijarnom (usluge
i raspodjela), pa i u onome to se moe definirati kao kvarterni (finan
cijske i transakcijske djelatnosti). Unutar ovoga kompleksa transakci
je nije lako razlikovati izmeu proizvodnih i neproizvodnih djelatnosti.
Istodobno dok su metropolske zone rasle u dimenzijama i po vanosti,
povean je i udio vika vrijednosti koji se dobiva transakcijama, iako
drutveno nisu proizvodne i nune. Suvremene metropole izgledaju sto
ga ranjive, jer ako stopa prisvajanja vika vrijednosti u sreditu pre
mauje (ako se eli sauvati razina profita) stopu s kojom je stvoren
drutveni proizvod, tada je neminovan financijski i ekonomski krah.20
Financijska pekulacija nije proizvodna djelatnost i njena razvijenost
vodi do ekonomskog parazitizma, koji mora prije ili kasnije oslabiti
nacionalnu ekonomiju. Ova situacija dovela je do stvaranja multina
cionalnih kompanija, do lokalizacije kapitala tamo gdje su proizvodni
trokovi nii.
Ranjivost suvremenih metropola u nacijama s razvijenim kapita
lizmom, kae Harvey, lei u injenici to je proizvodnja drutveno nu
nih dobara i usluga (proizvodnja upotrebnih dobara) u velikoj mjeri
smjetena u drugim dijelovima svijeta: jedino u preraivakoj industri
ji i pruanju onih usluga koje je Marx smatrao neproduktivnim ali
drutveno nunima suvremene metropole veoma mnogo pridonose
stvaranju bogatstva. Ova ranjivost mogla bi se ublaiti, kad bi efikas26

D. Harvev, Social Justice and the City, London, Edward Arnold, 1973, str. 262.

63,

nost mehanizma cijena u koordiniranju djelatnosti pomou samo-regulirajuegjtrita osigurala, poput neke nevidljive ruke, stalni tok vika
vrijednosti prema metropoli. Meutim, savrena konkurencija takvoga
tipa u zapadnoj ekonomskoj misli je destruktivna sila... (Str. 262).
6) Jedan oblik specijalizacije i meuzavisnosti postoji i unutar sa
mih gradova. Mnogi gradovi zahvaljuju svoj nastanak drugim gradovi
ma: na primjer, grad-spavaonica i industrijski gradovi-sateliti. I obrat
no. Poznato je da veliki suvremeni gradovi, luki ili s razvijenom mre
om komunikacija, vre organizatorski i integrativni utjecaj na eko
nomski i drutveni ivot na teritoriji koja nadilazi njegove administra
tivne granice. itava teritorija to se nalazi pod utjecajem velikog gra
da poinje u funkciji metropole da se specijalizira u proizvodnji koja
je potrebna ili komplementarna velikom gradu. To vai kako za indu
strijske tako i poljoprivredne djelatnosti. Takoer i za kulturne djelat
nosti. Mi smo, dodue, mogli utvrditi da veliki grad stvara oko sebe
jedan prsten kulturnog vakuuma, jer se stanovnici u njegovoj blizini
orijentiraju na njega samoga u zadovoljavanju svojih kulturnih potre
ba, naroito one vie vrste (kazalita, izlobe, itd.).27

6. RACIONALNOST I NERACIONALNOST P O L I T I K E
I N T E R V E N C I J E U PROSTORU
Moderni urbanizam susree se s dezorganiziranim ili kaotinim prosto
rom, pa se i prve smiljene intervencije u tom prostoru postavljaju u
ime graanskog racionalizma i nekog logikog reda u samom prostoru.

Do takvih intervencija dolazi odmah poetkom industrijske epohe, na

kon to je manufaktura poela oslobaati radnu snagu na selu i puniti
gradove besposlenima i sirotinjom, a pekulanti poeli koristiti svaki
kvadratni metar za njenu eksploataciju izdavanjem stanova i podruma.
Ovu intervenciju u prostoru ne valja izjednaiti s planiranjem pro
storne izgradnje, jer ona pretpostavlja, kao to ispravno primjeuje
Y. Barel, kontrolu nad

socio-ekonomskim sistemom. Planiranje ima

uvijek dvostruki cilj: prvo, da osigura funkcioniranje i razvitak jed

nog sistema, i drugo, da proizvede ili reproducira mo nad sistemom

ili u sistemu. A to znai da racionalni, finalistiki, prospektivni ka

rakter urbanog planiranja raa ili pogoduje preraspodjeli, ili pokuaju
27

D. J. Bogue, The Structure of the Metropolitan Community: a Study of Dominance and Subdominance, Ann Arbor, Universitv of Michigan Press, 1949.

64

Shema velikih Hausmannovih radova na ureenju Pariza. (Crni potezi = novi

probijeni bulevari, karirane povrine = nove etvrti, prugaste povrine na
periferiji = veliki parkovi Bois de Boulogne i Bois de vinces desno)

Bulevar St. Germain (1876. g.)

15

preraspodjele, vlasti u gradu ili nad gradom (i jo dalje, pored osta

loga).28
Vlast racionalistiki raspoloene buroazije, poetak industrijske
dobi, nacionalizacija zemljita, koja su ranije pripadala crkvi ili ari
stokraciji, dopustili su da administracija poinje ozbiljno razmiljati o
stvaranju reda u nepreglednom kaosu gradske dungle. U tom cilju
uspostavljena je gradska komisija za planiranje, Plan General des Artistes, za vrijeme Konventa (1792), da zapone efikasnije ureivati grad
ski prostor. Predmet intervencije postaje sam grad kao takav, pa mo
emo rei da je to roenje modernog urbanizma. Odsada se Plan ne
bavi vie poljepavanjem grada kao za vrijeme starog reima, ve
je osnovni cilj raspodjela terena, odreivanje tlocrta grada tlocrt
se prviput javlja kao orue planiranja! , otvaranje i definiranje novih
ulica i trgova u funkciji njihove budue namjene. Dodue, kao to upo
zorava Fortier, radi se vie o upravljanju zemljitem u jednom rasparanom gradu, tako da jo ne postoji koherentno shvaanje grada u cje
lini, ve praktino rjeavanje svih pitanja u vezi sa zemljinom upra
vom.29
S gledita administracije jedan je od osnovnih ciljeva bio da grad
postane pristupaan vlasti, vidljiv, pregledan, poznat po svojim ulica
ma, kuama i stanovnicima. Fortier govori o homogenizaciji prostora,
ali koji i nadalje ostaje vrlo nehomogen i rasparan usprkos znaajnih
zahvata u njegovom oblikovanju. Da bi se moglo intervenirati u prosto
ru i njime raspolagati, potrebno je bilo provesti tri povijesne promjene
u njegovom ureivanju:
Prvo, promjena zakonodavstva kako vie ne bi titilo pravo vlasnika
zemljita kao njihovu svetinju, ve dalo odreena opunomoenja grad
skoj upravi da moe u to pravo zadirati u opem interesu. Tako je stvo
rena gradska administracija, kojoj buroazija daje kontrolu nad pro
storom u dva smjera: prema gore (protiv kraljevske vlasti Crkve) i pre
ma dolje, nad pukom. Razumije se, da ona tu kontrolu nije vrila pro
sto eksproprijacijom, ve regulacijom o koritenju prostora, jer bur
oazija potuje privatno vlasnitvo i ne eli doi u posjed zemlje putem
nacionalizacije, to je esti sluaj u socijalizmu. Ona ne nastoji oduzeti
pravo na posjedovanje prostora, ve samo namee pravila kako ga va
lja koristiti. Kao to uvodi javno pravo, javno mnijenje, javne odgo28

Yves Barel, La ville avant la planification urbaine (Grad prije urbanog pla
niranja), u knjizi Kako zauzeti grad? Anthropos, Pari, 1977, str. 1415.
a
Boris Fortier, Espace et planification urbaine (Prostor i planiranje grada),

u knjizi Kako zauzeti grad.

5 Grad po mjeri ovjeka

65

vornosti, tako nasuprot stroge privatizacije istie potovanje javnog

prostora, koji po pravilu pripada svima i stoga nije niiji.
Drugo, buroazija nastoji osloboditi grad prenapuenosti, bijede,
nehigijene, prostitucije, kriminala, jer istie nove vrednote rada i zdrav
lja kao preduvjeta proizvodnosti ljudskoga rada. To je vrijeme kad
prosjeni ljudski vijek traje samo 24 godine! Razlozi toga nastojanja su
stoga podjednako sanitarni, ekonomski i socijalni. Iz grada se protje
ruju tetne i smradne industrije (one organske kao to je tavljenje ko
e i njena preradba). Poduzimaju se mjere higijenskog ienja etvrti,
legla neistoe i zaraza. Ne samo graani ve se i drava plai zaraza,
poveane srmrtnosti. Bolnice, koje su ranije bile privilegija Crkve i reli
gijskih redova, prelaze u ruke grada da bi ih se prilagodilo higijenskim
uvjetima. Za bolnicu Hotel-Dieu u Parizu, jedan suvremenik, Baillv,
kae da je najopasnija nastamba to postoji u svijetu.! Ureenje ka
nalizacije i sanitarnih ustanova ide zajedno s naporom da se izgrade
javni objekti koji e odgovarati higijenskim normama i zdravijim uvje
tima stanovanja. Veliki dio radnitva seli na periferiju grada. Drava
i gradske uprave unose u prostor jednu vrstu monotone arhitekture,
objekte koje sve do danas moemo lako prepoznati kao nasljee pro
loga vijeka, jer su neobino slini u svojoj monotoniji, bilo da se radi
o bolnicama, kasarnama, kolama ili zatvorima. Takvi objekti izgledali
su veoma racionalni i funkcionalni, i zato pokazali nevjerojatni vitalitet u svojoj reprodukciji sve do naih dana.
Tree, administracija nastoji nainiti grad providnim, transparent-

nim, objektivizirati njegovu strukturu tako da je ona svakome pristu

pana. Stoga je u Parizu Plan Verniquet imao zadatak da oznai sva
ku ulicu i prilagodi je tlocrtu, koji su se crtali u uredima i primjenji
vali u gradu, pa se 19. vijek odvija u znaku stalnog ruenja i izgradnje
grada. Naravno, potujui pri tome pokretljivost zemljine i stambene
rente. Svaka je kua morala dobiti broj, a posebni su anketari morali
statistiki utvrditi broj stanovnika u pojedinim kuama, to nije ilo
bez otpora stanovnika, pa se to vrilo u pratnji straara. Trebalo je
stvoriti tonu evidenciju o raanju i umiranju graana u pojedinim
etvrtima. Trebalo je stoga na neki nain ukloniti staru puku stvar
nost, koja je poivala na anonimnosti u odnosu na vlast i uspostaviti
gradsku stvarnost, to jest evidenciju o broju stanovnika, njihovim za
nimanjima, uvjetima stanovanja i ivota. Djeaci-teklii morali su pre
pustiti raznoenje pote gradskim potarima. Ako se elilo racionalno
bilo to planski poduzeti u gradu, valjalo je prije svega poznavati ga.
A to je pak znailo oduzeti iteljima tog istoga grada njihov monopol
na poznavanje grada, na poznavanje gradskih zakutaka, potrebnih za
66

samoobranu, ali i poznavanje njegovih tajni. (Ova tajnovitost Pariza

nalazimo jo u romanima Suea, Dumasa i Hugoa!) Trebalo je dakle odu
zeti parikome puku monopol na poznavanje mikrostrukture grada. Uz
to je ila i kontrola narodnih obiaja: kontrola sajmova, pokretnih du
ana, raznovrsnih stalnih i provizornih baraka. (Barel tvrdi da ih je bilo
isto toliko koliko i tvrdih graevina.) Trebalo je regulirati kako puke
sveanosti tako i crkvene procesije. ivot masa sada je morao postati
stvar administrativnog nadzora u gradu. Moe se rei da je cilj bio da se
u tom periodu izmeu 1800. i 1820. uspostavi jedno racionalno i slube
no znanje o gradu i njegovoj strukturi, bez ega nema planiranja. (Toliko
i toliko stanova s obzirom na porast stanovnitva, toliko i toliko kreveta
u bolnicama s obzirom na smrtnost, i tako dalje.) Nema sumnje, da je
takvo nastojanje bilo opravdano, ali je ono bilo uvjetovano i potrebom
administracije da vri bolji nadzor nad kretanjem nemirnog i pobuni
sklonog puanstva.
Kad sam sluajui predavanja Pierra Lavedana prviputa uo da je
Haussmann ruio kue i irio bulevare, kojima se danas toliki dive u Pa
rizu, kako bi konjica lake mogla napadati, a na njihove krajeve postavio
lijepe trgove, da bi tamo nacionalna garda mogla logorovati, tada mi se
taj podatak uinio veoma zanimljivim i iznenaujuim. Kasnije sam pri
mijetio da ga se mnogo navodi u literaturi. Zato? Racionalna i funk
cionalna strana, a takoer i estetska, takvih bulevara je toliko jasna u
pogledu kretanja stanovnitva, za organizaciju prijevoza, trgovakih dje
latnosti i slino, te ovjek ne moe pomisliti da je njihov tvorac bio
prvenstveno rukovoen policijskim razlozima. Mi normalno teko do
putamo neku nisku motivaciju u stvaranju predmeta to izazivaju
estetsko zadovoljstvo, pa i urbanisti nisu skloni priznati je, ak i onda
kad dobro znaju da je ona na djelu. O tome se moemo gotovo svako
dnevno osvjedoiti. Jedna vrsta samoobmane.
Grad koji nastaje izravnavajui uske i krivudave ulice, raskravajui zabrtvljene kejove, raiavajui zagaene uliice i kue, koji se
pojavljuje postepeno u novom ruhu ujednaavajui svoj prostor (jed
nako visoke kue sline arhitekture) vie je plod stalne pojedinane
pravne, sanitarne ili policijske intervencije nego nekog cjelovitog pla
niranja. Cilj izgradnje nije vie kua ili palaa ve su to zgrade (batiments) viestruke namjene i upotrebe bilo da se radi o radnikim
spavaonicama, tvornikim halama, bolnikim salama, zatvorskim ga
lerijama, gimnazijama, kasarnama, gdje se po planu moe raspo
rediti sobe u jednoj liniji, slaui jednu do druge u nizu ili seriji
po naelu opetovanih serija (series repetitives), to daje utisak ra
cionalne izgradnje i to e imati veliku budunost. Prostor je ovdje
5*

67

savladan, kae Riboulet, strogo izraunan i dimenzioniran, ali ne pod

uinkom konstruktivnih tehnika (koje se u to vrijeme ine relativno
stabilne), ve prije pod uinkom drutvene podjele: drutvene podjele
prostora kao to postoji i drutvena podjela rada, a ta e biti zasno
vana na istim odrednicama proizvodnje prostora kao i proizvodnja
uope. Izmijenit e se tek ruke preavi od korporativnog umijea, zanatlijskog, o kojemu govori Barel, na intelektualnu specijalizaciju koja
radi za raun vlasti, vlasti kapitala ili drave ili institucije.30
Riboulet opravdano smatra da ova arhitektura odgovara onim nae
lima koje je formulirao J. Bentham u svojem Panoptikumu (1787), kad
kae da je najsavreniji i najpotpuniji oblik novog tipa zgrade onaj
koji moe sluiti u razne svrhe, kao radionica, zatvor, kola, budui da se
unutarnja racionalnost nacrta spaja s besprijekornom tehnikom opeg

i nevidljivog nadzora (!), naime kao sredstvo da se osigura stroga kon

trola djelatnosti i upotrebe vremena, kao nain da se uspostavi kolek
tivna disciplina i kontrola nad izoliranim pojedincima. To se postie,
mogli bismo rei, jedino pomou arhitektonskog rasporeda, strogom
podjelom prostora. Individualna usamljenost i kolektivna ukljuenost
to je ono naelo protestantskog weberijanskog morala koji slui po
veanju proizvodnje, odnosno eksploataciji ljudske radne snage. Ve
je i Marx rekao da je usamljivanje ovjeka jedna proizvodna snaga,
ali da je proizvodna snaga i njegova kolektivna povezanost. Ovdje se
ova kolektivna povezanost, kao to vidimo, ne postie razvitkom dru
tvenosti, neposrednim dodirom meu ljudima radi vidne komunika
cije, kako je to predlagao George Friedmann, ve je ona ovdje shvaena
iskljuivo kao stvar nadzora i osjeaja ovjeka da je stalno izloen
jednom nevidljivom oku (Jedno oko uvijek gleda kome se sakrit
nita ne da onaj isti teoloki i staljinistiki ideal!). Prema tome
raspored ljudi u prostoru slui direktno eksploataciji i hijerarhijskom
nadzoru. Prostor je dobio poznati represivni karakter. Naravno, to je
doba klasinog kapitalizma. Imao sam prilike vidjeti u zgradi Reader
Digesta u New Yorku, kako svaki namjetenik ima svoju sobu namje
tenu stilskim namjetajem i vrijednim slikama evropskih majstora.
Straari na ulazu ne uvaju ljude ve slike! Tempora mutantur, ali mo
tivi ponaanja ostaju isti postii to vei proizvodni uinak! To je
razlog zato je buroazija morala pojednostaviti arhitekturu i racionali
zirati odnose u prostoru meu ljudima i stvarima. Riboulet komentira:
Arhitektura stvorena za iroke mase, morala je na taj nain doputati
i uspostaviti elijsku izolaciju pojedinaca, te omoguiti da pojedinac
30

68

Intervencija u diskusiji u knjizi Kako zauzeti grad, str. 121.

stalno bude pod paskom nadziratelja. Stoga arhitektura mora utvrditi

mjesto za svakoga, organizirati sistem mjesta, seriju to se moe kon
trolirati. Sredinja aleja u tvornici, oiviena s jedne i druge strane
radnim mjestima radnika, djecom pod stalnim pogledom uitelja, bo
lesnike sobe s obje strane hodnika, dugaki koridori to raspodjeluju
sale, dvorita gimnazija i kasarni, kvadriranje radnikih etvrti, sva
ova arhitektonska ekonomija pokazuje uvijek jednu te istu stvar: ma
terijalna i ideoloka sredstva da se uspostavi dvostruki proces: oma
sovljenje i individualizacija. (123). I podsjea na analizu M. Foucaulta
0 reformi kaznenog sistema u to vrijeme u Francuskoj:
Pravi cilj reforme pravosua, pie Foucault, nije u tome da se zasnuje novo pravo kanjavanja na osnovu vie egalitarnih naela, ve
da se uspostavi jedna nova ekonominost vlasti u kanjavanju, da
se osigura njena bolja raspodijeljenost, kako ne bi bila suvie koncen
trirana u nekoliko privilegiranih toaka, a ni suvie raspodjeljena me
u instancijama koje bi sebi proturjeile; potrebno je da bude raspo
djeljena u homogenim krugovima osposobljenih da je vre na svakom
mjestu, na ustaljeni nain i do najfinijeg zrna drutvenog tijela. (Nad
zirati i kazniti)
Pravna reforma mora ukloniti individualnu samovolju, unijeti prin
cip univerzalnosti u suenje i kanjavanje, pa stoga uiniti jasnijim

i preglednijim itav postupak dijeljenja pravde. Sam sistem po svojoj

loginosti i preglednosti mora osigurati glatko funkcioniranje, izbaciti
onu mranost i neproninost to je unose individualna samovolja
i odsutnost ujednaenih kriterija. Sama pravna teorija je traila takvu
preglednost, kako bi se sprijeilo kanjavanje prema sluajevima i dru
tvenim okolnostima.
U tome se ogleda racionalizam buroazije, koji tei univerzalnosti
odreenih naela, izvjesnoj recipronosti uloga, jasnoi i preglednosti
postupaka, kako u pravu tako i u trgovini, planiranju prostora i dru
gdje. Da bi nainila drutveni razvitak pristupanijim ljudskoj akciji
bez obzira da li je voena libidom dominandi ili aurea sacra fames
ona tei razumljivosti i pristupanosti predmeta kojim se bavi. To,
dakako, ne znai da u njenom planiranju akcije nema mnogobrojnih
mranih mjesta i proturjenosti, meu kojima se najee navode,
kad je rije o posjedovanju prostora, one izmeu trine stihije i plan
skog nacrta, upotrebnih vrijednosti i prometnih vrijednosti, rada i ka
pitala, privatnog i javnog ivota, privatnog posjedovanja prostora i jav
ne intervencije u njemu, izmeu privatnog egoizma i idealizma opih
interesa, koji as nastupaju opreznije u ime racionalnosti i funkcio
nalnosti a as vie demagoki u ime socijalizacije, ljudske zajednice i
69

lokalne demokracije, jedno i drugo s gledita kapitala i drave blago

stanja kao to nam rjeito govori Nova urbana politika.
Ipak, ne moemo osporavati neke oite historijske zasluge buroa
zije u odnosu prema gradskom prostoru:
ona je uvela katastarski i administrativni red i preglednost, to
je preduvjet bilo kakvog zahvata u prostor;
ona je evidentirala i registrirala stambene odnose i demografske
procese koji se u njemu odvijaju i time omoguila plansku intervenciju
u njemu;
ona je unijela preglednost radi nadzora, mira graana i sigur
nosti policije;
ona je ozbiljno shvatila sanitarna, higijenska i socijalno-higijenska
pitanja (borba protiv sluma i kriminala) radi osnovnih vrijednosti indu
strijskog drutva rada i zdravlja radne snage.

Ovdje se esto postavlja pitanje: da li je odlunu ulogu u tome odi

grao razvitak proizvodnih snaga ili proizvodnih odnosa, odnosno
da li je bila odluna uloga ekonomije ili uloga drave i politike, od
nosno organizirane drutvene sile? Iako smo skloni da na to pitanje
potraimo odgovor u recipronom djelovanju jednog i drugog faktora,
odnosno baze i superstrukture, ipak nam se ini da je Ribouletov stav
kojim se daje primat proizvodnim odnosima nad proizvodnim snaga
ma toan u ranoj fazi kapitalizma, kad su odnosi kapitalistike proiz
vodnje jo bili nerazvijeni. Oito je da se proizvodni odnosi ne mogu
ograniiti samo na privredu, ve ih valja vidjeti podjednako u proiz
vodnji drutvene strukture, to jest drutvenih odnosa uope kao i u
proizvodnji ideologije, vladavini odreenih ideja, koje osiguravaju raz
vitak materijalne eksploatacije u privredi i prostoru. Znamo da to n j e
ilo bez klasne borbe i drutvene represije koje daju peat 19. vijeku.
Buroazija je stvorila ideju o javnom prostoru i nala instrumen
te pravne prirode da se njime moe upravljati. Ali, ona je u tome uspje
la samo tako to je garantirala privatni prostor, to je u temelj dra
ve ili drutva stavila kao osnovnu stanicu obitelj, pa je ova osnovna
stanica drutva (A. Comte) postala i osnovna stanica prostornog pla
niranja a i itave drutvene stambene politike. Tome je dakako pri
donijela i podjela na radni i stambeni prostor, odvajanja tvornikih ili
proizvodnih od obiteljskih i privatnih mjesta stanovanja i ivota. Tri
se faktora pojavljuju dominantnima u prostornoj politici: drava, ka
pital, obitelj. Zaudo, kad ovjek pogleda to se dogaa u zemljama,
koje se danas pozivaju na socijalizam, nita se nije bitno izmijenilo,
samo to su investicije jo malo vie dole pod kontrolu drave, a obi
telj je jo vie idejno i prostorno privatizirana, izolirana.
70

Zasluga je francuske urbanistike kole (H. Lefebvre, M. Castells,

R. Ledrut, F. Fourquet, B. Archer) da je osvijetlila bolje ulogu vlasti
i administracije, s njenim klasnim proturjenostima. Na taj je nain
jasno oznaila gdje valja traiti granice buroaskome racionalizmu.
Frankfurtovci bi rekli da je taj racionalizam isto instrumentalan
to jest u slubi odreenih drutvenih (klasnih, kapitalistikih, birokratsko-dravnih) interesa, budui da oni koji su zadueni za prostorno
planiranje dobivaju potrebna uputstva i informacije od vlasti. Infor
macija je takoer kodificirana na vrhu: rukovodioci shvaaju infor
macije pomou kategorija koje su razraene od drave, a ne od sveui
linih znanstvenika i istraivaa. To je bitna toka koju valja dalje
razvijati. Pravi teoretiari su monici (ljudi na vlasti). Jer vlast je ona,
a ne univerzitetska teorija, koja je utvrdila velike podjele znanosti iz
meu ekonomije, prava, historije dtd . . . i urbanog istraivanja. (F.
Fourquet).31
Razumije se, da bi to bio mitoloki postupak, ako bismo elili odi
jeliti dravnu vlast ili vlast uope od privrede, a privredu od ekonom
ske teorije, iako potonja esto puta nema mnogo veze s privrednom
praksom koju diktiraju politiki rukovodioci, to i oni sami, kad su
dovoljno cinini, priznaju. Znanstveno urbano istraivanje, ako se is
pusti iz vida rutinsko odreivanje demografskih parametara i budet
skih sredstava za administrativne zahvate u prostor, dolazi redovito
post hoc i lii vie na propovijedi i jeremijade nego na stvarno davanje
uputstava za izgradnju gradova.
Dodue, uloga drave nije uvijek bila ista: prije 1789. ona je u Fran
cuskoj (a slino i u drugim zemljama) bila apsolutistika i intervencio
nistika; izmeu 1789. i 1914. (ili do 1929. to jest do velike krize i
pojave New Deala i kejnezijanstva) ona je bila liberalistika i ne-intervencionistika; nakon drugog svjetskog rata ona ponovo postaje inter
vencionistika (drava blagostanja). Urbane su se teorije prilagoavale ovoj dominantnoj ulozi drave, jer u intervencionistikim fazama
vie polau na globalno planiranje, a u liberalnima na korektivno pla
niranje, na post hoc intervencionizam, dobivaju vie sanitarno-kozmetiko, a manje stvarno planersko obiljeje.
Povijest javne opreme grada (kole, bolnice, zatvori, itd.) dobro po
kazuje zavisnost urbane politike od dravne ili gradske administracije
(u Francuskoj gradovi u to vrijeme ne posjeduju autonomiju u bitnim
pitanjima socijalne politike). Haussmannova komisija je 6 mjeseci dis31

Francois Fourguet, La politique urbaine (Urbana politika), u knjizi Kako

zauzeti grad, str. 235.

71

kutirala sa strunjacima-psihijatrima o mrei azila oko Pariza, kao to

je apsolutna monarhija u toku 17. vijeka programirala ope bolnice
za sirotinju, prosjake, luake i bolesnike. Takve ustanove jednom po
stavljene traju i stotinu godina i daju peat razvoju grada. One su reperne toke koje odreuju fizionomiju grada i iluzorno je smatrati kar
ko e novi programeri imati na raspolaganju neku vrstu slobodnog pro
stora za nove ili revolucionarne ideje. Gradski prostor je optereen rje
enjima koja dugo traju (francuska historiografija dobro razlikuje po
vijesne procese koji dugo traju i ostaju gotovo nevidljivi od onih
procesa koji kratko traju, koji se odvijaju kao dogaaji, kao poli
tiki dogaaji i promjene, a koji veoma esto plitko oru historijske
brazde!). To prostorno optereenje vie je rezultat vrlina i zabluda biv
ih administracija nego racionalnosti i dalekovidnosti urbanih planera.
Moderna povijest urbanizma pokazuje jasno sve oscilacije u kon
cepcijama koje se mijenjaju s politikim reimima, usprkos deklara
tivnih izjava da su planovi voeni nepolitikim i isto funkcionalnim
razlozima. U Francuskoj, gdje su politika i estetika uvijek vodile naj
otvoreniji dijalog, igra s prostorom je naroito pouna. Tako se odmah
nakon prvog svjetskog rata, 1919, pojavljuje zakon o urbanizmu kao
prvi francuski pokuaj da se zahvati grad u njegovoj cjelini, plan koji
je propao zbog jedne povrne koncepcije urbanog, u tradiciji estetizma
i bigijenizma, dok je klasna borba ve jako obiljeavala prostor.
(Archer). U to vrijeme urbanu politiku zaokuplja na prvom mjestu re
produkcija radne snage, dakle izgradnja jeftinih stanova za radniku
klasu. Pod utjecajem ljevice Loucheurov zakon (1928) predvia izgrad
nju 200.000 jeftinih stanova, ali on je uveo klasnu razliku izmeu rad
nikih stanova i stanova za sitne vlasnike, za sitnu buroaziju, kojoj je
olakano da postane vlasnik svojih stanova. U to vrijeme stvara se
Francuska konfederacija srednjih klasa. Kritika i napredak Komu
nistike stranke izazvao je izglasavanje Sarrautovog zakona 1928. (Bo
rimo se protiv komunista tako da od njih nainimo vlasnike.) Ovaj
zakon, po miljenju Archera, ima historijski znaaj radi jednog dru
gog razloga: to je prva fizika i financijska intervencija drave u pro
ces proizvodnje urbanog prostora. Doista, ne radi se vie o tome da se
pomogne financiranje stanovanja, ve da se dosljednom pomoi rijee
svi problemi ureivanja prostora na ljestvici itavog naselja. (Archer)32
Ovaj zakon anticipira naela koja e biti primijenjena od pedesetih go
dina nadalje kao usmjereni urbanizam. Znaajno je da u to vrijeme
32

Bernard Archer, Gestions locales et Projets politques (Lokalna uprava i po

litiki projekti), u knjizi Kako zauzeti grad, str. 276305.

72

Komunistika stranka preuzima sve vie upravu u naseljima parikog

okruga i time odgovornost za opinsku politiku u stvarima stanovanja.
Komunistika stranka i vodi agitaciju s politikim ciljevima pre
uzimanja lokalne vlasti na temelju politike stanovanja. Iako je ova lo
kalna poitika KPF (slino i u Italiji) bila odijeljena od vie centrali
stike strategije na politikom planu, ona je omoguila veliki utjecaj
u lokalnim upravama, i to ne samo kod radnike klase u tipino rad
nikim naseljima, ve i kod sitne buroazije, koja je u KPF vidjela
garanciju za potenije rukovoenje komunalnim poslovima. Da komu
nalna autonomija nije ulazila u opu strategiju Komunistike stranke,
vidjelo se u periodu Narodnog fronta od 1936, jer je politika Narodnog
fronta bila vie usmjerena na poveanu centralizaciju drutvenog uprav
ljanja. Paradoksalno je utvrditi, da tek s dolaskom reakcionarne i
kvislinke Petainove vlade 1940. dolazi do shvaanja i nastojanja da se
dade vea autonomija lokalnim upravama. Ovaj lokalizam Petair
novog reima odgovara politici oslanjanja na selo, kao protutei indu
strijalizacije, to je odgovaralo njemakim okupatorima, a ujedno pa
ternalistikoj ideologiji jaanja obiteljskog autoriteta na selu a drav
nog u gradu. Nije potrebno dodati da se taj paternalizam, po uzoru
na nacistiku ideologiju, uvodio i u poduzea, jer je svaki trajkaki
pokret zabranjen. (Danas je ovaj tip paternalitistikog ponaanja ostao
sauvan u zemljama realnog socijalizma). Ideolog francuskog faizma,
Maurras, izjavio je tada da je decentralizacija vlasti (autoriteta) naj
bolja protutea i najsolidnija obrana vlasti (autoritetu). Postoje oblici
decentralizacije koji direktno slue drutvenom nazatku i jaanju cen
tralizirane drutvene vlasti paternalistikog (birokratskog) tipa! Meu
tim, ovdje valja istaknuti da se za vrijeme pokreta otpora, i odmah
nakon osloboenja, pojavljuje izvjestan komunalizam koji vue svoj
korijen od Parike komune i koji nastoji prodrijeti s idejama decen
tralizacije u ime lijeve misli: ... demokracija se ne moe uspostaviti
u velikim nacionalnim okvirima, i u njemu se zadrati, razvijati, ako
to nije u uvjetima gdje se svakodnevno vri i potvruje u malim okvi
rima, u regionalnim i komunalnim administrativnim podjelama. 33
U francuskoj urbanistikoj teoriji, za razliku od amerike, komu
nalna autonomija nije imala svoju tradiciju a nije niti u tom razdob
lju postala dio socijalistike misli. Jakobinska tradicija centralizirane
drave, povezana s tehnokratskim tendencijama globalistikog pristu
pa, ila je ruku pod ruku s komunistikim shvaanjima, po uzoru na
Sovjetski Savez, o centraliziranoj planskoj privredi. Tako komunalna
" A. Gasser, L'autonomie communale et la reconstruction de l'Europe (Opin

ska autonomija i rekonstrukcija Evrope), Pari, 1946.

73

autonomija ili lokalna demokracija sve do ezdesetih godina, dakle

tek s jaanjem kritike staljinizma i prodiranjem ideja samoupravlja
nja, nije ulazila u urbanistiku lijevu misao. Komunalni sistem, tamo
gdje je on doao pod upravu komunista socijalista, ostaje, kao to is
tie Archer, karika za depolitizaciju svega to se moe pojaviti po
kraj ili protiv aparata drutvene kontrole i nastoji organizirati podru
ja drutvenog ivota prema drugoj logici. Drugim rijeima, komunisti
a i socijalisti, ponaaju se upravo onako kako to tradicionalno prigo
varaju komunisti socijalistima, naime kao lojalni poslovoe kapitalis
tikog sistema! Komunalna autonomija prosto ne ulazi u koncept radi
kalnije transformacije drutva ili u neposrednu strategiju klasne borbe.
Lokalnim ustanovama slui se partija kao mjestom gdje bi se kadrovi
izuavali za rukovoenje javnim poslovima, a i za politiku borbu, pa
se njihovo podruje u najboljem sluaju uzima kao polje kritike drav
ne politike na komunalnom planu ili samo reprezentativne demokracije.
Ustvari, kao to govore brojni primjeri komunistike administracije po
gradovima (Bologna, Ivry), oni slue kao uzorak potene administraci
je, u demokratskom smislu, protiv buroaske ekonomske i politike
korupcije drutva. Sama urbana problematika ostaje, doista, samo u
okvirima pravednije distribucije stanova, dakle odreene potroake
politike, bez nekih novih ideja o reorganizaciji urbanog prostora.
Revendikativni pokreti u gradu ne trpe pretjeranu politizaciju, mis
li Castells, i to u dva smjera: S jedne strane, pretjerana politizacija
pokreta squattersa je olakala njegovu izolaciju, represiju i poraz; s
druge strane, iskljuivo tumaenje revendikativnog pokreta u pojmovi
ma opinske politike, kakva je provoena u Sarcellesu, poboljala je
razinu opreme i ojaala izborne pozicije ljevice, ali je demobilizirala
i dezorganizirala puki pokret. 34
Razumije se, Castells stavlja teite na urbane pokrete kao takve, na
akciju samih graana protiv pretjerane institucionalizacije. Ako uspore
dimo estinu urbanih borbi u New Yorku (Harlem i Crne Pantere), ja
panskih ribara protiv zagaivanja voda, squattersa u Engleskoj, Holandiji, ili Berlinu) urbane borbe u Francuskoj mogu izgledati mnogo
blae, ali Castells na osnovu svojih istraivanja upozorava na masu
svakodnevnih malih borbi, iako se one ne pretvaraju u velike masov
ne pokrete.
U SAD su gradske borbe izraz akumulacije niza momenata: bijede,
pomanjkanja ivotnog prostora, rasne mrnje, besposlice, te i stoga
34

Manuel Castells, Sociologie des luttes urbaines dans la region parisienne

(Sociologija urbanih borbi u parikoj regiji), u knjizi Kako zauzeti grad, str. 353.

74

dobivaju razorno i estoko obiljeje, kao to je to bio sluaj ezdese

tih godina u VVattsu, New Yorku, Detroitu i dalje. Inicijativa za te ne
mire dolazila je kojiput neposredno od vlade s njenim programima
borbe protiv bijede (Kennedv, Johnson), s odreenim zahvatima u
nain ivota po siromanim etvrtima, ali bez participacije samog iteljstva, koje je o tim zahvatima imalo sasvim drugo miljenje. Borei
se protiv programa federalne vlade graani su suzbijali one koji su
eljeli da ih iskoriste za vlastite interese: birokraciju iz socijalne po
moi, vlasnike jazbina, gazde i rasistike sindikate, investitore i spe
kulante. Lijepe su namjere vlade imale svoju runu ekonomsku poza
dinu, a urbanistiki teoretiari morali bi se sjetiti koliko i oni sami
nisu, svjesno ili nesvjesno, sakrivajui se iza lijepih rijei i krasnih
planova, pomagali ekonomsku i politiku pekulaciju vladinih krugova
ili privatnih poduzetnika.
Ne moe se rei da urbani pokreti nuno vode depolitizaciji na i
rem planu i da su osueni na propast. Ima i uspjeha! Zajednika bor
ba velikog broja graanskih udruenja protiv konstrukcije auto-putova
u regiji Bostona 1967. i 1971. prisilila je administraciju da napusti svo
je planove. Slino se dogodilo tih godina i u Torontu. Nali bi se tu i
mnogi drugi primjeri urbanih borbi koje su zavrile uspjehom. No,
istini za volju valja rei da inicijative graana ostaju najee bez po
drke velikih politikih i ekonomskih organizacija (politikih partija
i sindikata) iz prostog razloga to urbana problematika nije postala
dio dalekosenijeg programa reforme ljudske ivotne sredine. Nigdje
tako esto, kao na podruju urbane teorije, ne susreemo jaz izmeu
teorije i prakse, pa urbana praksa u zemljama koje se pozivaju na so
cijalizam, svojom loom imitacijom kapitalistikog tehnicizma i funkcionalizma, i svojim degradiranim socijalnim rjeenjima, najrjeitije
govori o tome.

7. GRAD I PRIRODA
ovjek je u primitivnoj zajednici i na selu ivio u skladu s prirodom,
ivio je od prirode, ali je doputao prirodi da i ona ivi. Gradska je
civilizacija s industrijalizacijom izmijenila odnos ovjeka prema pri
rodi: ona mu je naloila da najprije zavlada njome (Bacon), da se zna
koristiti njenim zakonima, da bi je mogao sebi podvrgnuti i izrabljivati.
Tako ju je poeo razarati i unitavati i njeno pustoenje danas ne zna
za granice.
75

ovjek je ovladao prirodom, ali nije ovladao vlastitom prirodom.

Stoga je njegov odnos prema prirodi uope postao ubilaki samo
ubilaki. Otueni ovjek je neprijatelj prirodi, unitavatelj biljnog i
ivotinjskog carstva radi vlastite neograniene ekspanzije, ali u toj
ekspanziji unitava i pretpostavke vlastite opstojanosti: nagon smrti
nadvladao je nagon ivota. Marxova ideja, jo sasvim romantikog po
rijekla, da komunizam znai pomirenje humanizma i naturalizma da
nas je dobila praktiko-revolucionarni znaaj koji vjerojatno prema
uje njegovu tezu o klasnoj borbi kao pokretau historije. Historija se
poinje pisati drugim rjenikom.
ovjek je oduvijek nastojao da prirodne ljepote smjesti u svoj pro
stor iz estetskih razloga, ali i iz dokoliarskih, u duhu one Voltairove
hajdemo obraivati vlastitu batu! Tako je kao reakcija na sve ru
gobe koju je industrijalizacija ubacila u gradski prostor Howard po
kuao potvrditi ideju grada-bate. No, danas je jasno da se radi, kad
je rije o odnosu grada i prirode, o mnogo krupnijim i radikalnijim
pitanjima ljudske egzistencije. Pitanje odnosa ve odavno nije isto
hortikulturno pitanje, iako emo skinuti eir pred Hamburgom koji
u posljednjih stotinu godina nije posjekao niti jedno od svojih milijun
i dvijestotine stabala u gradu!
Biblija jo veoma optimistiki kae da je Tvorac stavio ovjeka u
batu punu ljepota da bi je obraivao i zatiivao, (Stvaranje, 215),
dok bi suvremeno gradsko dijete moglo rei da je Tvorac stavio ovvjeka u ulicu punu otpadaka i kanti za smee, zato da bi zaklinjao
istou da ga to prije oslobodi smrada i zaraze. ovjek vie ni s gle
dita Biblije nije subjekt koji odluuje o prirodnim ljepotama. On je
nemoni Podanik viih sila koje su se preselile na Zemlju da bi je
zagaivale i razarale.
Ekonomisti su odavno podijelili orua proizvodnje na rad, kapital
i zemlju. Potonju se moe bolje oznaiti kao prirodnim iniocima
(agensima), a meu tima se razlikuje izmeu slobodnih dobara (zem
lja, vjetar, sunce, voda, itd.) i prirodnih dobara, jer prvi su toliko
obilni i na raspolaganju svakome da njihova marginalna vrijednost pa
da na nulu. Rad je jedan prirodni agens, ali on stoji novaca. Prirod
na dobra koja besplatno djeluju (voda na potokom mlinu, vjetar na
vjetrenjai) su korisna, ali nas nita ne stoje, ne ulaze u razmjensku
vrijednost, kao to je ve utvrdio Ricardo. M a r x takoer razlikuje ova
dva vida: Rad nije izvor svega bogatstva. Priroda je prije svega izvor
upotrebne vrijednosti (i upravo od nje, dakako, dolazi do stvaranja
prave vrijednosti), dok je rad samo izraz prirodne sile, radne snage
ovjeka. Kad ovjek, umjesto da djeluje oruem na predmet rada,
76

djeluje samo kao motor jedne maine-orua, voda, vjetar, para mogu
ga zamijeniti i pretvaranje motorne snage u obliku ljudskih miia po
staje sasvim sluajno. (Kritika programa njemake radnike partije
(Gotski program, 1875).
Priroda moe biti prisvojena od ovjeka da bi zamijenila njegov mi
ini rad, to ve i Mane predvia u fazi potpune automatizacije, kad
ovjek staje pokraj maine da bi je nadzirao. Iz te injenice proizale su dalekosene posljedice za odnos ovjeka i prirode. 35 Jedna od
osnovnih je da je ovjek izmijenio svoj temeljni stav prema prirodi:
nainio je istovremeno oruem i predmetom svoje eksploatacije. Nje
gov odnos prema prirodi postao je isto utilitaran i instrumentalan.
S gledita urbanog ivota, priroda se javlja prije svega kao grad
ski pejza, kao oblik koritenja tla u gradskom prostoru, kao kompleks
ekonomskih dobara, kao sredina u kojoj ovjek eli ivjeti. Pojam
gradskog pejzaa pretpostavlja organizirani prostor, dok je priro
dna sredina vie disparatni prostor. 36
Gradski pejza ima svoju atmosferu, svoje nebo, ali i svoje podzem
lje, onaj dio misterija kojima su se obilno sluili u prolom vijeku
Dumas i Hugo da bi pokazali povezanost puka prostorom. No, danas
je pitanje podzemlja postalo bitni dio gradskog ivota u velikim gra
dovima, a negdje se uspostavlja kao preteni dio dnevnog ivota (Montreal, Eddington). Pored transporta, gradsko podzemlje je znaajno
prije svega kao dio ekolokog sistema koji omoguava normalni i
zdravi ivot u gradu.37
ovjek je od pradavnina ivio od prirode i s prirodom znajui da
je ona najvie dobro za njega, iako njena slobodna dobra (zrak, vo
da, itd.) nisu imala nikakvu razmjensku ili novanu vrijednost. Ona
35

U vezi sa ulogom automatizacije u odnosu ovjeka prema prirodi vidi: R.

Supek, Sociologija i socijalizam, zatim: R. Supek, Automatizacija i radnika klasa,
te P. Naville, U susret automatiziranom drutvu, kolska knjiga, Zagreb, 1972.
36
Jean Baptiste Vauquin, La nature et la ville, (Priroda i grad), Presses universitaires de Lyon, Lyon, 1977.
37
Jedan veliki grad, kao to je na primjer Pariz, sadri u svojem podzemlju
istovremeno: Metro, kamenolome, mreu odgodnih kanala, itavu kanalizaciju
(voda, plin, elektricitet, komprimirani zrak, pneumatike, telegraf, telefon), podzem
ne prolaze, privatne prostorije (lokali, bunari, artezki bunari, hidrauline dizalice,
buenja tla), podzemne kanale (koji spajaju pojedine dijelove Seine). Sve se to
kako-tako sreuje, prema potrebama kako one nailaze, esto bez unaprijed odre
enog plana, tako da pojedine povezanosti nisu pravilno predviene a niti budue
potrebe nisu dovoljno odreene. E. Utudjian, L'urbanisme souterrain (Podzemni
urbanizam). Kolekcija Que sais-je?, No. 533).
Kao ekoloka komponenta gradova koji ive od svojih bunara dolazi itav re
im podzemnih voda, koje su danas naroito ugroene uslijed pretjerane upotrebe
deterdenata. Tome valja pridodati i nuklearne radijacije, kad su nuklearne cen
trale postavljene blizu velikih aglomeracija, kao to je sluaj sa Zagrebom.

77

to nemaju niti za kapitalistiku politiku ekonomiju, sve do novijih

vremena, kad koritenje svjeeg zraka (sisaljke zraka po tokijskim uli
cama), svjee vode (prodaja izvor-vode po svim zapadnim gradovima)
postaje upotrebna vrijednost s odreenom cijenom eksploatacije.
U poetku prirodna dobra jednog grada (pejza, zrak, voda, vjetar, kia
itd.) nisu imala nikakvu posebnu vrijednost. Bile su to prirodne bla
godati doista date ovjeku od prirode na upotrebu bez protuvrijedno
sti, osim one koja je danas postala oita: da ih se ne zagauje i ne
ini neupotrebljivima. Meutim, sam faktor ljudskog naseljavanja rui
poetni odnos ovjeka s prirodom. Pojedinac gradi svoju kuu udalje
nu od svakog naselja. Raspolae cjelinom ivotnih elemenata koji su
isti, prirodnim dobrima koja nisu iskvarena (denaturirana), ako to ni
su ve njegovom prisutnou. Pojedinac die odreeni zrak i posjeduje
lini zvuni prostor; on raspolae okolinom u kojoj sebi kuje ivotni
prostor koji mu je svojstven. im se pojavljuje kolektivitet, postoji i
kvarenje svih tih dobara. (Vauquin, str. 28). uvanje prirodne sredine
s prirodnim dobrima staro je kao i ljudska povijest, ali je ljudi nisu
uvijek bili na podjednak nain svjesni.
ovjek i gradovi danas su postali glavni zagaivai prirodnih doba
ra. Pogledajmo donju tabelu koja govori o glavnim izvorima zagai
vanja.
Tabela 1.
GLAVNI ZAGAIVAI I GLAVNI IZVORI ZAGAIVANJA

78

Naravno, osnovno je pitanje da li je za nas uope vano da ivimo

u istom zraku i da pijemo nezagaenu vodu? Nije li ovjek sposoban
da se kao organizam prilagodi na sve oblike zagaivanja, kao to su
to neki autori utvrdili za jednu vrstu paukova u New Yorku? Naa
lost, rezultati medicinskih istraivanja pokazuju da ovjek nije tako
prilagodljiv, ak ni onda kad je ve izgubio osjetila za istou prirode.
Kad je u pitanju zagaivanje zraka, pomilja se najprije na pluni rak
i kronini bronhitis. O tome postoje neki podaci. Evo ih:
Tabela 2.
MORTALITET UZROKOVAN RAKOM PLUA I BRONHITISOM U ENGLESKOJ I
WALESU PO VELIINI NASELJA (nacionalni prosjek = 100)
Veliina grada
Veliki gradovi
Gradovi s vie od 100.000 stanovnika
Gradovi izmeu 100.000 do 50.000
stanovnika
Gradovi s manje od 50.000 stanovnika
Seoske zone

Rak plua

Bronhitis
ene

muki

ene

muki

126
112

121
101

141
107

126
101

93
84
64

88
86
77

90
85
62

86
84
72

Izvor: Lauther P. J., Krebsursachen in der stadtischen Luft, Zentrallblatt fiir

Bakteriologie, etc, Stuttgart, 1959, no. 3/6.

Jedna druga nevolja koja raste proporcionalno s veliinom grada

je buka. Buka koja ne mora liiti na pucanj topa, ali koja djelujui
stalno, besprekidno, s odreenim intenzitetom umara i slabi ivani
sistem.
ovjeku u primitivnim drutvima, pa sve do suvremenog industrij
skog drutva, inilo se da mu prirodna dobra stoje na raspolaganju u
neogranienim koliinama. Danas je poloaj drugaiji, ali jo uvijek ne
postoji neka ekonomska raunica koja bi ula u normalnu primjenu,
kad se radi o potronji prirodnih dobara. Dodue, postoje teorije koje
nastoje utvrditi njihovu vrijednost. Uobiajena teorija potronje raz
likuje izmeu privatnog dobra i javnog dobra: privatno je ono ko
je stoji na raspolaganju samo jednom pojedincu za potronju, dok je
javno ono koje stoji na raspolaganju veem broju. Razlika izmeu pri
vatnog i javnog ne odgovara sasvim definiciji prirodnog dobra. Su
vremena teorija uvodi faktor rijetkosti, tako da potronja jednog do
bra zavisi istovremeno od razine upotrebe i broja pojedinaca. Ovu te
oriju razradili su Buchanan i Yew Kvvang i nazvali je teorijom kluba,
79

Tabela 3.
BAROMETAR BUKE U DECIBELIMA
Glavni uinci
Prag boli
NEPODNOSIVO

Teka opasnost slunog otee

nja kod izlaganja u toku 8 sati
dnevno
Poetak opasnosti za tee ote
enje u toku 8 sati dnevno
Glasna konverzacija na uda
ljenosti od 50 cm
Glasna konverzacija na 1,50 m
Normalna konverzacija na 3 m
Poetak ometanja uspavljivanja

dBa
120
110
100

90
80
70
60
50
40

TIINA
Jedva ujno
Prag ujnosti

20
10
0

Izvori zvuka i tipina mjesta

Avion u polijetanju
Orkestar pop muzike
Pneumatski eki (na 1 metar)
Stan blizu aerodroma
Motor u punom ubrzanju (na 7 m)
Stari metro
Kamion i l i autobus (na 7 m)
Mlin za kavu, mikser (na 60 cm)
Buno raskre
Pneumatski metro
Stan blizu autoputa
Buni ured
Otvoreni prozori u ivoj ulici
Zatvoreni prozori u ivoj ulici
Tiha dnevna soba, tiha spavaa soba
Radio studio
Pustinja

Legenda: Galloway W. J., Clark W. E., Kerrick J. D., Urban Highway Noise
Measurement, Simulation, and Mixed Reaction, Bolt Beranek and Newman Inc.,
Technical Raport, No. 1505, 1968.

jer odreuje optimalni broj potroaa jednog dobra (jednog kluba, to

odgovara broju upisanih) 38 . Ova teorija pokazuje da, kad je izvjesna
razina eksploatacije promaena, kolektivne prednosti u eksploataciji
prirodnog dobra poinju opadati, a istovremeno trokovi eksploatacije
ili ureivanja eksploatacije -stalno rastu. Eksploatacija postaje sve ma
nje rentabilna, ali ostaje neophodna, jer grad ne moe ivjeti bez vode,
ume ili zraka.
Jedno od prirodnih dobara za koje su graani veoma zainteresirani
je sam gradski prostor, a taj sa sve veom gustoom stanovnitva pos
taje sve rjei i skuplji. Ova injenica dovodi do ve poznate pojave
neravnopravne ili neravnomjerne raspodjele zemljita s obzirom na ku
povnu mo pojedinih drutvenih grupacija ili ekonomske djelatnosti.
ovjek ili grupacija, koja posjeduje sredstva za proizvodnju, raspola
u istovremeno i prirodnim dobrima od kojih ona zavise. To vai podJ. M. Buchanan, An Economic Theory of Club, Economica, vol. 32, 1965; Ng
New Kwang, The economic Theory of Clubs: Pareto optimality conditions, Eco
nomica, august, 1973.
38

80

Ukus za antiki geometrizam

nije prijeio drutveno
raslojavanje i gradsku
dunglu... w

Geometrizam ulica izraz je industr.-prosvj. kulture koja e

dominirati modernom epohom

jednako za kapital kao i za neke druge predmete a i trajna dobra, ije

stjecanje doputa da doemo u posjed prirodnih dobara: ako kupim
auto, na taj nain stjeem i pravo da koristim osam kvadratnih meta
ra gradskog prostora, pravo da se kreem po gradu u vrijeme koje mi
se svia stvarajui buku od 70 decibela, da mijenjam tui pejza, da
zagaujem, itd.
Usprkos stvarne zbrke izmeu sredstava za proizvodnju, predme
ta i prirodnih dobara, zahvaljujui izvjesnim ekonometrijskim tehni
kama, moemo utvrditi koeficijente zapremljenosti (prenatrpanosti),
ili, to dolazi na isto, koeficijent denaturacije prirodnih dobara svoj
stven svakome od njih. Ovakvo istraivanje je neophodno za bilo koju
reorganizaciju gradskog prostora koja bi ila u smjeru vee jednakos
ti meu ekonomskim iniocima. (Vauquin. op. cit. str. 85).
Ostavljajui po strani veoma sloenu privrednu raunicu o korite
nju prirodnih dobara u gradskom prostoru, zadovoljimo se konstataci
jom do koje su dovela mnogobrojna istraivanja, naime da je potreba
drutvene^ ili kolektivne kontrole nametnula niz zakonskih mjera kako
pojedinci smiju koristiti prirodna dobra. Sjetimo se samo da je ve
u 13. vijeku postojao u Engleskoj zakon kojim se pod prijetnjom smrt
ne kazne zabranjivalo koritenje ugljena u Londonu! Danas je dolo
vrijeme, kad su liberalistike teorije o otvorenom tritu prirodnih
dobara stvar prolosti. Briga za njihovo sauvanje i odravanje mora
postati doista kolektivna briga. Dakako, sa ciljem da ona ravnopravno
stoje svima na uivanje, a ne samo privilegiranima, koji su prisvojili
pravo na ist zrak, bistru vodu, nezagaenu umu, lijepi krajolik! 39
Ako je ekspanzija grada nezaustavljiva, a on po svojoj prirodi ra
zara prirodna dobra, od kojih zavisi zdravi ivot ovjeka, onda je prob
lem urbanizacije postao jedan od temeljnih problema suvremenog o
vjeanstva uope. Naalost, usprkos mnogobrojnim dobrim analizama
0 uvjetima suvremenog gradskog ivota, jo uvijek ne postoji jedna
urbana teorija koja bi pruala zadovoljavajui odgovor na egzistenci
jalne probleme suvremenog ovjeanstva. Rijetka su oni sretnici koji
su uspjeli izboriti pravo na gradski pejza u skladu s ljudskim potre
bama. S tim u vezi Bertrand de Jouvenel pie: Slobodno je bogatome
da svoj dom usadi u lijepi pejza, da izgradi skladnu batu. to se tie
siromaha, on nema pravo na pejza: i valja primijetiiti da su stvarno
39

Moderno je zakonodavstvo ve donijelo niz zakonskih odredbi u pogledu

korienja tla. Tako se u francuskom Zakonu o korienju tla (1967) kae: Zakon
moe odrediti sve to e tvoriti (zatienu) okolinu kako na planu izgradnje, borbe
protiv zagaivanja, zatite ili osposobljavanja prirodnih prostora, kao i drutvenu
1 kulturnu okolinu, i animaciju kolektivnog ivota.
Grad po mjeri ovjeka

81

danas u pogledu stanovanja gotovo svi siromani. Siromani (i jo

jednom, radi se gotovo o svim ljudima) nemaju slobodu da potrae
pejza, jo manje sredstava da ga izrade po svom ukusu. Ali ne postoji
nikakva velika potekoa da se izgradi pejza istovremeno s izgradnjom
grada: dovoljno je da vodimo rauna o pogledu ovjeka. To je luksuz,
rei e netko. Ono to je neposredno korisno jest da se ovjeku prue
kvadratni metri gdje e smjestiti svoju obitelj. Da je to potreba kraj
nje hitna, tko bi mogao osporavati? Ima naalost toliko ljudi koji lo
e stanuju, da je snabdijevanje stanom najvee dobroinstvo, koje e
njegov korisnik uivati bez obzira na dekor. Ali ovaj stan e trajati,
40
i trajat e deprimirajui utisak jednog alosnog dekora.
Gradski pejza i pravo na grad (Lefebvre) ukljuujui u sebi i pra
vo na prirodu, pravo na prirodna dobra koja su ovjeku neophodna za
zdravi ivot. Utilitaristika kultura je sasvim zaboravila na ove temelj
ne vrednote ljudske egzistencije. ovjek ne ivi danas u gradu otuen
od prirode, on ivi otuen i od grada koji bi bio po mjeri ovjeka,
u skladu s ljudskim potrebama, koji bi doputao da se ljudska linost
harmoniki razvija u skladu s okolinom u kojoj se kree.

DODATAK
Tornjevi tjeskobe pariki La Defense
U parikom Le Mondeu (10. II. 1980) Muriel Ray objavila je lanak
pod naslovom: La Defense: tornjevi tjeskobe, koji prikazuju istra
ivanje nekoliko parikih instituta o nekim vidovima ivota u nebode
rima. Donosimo ovaj lanak kao ilustraciju prethodno reenoga zbog
njegova sintetikoga obiljeja, u neto skraenom obliku:
LE DEFENSE: TORNJEVI TJESKOBE
Poduzetnici su obeali novo umijee Hvota. Rezultat je suprotan:
povorka psihosomatskih neugoda i pojaane potekoe u drutvenim
odnosima
Svakoga jutra etrdeset tisua uredskih namjetenika uri prema
Dfensu. Drugi odlaze u tornjeve na Quai de Bercy. U Lyonu je La Part40

B. de Jouvenel, Arcadie. Essais sur le mieux vivre. Trois notes sur l'habitat

(Arkadije. Eseji o boljem ivotu. Tri zabiljeke o stanovanju). Futuribles, Ed. du

Seuil, Pari, 1970, str. 252.

-Dieu etvrt u koju kuljaju namjetenici iz tercijarnog sektora. I da

ne zaboravimo vedetu: toranj na Montparnasseu, strijelu usaenu u
srce Pariza. Francuska je slijedila, s izvjesnim zakanjenjem, ameri
ki model: dolo je do koncentracije administrativnih namjetenika i
tornjevi paraju nebo.
Smatra se da bi konstrukcija u visinu morala dopustiti da se uini
rentabilnim skupi i rijetki prostor. Ni govora. Pariz nije Manhattan:
U Dfense povrina tla za sve tornjeve predstavlja jedva 6% itave po
vrine. Vie ekstenzivno koritenje prostora dalo bi istu koliinu ure
da s daleko niim zgradama: est do deset katova. Pravo objanjenje
vertikalne arhitekture veoma je jednostavno i neoekivano: dizalo. Za
poduzee koncentracija ureda mora omoguiti komunikaciju izmeu
personala iz raznih odjeljenja. No, nijedan pokretni tepih ne moe, u
sadanjem stanju tehnike, da se takmii u brzini s dizalom. Protu-primjer? Golema zgrada Pentagona, gdje svako odlaenje iz jednog ureda
u drugi izaziva veliki gubitak u vremenu. Time is money.
Presti gigantizma mogao je privui mnoge rukovodioce zabljetene
ovim pravocrtnim piramidama. A namjetenici? Nogama na plastinom
podu, glavom u oblacima, kreui se u dizajniranom dekoru, izgleda
da ovi korisnici tornjeva nemaju osjeaj da su u raju.
Juni 1976. Ljeto s pasjom vruinom. Najednom, klimatizacija se u
tornju Paris Lyon, u kompleksu Bercy-La Rappe, pokvarila. Ubrzo
se temperatura popela na 40 stupnjeva. Iza prozora tope se zastori.
Ambulantna kola odvoze u bolnicu Saint Antoine nekoliko namjete
nika koji su se onesvijestili.
Nakon ovoga incidenta CFDT (Francuska demokratska konfederaci
ja rada) odlui da provede anketu meu namjetenicima tornja: na
predloeni anketni list odgovara 1.760 osoba. Rezultati su deprimira
jui. Polovina anketiranih namjetenika izjavljuje da su im oi nadraene ili da imaju bljeskove; 48% su esto prehlaeni, 25% pate od
sinusa, gotovo 30% od glavobolje i 46% od teine u nogama. Tome se
prikljuuju i psihosomatike smetnje: porast teine, poveano uzima
nje alkohola, duhana, lijekova, smetnje u spavanju, problemi s proba
vom, tjeskobe.
alosni inventar za jednu arhitekturu koja je visoko racionalna i
promiljena do najmanjeg detalja! Jedan nedavni izvjetaj koji je
objavila Nacionalna agencija za poboljanje uvjeta rada (ANACT) do
puta da se uoe faktori koje valja optuiti: psiholoki, tehnoloki, ali
takoer, i naroito, socioloki.
6*

83

TJESKOBA
Tornjevi su svijet izvan svih mjera, potpuno vjetaki. Oni su izvrs
ni katalizator za sve nae difuzne tjeskobe. Kakvo udo da potiu tjes
kobu onih koji moraju u njima raditi? Sindrom Paklenog tornja...
Poduzea nastoje esto puta sprijeiti ovu pojavu u asu kad se insta
liraju u tornju. Tako je U. A. P. organizirao prije nego to se smjestio
u Defanse, jednu vrstu otvorenih vrata za tisuu estotina dobrovo
ljaca. Neke se je zamolilo da pokuaju svijeama zapaliti plastini pod
da bi se uvjerila kako je doista otporan prema vatri. Nakon preselje
nja uspostavili su slubu pomoi. Ova sluba je morala odgovarati na
vie od dvadesetijednu tisuu pitanja to su ih postavili novi stanov
nici.
No, psihologija ne objanjava sve stvari. Neke uprave su sklone to
me da sve uoene simptome pripiu histeriji, uglavnom enskog per
sonala. Meutim, tornjevi doista predstavljaju izvjesna tehnoloka obi
ljeja sposobna da utjeu na zdravlje namjetenika.
Stanovnici tornjeva esto kritiziraju klimatizaciju. U veoma visokim
neboderima doista je neophodno da postoji stalni air condition: vje
tar, sunce stvaraju razliiti pritisak s obzirom na fasadu; zabranjeno
je otvarati prozore, ako ne elite izazvati pravi ciklon! Kod zatvorenih
prozora je neophodna aklimatizacija radi reoiklae zraka, odravanja
stalne topline i zadovoljavajueg stupnja vlage. Da li ona teti zdrav
lju? Nema sumnje, da je neugodno stalno sluati zujanje aklimatizera,
nemogunost da se otvore prozori stvara klaustrofobiju. Meutim, ne
postoji prava patologija zbog klimatizacije, ako dobro funkcionira.
Zrak je sigurno manje zagaen u tornjevima Defense nego u etvrti
Opere oko pet sati popodne! Klimatizacija predstavlja, pored toga, ne
sumnjivu prednost u periodima velikih vruina.
Ali idealno funkcioniranje je rijetko. Zrak je katkada suvie vlaan,
to moe izazvati prehlade i hunjavice ili je, kojiput, suvie suh. Boca
mineralne vode na radnim stolovima je dio svakodnevnog pejzaa u
tornjevima. Ona, naalost, ne sprijeava niti nadraaj dinih putova ni
ti konjunktivitis. Uostalom, klimatizacija je esto izraunata vrlo tijes
no za nutarnje potrebe, pa i najmanja promjena, kao to su nutarnje
pregrade ili zidovi, ini klimatizaciju nedovoljnom; reciklaa zraka loe
funkcionira, a osiromaenje u kisiku izaziva umor i nelagodu.
Kondicioniranje zraka ne predstavlja, dakle, probleme koje se ne
bi moglo rijeiti, pod uvjetom da ono tono radi. To nije, meutim,
sluaj sa slijepim lokalima. to je to slijepi lokal? Mjesto bez da
njega svjetla, bez prirodnog zraenja, bez pogleda na vanjsku okolinu.
84

Nalazimo ga openito u podrumima ili centralnim dijelovima tornja.

