1

Jeremy Narby
THE COSMIC SERPENT
-DNA AND THE ORIGINS OF
KNOWLEDGE
copyright Jeremy Narby, 1995

Jeremy Narby

KOZMIKA ZMIJA
DNK i podrijetlo znanja

Oni koji vole mudrost moraju brojne stvari istraivati.

HERAKLIT

SADRAJ:
Poglavlje 1 : umska televizija

Poglavlje 2 : Antropolozi i amani . 11

Poglavlje 3 : Majka majke duhana je zmija ... 19
Poglavlje 4 : Zagonetka u Riju 33
Poglavlje 5 : Defokusiranje . 40
Poglavlje 6 : Uoavanje podudarnosti . 54
Poglavlje 7 : Mitovi i molekule 73
Poglavlje 8 : Kroz oi mrava 91
Poglavlje 9 : Prijemnici i odailjai .. 103
Poglavlje 10 : Slijepa toka biologije . 115
Poglavlje 11 : Zato ti je toliko trebalo? 127
O autoru 141

umska televizija
Prvi put kad mi je jedan Ashaninka rekao kako je za ljekovita
svojstva biljaka doznao pijui halucinogeni napitak, mislio sam da
se ali. Sjedili smo u umi, pokraj grma ije je lie, kako je
ustvrdio, moglo izlijeiti od ugriza smrtonosne zmije. Te se stvari
naue kad pije ayahuascu, rekao je. Ali nije se smijao.
Bilo je to 1985., u zajednici Quirisharija u dolini Pichis u
peruanskoj Amazoni. Imao sam 25 godina i upravo zapoinjao
dvogodinje razdoblje terenskog istraivanja, kako bih doktorirao
antropologiju pri Stanfordskom sveuilitu. Moje me kolovanje
pripremilo na to da e ljudi priati svakakve prie. Mislio sam da je
meni kao antropologu posao otkrivati to su zapravo mislili, poput
neke vrste privatnog detektiva.
Tijekom mog istraivanja ekologije Ashaninka, ljudi u
Quirishariju
redovito
su
spominjali
halucinantni
svijet
ayahuasqueroa ili amana. U razgovoru o biljkama, ivotinjama,
zemlji ili umi pozivali bi se na ayahuasqueroe kao na izvor znanja.
Svaki put sam se pitao to zapravo misle kad to govore.
Proitao sam, i to s uitkom, nekoliko knjiga Carlosa Castanede
o upotrebi halucinogenog bilja kod Yaqui arobnjaka. No znao
sam da je antropoloka profesija u velikoj mjeri diskreditirala
Castanedu, optuujui ga za nevjerodostojnost, plagijatorstvo i
izmiljanje. Iako ga nitko nije izrijekom okrivljavao zbog prevelikog
pribliavanja predmetu istraivanja, inilo se jasnim kako
subjektivni uvid u autohtone halucinogene moe uroditi
problemima unutar profesije. Za mene, te 1985. godine, svijet
ayahuasqueroa predstavljao je sivu zonu koja je za moje
istraivanje bila tabu.
Povrh toga, moje istraivanje naina na koji Ashaninke koriste
prirodna sredstva nije bilo neutralno. Ranih 80-ih meunarodne
agencije za razvitak sipale su milijune dolara u razvoj peruanske
Amazone. On se sastojao u oduzimanju uroenikih terirorija i
njihovom predavanju trino orijentiranim pojedincima koji e
potom razviti dunglu pretvarajui je u panjake za krave.
4

