KSENOBIOTICI I ORGANIZAM

Ksenobiotici su tvari koje unosimo u organizam, a prema svom sastavu ili koliini su mu
strani.
Objanjenje definicije je jednostavno. Ako se neka vrsta polagano izlae sve veoj
koliini nekog ksenobiotika, obino se uspjeno prilagodi ili izumre. Sve su tvari oko nas
nekad bile ksenobiotici, ali se organizam evolucijom na njih prilagodio ili je razvio
mehanizam kako da ih se rijei. Ksenobiotici su znai sve tvari kojima se koncentracija
drastino promijeni u kratko vrijeme i time onemogue organizmu da se prilagodi.
Postoji teorija po kojoj bi jedna molekula ksenobiotika bila dovoljna da uzrokuje
bolest kad bi se nala na pravom mjestu u pravo vrijeme. Ipak se smatra da je potrebna
odreena koliina molekula na odreenom prostoru da bi bile bioloki i kemijski zamjetljive.
Zbog toga se za svaku tvar s kojom ovjek dolazi u doticaj rauna letalna doza (LD 50,
tj. doza ksenobiotika koja ubija 50% eksperimentalnih ivotinja), a i efektivna doza (ED 50, tj.
doza koja kod 50% ivotinja uzrokuje vidljive znakove otrovanja). Odreuju se i MDK
(maksimalno doputena kocentracija) i maksimalno prihvatljivo dnevno unoenje, ADI (eng.
maximal daily intake).
Vrlo je vana i brzina kojom se organizam moe rijeiti ksenobiotika. Postoje brojni
mehanizmi inaktivacije na svim razinama (stanina, tkivna, razina cijelog organizma). Smatra
se da se tvari aktiviraju u dvije faze i to u prvoj fazi jednostavnih kemijskih promjena (npr.
oksidacija, redukcija ili hidroliza) i u drugoj fazi sinteze, u kojoj se za promijenjene
ksenobiotike veu druge tvari koje e pomoi njihovo odstranjivanje, ali i pokuati smanjiti
njihovu eventualnu tetnost).
Neke tvari ulaze u organizam kao tetne, a neke druge ulaze u organizam inaktivne, ali
zbog slinosti s nekim tvarima iz organizma, tjelesni enzimi ih pretvaraju u otrovne tvari
(bioaktivacija). Primjer za to je antifriz, tj. tvar koja se u automobilima upotrebljava za
sniavanje ledita. On je po kemijskom sastavu etan-diol i alkoholna dehidrogenaza ga
zamjenjuje s etanolom i od njega radi toksini acetaldehid. Isto se dogaa i pri unoenju
metilnog alkohola koji isti enzim pretvara u formaldehid. Jedina mogua terapija je terapija
velikim koliinama etanola koji zaposjeda receptore na alkoholnoj dehidrogenazi i usporava
nastanak tetnih tvari i daje organizmu vrijeme za izluivanje.
Poznata je i teorija Paracelziusa koji je ustvrdio da je svaka tvar i lijek i otrov, a bitna
je samo doza.
Ksenobiotici na organizam djeluju irokom lepezom naina: ometanjem energijske
proizvodnje, remeenjem prijenosa kisika, genotoksinou, ometanjem sinteze
bjelanevina, inhibicijom enzima, remeenjem receptorske funkcije, remeenjem
membranske propusnosti, stvaranjem slobodnih radikala i jo raznim nainima.

RESPIRACIJSKA ACIDOZA I ALKALOZA

Poremeajem disanja organizmu se remeti homeostaza i nastaje:
1. respiracijska acidoza (H+ i bikarbonati u krvi)
a. depresija centra za disanje
b. abnoralnosti prsnog koa
c. difuzne bolesti plua koje uzrokuju zadebljanje alveokapilarne membrane
d. velike redukcije alveolarne difuzijske povrine koje su karakterizirane
poremeajem ventilacije i perfuzije
2. respiracijska alkaloza
a. akutna respiracojska alkaloza
b. kronina respiracijska alkaloza
Kao i metabolika, i respiracijska acidoza i alkaloza mogu biti kompenzirane i
dekompenzirane.
95% kompenzacije pH-a otpada na stanine puferske sustave (proteini). Vaan je biarbonatni
pufer koji ne moe potpuno kompenzirati stanje, ali ga ublaava. CO2 se unutar eritrocita spoji
s H2O i nastaje H2CO3, koja odmah disocira na H+ i na bikarbonatni ion, tj. HCO3-. Vodikov
ion biva puferiran unutar stanice hemoglobinom, a bikarbonat izlazi i ublauje acidozu krvi.
Kod kroninih stanja nije dobro naglo ispravljati acidozu ili alkalozu davanjem ili
oduzimanjem kisika, jer pacijent moe lako upasti u drugi poremeaj (iz alkaloze u acidozu i
obrnuto).

38. METABOLIKA ACIDOZA I ALKALOZA

Acidoza i alkaloza mogu nastati i metabolikim putem, tada se zovu metabolike i
dijelimo ih na:
1. acidoza
a. hiperkloremijska acidoza (luenje H+ ili gubljenje aniona zadravanje Clzbog ravnotee)
I. bubreni poremeaji (intersticijski nefritis s azotemijom, hidronefroza,
RTA)
II. gastrointestinalni uzroci (proljev, uretero-enterostomija)
III. soli koje zakiseljuju (NH4Cl, )
b. acidoza s poveanim anionskim procjepom (stvaranje ili luenje aniona
nehlapljivih kiselina)
I. zatajenje bubrega
II. alkoholna ketoacidoza
III. dijabetesna ketoacidoza
IV. L-laktacidemija
V. unos lijekova ili toksina
c. kombinirana acidoza (D-laktacidemija)
2. alkaloza
a. alkaloze ovisne o soli
I. konstrikcijska alkaloza
II. bubrene
alkaloze
(diuretici,
slabo
apsorbilni
anioni,
posthiperkapnijska alkaloza)
III. gastrointestinalne alkaloze (povraanje i ispiranje eluca, gubitak
klorida stolicomproljevi)
IV. egzogene alkaloze (npr. unos NaHCO3)
b. alkaloze neovisne o soli

I. bubrene alkaloze-normotenzivne
II. hipertenzivne, zbog poveanog luenja mineralokortikoida