Tu se gomilaju dvije vrste problema: umjetno osvjetljenje i odsutnost
dodira s vanjskom okolinom.
Umjetno osvjetljenje ne dovodi samo do vidne nelagode. Odsutnost
prirodnog svjetla utjee na ope fizioloko stanje, jer ono sadri infracrvene i ultravioletne zrake. Prirodna svjetlost posjeduje specifina
svojstva. Ona pogoduju, na primjer, biolokoj djelatnosti koe (po
manjkanje izaziva smanjenje konih pigmenata i time bljedilo). Prirodno
svjetlo poveava takoer otpornost prema zaraznim bolestima i olaka
va sintezu vitamina. Razmjer ovoga problema moemo vidjeti, ako uz
memo da neki namjetenici, koji rade u slijepim lokalima i ruaju u
kantini u podzemlju ne vide danje svjetlo od listopada do veljae, osim
vikendom!
Odsutnost dodira s vanjskim svijetom izaziva druge potekoe. U
Sjedinjenim Dravama, gdje su utvrdili da namjetenici u slijepim lo
kalima izlaze vie puta dnevno da bi vidjeli kakvo je vrijeme, neke
uprave postavile su u uredima televizijske kamere u boji koje dopu
taju da se prate meteoroloke promjene vani. Pria nam ne govori da
li je ovo perverzno pomagalo iz tehnologije smirilo tjeskobu ljudi, to
rade odsjeeni od prirodne okoline . . .

USAMLJENOST
Jedan toranj, podvlai ENACT, nije naprosto zgrada snabdjevena
nekim tehnolokim posebnostima. To je novi drutveni i odnoajni svi
jet koji trai znaajni napor prilagodbe onih koji u njemu rade. Da li
je to samo zbog panorame to se uvijek direktorski katovi smjetavaju
na vrh zgrade? Vertikala simbolizira hijerarhiju u njenoj apsolutnosti.
U pravom smislu rijei, naredbe padaju s neba.
Razdaljina izmeu viih i niih redova hijerarhije se poveava usli
jed potekoa u unutarnjem komuniciranju. Paradoksalno, tornjevi kon
centriraju radnike, ali usamljuju pojedince.
Prvi faktor: pokretna satnica. Ona je neophodna. Kako bi dvade
setak dizalica u tornju ASSUR-a, u Defense, mogla primiti u isto vrije
me 2.660 namjetenika? Za vrijeme podnevne pauze namjetenici u sva
koj slubi imaju pravo sii da bi ruali. Oni susreu uvijek ista lica
u kantini, i nikada druga. A mnogi nisu vidjeli, otkad su u tornju, svo
je kolege koje su svakodnevno susretali u staroj zgradi u sreditu Pa
riza.
85

Vertikalno kretanje sprijeava takoer i spontane dodire. Kako da

se ovjek zaustavi, da bi pet minuta brbljao u jednom ultra-brzom di
zalu? I emu da se ode na vii kat po okoladu ili kavu s mlijekom kad
vam to mogu dati automati na svakom katu? Tako dodiri postaju sve
rjei.
Poinjemo shvaati sukobe koji nastaju zbog kafeterija, ma kako
to izgledalo smijeno, a koji mogu ii sve do trajka. One su doista
jedino mjesto gdje se namjetenici mogu lako sastati. Vie puta je up
rava pokuala da to sprijei za vrijeme radnih sati, ak je predloila
besplatno dijeljenje pia na radnim mjestima.
Potekoe u komuniciranju izmeu raznih slubi umanjuju drutve
nu jedinstvenost na katu, na platou, u argonu tornjeva. esto puta
se radi o plakatima-pejzaima. Potonji su doista dobro prilagoeni ar
hitekturi tornjeva: ukidanje pregrada doputa bolje irenje prirodnog
svjetla i smanjuje trokove klimatizacije. S gledita personala je selje
nje u tornjeve esto puta povezano s otkriem otvorenih prostora. Pro
mjena koja nije bezbolna. 41
Svaki pojedinac ima potrebu za nekom teritorijom, koju moe sma
trati svojom i dati joj vlastiti peat. Ured-pejza ne moe zadovoljiti
ovu potrebu, osim ako posjeduje obiljeje dovoljnog komfora: izvrsnu
akustinu izolaciju, pristojne udaljenosti izmeu biroa, itd. Kad su
ti uvjeti ispunjeni, namjetenici kau da su zadovoljni. Ako nisu, na
petosti postaju estoke. Da bi se izbjeglo susjedu, pojavljuje se po
naanje koje se naziva oznaavanje svojeg teritorija. Jedan namje
tenik to objanjava: Ograujemo se pomou ormara, kutija, dosjea.
Ljudi ne prilaze. To je nae podruje.
Ured-pejza nanovo dijeli karte. Autoritarno ponaanje nije
vie uputno: Prije, primjeuje jedan nadglednik, kad je netko nainio
nepodoptinu, mogli smo ga pozvati i natrljati mu nos. Sad nije vie
mogue nekoga kritizirati pred itavim svijetom. Potrebno je spustiti
ton, uvjeravati. Konano, budui da je ured-pejza stvoren za grupni
rad, potrebno je zamijeniti zapovijedanje poticanjem. Radi se o
obratu dosta opasnom za kadrove odgoja u staroj koli!
Otvoreni je prostor, svakako, jedna kontrolna struktura, gdje u sva
kom trenu svi mogu svakoga vidjeti i sluati. Sindikalisti se na ovo tu
e; Prije su postojali mali uredi za etiri ili pet osoba, objanjava je
dan aktivist CGT-a (Opa radnika konfederacija) u tornju ASSUR-a.
41 Zanimljivo je da je otvorene uredske prostore, s pregledom od jedne do
druge strane, jo branio Georges Friedmann kao oblik humanizacije otuenog
prostora, ali ovdje vidimo da on znai neto sasvim drugo. (Opaska RS).

86

Mogli smo tamo diskutirati, jer efa nije bilo itavo vrijeme. Sada, s
velikim platoima to nije vie mogue. Ljudi se ne usuuju govoriti pred
efom. I mi sami dajemo tek neku izjavu pa odlazimo.
EMU IZLAZITI?
Ako je toranj specifina drutvena sredina, to je i zbog toga to je
potpuno odsjeen iz tradicionalnog gradskoga tkiva. S veoma rijetkim
izuzecima, tornjevi su grupirani u iroke uredske zone, koje su postro
jene na periferiji grada da bi oslobodile sredite. Mnogi namjetenici
Defense-u radili su ranije u tradicionalnom poslovnom trokutu: Champs-Elyses, Opera, Gare Saint-Lazare. Za njih je ovo radikalna pro
mjena.
U podne su namjetenici staroga kvarta, naroito ene, sudjelovali
u nizu odmarajuih i trgovakih djelatnosti. Odlazili su ruati ili po
piti kavu u bistro na bku ulice; ili bi se preskoilo ruak da se sau
va linija, ili bi se otilo pogledati izloge galerije Lafayette. U Defense
ljudi ostaju u tornju. Ona posjeduje sve to je potrebno za tekui i
vot: kafeteriju, kantinu, eventualno putniku agenciju ili banku. Pa e
mu izlaziti? Ionako nema nieg privlanog vani. Nemamo elju da
izaemo u jedinu kafeteriju da bismo tamo vidjeli iste glave. A pored
kafeterija nema nieg drugoga, rezimira jedan namjetenik GAN-a.
Novo umijee ivota, kao to objavljuju poduzetnici La Defense?
Ili nove tercijarne tvornice?

Nova urbana politika:

od tehnokracije ka
socijalizaciji

Vratimo grad njegovim stanovnicima . . . Dokonajmo sa segregaci

jom . . . Stop monumentalnim zabludama .. .Prioritet kvalitetu
. . . Dajmo mjesto snovima i mati . . . Ulice pjeacima . . . Neka
urbanizam bude stvar sviju . . . Neka grad bude ponovo mjesto kolek
tivnog ivota, razmjene i sastanaka . . . Ukratko: izmijenimo grad da
bismo izmijenili ivot!
Tko je onaj koji se slui ovim rijeima? Buntovna ljevica? Teoreti
ari urbane revolucije? Partije i organizacije koje su odluile da se
suprotstave kapitalu na podruju ivotnih okvira? Jo prije nekoli
ko godina ne bi bilo nikakve sumnje kome pripada oinstvo za ove
parole, kao ni identitet onoga na koga su nianile: na poduzetnike, ban
kare, industrijalce, tehnokrate i politiare jednog reima to je dopus
tio francuskoj buroaziji da pobjedniki juria na ponovno osvajanje
urbanog prostora. No, evo kako ti isti to su opljakali grad preuzima
ju danas za svoj raun one iste parole koje su sluile da ih prokau,
pa ispisuju pravo na grad na proelje naprednog liberalnog dru
1
tva.
Ovakav obrat od tehnokratskih humanistikim shvaanjima, a da
pri tome vladajua klasa sauva svoje interese, to toliko ispunja nego
dovanjem Garniera i Goldschmidta, nee nimalo zauditi one koji se
bave razvitkom drutvenih teorija o proizvodnim organizacijama. Sa
mo to se takav obrat ovdje dogodio ve prije pedeset godina! Dakle,
stvar nije nova i korisno je vidjeti na kakvim motivima poiva. Uvo
enje znanstvene organizacije rada ili tajlorizma, kojega je Lenjin
preporuivao i za socijalistike tvornice, poivala je na poznatim na
elima racionalne i funkcionalne organizacije koja potuje efikasnost
u proizvodnji, standardizaciju radnih operacija, strogo podvrgavanje
pojedinca jednom kolektivnom zadatku i ritmu, maksimalno izvlae1

J. P. Garnier i D. Goldschmidt, La comedie urbaine ou la cite sans classes

(Gradska komedija ili grad bez klasa), Maspero, Pari, 1978.

88

nje profita iz minimuma uloene energije, ali isto tako i dominaciju

cjeline nad pojedinim nosiocima radnih zadataka, to jest disciplinu i
hijerarhijski autoritet u rukovoenju organizacijom. Obrat od ovog tehnokratskog ili mehanicistiko-birokratskog
shvaanja ka jednom
organicistikom ili humanistikom zbio se otkriem ljudskog fak
tora ili grupnog faktora (po Kurt Lewinovoj michiganskoj ili Elton
Mayovoj harvardskoj koli), najprije s vrlo skromnim ambicijama da
bi se pokazalo kako se ljudska grupa ponaa na svoj posebni nain, bit
no razliit od formalne hijerarhijske organizacije koja ovjeka proma
tra samo kao elemenat proizvodnog lanca. No, doskora se rasplamsao

itav jedan pokret sa zahtjevom za radikalnijim promjenama proizvo

dne organizacije za dobrobit ovjeka proizvoaa a i za samu rentabil
nost tvornice.
Iako su socijalistiki nastrojeni autori nastojali radikalizirati ovu
problematiku, ukazujui na razne oblike otuenosti ovjeka u proiz
vodnim odnosima, sami su poduzetnici, industrijalci i menederi ubrzo
shvatili da ona moe posluiti kao nain integracije radnika u proiz
vodnju, pa je tako veliki organizator i kapitalist Henri Ford, istak
nuo: Tvornica ima dva cilja: da proizvede korisne predmete i da os
tvari ljudsku zajednicu. Tako je industrijski paternalizam izbio iz ru
ku radikalnoj ljevici one adute kojima ga je ona osporavala. Slina
strategija se danas odvija i u urbanizmu, samo to ostvarenje ljudske
zajednice u tvornici znai radnu zajednicu a u gradu ivotnu za
jednicu.
Znamo iz iskustva da je doktrina o meuljudskim odnosima, us
prkos veoma lijepih zamisli i pokuaja da se stvarno demokratizira
tvornica, bila jalova zbog jednog osnovnog previda: ona je previdjela
ili zapostavila ulogu realne, stvarne hijerarhije u organizaciji i bitni
faktor na kojemu ona poiva, naime faktor drutvene moi: tko je onaj,
u stvari, to ima zadnju rije u organizaciji? Ona je elila utopisti
ki promijeniti nain ponaanja ljudi, a da nije dirnula u stvarne
ekonomske i politike odnose moi u tvornici i izvan nje. Nije li to slu
aj i s Novom urbanom politikom? No, pogledajmo najprije u emu
se ona sastoji.

1. S T O E L I NOVA URBANA P O L I T I K A ?

Ne radi se o miljenjima lijevih ili nonkomformistikih teoretiara ur

banog prostora, ve o stavovima onih koji odluuju o urbanoj politici
u jednoj zemlji, i to ne manje znaajnoj od Francuske, koja na tom
89

podruju, barem to se tie naeg starog kontinenta, jo uvijek daje

ton. Ako je politika ureenja prostora morala rjeavati u toku mno
gih godina kvantitativne probleme i potrebe, sad je doao as da hu
maniziramo urbano ureenje. Ovaj sretni razvitak ukljuuje da e se
vie mjesta dati tenjama potroaa, uzeti u obzir problemi svakida
2
njeg ivota, te da e se vea panja pridati ideji kvaliteta. Ovaj stav
Ministarstva odgovara eljama biveg predsjednika francuske republi
ke, Giscard Valery d'Estainga, koji kae: U naoj je zemlji doskora
roena individualna i kolektivna tenja za boljom sredinom... U toku
sljedeih godina ova e briga pobijediti i nesumnjivo vladati izvjesnim
brojem naih velikih nacionalnih debata. (Le Monde, 3. VII. 1974).
Upravo ovaj predsjednik, kojega e Francuzi doskora smijeniti optuu
jui ga zbog tehnokratskih tendencija, istaknuo je kvalitet ivota
kao cilj vladine akcije i perspektive drutvenih promjena. Njegov mi
nistar, Chalandon, ukazao je prstom na glavne protivnike i potekoe
u ostvarivanju ovoga cilja: Potrebno je izvriti intelektualnu i politi
ku revoluciju da bismo oslobodili urbanizaciju od industrijalizacije, te
uspostavili prevlast urbanizacije nad industrijalizacijom. To je, po mo
jem miljenju, veliki zaokret u urbanistikoj politici. I, kao da se ne
radi o ministru jedne desniarske vlade, on nastavlja: Nae drutvo
moda sam u tome marksist? podvrgnuto je silama proizvodnje,
kojima vladaju potreba za profitom i zakon trita; zbog toga se ov
jek bez obzira da li je proizvoa ili potroa, nalazi u jednom pakle
nom krugu. Doista, ni Henri Lefebvre ne bi to bolje rekao!
Giscardov zaokret u urbanoj politici bio je uperen protiv gigantizma industrijske epohe, koja je nala svoj simbol u betonskoj trgova
koj etvrti Le Defense, gdje ne stoji ni jedno drvo, ali zato skau vodo
skoci po muzikoj partituri, a gdje su po svoj prilici i velike trgovake
kompanije i robne kue mislile moda pogreno da e i profiti ska
kati vie nego u starim etvrtima Pariza, s desne i lijeve obale Seine.
Bio je uperen protiv shvaanja njegovog prethodnika Georgesa Pompidoua da gradom moraju vladati automobili (novoplanirane auto-ceste uz Seineu morale su s njenih obala otjerati mirne etae i ljubitelje
bukinista!), neboderi natkriljeni nad proslovjekovnim niskim etvrti
ma kao znak moi industrijske epohe (... ini mi se apsurdno da bi
valjalo ograniiti visinu jednog tornja-nebodera, govorio je Pompidou). Ali se od tih manhatanskih simbola moi kapitalizma ogradio i
sam Giscard d'Estaing: Cemu bi jedan toranj iznad svih mjerila mo1

Etues d'Urbanisme. DAFU, Ministarstvo za prostorno ureenje Francuske,

La Documentation francaise, lipanj 1975.

90

rao probijati krov jednoga grada, poremetiti organizaciju ve ranije

postojeih ulica ispod njegovih nogu i nametnuti sliku jednog malog
broja potroaa svima ostalima? U slavu industrijske epohe s njenom
racionalnom funkcionalnou ostao je kao arhitektonski skandal i kao
nesumnjivi potroaki uspjeh sam Pompidouov centar, Centre Beau
bourg, elini monstrum za naune informacije, dakle neto vie od
onoga to je zamiljao Le Corbusier pod mainom za stanovanje:
monstrum koji je svoju utrobu izbacio na povrinu, na fasade (pokret
na stepenita, zrane odvode razne instalacije), kako bi u njenu up
ljinu primio golemu masu kulturnih potroaa knjiga i slika, masu i
talaca i gledalaca to ga ispunjava od jutra do veeri, tako da ta istin
ska tvornica ljudskoga znanja ili informacija tue sve rekorde u svi
jetu. Na sreu, ovo udovite ne pokazuje ni najmanju tenju za ekspan
zijom jer se oko njega jo uvijek obnavlja Pariz 19. vijeka s mnotvom
objekata iz ranijih stoljea. Nije li to sudar stoljea: modernog, futu
ristikog, i starih, zamrlih, sudar koji govori o polihistorinosti nae
kulture i naeg doivljaja temporalnosti?
Ukratko, novu tendenciju ili obrat ljudskom faktoru u urbaniz
mu moemo saeti rijeima Garniera i Goldschmidta:
Shvaanja, kojima se rukovodilo ureenje prostora nakon zavret
ka rata, i naroito na poetku pete republike, bila su: ekonomizam, produktivizam, funkcionalizam, tehnokratizam...
Izgleda da je danas NUP (Nova urbana politika) suprotstavljena
ovim naelima rije po rije, jer se izvreni obrat ne ograniuje na ne
gativne mjere s namjerom da zabrani ono to se radilo ranije. Nakon
to se dugo vremena zaaurio u instrumentalistikoj i kvantificirajuoj
viziji ureenja gradova, novi urbanizam, izgleda, ide sve vie prema is
tom cilju: oivjeti grad kao kolektivnu stvarnost.
Rehabilitacija prostora za okupljanje (trgova, foruma, agora, podiuma, ulica za pjeake, parkova, sluajnih terena, integriranog opre
manja, itd.) i valorizacija tih prostora pomou prikladnih gadgeta
(gradsko pokustvo, signaletika, mozaici i zidne slikarije, gradska um
jetnost . . . ) .
Ponovna afirmacija historijskih centara kao privilegiranih mjes
ta identifikacije graana: ienje i restauracija starih kvartova, kon
zerviranje i oplemenjivanje arhitektonske batine, modernizacija i uk
lapanje raznih aktivnosti (zabavnih, kulturnih) koje pogoduju komu
nikaciji.
Borba protiv segregacije i mono-funkcionalnosti, faktora usamljivanja i jednolinosti: stvaranje raznovrsnijih tipova stanovanja unu91

tar istog sektora, ukljuivanje drutvenih stanova u veem broju u

sluajevima renoviranja i rehabilitacije, nastojanje da se dobije vea
heterogenost stambene populaoije, banalizacija i polivalentnost eki
piranja, kako bi se naglasila drutvena izmijeanost.
Prioritet javnom transportu da bi se urbanom prostoru dalo
obiljeje javnog mjesta s kolektivnim prisvajanjem: restruktuiranje sa
obraajne mree, kanjavanje upotrebe automobila (stroiji propisi),
uvoenje novih naina saobraaja (tramvaj, elektrina vozila, itd.) i
modernizacija ve postojeih (autobus, metro), podstrekavanja da se
ee upotrebljavaju kolektivna sredstva saobraaja (sniena ili bes
platna tarifa).
Reaktiviranje urbanih slika koje su pale u zaborav (prolaenje
ljudi, mijeanje raznih slojeva, folklor, lokalna boja, sveanosti, sajmo
vi, selo, susjedstvo, osjeaji pripadanja, duh grada, itd.) pomou sim
bolikih manifestacija zajedniarstva: festivali, defilei, kulturne nedje
lje, glazba na ulici, trnice i izlobe pod vedrim nebom, igre i natje
canja na ulici, putujua kazalita, itd.
Oivljavanje lokalne demokracije: otvaranje opinske admini
stracije prema publici i pojaani dodiri s graanima (izlobe u opin
skoj vijenici, susreti-debate izmeu graana i funkcionara, audio-vizualna obavjetenja, hostese), sudjelovanje graana u odluivanju (ko
lektivna razrada planova o zaposjedanju tla, referendumi, stvaranje
raznih komisija sa savjetodavnom funkcijom izvan opinske admini
stracije, priznavanje i institucionalizacije udruenja i komiteta kao pri
znatih sugovornika u upravljanju svakodnevnim ivotom. (Vidi Garnier-Goldschmidt, trideseta stranica i dalje.)
Kad bismo se vratili programu humanizacije tvornice, onako kako
je opisuje Georges Friedmann u svojim djelima o razmrvljenom ra
du, nali bismo mnogo srodnih ideja ovima to ih iznosi NUP. Bitna
je karakteristika tog programa da je razmiljanje na osnovu indu
strijskog imperativa zamijenilo razmiljanje o socijalnom imperati
vu, a to bi znailo, kad je rije o ureenju prostora, da su pitanja
drutvene integracije graana i njihova identifikacija s mjestom obi
tavanja doli u prvi plan. Prostorno se ito izraava na dosta jednostavan
nain: na primjer, vertikalnom urbanizmu Pompidoua Giscard je
suprotstavio horizontalni urbanizam, koji, potuje tradicionalne di
menzije Pariza. Ili da se ukloni drutvena segregacija rehabilitacijom
ulice ili lokalnom demokracijom pomou arhitekture koja daje
ljudima mogunosti da je shvate i prisvoje.
Sasvim sigurno, itav ponor, primjeuje Garnier i Goldschmidt,
odvaja ove dvije vizije urbanizma. A ipak one dolaze od dva ovjeka
92

koji nesumnjivo pripadaju istoj klasi. Treba li zakljuiti da je sama

buroazija prebacila puku s jednog ramena na drugo?
U tajlorizmu, koji ima svoj urbani ekvivalent u tehnokratskom funkcionalizmu, ovjek je prije svega radna snaga ukljuena u proces maksimiranja profita, to je isto to i maksimum eksploatacije ove radne
snage. Meutim, sam razvitak kapitalizma je prisiljavao poslodavce da
ne gledaju na radnike samo kao na radnu snagu, ve kao i na potro
aa. Nije li ve Marx primijetio da je radnik radna snaga samo za
kapitalistu koji ga neposredno zapoljava, ali da je on za drugoga ka
pitalistu prije svega potroa! Nakon to je potroako drutvo
demantiralo razne marksistike teorije o progresivnoj pauperizaciji (u
materijalnom pogledu) radnike klase (Grossmann), porast potroake
moi radnike klase morao se prenijeti i na stanovanje. Tako
je iezla ona tipizirana izgradnja radnikih naselja iz ranijeg
doba, koncem prologa i poetkom ovoga vijeka, i radniko stanovanje
pribliilo se srednjim slojevima. (Slum je ostao u najveem dijelu pri
vilegija imigrantske radne snage.) Moglo bi se rei da etatistike kon
cepcije u urbanizmu izmiu pred privatistikim, kao to istie H.
Lefebvre:
to se tie urbanizma danas, kritika s desna stavlja akcenat na in
dividualnu kuu i privatnu inicijativu. U ovoj vrsti velike ljuljake ili
velikog pokreta, to vue francusko drutvo, gdje se etatistiko, zaud
no nazvano drutvenim ili kolektivnim, suprotstavlja individual
nome, ili privatnome, vaga se danas jasno naginje na stranu indivi
dualnoga, to jest privatne inicijative i kapitala. Cilj je ove kritike oito
da prokri put kapitalu koji trai investicije s najveim profitom.3
Razumije se, da ova logika izvlaenja profita u potroakom drutvu
ne moe izbjei pritisku ljudskog faktora i socijalnog 'imperativa,
pogotovu kad se opina nae u rukama socijalistike uprave i njenog
odluivanja o investicijama. Tada ono, to nam izgleda kao obina mistifikacija u kapitalistikim uvjetima, ili iz kapitalistike perspektive,
dobiva jedan novi smisao i pomie se u drugi okvir razmiljanja.

2. P R O S T O R T O SPAJA A NE ODVAJA

Borba protiv segregacije revalorizira sve one oblike prostornog rjeenja

i ureenja koji doputaju da se ljudi to vie nalaze zajedno, da to vie
saobraaju u neformalnim odnosima, da sudjeluju u ivotu svoje urba1

H. Lefebvre, Espace et Politigue, Anthropos, 1972, str. 59.

93

ne zajednice. Dok je tehnokratski funkcionalizam stavljao teite na o

vjeka kao radnu snagu i na to jeftiniju reprodukciju radne snage u
slobodnom vremenu, NUP sada nalazi da on ima niz veoma vanih
uloga upravo u slobodnom vremenu, gdje se ne pojavljuje vie samo
kao strogo privatizirani ovjek ili estica usamljene gomile, okru
en katkad svojom obitelji u skuenom i odijeljenom prostoru, ve ga
nalazi kao socijalno bie, kao citoyen-citadin-a (graanina svoga gra
da), kao graanina i sugraanina istovremeno, dakle kao politiko i
zajedniko bie.
Novo je u NUP-u da grad nije vie shvaen kao puko srestvo ekonomskog rasta ve kao mjesto drutvene integracije ili kohezije. U to
me se slau ne samo predstavnici oficijelne politike i lijevi teoretiari,
ve i Savez stanara u kuama za jeftino stanovanje: Grad ne postoji
samo da bi udovoljio potrebama pojedinaca, ve je njegov pravi poziv
naroito u tome da stvori kolektive, te zadovolji osnovnu potrebu o
vjeka da ivi zajedno s drugima. Grad je ustvari ostvarenje, u prostoru
i vremenu, jednog drutvenog projekta. To znai ruiti klasne i kastinske pregrade koje su dosada davale izgled gradu. Sadanji predsjednik
Francuske, F. Mitterand, zalaui se za decentralizaciju i samoupravlja
nje, kae: U povorci zala od kojih trpi nae drutvo postoji jedno spe
cifino to dolazi od iezavanja grada: to je opasnost koja prijeti sva
kom pojedincu, ak svakoj grupi, naime da bude odvojen od drutva,
odbaen od njega, pa osjeajui tolike potekoe da se u njega ukljui,
ini mu se da je nasilna akcija najbolje sredstvo. 4
Sve do konca sedamdesetih godina je urbana politika ostavila u
pozadini, ukoliko nije potpuno zanemarivala, kvalitativne vidove ure
enja prostora, pa su poboljanja na ovom podruju dolazila iskljuivo
od inicijative pojedinaca ili automatski proizlazila iz zadovoljenja kvan
titativnih potreba. Tako je akcenat stavljen na broj stanova koje valja
izgraditi, kvantitet radnih mjesta koja valja otvoriti, veliinu potrebne
infrastrukture, uklapanje deficita u o p r e m i . . . Jednom rijeju, bila je
to vladavina brojke i statistike. Razvitak se zemlje izraavao poveanjem
standarda ivota, volumenom proizvodnje i potronje, intenzitetom raz
mjene, bilo da se radilo o ljudima ili robi. Francuska je slavila svoj ti
suiti kilometar autoputa, pariko podruje e do konca vijeka dostii
14 milijuna stanovnika, te se grevito trailo sredstva da se stvore nove
metropole kao protutea njemu, a neboderi koji su svugdje poeli ni
cati nagovijestili su da je nae drutvo ulo u doba moderniteta. Fran
cuska je morala prihvatiti novo vrijeme, a Pariz se prilagoditi automo4

94

Echange et projets, no.2, 1974, str. 44.

bilu. Konano pronaena veliina mogla se mjeriti, a dimenzija pro

jekta sluila je kao mjerilo. Na koncu svega, logika kvantificiranja se
izjednaila s logikom profita . . .
U optici tadanjih ureivaa prostora grad je bio kao neka meha
nika, gigantski sistem upravljan gotovo fizikalnim zakonima analo
gija to je doputala da urbanizam trai status egzaktne znanosti. Kao
svaka znanost i on je imao svoje eksperte i specijaliste, a stanovnici,
lieni znanja i kompetencije, mogli su jedino da mu se prepuste
na svoje d o b r o . . . i naroito na svoje zlo.5
Naravno jedan od prvih elemenata ljudske komunikacije i susreta
u gradu je ulica. Trebalo je rehabilitirati ulicu, jer je ona bila osu
ena od modernog urbanizma, ne samo da postane kanal za automo
bile, pa je auto sasvim istisnuo pjeaka popevi se ak i na plonike,
tamo gdje nije bilo dovoljno mjesta za njega na kolovozu. Neki su
urbanisti jednostavno izbrisali prostor za pjeake i bicikliste, a neki
jo moderniji i same ulice, jer se u stambenom silosu moglo parkirati
neposredno ispod zemlje. Tamo gdje je bilo manje novaca i manje
mate, gdje se birokracija ve motorizirala, prepustilo se ulicu invaziji
automobila, kao to svjedoe svakodnevni prizori u naim gradovima,
do te mjere da je ona sasvim izgubila svoju poetnu funkciju, jer je i
kretanje plonikom postalo onemogueno i ak opasno po ivot! (Neki
mudraci kod nas su proglasili da je izgradnja javnih garaa neren
tabilna stvar!) Iako se naa birokracija u svakoj zgodi poziva na sa
moupravljanje graana, ona je zoboravila da je jedna od prvih mak
sima takvog samoupravljanja ona izreka Iljfa i Petrova da pjeaka va
lja ljubiti.
No, iako je tehnokracija pretvorila pjeaka u vjenog migranta
(emigranta i imigranta istovremeno!), prebacujui ga na najjedno
stavniji nain od spavalita do radnog mjesta, ona je ipak brzo uvidje
la da valja ulicu ponovo vratiti pjeaku. Zato? Podizanje ivotnog
standarda znailo je poveanu potroaku mo, a poveana potroaka
mo veu raznolikost u potronim dobrima, raznolikost i kvalitet, a
time i bezbrojne butike. Velika robna kua s vlastitom prometnom
stanicom u suterenu nije vie zadovoljavala potrebe potroaa slado
kusaca, to uivaju u lijepo izloenoj i ekskluzivnoj robi, da bi par
koraka dalje sjeli u kafi i razmiljali to bi valjalo kupiti, promatra
jui pri tome etae koji prolaze. Direktori velikih firmi i ostali podu
zetnici, vei i manji trgovci, podigli su glas da valja trgovake etvrti
humanizirati, oistiti od automobila i otvoriti ulice pjeacima. Ame5

Garnier-Goldschmidt, op. cit., str. 101102.

95

rike robne kue, gdje se autom ulazi gotovo do komptoara i u njih

ukrcava kupljena roba, spadaju na periferiju a ne u sredite grada!
Centar valja ponovo osloboditi za pjeaka, pjeaka-potroaa. Ulica se
pretvorila u organiziranu mreu, upozorava Lefebvre, za potronju i po
mou potronje. Brzina pjeakog prometa, kakva se ovdje trpi, daje
mogunost da primjeujemo izloge, kupujemo izloene predmete. Vri
jeme postaje 'vrijeme-roba' (vrijeme kupnje i prodaje, vrijeme prodano
i kupljeno).6 Dakako, Lefebvre vidi u rehabilitaciji ulice i druge cilje
ve, vie drutvene prirode. No, injenica je da pojava pjeakih ulica
u trgovakim centrima velikih gradova ima svoj uzrok u ekonomskim
motivima.
Ali, ulica mora dati ponovo mjesto ne samo homo economicusu
ve i ovjeku kao zoon polikonu, ovjeku koji na ulici moe zadovo
ljiti svoje graanske tenje. Ulica je uvijek bila faktor graanskog i
politikog odgoja, pa to mora i danas ostati. Automobil je poveao se
binost i usamljenost, pa ak i agresivnost ovjeka. Proirivanje pje
akih zona u srcu grada moe vrlo korisno posluiti 'preodgajanju'
urbanog ovjeka, njegovih refleksa i njegove percepcije okoline. (S.
Jonas).7
Ako se uzme da gradska dinamika ukljuuje tri vida: funkcionalni,
individualni i kolektivni, tada se funkcionalni odnose na prometne i
trgovake funkcije ulice, a individualni i kolektivni imaju neposrednu
vezu s ovjekovom socijabilnou, ideologijom i sistemom vrednota. Uli
ca bi morala odgajati pojedinca, a ne initi ga divljakom i siledijom,
kao to je danas esti sluaj, gdje ona pridonosi otuenju ovjeka u
anonimnoj gomili. Ulica je krvotok kojim pojedinac mora uspostaviti
vezu s drugim ovjekom, jedna od bitnih arterija susjedstva i susjed
skih odnosa. Upravo protiv procesa privatizacije i automatizacije ljudskog
drutva, tipinih ne samo u graanskim ve i u takozvanim socijalis6

H. Lefebvre, Urbana revolucija, Gallimard, 1970, str. 12.

Veliku je panju izazvala J a n e Jacobs svojom kritikom amerikih subuibija

i apologijom ulice u svojoj knjizi Smrt i ivot velikih amerikih gradova (1961).

Ona vidi u ulici glavni faktor za stvaranje drutvene sigurnosti i solidarnosti

meu graanima. Ulica ima trostruku ulogu: prvo, ona mora jasno odvojiti
privatni od javnog prostora, koji se u suburbijama mijeaju; drugo, ona mora
imati oi koje nadgledaju ulicu, oi onih koji su prirodni vlasnici ulice, a ne
da kue okrenu lea ulici ili da ih stanari uope ne vide; tree, trotoar valja
koristiti stalno bez zastoja: to je jedini nain da se povea broj prisutnih oiju
na ulici i da se privuku pogledi onih koji se nalaze u zgradama. Nitko ne voli
gledati kroz prozor koji pokazuje praznu ulicu. Ona ima potpuno pravo kad
kae: Privlanost koju osjeaju ljudi kad gledaju druge ljude je injenica koja
je udno zanemarena od urbanista i arhitekata. (The Death and Life of Great
American Cities, 1961, Random House, New York, str. 3537).

96

tikim drutvima, valjalo bi gradske prostore nainiti dovoljno atrak

tivnima da omogue ponovnu socijalizaciju stanovnika. Druga je po
lovina 20. stoljea dosta brutalno slomila jedinstveni grad naih pre
daka. Po uzoru na drutvo u kojemu ivimo grad se rasprsnuo. Mozaikoj kulturi, koja lei u stvarnosti drutvenih grupacija, odgovara
gradska sredina sastavljena od slabo ili nikako povezanih dijelova. ak
kad bi i svaki dio bio zadovoljan sam sa sobom, relativni raspored do
vodi do sudara koji atomiziraju i usamljuju... Treba, dakle, traiti u
jednoj komunikaciji izmeu nas i sredine, vie nego zbog samih estet
skih razloga, takvu akciju u sredini, koja unapreuje gradsku oprem
ljenost.8
Ulice valja uiniti ponovo privlanima, lijepo osvijetljenima, iara
nima izlozima i reklamama, ispunjenima kafiima, raznim senzacijama,
mirisima dobrog jela, ali i jeftinih tandova s popularnim jestvinama,
i ne samo jestvinama, ve i raznim drugim predmetima, kulturnima i
zabavnima. Treba ih ispuniti i mjestima za odmaranje, klupama i ogra
dama za sjedenje, tako da pruaju veu udobnost nego to bi to mogla
i vlastita soba. Podsjetimo samo kako su za slavu automobila izbacili
s jednog naeg trga i drvee i klupe, pa kad je jedan sociolog tamo
postavio jednu jedinu klupu, ona je izazvala senzaciju gotovo jednaku
onoj prije pedeset godina, kad je tamo bio izloen morski pas ljudoder!
No, klupa se nije dugo odrala, brzo je iezla, kao to su iezle i sto
lice po kavanama i lokalima, gdje se jede ili pije na brzinu. ak su i u
nekim starim kavanama stolovi i stolci doivjeli istu sudbinu, a njihov
je ostatak privren za pod da sprijei slobodno udruivanje ljudi koji
tamo sjede i komuniciraju, tako da ne moete prisjesti stolu nekog
znanca ili prijatelja! Nevjerojatno kako su se inae dobri arhitekti pre
tvorili u bezdune tehnokrate i izgubili smisao za iskonsku ljudsku
drutvenost!
Ulica je esto mjesto vreve i dodirivanja ljudi, ali su to povrni su
sreti, gdje se ovjek nalazi usamljen, gotovo anoniman. Da bi ona do
bila svoju pravu vrijednost mora biti ukljuena u prostor nastanjen
ljudima koji se ee susreu na istim mjestima, a koji i zalutalom
strancu prenose svoju familijarnost. Ono to ini grad prijateljskim i
gostoljubivim je njegova otvorenost ljudskim susretima, grad koji ne
tedi na mjestima susreta, raznovrsnim lokalima, a ovi pak ne tede
na stolicama i vremenu koje e netko kod njih prosjediti sam ili u
razgovoru s drugima. Svoju privlanost duguje Pariz upravo takvim
8
H. Mathieu, J. P. Muret, Le mobilier urbain (Gradska opremljenost), Urbanisme, No. 139, 1973, str. 47.

Grad po

mjeri ovjeka

97

mjestima, gdje se osjea da se iza anonimne uline vreve krije drutve

ni i kolektivni karakter jednoga mjesta koje potie na razgovor i stva
ranje, gdje se i zalutali ovjek moe osjeati kao kod kue.
Da bi ulica dobila prijateljski karakter, potrebno je da itav ambi
jent u kojem se nalazi odie takvim duhom, a to zavisi najvie od ka
raktera opremljenosti grada. Oprema grada (kulturne, zabavne, sport
ske, rekreativne ustanove, objekti pa i skromni ureaji kao to su
kiosci, tandovi, stolovi, klupe, rasvjetna tijela, itd.) mora takoer pri
donijeti susretima, komunikaciji, razmjeni meu graanima. Buj
nost ovakve opreme daje gradu onaj peat urbartiteta koji su nekada
imali vaari pred seoskim crkvama. Oprema, bilo kakva, pie R. Aubrv,
ne izvlai svoju vrijednost iz puke funkcije koju vri. Ona nije isklju
ivo drutveni lokal, kolski lokal, sportski lokal. Treba se ak boriti i
reagirati protiv funkcionalistikog, rasparavajueg, segregacionistikog
karaktera opreme, to samo pojaava opu tendenciju naeg drutva
umjesto da joj bude protutea... Slaganje opreme u urbanom kon
tekstu istie vrijednost drugih moguih poziva u njima samima. Ona
sudjeluje u stvaranju due jednoga grada i pomae njegovim stanovni
cima da pomou predoenih simbola otkriju smisao svoga grada.
Funkcionalizam je potcijenio znaaj opreme ili je sveo na standardizi
rane tipove bez inventivnosti i originalnosti, bez veze s okolinom i ukljuenou u ivot. To su veoma dobro primijetila zagrebaka djeca, kad
su dobila zadatak da crtaju djeja igralita: sva su crtala prostore sa
statikim, za zemlju privrenim ljuljakama, klackalicama, toboga
nima, na betonskim povrinama, ali nigdje nije bilo ivog djeteta koje
bi ili upotrebljavalo, jer je upotreba ove zabavne opreme bila predvi
ena za individualno a ne kolektivno koritenje, i to pod nadzorom
odraslih. Na tim crteima nije se nalo ni jedno jedino drvo! Naravno,
kad su ista djeca dobila zadatak da crtaju igralite kako ga zamiljaju,
ono je odmah oivjelo i prirodom i djecom.
Nakon studentskih nemira 1968. neki su funkcionari u Francuskoj
shvatili da bi oprema grada morala sluiti boljoj integraciji graana,
te da bi svi Francuzi morali postati svjesni da kolektivna oprema
mora postati prioritetna u vladinoj djelatnosti, a ne vie biti sporedna
rabota. (Potcrtao Chalandon).
U nekoj etvrti, stambenom bloku, zoni stanovanja, potvruje Robert Aubry, potrebni su lokali, gdje se ljudi mogu uvee sastajati, gdje
se starije osobe ili majke obitelji mogu nai poslije podne, gdje e biti
mogue nakon rada u nekoj koli nainiti neki baby-foot ili malo proavrljati. To je kua etvrti' ili susjedstva... Tek se pomou kvartovskih domova moe roditi drutveni ivot, elja da se izae iz svoje
98

kue, da se susretne druge i da se neto uradi. Tu se moe roditi duh

etvrti. Ukratko, familijarnost mjesta ukljuuje u sebi familijarnost
ljudi koji ga posjeuju. Grad, kao i etvrt, nisu samo jedna 'mala do
movina': oni tee takoer tome da postanu 'velika obitelj'. Istina je,
mala obitelj nije vie sposobna da slui kao temelj bilo kakvom konzensusu. Pod utjecajem kapitalistikog razvitka nekadanji su se od
nosi, koji su od proirene obitelji inili stup drutva, raspali povukavi
za sobom i ovu ustanovu u njenom tradicionalnom obliku. Uslijed de
zintegracije tako vanog faktora bilo je potrebno zamijeniti ga nekim
drugim. Kapital nakon to je razorio stare proizvodne odnose, razara
istovremeno one sisteme fiksacije, to ih predstavlja ustanova obitelji,
primjeuju autori jedne studije koja se bavi 'opremama vlasti', i na taj
nain oslobaa 'opasne tokove', a te valja nanovo ukrotiti, fiksirati,
ukrutiti, neutralizirati.
Kako doista ponovo preuzeti na svoju brigu funkciju 'specijaliza
cije', koju je nekada vrila obitelj predkapitalistikog tipa, osigurati
buenje 'zajednikog duha', kontrolirati i kanalizirati tenje, porive,
ak 'nastranosti' to ih je nekad regulirala ustanova obitelji? Tko e
se baviti bolesnicima, luacima i kriminalcima, organizirati dokolicu
i odmor normalnih ljudi, obuavati drutveni ivot? Jedna cjelina apa
rata i mjesta, mrea ustanova specijaliziranih za tu svrhu. (Garnier
Goldschmidt, str. 150151).
Ovdje prisutni odgojni problem moemo opisati jednostavniim rije
ima: budui da otac i mati provode dan po shemi metro-boulot (ra
bota) dodo (spavanje), ali prije dodo jo neko vrijeme zure u
televizor, to djeca ili omladina, nabijeni snagom i potrebom da troe
ivotne porive, izlijeu na ulice kako bi se bavili raznim oblicima happeninga: podmetanjem noge nekoj starijoj osobi, razbijanjem neke uli
ne svjetiljke ili izloga, izvikivanjem neke neumjesne parole pred orga
nom javne bezbjednosti, a ako ih se okupi vei broj, to moe poprimiti
i brutalnije oblike. Deficijentnost ovakve obiteljske socijalizacije mo
raju, dakle, preuzeti razne drutvene ustanove, pa kako sama kola za
to nije dovoljna, potrebno je misliti i na druge sline ustanove, gdje
se provodi sve vea koliina slobodnog vremena.

3. P O L I V A L E N T N O S T I BANALIZACIJA

Da bi drutvene ustanove odgovarale ovome cilju, razmiljalo se kako

bi ih se prilagodilo takvome programu, pa su otkrivena dva postupka:
polivalentnosti i banalizacija.
7*

99

Ideja polivalentnosti nekog prostora pojavila se ve mnogo ranije,

ali je tek sada dobila pravi smisao. U SAD mnogi crkveni prostori slu
e raznim kultovima, a i za javna predavanja. Na taj se nain prostor
koristio u amerikim community schools, nekim engleskim koledima,
njemakim kuama za slobodno vrijeme, u agori u Drontenu u Nizo
zemskoj, dok se u Francuskoj ova ideja javlja kasnije. Kao primjer
polivalentnog prostora navodi se Odjelni i kulturni centar u Yerresu,
gdje se u nizu zgrada s povezanim kolektivnim djelatnostima nastoji
razviti zajedniki duh. Tako tu nalazimo pored kolskoga centra,
sportski centar, konzervatorij, centar za izobrazbu odraslih, biblioteku,
ateljeje za umjetniko obrazovanje djece i odraslih, sve to moe pri
donijeti nekoj zajednikoj kulturnoj ili zabavnoj djelatnosti u slobodno
vrijeme. kolski su se centri ve prilagodili potrebama permanentnog
obrazovanja, te nakon to su iz kolskih klupa izala djeca, u njih ulaze
odrasli. Jedan od glavnih ciljeva u stvaranju polivalentnog prostora jest
da se graani okupljaju, kako bi sudjelovali u ivotu naselja, dobi
vali obavjetenja, diskutirali, predlagali, ukratko odgajali se za svoju
ulogu aktivnog graanina. Razumije se, da je ovakva djelatnost noena
duhom demokratizacije zajednice, jer u njoj sudjeluju graani iz
raznih drutvenih slojeva.
U tu svrhu slui takoer i banalizacija djelatnosti, a sastoji se u to
me to ustanove, koje su ranije sluile u specijalne svrhe i za specijal
nu publiku, sada moraju sluiti svima, acima kao i roditeljima, boga
tima kao i siromanima, buroaziji kao i radnicima, intelektualcima
kao i kloarima. Dodue, ve sam prije rata vidio u najelitnijoj ustano
vi Latinskog kvarta, u College de France, kako neki intelektualni klo
ari dolaze na predavanja istaknutih znanstvenika da bi tamo prodrijemali koji sat.
Tu se uvijek postavlja ono poznato pitanje: to moe sprijeiti i
najbolje zamiljene ustanove da se vremenom ne birokratiziraju i ne
rutiniziraju, da ne postanu opet prostor za drutvenu segregaciju? Jed
na francuska planska komisija upozorava na ovu opasnost: Oprema
mora, kolikogod je to mogue, izbjei normalizaciju, da se ne bi ponovno
preobrazila pod uinkom specijalizacije i racionalizacije u zacrtane i ko
dificirane servisne slube, a to bi oito ilo protiv eljenog cilja. Napro
tiv, valja ohrabrivati napore za regrupiranjem, banalizacijom i polivalentnou, to vodi do vee ekonominosti i boljeg uinka na oivljava
nje kulturo-zabavnih djelatnosti.
Meutim, i u ovom sluaju opasnost od rutinizacije i opadanja
prave animacije postoji tako dugo, dok u samome drutvu postoji stvar
na segregacija, razvedenost na suprotstavljene ili odijeljene drutvene
100

klase, te dok faktori drutvene promocije djeluju u smislu raslojava

nja a ne spajanja drutvenih slojeva. Ovaj nam je problem poznat iz
iskustva s demokratizacijom odnosa u proizvodnim poduzeima. Pro
blem je uvijek isti: ako elimo demokratizirati jednu drutvenu organi
zaciju, ili neko naselje i grad, potrebno je demokratizirati itavo dru
tvo, a tu je, kad je u pitanju grad, oblik slobodnog udruivanja gra
ana i slobodna inicijativa u komunalnim pitanjima, jedan od bitnih
preduvjeta.
4. ULOGA CENTRA U SOCIJALIZACIJI URBANOG
PROSTORA
Potrebno je bivstveno stvoriti istinske politike centre malih dimen
zija, kae jedan socijalistiki naelnik u Villepreuxu, po mjeri naeg
demokratskog ideala. Dobro je podsjetiti na jednu izreku Jeffersona
koji je definirao grad kao malo drutvo ljudi koji se mogu susresti
na jednakoj nozi. Ova izjava istie decentralizaciju dravne moi u
obliku malih lokalnih zajednica doputajui bolju drutvenu integraci
ju pod pretpostavkom drutvene jednakosti. Reakciju protiv pretjerane
drutvene centralizacije raznih funkcija moemo pratiti u toku itave
povijesti graanskog drutva, pa su tako ve socijalisti utopisti, Owen
i Fourier, smatrali da se prava demokracija socijalistikog tipa moe
normalno odvijati samo u relativno malim prostornim i brojanim za
jednicama. U najnovije se vrijeme ova ideja javlja kao reakcija na ve
like gradove, megalopolise, u kojima pojedinac gubi identitet, jer ne
nalazi simbole po mjeri ovjeka s kojima bi se mogao identificirati
i na taj se nain osjeati odgovornim graaninom svoga mjesta. Tako
suvremeni ameriki ekonomist E. F. Schumacher u knjizi sa karakte
ristinim naslovom Malo je lijepo (Small is beautiful) upozorava da,
kad gradovi preu veliinu od 500.000 stanovnika, nameu velike pro
bleme u administrativnom, ekonomskom i socijalnom pogledu, pa se
otro ograuju od suvremenih tendencija ka gigantizmu, kao posljedi
ci moderne tehnologije, naroito u pogledu transporta i komunikacija.
On smatra da je jedno od glavnih zala takvog razvitka iskorjenjenost,
osjeaj izgubljenosti, a emu pridonosi masovni saobraaj. Sve u svi
jetu, kae Schumacher, mora imati neku strukturu, inae je to haos.
Prije pojave masovnog saobraaja i masovnih komunikacija struktura
je bila jednostavno ovdje, jer su ljudi bili relativno nepomini. Ljudi
koji su elili da se sele, to su i inili, kao to svjedoi poplava irskih
svetaca po Evropi. Tu je bila pokretljivost i komunikacija, ali nije bilo
101

iskorjenjenosti. Danas je veliki dio strukture propao, a zemlja lii na

veliki teretni brod s neosiguranim teretom. On se naginje, teret se ra
sipa, brod tone.
Jedan od glavnih elemenata strukture za itavo ovjeanstvo je na
ravno drava. I jedan od glavnih elemenata ili instrumenata strukturi
ranja (ako se moe upotrijebiti ovaj pojam) su granice, nacionalne gra
nice. Ali ranije, prije tehnoloke intervencije, znaaj je granica bio go
tovo iskljuivo politike moi, odreujui koliko ljudi moete podii
za rat. Ekonomisti su se borili protiv takvih granica, jer su postale
ekonomska barijera odatle ideologije slobodne trgovine... Dok lju
di s povrnom logikom vjeruju da brzi transport i trenutane komuni
kacije otvaraju jednu novu dimenziju slobode (to neki ine u vie
trivijalnom smislu), oni previaju injenicu da ova dostignua nastoje
takoer razoriti slobodu, tako to sve ine krajnje ranjivim i krajnje
nesigurnim, ako se ne pobudi svjesna politika i svjesna akcija da se
ublae destruktivni uinci ovoga tehnolokog razvitka.
No, razorni su uinci mnogo vei u velikim zemljama, jer smo vi
djeli da granice stvaraju strukturu, pa je potrebno znatno vea od
luka da netko pree granicu, da se iskorjeni iz rodne zemlje i pusti
korijen u nekoj drugoj zemlji, nego to je to sluaj u granicama vlastite
zemlje. Zato i faktor iskorjenjenosti postaje to vei to je zemlja v e a . .
Kako stoji stvar s nunou da se posjeduje veliko unutarnje tri
te? To je ponovo optika varka, ako se smisao veliko shvaa u poj
movima politikih granica. Nepotrebno je rei da je bogato trite bo
lje od siromanog, ali to, da li je trite unutar ili izvan politikih
granica, daje u stvari malu razliku. Nisam siguran, na primjer, da bi
Njemaka u cilju izvoza veeg broja Volkswagena u Sjedinjene Drave,
inae bogato trite, morala anketirati Sjedinjene Drave. Ali dolazi
do znatne razlike, ako je mala komuna ili provincija politiki vezana
i pod upravom bogate komune ili provincije. Zato? Zato to je u jed
nom pokretnom, iskorjenjenom drutvu zakon neravnotee beskona
no jai od takozvanog zakona ravnotee. Nita tako ne uspijeva kao
uspjeh sam, i nita tako ne stagnira kao stagnacija. Uspjene provin
cije izvlae ivot iz neuspjenih, a bez zatite protiv jakih slabi nemaju
nikakvog izgleda; ili e ostati slabi ili e morati seliti i prikljuiti se
jaemu: oni stvarno ne mogu sami sebi pomoi.
Najvaniji problem u drugoj polovini dvadesetog vijeka je geograf
ska raspodjela stanovnitva, pitanje regionalizacije. Ali ne regiona
lizacije u smislu da se niz slobodnih drava povee u sistem slobodne
trgovine, ve u suprotnom smislu: da se razviju sve regije unutar sva
ke zemlje. To je, ustvari, danas najvaniji predmet na dnevnome redu
102

u svim velikim zemljama. I niz nacionalizama malih naroda danas i

zahtjev za samoupravom i takozvanom nezavisnou samo je logiki
i racionalni odgovor na potrebu za regionalnim razvitkom. Naroito
u siromanim zemljama nema nade za siromane bez uspjenog regio
nalnog razvoja, bez razvojnog napora izvan glavnih gradova koji pokri
vaju sva ruralna podruja bez obzira gdje se ljudi n a l a z e . . .
Koji je smisao demokracije, slobode, ljudskog dostojanstva, ivot
nog standarda, samoostvarenja, usavravanja? Da li je to stvar dobara
ili ljudi? Naravno da je to stvar ljudi. Ali ljudi mogu biti kao takvi
samo u malim razumljivim grupama. Stoga se moramo nauiti da
mislimo u pojmovima jedne artikulirane strukture koja moe izai na
kraj s velikim brojem jedinica. Ako ekonomsko miljenje ovo ne moe
shvatiti, tada je ono beskorisno. Ako se ne moe izdii iznad velikih
apstrakcija, nacionalnog dohotka, stope rasta, odnosa kapital-dohodak,
input-output analize, radne pokretljivosti, akumulacije kapitala, ako se
ne moe izdii iznad svega toga i uspostaviti dodir s ljudskom zbiljom
siromatva, liavanja, otuenosti, oajanja, slomova, zloina, bjegstva,
stresa, zatvorenosti, runoe i spiritualne smrti, tada izbriimo eko
nomiju i zaponimo iznova.
Zar, doista, nema dovoljno znakova vremena da nam oznae ka
ko je potreban jedan novi poetak?*
Iznijeli smo neto podui citat tipinog stava za dosta rairenu ten
denciju u suvremenim drutvenim teorijama, koje stavljaju teite na
decentralizaciju politike i ekonomske moi, uravnoteenje u razvoju
razvijenih i nerazvijenih podruja, a s ciljem da se stvori istinsko de
mokratsko drutvo, koje e moi prevladati sva ona zla iskorjenjenos
ti graanina u drutvu pod vlau megalomanskih tenji ka gigantizmu,
s prosvijeenom birokracijom i tehnokracijom na elu. Ne radi se
samo o onoj Rousseaovoj ideji da za pravu demokraciju jedna drava

ne smije biti ni prevelika ni premala, ve o tome da se uspostave takve

komunikacije i odnosi meu graanima koji e osigurati njihov identi
tet s prostornom zajednicom koju obitavaju. Radi se o pitanjima ve
oma znaajnima za suvremeno poimanje uloge grada i, posebno, grad
skog centra.
Podsjetimo da je gradski centar proao kroz sljedei povijesni raz
vitak zajedno s nekim dominantnim funkcijama:
a) duhovno-drutveno sredite, s kultom, hramom ili crkvom kao
vanjskim simbolom,
9 E. F. Schumacher, Small Is Beautiful, Harper and Rov? Publications, New
York, 1975, str. 7075.

103

b) politiko-administrativno sredite, s agorom, forumom ili grad

skom vijenicom kao simbolom,
c) administrativno-trgovako-industrijsko sredite, monocentrino
polivalentno poetkom 19. vijeka,
d) financijska i trgovaka i administrativna sredita, policentrina
i monovalentna sredita 20. vijeka,
e) socijalno-integrativno sredite, polivalentno i policentrino ili decentralizirano sredite s laiciziranim sadrajima.
Ekonomski i politiki znaaj centara je poznat, budui da jedan ve
liki gradski centar jasno dominira odreenim krajem (R. McKenzie,
1933). Njegova financijska mo utjee na organe odluivanja na raznim
hijerarhijskim razinama. On se ne mora nalaziti u sreditu predvie
nom za administrativno odluivanje, ali se njegova prisutnost moe la
ko utvrditi, jer je zemljina renta tamo redovito najvia. Mogue je na
initi itavu jednu ljestvicu centara po njihovoj moi: dominantni,
pod-dominantni, utjecajni, podutjecajni. Naravno, on esto pored fi
nancijske moi koncentrira i intelektualnu snagu. Odreenu koncen
traciju drutvenih znanja, naroito u pogledu tercijarnih i kvartarnih
zanimanja u obliku primijenjenih tehnika i spoznaja. Uinak domina
cije, kae Perroux (1961), sastoji se u ireverzibilnom i djelomino ire
verzibilnom dominantnom utjecaju jedne jedinice nad drugom jedini
com zbog njene dimenzije, moi pregovaranja, prirode njene djelatno
sti ili pripadanja nekoj zoni s dominantnom djelatnou.
U NUP se susreemo s novijim shvaanjem gradskog centra, koje
ve pretpostavlja njegovu raniju diferencijaciju i specijalizaciju po
odreenim gradskim zonama. Kod teoretiara NUP-e primjeujemo da
imaju u vidu, prije svega, tenju za rehabilitacijom stare uloge centra
koja spaja administrativne funkcije u vie demokratiziranom obliku s
kulturnima i trgovakima, ali sve to u razmjerima, izbjegavajui gigantizam i vraajui se na ideje da je malo ujedno i lijepo.
U jednom slubenom dokumentu u Francuskoj se kae: Izgleda da
je perspektiva drutvene integracije gotovo uvijek prisutna u veini
javnih postupaka u smjeru centara, kako sa strane drave tako i sa
strane lokalnih kolektiviteta, bez obzira na politiku obojenost. (Mi
nistarstvo za Equipment, DA FU, 1977). A Garnier i Goldschmidt doda
ju: Ako su centri ponovo u asti danas, te su postali omiljena djeca
urbanizma, to nije zbog toga to bi izgledali u oima ureivaa prosto
ra kao neophodni elementi za restrukturiranje fizikog prostora i za
dobro funkcioniranje urbanog sustava: to je prije svega kao kljuni
elementi drutvene regulacije, u onoj mjeri u kojoj su sposobni utje
cati na matu stanovnitva u cilju pojave jedne kolektivne svijesti.
104

Moemo rei da, nakon to je diferencijacija grada i specijalizacija

njegovih funkcija dovela do usamljenih gomila rukovodei se ekonominou gradske rente, sada se nastoji ponovo oivjeti funkcije dru
tvene integracije, to ih je nekad imalo gradsko sredite kao centar
kultova ili demokratskog okupljanja. Jedan od teoretiara NUP-a /.
Ominus pie: Sredite grada je mjesto razmjene. I ako je istina da je
ovjek drutvena ivotinja, nikad nismo vie ljudi nego to smo to u
dobro oivljenom sreditu g r a d a . . . Ako elimo vratiti naim gradovi
ma ovu bitnu funkciju (a istovremeno ih nainiti privlanima) potreb
no je da njihovi centri postanu najprije kulturni centri. Tako dugo
dok e pojedinac izlaziti samo zato da bi radio, grad nee postojati,
ali ako mu kulturne djelatnosti u sreditu predlau jednu atmosferu
sveanosti, topliju, zanimljiviju od govoreih slika na televizoru, stvar
je dobivena! I grad e ponovo oivjeti! On e ponovo postati mjesto
sastajanja, kolektivnog osvjeivanja: dobiti svoju duu. (E. Cladius-Petit). Isti autor nastavlja: Biti negdje, osjeati da smo negdje, nai
se u svojem gradu, svojem kvarni, to nije ovinizam, jer esto smo
se rodili negdje drugdje. Ne, to je potreba za kvalitetom, odbijanje mediokritetstva, anonimnosti, beznaajnosti, samoe. Susresti druge, na
roito druge koji se razlikuju od nas, primati plodove kulture i prija
teljstva, sve to grad moe dati, sve to selo ne umije odbiti. 10
Ovdje je teite stavljeno na kulturne djelatnosti, uvijek s istim ci
ljem: omoguiti bolju integraciju pojedinca u njegovu drutvenu sre
dinu. Akcenat je upravo na kulturnoj djelatnosti, pa je tako Centar
Beaubourg u Parizu okruen pjeakim ulicama u kojima prevladavaju
galerije, prodavaonice slika, knjiare i razni butici s kulturnim sadra
jima, pored neizbjenih restorania i bistroa. Sasvim je drukiji kraj
oko trga Contrescarpe, koji je stavio u prvi plan kulinarstvo i improvi
ziranu zabavu po lokalima i ulicama, pa buja restoranima svih moguih
vrsta, francuskima, provansalskima, talijanskima, kineskima, grkima,
alirskima, vijetnamskima, dakle itav jedan kulinarski kozmos. I tu
oprema etvrti slui komunikaciji meu ljudima, njihovu zbliavanju.
Nai emo isti tako i etvrti gdje tu funkciju ima trgovina, razmjena
robe za novac, kupovanje i prodavanje, i gdje su ulice prilagoene pje
acima da mogu mirno razgledati izloge i tandove. Jedan francuski
slubeni dokumenat kae: Trgovaka oprema moe igrati dvije ulo
ge: staviti na raspolaganje stanovnika dobra i usluge koje im trebaju;
10

E. Cladius-Petit, Guerir les villes (Ozdraviti gradove), Le Monde, 13. X I .

1975.

105

i stvoriti oivljena i privlana mjesta, gdje moemo prirodno etati,

sastajati se, razonoditi se.
Ono to je bitno u svim tim nastojanjima jeste, kao to istie Castelles, integrativna uloga takvih sredita, koja su po mjeri ovjeka,
i to ovjeka-etaa, koji se moe na svakom koraku zaustaviti i izmije
niti neku rije s drugim ovjekom. Planovi urbanizma, biljei Castells,
noeni najee tenjom da zakoe urbanu drutvenu dezintegraciju
odiu duhom reforme, dakle integracije. Tamo gdje postoji prekid dru
tvenih odnosa ili slaba interiorizacija vrijednosti, radi se o tome da se
stvori jedan vidljivi pol integracije i uredi tako da odgovara po svojoj
11
funkciji gradskim jedinicama koje elimo integrirati.

