Entre Les Murs Laurent Cantet (2008)

Francois Marin je ambiciozan i uporan profesor francuskog jezika u nekoj od

manje prestinih srednjih kola u Parizu. Predavati u toj koli je uvelike izazov, jer
ima najtee uenike; uenici su uglavnom problematina djeca, svako od njih iz
neke druge etnike skupine. Film prati F. Marina i jedan od razreda u koli kroz
itavu kolsku godinu.
Radnja filma je u cijelosti smjetena u koli (osim samog poetka), te u niti
jednom trenutku kamera ne naputa ustanovu. Sve to doznajemo o profesorima
i studentima ili saznajemo ili u uionici ili zbornici; pozadinu pojedinih likova
moemo samo pretpostaviti ili isitati iz njihovih akcija i reakcija.
Kamera je tokom cijelog filma snimana iz ruke (osim na samom kraju gdje imamo
2 kadra prazne uionice) normalnim objektivom koji daje skueni kadar koji se
svojom vizurom najvie pribliava ljudskom oku. Film je raskadriran na taj nain
da prevladavaju blizi i krupni planovi, ne susreemo u niti jednom sluaju total.
Prostor u kojem se odvija radnja filma ne biva opisan, nemamo kadrova koji nam
sugeriraju takvo to, moemo rei da time dobijamo prisutnost u situaciji umjetno
u prostoru, ali isto tako i sugerira da poprite takvih dogaaja nije neka izolirana
ustanova, odnosno prostor postaje na neki nain univerzalan. U filmu ima puno
dijaloga, te kako je veinom smijeten u uionici prati nastavu i razgovore
profesora i uenika, a to je rijeeno nekom vrstom plana/kontraplana, ali na taj
nain da je profesor uvijek u gornjem rakursu (osim kada sjedi), a uenici su
snimani iz raznih kuteva srednjim rakursom.
Tako da je fokalizacija na neki nain fragmentirana, sugerira da djelimo pogled
uenika, no taj pogled uvijek djelimo iz vie perspektiva, ak i kada kamera prati
jednog uenika, on biva prikazan iz vie kuteva, odnosno pogleda. Na taj nain
dobijamo osjeaj prisutnosti u samoj uionici, a ne moemo se identificirati sa
nijednim od uenika.
Klasian plan/kontraplan redatelj koristi u sluajevima gdje su u razgovoru i
prostoru dva lika.
Svijetlo je prirodno, u filmu se pojavljuje glazba, zvuk u off screenu se ne koristi
osim jednom sluaju gdje Marin ita pismo od jedne uenice. Scenarij je baziran
na autobiografskoj noveli koji je napisao ovjek koji glumi samog sebe (F. Marin).
Dobar dio filma je improviziran, a glumci su pravi uenici (neprofesionalni
glumci); evidentno je da film njeguje naslijee talijanskog neorealizma.
Glavni osjeaj koji prati radnju filma je dvostrana napetost uenika i profesora.
Iako vremenski najvei dio filma spada u uionicu, redatelj prikazuje i teret
profesora sa kojim se moraju nositi radei u takvoj koli. Iako je, barem naizgled,
svim profesorima stalo do uenika, neke se stvari ne mogu sprijeiti (izbacivanje
Souleymana iz kole). Moglo bi se rei da su u Souleymanovu sluaju nastavnici u
svojevrsnoj pat poziciji, nastavnici su na neki nain svijesni i donekle empatini,
no procedura nalae da se mora nai krivac i odgovarati kaznom. Izbor pada na
Souleymana, no bilo bi mogue i da je i Marin krivac zbog toga to je na neki
nain katalizirao dogaaje pri kraju filma.

Rekao bih da film propituje jaz izmeu uenika i profesora, koji je tim vei zbog
multietnike i multikulturalne raznolikosti uenika i profesora. Svatko ima vlastitu
subjektivnost, vrijednosti koje njeguje i pogled na svijet koji je odreen nekom
kulturom, religijom, iskustvom i samim biem, a nadoda li se to adolescencija,
pitamo se kako bi drugaije to moglo izgledati nego kaotino kada stavimo jedan
takav razred i nastavnika u nekakav odnos moi, bez obzira to se dobra volja
nazire sa jedne i sa druge strane.
Sendi Pucer
Akademija Likovnih Umjetnosti
Odsjek za animirani film i nove medije
Druga godina 2014/2015.
Povijest Filma
doc.dr.sc. Ivana Keser Battista