5 . G R A D S K I P R O S T O R J E IZNAD S V E G A
DRUTVENI PROSTOR

Nije cilj da se stvaraju u Parizu 'radnike etvrti', ve da se ubrizgaju

socijalni stanovi u tkivo prijestolnice u malim dozama pravilno raspo
reenima. (Izvjetaj A. Gillota u urbanoj komisiji Pariza, 1977).
Jedan od temeljnih ciljeva NUP-a je svakako da se iz grada ukloni
ona segregacija ili getoi koji su nastali kao posljedica klasnih imovin
skih odnosa. No, jo je vanije da se ne ponavlja, u ime odreene so
cijalne politike, stvaranje novih takvih geta poznatih u zapadnim gra
dovima kao radnike etvrti ili naselja za jeftino stanovanje, a
koje se ve izdaleko lako uoava, jer podsjeaju na vojne kasarne. Sa
da se ovakva politika osuuje kao segregacionistika, i upozorava
kako valja teiti integraciji raznih drutvenih slojeva stanovnitva u
gradu. Umjesto da se radno stanovnitvo nabije u stambene silose, koji
ih na najbri nain spajaju s radnim mjestom, valja stvarati gradska
naselja koja e na suptilan nain spojiti ono to je nekada bilo raz
dvojeno. Ve spomenuti predstavnik oficijelne politike, Chalandon, ka
e: Ovaj red mora sadravati utisak pravde, stvarati osjeaj da se radi
o borbi protiv nejednakosti koja se ogledala u starom urbanizmu.
Na koji se to nain eli postii? Iznad svega valja sauvati puki
karakter pojedinih etvrti, gdje se radnici mijeaju s inovnicima i in
telektualcima, koje je izbjegavala velika buroazija, a koja e to vjero
jatno i dalje raditi traei za sebe skupa i ekskluzivna mjesta izgradnje.
No, za sve druge mora se poi od naela mijeanja puanstva, od
drutvenog zagrljaja svih slojeva. Operacije prostornog ureenja,
11

106

M. Castells, La Question urbaine (Gradsko pitanje), Maspero, 1972.

kae bivi predsjednik V. Giscard d'Estaing, koje emo poduzimati mo

raju potpunoma potivati sadanji karakter parikih etvrti i sauvati
ili uspostaviti mogunost da u njima stanuju razliite drutvene kate
gorije; to ukljuuje da se vei dio sredstava posveti akcijama restau
riranja, a ne akcijama renoviranja. Ove direktive nije, naravno, sam
predsjednik izmislio, jer su ih ve ranije preporuivali urbanisti, a
praktiki provodila komunistika uprava u Bologni. Restauracija se
razlikuje bitno od renovacije po tome, to se nastoji potpuno sauvati
vanjski izgled starih kua, iznutra obnovljenih prema suvremenim
standardima stanovanja. Kod renovacije se najprije upotrebi buldoer,
rui se u etvrti sve to je zastarjelo i unose novi sadraji u arhitek
tonskom stambenom pogledu, pa tako dolazimo do one udesne mje
avine staroga i novoga po mnogim gradskim etvrtima, a to dobro
ilustrira zakone sukcesije i invazije ikake kole.
Razumije se da je novo shvaanje upereno protiv monotonih stam
benih blokova, kasarnskog ili betonsko-siloskog karaktera, za koje je
dan radnik kae: Znadete li, ovdje se dosaujemo. Nema apsolutno
niega. Nitko nikoga ne poznaje... Ovdje ljudi odlaze rano ujutro na
posao, vraaju se kasno uvee kui. Nikad kraja putovanju. Bez 'telkaa' ne bi se moglo ivjeti. Stoga valja opet vratiti etvrtima onaj vid
privlanosti to su ih one imale nekada: raznovrsnost. Raznovrsnost
ne samo u ljudima ve i u arhitekturi, u opremi prateim objektima,
raznovrsnosti to stvara istovremeno zanimljivost i intimnost. Umjes
to da se sprovodi politika socijalnih stanova, potrebno je uvesti so
cijalnu politiku stanovanja, a to znai da nije dovoljno imati neku
arhitektonsku predodbu o slaganju blokova kua, ve je potrebno ima
ti sliku o sastavu i nainu ivota samih stanovnika. Raznovrsnost ovdje
znai, kao to smo vidjeli, prvenstveno raznolikost stanovnika. Zato se
ne bi nali na istom ploniku mlai tehniar, sveuilini nastavnik,
umjetnik i kloar? Dodue, restauratorski radovi stvaraju izvjesnu ne
udobnost za sirotinju, ali ih valja priuiti na vanjski izgled i oprem
ljenost etvrti. Naputanje velikih blokova sa specifinim stanovnitvom
znai istovremeno i naputanje razdvajanja da bi se je zamijenilo raz
nolikou. Politika srednje velikih gradova, rehabilitacija ulice, pro
mocija prateih objekata kolektivnog karaktera, uskrsnue centralnosti (sredita ivota), raznolikost i desegregacija naselja... Intervencija
na vie frontova, ali koja se usredotouje oko jednog jedinog cilja: spri
jeiti ili slomiti oblikovanje teritorijalnih kolektiva sjedinjenih po kla
snom pripadnitvu i ciljevima, te pobuditi fiktivnu solidarnost polaze
i od urbane prakse odvajajui je od njene drutvene determiniranosti, kritiki primjeuju Garnier i Goldschmidt. Evo, prigovoru
107

idejama participacije od strane ljevice, da se njome eli integrirati

radniku klasu u kapitalistiko poduzee, pridruuje se ovdje gradski
prostor kao orue prividne drutvene integracije ali iezavanja stvar
nih klasnih razlika. Ali, ako se stavimo u poloaj jednog besklasnog
drutva ili drutva koje nastoji da to postane, onda su ideje o dru
tvenom prostoru u smislu njegove socijalne raznolikosti sasvim oprav
dane. Istina, za nas ova raznolikost, kao to emo vidjeti, ima dvije
bitne dimenzije: socijalnu i bioloku, jer raznolikost mora odgovarati
istovremeno drutvenim grupama s obzirom na njihovu profesionalnu

diferencijaciju, kao i na bioloku diferencijaciju po uzrastu ili dobi.

Stvaranje drutvenog prostora ne znai samo mijeanje raznih
kategorija graana po ulicama, lokalima i kuama, ve takoer isto
takvo mijeanje i po drutvenim ustanovama, naroito u onim gdje
se upravlja gradom. U pitanju je demokratizacija komune, njena vea
samostalnost u odnosu na organe drave, vea mogunost graana da
neposredno sudjeluju u rukovoenju i planiranju svojega grada. Ove
ideje takoer brani NUP. Stoga predsjednik francuske republike, one
Pete koja j e postala naroito centralistika, kae: Moramo izvriti de
centralizaciju nae vlasti u smjeru prvog ealona naeg demokratskog
ivota, onoga koji nam je najblii, a to je komuna. Komuna je doista
ono to je najblie stvarnosti. Tamo ljudi obitavaju, tamo se poznaju
i susreu, tamo se izobraavaju po kolama, bave se sportom, grupira
ju se u udruenja, tamo se raaju i umiru, zaboravljajui na lom pre
tjeranih svaa, tamo se smiruju pronalazei vrijeme i zemlju. (Le
Monde, 23. XI. 1975.) Reklo bi se da desniar Giscard d'Estaing pro
nalazi ideje ljeviara Henri Lefebvrea! Kao da je proitao njegovu knji
gu Pravo na grad. Bez obzira na utisak da veliina lokalne zajednice
moe sluiti i prikrivanju dominacije apstraktne tehnokratske drave,
ostaje injenica da ona ima odluan znaaj u ivotu graanina i da
je ona mjesto one vrste neposredne demokracije iji je preduvjet bo
gatstvo ljudske razmjene (Marx) u svakodnevnim drutvenim dodi
rima.

Pored demokratizacije upravljanja komunom, otvaranjem gradske

uprave graanima u raznim oblicima otvorenih i intenzivnih komuni
kacija izmeu graana i uprave, vanu ulogu u procesu demokratizaci
je igra slobodno udruivanje graana u obliku raznovrsnih interesnih
udruenja, da bi se pomou njih mogla izraziti i formulirati volja gra
ana. Bez slobode udruivanja u bazi ne moe se govoriti o stvarnoj
participativnoj demokraciji, jer se i najidealnije zamiljena vlast mo
e birokratizirati i umrtviti, ako graani doista ne pokazuju volju za
stvarnim sudjelovanjem u odluivanju. Ove ideje NUP-a ne trebaju nas
108

iznenaditi, ako znamo da je Pariz okruen pojasom crvenih opina

sa socijalistikim ili komunistikim upravama. A i uspomena na Pa
riku komunu jo je pogdjegdje iva: Pariku komunu moemo sma
trati, kae jedan komunistiki naelnik, izvrsnim primjerom opinske
samouprave, primjerom iznimno bogate direktne demokracije. Na
ravno, oni koji se plae ove uspomene, pokuat e ublaiti njen smi
sao: Rije komuna, objanjava jedan slubeni tuma, dolazi od latin
ske rijei communio, to znai mir, red i sloboda... Stvaranje komu
ne odgovaralo je potrebi za redom i mirom. Dakle, bilo s lijeva ili s
desna, ona nam je dobro dola.

to znai grad
po ljudskoj mjeri?

1. T R E B A LI SAUVATI GRAD?

Nije li grad osuen na iezavanje? Smijenio li u sluaju velikih me

tropolitanskih regija, to briu granice grada i sela, govoriti jo o gra
du? 0 gradu u povijesnom smislu, ograenom u prostoru, o prostorno
zacrtanom prebivalitu to nam doputa govoriti o svojemu gradu?
Iako bismo sve tee pronali razloge za sauvanje grada u geograf
skim ili tehnikim razlozima, a jo ponajmanje u vojnikima, njegov
opstanak e ostati opravdan usprkos suprotnih razvojnih tendencija,
ako utvrdimo da postoje odreeni drutveni i lini razlozi u ivotu o
vjeka koji dovoljno vrsto govore njemu u prilog. Drugim rijeima,
ako pokaemo da opravdavaju i neki antropoloki razlozi.
Ljudi iz velegradske dungle vraaju se ponovo njemu. Dodue, kao
turisti, pa su oduevljeni kad s mapom u ruci mogu proitati njegove
sredovjene obrise i diviti se oiglednoj harmoniji. Jer povijest nae
civilizacije vezana je uz postojanje grada kao povijesnog i kulturnog
subjekta. Samostani, uzeti in toto, ipak su vie sluili koenju no po
ticanju drutvenog razvoja, bez obzira na njihovu duhovnu gustou.
Rijetke su civilizacije koje su poricale korisnost grada, a to je od
njih i preostalo? O odnosu Mongola prema gradu Grousset pie: Mon
goli su zauzeli grad (Peking), masakrirali njegove stanovnike, oplja
kali kue, zatim ga spalili. Razaranje je trajalo mjesec dana. I zaklju
uje: Nomadi nisu shvaali to bi mogli uiniti od jednoga grada, nisu
vidjeli naina da ga upotrijebe za uvrenje i irenje svoje vlasti.
Sredite vlasti za njih se nalazilo pod pokretnim atorom. Potonji je
bio u odnosu na prostor slobodan, a konju nije trebala garaa bez
koje ne moe suvremeni nomad.
Grad je, uostalom, ve od Sodome i Gomore progonjen mitom izopaenosti i dekadencije. Ljudi ivei u prvobitnim zajednicama nagon
ski su u njemu osjeali zlo koje valja unititi. Ljudi su u ratovanjima
oduvijek iskaljivali svoju mrnju na gradove, a u posljednjem veli110

kom ratu to je razaranje dobilo stravine razmjere, da bi zavrilo veli

kim praskom nad Hiroimom! Dodue, najnoviji vojni stratezi tjee nas
da su izumili bombu koja ubija sve ivo a poteuje gradove. Naalost
nema bombe koja bi razarala gradove a potedjela sve ivo! Neki re
formatori gradova bili bi nam zahvalni za takav izum. Nije li Kenzo
Tange iskoristio posljednja razaranja Tokija, kako bi u njega smjestio
onu impresivnu hobotnicu od nadsvoenih autoputova?
Pokuat emo obraniti ideju o ljudskoj potrebi za gradom, a to zna
i za gradom po mjeri ovjeka. Uvijek su se gradovi pravili po nekoj
mjeri polazei od ovjeka, ali ovdje nemamo u vidu uobiajeno antropometrijsko mjerilo, fiziku veliinu i fizioloke potrebe. Od njih po
lazi prvenstveno arhitekt, a urbanist nadilazi ove mjere u ime nekih
drugih koje se tiu samog drutvenog ovjeka, ovjeka odreene
drutvene zajednice, pa e grad po mjeri ovjeka ovdje znaiti grad
po mjeri odreene drutvene zajednice ovjeka. U prvom sluaju pre
vladavaju bioloki kriteriji, dok se u drugome radi o drutvenim i kul
turnima. Biologija se ne moe izbjei, ali je ona ovdje podreena kul
turi. Prema tome, na pristup ostaje bitno kulturalistiki ili kulturno-antropoloki. Samo u ovom okviru valja traiti mjeru ovjeka kao
drutvenog i urbaniziranog bia, a to znai ujedno da e bioloki uvjeti
individualne egzistencije i ekoloki uvjeti izgradnje gradova u prirod
nom prostoru biti ve u toj koncepciji sadrani i potovani. 1
Kad govorimo o kulturno-antropolokom pristupu urbanizmu, tada
imamo u vidu injenicu da je ovjek od iskona gotovo vie rauna vo
dio o socijalnom i simbolikom vidu stanovanja od isto fiziko-zatitne funkcije. Tako A. Rapaport, ispitujui najprimitivnije oblike sta
novanja, kae: Moramo uzeti u obzir fizikalne vidove i socio-kulturne
vidove, ali naroito valja podvui ove potonje. Kad smo jednom shva
tili identinost i karakter neke kulture, te stvorili predodbu o njenim
1
Pojam kulturalistiki ili, tonije, kulturno-antropoloki ne uzimamo u
onom smislu u kojem Francoise Choay (L'urbanisme, utopies et realites, Pari,
Ed. du Seuil, 1965) kulturaliste suprotstavlja progresistima. U njenoj klasi
fikaciji kulturalisti vuku svoj korijen od Johna Ruskina i Williama Morrisa i
idu do Sittea, Hovvarda i Umvina, polazei od grada kao povijesne i organske
cjeline, a koji valja u njegovoj kulturnoj specifinosti (kultura kao antiteza civi
lizaciji!) potivati. Naprotiv, progresisti vuku svoj korijen od utopijskih socija
lista (Owen, Fourier, Proudhon, Considerant) i idu do modernih Garniera, Gropiusa, Le Corbusiera, Strumilina i drugih. Progresisti stavljaju teite na racio
nalnost, znanost, tehniku, funkcionalnu logiku rukovodei se prvenstveno dobro
biti pojedinca koji nastoji radikalno izmijeniti ljudsku okolinu. U filozofiji, na
roito njemakoj, poznata je dihotomija izmeu kulturalista i prirodoznanstvenjaka, koja se svodi esto na sukob kulture i tehnike, kulture i civilizacije. Mi
smatramo da ovu dihotomiju valja prevladati, jer nas uvodi u lane dileme.

111

vrednotama, tada nam odmah postaju jasni izbori to ih vrimo meu

raznim tipovima stanovanja, kako bi odgovorili ujedno fizikalnim i
kulturnim varijablama. Valja, dakle, uzeti u obzir specifina obiljeja
neke kulture doputen nain da se neke stvari urade, neprihvatljivi
drutveni inovi i implicitni ideali , budui da oni utjeu na oblik
kue i naselja; to podrazumijeva veoma suptilne razlike ali i oite i
korisne crte. Znaajno je za jednu kulturu esto puta ono to ona
zabranjujui, izriito ili implicitno, ini nemoguim, a ne ono to se
ini neizbjenim. I u uvjetima najstroih fizikih prinuda i ograni
enih tehnika, jedna kua je ljudska injenica, koju je ovjek gradio
prema tako razliitim nainima, da mu moramo priznati izbor, a on
ukljuuje kulturne vrijednosti... Stoga su od najveeg znaaja one
drutveno-kulturne sile koje veu nain ivota ovjeka uz njegovu oko
linu. Tako su indijska naselja rasporeena prema kozmikom kri
u, ije su kardinalne toke uglovi svijeta. Ovakav simboliki raspo
red kua u naselju nalazimo u svim primitivnim kulturama, u Egiptu,
drevnoj Kini, kod Inka u Peruu, amerikih Indijanaca i dalje. Kao to
je grad bio imago mundi, tako je i sama kua ili nastamba bila mi

krokozam pod vlau nevidljivih sila koje upravljaju svijetom i ljudi

ma. Na primjer, klima je na Markekim otocima veoma blaga, ali se
kue grade iznad zemlje i po rasporedu koji potuje tabu za ene. Utje
caj maginih predodaba u Polineziji, utjecaj mane, prisiljava stanovnike
da jedu izvan kue i grade posebne blagovaonice. Pa i sam raspored
lanova obitelji za vrijeme ruka strogo je odreen. U svim pitanjima,
gdje dananji arhitekt misli u kategorijama funkcionalnosti i racional
nosti polazei od nekih biolokih obiljeja ovjeka (dob, higijenske po
trebe), ovjek prijanjih civilizacija, sve do pojave industrijske epohe,
mislio je u kategorijama religijske, kulturne i socijalne regulacije. ak
u uvjetima najstroih klimatskih prinuda i najvee oskudice u graev
nom materijalu, kao u sluaju Eskima, nain izgradnje igloa, kao i nu
tarnji raspored prostora, strogo je podreen hijerarhijskim i ritualnim
pravilima plesa. Evo, i u uvjetima potpune pustoi dovoljno je bilo
ljudsko tijelo i njegovi pokreti, pa da se prostor simboliki oblikuje!
Tako je simboliki kozmos bio oduvijek prisutan u ljudskom obliko
vanju mikrokozmosa, sve dok industrijski ovjek nije preuzeo kovanicu svijeta u svoje ruke i poeo kovati gradove po pravilima od kojih
bi se Hefestu digla kosa na glavi.2
2

Amos Rapaport, Pour une Anthropologie de la Maison (Za jednu antropo

logiju kue), Dinod, Pari, 1972 (engleski original od 1969.)

112

Kombajn moderne
tehnologije pretvorio
je ulice u izolirane
objekte (kontejnere
za ljude)

PRIVATIZACIJA PROSTORA

Ameriki gradovi
imaju suburbije
sa veoma
privlanim vilama
na livadi, ali
su bez pjeakih
staza od jedne
kue drugoj, jer
je saobraaj
predvien samo
automobilski.
Tipini suburb
u Houstonu
Texsas

27

PROSTORNA ORGANIZACIJA FOURIEROVE FALANSTERIJE

(prostor podreen ljudskoj zajednici)

Plan

falansterije:

1. Trg za parade; 2.
Glavno dvorite za zim
ske etnje (takoer su
tu i kuhinje); 3. Dvo
rite izmeu stambenih
blokova
(u
lijevom
dvoritu staja za ko
nje); 4. Dvorite za po
ljoprivredne poslove; 5.
Predvorje
crkve;
6.
Portali; 7. Hodnici sa
stupovima; 8. Prolazi;
9. Operna dvorana; 10.
Konaite
sa prijem
nim prostorima za go
ste; 11. Stolarija i bra
varija. Muzika kola
za duhake instrumen
te; 12. Kuhinja.

Autori Atenske povelje vjerojatno se ne bi sloili, barem ne bez ne

kih ograda sa stavom da ljudsko mjerilo valja traiti prije svega u
drutvenim obiljejima i kulturnoj organizaciji ovjeka, a ne u teh
nolokim i materijalnim zahtjevima povezivanja radnog mjesta sa sta
nom, odnosno strukturiranja prostora po poznatom receptu: 1. stano
vanje, 2. odmaranje, 3. obrazovanje, 4. susretanje (lino i u drutvu),
5. rad, 6. upravljanje, 7. promet, 8. opskrba. Iako je ova povelja pretr
pjela mnoge kritike (Hoffmann, 1957) i smatra se donekle zastarjelom,
njena glavna slabost nije funkcionalna analiza, ve pomanjkanje odre
enih naela u integraciji pojedinih funkcija. Poznat nam je nain ka
ko je Le Corbusier u svojoj Unite d'habitation (stambenoj jedinici) po
kuao integrirati u jednom jedinom objektu razliite funkcije kao to
su stanovanje, opskrba (duani), odmor (kino), obrazovanje (djeji vr
ti) i slino. Meutim, tu se radi o tipino arhitektonskom pokuaju da
se grad smjesti u kuu, dok je urbani problem: kako smjestiti kuu
u grad? Kua se na taj nain pribliava oceanskom parobrodu usidre
nom na vrstom tlu, pa je oito da se radi o anti-urbanistikom mi8 Grad po mjeri ovjeka

113

ljenju, jer ovakvo sabijanje ivotnih funkcija u jedan stambeni objekt

ukida, pored ostaloga, gradski pejza, to je isto kao da smo eni odu
zeli kosu. Ovakvi pokuaji, ak i kad su arhitektonski uspjeli, ne idu
dalje od elavih pjevaica! Time ne elimo rei da su ovakva rjee
nja, kao to ih nalazimo u nekim Hilton-hotelima i vedskim satelit
skim naseljima, potpuno promaeno, ali je bitna razlika u tome, to
je hotel kao i brod mjesto gdje se prolazi, dok je grad mjesto gdje se
raa, ivi i umire.
Strukturiranje funkcija ne moe se u gradu rukovoditi naelima pri
rune kuhinje, ve mora odgovarati ivotu drutvenog ovjeka koji se
negdje u masi gubi, a na radnim mjestima u kolektivu zadrava, te od
njega udaljuje u svojim svestranim linim interesima, koji moraju
osiguravati pojedincu ne samo vrijeme ve i prostor za slobodno kre
tanje. A s antropolokog gledita ovo kretanje znai da ovjek nije ni
antropomobil kreui se iskljuivo na tokovima, ni statua koju vuku
pokretni tepisi, ve je prije svega pjeak, koji svoj gradski pejza ho
dajui upoznaje i s njime se identificira. Uostalom, oblici kretanja ov
jeku u gradu bit e oni koje mu namee tehnologija proizvodnje, sao
braaja i harmoninog korienja vlastitog tijela. Danas je pitanje kre
tanja u prostoru jo uvijek optereeno gleditem da je ovjek prije sve
ga odreeni teret koji zakruje svojim volumenom neko prometalo,
dakle neki predmet a ne subjekt kretanja. Sto znai, zapravo, kreta
nje u gradskom prostoru iji je on subjekt? Da se susree s raznim
drutvenim ulogama i da se u njima prepoznaje, bilo kao on sam
bilo kao netko drugi. Dakle, da se kree kroz prostor strukturi
ran po nekim pravilima same strukture ljudske zajednice, da u nje
mu susree mjesta i objekte koji imaju odreeno drutveno znaenje,
da je simbolizam toga prostora istovremeno artikuliran po nekim na
elima predmetnog i drutvenog znaenja. O simbolikoj gustoi grad
skog prostora imali smo ve priliku da neto kaemo u vezi s Novom
urbanom politikom, ali emo se morati na tom pitanju jo zadrati,
jer simbolika gradskog prostora iako prima od drutva odreeni smi
sao, ona mu ga i daje, ona se hrani kolektivnom svijeu, ali ona op
louje i individualnu svijest. ovjek ivi u jednom gradu uei se, vje
rojatno sve do smrti, da bude graanin upravo ovoga grada. Grad nam,
dakle, treba da bi bio prostor objektivizacije drutvene zajednice, te
da bi prenosio na lanove drutva smisao to ga je ta zajednica pro
storno ve uobliila. On pretpostavlja stvaralaki dijalog izmeu urba
nog prostora i graanina.
114

2. KAKO DALJE OD FUNKCIONALIZMA?

Usprkos svih kritika funkcionalizam je posljednja koherentna teorija
koju nalazimo u modernom urbanizmu. On jo nije prevladan nekom
novom teorijom, jer se nije naao novi princip koji bi ga globalno
prevladao. Stoga jo uvijek nalazimo svagdje njegove tragove, i sve
to se radi je, ustvari, variranje nekih rjeenja polazei od njegovih os
nova. Meutim, problemi koji su se nagomilali, a koje funkcionalizam
nije uspio rijeiti, trae da se pronae neki novi princip.
Razlog je poznat: dominacija arhitekture nad urbanizmom. Valjalo
bi radikalno promijeniti perspektivu: funkcionalizam ide od kue pre
ma gradu; valjalo bi poi obratnim putem: od grada prema kui. Ne
samo zato to je prostorno planiranje danas postalo odgovornije i urgentnije nego to je bilo prije pedeset godina, ve i zbog toga to je
potrebno osmisliti prostor u njegovoj cjelovitosti, a cjelovitost ne zna
i gomilanje aglomeracija istoga tipa do u beskonanost, aditivnost
ili serijski princip . . . neto to je udarilo peat suvremenom urbaniz
mu i dovelo do razaranja grada.
Podsjetimo na ono to nam je funkcionalizam s Atenskom pove
ljom i teoretiarima C. I. A. M.-a (Congres international d'architecture
moderne) ostavio u nasljee kao pristup modernom urbanizmu, a pre
ma emu se odnosimo prihvaanjem ili odbacivanjem. Prije svega os
novni stav:
Urbanizam ne moe vie biti podvrgnut iskljuivo pravilima jef
tinog estetizma. U svojoj biti on je funkcionalistiki. (Le Corbusier)
Estetski je to znailo odvajanje arhitekture od ornamenta, milje
nje suprotno Ruskinovom koji je smatrao da arhitektura zapoinje or
namentom. Nije li ve Viollet-le-Duc pokazao da svaki oblik mora izra
ziti odreenu funkciju, a novi materijali koje je pribavljala razvijena
industrija traili su ovakav nain miljenja.
Funkcionalno je znailo da i grad valja staviti u njegov konkretni
ekonomski, socijalni i politiki kontekst, da valja izai iz kaosa u koji
ga je doveo dosadanji razvitak i uspostaviti novi racionalni poredak.
Takav poredak odgovara nekim biolokim i psiholokim konstanta
ma ovjekova ivota. Tako se u sferi biolokih potreba pojavljuju za
htjevi za ekolokom higijenom: uklanjanje nezdravih stanova i nase
lja, pregusto naseljenih etvrti, loe postavljenih prema suncu, maglo
vitih, industrijskih zagaenih, izloenih poplavama ili buci, praini i
otrovnim plinovima. Osuda nehigijenskih uvjeta stanovanja ide ruku
pod ruku s apologijom zelenih prostora i osuenih ploha. Sunce, zele8*

115

nilo, zeleni prostor su tri primarne sirovine urbanizma. (Le Corbu

sier).3
Uvoenje novog racionalnog reda u grad znai prije svega da valja
ukloniti dosadanji spontani razvitak grada, sasvim proizvoljnu ras
podjelu kolektivnih zgrada, ratrkanih periferija, loe izvedenih kueraka, neplanski postavljenih industrija, iracionalne mree ulica koja ne
odgovara suvremenom mehanikom kretanju.
Osnovni je prijedlog da se gradi gusto i visoko da bi se oslobodilo
tlo za zelene povrine. Valja izbjei da se kue svrstavaju uz rubove
ulica u povezanom nizu, ime se oduzima njihov najbolji poloaj pre
ma suncu. Ulice valja luiti prema namjeni, s obzirom na vrstu i brzi
nu prometala, a pjeak mora imati druge putove od automobila. Pro
met na krianjima mora biti kontinuiran to se postie izgradnjom raz
liitih nivoa prometnih traka. Pri tome valja imati na umu da ne bi
dolo do mijeanja funkcija:
Trotoari, stvoreni u doba konja i nakon uvoenja koija da bi se
izbjeglo gaenje pjeaka, smijeni su lijek odkad su mehanike brzine
unijele u ulice pravu opasnost smrti...
Okupljanje industrija u prstenovima oko g r a d o v a . . . stvorilo je
nepodnosiv promiskuitet. (Le Corbusier).
Sljedei stavovi: izraavaju osnovna naela funkcionalizma:
Kljuevi urbanizma lee u ove etiri funkcije: stanovati, raditi,
razonoditi se, kretati se.4
Zoniranje, imajui u vidu kljune funkcije: stanovati, raditi, ra
zonoditi se, unijet e red u gradski teritorij.
Zoniranje je postupak u skladu s planom grada, iji je cilj da
se dodijeli svakoj funkciji i svakom pojedincu njegovo pravo mjesto.
On je utemeljen u razlikovanju razliitih ljudskih djelatnosti od kojih
svaka trai posebni prostor: lokali za stanovanje, industrijski ili trgo
vaki centri, sale i tereni odreeni za razonodu.
Planovi e odrediti strukturu svakoga od tih sektora u kojima se
nalaze funkcije... a koje e svaka imati svoju autonomiju.
Potrebno je klasificirati i razlikovati sredstva prometa i utvrditi
za svako od njih posebni smjetaj, sukladan prirodi samog prometala.
3
Detaljne podatke s Atenskom poveljom i stavovima C.I.A.M.-a, posebno Le
Corbusiera, vidi kod Jean-Paul Lacaze, Introduction a la plinification urbaine,
Ed. Moniteur, Pari, 1979.

Le Corbusier, La charte d'Athenes des C.IA.M., ed. de Minuit, 1957. U Blje

tavom gradu (19311934) Le Corbusier precizira: Stanovati, raditi, obrazovati

duh i tijelo, kretati se (u ovom redoslijedu i po ovoj hijerarhiji). Prioritet je
na stanovanju, to dovodi do hiperfunkcionalizma stanovanja.

116

 Vodei rauna o visini, urbanizam e uspjeti da prikupi slobod

ni teren za komunikacije i korisni prostor za razonodu.
Funkcionalizam je svjestan da je privatno vlasnitvo jedna od glav
nih zapreka racionalnoj organizaciji prostora i zato naglaava da e
privatni interes biti podreen kolektivnome. To je posljednji stav
u Atenskoj povelji, ali neophodan ako se eli prekinuti s onom spontanou koju u grad unosi stambena renta i spekulacije oko nje. Ni
je udo da su funkcionalisti u socijalizmu i etatizmu vidjeli ansu da
ostvare na najbolji nain svoja naela. Ustvari, valjalo bi rei da im
je etatistiki pristup blii od socijalistikog, jer im pojam lokalne
demokracije ili samouprave nije uope simpatian, budui da dovolj
no ne integrira naselje u iri prostor i vee planove. Regionalni plan,
itamo u Atenskoj povelji, zamijenit e obini gradski plan. ... pro
gram valja izraditi na osnovi strogih analiza po specijalistima. Iako
se govori da grad mora biti po mjeri ovjeka, njegova izgradnja os
taje stvar specijalista: Tko bi mogao poduzeti potrebne mjere kako
bi se ostvario dobro ovaj zadatak, ako ne arhitekt koji posjeduje sa
vreno znanje o ovjeku, koji je napustio iluzorne grafizme i koji e,
pomou ispravne prilagodbe sredstava predloenim ciljevima, stvoriti
jedan red koji nosi sam u sebi vlastitu poeziju? (Le Corbusier)
Ideje su funkcionalizma bile iroko primijenjene u Francuskoj, Nje
makoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji. U Novim gradovima pre
cizna hijerarhija grupira stanove u susjedske jedinice, a ove u e
tvrti, dok su trgovaki i industrijski centri strogo odijeljeni od stam
benih etvrti.
Koji su glavni prigovori funkcionalizmu i gradovima izgraenim po
njegovim naelima?
Kad je rije o novim gradovima, kakvi su bili engleski, izgradnja je
bila predviena u toku trideset godina, pa se novi gradovi napuuju
prvenstveno mladim iteljima. Stoga dobni uzrasti ostaju u neravno
tei prema predvienim javnim ustanovama (kolama), te je potrebno
da proe trideset godina ili dobra jedna generacija kako bi se grad
normalizirao po svojem sastavu. Ali to ostavlja jednu nutarnju pro
turjenost: ako grad nije dovren, potpuno izgraen, prije no to je
prolo trideset godina, tada on prua nesavren okvir ivota svojim
stanovnicima, njegova oprema nije optimalna. Isto tako prerano zatva
ranje ili dovravanje grada postaje zapreka za daljnje promjene, slo
bodnu izgradnju, inovacije.
Diskusije o optimalnoj veliini grada ostavljaju niz nerijeenih pi
tanja, tako da su neki urbanisti protivnici svakog utvrivanja optimal117

ne veliine. Tako Lacaze upozorava da je nemogue na osnovi kvantitavnih prorauna dobiti jasni odgovor. Iskustvo pokazuje da su kri
vulje kotanja stana u funkciji veliine grada veoma plitke, s veoma
slabo izraenim minimumom, tako da se ekonominost u najboljem
sluaju moe izraunati za veliinu od nekoliko toaka, za nekoliko
postotaka, i on je redovito nii od onih nepoznanica ili neizvjesnosti
koje su u vezi s projektiranjem trokova unutar datoga projekta.
Nijedan ozbiljan tehniar, kae Lacaze, ne moe garantirati da
e jedno optimalno rjeenje koje vai danas, vaiti jo i za deset ili
dvadeset godina. Uostalom, pokuaj da se kvantitavno utvrdi neki
optimum ide na ruku isto tehnikim faktorima, a zapostavlja neke
mnogo bitnije, kao to su kvalitet pejzaa, arhitektura, razvijenost dru
tvenog ivota. Utediti 2 do 3% u izgradnji a dobiti grad koji se manje
svia graanima, zar je to dobitak?
Prigovorilo se funkcionalizmu izvjestan operacionalistiki perfekcionizam, doktrinarno velianje reda, iji je zakonodavac i nosilac sam
arhitekt, koji taj red namee i ne ostavlja nita spontanosti i sluaju.
Le Corbusier istie da nita nije proturjeno... sve je dobro smje
teno u red i hijerarhijski zauzima svoje mjesto, pa novi urbanizam
postaje nain odgajanja ljudi, jer istina je u rukama urbaniste. Na
taj se nain rukovodi gomilom, priznaje Le Corbusier, jer svijet ima
potrebu za harmonijom i tvorcima harmonije. 5
To mu daje izvjestan dogmatski karakter, jer pored tehnika plani
ranja, funkcionalizam gradi sve na ideji ljudskih potreba, a upravo
utvrivanje pojma potrebe je ono to je problematino. Zbog toga
to je veoma teko utvrditi to su to stvarne ljudske potrebe osim
onih ve etiri navedenih: raditi, spavati, kretati se i razonoditi se ,
preostaje jedino da se ostavi strunjacima, ekspertima da ih oni sami
utvrde. Za graane je dobro, u tom sluaju, ono to je utvrdio ili
odredio neki ekspert. S obzirom na promjenljivost ili relativnost ljud
skih potreba, strunjak se sam nalazi stalno uklijeten u neke nerazrjeive dileme, koje pojednostavljeno prikazuje Lacaze ovako:
* Ako izgradim kilzalite, a djeca ele imati igralite za koarku,
ja sam tehnokrata;
ako izgradim igralite za koarku, a djeca ele teren za koturaljke, ja sam tehnokrata;
ako izgradim klizalite i igralite za koarku, ja sam lo direk
tor, jer opinske vlasti ne mogu platiti amortizaciju i odravanje obiju;
5
Le Corbusier, Man.ii.re de penser Vurbanisme (Nain da se misli urbanizam),
Ed. Gonthier, 1946, Pari,

118

 ako ne izgradim klizalite a niti igralite za koarku, ja sam

6
lo direktor, jer ostvarujem grad-spavaonicu.
Razumije se, da je promjenljivost ljudskih potreba i ponaanje na
metnula ideju polivalentnih prostora, ali da nije time uklonjena do
kraja odreena ogranienost namjene. Postoje, dakako, alternative koje
imaju presudniju ulogu u oblikovanju jednog grada. Na primjer, one
u vezi s prirodom komunikacija: da li je osnovni element kretanja auto
mobil u individualnom vlasnitvu, da li samo kolektivni transport, da
li bicikli, da li pjeak? Brzina kretanja je svakako jedna ljudska po
treba, ali razliito odreena: jednom isto tehnikim, drugiput psiho-biolokim potrebama? Da li tu postoje neka naela iskljuivanja i
ukljuivanja takvih potreba? Na ovo pitanje funkcionalizam nije dao
jasan odgovor. On je samo upozorio na sam pojam ljudske potrebe.
Ako je bitni nain ovjekovog kretanja automobil, ako ga on treba
kad ide na posao, a takoer u trgovinu ili u kino, tada e urbani prostor
dobiti neka obiljeja koja smo upoznavali u amerikim gradovima, gdje
se s autom pristaje uz veliku trnicu ili robnu kuu, na nekom slobod
nom prostoru, uz brzu prometnicu, ili gdje se na slinom mjestu, ne
gdje na periferiji grada, ukoliko taj pojam vai, ide na slobodni prostor
gdje je izvjeeno neko platno za filmske predstave. Tu ne postoje pu
tovi za pjeake, jer su oni samo mogua smetnja, ukoliko bi uope bili
sposobni da se dokopaju takvih prostora.
3. ZNAI LI FUNKCIONALIZAM ODVAJANJE ILI
SPAJANJE IVOTNIH FUNKCIJA?
injenica je da se s funkcionaiizmom arhitektura oslobodila buroaskog individualizma u smislu davanja potpune slobode privatnoj inici
jativi u izgradnji gradova. Piui jednom od najistaknutijih predstav
nika moderne arhitekture u Sovjetskom Savezu, Mojsiju Ginzburgu,
Le Corbusier naglaava nekoliko osnovnih istina: Ljudi svih zemalja
i svih klima ele ivjeti u kolektivu. Kolektivni ivot pogoduje indu
strijskoj i intelektualnoj proizvodnji. Inteligencija se razvija samo u
ljudskim grupama. Ona je plod koncentracije. Rasprenost je nepogod
na za razvitak duha i slabi reflekse materijalne i intelektualne disci
pline. Svjetska statistika pokazuje da je mortalitet najslabiji tamo gdje
je stanovnitvo najgue. Sociolozi e ovdje prepoznati Durkheimove
ideje o gustoi stanovnitva kao preduvjetu materijalnog i intelek6

Op. cit., str. 57,

119

tualnog razvitka. Podjela rada i diferencijacija grada dovodi i do or

ganske solidarnosti meu ljudima. Naravno, Le Corbusier je vjerovao
u grad, ali time jo nije bilo odgovoreno na pitanje: kakav grad bi naj
bolje odgovarao kolektivnom ivotu ljudi? Upravo u tom pitanju bilo
je ozbiljnih sporova meu modernistima.
U samom Sovjetskom Savezu predstaljinistike epohe, dok su jo
modernisti mogli slobodno diskutirati o problemima moderne arhitek
ture i predlagati svoja rjeenja tada su vjerojatno bili prvi u svi
jetu na podruju urbane misli razvila se diskusija o tome kakav
treba da bude grad u socijalizmu. Dva krajnja gledita oitovala su
se u diskusiji meu pristalicama grada, ili urbanistima, i protivni
cima grada, ili dezurbanistima. Debata je stavljena u okvire regio
nalnog planiranja, a odnosila se na socijalistiku teritorijalnu raspo
djelu puanstva (socijalistieskoje raselenjije).

120

Dezurbanisti se, kojima se 19291930. prikljuuju i istaknuti mo

dernisti (Ginzburg, Vladimirov, Pasternak, Nina Voritinceva), rukovo
de Howardovim idejama rastvaranja grada u zelenim povrinama, u
golemim prostranstvima netaknute Rusije. Grad valja razbiti na tisue
komadia, na jednostavne individualne kuerke, rasprene u poljima,
umama, prerijama, u istoj prirodi, gdje e ovjek pronai svoju is
konsku harmoniju s prirodnim ivotom. A tu rasprenost moraju sli
jediti i* tvornice, koje valja graditi po itavoj zemlji, povezati ih mre
om elektrinih dalekovoda, energetskom ilom kucavicom uz koju se
veu svi proizvodni i stambeni objekti (u duhu one Lenjinove izreke
da je socijalizam = sovjeti plus elektrika!). Cilj je ovoga prostor
nog planirrnja da se ukine razlika izmeu sela i grada (cilj koji se
danas ostvaruje na drugaiji nain: urbanizacijom sela ili rurbanizacijom). Nema vie grada nema vie sela. Tvornice se grade uz
izvore sirovina. Stambena naselja moraju biti isto tako rastvorena u
prostoru: nema vie velikih i malih kua, niti ulica i trgova. Kua po
staje isto individualno, slobodno postavljena unutar prirode ideal
koji su ostvarili neki pripadnici amerikih srednjih klasa u zelenim
suburbijama! , a posluivana zajednikim kolektivnim ureajima,
od zajednikih kuhinja do djejih vrtia i kola. Kue se, dodue, gru
piraju uz velike ceste na kojima pojedinci kreu na radna mjesta, jer
osnovno sredstvo kretanja ostaje individualni automobil. Uz pokretlji
vost radnog stanovnitva ide ruku pod ruku pokretljivost kua. Re
cimo otvoreno: Ne, to nisu kolosi kue-komune goleme, teke,
monumentalne, vjene i zauzimajui tlo zauvijek, koje e rijeiti pro
blem socijalistike teritorijalne raspodjele, pie Le Corbusier. 7
Montane kuice! Tim gore, ako prve nisu uspjele. Kakva srea
da su one isto tako lake za sastavljanje kao i za rastavljanje; nitko
nee protestirati, ako mu i ena, ako dva stara prijatelja, ako grupa
nerazdvojivih drugova stavi svoju individualnu kuicu jednu do druge,
ako ih grupira u jedan blok; svaki stan e ostati uvijek nezavisan sa
svojim vlastitim ulazom iz bate. Ali ako doe do nesloge, ako se pri
jatelj posvaa s prijateljem ili se jedan od njih oeni, takoer nee
doi do nikakvih potekoa u pogledu stambene povrine, jer je mo
gue u svakom trenu razdijeliti jedinice stanovanja, poveati ih ili sma
njiti, potpuno ih demontirati i montirati ih na nekom drugom mjestu . . .
. . . Princip montanih kua znai kraj nepokretnosti stanovanja. Ne
radi se o bilokakvim kolicima, niti o povratku na Tamerlana, itaoci!
Citirano prema Anatole Kopp, Ville et revolution (Grad i revolucija). Ed.
Anthropos, Pari, 1967, str. 214215.
7

121

To je najbolja upotreba tehnike, udarac zadat urbanizmu, skruenim

oblicima ivota sitne gradske buroazije. Buruj je prikovan uz svoju
kuu, kua je za vijeke vijekova zakovana za svoje mjesto. I ona e
tu ostati, onako kako je zamiljena, kao neki promatra a ne kao ak
tivni sudionik u ivotu to se naglo mijenja . . .
. . . A na njenom mjestu pojavljuje se pojam pokretnosti kue, sa
savitljivom i promjenljivom strukturom, a istovremeno jeftinom, bu
dui da je nainjena od lakih i jednostavnih materijala.
Tako se pojavljuju tri toke:
urbanizacija ili DEZURBANIZACIJA,
koncentracija ili DECENTRALIZACIJA,
nepokretnost ili POKRETNOST.
To su bitni elementi Ohitovieve teorije.8
Razumije se, da svi pratei objekti moraju biti predvieni za male
skupine ljudi, a ne za velike aglomeracije. Iako je ovaj koncept vrlo
brzo osuen i baen u ko staljinistike administracije, on ipak nije
u nekim vidovima ostao neostvaren. Onaj tko je vidio prekrasne trajlere to ih proizvode u Edmontonu u Kanadi i njihovu upotrebu u ne
preglednim umskim i prerijskim prostranstvima Kanade, taj je ve
vidio oblik takve dezurbanizacije. No, ona se javlja i u urbanim sredi
nama kao marginalna pojava, ako uzmemo u obzir one kolone cigan
skih i cirkuskih druina, pa i one stalne pratioce svih vaara i vaarske maloprodaje po evropskim zemljama i dalje, a da ne zaboravimo
na moderne nomade turiste! Ima ova dezurbanizacija svoju poe
ziju, ak i onda kad je smjetena u urbani pejza. O tome nema sumnje.
Pristalice urbanizacije smatrali su takoer da socijalistiki grad
mora dokinuti segregaciju meu raznim slojevima stanovnitva, to
znai sauvati homogenost stanovnitva u homogenim oblicima stano
vanja. Takoer i pojam kolektivne opremljenosti u duhu kolektivnog
ivota ostao je sauvan. Radi se o tome da grad mora biti socijalni
kondenzator, kao to trai glavni teoretiar ovoga pokreta, Sabsonovi, a to znai da graanin pored svojih zanimanja na poslu i kod
kue, u sportu i drutvenom ivotu, povjerava odgoj djece koli, upra
vo jer je voli i vjeruje socijalistikim odgajateljima. Njegov ivot od
vija se najvie u tvornici, stanu i klubu, ijoj razuenosti su sovjetski
arhitekti posvetili jednu od najvanijih funkcija u socijalizaciji gra
ana. Neto slino je bilo zamiljeno u naim domovima kulture po
selima i gradovima, iako nije dalo rezultate koje su njihovi, osnivai
prieljkivali.
* Vidjeti S. Kopp, str. 214215.

122

Novi gradovi e biti sastavljeni od kua-komuna. Takve kue, gdje

su predvieni svi kolektivni ureaji, bit e sastavljene kao sae od
individualnih elija, jer u socijalistikom nainu ivota svakog rad
nika ili radnicu moemo smatrati neenjom ili samo kao potencijal
nog oenjenoga. Ako sluajno doe do enidbe, tada se samo otva
raju vrata izmeu individualnih elija, kao izmeu kabina na brodo
vima ili vlakovima, i stan je povean za obiteljske potrebe. Kako se
0 ovim mdividualnim elijama u Sovjetskom Savezu vodila duga dis
kusija, pa su se odluili da ona moe biti 9 m 2 , a neki su ak predlagali
12 m 2 , to se Sabsonovi izruguje tim prijedlozima, jer da oni znae
suprotstavljanje socijalistikom nainu ivota, pa predlae da je do
voljna elija od 5 m 2 ! Ove se elije nalaze u velikim i ak golemim kuama-komunama, smjetenima u blizini tvornica, pa mogu predstavljati
1 naselja do 50.000 stanovnika. Sabsonovi tvrdi da je nainio anketu
meu radnicima, pa hvali radnice iz jedne tvornice koje su mu suge
rirale da je elija od 5 kvadratnih metara sasvim dovoljna za jednu
osobu. One su vidjele u takvim elijama prednost pred onim kolektiv
nim spavonicama za koje su se zalagali neki teoretiari novoga ivota.
Ljudi su eznuli za individualnim elijama, makar kako male bile, sa
mo da su njima samima na raspolaganju! Ne treba se uditi kad znamo
da su u to vrijeme neke obitelji obitavale samo jedan kut jedne sobe.
Naravno, Staljin je takvu enju za individualnim elijama shvatio ne
to drugaije.
No, ma kolikogod se diskusije izmeu urbanista i dezurbanista
inile utopijskima, s pozitivnim i negativnim predznacima u pojedinim
pitanjima, one su polazile od jedne nove i realistine situacije koja
se sastojala u nagloj industrijalizaciji i urbanizaciji Sovjetskog Saveza
s izgradnjom mnogih novih gradova i naselja po itavoj velikoj zemlji.
Usprkos novatorskim idejama u arhitekturi i urbanizmu, stanove se
i nadalje gradilo na tradicionalni nain, itave se obitelji useljavalo
u jednu jedinu sobu. Kue-komune, gdje je kolektivna opremljenost
morala nadoknaditi skuenost stambenog individualnog ili obiteljskog
prostora, takoer su brzo postale predmet izbjegavanja, a mijenjale
su i svoju namjenu. Moglo se je utvrditi da su rijetke kue-komune
izgraene prema veoma slabim planovima; da su odmah upotrijebljene
na suprotan nain od predvienoga; da je u elijama, izriito predvi
enih samo za jednu obitelj, dolo odmah do zajednikog stanovanja
vie njih; te da su zbog svoje koncepcije bile jo manje pogodne za
stanovanje od podijeljenih tradicionalnih stanova. Puanstvo je raslo
nesrazmjerno u gradovima i sve se vie vidilo da je nemogue rijeiti
123

stambenu krizu, jer osnovna sredstva moraju ii za industrijalizaciju.'

I sami dezurbanisti kritizirali su kue-komune, s njihovim unutar
njim ulicama, prljavim i bunim, s blagovaonicama u stilu kasarne, s
depersonalizacijom koju povlae za sobom, jer se ovjek utapa u gi
gantskoj 1 anonimnoj masi, mnogo blioj kasarni ili mravinjaku nego
radnom kolektivu, kulturnoj ili interesnoj zajednici koju se eljelo
stvoriti. (Ibid.)
I sam je Le Corbusier oklijevao izmeu ovih ekstremnih pozicija
dezurbanizacije i urbanista, dajui jednom prednost kuama- stro
jevima s nutarnjim ulicama i kolektivnom opremom (duani, hoteli,
restorani), koja je dovoljna da ovjek za itava ivota ne mora izlaziti
iz kue, i zelenog grada (Ginzburg i Bartsch), gdje su blokovi kua
opasani na slobodnim prostorima zelenim sagovima. Dok su unutarnje
ulice bile preputene nuno pjeaku, vanjske ulice postale su privile
gija automobila. Atenska povelja je konano osudila ulicu s kuama
svrstanim uz njene rubove. Za razliku od marseljske jedinice stano
vanja, idealni grad je Le Corbusier zamiljao kao grad u nekom par
ku, ideja koju je ve izrekao 1922. Auguste Perret definirajui grad
kao skver s posaenim tomjevima. Ovu koncepciju oznaio je Lewis
Mumford kao anti-grad i kao niz neobraene zemlje, upozoravajui
da se grad odreuje pomou onoga to je u njemu puno a ne praz
no, ne pomou nesrazmjernih i neljudskih prostora. 10 Ovu kritiku e
preuzeti i Nova urbana politika nastojei da ponovo rehabilitira ulicu.
Ve smo rekli da je slaba strana ovog urbanizma da se stambena
izgradnja jo uvijek misli prvenstveno u funkciji stana ili kue, a
ne stambene etvrti, kvarta ili habitata. Umjesto da miljenje zavrava
sa stanom, ono s njime poinje, a sve ono to slijedi nakon njega opa
da po svojem znaaju i oblikovnoj vrijednosti. Drugim rijeima, urba
nizam je jo uvijek u velikoj mjeri podreen arhitektima, a ne towns
plannerima, graditeljima gradova, kako ih nazivaju Englezi, a i upotre
bljavaju na tisue, kako bi sprijeili jednostranost arhitektonskog pri
stupa. Valja, dakle, napustiti domo-centrizam i misliti u funkciji habitat-centrizma. To je danas jasno! Ali na koji nain misliti u novim
dimenzijama, to je otvoreno pitanje.
Jedna je zapreka, da se pravilno misli u tom okviru, i sama ideja
zoniranja, uvedena po funkcionalistima, iako je ona jako unaprijedila
drugaiji stav prema izgradnji stanova. Zoniranje je, naime, pojaalo,
a ne oslabilo segregaciju u gradovima, ne samo u socijalnom pogledu,
' Anatole Kopp, op. cit. str. 224.
lJ
Levvis Mumford, Le Declin des villes, (Pad gradova).

124

ve i u isto funkcionalnom. Jedan od prigovora je ono poznato odva

janje radnog mjesta od stana, to svoenje veze ili kretanja izmeu ovih
dviju zona na sasvim mehaniko kretanje, koje je oduzelo svaku dru
tvenu funkciju prostoru izmeu radnog mjesta i stana. To je ona po
znata izreka boulot-metro-dodo. Dodue, francuski radnici, a dakako
i oni drugih gradova, ubacili su u ovu opustoenu dimenziju jedan ljud
ski sadraj bistro, koji se nalazi odmah na izlazu iz tvornice ili sasvim
pri ulazu u stan! Primijeeno je da je zoniranje unijelo neravnoteu
u rasporedu gradskih masa, pa se tako upozorava da centralna mjesta
s trgovinom i rekreativnim ureajima zauzimaju esto veoma mali dio
gradskog prostora, a stambene etvrti najvei dio gradske povrine.
Zoniranje je, prema nekim dominantnim funkcijama, bez obzira na
sastav i naseljenost puanstva, tipino tehnokratski stav. Funkcionalno
zoniranje u ovom sluaju postaje nefunkcionalno u socijalnom pogledu.
Trebalo bi, dakle, nainiti zoniranje funkcionalnim, ali u socijalnom
smislu? O tome se upravo i radi. Potrebno je, prije svega, ukloniti onaj
tunel, mrani hodnik, uprljano ili neprovidno staklo nekog prome
tala, izmeu radnog mjesta i stana, one simbole gradske guve i pro
meta, i dati ovome mjestu ili kretanju ljudski sadraj, usprkos privat
nih automobila, dreke truba i smrada benzina. Trebalo bi svakako
ukloniti onih pola sata ili sat guenja, davljenja, guranja, psovanja,
uzrujavanja kojim prelazimo iz carstva nuno socijalnog rada u car
stvo slobode, to jest slobodnog vremena (Mane). Kako ukloniti ovaj
dehumanizirajui tunel izmeu radnog mjesta i stana, to je upravo
krupno pitanje jednog drugog tipa zoniranja, onoga koje eli biti u
skladu s ljudskim potrebama, koje prestaje biti stvar iste tehnike
kretanja gradskih prometala, a koja su zbog pogrenog planiranja od
nosa meu zonama postala jedna od najveih smetnja normalnog grad
skog ivota."

" Guva u gradovima je opa pojava. Ona se pojaava u satovima, kad se

naputa posao. Tako je u sreditu Pariza izmeu 18 i 19 sati prosjena brzina
75.000 vozila bila 13,8 km na sat 1970. godine. Izraunato je da e ova brzina
pasti na 8,93 km/sat, ako se broj vozila povea na 114.000 sljedeih godina. Da bi
se to sprijeilo, uvedeni su posebni kuloari na cestama za javni promet, to je
povealo brzinu na 14,18 km/sat. Razumije se, da je metro neuporedivo bri
i ekonominiji.

125

Tehnologija i urbani
prostor

1. DUALIZAM TEHNOLOGIJE I URBANOG PROSTORA

Ulazimo u drugu industrijsku revoluciju, koja nas prividno paradok
salno uvodi u post-industrijsko drutvo. Radi se o naglom napretku
automatizacije, informatike, elektronike, koja sada, nakon to su para
i elektrika zamijenile ovjeka kao fiziku radnu snagu, poinju zamje
njivati ovjeka kao psihiku radnu snagu. Prva industrijska revolucija
zamijenila je u velikoj mjeri ljudske izvore energije, grubu radnu sna
gu stvarajui parne strojeve, druga je preuzela sa mehaniziranim i polu-automatiziranim radom koordinaciju radnih operacija od ovjeka, i za
mjenjuje ovjeka u funkcijama upravljanja i kontrole. U drutvenom

pogledu to znai da se posljedice napretka u proizvodnim snagama oi

tuju ne toliko na sektoru gdje prevladava ljudska radna snaga i spret
nost, ve na sektoru gdje ovjek nadgledava, upravlja, kontrolira, re
gistrira proizvodne procese. Dok je stroj ranije potiskivao ovjeka u
sekundarnim djelatnostima (sektor preraivake proizvodnje), sad ga
poinje sve vie potiskivati u tercijarnim djelatnostima (administrativ
nim, kontrolnim, upravljakim). Dok je raniji napredak naroito ugro
avao plave bluze, sad on ugroava sve vie bijele ovratnike.
Jedna od najvanijih posljedica pri uvoenju mikroprocesora, koje
upotrebljavamo u depnim raunarima, a doskora i u depnim tele
vizorima, jest poveanje tehnoloke besposlice izbacivanje radnika
i namjetenika kao suvinih. Opadanje radnika a porast inovnika, to
jest pad sekundarnih a porast tercijarnih djelatnosti podui je trend
to nam pokazuju statistike u industrijski najrazvijenijim zemljama.
U SAD ve od 1956. broj inovnika je vei od broja radnika. U Fran
cuskoj je ovaj proces neto sporiji, ali ide u istom smjeru: u periodu
od 1962. do 1968. radniko puanstvo je poraslo za 1 5 % , a u periodu
od 1969. do 1975. za 0,9%, dok je u istom periodu broj namjetenika
od 3, 8% porastao na 3,9%, a rukovodeih kadrova i slobodnih profe
sija od 4,5% na 5,6%. Proizvodnja je ljudi, koji stoje u neposrednom
127

dodiru s prirodom (isti proces vai i za seljatvo) u stalnom opadanju,

a raste broj ljudi koji se bave davanjem usluga drugim ljudima (bez
obzira na to da li su koji put takve usluge isto parazitskog karakte
ra). Predvianja u Francuskoj pokazuju da je aktivno puanstvo po
raslo u periodu 19761983. za oko 288.000 osoba, ali da je industrijsko
puanstvo opalo za 466.000, gotovo isto toliko intenzivno kao i poljo
privredno stanovnitvo (520.000).
Industrijsko je drutvo oito u opadanju. Iako bi uvoenje mikro
procesora moralo poveati besposlicu, a time i pauperizaciju irokih
slojeva radnitva, ope podizanje drutvenog bogatstva prisiljava dru
tvo na redistribuciju bogatstva. Obvezatni porez, to jest ukupnost
poreza koje uzima drava ili lokalne zajednice i lanarina za socijalno
osiguranje, predstavljalo je u 1978. (prema podacima OECD-a) 53,1%
od bruto industrijskog proizvoda u vedskoj, 46,7 u Nizozemskoj, 41,3
u Austriji, 39,4 u Francuskoj, 38 u Zapadnoj Njemakoj, 33,2 u Velikoj
Britaniji, 34,5 u Italiji i 32,3 u Kanadi. Ova redistribucija ne ukida
uvijek i nejednakosti, jer najbogatiji slojevi uspijevaju dobiti najkva
litetnije medicinske usluge ili djelomino izbjei porezu. Ali ona dubo
ko mijenja uvjete radnikog ivota. Da bismo se o tome uvjerili, do
voljno je da pogledamo nekoliko slika iz 1936. i da se sjetimo jo ne
davne prolosti, one slike nezaposlenosti, to je bacala itave obitelji
u teku bijedu. Ekonomska i drutvena distanca izmeu radnika i na
mjetenika stalno se smanjuje, barem izvan rada, pa kad se danas go
vori o siromasima, misli se naroito na ostarjele, doseljene radnike
(imigrante) i ene koje se kao slabo kvalificirane brinu o porodici. To
ne znai da ulazimo u egalitarno ili nediferencirano drutvo, ali rad
nika klasa prestaje biti malo po malo neka drutvena grupacija du

boko drutveno i kulturno razliita od ostaloga drutva, nalazei se na

rubu drutva, kao to je to izgledalo jo prije jedan vijek u anketama
Mauricea Halbvachsa. 1
Iako je teko zaustaviti tehnoloki napredak, ipak postoje i otpori
protiv uvoenja daljnje automatizacije s mikroprocesorima, kako kod
radnika koji se plae gubitka posla tako i kod menedera koji se plae
krupnih drutvenih promjena u bliskoj budunosti. Zanimljivo je, da
danas u Francuskoj, prijedlogu da se radna sedmica skrati na 35 sati,
pruaju otpor podjednako poslodavci, sindikat poslodavaca, kao i rad
nici, naroito komunistiki sindikat CGT; poslodavci pruaju otpor da
se ne bi smanjile stope eksploatacije radne snage, a radnici se plae
1

Alain Touraine, L' Aprs-socialisme (Nakon socijalizma), izd. Grasset, Paris,

str. 53.
128

PRIMJER PJEAKOG GRADA

Venezia je grad u kojem su ceste za pjeake potpuno odvojene od

puteva za prometala (koje su preuzeli kanali sa gondolama i
vaporetima)

smanjenja nadnica. Naravno, to su neposredne reakcije na socijalisti

ki program smanjenja radne sedmice, ali je oito da e do skraenja
radnog vremena ipak doi, pogotovu ako se eli zaposliti masa sada
nezaposlenih. Takvi otpori su, uostalom, postojali i kod uvoenja 48-satne radne sedmice, pa i kod 40-satne. S njima valja raunati, ali se
smjer razvoja nee izmijeniti. Postoji, dodue, podruje koje tehniki
napredak apsorbira bez otpora i oklijevanja, a to je vojska i naorua
nje. Ona e, bez sumnje, uvesti mikroprocesore na najvioj tehnikoj
razini. Direktor Internacionalnog instituta za istraivanje mira, Frank
Barnaby upozorava: Oko 400.000 najboljih prirodoznanstvenika i in
enjera u svijetu radi danas na vojnim istraivanjima i razvitku; to je
oko 40% svih istraivaa i inenjera u svijetu. Najnovija i najbolja
znanstvena otkria u elektronici i mikroelektronici odlaze za naorua
nje, a ova progresivna automatizacija naoruanja samo poveava opas
nost opeg holocausta, upozorava Barnaby.
Predstavnik njemakih I. G. Metall-sindikata, Gunter Friedrichs ka
e da se ve od 1979. isprobavaju u industrijskoj proizvodnji inteli
gentni roboti, snabdjeveni sensorima, koji mogu vidjeti i osjeati,
to jest prenositi tona obavjetenja o stanju komada to se obrauje
i sami podeavati potrebne radne operacije jednu za drugom. Oni mogu
sami preuzeti radove na montai i nainiti tekue trake suvinima.
Kako je rad na tekuoj traci jedan od tipinih oblika otuenja ovjeka
u radu zbog svoje monotonije i nametnutog ritma i ivanog iscrplji
vanja, to je puna automatizacija svakako napredak u pogledu humani
zacije ljudskog rada. Ali on istovremeno pokazuje da je radnik suvian
na tome poslu. Radnici se sve vie polariziraju u zanatskoj osposoblje
nosti, jer jednima zanat uope nije potreban, postaju sve manje kvali
ficirani i samo priueni za neke rutinske poslove, dok drugi postaju
visokokvalificirani, jer moraju obavljati kontrolu i odravanje strojnog
parka. Veina je ona koja je ugroena gubitkom profesionalne kvali
fikacije. A to znai da veliki broj radne snage mora biti sve vie ospo
sobljavan za ljudski ivot u slobodnom, a ne u radnom vremenu.
Trenutano je situacija takva, upozorava Friedrichs, da jedan robot
zamjenjuje etiri radnika, ali istovremeno stvara mjesto za petoga koji
e se o njemu brinuti. On je uvjeren da e u budunosti sasvim sigurno
doi do skraenja radnog vremena, budui da stvaramo sasvim nove
uvjete za radni ivot kao i za potroake zahtjeve.2 Autori Rimskog
2

U vezi s ovim problemima vidjeti Giinter Friedrichs, Adam Schaff (Ed.),

Auf Gedeih und Verderb, Mikroelektronik und Gesellschaft (Za dobro ili zlo
mikroelektronika i drutvo), Izvjetaj Rimskoga kluba, Europa Verlag, Wien, 1982.
9 Grad po mjeri ovjeka

129

kluba, govorei o drugoj industrijskoj revoluciji nakon uvoenja

mikroprocesora, slau se u jednom zakljuku: ako ne doe do skrae
nja radnog vremena, doi e svakako do masovne nezaposlenosti. U
liberalnim se teorijama kapitalizma smatralo da se moe trpiti najvie
do 6% nezaposlenih, ali njihova stopa u novije vrijeme poinje rasti i
preko 10% aktivnog stanovnitva. To nije samo teret za privredu, ve
predstavlja krupan drutveni problem, koji e postati bitni elemenat
promjena u drutvenoj organizaciji ivota.
U japanskoj tvornici automobila Toyota roboti su zamijenili etvrti
nu radnika, a kod Citroena jedan robot, koji radi na zavarivanju karo
serije, zamijenio je dvadeset radnika. Slino su u industriji elektron
skih satova, satovi sastavljeni od etiri osnovna elementa zamijenili
klasine satove sa stotinu dijelova. U tiskarama elektronski strojevi
slau 8 milijuna znakova na sat, dok je klasini stroj mogao sloiti
najvie dvadesetpet tisua na sat. I tako dalje. Svake godine efikasnost
elektronskih strojeva postaje sve vea, a sve vei broj radnika ostaje
bez posla.
U Frankfurtu je Institut Bretelle proveo anketu o perspektivama za
poljavanja u sljedeoj deceniji i utvrdio da e uvoenje robota zamije
niti 80 do 90% radnika u proizvodnji, to ini 50 do 60% itavog per
sonala. Razvitak informatike i telematike (teleksi hranjeni velikim kom
pjutorima, pravim bankama podataka) pogodit e mnogo vie zapo
slene u administraciji nego u neposrednoj proizvodnji. Tako je velika
njemaka tvrtka Siemens nainila analizu razvoja do 1990. godine iz
koje proizlazi da e 25 do 30% uredskih poslova biti automatizirano;
od dva milijuna njemakih daktilografkinja, koje svake godine tipkaju
oko 4,4 milijardi stranica, 40% e postati suvino. Promjene e biti
dramatine i prilagoavanje na njih veoma teko, s pravom primje
uje jedan od Siemensovih direktora. Sline prognoze vae i za druge
razvijene zemlje. Volker Hauff, u to vrijeme ministar za istraivanja,
kae da e u sljedeim godinama 40 do 50% aktivnog puanstva biti
pogoeno mikro-elektronskom revolucijom. Promjene su postale tako
velike, da staro Keynesovo pravilo, da investicije smanjuju nezaposle
nost, u takvim uvjetima prestaje vaiti.
Razvitak je krenuo u drugom smjeru, pa doktrina punog zaposle
nja na temeljima sadanje kapitalistike ekonomije ne daje vie re
zultate: ljudski rad nije vie glavni izvor bogatstva, odnosno bogatstvo
se bitno ne poveava uslijed ulaganja u ljudsku radnu snagu. Bogatstvo
raste proporcionalno s iskljuivanjem ljudskoga rada u industrijskoj
proizvodnji. Veza izmeu rasta proizvodnje i rasta zaposlenosti je de
finitivno prekinuta. Da li to znai da se raa drutvo u kojemu slobod130

no vrijeme dobiva bitni znaaj? Ne idemo li u susret onome drutvu,

to ga je ve predvidio Marx, kad je rekao da e nuni drutveni rad
biti sveden na minimum, a slobodno vrijeme predstavljati carstvo
slobode u kojem ovjek moe razviti sve svoje stvaralake sposobno
sti? Nije li takva prognoza sasvim uvjerljiva, ako uzmemo u obzir da
se ovaj nuni drutveni rad odigrava pod takvim uvjetima, da on pred
stavlja degradaciju ljudske linosti, ne toliko s obzirom na izrabljiva
nje sa strane nekog poslodavca, kako po svojoj tehnikoj prirodi, usli
jed prirode samih radnih operacija kojima je ovjek podvrgnut? 3

Iako e se napori budueg drutva, u kojemu e proizvoai odlui

vati o proizvodnji, a ne logika vika vrijednosti, kretati u smjeru uvo
enja alternativnih tehnika, bolje prilagoenih potrebama ljudskog ra
da, ipak e nuni drutveni rad nositi u sebi mnoge crte prisilne dje
latnosti, te e se kao takav osjetljivo razlikovati od djelatnosti u slo
bodnom vremenu. ovjek nee biti u tolikoj mjeri podloan stroju,
njegov privjesak, kao to je to bio sluaj u doba tajlorizma i meha
nizirane suvremene proizvodnje, ali e biti podloan itavome sistemu
proizvodnje, u kojem e voditi glavnu rije u bazinim sektorima ve
liki integrirani sistemi, a ovi pojedincu ostaju isto toliko strana i
nerazumljiva sila kao to je to bio i rad na vrpci. Pa, jo i vie, jer
se odluke i procesi kontroliraju na mnogo viem nivou, nego to je to
sluaj na razini radionice ili tekue trake. Stoga moemo slobodno
govoriti o slobodnom vremenu kao carstvu slobode, vremenu koje
doputa slobodni razvitak pojedinca. Kad Marx govori o slobodi, uvi
jek stavlja akcenat na linost ili individualnost, jer kod njega po
jam slobode nuno sadri nezavisnost ili autonomiju ljudske subjek
tivnosti.
Kad govorimo o velikom poveanju slobodnog vremena zahvalju
jui napretku u automatizaciji, onda valja imati u vidu da slobodno
3
i m je rad u svojem neposrednom obliku prestao biti veliki izvor bogat
stva, radno vrijeme prestaje i mora prestati da bude mjera istoga i stoga pro
metna vrijednost mjera upotrebne vrijednosti... Zbog te injenice raspada se
proizvodnja zasnovana na prometnoj vrijednosti, a i sam neposredni proces
materijalne proizvodnje gubi svoj oskudni i protuslovni oblik. Slobodni razvitak
individuuma, i stoga se ne postavlja smanjivanje nunoga radnog vremena radi
vika rada, ve uope smanjenje nunoga drutvenog rada do jednog minimuma
(kao cilj), ve ono odgovara umjetnikom, znanstvenom, itd. obrazovanju poje
dinaca zahvaljujui vremenu koje je postalo slobodno za sve i za sve stvorenim
sredstvima. (K. Marx, Nacrti, Dietz Verlag, Berlin 1953, str. 593). I Marx navodi
jednog anonimnog autora iz 1821. koji izvrsno kae: Jedna nacija je istinski bo
gata, kad se u njoj radi est a ne dvanaest sati. Wealth se ne sastoji u posje
dovanju vika radnog vremena, ve u disponible time, osim onoga kojega treba
svaki pojedinac i drutvo u neposrednoj proizvodnji. (Ibid. 594).

9*

131

vrijeme sadri u sebi jedan oblik rada, koji se ekonomski ne napla

uje, a to su domainski radovi. Politika ekonomija se ne bavi ra
dom koji nije plaen, jer nije vezan uz nadnicu, pa tako niti domain
skim poslovima, za koje Hannah Arendt opravdano upozorava da su
ih nekada vrili robovi, a danas ene. Kad bi se poeo ovaj rad pla
ati, kao to trae neke feministkinje, on bi ugrozio suvremenu i
kapitalistiku i socijalistiku privredu. 4
Naravno, potrebno je ukloniti lani pojam bogatstva, koji je sada
njoj potronji nametnula masovna proizvodnja mnogih suvinih stvari
i, to je gore, stvari koje su proizvedene tako da ne bi dugo trajale.
Jedan auto umjesto da traje deset ili petnaest godina, nainjen je tako
da ve nakon tri do pet godina odlazi u otpad. Radi se o kapitalistikoj
logici rasipanja, pravljenja otpadaka, kako bi rekao Vance Pac
kard. Razumije se, da proizvodnja dobara, koja imaju vjetaki karak
ter i nisu nuna kao potrona dobra, i samome radu daju obiljeje
besmsilenosti. Borba protiv materijalnog luksuza nije uperena samo
na tednju ogranienih prirodnih resursa, ve i protiv besmisla u radu
samog ovjeka. ovjek trai smislene poslove.
Duina rada i razina zaposlenosti doista se vjetaki odrava na
visokoj razini, jer su proizvodnja suvinoga i potrebnoga, korisnoga i
beskorisnoga, bogatstva i rasipanja, ugodnoga i tetnoga, razarajueg
i popravljajueg nerazmrsivo pomijeani, te itava podruja privredne
djelatnosti imaju jedinu funkciju: da pribavljaju posao, to jest da
proizvode da bi se radilo. A kad jedno drutvo proizvodi da bi se ra
dilo umjesto da radi da bi se proizvodilo, tada sam rad postaje bes
mislen. Tada je njegov glavni cilj da zaokupi ljude i da obnavlja
stalno drutvene odnose podvrgavanja, takmienja, discipline na emu
poiva vladajui sistem. Svaki rad postaje sumnjiv da se pretvara u
4

Francuski autor R. Adret je izraunao sljedee proporcije izmeu vezanog

rada (plaenoga) i slobodnog rada (izvan-privrednog) : 60% slobodnog rada i
40% vezanog rada. Raspodjela izmeu slobodnog i vezanog rada je veoma ne
jednaka uslijed podjele rada po spolovima: 24,5 milijardi sati vezanog rada za
mukarce, a 12,7 milijardi sati za ene. Ali, obratno od toga, za neplaeni rad
mukarci potroe 9 milijardi sati, a ene 40 milijardi.
Neplaeni domainski rad kod ena nee prestati biti slobodan rad, sve
dok ene ne prestanu vriti etiri petine toga rada:
U drutvu gdje e svatko imati svoje vrijeme i svatko e stei naviku da
radi sve poslove, domainske poslove e dijeliti svi zajedno. Oni e dobiti svoj
smisao: simbol meusobne razmjene ljubavi; kolektivno preuzimanje konkretnih
vidova zajednikog ivota u zajednici kojoj pripadamo; prilika da zajedno sa
zadovoljstvom obavljamo poslove koji bi, kad bi ih svakog dana inila ista
osoba, postali duboko dosadni. R. Adret, Travailler deux heures par jour (Raditi
dva sata dnevno), izd. Le Seuil, Paris, 1977, str. 114115).

132

beskorisnu prisilu, ako drutvo nastoji prikriti pojedincima njihovu

vlastitu nezaposlenost, to jest njihovo mogue osloboenje od drutve
nog rada, i postaje propalo obiljeje drutvenih odnosa to ine od
rada uvjet dohotka i obrta bogatstava. 5
Dok kapitalizam stvara masu suvinih radova, ovjeanstvo vapi
za masom radova u pogledu ureenja ivotnog prostora u kojem ivi,
ureenja gradova i stanova, podizanja kvaliteta ivota, odstranjivanja
svih pogrenih prostornih zahvata, velikih zahvata u inovaciji i reha
bilitaciji onoga to spada u kulturno nasljee. Ali, naravno, za takve
radove potrebno je sasvim izmijeniti izvore investicija, a to znai iz
mijeniti osjetljivo i itavu logiku privreivanja koja jo uvijek stoji
pod zakonima slijepog trita ili slijepog planiranja.
Meutim, ono to elimo istaknuti, u vezi s napretkom moderne teh
nologije, jest upravo ogromna mogunost stvaranja slobodnog vreme
na, a to znai radikalnu izmjenu nae civilizacije, gdje itavo drutvo
nee biti vie samo jedna velika tvornica (Staljin), i gdje ljudi nee
vie biti podloni prisili industrijske proizvodnje kao osnovna radna
masa, glavna proizvodna snaga, ve e moi u jednom razvijenom dru
tvu raspolagati vremenom to e im stajati na raspolaganju za indivi
dualne aktivnosti. Drutvo koje ne stoji vie pod diktatom produktivizma, koje stvara druge oblike proizvodnih i drutvenih odnosa
nazvali su neki sociolozi post-industrijskim drutvom (D. Bell, A.

Touraine, A. Gorz, itd.).

Ovo post-industrijsko drutvo oslobaa ovjeka od prisile proizvod
nje, daje mu veu autonomiju za druge aktivnosti, doputa da pojedi
nac pod povoljnijim uvjetima razvije svoju individualnost i da se vie

posveti svojim pravim sklonostima. I radni ovjek mijenja svoju pri

rodu, jer ne stoji toliko pod pritiskom siromatva i ropske podlonosti
proizvodnim odnosima, ve moe slobodno odluivati o svojim drutve
nim odnosima (potonji, dakako, nisu upisani u neke objektivne za
kone povijesnog razvitka, kao to to misle birokrate ili staljinistiki
pozitivisti, ve ih slobodno odreuju sami ljudi).
Jedna od posljedica tehnolokog razvitka za prostorno planiranje
grada, na koju elimo ovdje upozoriti, jest da ulazimo u novu civiliza
ciju, koja vie nije daleka utopija ve stvarnost od danas i sutra.
A. Gorz smatra da razvitak automatizacije i smanjenje radnog vre
mena vodi do dualistike organizacije ivota: jedna je komponenta
podlona nunostima drutvenog rada, dok je druga na raspolaganju
5

Andr Gorz, Adieux au proltariat (Zbogom proletarijatu), Ed. Galile, Paris

1980, str. 100101.

133

pojedinaca u slobodnom vremenu. Radi se o idejama koje je razvio

Ivan Illich o dvije vrste proizvodne djelatnosti ovjeka: jedne koja
slijedi drutvene imperative proizvodnje, i druga koja sluei se oru
em i alatom, od jednostavnog dlijeta do sloenijeg stroja, slui raz
vitku individualnih sposobnosti. U stvari, ne postoje razlozi da bi se
u jednom zajedniarskom drutvu (socit conviviale) zabranila upo
treba monih orua i svaki oblik centralizirane proizvodnje... Ono
to je vano jest da takvo drutvo ostvaruje, s jedne strane, ravnoteu
izmeu orua proizvodnih koja moraju zadovoljiti neku drutvenu po
trebu i, sa druge strane, orua koja pogoduju individualnom razvitku.
Prva ostvaruju apstraktne programe to se odnose na ljude uope;
druga podstie sposobnost svakog pojedinca da slijedi svoje ciljeve, na
svoj vlastiti, neponovljiv nain.6
Radi se o shvaanju koje premouje ono klasino shvaanje kako
postoji strogi jaz izmeu radnoga vremena i slobodnoga vremena, iako
je ovaj jaz shvaen dosta vjetaki, budui da je zanemario domain
ske poslove. Ovdje se razlika uspostavlja na razini kolektivnog rada,
podlonog tehnolokim zahtjevima podjele rada, i individualnog rada
gdje tehnologija stoji strogo u slubi individualnog razvitka. Postoji
izvjestan dualizam, ali on ne lei u prirodi rada i ne-rada, ve u nainu
upotrebe tehnolokih sredstava proizvodnje, ili zanatlijskog alata. Va
lja rei da je ova vrsta dualizma ve odavno postojala u pogledu tvor
nikog rada i zanatlijskog rada, koji se ostvaruje kao slobodno zanatlijski rad, kao hobby ili neka vrsta umjetnike djelatnosti.
Ovo shvaanje pretpostavlja dvije stvari: prvo, da je nemogue
ukloniti najsavreniju, apstraktno ili znanstveno programiranju tehno
logiju iz drutvene proizvodnje, pa joj valja suprotstaviti tek u slobod
nom vremenu zanatlijsku proizvodnju, gdje sam pojedinac odabire po
svojoj zamisli i sredstva i proizvod, kao to to ini i umjetnik; i drugo,
da e ovjek slobodno vrijeme upotrebljavati ne samo za plandovanje
ve i za proizvodne djelatnosti, a koje e, slino umjetniku, odabirati
po svojim individualnim sklonostima i potrebama, ali koje kao takve
ne moraju biti liene drutvene korisnosti. (Ve danas je razbijen po
kret Uradi to sam, koji ovjeka u slobodnom vremenu ui svim mo
guim zanatima.) Illich doista smatra da dobar dio korisne drutvene
proizvodnje mora sauvati ovaj netrini karakter, to jest oblik dobro
voljne djelatnosti. Ideja koja, uostalom, postoji u svim dosadanjim
proizvodnim sistemima, jer se sve doista nije moglo podvri drutvu,
6 Ivan Illich, La Convivialit (Zajedniarski ivot), d. Le Seuil, Paris, 1973, str.
136137.

134

a u novom

zajedniarskom drutvu

to mora postati ponovo jedno

od osnovnih naela. Iz toga se, naravno, namee zakljuak: potrebno je

dokinuti onu tradicionalnu segregaciju izmeu drutveno-nunoga i individualno-slobodnog proizvodnog rada, a u prostornom planiranju to
znai

sasvim

tvornice

ili

jasno

radnih

da

valja

ustanova

dokinuti
stambenih

onu

poznatu

blokova

segregaciju

(dormitorija

izmeu
ili

go-

Naravno, ostaje pitanje: na koji nain valja artikulirati

urbani prostor polazei od tehnoloke sloenosti drutveno-nunoga
rada i tehnoloki jednostavnoga individualnoga rada, koji u posljed
njim konsekvencama pretpostavlja i intelektualni individualni rad, ali
i odreene oblike obrazovne i kulturne djelatnosti?
Na ovo pitanje nismo jo dobili odgovor. Moemo jedino upozoriti
da ovaj dualizam djelatnosti pretpostavlja da i u jednoj i u drugoj sferi
vodimo rauna o humanizaciji rada i socijalizaciji drutvenog ivota.
Tako u pogledu tehnologije svakako e razvitak ii sve vie u smjeru
da se tehnologija podredi nekim zahtjevima humanizirane proizvod
nje, a u pogledu socijalizacije na razvitak zajedniarskih oblika ivota,
na razliita shvaanja samoupravne zajednice ili samoupravnog drutva.
Gorz u tom okviru istie da e razvitak ii u smjeru ukidanja heteronomnog rada na taj nain to e se u autonomnom sektoru maksi
malno razvijati orua koja e biti istovremeno efikasna i zajedniarska
(konvivijalna) i maksimalno reducirati trajanje heteronomnog rada (iz
vana programiranoga, op. RS), koji svaki pojedinac mora izvriti. (Gorz,
str. 142) Ovdje se Gorz dri Marxove ideje o tome da jedna zajednica
ne smije biti nivelizatorska, a takva ona postaje kad se zatvara sama
u sebe, kad provodi autarhinu ekonomiju i autarhine oblike ivota,
smanjujui lepezu raznih djelatnosti za pojedince i ponaajui se kao
da sama sebi dostaje. Zajednica mora ostati otvorena prema to irim
dodirima sa svijetom, s linim komunikacijama. Ova otvorenost prema
drutvima i ovjeanstvu znai otvorenost prema napretku i buduno
sti. Otuda znaaj 'drutvenog eksperimentiranja' novih naina ivota
u zajednici, potronje, proizvodnje i suradnje. Otuda takoer i znaaj
alternativnih tehnologija koje doputaju da se uradi vie i bolje s ma
njim, a da se pri tome povea autonomija pojedinaca i bazine zajed
nice. (Ibid. 177).
Naravno, da se uz dualizam dviju sfera rada, sfere nunoga drutve
noga rada i sfere slobodnog rada ili bavljenja u slobodnom vremenu,
pojavljuje i odreeni dualizam drutvene kontrole proizvodnje. Prva
e sfera nuno biti vezana uz socijalizaciju proizvodnje onoga to je
drutvu najpotrebnije i, prema tome, zahtijevati potrebu za centralizi
ranom kontrolom razvoja proizvodnje, raspodjele potronih dobara i
lubarnika).

135

razmjene meu proizvoaima. Valja ovdje odmah dodati da takva cen

tralna kontrola ne vai samo na razini grada, ve takoer i na razini
drave, pa ak i ire na razini kontinenta i planeta. Potreba za pla
niranjem koritenja prirodnih resursa nametnut e neminovno takvu
nadnacionalnu kontrolu proizvodnje. Naravno, imamo u vidu, prije sve
ga, velike integrirane sisteme proizvodnje, automatizirane i s velikim
proizvodnim serijama (energetiku, komunikacije, nacionalni i interna
cionalni promet). Ono to e se odigravati u proizvodnji na razini zanatlijske proizvodnje ili sasvim malih serija moi emo podvrgavati
autonomiji manjih zajednica, autonomija koja se, prije svega, odnosi
na njihovu slobodu razmjene na tritu i na asortiman upotrebnih do
bara. To, dakako, vai i za svaki oblik individualne proizvodnje zanat
lijskog ili umjetnikog tipa. Na suprotnom polu od velikih integriranih
proizvodnih cjelina imamo, dakle, autonomnu proizvodnu i ivotnu za
jednicu, koje mogu ii ruku pod ruku. Ono to razdvaja ova dva pola
drutvene organizacije je prvenstveno struktura same tehnoloke orga
nizacije proizvodnje i nain kako ljudi sudjeluju u njemu, naime do
koje su mjere podloni drutvenoj podjeli rada.

2. NA KOJI NAIN PREVLADATI DIHOTOMIJU

RADNOG I S T A M B E N O G PROSTORA?

Radi se o tome da je funkcionalistika segregacija radnog i stam

benog prostora dovela do sasvim iracionalnog odnosa izmeu ova dva
prostorna mjesta. Iracionalnost se oitovala u drastino izraenoj sao
braajnoj mrei, ija je funkcija bila da pojedinca to prije prebaci od
jednog mjesta do drugoga i natrag, tako da je funkcija stvarnog kre
tanja kroz gradski prostor s mogunou kontemplacije gradskoga pej
zaa potpuno iezla. Vrijeme je tu bilo stvarno novac, a novac je u
tom sluaju znaio da je pojedinac samo radna snaga koju je valjalo
transportirati s rada na spavanje, i obratno. Najgore je da ni zoniranje
nije rijeio problem distance izmeu jednog i drugog mjesta, jer je
ideja da se radnika naselja grade oko tvornice brzo naputena iz higijensko-ekolokih razloga, a i zbog demografskih, jer je mobilnost pu
anstva bila takva da je stanovanje uz radno mjesto postalo iluzorno
za najvei dio puanstva. A iezavanje pitanja distance nametnulo je
zahtjev da se saobraajna mrea ubrzana i usporena gradi tako
da je pristupana podjednako svim mjestima u urbanom prostoru, kako
bi potpuno zadovoljila opim zahtjevima.
136

Iako se moglo uvijek utvrditi da gustoa puanstva i njeno kreta

nje ne optereuje podjednako sve linije, nije se nikako moglo znati da
li e neka nova izgradnja ili nova proizvodna orijentacija izmijeniti po
stojei tok kretanja ljudi. Dok je ovjek uspio regulirati gorske bujice,
gradske nikako nije uspio staviti pod svoju trajniju kontrolu! Ako uspo
redimo suvremenu tehnologiju s izgradnjom gradova, moemo lako za
kljuiti da nije mogue sasvim iskljuiti ovu dvostruku dihotomiju

funkcionalnu i prostornu , ve da se nalazimo pred zadatkom da ga

pretvorimo u jedan novi kontinuum, u tok postupnog prijelaza iz jednog
stanja u drugo: potrebno je da se ovjek ne osjea katapultiran iz jed
nog stanja u drugo (prenatrpanost zagrebakih tramvaja predstavlja
pravi psihiki ok od kojega trpi najvie sam rad!), ve da prijelaz iz
jednog stanja u drugo predstavlja, posredovanjem odgovarajuih ur
banih sadraja, ugodan i prirodan doivljaj. Potrebno je, dakle, da
imamo osjeaj kako naputajui jedan ulazimo u drugi prostor oslo
baajui se od prvoga bez gra, bez nasilja, bez prekida ivotnog rit
ma, rastereujui se od jednoga i aktivizirajui se za drugoga.
Na koji nain?
Postoji jedna socioloka formula koja kae: destrukturiranjem jed
ne djelatnosti doi do restrukturiranja druge djelatnosti. Znai da
imamo u vidu odreenu sloenost i specifinost, odnosno strukturiranost jedne ili druge. Mislimo da je postupak najpravilniji, ako poe
mo od strukturiranosti radne djelatnosti i naemo prijelaze za njego
vo destrukturiranje u smjeru slobodne kreativne i rekreativne djelat
nosti. Da ne bi ovo bilo baratanje tekim rijeima, pokaimo o emu
se radi.
to obiljeava radnu situaciju u visoko razvijenom drutvu? Zavis
nost od nekoliko faktora. Tu je prije svega zavisnost od:
a) Razine tehnoloke razvijenosti proizvodnje.
U suvremenom tvornikom sistemu razlikujemo veoma grubo tri
razine tehnike podjele rada: a) zanatlijsku, gdje grupa radnika vri
niz raznovrsnih radnih operacija kreui se slobodno oko predmeta
koji proizvodi (bez vrsto odreenog radnog mjesta, odnosno ne stro
go programiranog radnog mjesta), vrei radnje sa zanatlijskom vje
tinom ili kvalifikacijom; b) mehaniziranu, koju najbolje obiljeava
tekua traka, gdje su radne operacije (ograniene, monotone, s na
metnutim ritmom) vezane uz precizno odreeno radno mjesto u pro
izvodnom lancu; c) autormatiziranu, gdje su, pored radnih operacija,
i funkcije kontrole preuzete sa strane stroja, dok ovjek ima zadatak
da povremeno intervenira na osnovu signala koje dobiva od stroja (kao
137

operator). Ovaj grubi opis tehnoloke razine proizvodnje moe se da

kako, razbiti na jo finije distinkcije. 7
Ovo to obiljeava napredak mehanizacije i tehnologije rada je sve
vea zavisnost ovjeka od stroja, odnosno ovjekovih radnih operaci

ja od proizvodnog toka. Ta se zavisnost oituje u sve preciznijoj pri

lagodbi ljudskoga rada vremenskom toku proizvodnje. Vrijeme, a to
znai mjerljivo vrijeme sa satom ulazi u radionicu, silazi sa zida i
uplee se u meuigru ljudske geste i rada strojeva. Tok strojnih ope
racija i ljudskih valja sinkronizirati, uskladiti, ali ne tako da bi se pri
roda stroja podvrgla ovjekovom ritmu, ve, obratno, da se priroda
ovjekova rada podvrgne stroju. Dolazi do vlasti, sata, kao to kae
Lewis Mumford, koji smatra da je ve kranska civilizacija pripremila
7
Tako P. Naville (U susret automatiziranom drutvu, kolska knjiga, Zagreb,
1979) daje jednu tipologiju ili ljestvicu razine automatizacije. On predlae stav
da je mehaniki rad nekog automatskog sistema na tom viem nivou to kon
trolira vei broj karakteriktika ili norma sistema, poevi od njegovih proiz
vodnih norma. (Str. 114).

138

ovjeka na takvu podlonost satu. Da li je kolektivna kranska elja

da se osigura vjeno blaenstvo redovitim molitvama i pobonou bi
la razlog to su mjerenje i navike vremenskog redoslijeda obuzele ljud
ski duh: navike koje je kapitalistika civilizacija ubrzo okrenula u svo
ju korist?, pita se Lewis Mumford.8 Marx je pokazao da se proizvede
na vrijednost mjeri radnim vremenom, pa tako Mumford ima pravo,
kad istie da e sat biti, a ne parni stroj, glavni stroj modernog in
dustrijskog doba. To je najbolje demonstrirao tajlorizam, kad ovjek
s kronometrom u ruci ulazi u radionicu i nalae svakom radniku u
kojem e ritmu raditi. Radi se o izvana nametnutom i kolektivnom rit
mu koji, kad se ubrzava, razara ivani sistem i zatupljuje um.
Kad je u 14. vijeku sat podijeljen na ezdeset minuta, a minuta na
ezdeset sekundi, zavladalo je ljudskim umom mehaniko i apstrakt
no mjerenje trajanja i nametnulo se ljudskom radu, dodue kao tvo
revina ljudskoga uma, ali istovremeno kao vanjska prisilna i tlaea
sila. Ovu tlaeu funkciju sata najbolje vidimo, kad na koncu kolsko
ga sata djeca, kao katapultirana, izlete s krikovima i skokovima iz raz
reda! Da li smo jo uope svjesni koliko je sat uao u nae pokrete,
ne samo na radnom mjestu, nego i kad se kreemo gradom i njego
vim ulicama? Do koje mjere smo postali robovi kretanja koje vie ni
je nae? Razumije se samo po sebi, da je mehanizacija naeg kretanja
i u gradu i u prostoru uvjetovana potrebama mehanike efikasnosti.
Ali se postavlja pitanje: da li, doista, ova mehanika efikasnost mora
vladati na svakom mjestu i u svako vrijeme? Ne bi li uloga grada i
gradskog prostora mogla biti upravo ta da demontira u ljudskom
organizmu ono vrijeme to ga je umontirao radni sat? Znaaj ovoga
pitanja shvatit emo, kad se bolje upoznamo s itavom logikom rad
nog ivota i njemu prilagoenog ritma ivota.
b) Vea integriranost pojedinca u proizvodni proces
Velika serijska proizvodnja uklopila je radnika u proizvodni tok,
u kojem je inenjer pretvorio u brojke sve ono to je moglo za rad
nika imati neku linu vrijednost, biti izvor neke line inicijative, ime
je porastao njegov osjeaj anonimnosti u proizvodnji. Ve smo spo
menuli da je traka nametnula jedan izvanjski ritam, mehaniki odre
en, suprotan linom bio-ritmu i slobodnoj artikulaciji vremena. Po
red toga je rad postao repetitivan, monoton i dosadan, iscrpljujui kojiput vie zbog monotonije nego zbog fizike teine. Pojednostavljenje
8 Lewis Mumford, Technics and Civilisation, (Tehnike i civilizacija), Harcourt,
Brace and World Inc., New York, 1934, str. 12.

139

rada dovelo je do opadanja strunosti ili gubitka zanata, pa je ovjek

ostao bez one podrke u sebi koji mu daje zanat, ostao je okrnjen i
priuen na neke operacije koje se mogu nauiti za jedan ili dva tjed
na. Rad je izgubio smisao i zbog parcelizacije proizvoda na kojem je
radio, dok mu je itav proizvod i smisao ili cilj proizvodnje izmicao
iz vida.
Karakteristike ovjekova poloaja u proizvodnji nije moglo mno
go ublaiti niti nastojanje da se radne operacije obogate i proire
(enrichment i enlargement) na emu je radila mnogo moder
na psihologija i sociologija. Pojavili su se i radikalniji zahvati u pro
izvodnji izbacivanjem tekue trake, to je znailo prijelaz na viu ra
zinu proizvodnje pomou automatizacije itavog toka proizvodnje ili
vraanjem na brigadni rad koji nosi zanatlijska obiljeja. Tehnolo
ki proces je u svakom sluaju iao u dva suprotna smjera: punoj au
tomatizaciji, to je znailo da ovjek kao operator dobiva prividno
laki, ali istovremeno i odgovorniji posao, ili rehabilitaciji zanata, u
vezi bilo s raznim poslovima odravanja i nadgledanja strojnog parka,
bilo s uslunim djelatnostima. Tako se broj priuenih radnika smanji
vao, a broj kvalificiranih radnika i tehniara poveavao. 9
Ovakva evolucija nije tipina samo za tvorniki, ve vai podjedna
ko i za administrativni rad, gdje je centralizacija i kompjutorizacija
poslova podredila pojedince i njihovu inicijativu zakonima velikih
sistema, te jako smanjila uvid u logiku posla, kakav je nekada imao
svaki mali inovnik. Kraljevstvo malih birokrata utopilo se u masi
podataka, to ih obrauje informatika, a analiziraju kompjutori po una
prijed utvrenim programima. Radno mjesto se svelo samo na to da
bude ue jedne mree procesa koji se vie ne odigravaju u slubeni
kom mozgu, ve u stroju ili aparatu, od kojega je individualni mozak
sve zavisniji. Neki autori ak predviaju da bi se jedan dio elektron
skoga sistema mogao ugraditi u mozak pojedinca, ime bi postao mo
zak efikasniji, onako kao to danas fiziolog Delgado ugrauje aparate
za teledirigiranje bikova ili kao to se radi s nosorozima u Africi.
c) tetnost pretjerane specijalizacije i funkcionalizacije
Moglo bi se prigovoriti da problemi tehnoloke podjele rada i sve
vee zavisnosti pojedinca od proizvodnog sistema nisu problemi koji se
neposredno tiu urbanizma. Njima bi se trebale baviti same proizvodne
9
Vidi o tim problemima
cija, Naprijed, Zagreb, 1968,
kolska knjiga, Zaereb, 1979,

greb, 1965.

140

Charles R. Walker, Moderna tehnologija i civiliza

Pierre Naville, U susret automatiziranom drutvu,
Rudi Supek, Automatizacija i radnika klasa, Za

organizacije. Iako se u tom kontekstu spominje i arhitektura, kao to

je, na primjer, izgradnja hala s velikom vidljivou i boljim ljudskim
kontaktom ipak je to problem koji ne zadire u samo planiranje pro
stora. No, s tim u vezi razvio se i jedan drugi vid ljudskog rada to
mnogo vie zadire u probleme urbanog prostora. Radi se o tetnosti
pretjerane specijalizacije i funkcionalizacije proizvodnih procesa. O to
me valja neto rei!
Osnovna je karakteristika diferencijacije drutvene strukture po
veanje i specijalizacija raznovrsnih zanimanja. Smatra se normalnim
da od specijalizacije zavisi efikasnost drutvenog sistema. Meutim,
pokazalo se da i specijalizacija ima svoje granice, te da pretjerana po
djela rada pretvara efikasnost u neefikasnost, jer se osiromauje stru
na sposobnost i kreativnost pojedinca. Zato je protiv nje prva reakcija
bila, da su zadaci ostali ralanjeni, ali su pojedinci dobili vei broj
raznovrsnih zadataka (job enrichment), kao to se i u stvaranju stru
njaka pokazalo da su generalisti sposobniji u prilagoavanju na
nove zadatke od specijalista, odnosno da specijalizaciju valja vriti
tek na radnom mjestu.
No, i u industrijskoj proizvodnji uvidjelo se da je podjela rada
otila suvie daleko, te da fino ralanjeni zadaci, kao to je pokazao
Peter Drucker, tete radnom moralu, usamljuju pojedinca, naruava
ju esprit de corps. Pokazalo se, naprotiv, da raznovrsnija ljudska ko
munikacija, to jest mijeanje raznih funkcija unutar jedne radne je
dinice poveava radni moral i efikasnost. Pretjerana specijalizacija u
velikim jedinicama oduzima smislenost radu, a pretjerana funkcionalizacija zahtijeva stalan i strog nadzor, to znai poveanu hijerarhizaciju kontrole, suvino rasipanje radne snage za kontrolne funkcije.
Ovo naroito optereuje vrhovnu razinu hijerarhije i administracije,
one koji moraju osiguravati koordinaciju velikog broja jedinica. No,
najvanije je u svemu tome, to previe kompleksna, previe funkcionalizirana organizaciona struktura zahtijeva po svoj prilici vou naganjakog tipa; prevelika upotreba pritiska kao sredstva nadzora povezana
je, dakle, prvenstveno s karakterom strukture, a tek u drugom redu
10
s karakterom pojedinca koji se nalazi na elu te strukture. Oni, ne
dovoljno upoznati s organizacijom proizvodne organizacije, neka sa
mo pomisle na one dravne tvorevine krajnje centralizirane i hijerarhizirane, kao to su zemlje etatistikog socijalizma!
10

Iz lanka J a m e s a C. Worthyja,

Organizational

Structure

and

Employee

Morale (Organizaciona struktura i moral namjetenika), American Sociological

Review, sv. 15, br. 2, str. 174179, citirano prema ve spomenutoj knjizi Charles
Walkera.

141

Radi se o tome da suvie ralanjena organizacija oskudijeva na

mehanizmima unutarnje integracije same strukture, pa je prisiljena
da se slui sredstvima vanjskoga pritiska, kao to esto vojne diktatu
re pribjegavaju ratovima kako bi narod zadrale u pokornosti. Pre
ma tome, vano je postii odreenu raznovrsnost poslova s pregledno
u zadataka, to daje uvid u posao i raa smislenost posla. To se po
stie, dakako, odravanjem specijalizacije na odreenom minimumu.
Takoer i decentralizacijom rukovoenja. Vano je da je organizacija
ili radna zajednica dobro integrirana, a komunikacije meu pojedin
cima zanimljive, ive i raznovrsne. Preglednost i mogunost variranja
radnih funkcija!
Ali u kakvoj vezi se to nalazi s urbanim prostorom? Moemo rei
da ono to vai za radnu zajednicu vai i za ivotnu zajednicu: i ona
trai preglednost, dobru integriranost, raznovrsnost i varijabilnost i
votnih funkcija. Pokuajmo samo ova naela projicirati u urbani pro
stor!
Zar se moe govoriti o preglednosti, ako radnik ili namjetenik iz
meu svojega stana i radnog mjesta prolazi kroz tunel ili rijeku gus
to zbijenog gradskog saobraaja, koji mu ne doputa da pogledom svra
ti i razmotri okolinu kroz koju prolazi, pa je niti ne poznaje, iako njo
me prolazi tisuu puta? Zar se moe govoriti o nekoj integraciji, ako
se ulicama uglavnom gura s ostalima, a u stambenim blokovima ivi u
anonimnoj gomili bez drutvenih dodira i bez zajednikih interesa
i zadataka? Zar se moe govoriti o raznovrsnosti, ako se ivot odvija
svakog dana do zamora izmeu sobe, nakrcanog prometala i radnog
mjesta? Ako na radnom mjestu izvrava usko specijalizirani posao iz
dana u dan, prolazi ulicama koje je neki ljubitelj betona ogolio i pre
pustio potpunoma oferima autobusa, ili viri u televizor gdje mu dru
tvena propaganda namee konformistike programe? Ako smo shva
tili ono to je tetno za jednu radnu organizaciju, tada emo jo lake
uoiti to je tetno i za ivotnu zajednicu.
d) Tehnoloka i socijalna komponenta proizvodnog sistema
Nema sumnje da tehnologija u najveoj mjeri uvjetuje ivot suvre
menog ovjeka. No, iz toga ne bi valjalo zakljuiti da izmeu tehnolo
gije i socijalnog sistema postoji odnos uzroka i posljedice. Izuavanje
proizvodnog sistema pokazalo je da tehnoloka komponenta nema sa
svim pasivnu ulogu, ali da i ne odreuje sasvim socijalnu komponen
tu. Engleski autori, koji govore o socio-tehnikom sistemu (Emery
i Trist), eksperimentalno pokazuju da izmeu tehnolokih zahtjeva i
142

socijalnog sistema ne postoji strogo odreen odnos jedan naprama

jedan ve odnos koji se logiki oznaava kao korelativni odnos.11
Izuavajui proizvodnju ugljena u engleskim rudokopima utvr
dili su da su uz istu tehnologiju mogua dva socijalna sistema: kon
vencionalni, gdje je rudar vezan uz jedini djelomini zadatak i ulazi u
veoma ogranien broj stalnih drutvenih odnosa, i sloeni, gdje je ru
dar vezan uz cjelokupnu radnu grupu, pa je ukljuen u raznovrsne za
datke u suradnji s drugim lanovima grupe ili brigade. Autori su po
kazali da je osjeaj grupne pripadnosti u drugom sistemu vei, te da
je efikasnost rada via. Iako se u praksi oba alternativna sistema sma
traju dovoljno dobrim, ipak postoji velika razlika, ne samo u efikas
nosti, ve naroito u pogledu drutvenosti i radnog morala, jer se u
drugom sluaju radnik mnogo bolje osjea.
Kakvu pouku moemo izvui iz ovoga primjera za artikulaciju ur
banog prostora? Ono to za radnika znai prijelaz iz jednog radnog za
datka u drugi, te drutveni dodir s jednim ili drugim suradnikom u
poslu, to je za graanina prijelaz iz jednog gradskog prostora u drugi,
te dodir s drugaijom prostornom i urbanom sredinom. Ovdje nije u
pitanju samo promjena u doivljavanju, ve takoer i promjena ivot
nog ritma, itave mase utisaka to ih zovemo klimom gradske et
vrti ili gradske okoline.
Da bismo to postigli, moramo napustiti mehaniko zoniranje i
prijei na organsko zoniranje, koje je u izvjesnom smislu i negacija
zoniranja, jer ga podvrgava jednom viem naelu: normalnom kreta
nju ovjeka kroz gradski prostor, koji vie ne uskakuje iz jednog
prostora u drugi, ve ga podvrgava svojem doivljaju postepenog pri
jelaza iz jedne vrste doivljaja temporalnosti u drugu vrstu, dakle us
postavlja kontinuitet svojega ivota kao cjelovitog bia. To emo
u daljnjem izlaganju poblie objasniti.

" F. E. Emery i E. L. Trist, Socio-tehnical Systems (Socio-tehniki sistemi),

Ns York, 1959, citirano prema Ch. Walker, op. cit., str. 407414.

143

Grad i drutvena zajednica

1. GRAD KOLIJEVKA ZAJEDNITVA I SIGURNOSTI

Sve ono to okruuje put na zaobljenim bedemima pri
pada vama... Bilo je nekada vie takvih gradova, zatvo
renih i savrenih. Ta kakvi su, u poredbi s njime, ovi dana
nji veliki gradovi, raspreni, zbrkani, nesuvisli? Sve je
vrsto povezano: ovo vrsto savrenstvo, proizlazi iz kru
nog puta na bedemima, iskljuivanjem odreenih nereda,
odreenih delirija . . . Ona vremena pokoravala su se granici
kao to se kameni grad pokorava granici svojih bedema.
Da li moe postojati neka srea, neka sigurnost, tamo
gdje nema granice?
Jules Romain o Dubrovniku (0 ljudima dobre volje)
Ve odavno su se granice gradova utopile u kaosu izoblienih kueraka
predgraa, a izgubio se i doivljaj nekog posebnog svijeta koji bi uli
jevao svojim smjetajem u prirodnom prostoru neku sigurnost, neku
prisutnost ljudskoga razuma. Pred ekspanzivnou industrijalizacije,
spekulacije i trinog takmienja rasprsle su nekadanje granice grada,
a nove nisu pronaene. Duh francuske revolucije i romantiki zanos
prezreli su sve granice, naroito one tvrde i nepomine koje ovjeka
ele zarobiti u ogranienom prostoru. Ali istovremeno je duh kapita
lizma, prekoraivi sve prirodne i ljudske granice, unio u prostor ne
samo nered ve i nesigurnost i samou. Bernard Oudin u Pledoajeu za
grad postavlja pitanje:
Jedna stvar je u svakom sluaju sigurna: u toku vijekova grad,
mjesto okupljanja, bio je simbol zatite, sigurnosti, dok je selo pla
ilo.
Bilo bi zanimljivo utvrditi u kojem dobu i pod kojim uvjetima do
li smo do tono obratne situacije kakva nam je poznata danas.
to se tie sela, ono je postalo sigurno u toku 18. vijeka, banditi
se nisu vie kretali velikim putovima ve su se radije preselili u krivudave uliice velikih gradova. Jedva to je selo bilo pacificirano, gra
dovi su poeli da se susreu, zajedno s industrijskom revolucijom, s
144

Industrijska i demogr. stihija razorila

je strukturu grada. (Calcutta-cancer
Indije, truli grad u agoniji sa
najveom gustoom stanovnika na
svijetu)
33

Tipina ulica
u Calcutti

onim materijalnim i moralnim uvjetima koji su u godinama 18301880.

predstavljali najmraniji period gradske civilizacije.
Od ove traumatine epizode graanin se nikada vie nije oporavio.
Uloga osiguranja, koju je grad imao po tradiciji, zamijenio je osje
aj nemira koji je sve vie rastao da bi dosegao prag panike, naroito
na sjeveru Sjedinjenih Amerikih Drava. Zagaivanje, kriminal, grad
ska gerila se najee spominje kako bi se opravdala ova tjeskoba. Da
li su ova objanjenja dobra? 1
injenice govore svakako u prilog ove pretpostavke. Veliki gradovi
poeli su se prazniti od svojih graana, upravo onih koji su im davali
peat i kontinuitet. Tako brojke pokazuju da 1970. godine u SAD, 73,5%
stanovnika ivi u gradovima s vie od 2.500 stanovnika. Istovremeno
trinaest od dvadesetpet najveih gradova brojilo je 1970. manje stanov
nika nego 1960. i prviput je puanstvo u predgraima bilo brojnije od
onoga u gradu. Ova tendencija se i dalje nastavlja. Manhattan se praz
ni a predgraa, suburbija, se pune u New Yorku. Slino u Bostonu i
ostalim velikim gradovima. Amerikanci zovu ovaj proces conurbation. Ne samo da se gradovi prazne, oni se takoer stalno u ekonom
skom, socijalnom i estetskom pogledu degradiraju. Grad stalno trpi od
financijske krize, pa je New York prije par godina najavio steaj, do
due s opravdanim razlogom, jer je na sebe preuzeo trokove amerikanizacije svih pridolica, a da federalna vlada za ovo nita ne pla
a; gradska oprema i usluge postaju sve gore (cestovni saobraaj, is
toa, smee se gomila danima i atmosfera se sve vie zagauje); i pri
vatne usluge nisu bolje (telefon, zajedniki transport, vlakovi za peri
feriju); saobraaj se pribliava granicama zaguenja; rasni problemi
rastu (bijelo stanovnitvo naputa grad, a na njihovo mjesto dolaze
Portorikanci i Crnci); ekonomski i socijalni sastav se stalno pogora
va (Oni koji plaaju porez odlaze, a oni koji trae pomo dolaze!);
kriminal i droga stvaraju sve veu nesigurnost. Jedan od gradskih funk
cionara je izjavio: Ako se ovaj razvitak nastavi, tada e se zemlja losangelizirati, financije e se "balkanizirati, a ekonomija e se juno-afrikanizirati. Apartheid i gheto prijete da razore socijalno tkivo
grada.
Naputanje grada nije samo amerika pojava, iako je tamo nagla
enija, jer je ivotni standard vii. Ona je tipina za sve velike evrop
ske gradove. Raymond Cartier je pisao u Paris-Matschu da New
York umire prvi, jer je najvei i najpretjeraniji, ali da e za njime po
i i svi drugi, i podupire ovu tvrdnju: Nai su veliki gradovi, nabije1
Bernard Oudin, Plaidoyer pour la ville (Pledoaje za grad), Za urbanizam koji
pomiruje grad i iivot, Laffont, Paris, 1972, str. 6162.

10 Grad po mjeri ovjeka

145

ni u sreditu, a razvedeni na periferiji, fosili. Oni nam dolaze iz 19.

vijeka, ije su tehnike poivale na ugljenu, nametale koncentraciju lju
di i njihovih djelatnosti. Moderne tehnike, zasnovane na tekuim go
rivima, elektricitetu, telekomunikacijama, zahtijevaju naprotiv raspre
nost ljudskih djelatnosti. Oudin osporava ovo miljenje, jer je ve
Rim prije dvije tisue godina imao milijun stanovnika.
Razlozi za dekadenciju grada su raznovrsni. Nekad je svatko elio
ivjeti u gradu, jer mu je to podizalo ugled. Sada svatko, tko moe,
nastoji da ga napusti, takoer iz razloga prestia. O tome svjedoi i
poplava vikendica, u emu Francuska vjerojatno prednjai, iako je
Francuz po svome nainu ivota vjerojatno najurbaniziraniji Evropejac! Oudin, koji bi elio spasiti grad od ovoga eksodusa, nastoji poka
zati da su mnoge kritike grada pretjerane, da zagaenost nije tako stra
na kao to se opisuje, da buka nije tako velika (Grad nije samo ne
ka buka, on nije samo neki zvuk, on je jedna glazba), da ni socijalna
segregacija nije tako veliko zlo kakvim se obino smatra, pa ak ni
pojava crnakih gheta u amerikim gradovima.
Crnaki gheto je najei primjer degradacije gradskoga ivota, sa
svojom visokom stopom kriminaliteta, bijedom, prenatrpanim stanovi
ma, neistoom i slinim, iako moda u svemu tome ima i pretjeriva
nja. Ali, ono to je zanimljivo jest da istraivanja pokazuju da stanov
nitvo crnakih gheta nerado naputa svoj pakao, daje otpor prese
ljenju, iako se to ini za njihovu dobrobit. Zato? Oudin odgovara: Za
to jer gheto, zatvoreni svijet u kojemu se nalaze ljudi iste rase sami
meu sobom, zbog same te injenice stvara utisak vee sigurnosti (ak
i onda ako je ta sigurnost iluzorna). (Str. 69.) Kolikogod to izgledalo
paradoksalno, ima u tome dio istine. Naime, ovjek je spreman pod
nijeti veoma teke uvjete ivota, ako se radi o mjestu gdje je sposoban
doivjeti neki oblik svoje zajednice, s njom se izjednaiti, dijeliti dobro
i zlo. Lii to pomalo na onu solidarnost koju osjeaju stari robijai
jedni za druge, solidarnost to stvara Uuziju da je ak i ta robija bila
ugodno i poeljno mjesto, za kojim valja aliti, jer na slobodi te za
jednice i te solidarnosti vie nema! Vraajui se na primjer gheta Ou
din upozorava urbanistu: Moda valja aliti takve reakcije, ali jo jed
nom istiem da uloga urbaniste mora biti takva da vodi rauna o na
gonima ljudi, a ne prosto da se igra demijurga koji e ih pod svaku
cijenu preobraziti. (69)
Nema sumnje, da se u zgusnutim gradskim etvrtima, kad su oni
donekle homogeni, stvara jedan osjeaj zajednitva, koji proizlazi iz
svakodnevnih dodira, iz spoznaje o zajednikim brigama i nainu ivo
ta, kad se takvi dodiri mogu lako pratiti, jer je razmjena odnosa meu
146

ljudima olakana njihovom blizinom, kad ih sam prostor prisiljava da

se lako izjednauju sa svojim zajednikim ivotom. Iz toga izvlai Ou
din jednu, ini nam se, veoma opravdanu kritiku svih onih prostornih
koncepcija koje idu za raspravanjem prostorne blizine ljudi, rastura
jui ulice i uzdiui nebodere u kojima se ljudi usamljuju, nedostini
jedni za druge, atomizirani u privatiziranom ivotu, koji ne doputa da se
ovjek osjeti kao masa to zajedno die, kree se i dodiruje u bezbroj
oblika svakodnevnog ivota. Otuda onda i ona poznata kritika velikih be
tonskih blokova, velikih cjelina u funkcionalistikom smislu (les
grands ensembles), jer se ukidanje ulice odrazilo stvaranjem praznina
koje nisu niim ispunjene (ak i onda kad su one doista zelene povri
ne), te predstavljaju mrtvi prostor, prostor koji ne stvara doivljaj dodi
ra ve usamljivanja, koji frustrira pojedince u njihovim nagonima okup
ljanja kao i nagonima usamljivanja, koji pogaa kako njihove tenden
cije ekstravertiranosti tako i tendencije introvertiranosti, pa stanovnici
velikih cjelina poinju da pate istovremeno od agorafobije i klaustro
fobije. (68). Suvie iroki prostori, koji ne slue ovjeku za dodir s
prirodom, ve su uli u njegov najintimniji ivot izmeu stanovanja i
spavanja, izmeu susjedstva i stanovanja, daju utisak diskontinuiteta,
praznine, ispranjenosti kao stadioni koji ostaju vjeno prazni. Suvie
iroki prostori, pa i suvie iroki bulevari, aleje, ulice, stvaraju tako
er utisak prekida, nekog no man's landa, i oduzimaju gradu onu top
linu koju stvara kontinuitet. Kao to je sigurno pogreno graditi su
vie gusto kue u prirodi, koje slue za odmor, tako je pogreno i gra
diti kue u gradu suvie rijetko, bez unutarnje artikulacije, koja toliko
daje peat neorganiziranosti jednom Los Angelesu, koji nije vie grad-bata, a nije jo grad-sredite.
Ovdje se valja prisjetiti jedne primjedbe Lewisa Mumforda: Rea
girajui protiv zaguenosti naega grada, nai urbanisti nastoje da rt
vuju intimnost i koncentraciju radi iste i jednostavne otvorenosti pre
ma v a n . . . or-sokake, dvorita i samostane valja ponovo nainiti priv
lanima.2
Ako grad znai mijeanje, razmjenu, diferencijaciju, uenje razlii
tih uloga i, prema tome, razvitak same linosti, to je i nainilo toliko
privlanim grad, a posebno gradove-sredita kulturnog ivota jedne na
cije, ipak se u svakom ovjeku sauvalo i neto od seoskog zvonika,
od potrebe da se ima uvid u ivot svojih sugraana, da ih se moe pre
poznati, i da se moe stii pjeice na svako mjesto gdje se oni susreu.
Postoji kau neki neko praznovjerje u pogledu duha neke etvrti,
2
Lewis Mumford, Le declin des villes (Dekadencija gradova), franc. izd. 1970,
engl. izdanje 1956, New York.

10*

147

a to je da do etvrti ne moemo doi prosto mehanikim slaganjem

stanova i domova. Potrebno je neto vie! Potrebna je neka ideja pro
stornog i drutvenog povezivanja. I otuda ona reakcija protiv zoniranja, to je unosilo segregaciju meu ljude, njihov nain ivota. Ono
strogo odvajanje pojedinih funkcija: rada i stanovanja, pjeaka i auto
mobila, stanova i mjesta za razonodu, takoer i gradskih sredita od
sveuilinih campusa. Grad je prestao biti mjesto sastajanja da bi se
pretvorio u niz segregacija, kae Oudin.
Meutim, dobro je imati u vidu zoniranje, kao oblik prostorne
artikulacije, upravo zato da bi se moglo sprijeiti njegove negativne
strane, a ne da se onemogui prostorna artikulacija po funkcijama.
Potpuna ispremijeanost svih funkcija na svakom mjestu isto je tako
nemogua, kao i vrenje svih oblika ivota po ovjeku u jednome dahu
i na istome mjestu! Dakle, imajmo u vidu zoniranje, ali bez segrega
cije, imajmo u vidu strukturiranje prostora, ali u skladu s vremenskom
dinamikom zadovoljavanja ljudskih potreba. Da li je to rjeenje iz
oaja? Sjeamo se da je Marx:, kad mu nije uspjelo dokinuti drutve
nu podjelu rada, preporuivao da ovjek barem sukcesivno, to jest
u jednom vremenskom nizu vri one funkcije koje bi morao vriti u
jednom cjelovitom inu, u nekom stvaralakom naponu. Ako stoji s
ovjekom i njegovim potrebama i onda kad je rije o prostornoj pro
jekciji zadovoljavanja njegovih potreba: kad spava ili radi, kad se
vozi ili pjeaci, kad razgovara ili razmilja, kad se gubi u vrevi ili se
pronalazi u prirodi. Pokuajmo u tom nunome, prirodnome i drutve
nome nizu njegovih funkcija i potreba da ga projiciramo u prostor, ne
kao pojedinca koji e zadovoljavati svoje potrebe pod najneobinijim
uvjetima jer je ovjek jedina ivotinja sposobna da se prilagodi na
uvjete koji nijedna ivotinja nije sposobna podnijeti , ve kao pro
sjenog drutvenog ovjeka i ovjeka koji pripada ideal-tipskom, to
jest razvijenom drutvu, i idealnom tipu ovjeka, koji se ponaa kao
idealni prosjek drutva, i tek tada emo doi do neke predodbe t o
bi to morao biti njegov stan i njegovo prebivalite. Ne radi se samo o
tome da ovjeka nastanimo u nekoj etvrti ili nekom gradu, ve da
ga nainimo prebivaocem jednog grada koji mu u cjelini pripada.
2. DRUTVENA ZAJEDNICA POSTAVLJA GRADU
ODREENE GRANICE
Svaki organizam posjeduje neku strukturu i neke granice prema okoli
ni. Suvremeni grad je u tom pogledu izvjesna negacija organizma: nje
gove granice prema okolini slabo su odreene i pomine, a njegov rast
148

ne uvjetuje ravnomjernu promjenu nutarnje strukture, jer dok se je

dan dio fosilizira drugi dio buja kao kancerozno tkivo.
Da bismo racionalno razmiljali o rastu gradu, moramo imati neki
pojam njegovih granica, a ove opet moraju polaziti od nutarnje struk
ture koju odreuje nae poimanje drutvene zajednice. Barem tako
dugo dok smatramo da bi grad morao biti mjesto neke ili nekoliko
ljudskih zajednica. Kakvih o tom je upravo rije.
Antikni grad je strukturirala ljudska zajednica, njena drutvena
organizacija i poimanje takve organizacije. U srednjovjekovnom gradu
odnos se poinje unekoliko mijenjati, jer sada sama struktura grada,
njegovi bedemi, poinje odreivati to je to drutvena zajednica. Struk
tura grada vie je odreena bedemima, njegovom vanjskom granicom,
nego njegovom nutarnjom drutvenom strukturom. To je naroito slu
aj sa slobodnim graanskim gradovima. Vidjeli smo kako je po
etak industrijalizacije i sam ekspanzionistiki duh kapitalizma poeo
ruiti vanjske granice grada i mijeati njegovu nutarnju strukturu, jo
tako itku u srednjem vijeku! Razlog je poznat: grad postaje mjesto
razmjene u koju se sve vie uvlai zemljina i stambena renta. Njegovo
tlo od upotrebne vrijednosti sve vie postaje razmjenska vrijednost. A
potonja ne trpi nikakva ogranienja i postavljene granice. 3
Duhu kapitalizma, to razara sve granice i nijednu ne smatra sve
tom, Marx suprotstavlja ideju zajednice koja predstavlja njegovu pro
tuteu, iako je sama izloena u tom procesu raspadanju i rastvaranju.
Zajednicu valja ponovo ostvariti, a to znai postaviti sasvim odreene
granice kapitalistikom produktivizmu i ekspanzionizmu. Zajednica
oito nosi u sebi pojam granice, ali to nije ona koja je neko sputavala
prazajednicu i individualni razvoj pojedinaca. Radi se o zajednici iji
je preduvjet svestrani i bogati razvitak ljudske linosti. To Marx stalno
ima u vidu.
Iako sam pojam zajednice nije kod Marxa nikad bio onako preciz
no razraen, kao to je to sluaj kod socijalista-utopista, a pogotovu
3
Utilitaristiki i ekspanzionistiki duh kapitalizma Marx ovako crta: Priro
da postaje samo isti predmet za ovjeka, stvar iste koristi; prestaje da bude
priznata kao sila po sebi; i teorijska spoznaja njenih samostalnih zakona ini se
kao lukavstvo, kako bi spoznaja podredila sebi ljudske potrebe, bilo kao predmet
potronje bilo kao predmet proizvodnje. Ova tendencija vodi kapital preko svih
nacionalnih granica i predrasuda, a tako i preko oboavanja prirode te je prema
io u odreenim granicama samodostatno, zakoeno zadovoljavanje postojeih po
treba i obnavljanje starog naina ivota. Prema svemu tome on je destruktivan
i stalno revolucionaran, obarajui sve zapreke to bi koile razvitak proizvodnih
snaga, proirenje potreba, raznolikost proizvodnje, kao i eksploataciju i razmje
nu prirodnih i duhovnih snaga. (Nacrti za kritiku politike ekonomije, Dietz,
Berlin, 1953 str. 313).

149

ne u njenoj prostornoj projekciji, kao to je to sluaj kod Fouriera, a

naroito kod Owena, ipak se moe zakljuiti da je imao u vidu one
promjene koje e izazvati razvitak moderne industrije i podjele rada.
Stavljajui u sredite povijesnog razvoja stvaralaku i slobodnu li
nost, takva je zajednica mogla biti jedino slobodno udruivanje pro
izvoaa ili ljudi uope, jer bi svako podreivanje i tlaenje pojedin
ca u ime nekog kolektiva znailo sektatvo (vidi Marxovu kritiku nivelizatorskog komunizma!) i pad u barbarstvo. Radi se, dakle, o oblici
ma zajedniarstva, u koje pojedinac slobodno ulazi, a isto tako slobodno
i izlazi, jer je udruivanje funkcija ljudske drutvenosti, a ova se mora
slobodno i spontano odvijati u jednom buduem drutvu, bez prinude
neke organizirane drave ili vlasti.
Povijesni razvitak ljudske linosti sa sve veom podjelom rada, ali
naroito sa sve brojnijim i raznovrsnijim oblicima ljudske razmjene
ili komunikacija, a u vezi s time i sa sve razvijenijim i raznolikijim po
trebama, zahtijeva i raznovrsne oblike udruivanja. Dakle, ne jedan je
dini, propisani za sve lanove drutva kao idealni i, prema tome,
obavezni za sve pojedince. ovjek, kad je povijesno i kulturno razvi
jen, ima podjednaku potrebu za udruivanjem kao i za usamljivanjem,
za drugim ovjekom kao i za samoom, za raznovrsnim drutvenim sre
dinama kao i za jednim sasvim intimnim krugom najbliih. Bogatstvo
ljudskih komunikacija i potreba nalae i takvu raznovrsnost drutve
nih oblika udruivanja. Ideja, da ovjek moe svoje sklonosti najprirod
nije oitovati upravo u slobodno vrijeme sa slobodno odabranim dje
latnostima neminovno namee takvu raznolikost udruivanja. Stoga obli
ci udruivanja moraju ostati u jednom buduem drutvu otvoreni a ne
programirani, stvar ljudske potrebe i invencije, a ne nareivanja i
propisivanja. Po tome se ljudska drutvenost razlikuje od ivotinjske.
Teite ne pada na bogato drutvo nego na bogate pojedince,
dakle ne na bogatstvo koje se mjeri prosjenom stopom nacionalnog
prihoda po glavi stanovnika ve stvarno bogatstvo pojedinaca, to zna
i svakog pojedinca. Kao to se i u Komunistikom manifestu oslobo
enje drutva odnosi na osloboenje pojedinaca, a ne neke fiktivne ko
lektivne tvorevine. Mane kao humanista ostaje u tom pogledu strogi in
dividualist, pa je rije o ovjeku-pojedincu s apsolutno razraenim
stvaralakim dispozicijama, tako da puni razvitak ovjeka znai isto
vremeno vlast nad prirodom ali i nad vlastitom prirodom. Marx ka
e da nam linosti iz antiknog vremena izgledaju veima od suvreme
nih upravo zato, jer su znali nai vlastito mjerilo za svoje ponaanje,
postaviti sebi odreene granice, proizvesti svoj vlastiti totalitet, a to
znai istovremeno odreenu punou i zadate granice.
150

Oito je da sam pojam zajednice mora biti podreen ovakvom shva

anju ovjekove linosti s obzirom na njene potrebe i razvojne mogu
nosti. Takva zajednica, prema tome, ne znai neki povratak prirodi (J.
J. Rousseau) ili primitivnijem obliku ivota, ve nastoji u sebi apsorbi
rati sav prethodni historijski razvitak. Marx u duhu kulturalistiko-historijske a ne naturalistike koncepcije smatra prethodni historij
ski razvitak bitnom pretpostavkom ljudskoga bogatstva, a time i ljud
ske zajednice. Meutim, kad on kae da ona ima za pretpostavku his
torijski razvitak, onda se moe pretpostaviti da ga ona u sebi sadri,
ali i transcendira, jer on u istom pasusu kae da ovjek u svojem to
talitetu ne trai da ostane neto postalo, nego je u apsolutnom kreta
nju postajanja.4
Zanimljivo je utvrditi da iz Marxovih stavova proizlaze neke ideje
koje su u skladu sa suvremenim shvaanjem urbanog planiranja:
Prvo, potovanje intenziteta drutvenih odnosa, njihove diferenci
jacije, gustoe komunikacija i njihove raznolikosti kao oblika moder
nog ivota odgovara nesumnjivo idejama modernog urbaniteta, tipi
nog gradskog ivota, gdje pojedinac odrava veoma razvijene i svestra
ne odnose, ali postoji vie kao lan gradske publike i raznovrsnih ob
lika udruivanja nego seoske ili primitivne zajednice, gdje se odrava
ju veze licem u lice.
Drugo, drutveni odnosi zasnovani na temelju urbaniteta znae pri
sutnost moderne tehnologije, jer je Marxu jasno da se oni mogu razvi
jati samo na temelju najrazvijenije tehnologije, visoke podjele rada
specijaliziranih i diferenciranih drutvenih uloga. Postoje, dakle, oblici
suvremenog ivota koji poivaju na modernoj tehnologiji i koje valja
kao takve potovati. Prisutnost ovoga primata tehnologije upravo je
ona sredina koja odgovara urbanitetu (razvijena razmjena, visoka po
djela uloga, komunikacije bez granice, planetarna otvorenost svakog
pojedinca u drutvenom ivotu).
Tree, vlast nad prirodom, to jest tehnologija mora znaiti i vlast
nad vlastitom prirodom, mora znaiti takvu autonomiju razvijenog
pojedinca koji sam postavlja norme svojega drutvenoga ivota. ov
jek kao individua, to jest kao neto nedjeljivo, uvijek unosi u prostor
neke granice, neke oblike, odreenu individualizaciju individualnog i
kolektivnog ivota. Individuum je najmanje dijeljiv kad je u samo
i, kad je direktno sueljen s prirodom kao predmetom kontemplacije
i sanjarenja. Radi se o prostoru koji je suprotan urbanitetu, a koji nu4

Vidi R. Supek, Sociologija i socijalizam, lanak O ovjeku bez drutvenog

mjerila, izd. Znanje, Zagreb, 1966.

151

no iz osame vodi u drutvo, drutvo u svojem iskonskom obliku

skup drutvenih odnosa koje ovjek oblikuje po svojim potrebama,
prilagoenima njegovoj drutvenosti, a drutvenost se izraava kao
razliiti oblici slobodnog udruivanja. Tu ovjek ne podnosi da ga
tehnologije, tehniki ili mehanizirani razlozi ometaju u drutvenom
ivotu. Tu je on dominanta. Tako smo doli do situacije koja je nega
cija urbaniteta, jer je osloboena nunosti tehnike podjele rada, nu
noga drutvenoga rada uope ili u najveoj mjeri, gdje se ljudske sklo
nosti i potrebe odvijaju po logici vee spontanosti, klimi vee prisnos
ti, bile one selo, lovako drutvo, ili knjievni klub. Radi se o suprot
nom polu urbanitetu, prostoru zajednice ili intimiteta, prostoru gdje
ovjek ne komunicira samo sa sadanjim vremenom, ve podjednako
s prolou i buduim vremenima.
etvrto, to nas navodi na strukturiranje prostora u smislu odree
ne polarizacije urbanitet intimna zajednica, tehnoloki aktualno, na
metnuto vrijeme i mogua vremena. To, dakako, nee biti za nas kom
binacija grada i bate, odnosno aglomeracije privatnih kua i prirode,
ve artikulacija urbaniteta sa slobodnijim prostorima (parkovi, zoolo
ki vrtovi, historijska naselja, klubovi, itd.). Radi se o onim problemima
koje neki danas pokuavaju sintetizirati kao rurbanizaciju, kao sin
tezu grada i sela, trine guve i susjedstva.

Osnovne dimenzije
grada po ljudskoj mjeri"

1. PLANIRANJE JEDINSTVO RAZNORODNIH

RAZLIITOSTI
Stvaranje reda u neredu, organizacije u Kaosu bio je oduvijek za
datak planera. Ali je taj zadatak sloen i proturjean i trai sposob
nost miljenja u raznim smjerovima ljudskoga ivota i tehnikog dje
lovanja. Nije teko uspostaviti red, ako je rije samo o graevnim obli
cima i stambenim skupinama, ak ni onda kad problemi higijene i pro
meta postaju sve tei i osjetljiviji s obzirom na gustou puanstva. Te
ina zadatka lei u tome to valja uskladiti tu istu graevnu masu sa
strukturom stanovnitva, s njihovim djelatnostima i nainom ivota.
to struktura stanovnitva nosi u sebi neke vie racionalne komponen
te, kao to je podjela rada, ali i vie iracionalne kao to su drutveni
oblici udruivanja ljudi (od publike, mase, partija do udruenja, susjed
stva, klubova, prijateljstva). Teina dolazi i odatle, to pojedini oblici
djelatnosti (s podjelom rada) i pojedini oblici udruivanja podrazumi
jevaju i razliite naine drutvene komunikacije (fiziki i duhovni sa
obraaj). I to ovi oblici komunikacija nisu ravnoduni prema tome
to im govori prirodna i drutvena okolina, prema socio-ekolokim fak
torima. Konano ne valja zaboraviti da svaki pokuaj da se ljude smje
sti u prostoru trai oblikovanje kua i naselja, a da su ti oblici nabi
jeni arhitektonskim simbolizmom, koji ima svoj estetski i duhovni sa
draj, primjeren ili neprimjeren doivljajima ljudi koji ih obitavaju.
Sve su to razliite dimenzije ivota, i kako ih uskladiti, da bi njihov
red odgovarao odreenom oovjeenom ovjeku to je upravo prob
lem.
Pored spomenutih dimenzija ili vidova drutvenog ivota, i oni sa
mi nose u sebi razliite suprotnosti. Smatra se da je posao arhitekta
mnogo laki od posla urbaniste, jer su kod arhitekta naruilac i koris
nik stana esto jedno te isto lice, dok kod urbaniste to redovito nije
sluaj, pogotovu ako je naruilac opina a korisnik jo nepoznata gru.153

Najprije su ljudi gradili gradove,

a zatim su gradovi gradili ljude.
(Emerson)

Danas vidimo posljedice: graditelj

tornjeva usamio je ovjeka; ljudska
zajednica e opet stvoriti od tornje
va zajednicu nastambe.

pa graana. Arhitekt moe svoj posao individualizirati u dijalogu s

naruiocem, dok urbanist mora konstruirati idealnog korisnika ili
neki prosjeni drutveni profil skupine. Arhitekt radi s pojednostav
ljenim skupinama, s obiteljima, a urbanist s veoma sloenim grupacija
ma, ako mu dolaze sa svim zahtjevima, a te je redovito praktiki go
tovo nemogue utvrditi. Nemojmo nikako upasti u pogreku da ljud
ske potrebe poinjemo utvrivati po ekonomskoj logici ponude i po
tranje na tritu! Da bi se najlake izvukao iz tih proturjenosti mno
gi preporuuju urbanisti fleksibilnost u projektiranju, fleksibilnost ne
toliko u odnosu na tehnoloke inovacije koliko na pluralizam vrijed
nosnih sistema u samom drutvu. Stoga preporuuju u graevnom po
gledu jedan minimum funkcionalne diferenciranosti (Friedmann 1968,
Schultze-Fielitz, 1968). No, to bi trebalo da znai ovaj minimum funk
cionalne diferenciranosti? Na ovo pitanje valja nam tek odgovoriti!
Danas vie ne vjerujemo u liberalni stav iz 19. vijeka da ono to
je dobro za drutvo, dobro je i za pojedinca, da se individualni i ko154

lektivni interesi spontano, nekako iza naih lea, usklauju i pomiruju. Ovo shvaanje je nanijelo suvie tete a da bi trebalo dalje u nj
vjerovati, ali i samo drutvo je preuzelo toliko poslova i sredstava za
svoj raun, da se odnos drutva i pojedinca mora i te kako ispitivati
i jasno odrediti, elimo li da pojedinac pronae sebe u drutvenim in
vesticijama.
Nalazimo se pred novom odgovornou. Emerson je rekao: Naj
prije su ljudi gradili gradove, a zatim su gradovi gradili ljude. Odnos
je uzajaman i pitanje se danas tie obih strana; kakvi gradovi? I kak
vi ljudi? Ne postoji vie slobodna integracija ljudi u drutvo, kao to
istie Mannheim: Kao to je poznato nagli rast tehnike civilizacije
razorio je prije svega rast velikih gradova, osnovni oblik ovjekove slo
bodne integracije u drutvo, pa zato mora nova izgradnja zapoeti s
istovremenim planiranjem gradova i zajednica, rasporedom fizike
strukture drutva. U tome je velika odgovornost. Parafrazirajui Emersona: gradei gradove gradimo ljudsku zajednicu, gradei ljudsku
zajednicu gradimo grad, vizija jednoga i drugoga se uvjetuju, pa je
urbanist prisiljen mijenjati svoju perspektivu pomiui se s jednoga
pola ka drugome. U toj promjeni perspektive lei teina zadatka to
ga mora obaviti planer. Dodajmo, da se on susree i s treim elemen
tom, kojega arhitekt moe ispustiti iz vida, naime s prirodom, to jest
sa zahtjevima ekoloke ravnotee. Grad ovjek Priroda. To je
okvir miljenja i djelovanja. Sinteza datih elemenata nije nipoto laka.
Pogotovu, ako ih se eli u njihovoj prirodi i mijenjati, ako grad do
ista gradi ljudsku zajednicu.
Urbano planiranje je dijete ovoga vijeka dodue, ponovno ro
eno iz pjene industrijskog kaosa i prve izlobe su prireene 1910.
(London, Berlin, 1910). Kolikogod se urbanistima predbacivale tehnokratske tendencije, ve prve izlobe stoje u znaku drutvene proble
matike. Svijest o sve znaajnijim zahvatima u spontani razvitak grada
se pojaava sve do danas. Po rijeima Martina VVagnera: Ovi veliki
gradovi doivjeli su tek tri generacije. Za vrijeme prve generacije
od 1870 do 1900 ostali su nenapadnuti. Za vrijeme druge generacije
od 1900 do 1930 tek su se neki hrabri ljudi nali da ih napadnu.
Za vrijeme tree generacije od 1930 do 1960 ve su (kao prob
lem) bili prevladani. Ove su nagle promjene u stavu temelj dananjih
traenja boljih rjeenja gradogradnje.
No, ono je bilo, i ostalo, u velikoj mjeri, podlono ideolokim stru
janjima epohe. Jo je uvijek prisutna romantika ideja povratka pred
industrijskom gradu, jer sve tamo od Ibn Khalduma u 12. vijeku pa
do danas za mnoge je grad izvor raznih drutvenih bolesti i dekaden155

cije. Od Spenglerove Propasti Zapada do Riehla (1974), grad kao uz

rok raspadanja tradicionalne narodnjake i populistike kohezije, ka
kva je vladala na selu (feudalne i aristokratske parazite se pri tome
preskae!). U tom smjeru idu i neki pokuaji kako bi se u grad uveli
ponovo seoski elementi (seoski trgovi, bunari), kako bi se radnitvo u
svojim naseljima ponovo osjetilo ukorjenjeno u narodno tlo (Putzer, 1906). ira je ona tendencija koja nastoji uvesti vie prirode i do
dira s prirodnim zelenilom u grad, od Howardovih gradova bata
sve do danas. Socijalistika shvaanja idu s nastojanjima da se vele
grad ponovno resocijalizira. S tom idejom uvodi se u grad struktura
samoga drutva i to poevi od ideje da grad mora biti skup opina ili
zajednica vie primarnog tipa, ideje koje u SAD traju od Cooleva, a u
Evropi od prvog svjetskog rata (Fischer, Schumacher, 1920). ak i iz
razito estetiko i tehnika orijentacija Bauhausa i srodnih nastojanja
ne gubi iz vida drutvenu problematiku.
Proimanje ideja tehnikog funkcionalizma i socijalizma nalazimo
u programskim tezama CIAM-a, a dva kongresa posveena su pitanjima
Racionalni naini izgradnje (1931) i Stanovanje za egzistencijalni mini
mum (1933), gdje se socijalna problematika usko ispreplie s urba
nom. Saimajui spomenute knjige Gropius kae: Drutvene pretpo
stavke zdrave stambene politike nesumnjivo su vanije za ivot od eko
nomskih, jer privreda usprkos sve svoje vanosti nije svrha nego sa
mo sredstvo. Svaka racionalnost ima smisla samo ako obogauje i
vot, ako, dakle, kad je prevedemo na privredni jezik, tedi na onom
najdragocjenijem, narodnoj snazi. Racionalno i funkcionalno mora,
ustvari, sluiti razvitku stvaralakih potencijala u jednom narodu. Ono,
to se ovdje ne kae jest upravo problem kako u jednom gradu, kao
ivom organizmu, rasporediti ljudske djelatnosti i funkoije, da bi one
najbolje sluile spomenutom stvaralakom potencijalu jednog naroda!
To je jedan od bitnih problema. Na njega emo se odmah vratiti.
Amerikanci su pojam zajednice sveli na susjedstvo (Perry, 1929),
ideju koja je sluila kao orijentir za mnoga arhitektonska i urbana rje
enja. Susjedstvo je trebalo da postane osnovna poluga drutvene in
tegracije pojedinca i ljudskih grupa. Iako je ta ideja mogla da djeluje
kao korektiv za aglomeracije zasnovane na velikim masama i beton
skim cjelinama u modernim velegradovima, kao elemenat novog struk
turiranja velikih masa, brzo se uvidjelo da pojam susjedstva nije do
voljan u definiranju ralanjenosti drutvene zajednice.
No za shvaanje urbanog planiranja vano je naglasiti da su se pro
tiv isto globalnog i kompaktnog tretiranja urbanih masa, kako ih je
definirao funkcionalizam, poeli pojavljivati faktori nutarnjeg struktu156

riranja tih masa, a oni su dolazili iz isto drutvene sfere. Time su na

metali stambeno-funkcionalnim masama jedan drugi, nevidljivi red
drutvene organizacije ivota, ali koji je dobio i te kako vidljiv otisak
u drugaijem strukturiranju stambenih blokova i cjelina. Tu su dole
do izraaja i poznate kritike funkcionalizma: protiv podjela radnog i
stambenog mjesta, a za pregledniju raspodjelu stambenih blokova koji
bi odgovarali i strukturi drutvenih i politikih jedinica u gradu, uvo
enje prirode u grad i, uope, za jedan prirodniji oblik stanovanja i
ivljenja. Razumije se, da je kritika pogaala i neka rjeenja, koja su
ila, kao reakcija na velike cjeline, u smjeru mrvljenja grada na ma
le jedinice, na razini susjedstva, kako bi upravo ovo susjedstvo posta
lo to preglednije za svakog stanovnika (Bahrdt), a to je vodilo do
izvjesne monotonije u strukturiranju grada. Protiv bezline masivnosti,
s jedne strane, i monotonije malih stereotipnih jedinica, s druge stra
ne, nastali su koncepti ralanjenog i razlabavljenog grada, s ten
dencijom da se jedinstvo postigne pomou raznovrsnosti (Goderitz, Rainer, Hoffmann, 1957). Oito je da su ideje koje dolaze iz sfere dru
tvenog ivota poele oploavati oblikovanje gradskih cjelina. Postoji
ovdje jedna korisna meu-oplodnja jednog shvaanja pomou drugih,
ne samo urbanih pomou drutva, ve i drutvene strukture pomou
grada. Valja misliti u oba smjera.
0 toj meuzavisnosti najbolje nam govore oni radovi koji su istra
ivah simboliki karakter grada. Gestaltpsihologija je pokazala da ov
jek uvijek unosi u neki poremeeni i nesreeni materijal neki red i ras
pored, jer se red lake percipira i pamti od nereda. Taj zakon vai i za
arhitektonske i urbane oblike, pa oni dobivaju odreenu simboliku
izraajnost, kad ono to je izvanjsko na oblicima odgovara neem
unutarnjem, nekom doivljajnom i emocionalnom kompleksu. Vanj
ski oblici djeluju na sve ljude, pa ih u njihovoj doivljajnosti i pribliuju, te se izvjesna grupna integracija vri i preko arhitektonskih i
urbanih oblika. Veliko kolektivno znaenje simbola lei dakako u
smjeru zajednikih, emocionalno aktivnih formulacija. Ako grad ne
eli da iezne iz doivljaja, a bilo kada kasnije i iz stvarnosti, da bi
prepustio svoje mjesto nekom korisnom zemljitu, neophodno je da
gradovi po svojem sadraju zadovoljavaju takoer i simboliku funk
ciju, kae filozof Lorenzer iz Aachenske kole.1
Urbanizam ne smije dopustiti da mu industrijski funkcionalizam svu
simboliku sroza na obinu semiotiku, na obine znakove u slubi sao1

Vidi E. Kuhn, Anmerkungen zum Verhalten des

Grosstadter

ponaanju velikograana), Neue Anthropologie, sv. 3, str. 261).

(Primjedbe o

157

braaja ili drutvenih komunikacija sa isto praktikim ciljevima, na

isto racionalnu funkciju, a da i ne dodiruje dublje slojeve ljudskih
doivljaja. Znakovi ne ostavljaju trajan trag, dok ga simboli ostavlja
ju, i stoga imaju veoma mono djelovanje u drutvenom ivotu prisi
ljavajui nas ne samo da razmiljamo o njihovom dubljem i sakrive
nom smislu, ve da preko njih stupimo u zajedniku komunikaciju sa
drugim ljudima, da s njima podijelimo neto od zajednikog karak
tera, to ga namee kolektivno prisutna simbolika.
Meutim, nas na ovom mjestu zanima posebno ona simbolika to
je izraena u oblicima izgradnje, neposredno povezanima s funkcional
nom (podjela rada) i doivijajnom (otvoreni prostor, intimni prostor)
diferencijacijom gradskoga prostora. Kad odreujemo prirodu stanov
nika nekog mikrorajona ili razliite prostore, koji im slue u razne
drutvene svrhe, potrebno je poznavati simboliko djelovanje pojedi
nih oblika. Rukovoditi se samo graevnim zahtjevima da se ispuni ne
ka funkcija (na primjer, natrpati odreenu koliinu stanara u odree
ni objekt), isputajui iz vida simboliku funkciju, znai promaiti, i
to promaiti dvostruko: u estetskom i u drutveno-ivotnom pogledu.
Na primjer, visoke graevine, neboderi i tornjevi, kao oblici koji
streme visini i nebu, imaju svoju poznatu simboliku. Tenja da se od
lijepi od zemlje, da se ima vladajui pogled nad okolinom, da se pro
matra udaljene horizonte ili da se vine nebu, beskraju, kontemplaciji
transcendencije. Kad je ovjek bio vie pritisnut zemlji nego to
je danas, tu su simboliku najjae izraavali crkveni tornjevi. Neboderi
su oduzeli onu metafiziku crtu tornjevima, ali nisu mogli potisnuti
sasvim simboliko djelovanje visina, bez obzira koliko nam se danas
atmosfera i kozmos priinjali napuenima, na dohvat ljudske ruke.
ovjek e uvijek nositi podsvjesnu potrebu da se vine u visinu i poli
jetanje avionom uvijek e ga podjednako uzbuivati. Poznate su nam
kritike stanovanja u usamljenim visokim tornjevima, i one su oprav
dane, jer vertikalna komunikacija u njima oito je mnogo slabija od
horizontalne, a usamljivanje ovjeka se bre postie. No oni e zadr
ati svoju funkcionalnu vrijednost, pogotovu tamo gdje je gustoa obi
tavanja privremeno potrebna, kao to su nagomilani uredi i sline us
tanove. Tornjevi e ostati pogodna mjesta za promatranje okoline, za
restauracije.
Nasuprot visokim zgradama javlja se vodoravni prostor, prostor
sa granicama, koji smiruje, kao to nas je visina uzbuivala. Zatvoreni
prostor izvor je osjeaja sigurnosti i intimnosti. Neki u suprotnosti
prvoga i ovoga drugoga vide neki arhetip u Jungovom smislu: suprot158

nost mukoga i enskoga. Zatvoreni prostor nalazimo odavno u

religijskoj simbolici, od mandale do Getsemanske bate. Moe li pre
dodba zaviaja, prostora odakle potjeemo i gdje elimo da se smiri
mo, biti zamiljena bez granica? U svim se utopijama zapravo govori
o toposu, nekom vrstom i definitivnom mjestu. Zatvoreni prostor
stvara sigurnost, a i intimnost, osjeaj sakrivenosti, skrivenost od
tuih pogleda, uronjenosti u svijet vlastitih predmeta i ideja. Filozofi
govore o nekoj praljudskoj dispoziciji ka strahu i tjeskobi, o nekom
nerazumnom nemiru, koji tei smirenju u takvom prostoru. Zanimlji
vo je, da mnoge suvremene ankete, ak i meu mladim ljudima, o po
eljnim crtama jednog stana stavljaju na prvo mjesto intimnost, a
onda tek udobnost, pa higijenu i tako dalje. Suvremeni ovjek kao
da se brani od invazije ulice ili vlasti u njegov intimni svijet. U isto
nim birokracijama ni takav intimni prostor nije zakonski sauvan, ali
u zapadnim zemljama jo vjeruju da se mogu u njemu izvui od toga
da se njima izvana kormilari (Riesman), da se njihovim ivotom
upravlja sa sektora prometa roba i ideja.
159

Lineal je postao simbo

lom i simptomom pravih
hnija, u jednoj dungh pra
vih linija. Prava linija je
bezbona i nemoralna. Ona

nije stvaralaka ve repro

duktivna linija. U njoj ne
ivi bog i ljudski duh, ve
samo mravlja gomila.

Austrijski taisti

160

Jasno je da emo svijet nebodera, ako je potrebno, prepustiti rad

nim i tehnikim funkcijama, onome nunome drutvenome radu, u
kojem ovjek provodi samo jedan dio, i to manji, i ne samo manji
ve i onaj koji se stalno smanjuje, svojeg ivota, kao to emo zatvo
rene prostore nastojati izgraditi svagdje tamo gdje ovjek po svojem
djelovanju i nainu ivota trai vie intimnosti, manje formalnu ko
munikaciju s ljudima, manje tehnikih prisila u vlastitom kretanju.
S time u vezi upozorili bismo na jo jednu suprotnost: izmeu pra
vokutnih linija (geometrizam) i vijugavih linija (organicizam). Prve
su se nametnule s tehnokratskim racionalizmom, druge tee tome da
uspostave spontanost prirodnih oblika. Le Corbusier je upozorio na zna
aj prvih: Duh koji oivljuje prirodu je duh r e d a . . . Pravi ugao je
mrtva toka sila, koje dre u ravnotei svijet. Postoji samo jedan pravi
ugao; pravi ugao ima stoga prednost pred svim drugim uglovima: on
je jedinstven, on je vrst. ovjeku su za posao potrebne vrsto uteme
ljene veliine... Velegrad, pojava sila u pokretu, predstavlja danas pri
jeteu katastrofu, jer nije vie proet duhom geometrije. U pitanju
je itkost grada i ova primjedba je sasvim opravdana, od Platona do
Le Corbusiera. No, kad su u pitanju graevine i mikrorajoni, tada geo
metrija prijeti monotonijom. Ravnoj se liniji suprotstavlja tada povi
jena, ovalna linija. Austrijski taisti su ovako protestirali protiv rav
ne linije: Lineal je postao simbolom i simptomom pravih linija, u jed
noj dungli pravih linija. Prava linija je bezbona i nemoralna. Ona nije
stvaralaka ve reproduktivna linija. U njoj ivi ne bog i ljudski duh,
ve samo mravlja gomila. Eksperimentalna estetika je mnogo rasprav
ljala o vrijednosti i znaenju pravih i povijenih linija, ali u ovome slu
aju valja ih podrediti zahtjevima urbanog prostora. 2
Podsjetimo da je simbolika traila znaenje suprotnosti pravih i po
vijenih linija u parovima: statiko dinamiko, racionalno iracio
nalno, kristalinino vegetativno (organsko), klasino romantiko,
apolinijsko dionizijsko. Vidimo da one mogu postati veoma guste po
simbolikom znaenju. Naravno, kad se od izoliranih elemenata pre
tvore u dijelove odreenog stila i stilske upotrebe. Nije teko pokazati
da je ova simbolika utjecala i na moderne arhitekte i urbaniste. Tako
prava linija dominira u estetici Bauhausa, kod Gropiusa i Mies van der
Rohe, a povijena kod Wrighta, kad se povlai u prirodu, Scharonna,
Aalto-a i Haringa. Jasno je da monumentalnost namee naoj civili
zaciji ravne linije, a intimnost povijene, te da emo kod jednog antro2
O eksperimentalnoj estetici vidi R. Supek, Umjetnost i pishologija, MH, Za
greb, 1958.

11 Grad po mjeri ovjeka

161

poloki struktiranog grada dobro pogledati gdje valja da dou jedne

a gdje druge.
Tako smo u ovim razmatranjima o problemima planiranja grada,
pored isto funkcionalno-tehnike i drutveno-strukturalne dimenzije,
pronali jo jednu, vie autonomnu, vie svojstvenu slobodnim zamisli
ma arhitekta i urbanista, naime estetskc^simboliku. No, antropoloka-funkcionalna koncepcija grada namee odreene granice ili, tonije,
odreeno mjesto i ovoj veoma vanoj dimenziji u oblikovanju grada i
njegova doivljaja od strane graana.
2. SLOBODNO PROSTORNO PLANIRANJE ZAHTIJEVA
DA SE TRINA EKONOMIJA ZAMIJENI
EKONOMIJOM RESURSA
Kaos je u moderne gradove unijela trina ekonomija, ekonomija koja
poiva na zemljinoj renti i za koju je stan prvenstveno roba za trite,
to mora donijeti maksimalni profit u to kraem vremenu. U robno-trinoj ekonomiji se takozvani vanjski trokovi ili krivi trokovi,
koji su povezani s unitavanjem prirodnih resursa ili obaveznom zati
tom prirode, ne raunaju kao normalni trokovi privreivanja. Da bi
sprijeila vee tete, drava ili opina je morala intervenirati i ograni
avati zakonskim mjerama slobodnu igru trinih zakona, kapitalistiku
pekulaciju tlom i stanovima, bezobzirno unitavanje najljepih uma i
parkova. Uostalom, komunalna ili dravna intervencija bila je i od
ovih privatno-kapitalistikih interesa dobro primljena, kad se radilo o
izgradnji takozvane urbane infrastrukture (cesta, vodovoda, kanali
zacije, itd.).
Prostorno i urbano planiranje ve po svojoj prirodi namee da se
trinoj privredi i logici profita, koja svoju uspjenost izraunava po
mou stopa rasta, prosjenom dohotku po stanovniku, i slinim mje
rama, ali uvijek u vrijednostima prometnih vrijednosti, suprotstavi je
dan novi tip ekonomije ekonomija resursa, ekonomije koja poiva
na upotrebnim vrijednostima. Planiranje stanova, putova, mostova, par
kova, kola sve su to upotrebne vrijednosti. Planiranje, koje polazi
od upotrebnih vrijednosti, suprotno je po mnogo emu planiranju za
snovanom na prometnim vrijednostima ili profitu. O tome postoje kod
nas i u svijetu mnogobrojna svjedoanstva. Na primjer, ako neka grad
ska uprava da za izgradnju jedno zemljite, koje inae slui kao vizura
na najljepe dijelove grada, pa se izgradnjom na tom tlu unitava takva
vizura i ambijentalna vrijednost ovoga dijela grada, tada je velika vri162

jednost time unitena u pogledu prirodnih dobara ili ambijentalnih

dobara, dobara ija se vrijednost moe i izraunati, ako pretpostavimo
da posjetioci (domai i turisti) svojim posjetom donose bilo kakvu
korist kroz odreeni period. Moe se slobodno govoriti o tetoinstvu,
ako se opinska uprava odluila da dade u najam ili proda takvo zem
ljite, jer je raunala na neposrednu financijsku korist, koja e joj ne
to donijeti u budetu sljedee godine (dugotrajna korist ne ulazi u
njene budetske proraune!), a kojiput se radi i o najobinijoj korup
ciji od strane monijih i bogatijih drutvenih krugova. Na ovaj su na
in mnogi turistika ambijenti kod nas ve uniteni i kreu se u onom
smjeru u kojem se nala panjolska Costa brava, iju perspektivu da
nas, nakon rasprodaje obale strancima, strunjaci vide samo u upo
trebi dinamita i unitenju onoga to je izgraeno!

Ekoloka je kriza upozorila na ekonomiju resursa. Tako je Kenneth

Boulding suprotstavio otvorenu ekonomiju ili kaubojsku ekonomi
ju zatvorenoj ekonomiji ili kozmonautskoj ekonomiji: za volju
slikovitosti sklon sam zvati otvorenu ekonomiju 'kaubojskom ekono
mijom', budui da je kauboj simbol bezgraninih ravnica a ujedno je
povezan sa bezbrinim, eksploatatorskim, romantinim i silovitim po
naanjem, to je svojstveno otvorenim drutvima. Zatvorena ekonomi
ja budunosti mogla bi se, naprotiv, nazvati 'kozmonautskom' ekono
mijom, u kojoj je Zemlja postala jedinstven zrani brod, bez neogra
nienih rezervoara u bilo emu, ni za iskopavanje ni za zagaivanje,
i u kojemu ovjek mora nai svoje mjesto u jednom ciklikom eko
lokom sistemu, sposobnom za stalnu reprodukciju materijala, iako ne
moe izbjei uvoenje energije izvana.3
Mada urbanisti jo uvijek raunaju sa stalnom ekspanzijom gra
dova ona je u posljednjoj dekadi u opadanju u najrazvijenijim zem3

Kenneth E. Boulding, The Economics of the Corning Spaceship Earth (Eko

nomija budueg zranog broda Zemlje), vidi u R. Supek, Ova jedina zemlja, izd.
Liber, Zagreb, 1978, str. 196.

11*

163

jednost time unitena u pogledu prirodnih dobara ili ambijentalnih

dobara, dobara ija se vrijednost moe i izraunati, ako pretpostavimo
da posjetioci (domai i turisti) svojim posjetom donose bilo kakvu
korist kroz odreeni period. Moe se slobodno govoriti o tetoinstvu,
ako se opinska uprava odluila da dade u najam ili proda takvo zem
ljite, jer je raunala na neposrednu financijsku korist, koja e joj ne
to donijeti u budetu sljedee godine (dugotrajna korist ne ulazi u
njene budetske proraune!), a kojiput se radi i o najobinijoj korup
ciji od strane monijih i bogatijih drutvenih krugova. Na ovaj su na
in mnogi turistiki ambijenti kod nas ve uniteni i kreu se u onom
smjeru u kojem se nala panjolska Costa brava, iju perspektivu da
nas, nakon rasprodaje obale strancima, strunjaci vide samo u upo
trebi dinamita i unitenju onoga to je izgraeno!

Ekoloka je kriza upozorila na ekonomiju resursa. Tako je Kenneth

Boulding suprotstavio otvorenu ekonomiju ili kaubojsku ekonomi
ju zatvorenoj ekonomiji ili kozmonautskoj ekonomiji: za volju
slikovitosti sklon sam zvati otvorenu ekonomiju 'kaubojskom ekono
mijom', budui da je kauboj simbol bezgraninih ravnica a ujedno je
povezan sa bezbrinim, eksploatatorskim, romantinim i silovitim po
naanjem, to je svojstveno otvorenim drutvima. Zatvorena ekonomi
ja budunosti mogla bi se, naprotiv, nazvati 'kozmonautskom' ekono
mijom, u kojoj je Zemlja postala jedinstven zrani brod, bez neogra
nienih rezervoara u bilo emu, ni za iskopavanje ni za zagaivanje,
i u kojemu ovjek mora nai svoje mjesto u jedinom ciklikom eko
lokom sistemu, sposobnom za stalnu reprodukciju materijala, iako ne
moe izbjei uvoenje energije izvana.3
Mada urbanisti jo uvijek raunaju sa stalnom ekspanzijom gra
dova ona je u posljednjoj dekadi u opadanju u najrazvijenijim zem3

Kenneth E. Boulding, The Economics of the Corning Spaceship Earth (Eko

nomija budueg zranog broda Zemlje), vidi u R. Supek, Ova jedina zemlja, izd.
Liber, Zagreb, 1978, str. 196.

11*

163

ljama prirodni resursi kojima raspolae urbanizacija su nuno ogra

nieni, bilo da se radi o prostoru, zraku, vodi, zelenim povrinama, a
njihovo unitavanje ili bezobzirna eksploatacija znai ugroavanje sa
mih uvjeta ivota. Daljnjom ekspanzijom ovjeanstva sasvim e se
u zaotrenom obliku postaviti pitanje odnosa izmeu urbanog prosto
ra i poljoprivrednog prostora, a to e znaiti energian poziv da se
sadanje stanje jo uvijek slijepe ekspanzije zaustavi i postavi na sasvim
nova naela. Nije iskljueno da e u tom pogledu 21. vijek predstav
ljati velik pothvat nove izgradnje gradova na sasvim novim naelima
u interesu odranja ovjeanstva.
Ne radi se samo o pitanjima zagaivanja i zatite prirode o emu
se danas ve uvelike vodi, barem naelno iako ne praktiki dosljedno,
velika briga u najrazvijenijim sredinama. To je prisililo suvremenu
industrijsku eksploataciju, kako u kapitalizmu tako i u realnom so
cijalizmu, da proiri repertoar proizvodnih trokova, pa tako pored
trokova za: 1. sirovine, 2. ljudski rad, 3. trokove odgoja i obrazova
nje radne snage, 4. trokova za nesree na radu, 5. trokova za indu
strijske bolesti, mora uzeti u obzir i neke nove rubrike. 6. trokove
ienja okoline od zagaivanja i 7. trokove da se sprijei zagaiva
nje okoline. Cesto ove potonje trokove poduzetnici, privatni ili drav
ni, kolektivni, ne vole preuzeti, pa tako moemo vidjeti, naroito u
naoj zemlji, velike tete koje kojiput poprimaju i katastrofalne oblike
pomorom riba u itavom rijenom toku. Trpeljivost prema ljudskoj
kratkovidnosti i sebinosti jo je uvijek glavna boljka naega drutva.
(Groteskno je utvrditi da jedno dalmatinsko mjestance, koje je u drev
na vremena dobilo ime Ne-um, sada postaje svjedokom ekolokog Ne-umlja ili Bez-umlja!) Naravno, teoretiari ekoloke ekonomije predlo
ili su da se svi takozvani vanjski trokovi pretvore u unutranje
trokove, to je veoma teko u decentraliziranoj i konkurentskoj pri
vredi, a gdje se resursi ne koriste optimalno. Oni su ak predlagali da
se uvedu i trokovi za koritenje onih upotrebnih vrijednosti koje bi
morale koristiti budue generacije, a koji su sada predmet bezgrani
nog izrabljivanja. Dodue, energetska je kriza poela raati svijest da
je uvanje energetskih rezervi, naroito petrolejskih, dio nacionalne
ekonomije, te da drutva s veim rezervama u odnosu na budunost
imaju razne prednosti pred drugim drutvima. (Stalna tendencija poskupljivanja energetskih izvora.) To naroito vai za sve sirovine koje
ne ulaze u reciklau i definitivno su izgubljene za koritenje.
U svjetlu urbane politike ovi problemi postaju naroito jasni. Na
primjer, jedna zelena povrina je unitena jer je pokrivena betonom,
i ne ulazi u reciklau: ona je kao zelena povrina definitivno izgubije164

na. To je osiromaenje ljudske sredine. Tako se u urbanom plani

ranju poelo voditi rauna o posebnoj vrsti upotrebnih vrijednosti, a
to su prirodna dobra.
to su to prirodna dobra? Urbana ekonomija razlikuje redovito
izmeu privatnih dobara i javnih dobara. Privatno dobro je ono
ija potronja pripada samo jednom pojedincu, a iskljuuje potronju
drugih pojedinaca. Javno dobro je, naprotiv, takvo ija potronja ima
kolektivno obiljeje: potronja pojedinca ne smanjuje potronju dru
gih pojedinaca. Privatno gradilite je tlo koje pripada samo individual
noj potronji. Prometnice su javna dobra, gdje potronja jednoga ne
iskljuuje potronju drugih (pod pretpostavkom da frekvencija ne
ometa normalnu potronju!).

Gradovi su glavna smetnja za moderne autoputove,

rekao je jedan njemaki gradonaelnik.

165

Prirodna dobra imaju neto od jednih i drugih: ona nisu ni potpuno

privatna ni potpuno javna, jer zadovoljstvo koje imam troei ih zavisi
od vrste usluga koje iz njih izvlaim. Potronja prirodnog dobra zavisi
od razine izvuene usluge. 4
Osnovna karakteristika prirodnih dobara jest da su ona korisna i
rijetka. Razumije se, njihova korisnost zavisi od integriranosti u odre
enu ekonomiju (led na Sjevernom polu je beskoristan, drvo u dun
glama Brazila je takoer beskorisno), te od rijetkosti, to zavisi od
intenzivnosti upotrebe ili potranje. Led je u vruim predjelima jako
traen i rijedak, a drvo to postaje u svim suvremenim razvijenim
zemljama.
Vidjeli smo da su J. M. Buchanan i NG Yen Kvvang razradili mate
matiku metodu izraunavanja vrijednosti prirodnih dobara posluivi
se teorijom kluba. Ova teorija odreuje optimalnu veliinu broja ko
risnika dobara u jednom klubu (optimalni broj upisanih). U klubu se
odluuje jednim nutarnjim propisom o broju upisanih, ali u prirodi to
je vanjska varijabla. 5
Raunica pokazuje da na izvjesnoj razini eksploatacije kolektivna
prednost u eksploataciji jednog prirodnog dobra poinje opadati, a isto
vremeno trokovi eksploatacije i ureivanja stalno rastu. Isto tako eks
ploatacija jednog prirodong dobra sve je manje rentabilna to se po
veava rijetkost prirodnog dobra. Meutim, bez obzira na rentabilnost
prirodno dobro se eksploatira u urbanim sredinama, jer je ono neop
hodno za funkcioniranje gradskih djelatnosti. Prema tome, upotrebna
vrijednost nekih ureaja ostaje i onda, kad je ona u ekonomskom po
gledu nerentabilna.
Eksploatacija prirodnih dobara u urbanoj sredini izvor je sukoba
izmeu individualnih interesa i interesa kolektiva. Na primjer, sve eko
nomske djelatnosti u gradu imaju potrebu za prostorom da bi se mogle
odvijati. Postoje velike nejednakosti u zauzimanju prostora kako sa
strane privatnika tako i po pojedinim ustanovama i organizacijama.
Jednakost raspodjele gradskog prostora je demokratski ideal koji stal
no naruavaju ekonomske nejednakosti meu privatnicima i organiza
cijama. Postoje pokuaji da se ekonomski utvrdi kako valja zauzimati
4

0 teoriji prirodnih dobara vidi opirnu studiju od Jean Baptiste Vauquin,

La nature et la ville (Priroda i grad), Presses universitaires de Lyon, 1977.
5
J. M. Buchanan, An Economic Theory of Clubs, (Ekonomska teorija kluba),
Economica, sv. 32, 1965.
NG, Yen Kvvang, The Economic Theory of Clubs: Pareto optimality Conditions
(Ekonomska teorija kluba: Paretovi uvjeti optimalnosti), Economica, 1973.

166

Moda e improvizirani ka
fii pomoi da se ponovno
uspostavi izgubljeno su
sjedstvo u usamljenim blo
kovima.

urbani prostor od strane jedne prostorno-vremenske ekonomije, koja

bi provela strukturalnu analizu odnosa meu osobama, uslugama i prostoru-vremenu, a da se pri tome vodi rauna o etiri velika naela 1.
princip ekstenzivnosti, 2. princip prostorno-vremenske korisnosti, 3.
princip zajednitva i 4. princip iskljuivanja. No, kolikogod bila za
nimljiva ova analiza u cilju optimalne raspodjele urbanog prostora i
smjetaja pojedinih usluga, ostavit emo ovaj vid po strani.
Ekonomija je prirodnih dobara upozorila da posjedovanje nekih
proizvoda (na primjer, automobila), znai odmah i zauzimanje odreene
koliine prirodinh dobara (na primjer, da se zauzme u prostoru osam
etvornih metara, da se kree po gradu u bilo koje vrijeme, da se pravi
buka od 70 decibela, da se preobrazuje gradski pejza koji pripada dru
gima, itd.). U svakom sluaju proizvodnja raznih tehnikih dobara na
e civilizacije vodi oteivanju vrijednosti prirodnih dobara, njihova
denaturiranja, kao to je sluaj esto s proizvodnjom hrane u konzer
vama ili mesa pomou galofaka. To je dovelo u proizvodnji hrane do
revalorizacije prirodne proizvodnje, pa je voe i povre proizvedeno bez
herbicida skuplje na tritu od onoga iz industrijske proizvodnje. Slino
se dogaa i s mnogim gradskim prirodnim dobrima. Zrak koji se udie
na posebnim pumpama u Tokiju je skuplji od onoga koji stoji na ras
polaganju svakome graaninu! Po teoriji kluba, ako je suvie upi167

sanih koji posjeuju neki park ili neku plau, njihova vrijednost sva
kako opada i to ne samo kao upotrebna vrijednost za druge, ve i kao
upotrebna vrijednost po sebi, zbog kvarenja prirodne kvalitete. Stoga
je vano, kad je rije o prirodnim dobrima, odrediti optimalni broj ko
risnika nekog dobra.
Upotrebna vrijednost prirodnih dobara zavisi neposredno od ljud
skih potreba. ovjek moe svoje potrebe zadovoljiti samo predmetima
izvan sebe, pa je priroda produeni dio ovjekovog tijela. Po tome je
ovjek predmetno bie, jer predmete svojeg ivotnog oitovanja i
zadovoljavanja ima samo izvan sebe. (Marx) Ako su prirodna dobra
potrebna ovjeku za njegovo odranje rijetka, tada je on neposredno
ugroen u svojem opstanku. Proces urbanizacije ova dobra ini sve
rjeima i manje kvalitetnima. Na taj je nain ovjek neposredno ugro
en od svoje vlastite djelatnosti u prostoru. Jasno je da je njegova dje
latnost uvjetovana i stvaranjem nekih vjetakih potreba, te da su
upravo vjetake potrebe one koje ovjeka na j neposredni je ugroa
vaju, pogotovu jer stvaraju privid da su mu doista potrebne. To se
odnosi na sve one proizvode, to slue trinoj privredi i samo radi
ostvarivanja dobiti nameu se ovjeku kao njegove stvarne potrebe.
Stoga je upravo u urbanom planiranju neophodno imati jasan pojam
0 ovjekovim potrebama, i to prije svega o onima koje ga definiraju
kao prirodno i drutveno bie.
Stoga je potrebno odbaciti onaj pojam potrebe to su ga namet
nuli teoretiari liberalne trine kapitalistike privrede, koji tvrde da
se ne mogu odrediti granice potrebama, jer su potrebe isto tako neo
graniene (praktiki) kao i proizvodnja korisnih dobara. Potrebe bi
odreivala ponuda na tritu, a ne obratno, naime da potrebe odreuju
ponudu odreenih proizvoda. Upravo ovaj liberalistiki stav je danas
ono to najvie ugroava zdravi odnos ovjeanstva prema prostoru
1 prirodnim dobrima.
Podsjetimo na to, kako se dolazi do vjetakih potreba. Naravno
putem publiciteta. U punoj eri potroakog drutva Stanlev Resor,
predsjednik jedne od najveih agencija za publicitet u SAD (J. Wakter
Thompson) rekao je: Kad prihodi rastu, najvanije je stvaranje novih
potreba. Kad pitate ljude: Znate li da e va ivotni standard porasti
za 50% za deset godina?, oni nemaju ni najmanju predodbu to bi to
moglo znaiti. Oni ne shvaaju da imaju potrebu za drugim kolima, uko
liko im na to uporno ne obraamo panju. Ovu potrebu valja stvoriti
u njihovom duhu, neophodno je da shvati kakvu prednost predstavljaju
druga kola. Smatram da je publicitet snaga odgajanja i aktiviranja
sposobna da izazove promjene u potranji koje su nam nune. Podua168

vajui ljude viem ivotnom standardu, ona podie potronju do ra

6
zine koja opravdava nau proizvodnju i resurse.
To je, naravno, dugi moral stvaranja vjetakih potreba. ovjek
je samo rastezljiva veliina, prilagoena ponudi trita, a ovo proizvodi
bez obzira na stupanj eksploatacije prirodnih resursa i prirodnu ravno
teu izmeu ovjeka i prirode. Vie je nego jasno da se ovakvo shva
anje ne moe primijeniti na planiranje urbanog prostora i definiranje
ovjekovih potreba u tom prostoru, jer bi to dovelo veoma brzo do
katastrofalne situacije. Dodue, na selu kod nas jo uvijek seljaci gra
de kue sa dvadeset soba, iako im je potrebno samo pet! Ali kud bi
dovelo ovakvo ponaanje u izgradnji gradova?!
3. PROSTOR KAO FUNKCIJA VREMENA
Dok je fizika shvatila da valja gledati prostor kao funkciju vremena,
da je vrijeme etvrta dimenzija koja ide zajedno s ostale tri prostorne,
i dok je Einstein pokazao u svojoj posebnoj teoriji relativnosti kako
se geometrija mijenja zavisno o shvaanju vremena, urbanizam jo uvi
jek smireno ivi u kopernikanskom prostoru i njutnovskoj geometriji.
Razumije se, ne postoje ozbiljniji razlozi da bi urbanizam mijenjao
svoj stav prema prostoru na osnovi dostignua fizike. Meutim, posto
je razlozi koji nam dolaze iz antropologije, iz ponaanja ovjeka i nje
gova odnosa prema prostoru i vremenu. Ako se ovjek pojavljuje kao
iva dinamika snaga, koja oblikuje prostor i vrijeme u vlastitom do
ivljaju i percepciji, onda se to i te kako tie i urbanizma. Zato emo
se i pozabaviti prostorom kao funkcijom vremena, ah s gledita ovje
ka, njegova kretanja u prostoru, dakle s ne-fizikalnog ve antropolokog
stanovita.
Znaaj vremena za modernog ovjeka istakla je najprije ivotna
filozofija (Lebensphilosophie), naroito sa Bergsonom, za kojim se
povela na veoma razraen i suptilan nain itava francuska psihologija
i sociologija. Ali je vremenska dimenzija postala popularna tek Heideggerovom filozofijom Bitka i vremena. Filozofija ivota odbacila je su
premaciju duha i racionalizma, koji je svoj vrhunac doivio Hegelovim
apsolutnim idealizmom, pa je principu duha Nietzsche suprotstavio
nagon, Klages ivotnu duu, Freud seksualni nagon, Bergson intui6

Citirano po A. Gorzu, La Morale de l'histoire (Moral historije), izd. Le Seuil,

Pari, 1959.

169

ciju, a Dilthey, Simmel i Troeltsch sam historijski ivot. Bila je to

reakcija protiv industrijskog mainizma. Hermann Bahr je to izvrsno
izrazio u svojoj studiji o ekspresionizmu: Radi se o ovome: da ovjek
eli ponovo sebe p r o n a i . . . on je izgubio smisao otkad slui stroju.
Ovaj mu je oduzeo duu. A sada ga dua ponovo eli imati. O tome se
radi. Sve to mi doivljujemo samo je ova nevjerojatna borba za o
vjeka, borba due sa strojem. Mi vie ne ivimo, mi bivamo samo ivljeni. Nemamo vie slobode, ne smijemo vie da se odluujemo, mi smo
dolje, ovjek je lien due, priroda je liena ovjeka. Dodue, mi se
hvalimo da smo njezini gospodari i majstori, budui da nas je progu
tala njena osveta. Kad bi se desilo neko udo! Radi se o tome: da bi
pomou nekog uda bezduni, potopljeni, pokopani ovjek ponovo
uskrsnuo.
Zato Bergson suprotstavlja intuiciju razumu ili ratiu? Zato, jer po
tonji ide na ono to je vrsto, prostorno, diskontinuirano, dok prva
ide na pokretno, vremensko, ivotno. Intuicija se bavi onim to je je
dinstveno i neizrecivo. Ona se bori, kao izraz duevnosti, protiv svega
to je mehanizirano, ukrueno, mainizirano. Njezin princip je pojam
trajanja (la duree), koji se odrava u kvalitativnim, jedva primjetnim
promjenama, kao boja u slikama impresioniste. Razum je povran,
intuicija je dubinska, jer izvire iz nagona i ivota samoga, ona je izraz
stvaralake i enstvene prirode mukarca (das ewig weibliche u Goetheovom smislu). Vrijeme je stvaranje ili nije nita, rei e Bergson
u Stvaralakoj evoluciji. Na Bahrovo pitanje, kako e dua u borbi
protiv mehanizacije, broja, prostora, nekim udom pronai ponovo sebe,
Bergsonov odgovor je da je to mogue samo pomou intuicije, trajanja,
jednog kontinuiranog jedinstva onoga to je diskontinuirano. Ovdje
emo odmah uskoiti s naom primjedbom: ovdje nas, dakle, zanima ka
ko emo jedan diskontinuirani nain ivota u modernom gradu i jedan
jo diskontinuiraniji nain trajanja ili doivljavanja nae egzistencije
pretvoriti u kontinuirano jedinstvo? To je pravo pitanje. Ali ako je
pravo pitanje, tada se odgovor ve nasluuje.
Heideggerova filozofija egzistencije uvodei vrijeme kao princip
tumaenja ljudskoga postojanja nastoji razumjeti ovjeka pomou for
malnih struktura u kojima se ovjek ovremenjuje, kako njegova vremenitost dolazi u njegovom postojanju do izraaja. ovjekovo bivstvovanje valja shvaati kao bivstvovanje u svijetu, kao boraviti pri nee
mu, kao biti u povjerenju s neim. Iako Heidegger nastoji ove
naine opstojanosti razumjeti prvenstveno iz odnosa ovjeka prema
drugome ovjeku i prema samome sebi, lako ih je projicirati i u odno170

se ovjeka s njegovom irom okolinom, s prostornim oblicima ivota.

Bitno je ovdje otvaranje mogunosti tumaenja ljudske temporalnosti
u razliitim modusima ljudskih djelatnosti ili proizvodnje.
Slijedei Bergsona Durkheimovi uenici su nastojali pokazati da
je doivljaj, vremena ili trajanja uvjetovan odreenim grupnim pripa
danjem, to jest profesionalnim aktivnostima i ideolokim orijentacija
ma. Izuavanju vremena, polazei od religije i magije, posvetili su veliki
broj studija Henri Hubert i Marcel Mauss poetkom ovoga vijeka. Ovi
autori naroito su izuavali nastanak kalendara i religijskih sveanosti
kao vidova predodbe vremena kod starih naroda. Njihova je teza,
kao kod svih durkheimovaca, da je vrijeme predmet kolektivnog pre
doavanja s istim pravom kao i prostor. Radi se o sociologiji vreme
na. Izuavanjem religije kod starih naroda nastoji se naroito shvatiti
odnos izmeu rituala i vremena, budui da su rituali usko povezani s
periodinou vremena. Potonje doputa da se lociraju i drutveni do
gaaji. Taj nain miljenja nalazimo i kod naih seljaka u vezi sa svet
kovinama. Uloga je rituala da kao dogaaj ree vrijeme, oznauje in
tervale, kao to je to u racionalnom vremenu sa satovima ili minutama.
Ritual zamjenjuje matematiku u magijskom miljenju. On unosi neto
kvantitativno u kvalitativno, primijetio bi Bergson. U mitolokom vre
menu odreeni datumi oivljuju legendu i dozivaju prole dogaaje:
Kristovo roenje, uskrsnue, itd. Oni daju odreeni smisao kolektivnom
ivotu pomou odsutnih dogaaja. Postoje vremenski periodi ili datumi
koji su ispunjeni zabranama, svetou, manom. Vrijeme postaje gusto
nekim zraenjem, opasnou ih sveanou. Ovdje ono to je kvalita
tivno u kolektivnom predoavanju strukturira ono to je kvantitativ
no neodreeno, isto trajanje. Hubert upozorava da kalendar u laikom
ivotu nema isto kvantitativnu funkciju, ve takoer i kvalitativnu,
registrira i ono to je diskontinuirano, posebno, to se izdvaja iz vre
mena, iako podlono stalnom vraanju.
Ono to je bitno za ovu sociologiju jest da se vrijeme promatra kao
i prostor, to jest kao odreena kategorija koja slui klasifikaciji dru
tvenog ivota. Na primjer, podjela prostora po regijama odgovara
podjeli ivih bia po vrstama. Ovakva podjela prostora vai i za ljud
ske grupacije (klanove). Ustvari, struktura drutva slui kao reperna
toka za strukturiranje prostora. Durkheim je u tom pogledu kate
gorian:
Ne samo da je drutvo ono to ih (kategorije) je konstituiralo, ve
su to razliiti vidovi drutva koji im slue kao sadraj: kategoriju roda
(genus) nije se moglo u poetku razlikovati od pojma ljudske grupe; a
171

ritam drutvenog ivota nalazi se u temelju kategorije vremena; to je

prostor to ga zauzima druvo koji daje materiju kategoriji pro
stora .. .7
4. BIO-RITAM I DOIVLJAJ VREMENA
U URBANOJ SREDINI
Psihologija rada pokazala je da je potrebno voditi rauna o vremenu
kao individualnom faktoru, ali i o potrebi da se individualni doivljaji
vremena i bio-ritmovi prilagode kolektivnoj disciplini ili kolektivnom
ivotu. Izuavanje ritma na tekuoj traci i radnih pauzi, njihova pro
gramiranja, pokazali su da postoje odreeni optimalni uvjeti kako da
se kolektivna potreba uskladi s individualnim vremenom. U zanatlijskom se drutvu ovaj problem nije postavljao, jer je svaki zanatlija
radio u onom ritmu i onim vremenskim periodima, koji su najbolje
odgovarali njegovu temperamentu i navikama. Danas tu privilegiju ima
ju jo jedino slobodni stvaraoci odreene kategorije intelektualaca
i umjetnika. U biolokom pogledu poznato je da postoje jutarnji rad
nici ili danji radnici (s dominacijom simpatikotonikog sustava) i
noni radnici (s dominacijom vagotonikog sustava). U proizvodnji
je taj faktor prisutan kod odreivanja danjih i nonih smjena. No, u
najveem broju sluajeva pojedinac je danas prisiljen da se podvrgava
jednom kolektivnom ritmu. Ovakvi kolektivno ili drutveno nametnuti
ritmovi, ako su suvie napregnuti, mogu imati negativne posljedice po
organizam pojedinca (poveani broj ivanih i kardio-vaskularnih obo
ljenja u modernom drutvu o tome svjedoi). Sami oblici socijalizacije
ivota nameu, redovito nesvjesno, lanovima odreenog drutva ili
drutvene sredine, potrebu da se prilagode kolektivnom tempu ivota.
Socijalno regulirano vrijeme pokorava se mehanikom mjerenju pomo
u sata, pa je i urbano kretanje sasvim podlono mehanikoj regulaciji
kretanja, tako da suvremeni graanin gotovo da ne moe ivjeti bez
vlastita sata podeavajui ga stalno javnim satovima. Kontrola meha
nikog vremena postala je gotovo opsesija modernog ovjeka, uvlai
se u organizam pojedinca kao neuroza, a suvremena medicina, naro
ito ona psiho-somatika, nastoji razliitim tehnikama, da izbaci poje
dinca iz ovoga mehanikog vremena, te da ga pomou raznih tehnika
relaksacija vrati u jedno organsko, redovito usporenije i vie lino
7

E. Durkheim, Formes
religijskog ivota, str. 628).

172

elementaires

de

la
,

vie

religieuse

(Elementarni

oblici

vrijeme. Uspjeh razliitih azijskih zen-budistikih i meditativnih tehni

ka zahvaljuje svoj utjecaj u naem drutvu upravo vitalnoj potrebi o
vjeka da se oslobodi okova mehanikog vremena.
Istina je da drutvo, u svojim raznim vidovima i na raznim sekto
rima proizvodnje, nije podlono istom vremenu ili bio-ritmu, da u raz
nim prostorima posjeduje prije izvjesnu mnogostrukost vremena, pa
je i socijalizacija vremena raznovrsna. George Gurvitch smatra da se
drutveni ivot odvija u mnogostrukom vremenu, u razliitim i esto
proturjenim vremenima, te da ujednaavanje vremena kao i njihova
hijerarhija ostaje dosta krhka. Kad bi drutvo imalo strogo utvreno
vrijeme, sa strogom raspodjelom i ritmom, tada bi ljudi usporeivali
8
drutvo s kasarnom ili zatvorom.
Gurvitch smatra da je ispitivanje temporalnosti jedan od najvani
jih problema s kojim se sociologija susrela u svojem radu. Gurvitch
govori o historijskim epohama i ideologijama s razliitim shvaanjem
i doivljavanjem vremena. On povezuje socijalnu strukturu nekog dru
tva s odreenom tipologijom temporalnosti. Tako, na primjer, u feu
dalnom drutvu nalazimo raznovrsna vremena, zavisno od drutvenih
grupacija. Crkva ivi u jednom vremenu koje je usporeno i dugog
trajanja. To vai i za selo. Ako tome dodamo jo cikliko vrijeme,
koje proizlazi iz mistikih i polu-mistikih rituala i sveanosti, zatim
vrijeme koje zaostaje za sobom, svojstveno feudalnoj dravi, tada
imamo tipinu vremensku strukturu za patrijarhalno drutvo. U cje
lini, radi se o usporenom vremenu, teitem u prolosti, percipiranom
kao tradicija i pod regulacijom tradicije, iako se u gradovima ve
poinje bre da pokree, a oi su vie uprte prema budunosti. Sasvim
je drugaije s vremenskom strukturom u kapitalistikom drutvu. Iako
u njemu postoji raznovrsnost temporalnosti, ipak je slika bitno razli
ita, budui da buroazija i industrijalizacija tee efikasnoj upotrebi
vremena (Vrijeme je novac!) i inovacijama pod utjecajem ekonomije
i tehnike. Kapitalistiko drutvo je proturjeno, jer postoji klasna bor
ba, pa je i shvaanje vremena, naroito ono vezano uz pogled na svijet,
razliito u buroazije i proletarijata. Postoji i stalna borba, kao i osci
lacije, izmeu onih koji bi htjeli da vrijeme ide jo bre i onih koji
ga ele zakoiti. Meutim, u globalnoj slici drutvenog vremena na
prvo mjesto ipak dolazi vrijeme koje tri ispred sebe i vrijeme s
nepravilnim oscilacijama. Na drugo mjesto dolazi eksplozivno vri
jeme stvaralatva koje ne nalazimo samo u tehnikim izumima i nji8
Jednu studiju posvetio je G. Gurvitch mnogostrukosti
(Multiplicite des temps sociaux), PUF, Pari, 1958.

socijalnih

vremena

173

hovoj promjeni, ve i u socijalnim nemirima, u generalnim trajkovima,

revolucijama (Komuna, itd.). Postoji i jedno obmanjivajue vrijeme,
koje stvara utisak breg napredovanja, a, ustvari, stoji i tei natrag, a
svojstveno je velikim organizacijama (dravi, administraciji, vojsci,
trustovima, itd.). Za kapitalistiko drutvo, naroito u njegovoj liberal
noj fazi, vrijeme nije pod vlau Drave, ve privatnih organizacija, pod
kontrolom drutvenih klasa i njihovih borbenih organizacija. U graan
skom drutvu je ideologizacija i politizacija vremena razvijenija nego
u bilo kojem ranijem drutvu. Situacija se potpuno mijenja, kad Drava
ili Partija-Drava preuzme kontrolu nad itavim drutvenim vremenom,
kad etatizam i birokratizam poinju igrati odlunu ulogu u organiza
ciji drutvenog ivota, ekonomskog i kulturnog.
Nije nam svrha da opiemo sve nijanse Gurvitcheve fenomenoloke
tipologije temporalnosti. Vanije je da smo upozorili da ona zavisi, ka
ko od opeg stanja civilizacije u pojedinim globalnim drutvima i od
vladajuih ideologija, tako i od pojedinih drutvenih grupacija, ne sa
mo drutvenih klasa ve i socio-profesionalnih grupacija. Slabost je
Gurvitcheve tipologije u tome to stavlja teite izrazito na ideoloke
momente u doivljaju vremena, a sasvim zanemaruje psiho-bioloke,
one vie vezane uz ovjekov bio-ritam ili uz tempo rada. On ne pokuava
pribliiti ove dvije dimenzije, iako je to u ispitivanju svakodnevnog ivo
ta ovjeka neizbjeno. Pored toga, Gurvitcha ne zanima na koji nain
temporalnost doivljuje sam pojedinac, budui da pojedinac nije lan sa
mo jedne grupe ili jedne socijalne situacije, ve pripada istovremeno raz
nima, pa to znai da je i pojedinac kao takav nosilac jednog multipliciteta temporalnosti, a ne samo drutvo. Ovaj nas vid posebno za
nima, kad se radi o kretanju pojedinca u urbanom prostoru.
Rekli smo ve da je Bergsonovo shvaanje trajanja (duree), kao
najdubljeg oblika egzistencije, utjecalo veoma mnogo na francusku psi
hologiju i sociologiju, pa je tako ove ideje prvi pokuao primijeniti
na drutveno ponaanje ljudskih grupacija Maurice Halbwachs (Kolek
tivna memorija, Pari, 1926). Ne postoji univerzalno i jedinstveno vri
jeme, ve se drutvo rastvara u mnogostruke grupacije od kojih svaka
ima svoje vrijeme, kae Halbwachs (str. 126). Tako, koliko god ima
grupa toliko ima i izvora razliitih vremena. Ne postoji nijedno koje
bi se nametalo svim grupama. Malo je vano to govorimo tu i tamo
o danima, mjesecima, godinama. Jedna grupa se ne moe sluiti kalen
darom druge grupe. Trgovac ne moe ivjeti u religijskom polju i ne
moe nai tamo oslone toke. Ako je to bilo drugaije u udaljenijim
174

epohama, to je zbog toga to se ekonomske grupe jo nisu odvojile od

religijskih. (110). Meutim, ukoliko se razlike u vremenu svode na
razlike u ritmu, a potonji na razlike u kalendaru, dolazi do izvjesne
korespondencije u trajanju, to omoguava pojedincu da pree iz
vremena jedne grupe u vrijeme druge grupe.
Razumije se da, u najgrubljoj klasifikaciji, moemo razlikovati gru
pe koje ive u ubrzanoj, osrednjoj ili usporenoj kadenciji. U onoj mjeri
u kojoj jedna grupa ima dominantni poloaj u nekom prostoru, u toj
mjeri i globalno vrijeme ini se ili ubrzanije ih usporenije. Karakteri
stian je utisak to ga ima na ovjek, kad se iz nekog zapadno-evropskog grada nakon izvjesnog vremena vrati u na grad: ini mu se da
je kod nas neki blagdan, iako je obini radni dan. Razlog? Ritam ivota
izgleda usporen, kakav se doivljava kad je neradni dan ili svetkovina
u zapadnjakom gradu koji je napustio. Sve je usporeno u pokretima,
a usporenost daje sveano obiljeje dnevnome ivotu.
Brzina mijenja
automobilista ne
ovjeka, ukoliko
ispred

percepciju grada:
primjeuje drugog
mu se ne nae
tokova.

Gdje se nalazi u modernom gradu glavno arite ubrzavanja ritma?

To je prije svega velika industrija ili moderna administracija. Veliki
proizvodni sistemi rade po ritmu koji odgovara ne samo nacionalnim
ve i svjetskim standardima, budui da je u pitanju njihova efikasnost
ili proizvodnost, a ta znai i sposobnost za konkurenciju na svjetskom
tritu. Postoje, dakako, razlike meu pojedinim nacijama i drutve
nim reimima, ali suvremena povezanost svjetskog trita i cijene s
proizvodnim trokovima prisiljava sve te proizvodne faktore da se
manje ili vie prilagoavaju ritmu proizvodnje i tempu kretanja koji
je gotovo planetaran. Zato je najvei kontrast u ritmu ili trajanju izme
u grada i sela, izmeu moderne i tradicionalne proizvodnje, a ne iz
meu raznih gradova, iako i meu njima moemo osjetiti razlike, kao
to nam govori gornji primjer.
175

U nametanju dominantnog ritma,utjee u najveoj mjeri javni saobraaj. U njemu su ljudi jo u veoj mjeri robovi sata negoli na rad
nom mjestu. Oni moraju tono izraunati koliko im minuta treba od
kue do prvog saobraajnog sredstva, koliko od zadnje stanice do rad
nog mjesta. Prolazei danima uvijek istom trasom ovjek se naui tediti ne samo minute ve i sekunde: on staje u metrou ili tramvaju u
ona kola koja su najblie izlazu ili pravcu kretanja. On brzinu svojeg
kretanja prilagoava i usavrava da bi na minutu tono stigao na od
redite. U tom se javnom saobraaju nalazi naravno u ulozi pjeaka
on prenosi svoju brzinu i na druge, njegovo kretanje je u najveoj
mjeri zarazno. I polako se uspostavlja jedan kolektivni ritam kretanja,
koji se ovjeku namee nesvjesno i spontano ak i onda kad mu se
uope nikuda ne uri. Tada problem postaje suprotan: kako ga oslo
boditi ovoga uurbanog ritma kretanja koje je prestalo biti funkcio
nalno. Kretanje koje je prije tetno, jer ne omoguava relaksaciju i
normalnu percepciju gradske okoline.
Naravno, ni u jednom gradu vrijeme nije sasvim homogenizirano.
Postoje dijelovi, gdje je ono bre, i dijelovi, gdje je ono sporije. Postoje
i dijelovi, gdje ono izgleda sasvim usporeno ili zaustavljeno, kao to
su neki historijski dijelovi, koji nas vraaju u udaljeniju prolost, ili
parkovi koji nam doputaju kontemplaciju prirode bez ikakvog urba
nog elementa. ovjek elei izbjei gradskoj vrevi, osloboditi se njenog
pritiska, upuuje se redovito prema periferiji grada, prema poljima i
nastoji se izgubiti u horizontu iroke ravnice. Poezija usamljivanja sa
stoji se upravo u tome, da se iskoi iz nekog prometala i uputi u neiz
graeno prostranstvo . . . Katkad ga ovjek potrai u alkoholu koji ras
tvara prostor i vrijeme. Gradskom ovjeku on znai esto i traenje
samoe i bijeg od samoe.
Ako se izvjesno ubrzano vrijeme, vrijeme koje tri ispred sebe,
kao to bi rekao Gurvitch, u modernom gradu ne moe izbjei, onda je
takoer uloga grada da pojedincu omogui da se tog ubrzanog vre
mena oslobodi, da se ponovo vrati u ritam koji e biti njegov lini,
ali koji e mu dopustiti normalnu komunikaciju s okolinom, s ljudi
ma i stvarima. Pa, svi gradovi imaju takve prostore, odgovorit e
nam se, zar ne postoje parkovi, muzeji, mirni prostori? To je tono.
Ali je takoer tono i to da grad nije graen na osnovi odreenih pra
vila strukturiranja njegova nutarnjeg ritma, ve su takvi prostori na
stali igrom sluaja, kao veina stvari u modernim gradovima. Negdje
je ta igra sluaja veoma uspjela, negdje je ona promaena. Kao na pri176

mjer, u onim dijelovima Centralnog Parka u New Yorku kraj kojega

jure rijeke prometala zagaujui svojom bukom i isparavanjima oko
linu. Tako moete sjesti na neku klupu, promatrati neku kozu i dijete
koje se igra, a iznad vas struji besprekidno buna i smradljiva traka
automobila! Tipina shizoidna situacija u besmislenoj organizaciji gra
da. A Centralni Park ipak jo moe posluiti kao uzor mnogim drugim
gradovima!
Ubrzano i kolektivno regulirano vrijeme djeluje kao prisila izvana.
Durkheim bi rekao kao socijalna injenica, dakle kao neto objekti
virano ili postvareno. Ono ne ostavlja mnogo mjesta ljudskoj subjek
tivnosti i individualizaciji doivljavanja. Vrijeme ne dolazi iz ovjeka,
niti ne prolazi kroz njega, ve je ovjek ubaen u njega kao u neku
bujicu. Nasuprot tome, usporeno vrijeme gubi obiljeja drutvene ili
vanjske prisile i stapa se intimnije sa subjektivnim trajanjem. Dok je
u prvom sluaju pojedinac gonjen vremenom, u drugom moe pre
dahnuti i razmiljati. Vrijeme mu stoji na raspolaganju i postva
reno vrijeme se poinje u njegovu trajanju topiti kao eer u vodi.
Ono postaje dio njegove subjektivnosti i intimnosti. Ono ujedno mi
jenja i svoj kvalitet: prestaje biti isto mehanizirano vrijeme, te po
staje organsko, doivljajno, mirni tok svijesti (W. James). Ono mije
nja uslijed toga i samu percepciju svijeta i okoline. ovjek postaje po
novo sposoban da upija svijet na novi nain, da opi s ljudima origi
nalnim, linijim jezikom. Drugaiji doivljaj okoline i ljudi trai i dru
gaije oblikovanje prostorne okoline. Potrebno je prostorne oblike pri
lagoditi nainu doivljaja i nainu vremenskog trajanja pojedinca. Otu
da se postavlja zadatak da pokuamo utvrditi: a) kakvo vrijeme odgo
vara odreenim drutvenim djelatnostima, i b) kakvi oblici prostornog
ureenja odgovaraju tim drutvenim djelatnostima? Ovdje se, dakle,
namee jedan zadatak koji je suptilniji od proste funkcionalne podjele
na osnovne djelatnosti, kao to je to rjeavao funkcionalizam. Imamo
novu komponentu ili dimenziju strukturiranja prostora: prostor valja
konstruirati prema oblicima temporalnosti, prema nainima ljudskog
trajanja u odreenim aktivnostima.
Rekli smo da, ako elimo grubo utvrditi razlike u temporalnosti u
jednom gradu, mogli bismo razlikovati ubrzano, osrednje i usporeno
vrijeme. Ubrzano vrijeme je vezano uz najmoderniju tehnologiju rada,
gdje brzina rada nije toliko odluujua, koliko uklopljenost rada u
kolektivni ritam i visoko integrirani sistem, s programiranim operaci
jama i komunikacijama meu ljudima, gdje se ovjek osjea u najve
oj mjeri pod vlau sistema. To je naroito sluaj u prokvodnim orga12 Grad po mjeri ovjeka

177

nizacijama i velikim administracijama, koje su u velikoj mjeri auto9

matizirane, gdje kibernetika i informatika igra odlunu ulogu.
Ubrzano vrijeme, koje nalazimo u modernim proizvodnim i admi
nistrativnim organizacijama, ne mora znaiti krajnje napregnuti rad,
kakav se esto prikazuje uz pretjerano brzu tekuu traku. U njemu
je mnogo vaniji onaj momenat uske integriranosti ljudskog rada u
proizvodni sistem i kolektivna kontrola nad individualnim ritmom rada.
ovjek se kao lan jedne velike organizacije osjea vanijim iako su
njegove mogunosti odluivanja daleko manje, jer se one odvijaju na
vioj razini i po razraenom planu. On je u poslu manje slobodan, on
manje gospodari svojim vremenom, koje mu se suprotstavlja kao stro
go normirana, izvanjska sila i kojoj se on mora bezuvjetno pokoravati.
Vrijeme, kao dio velikog sistema, nije pod njegovom kontrolom i on
nema mogunosti da utjee na njegovo protjecanje. Prema tome, ono
to obiljeuje ovo ubrzano vrijeme je vea podlonost pojedinca kolek
tivnom ritmu, dublja integriranost u proizvodni tok, smanjena mogu
nost da utjee na promjene u ritmu rada. Da bi se oslobodio ovoga
gospodara i vlasti nad sobom, on moe jedino da napusti radno mjesto,
da istupi iz sistema rada, to on i ini na koncu radnog vremena. Ovdje,
dakle imamo u vidu rad koji se odvija u tvornicama s modernom teh
nologijom i uredima sa slinom modernom tehnologijom (prvima vie
prevladava automatizacija, a drugima kompjutorizacija radnog procesa)U sluaju osrednjeg vremena, odnosno umjerenog tempa vremena,
situacija se mijenja prvenstveno zato to sam vremenski slijed nije to
liko kontroliran izvana, nije toliko monotono preprogramiran, pa do
puta vee oscilacije u samom tempu. On moe biti povremeno prilino
brz a povremeno dosta spor, ak izgledati i sasvim spor. Pojedinac mo
e lake da se kree u okvirima sistema rada, moe i da zabuava,
a da ne nateti neposredno proizvodnom toku. On nije toliko u vlasti
same organizacije i moe slobodnije da se u njoj kree. Ni njegov rad
nije toliko podloan strogoj podjeli rada, pa je i sam posao polivalentniji. Ovdje imamo u vidu onaj rad koji se odvija najee u trgo
vinama, zanatlijskim radionicama, bolnicama, kolama i slinim usta9

Andre Gorz ovako opisuje rad u takvim sistemima: Rad nije vie vlastita
djelatnost radnika. Bilo da se on vri u tvornici ili u slubama, to je u najveem
broju sluajeva pasivizirana, programirana djelatnost, potpuno podlona funkcio
niranju aparata ne doputajui prisutnost line inicijative. Ne radi se vie o tome
da se radnik identificira sa svojim radom ili s funkcijom u procesu proizvo
dnje. Izgleda kao da se sve odigrava izvan njega. S a m rad je odreeni kvantitet
postvarene djelatnosti koji se suprotstavlja radniku i sebi ga podvrgava. (Adieux
au proletariat, Zbogom proletarijatu, Galilee, Pari, 1980, str. 92).

178

novama. To su ustanove gdje rad esto zavisi od oscilacija u dodiru

s publikom, gdje je frekvencija prisutnosti i odsutnosti publike dosta
varijabilna, gdje kojiput postoji doista guva a kojiput mrtvilo.
Ovakve oscilacije u radu daju pojedincu i veu fleksibilnost u inicija
tivi, linom angamanu, prilagodljivosti na razliite situacije, jer ovdje
situacije nisu sve unaprijed isplanirane kao u tehnoloki visoko inte
griranim sistemima.
Kad je rije o usporenom vremenu, onda imamo u vidu sve one
aktivnosti, gdje je uloga pojedinca odluujua u oblikovanju ritma vre
mena. To su, prije svega, sve vrste rekreativnih djelatnosti, od kaza
linih predstava do itanja novina ili etnje po parku. To su organizi
ranije cjeline, kao to su zooloki vrtovi, jer i pored precizne organi
zacije odravanja ivotinja prostor je prilagoen etnji i kontemplaciji
posjetioca. To je sluaj ak i s historijskim dijelovima grada, gdje nam
se ini da se vrijeme zaustavilo, ne zbog toga to je nain ivota sta
novnika bitno drugaiji nego u drugim dijelovima, ve zbog toga to
postoji doivljaj historijskog vremena, prisutnost prolosti, percepcije
udaljenog vremena koja djeluje na na doivljaj vremena jako uspora
vajui. ak i onda, ako prolazimo ubrzanim koracima kroz takvu etvrt!
Postoji odreena snaga, nesvjesna ali djelatna, neprobojna ali doivljajno intenzivna koju nam nameu takvi prostori, pa se i na doivljaj
vremena jako ugiba pred tom snagom.
Pokuajmo sada prostorno strukturirati ove tri vrste vremena i sta
viti u njih odgovarajue sadraje. Dobit emo odreeni tip zoniranja
po temporalnosti. Naravno to zoniranje moemo vriti idui od ubrza
nog do usporenog preko osrednjeg, i jedino pitanje koje se u tom slu
aju postavlja jest: da li treba ubrzano doi u sredite naselja ili na
periferiju? Dosadanje iskustvo nam govori da se ubrzano vrijeme kon
centriralo u gradskim centrima, te da je opis centra i sredita prven
stveno odreen ovim tipom temporalnosti. I sam urbanitet se najee
opisuje ubrzanom temporalnou, a usporena temporalnost se redovito
smjeta na periferiju, izuzev regije s tvornicama, periferije koja prelazi
postupno u selo i polja, to su simboli usporene temporalnosti. Kad smo
govorili o suvremenim tendencijama rurbanizacije mijeanja grada
i sela , onda se taj proces zbiva na periferiji grada, naravno s ten
dencijom izvjesne homogenizacije prostora, vie kao ideala nego real
nosti.
No, u ovoj toci mi se moemo odluiti za suprotan proces: da
ubrzanu temporalnost s njenim objektima stavimo na periferiju, a da
12*

179

usporenu temporalnost s njenim objektima stavimo u sredite! To jest

da izvrnemo dosadanji trend u razvitku gradova. No, valja rei da
on nije tako apsolutan u najnovije vrijeme, jer sve vie vidimo kako
se velike organizacije (ne samo tvornike, ve i administrativne i istra
ivake) nastoje smjestiti u neki mirni prostor na udaljenoj perife
riji od grada. Postoji, dakle, tendencija da se radi ubrzano u mirnim
ekolokim uvjetima, a ne u ubrzanim i kaotinim kakvi danas vladaju
u sreditima grada. Ne treba suzbijati takve tendencije, ali valja biti
svjestan da one ne rjeavaju na problem. Temporalnost je prije svega
nain doivljavanja vremena od strane konkretnog ovjeka, to jest o
vjeka koji se svakodnevno, tjedno i mjeseno kree kroz svoj gradski
prostor. I problem valja rjeavati polazei od ovjeka kao stanovnika,
kao stalnog stanovnika jednog grada. A kad kaemo stalni stanovnik,
onda je to ovjek koji se kree u svom gradu i nastoji se njime identi
ficirati. Prema tome doivljaj vremena mora odgovarati nekim ideal
nim normama ovjekovog kretanja u prostoru. To je radni ovjek i
neradni ovjek, ovjek u radnom vremenu i ovjek u slobodnom vre
menu, ovjek koji pripada zajednici, ali isto tako i obitelji i sam sebi.
Grad mora biti strukturiran po mjeri njegova ivota. Mi smo u taj
ivot smjestili ovjeka pjeaka, ali i ovjeka putnika. A kako smo socio
loki utvrdili da se njegovo radno vrijeme nuno skrauje, to smo
prihvatili da se s njegovim slobodnim vremenom i slobodno kretanje
u prostoru sve vie poveava.
Slobodno vrijeme izvan grada moemo prepustiti ovjeku putniku,
ali u gradu on ostaje za nas prvenstveno pjeak, ak i onda kad se
slui nekim prometalima da bi to prije doao od jednog mjesta do
drugoga (od stana do stadiona, na primjer). Svaka funkcionalna analiza
naina ivota polazi od nekog idealnog tipa ivota u Max Weberovom
smislu, a stvarni ivot odstupa manje ili vie od toga idealnog tipa.
Tako je i u naem sluaju s koncentracijom trajanja u vremenu i do
ivljaju vremena, kad se radi o ovjeku pjeaku. Vrijeme u gradu kon
struira se idealno-tipski polazei od ovjeka-pjeaka, a ne od automobiliste, avijatiara ili kozmonauta. To moe kao paradigma izgle
dati staromodno, ali na organizam nosi sve osobine praovjeka koji
je trao po savanama, i njegova se fiziologija do danas nije bitno iz
mijenila, pa, ako vae zakoni evolucije, nee jo kroz koji milijun go
dina.
Zato emo staviti u sredite grada usporeno vrijeme, vrijeme ovje
ka pjeaka, bez obzira da li on u tom prostoru sjedio, leao, trao,
180

plivao, skakao ili vozio bicikl. Vano je da je to prostor gdje je on

individualno i fizioloki suveren, ekoloko-bioloki uravnoteen, kao
to je bio kroz milijune ranijih godina. Sredina koja mu osigurava
zdravlje, ali i duhovni aktivitet, sredina podjednako pogodna za napore
tijela kao i kontemplaciju duha. Osvrnut emo se jo malo kasnije i na
neke druge razloge, ali u ovaj as pokuajmo samo zamisliti da smo
prostor strukturirali po ovakvom zoniranju u tri koncentrina dijela:

5. OSNOVNE DIMENZIJE URBANOG PLANIRANJA

Neemo govoriti ovdje o dvije bitne dimenzije, a to je bio-ekoloka
i makro-prostorna, jer smo unaprijed odluili da se posvetimo samo
mezo-prostoru, a da se ekolokom problematikom, iako je od bitnog
znaaja, ne bavimo. Razumije se, da smjetaj gradova u prirodi, naro
ito s obzirom na eksploataciju poljoprivrednog zemljita i izgradnju
velikih komunikacija postaje jedan od najvanijhi problema urbanog
planiranja. Naravno, i isto higijenski vidovi, kao to su mikro-klima,
koju je tako uspjeno rijeio Stuttgart u svojem planiranju gradskih
blokova i razmjetaja ulica, glavnih smjerova ventilacije gradova.
Posebni su sluajevi gradovi na obalama mora ili velikih rijeka. Ali
sada sve to ostavljamo po strani. Ograniit emo se na one dimenzije
181

koje nisu na neki nain gradu egzogene, izvanjske, nego endogene, koje
zadiru u samu njegovu nutarnju strukturu.
a) Naravno na prvo mjesto nae analize dolazi socio-tehnika kom
ponenta, koja odreuje oblike drutvene podjele rada. Ova komponenta
kree se u onom rasponu koju klasini funkcionalizam definira kao
dihotomiju: rad i odmor (rekreacija), gdje se na jednom polu nalazi
tvornica, a na drugom soba za spavanje. Vidjeli smo da ovu dihotomiju
valja danas poneto drugaije definirati, da su se u tom kontinuumu
dogodile neke kvalitativne promjene o kojima naa civilizacija mora
voditi rauna. Mi emo taj kontinuum definirati na precizniji nain
kao: drutveno nuni rad slobodno vrijeme.
DRUTVENO NU2NI RAD

SLOBODNO V R I J E M E

tehnika podjela rada

sistemska integracija rada
visoka drutvena kontrola ritma
strogo definirane radne operacije
(prema zahtjevima sistema)
drutveno organizirana komunikacija
repetitivan dosadan posao
opadanje strunosti (zanata)
visoko rasparavanje posla
siromaan posao (serijski)
kolektivna motivacija
kolektivni ciljevi
otueni rad

zanatlijska podjela rada

slobodni rad
individualni ritam
proizvoljne operacije
(prema individualnom predmetu)
slobodna komunikacija
promjenljiv, zanimljiv posao
strunost i stvaralatvo
cjelovit posao
bogat posao (zanatlijski)
individualna motivacija
individualni ciljevi
stvaralaki rad

Dah smo dosta detaljni opis tehnikih i drutvenih obiljeja ovih

dvaju tipova rada; jednoga koji poiva na visokoj tehnikoj podjeli ra
da, i pomou kibernetike i automatizacije, polagano istiskuje iz rada
ovjeka, i drugoga, zanatlijskog rada sa stvaralakim osobinama, koje
odreuje sam ovjek, bez obzira da li e taj rad za njega biti trino
koristan ili ne. Prvi tip rada to je vezan uz najnapredniju tehnologiju
i redovito uz velike drutvene sisteme, proizvodne ili administrativne
(banke, trgovina, administracija velikih organizacija) pretpostavlja re
dovito i veliku koncentraciju kapitala i veliku centralizaciju rukovo
enja proizvodnjom. No, ovdje je potrebno istai da se sama priroda
rada sa gledita pojedinca ne mijenja bitno, kad se nastoji rukovoe
nje decentralizirati. (U Jugoslaviji je tipino da decentralizacija podu
zea kao jedinice, to jest njegovo razbijanje na mnogobrojne OOUR-a,
ide zajedno sa sve veom koncentracijom kapitala. Razlog tomu je to
jai kapital lake uvodi tehnoloke inovacije.)
182

Rekli smo da se radi o jednom kontinuumu, koji ide od tehniki

najrazvijenije podjele rada do sasvim individualnog rada, shvaenog
kao proizvodni ili rekreativni rad, odreen da donese neku trinu ko
rist ili odreen samo za kune potrebe ili za istu rekreaciju (razni
hobiji, takoer i umjetniko stvaranje). Pojam kontinuuma pretpo
stavlja da postoje prelazni oblici od jednog pola do drugoga. Pokuaj
mo utvrditi neke najtipinije prelazne oblike!
Govori se da su vehke bolnice ili velike robne kue kao neke tvor
nice, od kojih prve zadovoljavaju zdravstvene zahtjeve a druge potro
ake. No, postoji bitna razlika izmeu ovih organizacija, s jedne stra
ne, i tvornice ili velikog ureda neke nadnacionalne kompanije ili banke,
s druge strane. (Koja je to bitna razlika? Upravo u tome to velika
proizvodna ili administrativna organizacija rade sa sistemima tehno
loki definiranima, i to im norme ponaanja dolaze od tih sistema kao
takvih (programiranje i obrada kompjutoriziranih zadataka, itd.). U
drugom sluaju, kad je rije o bolnici ili robnoj kui, radi se takoer
o velikim organizacijama i strogoj podjeli rada, ali se ne radi s mrtvim
ve sa ivim sistemima, s ljudima, to jest s pacijentima ili klijentima.
Odgovornost prema normama tehnikog ili raunarskog sistema je sa
svim drugaija od neposredne odgovornosti i komunikacije sa ivim
ljudima. Ovaj rad je mnogo fleksibilniji, mnogo vie izloen zahtjevima
koji odlaze od jedne promjenljive okoline, ne samo od trita ili zdrav
stvene politike, ve od objekata samih koje se obrauje pacijenata
ili klijenata. Posao se ne moe odvijati iskljuivo po izvanjskom i nor
miranom ritmu ili tempu, ve on ima svoje dnevne, mjesene i sezon
ske oscilacije. Jedan nepredvieni faktor zvali ga mi prirodnim
okolnostima ili iracionalnim ponaanjem potroaa tu se svakako
uplie i odreuje stil rada. Stoga ni integriranost u sistemu nije tako
vrsta niti posao tako bezlian kao u isto tehnoloki definiranim si
stemima. Moemo rei da je ovaj tip rada manje otuen i da trai
veu angairanost ovjeka kao pojedinca. On je stoga manje bezlian,
pa se i kolektivna odgovornost ne moe zamisliti bez line odgovor
nosti. To vai za sve organizacije gdje se ovjek pojavljuje kao publika,
to jest skup zainteresiranih pojedinaca. Moemo rei da i velike admi
nistrativne organizacije rade veoma esto s publikom, kao to su velike
banke. Ali kod njih publika ostaje ipak prvenstveno tipizirani prosjeni
tip potroaa. Zato takve organizacije, da ne bi ostavljale utisak isto
birokratskih organizacija, nastoje u svojoj komunikaciji s potroaima
da maksimalno humaniziraju ili personaliziraju svoju korespon
denciju.
183

U ovaj sektor koji moe oscilirati izmeu veih organizacija, to se

pribliavaju velikim poduzeima, i malih organizacija koje se priklju
uju na zanatlijske i sline uslune radnje moemo ubrojiti sljedee
industrijske sektore: radionice za popravak elektrinih i mehanikih
aparata, radionice za oblaenje, kou, tampa i naklada, a iz tercijarnog
sektora: transport, ugostiteljstvo, trgovine piem, posrednici izmeu
trgovine i industrije, spektakli, usluge koje se daju pojedincima, javne
komunalne administracije.
Sljedei tip sociotehnike organizacije je onaj zanatlijskog tipa. Nje
gova je osobina da se usko integrira sa stambenim blokovima, da ne
trai posebni urbani prostor, iako neki mikrorajoni mogu biti vie spe
cijalizirani za zanatlijske aktivnosti od drugih. Isti je sluaj s trgovi
nom na malo, uslunim radionicama kao to su pekari ili mesari, i
slino. Ovdje su odnosi izmeu proizvoaa i potroaa naroito uski,
repetitivni i trajni. Francuski graanin ne moe sebi zamisliti socija
listiko drutvo u kojem ne bi imao svojeg pekara i svojeg mesara!
Treba rei da ova veza izmeu proizvoaa i potroaa ima naroito
drutvenu integrativnu ulogu, kao to je imaju i male ugostiteljske
radnje (bistroi, kafeterije).
Na etvrto mjesto stavili smo sve one individualne proizvodne dje
latnosti, koje zavise od slobodnog vremena pojedinca i njegovih osob
nih sklonosti, a koje mogu imati neki korisni ili drutveno nekorisni
karakter. Ovdje se nalazimo na granici slobodnih zanatlijskih i umjet
nikih stvaralakih djelatnosti, s jedne strane, i isto rekreativnih ili
sportskih, s druge strane.
Konano, na peto mjesto stavljamo razne oblike pravog odmora, pa
sivnog ili aktivnog: etnja, itanje, kontemplacija, razmiljanje. Odmor
koji moe u velikoj mjeri sluiti negentropijskoj, to jest energetsko
akumulacionoj duhovnoj djelatnosti, a ne biti prosto fizioloko od
maranje u cilju da se restauriraju duhovne sposobnosti ovjeka. Tu
spada i dodir ovjeka s muzealnim vrijednostima, prirodom, drugim
ivim biima (zoo-vrtovi). Pisanje i matanje.
Ovo je veoma iroka klasifikacija i ona se ne bavi posebno struk
turom grada s obzirom na njegovu proizvodnu specijalizaciju. Iako se
moe govoriti o specijalizaciji gradova na tipino industrijske (mono-industrijske ih poli-industrijske) i tercijarne, gdje prevladavaju uslune
djelatnosti (trgovina, banke, administracije). (Razlika u ovom smislu je
izrazita izmeu industrijskog Milana i administrativnog Rima.) Istra
ivanja strukture i razvitka strukture gradova s obzirom na socio-profesionalne djelatnosti pokazala su da postoji tendencija ujednjaa184

vonja strukture grada i to s tritem na tercijarnim ili uslunim dje

latnostima. 10
b) Socijalna dimenzija urbanog prostora. Ova dimenzija je u vezi
s onom paradoksalnom pojavom o kojoj smo ranije govorili, naime,
da suvremeni graanin nastoji istovremeno da ivi u gradu i da bjei
iz njega. Tenja za urbanim ivotom dola je do nekih svojih prirodnih
granica. Postavlja se pitanje: moe li se od urbaniteta pobjei u gradu,
a da se ne bjei iz grada? Je li mogue u ljudskom naselju pomiriti
suprotnost odreene privlanosti urbaniteta i ne manje privlanosti
usamljenosti u prirodnom zelenilu? Kako pomiriti anonminost gradske
vreve i intimnost kolibe na nekoj udaljenoj rijeci? Ako elimo dati od
govore na ova pitanja, tada je ve postalo jasno da se radi prije svega
o utvrivanju prirode ljudske drutvenosti, da nam sama diferencija
cija ljudske drutvenosti mora biti pojmovno oita.
Podsjetimo na suprotnosti koje su ovdje u pitanju: urbanitet sa
anonimnom masom i susjedstvo s primarnim drutvenim odnosima.
Pokuajmo odrediti neke bitne crte ove suprotnosti s namjerom da im
damo odreeni urbani prostor:

URBANITET

(kvart = socio-ekoloka)
percepcija

anonimna m a s a
polivalentna publika
(etai na javnom trgu)
depersonalizirani drutveni odnosi
grad
heterogeno stanovnitvo
sklonost inovacijama
tendencija anomije
(socijalna patologija: delinkvencija,
prostitucija, alkoholizam)

SUSJEDSTVO
primarna zajednica
monovalentna publika
(posjetioci koncerta)
personalizirani drutveni odnosi
selo
homogeno stanovnitvo
sklonost tradiciji
tendencija privatizacije
(pasivizacija graana)

10
Nakon klasinih studija Christallera, koji je izuavao mreu gradova s ob
zirom na njihovu diferencijaciju i povezanost, novija istraivanja strukture s
obzirom na njenu uravnoteenost, kompleksnost ili komplementarnost openito
su pokazala da je diferencijacija u opadanju, to jest da se socio-profesionalni pro
fili ujednaavaju, tako da je teko govoriti o strogoj hijerarhiji gradova, kao
to je nekada bio sluaj, jo od von Thunena. Zanimljivo je, da je najmobilniji
dio puanstva onaj koji je najue vezan za napredak tehnologije (kadrovi, ine
njeri, profesori), dok su nekvalificirani i kvalificirani radnici najstabilniji dio pu
anstva. Vidi J. Hautreux J. P. Valee, La structure industrielle des villes (Indu
strijska struktura gradova), Pari, 1968; M. Noel Cl. Pottier, Evolution de la
structure des emplois dans les villes frangaises (Razvitak strukture namjetenja u
francuskim gradovima), Ed. Cujas, Pari, 1973, br. 5.

185

Urbanitet pretpostavlja maksimalnu diferencijaciju drutva, gdje se

pored ekonomskih, proizvodnih i trgovakih funkcija gomilaju i raz
liite ljudske uloge. Postoji, meutim, jasna tendencija da se veliki
poslovni centri (banke, osiguravajui zavodi, velike firme) odvoje od
trgovakih centara gdje dominiraju robne kue i gdje je cirkulacija
ljudi veoma velika. Poslovni centri tee vie odreenoj stilskoj istoi
i monumentalnosti, kao to je sluaj s Rockefellerovim centrom u New
Yorku ili s La Defense u Parizu. Tako neka sredita gube na prijanjoj
gustoi stanovnitva, pa se dobiva opi utisak da se stanovnitvo po
mie prema periferiji. Promatrajui odnose izmeu poslovnog svijeta i
ivota stanovnitva moemo zakljuiti da se tehnika diferencijacija u
pogledu podjele rada ne poklapa sasvim s maksimalnom diferencija
cijom stanovnitva s obzirom na raznolikost uloga. To bi znailo da i
sam pojam urbaniteta valja pomicati prema nutarnjim zonama, neto
udaljenim od poslovnog centra. Drugo je pitanje, da li su centri s mak
simalnom radnom diferencijacijom osueni na pusto izvan radnog
vremena, kad se zaposleni ljudi masovno povuku u svoje stambene
etvrti? Ovakav doivljaj pustoi namee se u donjim etvrtima Manhattana u veernjim ili nonim satima. Dok tvornice huku i nakon
radnog vremena, ovdje vlada tiina groblja.
Ve i ova razmiljanja nam doputaju da zakljuimo kako se raspo
djela na socio-tehnolokoj dimenziji ne poklapa strogo s raspodjelom
na socijalnoj dimenziji. Moglo bi se rei: dok u urbanom oblikovanju
socio-tehnoloki prostor tei da se pomakne i izvan granica grada, so
cijalni prostor tei tome da se vie uvue u granice grada. Da, ali je
ovakva tvrdnja tona samo onda, ako stavimo socio-tehnoloki prostor,
sa svojom maksimalnom diferencijacijom, na periferiju. Mi emo to
doista i uiniti. Razlozi za to lee u tome to elimo intimniji, nutarnji
prostor rezervirati za ovjeka kao dijela zajednice, ah i kao ovjeka
pjeaka. Automobilistu ostavljamo na periferiji u velikim graevnim
cjelinama sa brzim saobraajnicama. Zato emo razlikovati dvije zone
urbaniteta: periferni urbanitet, koji se ispunja svojom intenzivnou
samo za vrijeme radnih sati, i nutarnji urbanitet, koji je prisutan u
pojasu koji zahvaa veu socijalnu diferencijaciju, raznovrsnije grad
ske funkcije i raznolikiju gradsku opremljenost.
Da li emo periferni urbanitet osuditi na pusto, ime on prestaje
biti urbanitet? Naravno, ne. Ti prostori i mimo svojeg primarnog proizvodno-poslovnog odreenja mogu sluiti i drutvenim manifestacija
ma, naroito onima gdje se pojavljuje ljudska masa s izrazitim urba
ni tetskim karakteristikama. Na primjer, povremene velike izlobe in
dustrijske i poljoprivredne robe, kulturni sajmovi posebne vrste, noni
187

Graf. 2. PRINCIP ZONIRANJA PREMA SOCIO-TEHNOLOSKOM KRITERIJU

vanjski urbanitet
(industrij sko-poslovni kompleks)
nutarnji urbanitet
(poslovno-trgovaki
kompleks)
rezidencijalno-zanatlijsko-usluni
dio
rezidencijalno-regenerativni dio
kulturno-rekreativni
dio (park histo
rijsko jezgro)
pojas brzih saobra
ajnica ili pojas ze
lenila

klubovi, naroito disko klubovi (zadovoljavanje ekstatikih potreba

mladih ljudi!) To su sadraji koji trae ovjekovo povremeno kretanje
u onim dijelovima gradskog prostora, gdje se redovito ne kree, koji
su ak neka vrsta avanture, a u svakom sluaju gradskog izleta!
Neto je drugaija situacija s nutarnjim urbanim prostorom, jer
ovdje postoje velike robne kue i druge vrste ustanova koje su pri
vlane za ovjeka, bilo da se kree autom bilo pjeice. Dok ugostitelj
stvo izbjegava periferni urbanitet (osim nekih ekskluzivnih lokala na
vrhovima nebodera i na drugim atraktivnim mjestima), dotle je ugo
stiteljstvo privueno, naroito u svojim masovnim oblicima (veliki ho
teli, velike pivnice, masovni lokah) nutarnjem urbanitetu. To je dio
gdje je gradska vreva, uurbanost, znatieljno ali i lijeno kretanje naj
burnije. Automobilisti i pjeaci se mijeaju i ukrtavaju.
Rezidencijalnu zonu stavili smo izmeu industrijsko-poslovne zone
s intenzivnim urbanitetom i kulturno-rekreativnog dijela, to znai da
je ona u nekim svojim dijelovima izloena ubrzanijem tempu, a u dru
gim u usporenom tempu ivota. Postii potpunu homogenost unutar
rezidencijalne zone u pogledu strukture i stila drutvenog ivota izgleda
nemogue, a nije ni jasno zato bi to bilo potrebno. Ono to elimo
postii jest u svakom sluaju da rezidencijalna zona maksimalno pri
pada ovjeku-pjeaku, ovjeku koji ima mnogobrojne, predviene i
188

nepredviene dodire sa drugim ljudima, ovjeku koji se kree puto

vima koji se ukrtavaju s putovima drugih ljudi, i koji, konano, ima
dovoljno vremena i za razgovor, sluanje i razmiljanje.
Kulturno-rekreativnu zonu valja prvenstveno definirati kao zonu
temporalnog smirivanja, onoga smirivanja koje ovjek doivi kad se
nalazi sam u prirodi. Priroda ovdje moe biti ureena i neureena
(obala neke rijeke ih park), ona moe biti nenastanjena ih nastanjena.
Priroda ove nastanjenosti nas posebno zanima, da znamo do koje gra
nice moemo ii kad je rije o sreditu. Ona moe biti viestruka iz
razloga koji e odmah postati razumljivi. Moe biti isto tako neki zoo
loki vrt, kao i niz djejih igralita i sportskih objekata za mirne
sportove (bune i masovne sportove je bolje ubaciti u zonu urbaniteta
i tako ga napuiti kad opusti u neradno vrijeme). Moe to biti i neko
selo, selo kao kulturno-historijska reminiscencija, ali i kao odreeni
stil boravka u njemu, sa svim evokacijama koje nam ga mogu pribli
iti (kulturnim i kulinarskim). Moe to biti, konano, i staro historijsko
sredite grada, koje vie nije izloeno urbanoj agresiji, gdje je stil
naselja zaustavio vrijeme u nekoj udaljenijoj povijesnoj epohi. Sredina
koja nas odmah ubacuje u drugo vrijeme, prisiljava nas da drugaije
hodamo i mislimo.
c) Dimenzija fizikih i duhovnih komunikacija. Ne ulazei u pi
tanja znanosti koja se bavi komunikacijama, moemo odmah izraziti
jednu zakonitost: razvitak i dominacija fizikih komunikacija (naro
ito automobila i telekomunikacija) udario je jak peat i na prirodu
duhovnih komunikacija, i to ne s obzirom na sadraj sredstava ko
munikacija, ve s obzirom na njihovu proizvodnju, tehniku stranu u
smislu sve vee racionalizacije i tehnicizacije. Racionalizacija je zna
ila sve veu ekstrovertiranost ljudske komunikacije, okrenutost ljud
ske rijei prema van, prevlast konvencionalne i tehnike strane izraza
nad emocionalnom i intimnom, govor u znakovima a ne u simbolima,
govor u mehanikim znakovima (slino kao u ulinih semafora) a ne u
organskim gestama, mimici, ritualnim izrazima. (Poklon kao pozdrav
u kojem je sudjelovalo itavo tijelo sa eirom i tapom je nestao u
naoj ubrzanoj civilizaciji, jedva da je ostao pokret ruke.) Tamo
gdje ne sudjeluju emocije i mimika nema podteksta, pa je govor postao
sasvim plitak, horizontalan. Iako je ovjek uvijek elio da se obrani
od agresivnosti pomou konvencionalnosti u osobnim komunikacija
ma, nikad te komunikacije nisu bile toliko tehnike i siromane.
Ekstrovertiranost urbaniteta pokazuje frenetiko izvikivanje istih
nesuvislih rijei, glasova, parola, reklama uz flashove zasljepljujueg
svjetla, koji spreavaju da se pitamo to moe biti iza ovako siroma189

DIHOTOMNA KONSTRUKCIJA STAMBENOG PROSTORA

(visoka i niska gradnja)

Boulder
city
(SAD
1937). Arh. Boer Zo
na zgrada individualnog
karaktera odvojena je od
viekatnica
kolektivnog
stanovanja. Oblik osnove
grada je piramida. Kom
pleks industrije je na bo
noj strani. Ideje dinami
kog prelaza od industrij
ske zone preko visoke
gradnje ka niskoj je pri
sutna, ali nije izvedena po
nekoj nutarnjoj logici i
tavog prostora.

I D E J E CENTRALNOG PARKA U MANHATTANU, ALI UNUTAR URBANITETA

Manhattan je dio New Yorka na poluotoku izduenog oblika. Ulina mrea je pravolinijska ortogonalnog sistema podunog i poprenog pravca. Nema trgova,
a u sredini je gradski park pravokutnoga oblika sa duom stranom oko 4 km.
Na dijelu Manhattana prema moru su neboderi, dok stambeni dijelovi ne pre
laze visinu od deset katova. S mora promatran prua poznatu panoramu New
Yorka.

190

nih i silovitih rijei jedna oivilizacija koja urla svoju nemo i bes
mislenost, kao u rokerskim ekshibicijama? Pobuna bez horizonta. A
u tom urbanitetu pojavljuju se spilje kavanskih prostora sasvim za
mraene, s jedva tinjajuim aruljama koje dozivaju neku intimnu
dubinu, neki poziv da se negdje moe govoriti i drugim, vlastitim, in
timnim jezikom ako ga se nije zaboravilo.
POSLOVNA KOMUNIKACIJA

INTIMNA KOMUNIKACIJA

mehanizirani saobraaj
automobilst, itd.
standardizirana
sinhronizirana kontrola
ubrzana temporalnost
strogo posredovana
(prevlast znakova)
ekstroverzija
depersonalizirana

organski saobraaj
pjeak (biciklist)
improvizirana
sluajna kontrola
usporena temporalnost
neposredovana
(prevlast predmeta)
introverzija
personalizirana

Ova obiljeja ve nam oito govore da se poslovna komunikacija,

bila ona fizika ili psihika, smjeta u tehnoloki razvijenu sredinu,
gdje dominira urbanitet kao nain gradskog ivljenja. Naprotiv, in
timna komunikacija se pojavljuje svagdje gdje se pojavljuju osobni
odnosi, s identifikacijom partnera, vis-a-vis odnosi u smislu soci
jalne psihologije, dakle odnosi to nose obiljeja primarne zajednice,
susjedstva ili susreta u prostoru i vremenu, gdje jedan ovjek ima do
voljno vremena za drugog ovjeka da bi s njime izmijenio ljudsku
rije. U skladu s naim prijedlogom mi emo poslovne komunikacije
smjestiti tamo kuda one tehnoloki pripadaju, to jest u podruje vi
soke podjele rada i visoke tehnologije ljudskog rada, s razvijenim
sredstvima suvremenog komuniciranja (informatika, telematika). Da
kle, na periferiju naselja, gdje se ionako nalaze brze cestovne saobraajnice predviene za intenzivni automobilski ili eljezniki saobraaj.
Nije potrebno dalje opravdavati ovakav smjetaj samih komunikacija,
jer one logino proizlaze iz prirode proizvodnih i drutvenih odnosa.
One su samo jedan funkcionalni vid drugih tehnoloki definiranih od
nosa u radu i nainu ivota.
d) Raspodjela temporalnosti u urbanom prostoru. Govorili smo
o tome kako se pokrivaju dvije bitne dimenzije svakog ljudskog na
selja: tehnoloko-funkcionalna i socijalno-strukturalna. One stoje u
neposrednoj interakciji, iako se oblici drutvenih odnosa ne pokrivaju
uvijek na isti nain tehnoloko-proizvodnim odnosima. Kad bi to bio
sluaj, ne bismo mogli razlikovati drutva u pogledu njihova drutveno-

-politikog ureenja i meu-ljudskih odnosa, jer bi se sve svodilo na

tehnoloki determinizam. To znai da postoji odreeni prostor slobod
nog strukturiranja drutvene zajednice, a taj prostor je upravo tamo
gdje se ivot drutva izvlai iz proizvodnih odnosa, tonije, iz podjele
rada, i ulazi u podruje neradnog vremena, koje obuhvaa svu zonu
stanovanja i sve kulturne i rekreativne ustanove. Meutim, u odnosima
izmeu ove dvije dimenzije drutvene i prostorne organizacije grada
dolazi do posebnih oblika interakcije, koju nam najbolje ilustriraju
naini samih komunikacija, jer one podjednako participiraju na jednoj
i drugoj dimenziji, podjednako ulaze u tehnoloko-proizvodne i drutvenc-zajedniarske odnose. to vie, one svjedoe i o tome kako se
pojedinac odnosi prema drutvu, i obratno. Komunikacije izraavaju
dinamiki momenat koji izrasta iz interakcije tehnoloko-proizvodne
strukture i drutveno-zajedniarske strukture grada. Na pojedincima
i njihovom ponaanju moemo itati, kako su doivljavali svoje radno
vrijeme, kakve su odnose imali u to vrijeme sa drugim ljudima i kakve
odnose imaju nakon radnog vremena, nakon to su promijenili radnu
situaciju za neku drugu. Na primjer, ako rad uz tekuu traku usamljuje
i otuuje pojedinca, tada njegova potreba za kolektivnim ili zajedniarskim organizacijama raste u uvjetima same radne organizacije (po
treba za sindikalnim i partijskim organizacijama). Ako su njegove dru
tvene potrebe u veoj mjeri zadovoljene, to jest rad je manje usam
ljujui i otuujui, kao na industrijsko-zanatlijskom nivou rada, tada
je potreba za kolektvinim organizacijama unutar radnih odnosa slabija.
ovjek se brani protiv otuenja u radnim odnosima kolektivnim sred
stvima, to jest udruivanjem u masovnim i militantnim organizacijama.
Budui da stupanj otuenosti zavisi od tehnoloke podjele rada (zanatlijska, mehanizirana i automatizirana), to u ovom sluaju vidimo tono
kako oblik proizvodnih odnosa, odnosno poloaja pojedinca u proiz
vodnom procesu, s isto tehnoloke strane, djeluje na oblike drutve
nih komunikacija, odnosno na potrebe komuniciranja sa drugim lju
dima. To je samo jedan klasian primjer, ah sline pojave moemo nai
i u drugim sloenijim oblicima ivota. Jedna od najpoznatijih je ona,
kad uslijed atomizacije drutvenog ivota, jer posrednike funkcije u
drutvu preuzima drava ih birokracija, dolazi do privatizacije ili pasivizacije, to jest nesudjelovanja graana u drutvenom ivotu, do slablje
nja drutvene kohezije i zajedniarskog duha.11
11

Vidi o tome problemu R. Supek, Tehnoloke promjene i samoupravna de

mokracija, u knjizi Participacija, radnika kontrola i samoupravljanje, Naprijed,

Zagreb, 1974, str. 172184.

192

Imajmo zasada u vidu da oblici drutvenih komunikacija dobro izra

avaju drutvene odnose na dvije bitne razine, na tehnoloko-proizvodnoj i drutveno-zajedniarskoj. Naini te interakcije i oblici komunika
cija neposredno se odraavaju u doivljaju naeg trajanja u vreme
nu, u samoj temporalnosti. Ako su prve dvije spomenute dimenzije te
meljne strukturalne osobine drutvene organizacije, a oblici komunici
ranja dinamika funkcija, kao posljedica njihova meusobnog odnosa,
tada sam pojam temporalnosti moemo najbolje definirati, ne kao struk
turu ili funkciju, ve kao kvalitet cjeline (gestalt-kvalitet), kao opi
kvalitet ivota, kao nain kako pojedinac doivljuje stvarnost, kao at
mosferu ili klimu jedne drutvene sredine. Grafiki to moemo ovako
prikazati:
Graf. 3. TEMPORALNOST KAO KVALITET C J E L I N E

Temporalnost je isto takav kvalitet cjeline, kao to je to i estetski

kvalitet, jer se odnosi podjednako na cjelovit izgled grada kao i na
pojedine etvrti ili arhitektonske objekte. On se namee kao ona po
sebna ljepota jednog grada koju je teko definirati u pojmovima, a
koja jednom gradu daje onaj specifini kvalitet po kojem se on razli
kuje od svih drugih gradova. Temporalnost je u naem sluaju, iako
kvalitet cjeline, strukturirana samim ivotom i djelatnostima u gradu
po naelima o kojima smo govorili. To znai da postoji i jedna speci
fina struktura temporalnosti. Ve smo rekli da urbanitet odgovara
ubrzanoj temporalnosti, rezidencijalna zona s vie zanatlijskim i uslu
nim djelatnostima odgovara osrednjoj temporalnosti, ni brzoj ni spo13 Grad po mjeri ovjeka

193

roj, dok sredinji kulturno-rekreativni dio odgovara usporenoj tem

poralnosti. Iako mi temporalnost moemo planirati samo s obzirom
na ono to nju uvjetuje, to jest s obzirom na tipove djelatnosti i ljud
skog ponaanja koje stavljamo u odreeni prostor, ipak ne moemo
sasvim osigurati njezin kvalitet, jer on podlijee promjenama u ljud
skom ponaanju u odreenom tipu civilizacije. Naa je intencija da iz
visoko urbanizirane civilizacije s modernim tempom uemo u smireni
urbani prostor, seoskog ili historijskog tipa, koji se sasvim umiruje u
neposrednom dodiru s prirodom, koja nosi osobine vlastitog biolokog
ritma, bez pretjerane ljudske intervencije.

6. ANTI-CITY KAO S I N T E Z A B I T N I H D I M E N Z I J A

Ako pokuamo sintetizirati osnovne dimenzije strukturiranja urbanog

prostora o kojima smo dosada govorili, onda ih moemo prostorno po
staviti izmeu dva pola: vanjski prostor i unutarnji prostor, odnosno
periferija i sredite. Za ovu sintezu predlaemo sljedeu strukturu:
VANJSKI PROSTOR
(periferija)

UNUTARNJI PROSTOR
(sredite)

(Prelazni oblici)
1. Drutveno nuni rad:
tehnika podjela rada, sistemska
integracija rada, drutvena kontrola
ritma, itd.

2. Urbanitet:
anonimna masa, grad,
sklonost inovacijama, itd.

3. Poslovna komunikacija:
mehanizirani saobraaj,
automobilist, sinhronizirana
kontrola, ekstroverzija, itd.

4. Ubrzana temporalnost:
tehnika podjela rada,
urbanitet, mehanizirani saobraaj, itd.

Slobodno vrijeme:
zanatlijska podjela rada,
slobodni rad,
individualni ritam, itd.

Susjedstvo:
primarna zajednica, selo,
sklonost tradiciji, itd.

Intimna komunikacija:
organski saobraaj,
pjeak, sluajna kontrola,
introverzija, itd.

Usporena temporalnost:
zanatlijska podjela rada,
susjedstvo, prirodna samoa,
pjeak, itd.

menzije. Ako gledamo opi trend lociranja djelatnosti, onda vidimo

da on ide od periferije s visokorazvijenom tehnologijom (tehnoloki
najrazvijeniji rad, monofunkcionalni, napet, brz, s kolektivno namet
nutim ritmom, rutinski, s kontroliranim komunikacijama) prema sre
ditu (s vie tradicionalnim, zanatlijskim radom, polifunkcionalnim,
sporijim i fluidnijim, s individualnim ritmom, kreativnim, u slobodnim
komunikacijama). Moemo rei da se u pogledu funkcionalne gustoe
i intenziteta tehnoloko-proizvodnog procesa radi o svojevrsnoj tehnoloko-produktivnoj entropiji. Takav trend je oito suprotan onome koji
je dominirao u stihijskoj industrijskoj izgradnji gradova, gdje su se
tehnoloki najintenzivnije i najracionalnije funkcije i ustanove koncen
trirale u sreditu grada, a vie smireni ili seoski nain je ulazio u peri
feriju, suburbanizaciju ih rurbanizam. Mi smo na neki nain izvrnuli
trend ove koncentracije, iako u posljednjem periodu modernog razvit
ka grada vidimo kako mnoge tehnoloki razvijene ustanove bjee na
periferiju ih izvan grada. Tip Citya sauvah su gradovi koji su najtipiniji izraz modernog industrijskog razvitka, kao to su New York ili
Chicago. Evropski gradovi, iako su slijedili ovaj trend stalno su se spo
ticali na historijsku jezgru grada, koju su ipak, kako-tako, nastojali
sauvati. Milano je, na primjer, na relativno kratkom prostornom po
tezu od Stazione Centrale do Duoma, pokuao da ugura i moderni City
s neboderima u historijsko jezgro sa starinskim crkvama i palaama.
Ono to je karakteristino za City-koncepciju je urbanitet smjeten
u sreditu grada, pokuaj da se starija jezgra grada preobrazi u smislu
modernog urbaniteta, a negdje i uniti. Naprotiv, Anti-City koncepcija
preokree situaciju i stavlja urbanitet s proizvodno-poslovnom koncen
tracijom na periferiju grada, a sredite grada smiruje. Rezidenci jalni
dio se smjeta izmeu sredita i periferije u prelaznu zonu.
Anti-City koncepcija vodi rauna o tome da se velike i brze ko
munikacije smjetavaju na periferni dio grada, da tu prevladava auto
mobil kao sredstvo saobraaja i vrenja drutvenih usluga u kretanju,
imajui u vidu autobusni saobraaj i eljeznice raznog tipa. Ovaj sao
braaj ne samo da je buan, on unosi nemir, brzinu, teinu percepcije
prostora u kojemu ovjek ivi. On djeluje vie u smislu gubitka identi
fikacije s okolinom nego njenog jaanja. Ljudi koji se svakodnevno vo
ze na posao brzim komunikacijama nemaju potrebu da gledaju grad
sku okolinu. Oni mnogo radije itaju novine ili zanimljive romane.
Pjeak je onaj koji promatra svoju okolinu i uoava u njoj mnogobroj
ne pojedinanosti to okolini daju sadraj i privlanost. Za vozaa je oko
lina prije svega privlana onda ako posjeduje dobru signalizaciju i re
gulaciju za brzo kretanje: zastoji su izvor nelagode i protesta automo13*

195

Graf. 4. CITY KONCEPCIJA I ANTI-CITY KONCEPCIJA

a) koncentracija urbaniteta
u sreditu

na

b) koncentracija urbaniteta
periferiji

Graf. 5. V I S I N S K I ODNOSI U ANTI-CITY KONCEPCIJI SA

CENTRIFUGALNIM URBANITETOM

196

Graf. 6. BRZE SAOBRAAJNICE S M J E T E N E PERIFERNO

biliste; naprotiv, oni su izvor promatranja i uitka za pjeaka. Percep

cija grada automobiliste i pjeaka je bitno razliita. Prvi trai tehniki
jasne ali siromane sadraje u okolini, drugi trai bogatstvo i iznena
enje teko uoljivih pojedinosti! Je li jasno zato brze saobraajnice
dolaze na periferiju naselja, ak i onda ako zanemarimo da to trai
i isto tehnoloki zahtjev to ravnijih ili pravilnijih linija kretanja.
Ovakva situacija nije nimalo strana arhitekti ili urbanisti, jer su
oni ovaj model esto upotrebljavali kod projektiranja mikrorajona,
dakle naselja smjetenih unutar nekoliko ulica, gdje su vanjske ulice
bile predviene za brzi saobraaj, a unutarnje saobraajnice za pje
ake, bicikliste, eventualno s nekom transverzalom za motorni promet.
Sredite ovakvog naselja rjeavalo se kao vee unutarnje dvorite,
bata ili park, rezerviranih uglavnom za djecu ili starce, a i same gra
ane u njihovom svakodnevnom kretanju kroz taj prostor, osloboen
gradske vreve i buke. U naem sluaju je ovaj model predvien za i
tav grad, dakle za velika naselja, koja u sebi ukljuuju vei broj mikro
rajona. Tu se odmah postavlja prigovor da se kod ovakvih veih na
selja od 50.000 do 200.000 stanovnika nee moi izbjei da brze i velike
saobraajnice ne prosijecaju nutarnji prostor. To je doista sluaj, iako
ne pravilo. No, u tom sluaju takve brze saobraajnice valja izolirati
maksimalno od okoline, najbolje podzemnim tunelima (kao u sluaju
metroa) ili nadzemnim saobraajnicama izoliranim od buke.
197

Stavljajui urbanitet na periferijski prostor, a smirivanje u stilu

ruraliteta u sredite ili u samu periferiju sredita, ukoliko e u sre
ditu dominirati prirodni ambijent (to e biti esti sluaj uz rijeke i
morske obale ili podnoja planine), nemamo namjeru da oivimo stari
dualizam grad selo (Hellpach, Simmel, Wirth), koji pretpostavlja dva
razliita tipa ovjeka kao stanovnika ovih suprotnih sredina. Ovaj tra
dicionalni dualitet urbanizam ruralizam danas je ve zahvaljujui
modernim sredstvima komunikacija i generalizacijom urbanog stila
ivota prevladan, pa je u pitanju promjena ponaanja i doivljavanja
urbane sredine od strane jednog te istog pojedinca. Urbana sredina
mora postupno voditi pojedinca u svakodnevnom kretanju iz jedne sre
dine (s naglaenim urbanitetom) u drugu sredinu (s naglaenim anti-urbanitetom), iz anonimne mase u primarnu zajednicu, iz gradske osa
me u gomili u prirodnu osamu meu ivim i mrtvim biima. Nae je
gledite, dakle, odreenog urbano-ruralnog continuuma, ali u tumaenju
jedne moderne situacije, koja pretpostavlja lakou integracije jednoga
sa drugim na osnovi kriterija koje smo ranije razvili. Kad je rije o
integraciji ovjeka u prostorni obhk ivota, onda je naa osnovna pret
postavka da su procesi dezintegracije, koje se pripisivalo urbanom pro
storu (Sorokin, Zimmermann, Spengler), prevladani, te da imamo posla
ustvari sa dvije vrste integracije: urbanitetikom integracijom i zajedniarskom integracijom. Ovo izgleda paradoksalno, ali postaje odmah
razumljivo, ako se podsjetimo da potreba za iezavanjem vlastite in
dividualnosti u anonimnoj gradskoj masi, izloenoj raznovrsnim vanj
skim poticajima, predstavlja istinsku potrebu, kao to to predstavlja
i potreba za zajednicom gdje se ljudi poznaju i susreu kao poznanici
i prijatelji. Prva je sredina prividno labilnija, ali i ona doputa inte
grativne procese na osnovi nekih ekstatikih potreba, potreba u vezi
s ekstrovertiranim sklonostima ovjeka, kao to zajedniarski prostor
izraava potrebu za intimistikim potrebama. Mi stoga dokidamo neke
krajnosti koje su bile ranije otro suprotstavljene, jer su se odigravale
u neovjenim uvjetima klasne podjele i eksploatacije, te uvodimo
pomirenje jedne stvarne proturjenosti, pretpostavljajui drutvenu
situaciju koja doputa pomirenje takvih suprotnosti.
Oni koji su se bavili dekadencijom grada kao autonomne tvorevine
(grad-drava ih grad-komuna) specifinih vrijednosti, te povijesno uspo
reivali grad antike i srednjeg vijeka s modernim industrijskim gradom
(L. Mumford, O. Spengler, G. Simmel), uoili su da nestaje identifika
cija graanina sa gradom, s njegovim povijesnim i kulturnim sadra
jem, te da je potrebno pronai nove oblike identifikacije. Tako su doli
do suvremenih pojmova socijalne integracije i participacije graana u
198

lokalnoj upravi. Problem se pomaknuo na drutveno-politiko pitanje

klasnih i graanskih odnosa meu stanovnicima grada, protiv segrega
cije i izolacije pojedinaca i drutvenih slojeva. Grad je bio shvaen na
prvom mjestu kao socijalni prostor s pohtikim i ekonomskim od
nosima, suprotnostima i borbama (Ledrut, Lefebvre, Castells i veina
u suvremenoj francuskoj urbanoj koli). Meutim, ako poemo od
pretpostavke, da je dolo do socijalistike revolucije, te da je dolo
do novih samoupravnih odnosa u gradu, da su pronaeni najbolji oblici
socijalne integracije i zajedniarskih odnosa, pitanje vrijednosti i pred
meta kulturno-personalne identifikacije jo uvijek nije rijeen! Tu dolazi
u obzir jedna nova dimenzija: bitne ivotne bioloke i kulturne potrebe
ovjeka kao ovjeka. Dakle do jednog kulturno-antropolokog pitanja u
najirem smislu. Upravo rjeavanje ovoga pitanja prisiljava nas na Anti-City koncepciju koju ovdje razraujemo. Antropoloki stav je ovdje po
sljedica onih razmiljanja to su ih razvili amerika ekoloka kola iz
Chicaga (Park, Burgess, Wirth) imajui u vidu nutarnje migracije sta
novnitva u funkciji proizvodnje i socijalne diferencijacije, francuska
kola politiko-drutvenih klasnih odnosa i borbe za urbani prostor,
s naglaskom na rjeavanje socijalnih antagonizama, i njemaka antro
poloka kola (Aachenska kola posebno) s pitanjima vrijednosne i psi
holoke identifikacije stanovnika u oblikovanju grada kao grada. Na
ove smjerove se oslanjaju, dakako, sva suvremena estetiko-arhitektonska nastojanja, ali ona uivaju unutar ovdje zacrtanih granica odree
nu autonomiju i stoga nisu predmet sociolokog pristupa ovoj proble
matici.
Ono to pretpostavlja ovakva Anti-City koncepcija je sljedee: prvo,
da je problem socijalnog odnosno kolektivistikog planiranja gradogradnje u osnovi rijeen (emu je bila glavna zapreka privatni posjed
i stambena eksploatacija); drugo, da su pronaeni i ustavno utvreni
temeljni oblici politiko-drutvenog ureenja u smjeru novog zajedniarstva (temeljni oblici odgovaraju jednoj dosta fleksibilnoj i razno
vrsnoj ideji zajednikog ivota o emu smo ranije govorili, a koja ide
od omladinskih komuna do samakih domainstava); tree, da je ovjek
u velikoj mjeri osloboen drutveno-nunoga rada i da mu veliki dio
vremena preostaje u toku ivotne karijere za slobodne radne i stvara
lake djelatnosti; a ovo pretpostavlja dosta visoki ivotni standard,
ne nuno vii od onga koji su ve postigle suvremene skandinavske
zemlje.
Ovo ima za posljedicu dvije veoma znaajne stvari: produenje
kolovanja ne samo u mladosti ve i u obliku permanentnog obrazo199

vanja i obrazovanja za treu dob u toku itava ivota, te slobodno

bavljenje stvaralakim zanatskim, umjetnikim i uope kulturnim dje
latnostima. Takav ovjek ne biva vie transportiran od radnog mjesta
do kue-spavaonice, ve se on mnogo kree po svojemu gradu i zanima
se za mnoge vidove njegova ivota. To je ovjek koji ima aktivan i
plodan odnos prema svojoj ivotnoj i drutvenoj sredini.
A to znai ono to elimo u ovom sluaju naroito podvui, da nje
gove stvaralake i proizvodne sposobnosti ne opadaju kad naputa rad
no mjesto, iako za njega kao drutvenog ovjeka one zavise na radnom
mjestu od opeg tehnoloko-proizvodnog potencijala drutva, ve one
rastu kad ide od radnog mjesta prema mjestima slobodnih djelatnosti
(obrazovnih, radnih, umjetnikih). Kretanje prema stvaralakim spo
sobnostima mi smo stavili kao kretanje od periferije prema sreditu,
gdje se u sreditu nalaze izrazito kontemplativne aktivnosti, ali ne u
nekoj crkvi, ve u prirodi. Da li je to oivljavanje u sreditu grada ne
kog ruralnog ambijenta, jer je i crkva stajala u sreditu sela, ili deistikog s kontemplacijom prirode, kao to je zamiljao Howard sa svojim
gradovima-batama? Samo prividno je tako, jer mi za definiranje ovoga
ovjeka, za njegov prosjeni drutveni profil, uzimamo njegovo svako
dnevno kretanje kroz itavi kontinuum od urbaniteta do kozmikog smi
renja, uzimamo ga antropoloki kao ovjeka raznovrsnih potreba i protivurjenih sklonosti (homo faber homo sapiens homo rationalis
homo ecstaticus). Mi ga ne elimo centrirati ili definirati po jednom
odreenom mjestu i odreenom stavu u ivotu ili djelatnosti u prostoru.
Za nas je ovaj veoma konkretni ovjek istovremeno i utopijski ovjek
u smislu da nije vezan ni uz jedno konkretno mjesto, iako mu sva mje
sta, a naroito ona u kojima ivi, pripadaju, tako da ih dijeli kako s
drugima ljudima tako i sa svojom samoom.
Ma koliko se nekome tko je pod utjecajem tehnokratskih ideja mo
e initi da je smirivanje prema sreditu i prebacivanje proizvodnih
funkcija prema periferiji, po naelima najmodernije tehnologije, ap
surdno, ovaj apsurd je samo prividan, jer ne poznaje stvarnu situaciju
stvaralakih djelatnosti ovjeka u suvremenom ili postindustrijskom
drutvu. Rije je o tome, da moramo strogo razlikovati izmeu isto
tehnolokojproizvodnih funkcija, koje su samo primjena znanstvenog
stvaralatva na proizvodnju, i stvarnih stvaralakih funkcija koje se
ne odnose na samu proizvodnju. I isto primijenjena znanost danas,
da bi bila proizvodna i stvaralaka, mora polaziti ne samo od funda
mentalnih znanosti, ve i od humanistikih znanosti, posebno od filozo
fije, kao to je to dobro shvatio Western Electric i druge amerike kom200

panije koje su povjerovale Guklford-Tavlorovoj koli da je za stvaranje

u svim znanstvenim oblastima potrebno divergentno miljenje, da
kle bavljenje oblicima miljenja to se jako razlikuju od rutinskog mi
ljenja u datoj oblasti. Ovdje je ova ideja primijenjena na jednu novu
situaciju i ulogu ovjeka u modernom drutvu i odnosi se bitno na nje
govo slobodno vrijeme, koje je za nas takoer sredite individualnog
ivota. Naravno, u slobodnom vremenu moemo uspostaviti hijerarhiju
aktivnosti, koje idu od isto reproduktivnih (obnova energije) do pro
duktivnih ili kreativnih: odmor (spavanje) rutinske djelatnosti (ku
ni poslovi) proizvodni poslovi (zanat u slobodno vrijeme) umjet
nike djelatnosti obrazovanje znanstveno istraivanje (znanstveno
istraivanje ne poznaje razliku izmeu radnog i slobodnog vremena,
jer se odigrava u budnim stanjima kao i za vrijeme spavanja!) stva
ralaka mata egzistencijalna kontemplacija. Svi ovi oblici karakteri
ziraju stvaralaku djelatnost ovjeka. Oito je da prema predloenoj she
mi oni dolaze u sredite urbanog prostora, a ne na periferiju. (U suvre
menim gradovima, gdje su poslovi, trgovina i uslune djelatnosti uzurpi
rale najbolji prostor, mnoge ustanove sa stvaralakim programima bjee
u suburbani prostor. Meutim, za samou koju tamo nalaze plaaju cije
nu sami graani, koji se odriu svojega grada, jer formalno pomou br
zih komunikacija bjee iz njega!) Ako elimo vratiti ovjeka gradu, onda
moramo i stvaralake djelatnosti locirati tako da su one pristupane
ovjeku koji hodajui i gledajui moe osjetiti kako se pribliava sve
guoj atmosferi grada, prolazei kroz njegove ljepote, u mjesta gdje
obitava ljudski duh. Bijeg iz grada znai osiromaenje njegova duhovna
sadraja (primjer su ameriki univerzitetski kampusi!), ali i osiroma
enje duhovne identifikacije graanina sa svojim gradom.
Mislim da e biti dovoljno jasno zato nasuprot tehnoloko-proiz
vodne entropije, koja ide od periferije prema sreditu, postavljamo
generativno-stvaraiaku negentropiju, protiv gubljenja proizvodnih i
dinamikih energija akumulaciju i koncentraciju stvaralake energije.
Dok tehnoloko-proizvodna antropija raste prema sreditu zajedno
s opadanjem drutvenih proizvodnih djelatnosti, dotle generativno-stvaralaka negentropija raste s obrazovnim, rekreativnim i kreativ
nim djelatnostima koje su locirane prema sreditu. Razumije se, da
i jedna i druga nemaju strogo oiviene granice, ve se samo radi o
tendenciji lociranja. Za industrijska postrojenja je ova tendencija sa
svim jasna, ali za zanatlijska ve je vie difuzna, jer moe ulaziti u
razne zone. Isto vai i za intelektualno-stvaralake djelatnosti, koje
se mogu nalaziti u rezidencijalnoj zoni, vezane uz stan, kao to je slu201

aj kod veine intelektualaca, koji nisu vezani uz laboratorijske uvje

te. Ono to dominira u svakom sluaju je smirivanje temporalnosti s
obzirom na itav ambijenat u kojem prevladavaju oblici ljudskih ko
munikacija sa drugim ljudima i prirodom.
Sam pojam sredita ovdje ide u smjeru stvarne granice izmeu na
selja i prirode. Ono je sasvim pristupano pjeaku i najvie izloeno
pjeaku, ali se radi o etaima koji se upuuju u prostor parka, gdje
je podjednako prisutna i igra i mirovanje, slobodan dodir sa drugim
ljudima kao i osama: to je dio najmanje formaliziranih i konvencio
nalnih ljudskih dodira s obzirom na drutveni status pojedinih kate
gorija ljudi. Prostor podjednako otvoren bogatima kao i siromasima,
obrazovanima kao i neobrazovanima, djeci kao i starcima. Priroda je
najdemokratskiji medij u ljudskom ivotu.
Zato kad govorimo o sreditu ili sreditima u okvirima uobiajenih
naselja imajui u vidu razne oblike trgova, onda ih moramo izuzeti
iz ovog pojma Sredita ili sredine naselja. U duhu jedne policentrine
koncepcije normalni trgovi svih tipova, od piazzeta do monumental
nih trgova prirodno e biti smjeteni u rezidencijalnoj zoni, odnosno
na njenim rubovima u dodiru bilo s poslovnom zonom bilo sa stvar
nim Sreditem, mirnim, prirodnim ambijentom. Tu je, dakako, uklju
en i historijski dio, kad on zamjenjuje u Sreditu prirodni ambijent.
Tada je rije o smirivanju temporalnosti drugoga tipa: umjesto u
kozmos prelazimo u povijest, a uloga distance u jednom i u drugom
sluaju je vana.
202

Graf. 8. PROSTORNE DIMENZIJE OD VANJSKOG URBANITETA

DO SREDITA
(idealnotipska

projekcija)

= vanjski
urbanitet
= sredite
= pola sata
23 km
etajui

Normalno strukturiranje Anti-City naselja odgovara kriterijima kre

tanja kroz grad koje doputa progresivno oputanje u smislu naznae
ne dinamike jaanje tehnoloko-proizvodne entropije, porast generativno-stvaralake negentropije), s jedne strane, i laku identifikaciju sta
novnika s gradom u njegovoj punoi, s druge strane. Identifikacija uk
ljuuje i kontemplaciju, gledanje, promatranje, zaustavljanje, pa sto
ga to nije ona identifikacija koju tako dobro znaju automobilisti, s
obzirom na ulogu semafora i jednosmjernih ulica! Radi se, dakle, o
kretanju pjeaka. Prema tome, nutarnja, duhovna ili temporalna di
namika naselja je normirana prema kretanju ovjeka-pjeaka. Iz tog
zahtjeva, odmah se lako namee pitanje veliine naselja. Mi smo ve
spomenuli da je struktura mikro-rajona esto puta sasvim slina ne
kim osnovnim naelima ovoga strukturiranja grada, ali je bitna razli
ka upravo u veliinama kretanja i oblicima ivota. Kretanje kroz mikrorajon moe trajati od jednog ruba do drugoga idui promjerom
pet do desetak minuta najvie. Kad se radi o gradu, onda je u pitanju
kretanje od zone urbaniteta s maksimalnom koncentracijom radnih
mjesta i proizvodnih funkcija do Sredita, koje e biti oko pola sata
203

za pjeaka. Dakle, radi se o kretanju od periferne zone do samog Sre

dita, a ne o kretanju itavim promjerom:
Zato je vano kretanje od vanjskog urbaniteta do Sredita? Zato
to upravo dinamika struktura temporalnosti od ove periferne zone do
Sredita mijenja svoju prirodu, i stanovnik koji se kree iz jedne u
drugu mora je osjetiti u svojem kretanju, pomicanju udova i nainu
disanja, iako ona prodire u njega zahvaljujui u prvom redu oima!
Drugi vani razlog lei u tome to zona Sredita nije dimenzionalno
odreena. Doista, to moe biti park razliite veliine, ili neki zooloki
vrt, ili neka rijeka, ili neka morska ili jezerska obala, ili ak neko brdo
pa i itava planina. Zamislimo jedan takav divan grad oko jedne ne
prevelike planine koja bi napajala svaki dio grada uokrug svjeim zra
kom! A ve smo rekli da to sredite moe biti historijski dio grada,
koji ima svoju sasvim posebnu dinamiku, odreenu logikom prethod
nih vijekova, a sauvanu i danas zahvaljujui pametnoj rasporeenosti
djelatnosti i opreme u tom dijelu grada. Zagreb ima takav dio Sredi
ta i to u dvije mogue varijante: jedna ua je historijski dio Starog
grada ili Gria, a druga mnogo ira je obavijanje Zagreba oko Sljeme
na. Trei moe biti naslon na Savu. Ali mnogo tota valjalo bi mije
njati da se u Zagrebu postigne jedan urbano smisleni i koherentan pro
stor!
Ovdje se moe postaviti odmah pitanje, da li e automobilski pro
met biti potpuno izbaen iz prostora grada koji je rezerviran za pjea
ke ili bicikliste? Razumije se, da je tehniki nemogue sprijeiti neke
brze saobraajnice da ne presijecaju grad, ili da su im nepristupana
neka mjesta koja se smatraju u saobraajnom pogledu veoma frekventtiranima. Rjeenje za ovaj problem vidimo u prometnim enklavama i
podzemnim saobraajnicama, a eventualno i i u nadzemnima, ako su
dobro akustiki i vizualno izolirane. Tehniko rjeenje u pogledu stvar
nog ugoaja grada, njegove atmosfere i doivljaj ne percepcije s obzi^
rom na smirivanje temporalnosti trai da se ne samo akustiki ve i
vizualno iskljue brze saobraajnice, doivljaj urbe i bunog hitanja.

SAOBRAAJNE ENKLAVE ZA MOTORIZIRANI PROMET

Dok podzemne saobraajnice daju uvijek dovoljnu izolaciju i ne

ometaju ambijent grada, s nadzemnima to nije sluaj. Stoga valja pred
nost dati prvima. Naravno, iz razloga ekonominosti, a i iz ekolokih
razloga, koji put se ne mogu izbjei nadzemne saobraajnice. Kod ovih
je naroito vana zvuna i vidna izolacija. Naelo e biti njihovo svo204

Graf. 9. SAOBRAAJNE ENKLAVE ZA MOTORIZIRANI DNEVNI PROMET

enje do nekog minimuma kako grad ne bi liio na ivotinju koju je

obuhvatila velika hobotnica, kao to se doima Tokio Kenzo Tangea s
nadzemnom mreom saobraajnica. Imajmo na pameti da su takva
rjeenja runa i nehumana.
Razumije se, da se iz grada, iako je preteno shvaen kao prostor
za pjeaka, ne moe potpuno ukloniti motorizirani saobraaj, i to pr
venstveno onaj koji je predvien za zdravstvenu i drutvenu zatitu gra
ana (ambulantna, vatrogasna, redarstvena prometala). No, kako se
ovdje radi o sporadikom a ne neprekinutom prometu, to ona nee na
ruavati dominantni izgled grada. To znai da normalni splet ulica os
taje, iako se njihova funkcija donekle mijenja i prilagoava opem
shvaanju urbanog prostora. Prije svega valja potpuno ukloniti onu
paradigmu da je privatni motorni saobraaj osnovica planiranja ita
vog urbanog prostora. Jedan njemaki naelnik je izjavio da su gra
dovi samo smetnja za normalni automobilski saobraaj. Ovu izjavu
valja izokrenuti i rei: Automobili su samo smetnje za normalni sao
braaj u gradu! S ovakvim stavom rjeavanje prometa dobit e drugi
vid i dopustiti druga rjeenja od dosada uobiajenih. Podsjetimo sa
mo na tipino tehnokratsko gledanje koje je elilo da obale Seine u
Parizu pretvori u brze saobraajnice, jer one nisu potrebne etaima!
205

Kakvo barbarstvo! I koliko puta se ono ponavlja u ovom motorizira

nom svijetu. Na sreu podigli su svoj glas sami graani, koji nisu za
boravili da pored etiri toka imaju i dvije noge.
Ako pokuamo projicirati predvieno idealno kretanje u urbani
prostor stavljajui u sredite ovjeka-pjeaka, tako da grad u svojem
globalnom vidu ostane svojina njegove percepcije i doivljaja, tada
dimenzije grada variraju od 2 do 10 kilometara. Vidimo da je fleksi
bilnost dimenzija veoma velika, a ona zavisi od ekoloko-geografskih
kao i proizvodno-socijalnih obiljeja grada. Razumije se, da na ovu
fleksibilnost utjee u velikoj mjeri sama priroda Sredita koji je kao
park ili uma veoma rastezljiv pojam. Ali isto tako rastezljiv ako je
shvaen i kao ruralni ambijent, vjetako selo. Ovdje se namee odmah

U nekim gradovima pje

aci su izolirani od gra
da i od zgrada poseb
nim stazama mostiima, koje lie na otvo
rene tunele kroz urbanu
pusto.

206

jedan od bitnih prigovora: ako postavljamo gradu prostorne granice

i to tako da rezidenci jalni dio ogradimo urbanitetom kao stranim ele
mentom rizidencijalnom dijelu i nutarnjim, intenzivnijim i svestranijim oblicima ivota graanina u neradno vrijeme, nismo li tada pre
tvorili urbanitet u jednu vrstu sredovjenog bedema koji onemoguava
prirodni rast grada (ak i pod pretpostavkom da emo uspjeti ostva
riti nultu toku demografskog prirasta stanovnitva)? Nismo li se vra
tili ideji sredovjenog grada s vrsto utvrenim vanjskim granicama?
Na odgovor je: doista postavljamo vanjske granice gradu, ali tako
da te vanjske granice ne spreavaju njegovu ekspanziju, ukoliko se
ona pokae neophodnom bilo zbog demografskog porasta bilo zbog po
sebne koncentracije stanovnitva na ovom podruju. O tome se lako
uvjeriti, ako za ekspanziju uzmemo kao oslonu toku mjesto gdje je
pritisak najvei, a to je upravo u zoni urbaniteta.
Dosadanje vie stihijsko planiranje, vrilo se po metodi kaktusa,
tako da je novi dio izrastao iz mesa staroga dijela i rastao tako dugo,
dok ga je stari mogao podravati i hraniti svojim vlastitim organskim
funkcijama. Taj je rast nikao obino kao monofunkcionalan, to jest
izgradnja se vrila prvenstveno zbog rjeavanja stambenog pitanja.
No, nakon nekog vremena pojavila se potreba funkcionalne diferenci
jacije novoizgraene mase i tada su nastale urbanistike muke, jer je
u novo naselje valjalo ubacivati sve ono to sadri staro: trgovake,
uslune, prometne potrebe za veu masu stanovnika. Staro naselje po
stalo je peau de chagrin (koa jada). Ako je naselje bilo planirano
u dosta irokim prostornim oblicima, nova oprema se ubacivala unu
tar njega ili se ubacivala na periferiju kao novi dio izgradnje. U sva
kom sluaju naselje, u poetku racionalno zamiljeno, sad je posta
lo predmet iracionalne intervencije: snai se kako zna! Nema sumnje
da ovu kaktus-metodu valja napustiti i okrenuti se globalnom planira
nju, zamiljati prostor u njegovom potencijalnom rastu i njegovoj po
tencijalnoj funkcionalnoj diferencijaciji. Globalno planiranje je uvijek i
polijunkcionalno, makar u latentnom obliku. Ono mora lebdjeti stalno
pred oima planeru. Dosada se planer ponaao kao termit ili dabar koji
stalno po potrebi nadograuje svoju tvorevinu, sve dok se ona zbog ne
ravnotee ne srui, ukoliko ne ostane trajati kao svjedok ljudskog slje
pila.
Moemo rei da je planiranje u urbanizmu kao i u drugim oblasti
ma uvijek tenja ravnotei, usklaivanju elemenata sa cjelinom. 12 to je
ustvari planiranje, pita se Ledrut, ako nije svjesna organizacija postoja12

Vidi R. Ledrut, La sociologie urbaine (Urbana sociologija).

207

Graf. 10. SMJEROVI MOGUE EKSPANZIJE NASELJA

izgraeni dio naselja sa vanjskim urbanitetom

ekspanzija izgradnje prema sjeveru sa novim
urbanitetom
zeleni p o j a s
ekspanzija izgradnje prema istoku
urbanitetom

sa novim

brze saobraajnice
Legenda: Sektor oznaen s I. je sjeverozapadni dio izgraenoga naselja i pred
stavlja zonu vanjskog urbaniteta s brzim saobraajnicama sjeverjug, istokza
pad. Iznad te zone poinje neodreena periferija. Planiranje novog naselja uslijed
potreba ekspanzije sada se moe vriti u tri smjera: sjevernom (zona II), zapadnom
(zona IV) ili sjevero-zapadnom (zona I I I ) . Odluka o smjeru zavisi od planera.
Bitno je da prelazak u drugu zonu poinje ponovo od vanjskog urbaniteta, pa ako
se prioritet u izgradnji daje rezidencijalnom dijelu, a valja ga pomaknuti vie
unutra u oznaenim smjerovima. Zato u poetnoj fazi izgradnje nova naselja
lie na gradove-satelite.

208

nja, to jest efikasno predvianje? To je put izmeu sadanjosti i budu

nosti, kojega nije mogue zacrtati bez stalnog prilagoavanja dijelova,
na osnovi stabilnog sporazuma izmeu cjeline i njegovih dijelova.

7. K O M E N T A R UZ P R E D L O E N E D I M E N Z I J E

Iako smo kao suprotni pol urbanitetu stavili susjedstvo, valja rei
da je susjedstvo veoma sporni pojam, jer je izgubio svoje izvorno
znaenje primarne drutvene zajednice. Naime, pojam susjedstva ne
nosi vie osobine primarne socijalne grupe s linim interakcijama za
snovanima na individualnom poznavanju, sudjelovanju u zajednikom
ivotu, meusobnoj neformalnoj kontroli, davanju neprivrednih uslu
ga i tako dalje, u duhu Tonniesove antinomije drutvo zajednica
(ili selo grad), to pretpostavlja i odreene teritorijalne dodire i
gustou, s topografskom orijentacijom i percepcijom koja obuhvaa
ivotni prostor zajednice gotovo na isti nain kao i vlastiti dom. Po
jam susjedstva danas se najee uzima u smislu lokalne zajedni
ce, kao elementom prostornog planiranja.
Tako se uzima jedinica susjedstva kao integrirana planirana ur
bana zona povezana sa irom zajednicom iji je dio i koja se sastoji
od stambenih distrikata, kola ili vrtia, opskrbnih mogunosti, vjer
skih objekata, otvorenih prostora i moda u izvjesnom smislu i servi
sne industrije.13
Kao to vidimo, ve se od C. A. Perry-a (1929) nastoji susjedstvo
odrediti kao organiziranu ivotnu sredinu s nizom neophodnih dru
tvenih ustanova: kole, djeje ustanove, opskrbni centri i sline usta
nove, a taj prostor omeiti brim prometnicama koje ga zaobilaze ili
kroz njega prolaze. Marinovi-Uzelac utvruje: Ti su principi utjecali
na izradu gotovo svih urbanistikih planova neposredno nakon drugog
svjetskog rata, a u veini sluajeva vrijede jo i danas zbog tehnike,
upravo shematske, jednostavnosti i elementarne funkcionalnosti. (Op.
cit., str. 170).
Da je u takvoj definiciji susjedstva izgubljen prvobitni smisao pri
marne zajednice vidi se po utvrivanju same veliine susjedstva. Te
se veliine kreu od 6.000 do 10.000 stanovnika, a upotrebljavaju se i
u urbanom planiranju u Jugoslaviji. Kao primjer upotrebe susjedstva
13
Encyclopedia of Urban Planning, Whittick A., ed. McGraw Hill Book Co,
New York, 1974, str. 714. Citirano prema navodima Ante Marinkovia-Uzelca Socijal
ni prostor grada, koji se veoma opirno bavi problemom susjedstva i donosi suvre
mene koncepcije o njegovoj prostornoj upotrebi.

14 Grad po mjeri ovjeka

209

u tom smislu moemo navesti plan za satelitski grad Londona, Ongar

sa 60.000 stanovnika, kojega je Abercrombie izradio i podijelio u est
jedinica susjedstva, a te su se kretale od 8.200 do 11.750 stanovnika.
Takvih primjera ima bezbroj. Budui da pojam susjedstva za ovako
velike jedinice, pogotovu ako su bile sastavljene od blokova unutar ko
jih ljudi saobraaju pomou liftova, nije bio pogodan, to se poelo upo
trebljavati druge nazive kao residential community, district, village. Ustalio se pojam stambene jedinice (Bardet, 1941) i stambe
ne zajednice, koji je kod nas kasnije nazvan mjesnom zajednicom
kao samoupravnom zajednicom graana ruralnih i urbanih naselja
u kojoj graani neposredno sudjeluju u samoupravljanju u aktivno
stima da zadovolje osnovne komunalne, kulturne, zdravstvene, socijal
ne i druge potrebe i elje zajednice.14 U naoj urbanoj praksi te su
jedinice neto manje i kreu se od 5.000 do 8.000 stanovnika.
Meutim, sam pojam susjedstva postao je predmet empirijskih is
traivanja, da bi se vidjelo koji faktori utjeu na njegovo formiranje
u suvremenim velikim gradskim aglomeracijama. Tako se uvidjelo da
sama prostorna bhzina nije dovoljna. Da tu igraju veliku ulogu obite
lji s brojnom djecom, dakle djeca kao posredini faktor neformalnih
odnosa (Greer S. i Kube E., 1959), ali i drugi drutveni faktori, kao
ekonomski status ili etnike karakteristike (Tryon, 1955, Bell, 1956).
Francuski su autori upozorili na funkciju ulice, o emu smo ve
ranije govorili. Ulica moe, dodue, razdvajati, kad je to velika i brza
prometnica, ali normalno, kad slui kretanju pjeaka, povezuje sta
novnike ne samo ulice ve i odreenog bloka. (Kako se u urbanom pla
niranju ulica uzima kao mea jednog stambenog bloka, to se zaborav
lja da ulica u ovom sluaju nije mea nego njena suprotnost!)
Socioloka su istraivanja pokazala da se ljudi u gradovima, za raz
liku od seljaka, ne upoznavaju i zdruuju na osnovi prostorne blizine,
ve mnogo vie na osnovi svojih i linih interesa, a tu dominiraju pro
fesionalni interesi, oni koji su vezani uz rad, a tek onda dolaze drugi
interesi izvan radnog vremena obiteljski, pa rekreativni. Uloga klu
bova i klupskih prostorija u radnim prostorima (u tvornikom ili ured
skom kompleksu) je veoma vana, kao i u stambenim etvrtima. Me
utim, sama rasprenost interesa, povezana s prostornom rasprenou, moe se kompenzirati, ako se susjedstvo u njegovom izvornom zna
enju postavi kao cilj prostornog planiranja. Susjedstvo u ovom slu
aju nije obini iskustveni nalaz ve je ono i odreeni zadatak dru
tvenog neformalnog udruivanja! O tom obliku neformalnog udrui14

Mjesne zajednice u komunalnom sistemu i zadaci Socijalistikog saveza,

Subotica, 1962.

210

vanja ljudi urbanista mora voditi rauna. Na koji nain? Tako da samo
prostorno oblikovanje stambenih jedinica pogoduje drutvenim dodi
rima, te da se misli na sveukupnu opremljenost stambene zajednice,
od ulice do bloka. Oblik kua, raspored ulica, pjeakih putova, par
kova, simbola igra veliku ulogu.
Mi stoga zadravamo pojam susjedstva u poetnom socijalnom zna
enju, a kao jedinicu prostornog planiranja suprotstavljamo mu stam
benu jedinicu ili mjesnu zajednicu. Susjedstvo je dinamiki i poten
cijalni elemenat u svakoj stambenoj ili mjesnoj zajednici: ono je ono
to je potencijalno ih virtuelno, to je kao ljudski razvoj ih ljudska
drutvenost odreeni vid spontanog ah i smiljenog drutvenog ivota.
Mi nismo protivni tome da se pojam susjedstva, nakon to je ovako
dinamiki shvaeno, poneto proiri, odnosno da se iri preko svojih
granica na osnovu nekih nutarnjih sila koje su mu inherentne. Ako
su stambene jedinice ogoljele i opustjele kako u oblikovnom pogledu
tako i u pogledu svoje opremljenosti, te lie vie na neku naseobinu
na Mjesecu nego na Zemlji, tada nema anse da bi se susjedstvo razvi
jalo, jer e iz njega ljudi bjeati bilo u svoj stan, bilo u neko drugo
oblinje naselje. Ako ono posjeduje potrebnu drutvenu gustou u lju
dima i opremljenosti, a bogato je i raznovrsnim simbolikim sadra
jima, tada e ovjek nalaziti u njemu svoj svakodnevni uitak.
Stoga kao vezu izmeu susjedstva i stambene zajednice, pa i ire
do prostora gdje dominira urbanitet, uzimamo jedan oblik komunika
cije koji ostaje neformalan, jer ne sadri nuno lina poznanstva, iako
i njih ima, ali koji je ipak dovoljno est i vrst da bi stvorio osjeaj
familijarnosti, pa emo ga nazvati socio-ekolokom komunikacijom ili
percepcijom. Radi se o prostoru kroz koji se ovjek povremeno ili
esto kree, a susree se s njemu poznatim predmetima i ljudima, s
kojima ne stoji nuno u nekom bliem odnosu.
ovjek usvaja svoju ivotnu sredinu sa svim osjetilima, iako Jane
Jacobs daje veliku prednost oima. Za naine usvajanja prostorne oko
line, doista se najvie ispitivalo vidnu percepciju i pamenje zavisno
od nje. Meutim, doivljaj ivotnosti koji nas vee uz jednu okolinu
nije manje zavisan od mirisa i okusa, a da ne govorimo o svim kinestetikim osjetima vezanima uz nae kretanje i opem tonusu ili ras
poloenju, koje varira s danima ili s prostornim svojstvima kroz koji
se kreemo. Kao to varira, uostalom, i sa susretima ljudi: neki nose
vie vedri a drugi otuni utisak. U susretu s okolinom kroz koju e
e prolazimo nikako nam ne moraju biti poznati svi ljudi, u smislu
susjedstva, to jest meulinih odnosa. Dovoljno je da ih prepoznajemo
kao dio okoline, pa emo s nekima tek kojiput a s drugima moda ne14*

211

emo nikad neposredno komunicirati. ak i stranci, koji su se sasvim

sluajno zadesili u toj okolini, dobivaju neke crte poznatosti, kao da
su njezin prirodni dio, jer ulaze u uobiajenu percepciju poznatoga-nepoznatoga. Nepoznato kao da unosi neku svjeinu u ono to je po
znato i uobiajeno! A ipak je to naa okolina.
Ova socio-ekoloka percepcija u velikoj mjeri zavisi kako od same
konfiguracije prostora u kojemu ivimo, koja moe biti vie podatna
naem oku i kretanju, a moe biti i vie zatvorena prema nama, tako
i od naeg vlastitog kretanja u urbanom prostoru, koje moe biti sku
eno ili raspreno, skutreno ili poletno, sueno ili proireno. Zavisi od
naina ivota, od ivotne dobi, ali i od ljubavi prema vlastitom mjestu.
Socio-ekoloka percepcija je izraz prostornog patriotizma i kulture gra
anina. Iznad svega njegove drueljubivosti, potrebe da vidi i susree
ljude u sredini u kojoj ivi, makar s njima i ne razmjenjivao rijei ili
ideje.
Socio-ekoloka percepcija nije elemenat prostornog normiranja, kao
to se pokualo to nainiti od susjedstva ili stambene zajednice. Ona
je mnogo dinaminija i relativnija tvorevina ljudskog doivljaja prije sve
ga. Ali ona u oblikovanju prostora mora lebdjeti pred oima svakom ur
banistu: kako nainiti prostor privlanim i prijateljskim ovjeku?
Socio-ekoloka percepcija se razlikuje od doivljaja urbaniteta po
tome to je ona kategorija ljudske svakodnevice, onoga svakodnevnog
ivota koji je strukturiran po nama i naim navikama, koji nam, dakle
ostaje veoma bliz i familijaran. U urbanitetu se gubimo kao dio ano
nimne mase, iako nam ni on nije potpuno stran kao doivljaj okoline.
U urbanitetu mi vie pripadamo drugima nego samima sebi! Ovdje
smo kod kue. Zato se najee socio-ekoloka percepcija izjednau
je s doivljajem nae etvrti, iako joj granice nisu tako jasno zacr
tane. Kad ovjek kae: Ono je moj kvart nekom prijatelju kojega vo
di svojoj kui, onda ima u vidu ovaj doivljaj familijarnosti prostora
u kojemu je naviknuo na mnoge njegove pojedinosti.
S gledita individualnog doivljaja radi se o percepciji, ali s gledita
grupe ili skupine koja ivi u tom prostoru, rije je o komunikaciji, ali
o komunikaciji koja je istovremeno formalna i neformalna, intimna i
distancirana, slobodna i konvencionalna, s granicama koje takoer va
riraju u pogledu neposrednosti i otvorenosti. ovjek u euforikom ras
poloenju nastoji nainiti to neposrednijima i intimnijima, a ljudi u
socio-ekolokoj percepciji je trpe, iako bi u drugim situacijama bili
manje trpeljivi i podnoljivi prema njoj. Postoje, dakako, posebni da
ni, sveani, pijani, kad svi nastoje brisati ono to postavlja granice me
u ljudima u toj okolini, ali su takvi dani povremeni, a ne stalni. Os212

tavljaju tragove, iako se stvari i odnosi obino vraaju u svoj red.

Drutvene grupacije tee ekstatinosti, i u tu svrhu odabiru trenutke
i prostore. No, ovdje je potreba za ekstatinou prisutna kao latentna.
To je ono to nam nau etvrt ini gradom, dok nam je potpuna od
sutnost takve mogunosti ini hladnom i tuom.
8. KONTEMPLATIVNA TEMPORALNOST
SREDITA GRADA
Smirivanje temporalnosti u sreditu ima viestruki smisao: otvaranje
prostora za slobodnu stvaralaku djelatnost, za dodire s kulturnim do
stignuima, za sanjariju, za dodir s prirodom i kozmosom. Smirivanje
temporalnosti znai, dakle, prijelaz u onaj oblik slobodnog trajanja ko
ji nau egzistenciju otvara ne samo prema kozmikom vremenu ve i
prema svim prolim i moguim buduim vremenima. Radi se o jed
nom vremenski visoko pohvalentnom prostoru. Sredite vie nije gr
suvremene potjere za bogatstvom, to jest neko trgovako sredito, ono
nije vie ni demonstracija politike moi, neki biljeg monumentalnosti
pred kojim ovjek pada niice. To je prostor u najveoj mjeri prija
teljski samom ovjeku, ovjeku i drugom ovjeku slobodnoj ljud
skoj komunikaciji.
Da h sredite, kakvim ga zamiljamo, ne predstavlja veoma sueni
oblik dezurbanizacije, suen na dimenzije jednog parka ili jedne ko
lekcije historijsko-muzealnih eksponata? Nije li to veoma skromno pre
ma onome to su nekada zamiljali revolucionarni arhitekti u Sovjet
skom Savezu? Tamo je bilo mogue zamisliti kako se grad rasplinjuje
u bezgraninim irinama Velike Rusije i Sibirskih stepa, kako svaka
kua ivi u svom umskom prostoru, kako je konano iezla ona mora
betona i asfalta, i kako se ovjek ponovo naao u dodiru s praprirodnom svjeinom i netaknutou, koju danas uivaju mnogi drvosjee u
kanadskim i drugim umama. San kojemu se ve narugao Le Corbusier, na raun arhitekata iz sovjetske Suvremene arhitekture (Sabsovi, Ohitovi, Pasternak, Ginzburg): U SSSR-u, dakle postavili su pla
nove, projicirali su propagandne filmove pred komitetima. I njegovali
su jedan san: gradovi e biti na selu, ja u stanovati 50 kilometara od
mojeg ureda pod nekim borom; moja tipkaica 50 kilometara takoer,
ali na suprotnoj strani, pod drugim borom. Svaki od nas imat e auto.
Upotrebljavat emo gume, put, tokove, troit emo ulje, benzin. Sve
e to davati mnogo posla, golem posao, za s v e . . .
Jednog lijepog dana, vlasti koje uvaju vrata razuma na koja ku
caju opravdani ili himeriki snovi rekle su u SSSR-u: Dosta! Hajde!
213

15

prestanite s tim alama! i Le Corbusier dodaje: Mistika dezurbanizacije razbila si je nos.

Naravno, mistika dezurbanizacije udarila je nosom o cijenu indus
trijalizacije i stanogradnje koja ni do danas nije rijeena. Ali mi smo
udarili i o mnogo bitnije granice od onih neposrednih ekonomskih, o
granice prostora koji slui ljudskoj eksploataciji na granice rasta,
na prostor u kojem je itava naa zemlja neki svemirski brod. Dobi
li smo jedan novi osjeaj osjeaj da ivimo na brodu s granicama
i rubovima svagdje jasno zacrtanima. Na je zadatak daleko tei, kad
se radi o izgradnji prostora u kojem ne elimo stanovati ve i prebiva
ti, kad traimo mjesto za ovjeka. to je gore i tee u naoj novoj situ
aciji jest injenica da mi u taj prostor elimo staviti itavu nau histo
riju, da mi sebe prepoznamo samo kao djecu jednog dugog povijesnog
toka, ak i kad se zagnjurimo u prirodu i predajemo se snovima o nje
nim granicama ne moemo izbjei pitanje: Odakle dolazimo i kuda ide
mo, da se ne sudaramo s granicama u naem vlastitom trajanju.
Taj novi osjeaj trajanja povezan je s otkriem da je na prostor
oskudan, a oskudicu smo osjetili kao ivotno pitanje upravo kad nam
je tehnika dopustila da zakoraimo u svemir, to je moda jo pove
alo osjeaj o naim granicama. Meutim, ve ovako postavljeno pita
nje prisiljava nas da naemo prostor u gradu, mjesto gdje emo ga
moi postaviti! To je prostor koji smo odredili za ovjeka etaa, o
vjeka promatraa i ispitivaa svoje okoline, za ovjeka koji se oslobo
dio ropstva vremenu i koji sada slobodno njime raspolae.
Dakle, polivalentna temporalnost. Dezurbanisti su koncem dvade
setih godina izbacili sam pojam centra ili sredita zajedno s pojmom
grada. No, kako se grad ipak nametnuo, i to jae no ikada, to se namet
nulo i pitanje sredita, koje nije smjelo biti ono to je u kapitalistikom
gradu. Moskva je trebalo da postane golemi park. (Znamo da e na
projekt socijalistike rekonstrukcije Moskve, piu Ginzburg i Bar, iza
zvati urlanje paseista, restauratora i elektriara sviju vrsta, ali smo
vrsto uvjereni da nai radikalni prijedlozi tvore jedini plan ostvarIjivi i realistini potpuno mogu ve danas a neophodan sutra.)
Grad-park je morao biti sastavljen, naravno, od samih kua-komuna.
Grk Leonidas je izgubio bitku i ivot, Rus Leonidov je dobio bitku: on
je kapitalistikom trgovakom sreditu suprotstavio Palau kulture. Da
li je bitka doista dobivena? Razmislimo malo. Palaa kulture, pie Leo
nidov, slui kao temelj za kulturne djelatnosti radnika, stalnom proi15

Le Corbusier u Sunanom gradu, citirano prema A. Kopp, Ville et rivolution, str. 212213.

214

renju njihove inicijative. Ona doputa da se organizira itav sistem poli

tike i kulturne naobrazbe na urbanom sektoru gdje je smjetena.
(lbid. str. 238). to se, ustvari, dogodilo s tom Palaom kulture? Njena
sudbina je poznata: politiki odgoj je progutao kulturni odgoj, pa je
ona morala postati jo monumentalnija nego to je zamiljena, a to je
znailo jo vie ii u vis; morala je pokazivati da u tom politikom
odgoju ona ima svoju avangardu boljeviku partiju, i zato je dobi
la toranj s crvenom zvijezdom; morala je posvjedoiti da tim odgojem
vlada jedna dokonana doktrina marksizam-lenjinizam, i zato je do
bila povijesne gotike oblike (jedna nova crkva, zar ne?); ona je mo
rala garantirati da e intehgencija biti ne samo odgajana, ve i preodgajana, i zato je vie liila na tvravu nego na odmaralite duha. Rodi
la se kao plemenita zamisao, a umrla je kao udovite. Dodue, ne sa
mo ona.
Jasno je da mi ne aludiramo na ovaj promaaj. Za nas je sredite
takoer mjesto kulture ali i anti-kulture, mjesto obrazovanja ali i anti-obrazovanja, mjesto drutvene komunikacije ali i anti-drutvene ko
munikacije. Ono je topos i u-topos, mjesto stalne diverzije i kontem
placije. Ono doista odgovara jednom socijalistikom snu, ali snu koji
su oni koji govore u ime socijalizma temeljito zaboravili. Podsjetimo
ih na taj san. A kako vole autoritet, navest emo jedan stav Marxa;
gdje on razmilja o prirodi pravog bogatstva za razliku od onoga
kapitalistikoga:
Ali ustvari, ako apstrahiramo od njegova ogranienog graanskog
obhka, to je bogatstvo drugo ako ne u univerzalnoj razmjeni proiz
vedena univerzalnost potreba, sposobnosti, uitaka, proizvodnih snaga,
itd.? Puni razvitak ljudske vladavine nad prirodnim silama, to jest
isto tako nad takozvanom prirodom kao i nad vlastitom prirodom? Ap
solutno razraivanje vlastitih stvaralakih dispozicija bez druge pret
postavke osim prethodnog historijskog razvitka (!) koji ini ovaj tota
litet razvitka, tj. razvitak svih ljudskih snaga kao takvih, ne izmjerenih
na jednom prethodno datom mjerilu, svojom samosvrhom? gdje se on
ne reproducira u svojoj odreenosti (Bestimmtheit) ve proizvodi svoj
totalitet? Ne trai da ostane ve neto postalo, nego je u apsolutnom
kretanju postajanja? (Nacrti za kritiku politike ekonomije, str. 387
388, potcrtao Marx). Vjerujem da je Marx napisao ovu misao nakon
to je popio bocu dobrog rajnskog rizlinga! Ona je let u slobodan pro
stor miljenja s idejama nabijenim milju o slobodi ljudskog stvara
latva. Da, to je pravo bogatstvo! Ali u emu se ono sastoji, pokuaj
mo jo jednom promisliti:
215

Prvo, bogatstvo se raa iz univerzalnosti razmjene ljudskih potre

ba i sposobnosti, to predstavlja odreeni kozmopolitizam koncentri
ran na malom prostoru;
drugo, ono pretpostavlja puni razvitak svih ljudskih sposobnosti,
a to znai ne samo vladavinu ovjeka nad prirodom ve i nad vlasti
tom prirodom, u smjeru razvijanja vlastitih stvaralakih sposobnosti;
tree, ljudsko stvaralatvo tei ostvarenju ljudskog totaliteta, i to
je kljuna kategorija, koja mora dobiti svoj prostorni ekvivalent;
etvrto, ovaj totalitet znai istovremeno razvijanje individualnih
stvaralakih sposobnosti, ali ne u nekoj divljoj nedefiniranoj prirodi,
ve na osnovi prethodnog historijskog razvitka, to znai da je taj
ovjek podjednako bie prolosti kao i bie budunosti, da on is
tovremeno osmiljava i uva prolost kao to sanja o budunosti; on
je doista istovremeno i konzervator i restaurator svojih prolih
kulturnih i spoznajnih dostignua;
peto, on nije paseista u onom smislu u kojem su to postali soci
jalistiki dogmatici, jer je sauvao svoju revolucionarnost u viem du
hovnom obliku kao sposobnost stvaranja na novim, tek nasluenim,
jo neodreenim kriterijima, jer on vlastiti i tui razvitak ne mjeri na
nekom prethodno datom mjerilu, to znai da kad on usvaja povi
jest, on je istovremeno i porie, odbacuje, jer je prije svega samo svoj
kao stvaralaki subjekt;
esto, njegovo traenje vlastitog totaliteta je, ustvari, proturjeno:
ne reproducira svoje prolo iskustvo, a trai novi, originalni totalitet,
jer nije unaprijed odreen, ve proizvodi svoj totalitet.
Marxova antropoloka misao je jasna: na osnovi sveukupnog histo
rijskog iskustva, dakle na jednom polivalentnom konceptu vremena i
trajanja, valja definirati na nov nain svoj vlastiti totalitet, svoju od
reenost. To je temporalnost otvorena podjednako prema prolosti kao
i prema budunosti, jer je ovjek doista zagospodario svojim traja
njem, a to mu je omoguio itav drutveni razvitak. Revolucionarne su
promjene dopustile ovjeku da u sferi stvaranja ljepota i ivotnih ob
lika ivi u post-historijskom vremenu. Umjetnost je ve danas poela
ivjeti u post-historijiskom vremenu. Tehnika civilizacija to tek nai
nje s postindustrijskim drutvom, a humanizam, dakle, egzistencija
osloboenog ovjeka to e tek moi, kad oslobodi temporalnost za se
be i svoje potrebe. Sredite gradskog prostora pokuava otvoriti ovak
vu perspektivu, kaem, pokuava, jer sudbina svakog ovjeka lei u nje
govim vlastitim rukama, a prostor mu tek daje ansu, isto izvanjsku
ansu, ali i unutarnju inspiraciju, da bi to pokuao.
216

GRAD BATA E B E N E Z E R HOWARDA (1898)

Ebenezer Howard smatrao je da industrijsko stanovnitvo mora uivati predno

sti zdravoga ivota na selu, i zato je zamislio grad batu, koja odgovara
nekoj sintezi, u gradskim razmjerama, sela i grada (modernoj ideji rurbanizacije). Tako je u samo sredite grada stavio park. (Ideju Centralnog parka
ostvario je u etvrtastom vidu New York u Manhattanu.) Grad je bio postavljen
radijalno oko Centralnog parka s dijametrom od oko 1 kilometar od sredita
prema periferiji. Industrija dolazila je na periferiju, a dalje su se prostirala slo
bodna polja. Pobude Hovvarda bile su prvenstveno higijenske prirode stva
ranje zdravih uvjeta ivota za industrijsko puanstvo. Meutim, on nije imao
nikakvih vrstih principa za unutarnje strukturiranje grada, i nije predvidio
na koji nain bi se vrila njegova ekspanzija u modernim uvjetima. Stoga nje
gova ideja ostaje u okvirima utopije, iako je primijenjena, naroito u Engleskoj.
S a m a logika unutarnjeg dizajna grada se u toku vremena izgubila.

Pa, kako emo strukturirati ovaj sredinji prostor?

U svakom sluaju sredite e biti jedan kreativno-rekreativno poli
valentan prostor. On e nam doputati da u njemu prebivamo u nepo
srednom dodiru s prirodom, ali i s kulturom, bilo da se radi o parku,
umi, rijenoj ili morskoj obali, bilo da se u toj prirodi susreemo s
217

biljkama i ivotinjama koje su nam bliske ili strane, bilo da se susre

emo s djelima ljudskog umijea u slobodnom prostoru. Nee nam biti
neobino, ako sretnemo tamo i djela prolosti koja je ovjek posvei
vao svom posebnom odnosu s prirodom i ljudima: neki Dijanin hram
neku indijansku kolibu s totemom, neku nau umsku kuu, jer kona
no povratak prirodi nije ovjekov san koji je Jean Jacques izmislio
u svojim matovnim aberacijama. Da, i mnogo mjesta gdje ovjek mo
e sam ih s drugim da se poigra ili porazgovara uz neko dobro pie.
Kreativna strana sredita sadravat e sve ono to bi htjeli da ivi
kao kulturni ambijent: i muzeje, i laboratorije, i sveuiline kampuse,
kulturno-historijske evokacije, doista mnogo toga gdje ljudska misao
moe slobodno lutati i izgraivati se prolim i sadanjim iskustvima.
Treba, dakako, izbjegavati onu drutvenu segregaciju i izolaciju koju
su nekadanje zamisli univerzitetskih kampusa sadravale, jer se danas
sve dobi i svi uzrasti susreu sa stvaralatvom i kulturom.
Negdje e nam se kao sredite nametnuti historijsko jezgro grada,
sa svojom posebnom atmosferom stoljetne smirenosti. Ovdje je po
trebno oistiti sve ono iz njega to mu otima autentinost i unosi zbr
ku u misao i osjeaje. Restauraciji i konzerviranju ovakvih etvrti s
njihovim specifinim sadrajima valja posvetiti naroitu panju. Na
ravno, da oni dobivaju novu dimenziju s obzirom na svoju sadanju
ulogu, ali to ne znai da ih namjeravamo pretvoriti u muzejske ekspo
nate i iskljuiti iz njih svakodnevni ivot.

218

Socijalna integracija
u urbanom prostoru*

Razvedenost i pokretljivost modernog ivota uinila je pitanje socijal

ne integracije neobino sloenom stvari, tako da je nemogue, kao to
smo vidjeli smjestiti ovu problematiku u onu staru dilemu communitas societas. Kriza socijalne integracije, o kojoj se danas mnogo
govori, prvenstveno je izraz raspadanja tradicionalnih oblika socijalne
integracije, ali isto tako i stihijskog razvitka velikih aglomeracija koje
vie lie na nadiranje dungle u stare hramove nego na smiljenu ljud
sku akciju. Stoga je pitanje socijalne integracije dobilo prvenstveni
znaaj. Valja odmah rei da se ono ne moe uspjeno rijeiti, ako se
ne uzme u obzir sva raznovrsnost kako socijalnih veza i drutvenih
uloga suvremenog ovjeka, tako i bogatstva svih oblika simbolike
identifikacije u njenom prostornom i kulturnohistorijskom vidu. Iako
je ovjek jo uvijek ivotinja po tome to prostorne identifikacije pre
rezu nad vremenskim, ipak je on postao ovjek upravo po tome to
je vremenska ili povijesna dimenzija dola do prevlasti nad prostor
nom, to je kulturu unio u prirodu. U tome kontekstu sve vie sazri
jeva spoznaja da humanost ovjeka definira injenica da je po prirod
nim dispozicijama kulturno bie, ali isto tako da kulturna preobraz
ba njegove prirode i prirodne okoline ne smije ii protiv njega kao
prirodnog bia. Stara Marxova formulacija o modernom humanizmu,
naime da je komunizam = naturalizam, a naturalizam = komunizam
sve se vie danas konkretizira kao postulat odnosa ovjeka prema civi
lizaciji i prirodi upravo na podruju prostornog planiranja.
Stoga emo problem socijalne integracije razmatrati sa dva osnov
na gledita: a) oblici drutvene interakcije, i b) oblici simbolike iden
tifikacije.
Meu oblicima drutvene interakcije imamo institucionalizirane ob
like interakcije, koji su povezani sa statusom graanina kao stanara,
* Napomena: Ovaj tekst je u neto irem obimu objavljen u asopisu Socio

logija, 1977, br. 1 pod naslovom Problemi socijalne integracije u urbanim sredi
nama.

219

(kuni savjeti, stambene zajednice, mjesne zajednice, itd), zatim razne

formalne organizacije politike, kulturne i rekreativne prirode (Savez
komunista, Socijalistiki savez, Savez boraca, kulturna drutva, sport
ska drutva, itd.). Meu oblicima simbolike identifikacije pored poli
tikih i kulturno-historijskih simbola veoma su znaajni i prostorno-antropoloki, to jest geografski, klimatski i sam oblikovani urbani pro
stor u kojemu ovjek ivi i s kojim se na nesvjestan nain identificira.
Naravno, nemamo namjeru da u ovaj kontekst uvedemo razmiljanja
stare antropo-geografske kole o utjecaju geografske sredine na karak
ter ovjeka nego samo neposredniji utjecaj prostornog i urbanog obli
kovanja na oblikovanje linosti uope.

A. O B L I C I DRUTVENE INTERAKCIJE
a)

Institucionalizirani oblici interakcije

Nesumnjivo je da bi u jednom samoupravnom i socijalistikom dru

tvu sam status graana kao lana kunog savjeta ili mjesne zajednice
morao imati odluan znaaj za integraciju stambene zajednice ba
rem u svim onim vidovima koji zadiru u neposredne ivotne interese
itelja u vezi sa irokom lepezom stanovanja i ureenja prostora u ko
jem se stanuje. Mi, naalost, raspolaemo veoma oskudnim podacima
o stvarnom funkcioniranju i integrativnoj ulozi kunih savjeta i mjes
nih zajednica. Istraivanja u tom pogledu bila bi neophodna da se
moe doi do nekog konkretnijeg suda o njihovoj stvarnoj ulozi u
socijalnoj integraciji jednog naselja. Znamo da su oni zamiljeni kao
organizacije koje bi morale sprijeiti atomizaciju i privatizaciju gra
ana u jednom socijalistikom drutvu. Istina je da se uloga graana
na ovom podruju ne moe gledati odvojeno od njihove uloge kao
graana uope, od inicijative koje skupine graana razvijaju u jednom
drutvu. Poznato je da su socijalistika drutva izloena u velikoj mjeri
pojavama privatizacije ivota graana. Tako su istraivanja sovjet
skog ekonomiste Strumilina o ponaanju graana u periodu od 1925.
do 1959. u slobodnom vremenu pokazala da sovjetski radnici est puta
manje sudjeluju u drutvenim organizacijama 1959. nego to je bio
sluaj u 1925. godini. Da li je to posljedica urbanizacije ili nekih dru
gih procesa (sekundarne uloge javnog mnijenja i individualnih inici
jativa?), valjalo bi tek vidjeti. Sline pojave, iako nisu dovoljno istra
ene moemo zamjeivati i kod nas, kao to pokazuje posljednje istra
ivanje E. Pusia o utjecaju veliine komuna na aktivnost graana (u
220

veim aglomeracijama politike organizacjie pokazuju veu tendenciju

ka vlastitom zatvaranju).
U zapadnoj literaturi, naroito onoj anglo-saksonskoj, se redovito
uzima da je broj asocijacija raznoga tipa u kojima graanin sudjeluje
dobar indikator socijalne integracije. Tako prema nekim istraivanjima,
kao i u onom o Middletownu supruga Lynd, ameriki graanin pro
sjeno sudjeluje u pet do est raznih udruenja. Razumije se da ono
to ovakav indikator ini relativnim je pitanje: da li graanin uspo
stavlja svoje susjedske i prijateljske dodire samo na osnovi institu
cionalno i organizaciono definiranih interesa ili postoji mogunost za
este sasvim neformalne dodire, kao to je sluaj u seoskim zajedni
cama?
Nema sumnje da u planiranju jednoga naselja moramo voditi ra
una o ovim institucionaliziranim oblicima drutvenog ivota i njiho
vim prostornim potrebama i rjeenjima. Za jednu tipologiju takvih
rjeenja, potrebno bi bilo sprovesti analizu i evaluaciju drutvenog
znaaja svih oblika drutveno-politikih i drutvenih organizacija koje
se najee pojavljuju u naem drutvu. Suvremena urbanizacija pre
gazila je oito tradicionalne oblike institucionaliziranih simbola za
jednice kao to su bile crkva ili opinska vijenica, ali to ne znai da
u odreenim aglomeracijama neke sline ustanove ne mogu postati
dominantni simboli nekog naselja, iako je sasvim sigurno da njihov
simboliki sadraj danas ide u daleko veu irinu, i da se valja uvati
svakog dogmatizma i stereotipije.

b) Specifine grupacije itelja

Bez obzira u kojoj je mjeri neko drutvo organizirano, ono ne moe
izbjei pojavu vlastite unutarnje raslojenosti po dobnim uzrastima i
po radnim ulogama. Ovu vrstu raslojavanja nazvali bismo primarnom
i neizbjenom, i na njoj valja graditi prije svega problem socijalne
integracije u samoj njenoj bazi.
Sloit emo se sa ovom Kuhnovom tvrdnjom: Nai gradovi grade
se uglavnom za zaposlene odrasle mukarce. Djecu, ene, neenje i star
ce se trpi. S oklijevanjem uzima se i njihovo postojanje u predodbu
grad, i jo tee se u njemu ostvaruje, to je ve odavno zastarjelo.1
Takav je stav jo vie neodriv s gledita socijalne integracije, jer su
upravo zaposleni mukarci ih oevi oni koji su najvie odsutni u
mrei drutvenih interakcija na kojima se gradi drutvena integracija.
Moemo bez pretjerivanja rei da je to jedan od faktora odreene dezin
tegracije u modernom drutvu. Tako da nije pretjerano govoriti, kao
to to ini Mitscherlich, o bezoinskom drutvu. U tradicionalnom
drutvu radno mjesto oca i mjesto stanovanja nalazilo se u istoj kui,
i dijete je moglo promatrati, pratiti i uiti sve poslove koje je obavljao
otac. U suvremenom drutvu radno mjesto oca djetetu je nepoznato,
ono ne vidi oca na radu, a jo manje se moe diviti njegovim proizvo
dima nekoj cipeli, nekom ormaru ili potkovi, jer je otac za magijsku
i zornu misao djeteta postao nevidljiv. Govorei o nevidljivom ocu
Mitscherlich nema u vidu predodbu boga ili oca poginulog u ratu,
nego oca ije radno mjesto i rad kao takav ostaje djetetu nepoznat.
Radna slika oca iezava, postaje nepoznata. Istovremeno s ovim nu
nim gubitkom uslijed povijesnih okolnosti zorne predodbe oca dolo
je do obrata u vrijednosnom odnosu. Nakon oboavanja oeva u him
nama i Vaterlanda! slijedilo je u irini socijalizirana mrnja
prema oevima, odbacivanje oeva, otuenje i njegovi duevni izrazi:
tjeskoba i agresivnost. (177). Ukoliko reakcija i nije toliko negatorska njegova uloga je u svakom sluaju prela od manufakturnog
autoriteta kojega je nosio u svojem zvanju-moi u novani autoritet
otac kao izvor novog boanstva novca, to jest njegovo ocjenjivanje
na osnovi jedne apstraktne moi. U svakom sluaju socioloka uloga
oca mijenjala se s ovom novom situacijom: Progresivno dijeljenje
rada u vezi s mainskom masovnom proizvodnjom i sloenom masov
nom upravom, raskid izmeu mjesta stanovanja i mjesta rada, prijelaz
1
E. Kuhn, Anmerkungen zum Verhalten er Grossst'ddters, u Sozialanthropo
logie, B. 3, dtv. Stuttgart, 1972.

222

od samostalnog proizvoaa u poloaj radnika i namjetenika, koji

dobiva nadnicu i troi potrona dobra, sve je to vodilo do nunog pra
njenja autoritas i do smanjenja unutarobiteljskih i nadobiteljskih potestas oca. Dosta je zanimljivo da jedna tako mudra analiza amerike
kulture, kakvu nam prua Englez Geoffrey Gorer, zapoinje analizom
odbacivanja oeva. 2
Upravo injenica da je otac premjestio svoje radno mjesto iz obi
telji na veu ili manju razdaljinu i nainio svoj rad nevidljivim, da ga
je sam taj rad, a i radne obaveze izvan radnog vremena udaljio iz
obiteljskog ivota, nainio ga za djecu u velikoj mjeri nevidljivim,
umanjilo je i njegovu ulogu u socijalnoj integraciji naselja. Jo je gore
to i majke dijele sudbinu oeva, pa su esto jedina ispomo baka-servis ili dida-servis, kada su u pitanju oinske i majinske funk
cije socijalizacije djeteta. No, valja priznati da ovo iezavanje uloge
roditelja, naroito oca, prati u sociolokom pogledu sve vea uloga i
pridavanje drutvenog znaaja djetetu, omladini, kolovanju, starim i
usamljenim ljudima. Suvremena podjela rada nainila je neke uloge
manje vidljivima ali je dopustila nekim drugim da dou vie do izra
aja. Ako je istina da roditelji nemaju vremena ne moe se tvrditi
da je naselje doista toliko osiromailo ljudima koji nemaju vremena.
Naprotiv, mislimo da takvih ima uvijek dovoljno za uspjenu socijalnu
integraciju. Valja samo vidjeti to oni rade?
1. Djeca. Suvremena izgradnja veoma malo vodi rauna o naj
osjetljivijim stanovnicima, onima koji su u najveoj mjeri sposobni
pobuditi zajedniku brigu i radost ostalih stanovnika o djeci. O
uvjetima njihova razvoja malo se misli. Ona i najvie trpe od nehumane
izgradnje gustih stambenih blokova. Tako je G. A. von Harnack (1958)
u Hamburgu usporeujui zdravlje djece iz gusto naseljenih unutra
njih etvrti grada s onima iz manje gustih, s vie prostora, utvrdio da
djeca u unutarnjim etvrtima pate u 23,1% od povremenih glavobolja
(u ostalim etvrtima 15,7%) i u 19,1% od povremenih tjelesnih bolova
(ostale etvrti 10,3%), u 5,2% od vrtoglavice i sklonosti nesvjestici (u
ostalim 3,4%). Gotovo jedna etvrtina uenika patila je od loe kon
centracije, to se moglo tumaiti pretjeranom izloenou stresovima
i pretovarenih panji kod igranja u gradskim ulicama. Uvjeti za nor
malnu igru su redovito veoma loi. Loi uvjeti za igru spreavaju raz
vitak psihikih sposobnosti u najvanijoj dobi. Djeca dobivaju esto
gotove sprave, ali nemaju mogunosti da sama improviziraju razna
2

Alexander Mitscherlich, Auf dem Weg zur vaterlosen Gesellschaft, Piper Verlag, Miinchen, 1973.

223

orua to je za stvaralako ponaanje vano. Nemaju mogunosti da

se igraju raznih igara koje poivaju na drutvenim pravilima (skrivaa,
loptanja, iskanja, kole, mame i tate, doktora i bolesnika itd.).
Djeci je potreban za stvaralaku igru slobodan prostor kojega ne ometa
gradski promet i stalna prisutnost odraslih, ona moraju imati mogu
nost da istrauju, doivljuju avanture. Tehniki napredak jako je osi
romaio djeje stvaralatvo. U skuenom i ureenom prostoru odga
jaju se ljudi od reda, pasivni podanici. Piaget (1964) je upozorio da
igra s pravilima koja sebi djeca sama postavljaju i u kojima mijenja
ju stalno ulogu predstavlja odgoj za demokratinost.
Stoga valja u nova naselja uvoditi neiskoriteni prostor, planirati
povrine koje e se slobodno preputati djeci i omladini. U pretjera
noj savrenosti naih gradova, u kojima je svaki kvadratni metar isko
riten za neku svrhu, mora se ostaviti mjesta za neplanirano i nepo
sredno. Potrebna je jedna filozofija nereda. (Kuhn).
Nije potrebno upozoravati da planiranje zelenih povrina koje su
potrebne iz ekolokih razloga, takoer koriste i potrebama djece i osta
lih graana. Omladini koja se danas svojim oblaenjem i ponaanjem
nastoji razlikovati od odraslih valja omoguiti da u gradu nau mjesta
za svoja sastajanja, neka stara esma, fontana, neka zgrada sa stepe
nicama, neki manje-vie naputeni paviljon i slino. Ona mora i grad
nainiti svojim obitavalitem. Valja u gradu za djecu ostaviti itave
ulice gdje se mogu nesmetano igrati, koje e biti zatvorene za pro
metala. Zaputene travnjake ali ne naa smetlita oko visokogradnji!
djeca esto preferiraju od ureenih parkova. Ulica za igranje i sta
novanje (Wohnspielstrasse) doputa usku vezu djejeg kretanja s od
raslima i stanovanjem, ne zaboravljajui ovdje na pse i make, golu
bove i vjeverice.
2. Omladina. Moderno naselje uvelo je segregaciju dvaju najdi
naminijih elemenata ljudske zajednice zaposlenih odraslih i omla
dine, prvi idu na udaljena radna mjesta a drugi u posebne ake i stu
dentske domove i uionice. Odvajanje ake omladine od ostalog pu
anstva je u nekim sredinama postalo odgojni postulat. Da je to osi
romailo drutveni ivot zajednice nema sumnje. Naravno, da ovakva
segregacija nije uvijek potrebna i poeljna. Svakako ne onda, kad se
takozvani studentski domovi po niemu ne razlikuju od najamnih
kasarni i ivotni standard im esto puta ne prelazi moderno ureene
zatvore. Potrebu omladine da stanuje u kolektivima ne moe kompen
zirati stanovanje u degradiranim prostorima. Osim toga ivot u takvim
domovima esto ne odgovara stvarnim potrebama omladine za drutve
nim ivotom, jer u njima postoji iz raznih razloga i stroga segregacija
224

po spolovima. U mnogim studentskim centrima vidjelo se da omladina

stvara svoje komune u obliku kolektivnog stanovanja, te da sama
slobodno oblikuje prostor i svoj smjetaj u njemu. Tako bi prostori s
individualnim spavaonicama i zajednikim kuhinjama i slinim prosto
rijama za drutveni ivot mogli postati sastavni dio veih stambenih
objekata, to znai integrirani u ivot ostalih stanara. Primjer zajed
nikog ivota mogao bi sluiti kao najbolji uzor protiv suvremene bo
lesti u gradovima, naime privatizacije i poveanog individualizma i
egoizma graana u potroakom drutvu. Takve komune mogle bi imati
i svoje posebne zgrade. Komune ugraene u zgrade doputaju ekspan
ziju toga oblika stanovanja, kad pojedini parovi i mlade porodice zaele ivjeti takvim ivotom i nakon prestanka studija i nakon to su
uli u normalni radni odnos. Izgleda pomalo apsurdno, ali je injenica
da se u socijalistikim zemljama nametnuo izrazito malograanski kon
cept stanovanja, dok se novi socijalistiki oblici razvijaju spontano u
kapitalistikim zemljama. Omladina danas u velegradovima nastoji oiv
jeti one oblike velike porodice kakva je kod nas postojala u velikim
porodinim zadrugama. Ova njezina spontana reakcija protiv moderne
privatizacije je ujedno i najbolji oblik re-socijalizacije ovjeka, njegove
stvarne integracije u kolektivni ivot. Omladina bi sama morala u so
cijalistikim zemljama energinije da postavi zahtjeve za kolektivnim
i socijalistikim oblicima stanovanja i ivljenja. Razumije se, takav i
vot moe biti samo slobodan, svatko u njemu ostaje dok eli. Kombi
nirana polivalentna zgrada kakvu imamo u vidu u jednom socijalisti
kom drutvu morali bi osigurati laku fluktuaciju od kolektivnog do
nuklearno-porodinog, i od nuklearno-porodinog do usamljenikog i
vota. Takva se dinamika oblikovanja drutvenog ivota dade tehniki
lako rijeiti. Ali takvo rjeenje, koje ide protiv ustaljenih stereotipa,
doputa da se uklone mnogi drutveni konflikti ije posljedice stoje
drutvo redovito mnogo novca.
3. ene. ene su vjerojatno ona kategorija stanovnika ija je
uloga u stvaranju socijalne integracije najvea. One u prvom redu naj
vie brinu o djeci. I zato je dobro da je prostor na kojem e biti djeca
u ranijoj dobi na dohvatu njihove panje. U tu svrhu e im dobro doi
ulica za stanovanje i igranje (Wohnspielstrasse), jer e pogledom i
pokretom moi brzo intervenirati u djejoj igri.
Snabdijevanje domainstva ivotnim namirnicama u najveoj mjeri
pada na ene, pa je poeljno da prodavaonice budu u blizini, ali u tak
voj blizini gdje se mnogi putovi stanara ukrtavaju, jer su ene naj
vaniji faktor u irenju dogoaja koji zanimaju stambenu zajednicu.
Prodavaonice moraju obratiti veu panju da vrijeme otvaranja i za15 Grad po mjeri ovjeka

225

Nikad neu napustiti

svoj stari komiluk, on
je kao topla perina.

tvaranja odgovara kretanju domaica i zaposlenih ena. Valja imati u

vidu da su one esto preoptereene raznim poslovima. Neka istrai
vanja (Strotzka, 1969) upozoravaju da su ene, koje pate zbog preoptereenosti, premorenosti i ivane iscrpljenosti, vie izloene napetosti
ma i optereenosti u vlastitom domainstvu nego u uredu, odnosno na
poslu.
4. Neoenjene osobe. Osobe koje ive usamljenim ivotom esta
su pojava u modernom drutvu. ivjeti usamljenim ivotom u usam
ljenoj gomili vjerojatno znai biti u veoj mjeri izloen raznim nela
godama i nervnim poremeajima nego to je to sluaj u tradicionalnim
naseljima gdje svaki svakoga poznaje. Nezbrinuta, materijalno i soci
jalno, usamljena ena je esti pacijent kod psihijatara. Haase (1960)
u jednom napisu o higijeni stanovanja kae da se preporua kod pla
niranja gradova da se uzme u obzir, ne samo socijalno-psiholoke vi
dove, ve i socijalne probleme ljudi koji stoje po strani od drutva.
Usamljene ene iznad 30 godina mogu odigrati dragocjenu ulogu u so
cijalnoj integraciji jedne stambene zajednice, jer su spremne preuzeti
mnoge poslove za koje je zajednica zainteresirana, pod uvjetom da
226

budu doista ukljuene u drutveni viot takve zajednice s potrebnom

panjom. U velikim gradovima veina oboljelih ena (psihijatrijski po
daci u klinici u Dusseldorffu) dolazi iz redova usamljenih. U Beu je
popis stanovnitva iz 1961. pokazao da u dobi preko 65 godina preko
5094 su usamljene ene, dok je mukaraca samo 8%. Kiihn preporua
takvim osobama da razvijaju neformalne drutvene veze, kao to je
kupovanje stvari, da odlaze u shopping centre, da promijene sredinu.
No, jasno je da to trai poveanu kupovnu mo, s kojom ove osobe
redovito ne raspolau. Hasse pak preporua da im se izgrade posebne
zgrade za stanovanje i da ih se odvoji iz okoline normalnih porodica.
No, takva segregacija moe izolirati ove osobe od niza korisnih dru
tvenih djelatnosti koje one mogu vriti, pod uvjetom da je ivot za
jednice ispravno organiziran. Ne samo dobrovoljni nadzor nad malom
djecom koja se igraju na ulici ili igralitu, ve i svi oni oblici drutvene
i kulturne identifikacije o kojima emo neto rei, kao to su preno
enje lokalne tradicije, unutargradski turizam, posjete kulturnim usta
novama, dobrovoljni drutveni rad u organizacijama i slino. Jedna
od novih studija psiho-analitiara Betelheima ukazuje na to, da su
mnoge neuroze uvjetovane jednim oblikom frustracije linosti uslijed
toga to se djeci vie ne priaju prie. Ne valja itati, nego upravo pri
ati ivom neposrednom ljudskom rjeju. Odsutnost ljudske rijei, koja
djeluje neposredno na osjeaje i matu drugog ovjeka, jedan je od
najveih deficita suvremenog ovjeka, kako djeteta tako i odrasloga.
Humanizacija ljudskih odnosa danas trai da se ponovo uvede onaj
oblik ljudske rijei, koji nikakva tehnika pomagala (od televizora do
gramofona) ne mogu nadomjestiti, jer ovjek nije samo homo faber,
on je jo mnogo vie homo loquax. Drutvo u kojem ljudi malo meu
sobno izmjenjuju rijei je bolesno drutvo. Represivne i policijske
reime, koji tjeraju graane u nepovjerljivost i utnju, unitava bolje
od svakog otpora sama socijalna patologija takvih stanja, iji je otvo
reni revolt samo vanjski znak moralnog propadanja jednog reima.
Kada je rije o usamljenim osobama, onda je prvi zadatak zajed
nice da znade svaka usta dovesti do rijei, i rijei pretvoriti u jednu
stalnu priu za mlade i stare.
Mnogo je konkretniji problem u suvremenim naseljima da starije
usamljene osobe ostaju u veim stanovima, to se pokuava ekonom
skim mjerama (povienje stanarina) suzbijati. Ovakva mjera predstav
lja napad na staru dob i djeluje jedino kao sredstvo da se takve osobe
to prije otprave u vjeno prebivalite. Normalnije je rjeavati ove
probleme preko zajedniarskih mjera dobrovoljnom podjelom stam
benog prostora u obliku nove domainske zajednice. Nepovjerenje pre15*

227

ma ovim oblicima, koje se danas mnogo koristi u Engleskoj, posljedica

je izvjesnih barbarskih postupaka i straha kod starih osoba da ne budu
ikanirane i pospjeene na svom putu ka vjenom prebivalitu. Jasno
je, da jedan zdravi zajedniarski ivot otklanja ovakve strahove. Istra
ivanja o uzrocima samoubojstva u velikim gradovima ukazuju kao na
uzrok usamljenost i nezbrinutost, to se ima pripisati anonimnosti
urbanog ivota (Stengel, 1969). Nasuprot tendencijama samoubojstvu,
autodestrukciji, kao i tendencijama agresivnosti prema drugim, istie
se uloga susjedstva, uske povezanosti meu stanarima jedne zgrade
ili naselja.
Ispitujui kritiki teoriju susjedstva u modernom urbanizmu, E.
Kiihn dolazi do sljedeih stavova:
1. Susjedstvo (njem. Nachbarschaft, engl. neighborhood) je sloeni
pojam, iji sadraj u pogledu ljudskih odnosa ide od grupe stanara sve
do osjeaja zajednikog pripadnitva u veim grupama, na primjer u
gradskim etvrtima. Grupa i ogranieno podruje su nuni i mogui
u sljedeim veliinama: stambena grupa ulica za stanovanje i igru
stambena zajednica.
2. Zajedniki susjedski ivot, bez obzira u kojem stupnju, ne smije
se nametati nego jedino nainiti moguim.
3. Susjedstvo bi bilo pretjerano, kad bi ono trailo zajednicu unutar
jednog stana.
4. Mogunost za dobrovoljnu izolaciju je isto tako vana kao i za
uspostavljanje jednostavnih drutvenih veza.
5. Ralanjavanje je osnovni princip oblikovanja. (Op. cit. str. 279).
5. Stari ljudi. Sa starim ljudima zavrava onaj ivotni ciklus koji
je s djecom zapoeo. Kao to su djeca najpogodnija kategorija za so
cijalnu integraciju upravo zbog svoje bespomonosti, stari ljudi su
najpogodniji zbog svoje svestrane pomoi. U stare ljude ovdje ubra
jamo i penzionere, koji zbog relativnog produenja ljudskog ivota i
skraenja radnog staa postaju sve mlai a time i nezaposleniji, ras
poloivi za sve vrste poslova u slobodno vrijeme.
Nije starost po sebi, kao to izgleda, teka, nego je teko starenje,
prilaz u status starca, primjeuje Kiihn. To je socioloka injenica, ako
se uzme u obzir veliki postotak samoubojstava u dobi od oko 60 godina.
Naa civilizacija ne poznaje starenje kao ugledni drutveni status. Ne
kada je starce mudrost resila, a danas se u staraca trai mladenaka
efikasnost. Drutvo se vie ne zasniva na mudrosti nego na efikasnosti,
pa izgleda da je u tome i niz potekoa prilagodbe na staru dob. S
druge strane, sve razvijeniji sistem penzionog osiguranja doputa mno228

gim ljudima da jo u punoj snazi naputaju zaposlenje i da osjeaju

dosadu ili neadekvatnost svojeg poloaja. Naravno, ono to smo rekli
o usamljenim ljudima i neenjama, ponavlja se i kod starih ljudi, da
se najvie tue na to da su sami i da se nitko ne brine za njih. To
je pojava kod suvremenih porodica, gdje mlade generacije nastoje to
prije napustiti stanovanje sa starijom generacijom, pa ova postaje sve
vie usamljena. I u ovom sluaju je lijek za usamljenost organizirani
zajedniki ivot. Zato smo i rekli da se ovdje radi o jednoj kategoriji
koja se veoma korisno moe koristiti za socijalnu integraciju. Uosta
lom, nae iskustvo pokazuje da se oko odravanja kua i funkcionira
nja kunih savjeta kod nas jedino brinu penzioneri i domaice, dok
zaposleni mukarci pokazuju izrazitu ravnodunost prema ovakvim
obavezama.
Stari ljudi se ale esto da su drugima na teret, pa je stoga opte
reivanje esto puta isto to i oslobaanje (Rosenmaver i Kockers,
1965). Jedno od optereenja koje donosi mnogo zadovoljstva starim
ljudima je umijee biti djed (V. Hugo). Ili baka, dakako.
Stari ljudi i djeca su ona kategorija stanovnika koja moe u naj
veoj mjeri osigurati kontinuitet u zajednikom ivotu, jer su najvie
prisutni u zajednici, bilo u stanu bilo na ulici, na igralitu ili okolnom
parku. Stari ljudi su i najpogodniji da uoavaju razne nedostatke u
organizaciji stambenog naselja i zajednikog ivota.
Istina je da stari ljudi u malom postotku ele neko ponovno zapo
slenje (samo oko 4% prema Blumeu, 1962), no zaposlenje u aktivnom
zvanju znai upravo izvlaenje iz stambene zajednice i porodinog kru
ga, a taj upravo u dokolici postaje privlaniji od profesionalnog zapo
slenja, te se u njegovu okviru mogu nai mnoga zanimanja koja su stari
ljudi spremni preuzeti. Tek u nekim sluajevima moe se i stvarno
zvanje nastaviti u smanjenom obliku, a na korist nepdSredne stambene
zajednice. Penzioneri milicionari mogu se brinuti oko odravanja reda
u kui ili na ulici. U SAD oni zadravaju svoje uniforme i dobivaju
posebne plakete kojima se odaje priznanje njihovom dugogodinjem
slubovanju. Time njihova funkcija dobiva na drutvenom ugledu i
lake se uklapa u konstruktivnom pogledu u samu zajednicu. U Hannoveru penzioneri iz raznih zanimanja zapoljavali su se na tri sata dnev
no u poslovima kontrole saobraaja, praenju djece u kolu i slino.
U Nizozemskoj postoje fabrike za stare ljude s 3-satnim radnim vre
menom, u Kopenhagenu robna kua u kojoj penzioneri prodaju stvari
koje su sami napravili. Sline su organizacije i za invalide. Pored dobro
voljnosti u takvom redu neophodna je i izvjesna psiholoka priprema
229

i rukovoenje, jer su stari ljudi manje skloni prilagoavanju i pridra

vaju se svojih navika.
Anketna istraivanja starih ljudi (Rosenmayer, 1965, Blume, 1962)
pokazala su da se oni najradije zadravaju u zelenim povrinama, par
kovima, botanikim i zoolokim batama, uz rijeke, i uope u prirodi.
Njihova ekoloka orijentacija bijeg u prirodu ini ih tako
er veoma podesnim da vode neposredni ili posredni nadzor nad dje
com koja se kreu u istom miljeu. Za ljude koji su veliki dio ivota
proveli po nezdravim tvornikim ili uredskim prostorijama je bavljenje
batama i parkovima unutar stambenih naselja stvarno zadovoljstvo.
c) Protiv birokratizma i segregacije
Iako nismo mnogo govorili to smatramo stvarnim samoupravlja
njem na nivou stambenih i mjesnih zajednica, jasno je da ono znai
u sociolokom pogledu maksimalno sudjelovanje stanara u donoenju
odluka u vezi sa svim vidovima njihova ivota. A to znai stvaranje od
govarajuih odbora i komisija, pa i organizacija, koje nee prepustiti
odluivanje administraciji i administrativnoj birokraciji. Razumije se
da samoupravljanje pretpostavlja decentralizaciju odluivanja u mno
gim stvarima koje se tiu svakodnevnih briga graana. Ono znai i od
luivanje o izgradnji naselja, o njihovom drutvenom i prostornom
ureenju, to se danas redovito preputa urbanistikim uredima. Aktiv
no uvlaenje graana u urbanu politiku je preduvjet stvarne demokra
tizacije i socijalne integracije drutva. Uspjesi grada Bologne mogu u
tome sluiti kao primjer.
Upozorimo da se birokratska praksa sastoji bivstveno u stvaranju
privatizacije i segregacije meu raznim kategorijama i grupama stanara.
Demokratska praksa mora nastojati da po mogunosti sve oblike segre
gacije, stvaranje barijera meu ljudima, ukida. Kao esti oblik socijal
ne segregacije u Bologni se navodi udaljavanje iz normalnih ustanova
svih onih pojedinaca koji su defektni ili imaju potekoa s drutvenom
adaptacijom. Na primjer, starce se alje u starake domove, siromahe
u domove za sirotinju, invalide u invalidske domove, neurotiare u azi
le, teko odgojivu djecu u odgojne domove, tupu djecu u posebne raz
rede, a duevno zaostale u posebne kole. U Bologni su prestali s ovak
vom praksom. Od 1971. godine tamo su uklonjene sljedee filantropske
ustanove: jedan dom s 40 djece iz socijalno ugroenih porodica, dom
sa 140 djece s posljedicama djeje paralize, dom sa 130 duevno deficijentne djece, jedan dom sa 70 gluhe djece, te specijalna kola s 58
230

mongoloida. Prijanji stanovnici ovih domova ive sada kod svojih ro

ditelja ili u kuama dobrovoljnih staratelja, pohaaju normalne kole,
a za psiholoku i psihijatrijsku brigu postoji posebni poliambulatorij
gradske etvrti. Tako su iezle ove vrste modernih ghetosa. Razumije
se da takva politika socijalne integracije teko adaptativnih osoba pret
postavlja da postoji odreena obrazovanost itelja u tom smjeru, ali
i da oni sami shvaaju zahvaljujui svojem nainu ivota, da je takav
oblik socijalne integracije, iako postavlja izvjesne obaveze i potekoe
za drutvenu sredinu, bolji i humaniji. U svijetu danas postoji dosta
iroki pokret protiv geta, koji stavlja teite na socijalnu prevenciju,
a ne na segregaciju iz drutva uklonjenih osoba. Bologna je za tee
sluajeve organizirala posebne stanove za roditelje s vie djece, koji se
nalaze pod stalnim nadzorom socijalnih radnika. Socijalni radnici mo
gu intervenirati preventivno da bi sprijeili tee posljedice u odreenim
sluajevima poznavajui porodine prilike u pojedinim kuama. Isto
tako i stari ljudi ostaju u porodicama. U starakim domovima dru
tvena smrt nastupa ranije od fizike smrti, kae sociolog Ermano
Tondi.

B. OBLICI SIMBOLIKE IDENTIFIKACIJE

Simboli imaju velik znaaj u kolektivnim identifikacijama. Ljudi se

identificiraju pomou zastava, klupskih znaki, gradskog grba, ali i
preko krajolika, izgleda grada, neke markantne graevine. H. J. Helle
(1969) smatra da u nae tehnoloko doba ovi drugi imaju vei znaaj
nego prvi: Simboli kao zastave, partijske znake i drugi, imaju u visokomehaniziranom industrijskom drutvu u nae vrijeme manji znaaj
u usporedbi s drugim fazama kulturne historije. Funkcija simbola
ostaje potreba ovjeka da izrazi svoje pripadnitvo nekoj drutvenoj
grupi ili nekom kraju, ali isto tako da ga podsjete da on ne pripada
samo nekom prostoru nego i jednom vremenu. Simboli su najpogodniji
da se uspostavi kontinuitet u vremenu, oznae etape u tradiciji, doga
anja u povijesti, dalekoj i ivoj, drugim rijeima, da upozore na ukorjenjenost ovjeka u vlastitoj kulturnoj i nacionalnoj historiji. Suvre
mena tehnika civilizacija sklona je esto tome da ne vodi rauna o
vremenskoj dimenziji ljudske egzistencije, da ignorira simbole koji ga
veu uz povijest i, jo vie, uz sam doivljaj vremenskog trajanja, kao
to ignorira i ukotvljenost ovjeka u samoj prirodi i permanentnoj po
trebi da ostane vezan tjelesno i psihiki uz prirodu.
231

Priroda ima takoer svoje simbole, a prostorne tvorevine kao vi

soke i niske gradnje, kao otvoreni ili zatvoreni trgovi i prostori samo
izraavaju ove prirodne naine doivljaja okoline. Ve smo spomenuli
da protiv atomizacije drutvenog tkiva, da protiv rastvaranja tradicio
nalnih zajednikih tvorbi moramo uvesti u ivot naselja i grada svo
mnotvo i bogatstvo simbola to ovjeka podsjeaju na sloenost nje
govih drutvenih veza u prostoru i vremenu! Simboli i znakovi, kako
ih ovdje uzimamo, mogu imati vie eksplicitni ili implicitni sadraj:
jedan pano obinim rijeima i crteom moe mnogo toga rei da bi se
prepoznao kraj u kojem je sagraeno naselje, ali- znak pijetla ili zvi
jezde moe isto tako mnogo govoriti svojim afektivnim i nesvjesnim
sadrajem. Simbolika komunikacija u ljudskim naseljima nastala je
kao ivotna i drutvena potreba spontano, danas joj valja dati osmi
ljenu i planiranu funkciju. Kao to se misli o rasporedu i veliini gra
evina i putova, tako i kod planiranja naselja, svakog naselja, jer
ne smije biti bezimenih i besadrajnih naselja! valja razmisliti o
svim moguim simbolikim sadrajima koje treba u njih ugraditi. Pri
tome se ne smije smetnuti s uma da svako ljudsko doba ima svoje
simbole druge djeca, a druge starci ali da se svako doba rado
susree sa svim, da svi imaju podjednako pravo da budu prisutni. I jo
neto najljepi simboli su oni koje nam ostavljaju umjetnici, slikari
i kipari. Suvremeno drutvo bez bogatstva likovnog izraza osueno je
na dehumanizaciju. Ljudi e isto tako rado i jo radije prikupiti sred
stva za umjetnika ostvarenja u svojem naselju, kao to to rade za neke
druge vie banalne svrhe.
Kao to se planira prostorna izgradnja tako valja planirati i oblike
simbolike identifikacije: ukljuivi i sve to smo rekli o socijalnoj
integraciji ranije. U principu ne bi se smjelo jedan vid izgradnje luiti
od drugoga, a povezivanje ovih dvaju vidova moralo bi postati para
digma svakog urbanizma. Naravno, potrebno bi bilo nainiti jedan in
ventar o oblicima simbolike identifikacije, isto tako kao to se pravi
inventar ljudskih potreba u vezi sa stanovanjem ili inventar nekog mu
zeja, a takav inventar ne moe biti samo openit nego u najveoj mjeri
zavisi od lokaliteta, koji s te strane valja analizirati.
Navest emo koji su to oblici simbolike identifikacije koje valja
potraiti: 1) lokalno ekoloko (naziv livade ili potoka, neka uma ili
stari hrast, stado koje je tu nekada paslo, itd.), 2.) etnografski (stare
kue ili kolibe, stare nonje, stari zanati, itd.), 3) kulturno-historijski
(neki povijesni dogoaj, neka istaknuta linost, ostaci iz prethistorije,
stari grbovi, oznake mjesta, itd.), 4) socijalno-politiki (ustanove sa zna232

ajnim politikim ili socijalnim obiljejem, koje e dominirati nase

ljem; meu socijalnim ustanovama imamo u vidu i one sa rekreativnim
ili sportskim obiljejima).
Kad se radi o simbolikoj identifikaciji tada i prividno beznaajni
podatak ili dogaaj moe dobiti veliki emocionalni naboj i trajniji smi
sao, postati neka vrsta legende, pa i same legende ili izmiljeni dogaaji
takoer su pogodni simboli. Realnost i mata se uvijek isprepleu u
ljudskom osjeanju. Vano je da se konano dokine ono djelovanje
modernih naselja to razaraju okolinu kao buldoeri pustoi, stvara
jui bezlinost i anonimnost, socijalno i moralno nitavilo i tamo gdje
ono ranije nije postojalo.
1. Dajmo identitet naselju. Nijedno naselje ne bi smjelo biti bez
svoga imena, koje govori neto o njegovu porijeklu i nastanku. Bezime
na naselja su kao bezimeni ljudi. Ali kao to se ljudi esto pitaju o po
rijeklu svoga imena, tako se moramo pitati i o onome jednoga naselja.
Tko e nam o tome neto rei? Valja odabrati mjesto, postaviti neki
pano ili slino i rei neto o tome. Dobro je pronai i neki simbol.
Kipar Branko Rui je za novo zagrebako naselje Travno pronaao
izvrstan simbol skulpturu stado volova koji se odmaraju na livadi.
Ovaj simbol nije smijean, on moe postati ispunjen snanim emocio
nalnim nabojem, naroito u jednoj urbaniziranoj sredini. Moemo od
njega nainiti simboliki stoer-matricu za oblikovanje itava nase
lja. Na primjer, sredite naselja moe u parku sadravati kolibu-rekreaciono mjesto (gostionicu, kavanu, lokalni muzej) koji e nam neto
govoriti o stoarskoj tradiciji ovoga kraja, a stoarski simboli mogu
postati i strukturalni elementi povezivanja naselja preko kunih sim
bola. Ova e simbolika dati naselju kontinuitet s prolou, uvesti u
njega dio izgubljene prirode i civilizacije, pobuditi drage uspomene kod
starijih generacija, a pouiti o mnogo emu korisnome najmlae. Po
stavimo uz kue u parku i nastambu s domaim ivotinjama, tako da
djeca mogu dolaziti s njima u dodir, i jedan dio prolosti e ovdje
ivjeti i vriti svoju ljudsku ulogu.
Razumije se ovakvo ime-simbol jednog naselja moe biti i neto
sasvim drugo, ali ne zaboravimo da svako takvo ime, ako je podesno
za neku simboliku, moe postati dominantni simbol itava naselja i ma
trica za njegovo kulturno i prostorno oblikovanje. Arhitektura se mora
pokoravati prostoru koji je ve, i prije nego to je postao skup zgrada,
imao svoj drutveni i humani sadraj. Umjesto da se gradi na pijesku
ili kamenju, valja graditi na ljudima i njihovoj tradiciji.
233

2. Dajmo identitet ulicama i parkovima. Nazivi naih ulica nose

redovito imena znaajnih ljudi ili drugih krajeva i naselja. Stanari tih
ulica itaju ih svakodnevno, ali ne znaju o kome se radi i to oni znae.
Nitko se nije potrudio da im objasni tko je bio ovjek kojemu smo
posvetili ovu ulicu ili zato nam je drag neki kraj ili grad koji je uao
u nae naselje svojim imenom. Panoi i slini objekti koji mogu objasniti
prisutnost ovih imena kod nas ne postoje. To su imena s kojima se ne
moemo upoznati, koja su prazna i besmislena. A s njima bi se dalo
ipak mnogo postii! I ona bi mogla biti izvori simbola koji bi dali pe
at itavoj ulici, nekom parku, nekom dvoritu. Valja samo razmisliti
i zamisliti: ako mrtve stvari mogu progovoriti, zato ne bi mogli mrtvi
ljudi i daleki krajevi?!
3. Dajmo ime i znak kuama. Zadovoljavamo se redovito imenom
ulice i brojem da bismo identificirali neku kuu. Arhitekt e nastojati
da joj istakne identitet i oblikom. Je li to dovoljno? Nekada su kue
dobivale svoj identitet po porodicama i plemenima koja su u njima
stanovala, i kue su bile neodvojive od svojih stanara. Danas izmeu
kue i stanara ne postoji nikakva identifikacija, jedno su drugome pot
puno strani i zato se meusobno unitavaju. Zato ne bi svaka kua,
kao to je nekada svaki dvorac, imala svoj znak, svoj grb, svoje plas
tino i simbolino ime, neto po emu bi se prepoznavali njeni stanari?
Aristokracija je imala grbove, patrijarhalno graanstvo je imalo zadubine sa svojim imenom, zanatlije oznake cehova ili zanata, suvre
meno graanstvo postalo je potpuno anonimno. Jo jedino seoski gazde
kapijama i ogradama svojih kua nastoje dati peat svog dostojanstva!
Svi su zapanjeni uspjehom slikara-primitivaca, koji za svoje slike
dobivaju basnoslovne novce, dok veliki majstori jedva ivotare. Tajna
ovoga uspjeha lei u dubokoj potrebi ovjeka da se izjednai s onim
vanjskim simbolima, naseljima i predmetima koji doputaju lako pre
noenje individualne egzistencije u okolinu, lako prisvajanje okolnog
svijeta, laku personifikaciju s preobrazbom okoline po ovjeku. Teh
nika civilizacija je lakou ovakve identifikacije i projekcije linosti u
vanjski prostor jako oteala, uinila gotovo nemoguim. Postoji duboka
nostalgija u ljudima za prostorima koji e im omoguiti takvu identi
fikaciju. Mi je moemo postii u modernim naseljima samo vjetim
kombiniranjem malih i velikih graevina, prostorima u kojima ovjek,
ako ne itavo vrijeme ali barem neko vrijeme, moe osjetiti ambijent
koji mu olakava takvu identifikaciju. Koji put je korisna simbolika
koja predstavlja izvjesnu regresiju u djeje doba, u primitivniji menta
litet, klanski ili plemenski. Kue bi se moglo oznaavati i klanskim
234

simbolima, ivotinjama, biljkama, stiliziranim simbolima, pruajui

ljepotu starih civilizacija. To nije skupo! Valja samo iznad trijema
ostaviti prostor da se takav povei plastiki predmet postavi.
4. Ukrstimo putove, raspletimo jezike. Nae djevojke u partizan
skom ratu prije ofanzive razmrsile bi kosu da se borcima ne bi za
mrsili putovi. Naa deviza mora biti suprotna: zamrsimo i isprepletimo putove, da bi se razmrsili jezici! Najudovinije tvorevine urbanog
otuenja vidio sam u Americi, gdje ljudi sjednu u vlastiti auto garairan uz njihovu osamljenu kuu u predgrau i voze se daleko da bi ga
natovarili namirnicama, gotovo ne izlazei iz njega, ili da bi pogledah
neki film na otvorenom prostoru ne izlazei iz automobila! Naravno,
na cilj mora biti da ljudi zadovoljavaju svoje dnevne potrebe u naselju
tako kako bi se njihovi putovi to vie ukrtavali, da bi protiv svoje
volje dolazili sve vie u dodir jedni s drugima i stekli priliku da razmi
jene neku ljudsku rije. Principi koji vae za promet u velikom gradu
ne vae za naselje, naroito ne za njegovu unutarnju jezgru ili stranu,
gdje pjeak dominira. Corbusier je svoju Marseljsku kuu izgradio kao
brod na pustom Oceanu. Ovu pogreku ne valja ponavljati. Ljudi neka
stanuju u prostoru gdje se izlazi i ulazi u kuu, gdje se mijenja prostor,
gdje se ambijenti radikalno razlikuju, kao kua i park, ili kao spavao
nica i itaonica. Kao to zdrava klima trai kontraste toploga i hlad
noga, tako i zdrava stambena sredina trai kontraste kue i prirode,
kue i parka, svojega doma i javnog lokala. Cilj mora biti smanjenje
privatizacije.
Prostorna simbolika naselja. Kao svaki plastini oblik tako i
zgrade i naselja imaju svoju simbolinu vrijednost, moda ak znaaj
niju od svake druge, jer se najdue i najlake urezuju u ljudsko pam
enje, tako da ih ovjek moe vidjeti i iz daljine.
Tako visoke graevine nose u sebi momenat monumentalnosti, koji
izraava elju ovjeka da se vine sa zemljine povrine u visine. ovjek
koji stoji visoko uvijek je bio vie cijenjen od ovjeka koji stoji
nisko, kao to se i vie krugove drutva cijenilo vie od niih kru
gova. Meutim, visini prijeti izolacija, kao to nizini prijeti anonim
nost. Ako ovjek tei intimnosti, tada e mu se od visine lako zavrtjeti
ili e u njoj osjeati nelagodu. Eiffelov toranj postao je simbol novog
vremena, a tako i neboderi. Meutim, dok se za crkve i tornjeve moe
rei da su nastali htijenjem ovjeka i tenjom ka visini i monumen
talnosti, visoke gradnje su nune i nametnute, prije svega skupo
om zemljita za gradnju. Smatralo se da su neboderi jeftiniji, meu
tim ekonomske analize pokazale su da sama gradnja nije jeftinija
235

(ako apstrahiramo od cijene zemljita), da su kue srednje visine jefti

nije (Amsterdamska komisija, 1929, vedski savez arhitekata 1974. i
drugi). Izgleda da se nebodermia eli vie naglasiti izraz i mo suvre
mene tehnike civilizacije. Zato je Frank Lloyd Wright konstruirao kao
utopiju zgradu od 1600 metara visine! Iako diskusija o prednostima i
nedostacima visokih zgrada nije zavrena, vjerojatno se za nju moe
rei sljedee: Stvarne razloge za pojavu visoke zgrade valja traiti s
onu stranu razuma. Moe se pretpostaviti da je visoko jednako ono
me to apstraktno znai istaknuto: visoki inovnik, visoki savjet, visoka
kola, visoka kua. Stari snovi ovjeka o letu znaili su osvajanje visine
i brzine. Kraljevska ideologija je od najranijih vremena ukljuivala ma
gijski let, koji nalazimo u svim arhaikim kulturama, kao i let u nebo i
ptiji let. (E. Khn) Pomou leta dostie se transcendencija i slobo
da (Mircea Eliade, 1959); Rstow (1950) vidi u oprotenju epifanije, po
mou predodbe leta u visinu da bi se dostigla magijska stvarnost, bitni
element promjene religijskog svjetonazora. Za Hellpacha (1835) je uv
stvo visine vana komponenta odnosa prema okolini (Khn, 264). Nije
potrebno da ovome dodamo svu bogatu simboliku brda. Niti ponosni
karakter brana nasuprot skromnosti ravniara!
Jedno je jasno, visina je jedan od bitnih odnosa ovjeka prema oko
lini, ali odnos koji znai prije svega kretanje ka kontemplaciji i izola
ciji. Zato ga treba smatrati ljudskom potrebom ali potrebom na mar
ginama prostornog ivota zajednice. Kao svaki marginalni prostor on
moe sadravati velik broj pojedinaca, ali njega se moe opravdati samo
onda, ako predstavlja samo jedan momenat ili fazu ivota omladin
ske komune se kreu u ekstremima visine i podzemlja! te ako mu
se moe organski suprotstaviti, to jest u vidu prostorne izgradnje, kon
trapunkt u gustoj intimnoj mrei zajedniarskog ivota, s kojima je
funkcionalno povezan.
Ne ulazimo u simboliku onih objekata koji imaju doista izrazito
simboliki karakter u odnosu na suvremenu civilizaciju, kao to su
televizijski i slini tornjevi, jer oni pored svojeg estetskog i monog
djelovanja mogu zadovoljiti povremenu potrebu ovjeka da se popne
u visinu.
Danas sve vie prevladava koncepcija da se visoka gradnja kombi
nira s niskom gradnjom, tamo gdje se iz ekolokih razloga ne moe
sasvim izbjei visoka gradnja. S niskom gradnjom susreemo se odmah
s pitanjem znaenja prostora za ivot uope unutar ire zajednice.
Suprotni pol visokim graevinama je zatvoreni, ograeni prostor:
uzbuenje znai jedan, umirujue opasivanje drugi. Suprotni par
236

muko i ensko ulazi u igru. Doivljaj visokog je esto rijedak i

kratkotrajan. Prostor nas okruuje esto i dugotrajno. Toranj pobu
uje panju, prostor titi. Visina je djelo postoje, kao to rekosmo,
vremena kojima je iz neobjanjivih razloga ona bolje odgovarala
prostor je bezuvjetan. Moda je on jedan arhetipski doivljaj. (Khn)
Zatvoreni i opasani centralni prostor pojavljuje se svagdje kao pro
stor ispunjen simbolikom zajednikog ivota, kao da su podsvjesne
zajedniarske tenje traile u njemu izraz jednog zgusnutog smisla i
kulta takvog smisla. Centar ni u jednom gradu nije izgubio svoju atrak
tivnu mo, iako je esto izvor razoaranja, jer je izgubio svoju raniju
funkciju. Stoga je potrebno dati centralnom prostoru u naselju tradi
cionalni, podsvjesni, uroeni, arhetipski karakter kojega je oduvijek
imao. On je onaj prostorni oblik to u najveoj mjeri slui socijalnoj
integraciji. ak i onda, kad se radi o naselju koje je smjeteno tangen
cijalno na stvarni gradski centar. Svako naselje mora imati svoj centar
kao paradigmu gustoe drutvenih veza i dodira, kao simbol zajedniarskog ivota uope!
Pitanje je, meutim, kakav sadraj dati u suvremenim uvjetima
ovome prirodnom centru zajednice, koji je nekada zauzimala crkva ili
sajmite?
Naravno, nemamo u vidu da to bude neka vrsta poslovnog centra,
iako neke funkcije kupovanja mogu biti i u njemu smjetene, ali ne
one koje obavezuju, kao ishrana, nego one koje daju mogunost za
etnju i kontemplaciju (knjige, umjetnine, trajne vrijednosti). Nakon
to je funkcija poslovnosti razorila u mnogim gradovima tradicionalne
centre, treba suprotstaviti u svim satelinskim naseljima funkciju doko
lice, dokolice s kulturom. Pri tome emo neke svakodnevne korisne
funkcije ostaviti. Na princip e biti da je centar mjesto gdje se ispre
pleu putovi zajednice na najgui nain, gdje se susreu kategorije
graana koji su najvei etai u zajednici, i koji sam po sebi posjeduje
atribute i ustanove privlanosti tako, da e svatko htjeti barem jed
nom dnevno da se nae u njemu. Takav e centar biti toplo srce
zajednice, njegova mandala, zatvoreni prostor u kojem se svatko dobro
osjea, jer dolazi u dodir s bliskim ljudima, ali i s prirodom, u njemu
vlada oputenost od dnevne urbe i svatko e imati vremena da po
razgovara s drugim, makar i nekoliko rijei.
Na e princip oblikovanja zajedniarske skupine u modernom gra
du biti takav da prema njegovoj periferiji raste brzina kretanja, to jest
glavne komunikacije e je opasivati, ali nee prodirati u nju, pa e
tamo biti i oni koji vole brzinu i poslovnost u visokim zgradama. Tamo
237

e vladati tjeskoba izmeu anonimnosti i zajednice, dok e se prema

sredini vrijeme usporavati, zgrade sniavati, prostor zatvarati, pjeaci
oslobaati, tjeskoba iezavati, a intimnost u dodiru s drugima i pri
rodom rasti. Ne samo po prostornim oblicima u pogledu zgrada, nego
i po socijalnoj dimanici on e imati amfiteatralni karakter, ija e sre
dinja pozornica svakome dopustiti da bude glumac.
to emo, dakle, smjestiti u sredite? Niske zgrade s rekreativnim
i kulturnim sadrajima. To moe biti i kola i muzej, i dom kulture i
kavana, i rustikalna gostionica i nastamba s domaim ivotinjama, i
djeje igralite i dio naeg kraja (lokalni muzej s nekoliko simbo
likih eksponata, koji ukazuju na korijen mjesta). I mnogo jo dru
goga ime se takav prostor moe ispuniti. Mnogo klupa za starce i
mnogo ljuljaki za djecu, mnogo staza za mlade trkae i stabala za pti
ce i vjeverice. To sve zajedno, dakako, nije skupo, a jako pojeftinjuje
sve trokove koje imamo za nezdrave ljude, neurotiku i neadaptiranu
djecu, radne ljude, delinkvenciju, ljudske sukobe i tako dalje. Raunica
ide u prilog tednji.
Odnos prema prirodi i ruralizacija grada. Neemo ovdje govoriti
0 svakako dominantnom problemu nae epohe, to jest o ekolokoj
krizi, o unitavanju prirodne okoline zagaivanjem zraka, podzemnih
i povrinskih voda, unitavanjem zelenog pojasa, ivotinjske bio-mase i
slino, o svemu onome to direktno prijeti ljudskom zdravlju i posto
janju ljudske vrste, a to je djelo samorazarajue djelatnosti ljudske
vrste. Govorit emo samo o odnosu prema prirodi i prisutnosti prirode
u urbanom ivotu s obzirom na psiho-fizike potrebe ovjeka.
Urbanizacija je stvorila danas jednu novu prirodnu sredinu, ta
kozvanu vjetaku ili sekundarnu sredinu, koja je ovjeka jako uda
ljila od prirodnih uvjeta ivota. Ona mu je u mnogoemu ivot uinila
lagodnijim, ali ne zato zdravijim. Koliko god individualni automobili
olakavaju pojedincu kretanje, toliko oni pogoduju i najeem obo
ljenju sranim infarktima, ne spominjui trovanje ugljikim monoksidom. Ispitivanja su pokazala da ivot u umjetnoj okolini, s izjed
naenim klimatskim uvjetima, umanjenom pokretljivou i dodirom
s prirodom izaziva zamor, uspavanost, pomanjkanje energije i openito
lake simptome degeneracije. Manjkaju razlike u temperaturi na koje
se ovjek naviknuo kroz tisue godina, uslijed promjene klime kroz
godinu i kroz dnevni ritam; majkaju i aritmetike promjene na tempe
rature i time odreeni podraaji na kou i tijelo koji se oetuju u po
veanoj duevnoj i fizikoj pokretljivosti. (Hoffman, 1973). Manjkaju
zelene povrine, koje su u Engleskoj kao minimum odredili na 20 m2
238

po ovjeku u jednom naselju (u Sovjetskom Savezu samo na 8 m 2 ),

u Zagrebu je samo 1,6 m2 po ovjeku!
Ljudi koji tek ulaze iz seljake kulture u tehniku jo nisu svjesni pred
nosti prve i opasnosti druge, kao ni one urbanizirane beduinske gru
pe koje su se urbanizirale i degenerirale, kao to je objanjavao Ibn
Khaldum ve u 8. vijeku. Zelene povrine potrebne su ne samo radi
kisika i normalnog disanja, one su potrebne i za kretanje po njima i
za bavljenje u njima. ovjek se moe potpuno opustiti od gradskoga
ritma tek u prirodi, tek u njoj njegove zjene nalaze pogled u daljinu
koji odmara, a mozak dekoncentraciju koja omoguuje mati da ga
oslobodi tehnike i dogmatske krutosti. Pod dogmatskom krutou va
lja imati u vidu i sve one futuristike urbanistike vizije koje nastoje
ovjeka sasvim podrediti vjetakoj okolini, a prirodu sauvati jo
jedino u teglama i krletkama.
Razvitak tercijarnih djelatnosti, ali i mehaniziranog i automatiziranog rada, trai povratak prirodi, u prvom redu poslovima koji nose
prirodno obiljeje, gdje ovjek moe pratiti kako raste plod njegova
rada i njegova uzgoja. Zato ideja cvjetnog pojasa oko velikih gradova
kao zona za oporavak od tjednog posla nije jo dovoljna. Valja bate
unijeti u naselja, jednako kao i cvjetnjake i parkove. Batovanske po
slove i uope seljake poslove, farme domaih ivotinja, jer imaju ne
samo tu prednost da nas dovode u neposredniju vezi s prirodom dajui
nam jedan oblik neotuenog rada, cjelovitijeg, smislenijeg, nego prije
svega to nas uvode u jedno drugo vrijeme. Vrijeme koje nije vjetaki
ubrzano i podlono nametnutom kolektivnom ritmu, vrijeme koje tee
ritmom na koji su se nae tjelesne i duevne funkcije prilagodile kroz
milijune godina, sasvim sigurno kroz ona dva do tri milijuna godina
otkad je ovjek poeo otriti kamen i paliti vatru, i kad se njegov mozak
udvostruio do ovoga sadanjega, na alost jo uvijek loe upotrebljenoga.
Kao to e moderno socijalistiko drutvo poznavati policentrizam
stanovanja i upravljanja, polimorfizam privreivanja, od mainiziranih
do individualiziranih oblika, tako e ono poznavati i polimorfizam kul
ture, jer e ovjek ivjeti ne samo u novom vremenu, nego prije sve
ga u svojem vremenu, vremenu koje e participirati, kao i suvreme
na kultura, na raznim civilizacijama i kulturama, ali kulturama koje
e odgovarati njegovoj dobi i njegovim trenucima, mladom ili starom,
radnom ili slobodnom vremenu.
Stoga napredak tehnike civilizacije mora znaiti i naturalizaciju
ivota, a urbanizacija i ruraiizaciju.
239

IVOT NE MORA POETI IZVAN GRADA

BIBLIOGRAFIJA

Adret R., Travailler deux heures par jour, Seuil, Paris, 1977.
Albers G., Stdtebau und Menschenbild, u Neue Anthropologie, DTV, Stuttgart,
1972, sv. 3.

Archer B., Gestion locale et projets politiques, u Prendre la ville, Anthropos, Paris, 1977.

Augeyard Jean Francois, Pas pas, Essai sur le cheminement quotidien en milieu
urbain, Seuil, Paris, 1979.

Autogestions, Un travail sans emploi, No. 8/9, 1982, Privat, Toulouse.

Bailly S. A., L'organisation urbaine, Thories et modles, Centre de recherche d'urbanisme, Paris, 1978.

Barel Y., La ville avant la planification urbaine, u Prendre la ville, Anthropos,

Paris, 1977.
Bauer G., Roux M. R., Rurbanisation ou la ville parpille, Seuil, Paris, 1976.
Berry J. L., Brian, The human Consequences of Urbanisation, MacMillan Press,
London, 1973.

Bogue J. D., The Structure of the Metropolitan Community: A Study of Dominance and Subordinance, Ann Arbor, University of Michigan Press, 1949.

Boulding E. K., The Economics of the Coming Spaceship Earth, u knjizi The Environmental Handbook, de Bell, Ballantine Book, New York, 1970.
Boulding et all., Sociobiologia e natura umana, Einaudi, Torino, 1978.

Buchanan M. J . , An Economic Theory of Clubs, Economica, sv. 32, 1965.

Cardia Clara et all., La citt et la crisi del capitalismo, Laterza, Bari, 1978.
Castanet Herv Figures imaginaires de l'u-topos urbain, u Espaces et Societes,
sv. 3233, Anthropos, Paris, 1980.

Castells M., Sociologie des luttes urbaines dans la rgion parisienne, u Prendre la
ville, Anthropos, Paris, 1977.
Castells M., La question urbaine, Maspero, Paris, 1972.
Ceri Paolo, Industrializzazione e sviluppo urbano, Loescher, Torino, 1978.
Chermayeff S., Alexander Chr., Community and Privacy, Pinguins Book, Doubleday,
New York, 1963.
Choay Franoise, L'urbanisme, Utopies et ralits, Seuil, Paris, 1965.

Constant B., New Babylon: une ville nomade, u zbirci Nomades et Vagabonds,
10/18, Paris, 1972.

Drkheim E., Formes lmentaires de la vie religieuse, Paris 1898.

Fortier Boris, Espace et planification urbaine, u Prendre la ville, Anthropos, Paris,
1977.

Fourquet F., La politique urbaine, u Prendre la ville, Anthropos, Paris, 1977.

16 Grad po mjeri ovjeka

Friedman Yona, Que peuvent apprendre les architectes des villages urbains et que
peuvent apprendre les villages urbains des architectes?, u Espaces et Socits, sv. 3233, Paris, Anthropos, 1980.
Friedrichs G., Schaff A., Auf Gedeih und Verderb Mikroelektronik und Gesellschaft, Europa Verlag, Wien, 1982.

Gans J. G., Urbanism and Suburbanism as Way of Life: a Re-evaluation of Definitions, u Human Behavior and Social Processes X X X I I .
Garnier P. J . , Goldschmidt D., La comdie urbaine ou la cit sans classe, Maspero,
Paris, 1978.
Gasser A., L'autonomie communale et la reconstruction de l'Europe, Paris, 1946.
(vidi Prendre la ville*).
Geddes P., Cities in Evolution, Oxford Press, London, 1950.
Germani Gino, Sociologia dlia modernizzazione, Laterza, Bari, 1965.
Gorz A., La morale de l'histoire, Seuil, Paris, 1959.
Gorz A., Adieux au proltariat, Galile, Paris, 1980.
Guidicini P., Manuale de sociologia urbana e rurale, Franco Agneli, Milano, 1978.
Gurvitch G., Multiplicit des temps sociaux, PUF, Paris, 1958.
Halbwachs M., La mmoire collective, PUF, Paris, 1926.
Harvey D., Social Justice and the City, Edward Arnold, London 1973.
Hilberseimer L., Entfaltung einer Planungsidee, Ullstein, Berlin, 1965.
Hobsbawn J . , The Age of Capital, 18481874, Weidenfeld and Nicholson, London,
1975.
Howard Ebenezer, Gartenstdte von morgen, Ullstein, Berlin 1968.

Hoyt H., The Structure and Growth of Residential Neighborhoods in American

Cities, Washington, Government Printing Off., 1939.
Illich Ivan, La Convivialit, Seuil, Paris, 1973.
de Jouvenel B., Arcadie, Essais sur le mieux vivre, u Futuribles, Paris, 1972.
Karamanou Z., Rodolakis N., Au-del de l'espace institutionnalis, Anthropos, Paris, 1978.
Kopp A., Ville et rvolution, Anthropos, Paris, 1967.
Khn E., Anmerkungen zum Verhalten der Grossstdters, u Neue Anthropologie,
DTV, Stuttgart, sv. 3., 1972.
Kwang Yen Ng., The Economic Theory of Clubs, Economica, sv. 32, 1965.
Lacaze J. P., Introduction la planification urbaine, izd. Moniteur, Paris, 1979.
Lauther P. J . , Krebsursachen der stdtischen Luft, Zentrallblatt fr Bakteriologie, Stuttgart, 1959, sv. 3/6.

Lampard E. S., Historical Contours of Contemporary Urban Societies: a Comparative view, Journal of Contemporary History, IV, 1969.
Le Corbusier, Manire de penser l'urbanisme, izd. Gonthier, Paris, 1946.
Le Corbusier, La charte d'Athnes, des C.I.A.M., Minuit, 1957.
Ledrut R., L'espace social de la ville, Anthropos, Paris, 1968.
Lefebvre H., La pense marxiste et la ville, Casterman, Paris, 1972.
Lefebvre H., Espace et Politique, Anthropos, Paris, 1972.
Loomis Ch., Beagle A. J . , Rural Social Systems, New York, Prentice Hall Inc., 1950.
Marinovi-Uzelac A., Socijalni prostor grada, Liber, Zagreb, 1978.
Marx K., Die Grundrisse zur Kritik der politischen Ekonomie, MEGA, Berlin, 1957.
Marx K., Rani radovi, Naprijed, Zagreb, 1958.
Mirkovi B., Osnovi urbanizma, Graevinska knjiga, Beograd, 1968.
Mitscherlich A., Auf dem Weg zur vatertosen Gesellschaft, Piper Verlag, Mnchen,
1973.
Moore Barrington, Social Origin of Dictatorship and Democracy, Lord and Peasant
in the Making of the Modern World, Beacon Press, Boston, 1966.
Mumford Lewis, The Culture of Cities, New York, Harcourt, Brace and Co., 1938.

242

Mumford L., Le dclin des villes, franc, izd. France-Empire 1970, engl. izd. 1956,
New York.
Mumford L., Technics and Civilisation, Harcourt, Brace and World Inc., New
York, 1934.
Naville P., U susret automatiziranom drutvu, kolska knjiga, Zagreb, 1979.
Neue Anthropologie, DTV, Stuttgart, 1972, sv. 3.
Noel M., Pottier CL, Evolution de la structure des emplois dans les villes franai
ses, Cujas, Paris, 1973.
Oudin B., Plaidoyer pour la ville, Laffont, Paris, 1972.
Park E. R., Burgess E. W., McKenzie D. E., The City, The Univ. of Chicago Press,
Chicago, 1925.
Pizzorno A., Sviluppo economico e urbanizzazione, Quaderni di Sociologia, X I ,
1962.
Planiranje Mieluka u savremenim uslovima, Urbis, Novi Sad, 1980.
Prendre la ville, Esquisse d'une histoire de l'urbanisme d'tat, Anthropos, Paris,
1977.
Quinn A. J . , Urban Sociology, American Book Co., New York, 1955.
Rappaport A., Pour une anthropolgie de la Maison, Dunod, Paris, 1972.
Ruppert Karl, Socijalna geografija, kolska knjiga, Zagreb, 1981.
Queen A. S., Carpenter B. D., The American City, Me Graw Hill, New York, 1953.
Schumacher F. E., Small is beautiful, Harper and Row Publications, New York,
1975.
Sjoberg G., Comparative Urban Sociology, u knjizi Sociology Today Eds., Merton
K. R., Broom L., Cotrell S. L., izd. Harper Torehbook, New York, 1959.
Sorokin P., Zimmermann C. G., A Systematic Source Book in Rural Sociology,
Univ. of Minnesotta Press, Minneapolis, 1932.
Supek R., Umjetnost i psihologija, MH, Zagreb, 1958.
Supek R., Automatizacija i radnika klasa, Centar B. Adija, Zagreb, 1965.
Supek R., Ova jedina zemlja, Liber, Zagreb, 2. izd. 1978.
Supek R., Participacija, radnika kontrola i samoupravljanje, Naprijed, Zagreb,
1974.
Touraine A., L'aprs-socialisme, Grasset, Paris, 1980.
Utudjian A., L'urbanisme souterrain, u kolekciji Que sais-je?, no. 533, Paris.
Vauquin J. B., La nature et la ville, Presses universitaires de Lyon, 1977.
Vogt Max Adolf, Revolutions Architektur 17891917, Dumont, Kln, 1974.
Vresk Milan, Osnove urbane geografije, kolska knjiga, Zagreb, 1977.
Walker R., Moderna tehnologija i civilizacija, Naprijed, Zagreb, 1968.
Wells G. H., Anticipations. The Reaction of Mechanical and Scientific Progress on
Human Life and Thought. London, Harper and Row Press, 1902.
Wirth L., Urbanism as a Way of Life, Am. Journal of Sociology, XLIV, 1938.
Worthy C. J . , Organizational Structure and Employee Morale, Am. Journal of Sociology, sv. 15, br. 2.
Young Kimball, Sociology, American Book, New York, 1942.
Od istoga pisca
Egzistencijalizam i dekadencija, MH, Zagreb, 1950.
Psihologija graanske lirike, MH, Zagreb, 1952.
Psihologija u privredi, Rad, Beograd, 1956.
Umjetnost i psihologija, MH, Zagreb, 1958.
Ispitivanje javnog mnijenja, Naprijed, Zagreb, 1961. (3. izdanje Liber, 1981).
Sociologija, udibenik, kolska knjiga, 1963. (12. izd. 1981).
16*

243

Omladina na putu brastva, Psihosociologija radne akcije. Mladost, Beograd 1963.

Automatizacija i radnika klasa, Centar Boidar Adija, Zagreb, 1965.

Herbert Spencer i biologizam u sociologiji, MH, Zagreb, 1965.

Sociologija i socijalizam, Znanje, Zagreb, 1966.

Humanistika inteligencija i politika, Razlog, Zagreb, 1971.

Drutvene predrasude, Radnika tampa, Beograd, 1973.

Ova jedina zemlja, Ekoloka kriza, Naprijed, Zagreb, 1973. (2. izd. Liber, Zagreb,
1978.)

Participacija, radnika kontrola i samoupravljanje, Naprijed, Zagreb, 1974.

Mata, Liber, Zagreb, 1979.
Psihologija i antropologija, Nolit, Beograd, 1981.

Zanat sociologa, Strukturalna analiza, kolska knjiga, Zagreb, 1983.

ivjeti nakon historije, Prilog dijalektici osloboenja, Mai, Beograd, 1986.

POPIS IZVORA ILUSTRACIJA

(na tablama)
Ilustracije u ovoj studiji nemaju svrhu dokumentirati, ve
pribliiti i podsjetiti itaoce na predmet teme obraene u
tekstu autora u pojedinim poglavljima. Slijede ilustracije na
tablama (154), zatim u tekstu (po str. 8205). Za vrijedne
izvore ovdje zahvaljujemo na suradnji bibliotekara Urbani
stikog instituta SR Hrvatske prof. Jasni Lay-Rukavina i Bi
blioteci Urb. instituta SRH.

SI.

SI. 2
SI. 3
SI. 4
SI. 5
SI. 6
SI. 7
SI. 8
SI. 9
SI. 10

SI. 11
SI.
SI.
SI.
SI.

12
13
14
15

SI. 16
SI. 17
SI. 18
SI. 19

Prigodna broura programske izlobe Sutranji grad Interbau, Berlin 57.

Amos Rappaport: Pour une antropologie de la Maison, izd.
Dunod, Paris, 1972, str. 79.
Revija UIA (Revue de'union internale des architectes) br. 51,
sept. 1968. g. sa UNESCO-om; M. Macura (Yugoslavie):
Bases economiques, str. 22 photo UNESCO J. H. Blower.
M. Vresk: Razvoj urbanih sistema u svijetu, Zgb. 1985, str.
24 (iz Blacke Lowless. 1980).
M. Vresk: Razvoj urbanih sistema u svijetu, Zgb. 1985, str.
A. Marinovi-Uzelac: Socijalni prostor grada, SNL, Zgb.
1987, str. 44 (iz Weulersse, J.: Antioche..., p. 39).
Leonardo Benevolo: Storia della citta, Edittori Laterza,
Roma-Bari 1976, str. 496, Fig. 758.
Kao 7, str. 497, si. 759.
Dubrovnik iz asopisa 15 dana
Bernard Stulli: Prijedlozi i projekti eljeznikih pruga u
Hrvatskoj 18251963. I dio, str. 160 i 161 (Izvori za Hrvat
sku povijest 4 Zgb. 1975. Nacrt Karlovca prema projek
tu ing. M. A. Sanferma-color 1841/42).
Karlovaka Zvijezda iz aviona (snim. 1929. g.) iz elaborata
Idejne studije urbanistikog plana, IIII, 195658. g. (Ivan
Lay: Urbanistiki razvoj Karlovca).
Kao 7, Fig. 1080, str. 752 (uz Engelsov tekst 1845).
Kao 7, Fig. 1964, str. 904.
Kao 7 (Paris), Fig. 1155, str. 791.
Jean-Paul Lacaze: Introduction la planification urbain. Ed.
du Moniteur, Paris, 1979, str. 92.
Ante Marinovi-Uzelac: Socijalni prostor grada, str. 155,
si. 45. (Chicago, prema R. Park i Burges, E. W.: The City).
Kao si. 7 (Isjeak iz plana Chicaga iz 1832 koji je izloen
na izlobi 1893. god.), Fig. 943, str. 650651.
Lewis Mumford: The City im History, Pelican Book, Lon
don 1966 (si. 46).
Iz fotomonografije Andreasa Feiningera (fotogr.) i Susan E.
Lyman (tekst): The face of New York, Crown publichers,
INS, New York 1964. (Zapadna strana Manhattana po
gled na Hudson-River).

245

SI. 20
SI. 21

SI. 22 i 23
SI. 24
SI.
SI.
SI.
SI.
SI.

25
26
27
28
29

SI. 30
SI.
SI.
SI.
SI.
SI.

31
32
33
34
35

SI.
SI.
SI.
SI.

36
37
38
39

SI. 40
SI. 41
SI. 42

SI. 43
SI. 44
SI. 45
Sl. 46
SI. 47
SI. 48
SI. 49

Kao 15, str. 160 (La Dfanse iz zraka foto Ruvant).

Jan Tanghe, Sieg Vlaeminch and Jo Berghoef: Living Cities
Pergamon Press, Oxford-New York, Toronto-Sydney-Paris-Frankfurt (iz I. engl. izd. 1984), Aarhus, Danska 200.000
st.), str. 250, Fig. 4.
asopis Photo, Le indits de Mai 1968, str. 52.
Zagreb-Zrinjevac (Pogled preko puta ulaza u Modernu gale
riju. Foto: Ivan Lay).
Zagreb-Travno (asopis ovjek i prostor).
Iz asopisa Arts-Design 1985.
Kao 7, str. 839.
Kao 21, str. 4, Fig. 2.
Die Grten der Wiener 1975 (Inform, sluba grada Bea, Ing.
Horst Riedler), str. 123. (f. F. Hausner).
Karamanou Z., Rodalikis N., Au-de l de' l'espace institutio
nalise Anthropos, Paris, 1978, str. 113.
Kao 7, str. 979, Fig. 1506 (Calcutta).
Cites geantes. Le Monde 1978.
Kao 7, str. 978, Fig. 1504.
Kao 21, str. 78, si. 44 (Brssel 1978).
Kao 19, avionski snimak iz 1940 (V. S. Coast Guard and V. S.
Geodetic Survey).
Kao 15, str. 53 (Plan-masse de Bures-Orsay).
Kao 7, str. 883, Fig. 1309.
Kao 7, str. 884, Fig. 1313 (Skica za grad Nemours).
Fritz Jaspert: Vom Stdtebau der Welt, Safari-Verlag, Berlin
1961 Wrzburg, str. 208.
Marie-Christine Loriens: L'imaginaire, l'espace et le puvoir
urbain (Collage de Christian Gressier), str. 68.
Kao 7, Fig. 1223, str. 840 (Boston).
Iz dokument, filma o 40-godinjici cesta SR Hrvatske: Cesta
ustrajne putnice (scenarij J. Orlovac, kamera F. Vodopivec,
prikaz u Veernjem vjesniku Z. Franji) 5. i 6. IV. 1986, str.
12.
Iz prigodne broure Amerika (Z. V., Zgb.)
Iz asopisa 15 dana (Indijansko naselje).
Christopher Tunnard: The City of Man, ed. Charles Scribners sons, New York, London, 1953, str. 244. (La Cit-Paris,
plan of de Chastillon, 1607.)
Color plakat, naselje Fowises-Francuska.
Arch. Berlepsch-Valendas. BDA: Die Gertenstandtbewegung in
England, Mnchen, Berlin 1912, str. 117, sl. 5.
Kao i si. 18.
B. Mirkovi: Osnovi urbanizma, knj. 1-B, izd. Graev. knj. Bgd.
1968, str. 204. Francuska 1936. Arch. Groer-Geometrijska ia
grada je park, a okolo su gradovi-sateliti (primjer ideje anti-city-a prije 50 godina).

SI. 50

SI. 51

SI. 52
SI. 53
SI. 54

Victor Gruen Metropolo iz: Budui izgled i oblici gradskih

naselja, knj. 1 prijevodi Seminara Ujedinjenih nacija u
Amsterdamu (25. IX 7. X 1966), izd. Savezni zavod za urba
nizam i komunalna i stambena pitanja, Bgd., 1968. g.
Skica iz katologa izlobe La Villette u Parizu 198687 (pri
mjer zajednikih sadraja kulture i nauke uz druge rekreativne sadraje, koji mogu postati i permanentna okosnica
novog centra.
Kao i 21, str. 65, Fig. 37.
Iz revije vicarska Arhitektura o djejim igralitima u na
selju, 1956.
Kao 1 (Interbau).

IZVOR ILUSTRACIJA U T E K S T U "

(crtei, karikature, grafovi)
Str. 8
Str. 20
Str. 33
Str. 56
Str. 61

Str. 87

Str.
Str.
Str.
Str.

109
113
120
126

Str.
Str.
Str.
Str.
Str.

138
152
154
159
160

Str. 163
Str. 165
Str. 167

kao 21, str. 246

kao 1. na Tabli (izloba Grad sutranjice Interbau, Berlin
1957).
M. Vresk: Osnove urbane geografije, K , Zgb., str. 34
Brian J. L. Berry: The Human Consequences of Urbanisation, 1977, str. 16
iz knj. Ante Marinovi-Uzelac: Socijalni prostor grada, SNL,
Zagreb 1978, str. 191, si. 51 (prema Chombart de Lauwe, P.
H.: Paris-essais de sociologie 19521964).
iz knj. Horst Schmid-Brumer i Andreas Schulz: Stadt & Zeichen, Koln 1976, str. 60 (Plakat Grad i kapital razara stari
grad).
kao 1
kao 7, str. 763
kao 21, str. 161
kao 7, str. 1008 (Katastrofa sadanjosti ili sloboda prostorne
organizacije)
kao 21, str. 7.
kao 1
kao 21, str. 124.
kao 1
kao 21, str. 159, si. 83 (Lineal je bio predmet karikature i prije
50 god. Gornja si. iz 1984 dolje karikatura Architekt W.
Triera iz asopisa UHU 1931-naslov: Die neue Sachlichkeit
kao 21, str. 125, si. 65.
Karikatura iz novina Le Monde od 10. II 1980 (Mich. Guire-Vaka)
Karikatura iz asopisa Diagonel oktobre 1985, str. 11 (Gilles-Rousseau)
" Navedena literatura ovdje prema navedenim br. si. na tab
lama!

247

Str. 175
Str. 181
Str. 186

kao 39, str. 323

graf. 1.
Iz L. Hilberseimer: Enfaltung einer Planungsidee, izd Ullstein
(Bamvelt Fundamente 6) 1936 Berlin, Frankfurt/M, Wien str.
52, si. 40. i 41.
Str. 188 graf. 2.
Str. 193 graf. 3. (Temporalnost kao kvalitet cjeline)
Str. 196 graf. 4. i 5.
Str. 197 graf. 6.
Str. 202 graf. 7. (Model...)
Str. 203 graf. 8.
Str. 205 graf. 9.
Str. 206 kao 21, str. 105, Fig. 57.
Str. 208 graf. 9. (crtala Jordana Ivevi, kao i svih 10 grafa na str.
181208)
Str. 217 kao 49, str. 195.
Str. 218 Iz asopisa 15 dana br. 8, 1974, str. 12, Lewis Mumford (Megalopolis kao anti-grad) (Mumfordova vizija svijeta (2) ka
rikatura iz Timesa) prijevod Ivo i arko Domljan.
Str. 221 Pierre Janssen: Kunstgriffe veri. W. Dansien, Hann/M 1963
prijevod sa holand. str. 93, si. 78, 79, 80. (Iz mape drvoreza
F. Masereel-a)
Str. 226 kao 21, str. 88
Str. 240 kao 1, (Interbau 1957)

SLIKA NA KORICAMA
Fources, bastide d'Armagnac a plan circulaire, Phot. J.-C.
Meauxsoone plakat sa druge strane mape kultur. batine
Francuske (Beautes de la France Art, Nature, TourismeLAROUSSE) Dokumentacioni centar Rep. zavoda za zatitu
spom. kulture Hrvatske (Slavko terk).
I. L.

Sadraj

Predgovor

STANOVATI I PREBIVATI

OTUENI PROSTOR

1. Poetna drutvena podjela rada: selo i grad

21

2. Kronina bolest grada: drutvena segregacija

27

3. Industrijalizacija i urbanizacija: stalna kriza rasta

grada

38

4. Primjer ekonomskog kraha jednog grada: New York

47

5. Grad nosilac drutvene integracije ili dezintegracije?

54

6. Racionalnost i neracionalnost politike intervencije

u prostoru
7. Grad i priroda
Dodatak: Tornjevi tjeskobe pariki La Defense

64
75
82

NOVA URBANA POLITIKA: OD TEHNOKRACIJE KA

SOCIJALIZACIJI

88

1. to eli Nova urbana politika?

89

2. Prostor to spaja a ne odvaja

93

3. Polivalentnost i banalizacija

21

99

4. Uloga centra u socijalizaciji urbanog prostora

101

5. Gradski prostor je iznad svega drutveni prostor

106

TO ZNACI GRAD PO LJUDSKOJ M J E R I ?

110

1. Treba li sauvati grad?

110

2. Kako dalje od funkcionalizma?

115

3. Znai li funkcionalizam odvajanje ili spajanje

ivotnih funkcija?

119

TEHNOLOGIJA I URBANI PROSTOR

127

1. Dualizam tehnologije i urbanog prostora

127

2. Na koji nain prevladati dihotomiju radnog i

stambenog prostora?

136

GRAD I DRUTVENA ZAJEDNICA

144

1. Grad kolijevka zajednitva i sigurnosti

144

2. Drutvena zajednica postavlja gradu odreene granice

148

OSNOVNE DIMENZIJE GRADA PO LJUDSKOJ MJERI

153

1. Planiranje jedinstvo raznorodnih razliitosti

2. Slobodno prostorno planiranje zahtijeva da se trina
ekonomija zamijeni ekonomijom resursa

153
162

3. Prostor kao funkcija vremena

4. Bio-ritam i doivljaj vremena u urbanoj sredini

169
172

5. Osnovne dimenzije urbanog planiranja

181
194
209

6. Anti-City kao sinteza bitnih dimenzija

7. Komentar uz predloene dimenzije
8. Kontemplativna temporalnost sredita grada
8

213

SOCIJALNA INTEGRACIJA U URBANOM PROSTORU

219

A. Oblici drutvene interakcije

220

a) institucionalizirani oblici interakcije

220

b) Specifine grupacije itelja

222

c) Protiv birokratizma i segregacije

230

B. Oblici simbolike identifikacije

231

BIBLIOGRAFIJA

241

Popis izvora ilustracija

245