Strunjaci su odobravali ovu kolonizaciju i projekte unitavanja

ume tvrdei kako Indijanci svoja podruja ne znaju racionalno
koristiti. Htio sam dokazati suprotno, pripremajui ekonomske,
kulturalne i politike analize koje pokazuju racionalnost naina na
koji Ashaninke koriste umu. Naglaavati halucinogeno podrijetlo
ekolokih spoznaja Ashaninka bilo bi kontraproduktivno za glavnu
tezu u podlozi mojih istraivanja.
Nakon dva mjeseca na terenu, doivio sam neoekivan korak
unatrag. Ostavio sam Quirisharije na deset dana kako bih u Limi
obnovio svoju vizu. Na povratku u zajednicu naiao sam na
ravnodunost. Sljedeeg dana, tijekom neformalnog druenja ispred
kue u kojoj sam stanovao, ljudi su me pitali je li istina da u se
vratiti u svoju zemlju da bih postao doktor. Pitanje me iznenadilo, s
obzirom da sam svoje budue zanimanje radije opisivao rijeju
antropolog nego doktor, ne bih li izbjegao brkanje s praktiarem
medicine. Pokazalo se da je nekoliko zaposlenika vladinog
razvojnog projekta, Specijalnog projekta Pichis-Palcazu, za moga
izbivanja posjetilo Quirisharije i raspitivalo se o mojim
aktivnostima. Ljudi su im, kao odgovor, pokazali moj fascikl s
uzorcima ljekovitog bilja. Zaposlenici projekta na to su izgrdili
stanovnike Quirisharija to su takvi naivni Indijanci: zar ne
shvaaju da namjeravam postali doktor i obogatiti se na njihovim
biljkama?
Ustvari, te sam biljke klasificirao kako bih pokazao da tropska
uma, koja se strunjacima to su iznad nje letjeli u avionima inila
neiskoritenom, Ashaninkama, medu ostalim, predstavlja
ljekarnu. To sam objasnio stanovnicima Quirisharija jo na poetku
svog boravka. Meutim, znao sam da e bilo kakvo dodatno
objanjavanje samo potvrditi njihove sumnje, s obzirom da sam
doista namjeravao postati doktor. Stoga sam predloio da smjesta
obustavim prikupljanje ljekovitog bilja te sumnjivi fascikl povjerim
osnovnoj koli zajednice. To je smirilo stvar i razrijeilo napetost u
zraku, ali isto tako i izmaknulo jedan od iskustvenih temelja na
kojemu sam se nadao izgraditi tezu koja e pokazati racionalnu
prirodu koritenja ume kod Ashaninka.

Nakon etiri mjeseca terenskoga rada napustio sam Quirishari

kako bih posjetio susjednu zajednicu Cajonari, udaljenu nekih 12
kilometara hoda kroz umu. Stanovnici Cajonarija dali su na
znanje kako nije pravedno od Quirisharija to dre ekskluzivno
pravo na antropologa koji daje poduku iz raunanja. Bile su to u
stvari neformalne lekcije iz aritmetike koje sam poeo davati na
zahtjev zajednice.
Narod Cajonarija toplo me doekao. Proveli smo nekoliko veeri
priajui prie, pjevajui u moj kasetofon, pijui pivo od manioke,
mlijenu tekuinu koja ima okus poput hladne, fermentirane juhe
od krumpira. Tijekom dana uili smo aritmetiku, radili u vrtovima
ili sluali pjesme snimljene prethodne veeri. Svatko je htio uti
svoju vlastitu izvedbu.
Jedne veeri ispred kue estorica mukaraca i ja pili smo pivo
od manioke i avrljali u sumraku. Razgovor je skrenuo na pitanje
razvitka, temu koja je u dolini postala svakodnevna od dolaska
Specijalnog projekta Pichis-Palcazu i njegova budeta od 86
milijuna dolara. Ashaninke su uglavnom izraavali nezadovoljstvo
jer im se neprestano govorilo kako ne znaju proizvoditi za trite,
doim su njihovi vrtovi bili puni potencijalnih proizvoda i svatko je
sanjao o tome da zaradi malo novca.
Diskutirali smo o razlikama izmeu poljoprivrede Ashaninka i
moderne poljoprivrede. Ve sam bio shvatio da su uroeniki
vrtovi, usprkos oiglednom nedostatku reda, viekulturalna
umjetnika djela koja sadre i do sedamdeset biljnih vrsta
pomijeanih kaotino, ali ne i sluajno. Tijekom razgovora hvalio
sam njihove vjetine i svoje uenje nad njihovim vrtlarskim
majstorstvom na kraju iskazao pitanjem: Pa kako ste sve to
nauili?.
ovjek po imenu Ruperto Gomez odgovorio je: Zna, brate
Jeremy, da bi shvatio to to te zanima mora piti ayahuascu.
Naulio sam ui. Znao sam da je ayahuasca glavni halucinogen
koji koriste starosjedilaki narodi Zapadne Amazone. Ruperto, koji
nije isputao tikvice s pivom, nastavio je povjerljivim tonom: Neki
kau da je to okultno, i to je istina, ali nema u tome zla. U stvari,
6

ayahuasca je umska televizija. Moe gledati slike i uiti stvari.

Prasnuo je u smijeh dok je to govorio, ali nitko drugi se nije
nasmijao. Dodao je: Ako eli, mogu ti jednom pokazati.
Odgovorio sam da me to svakako zanima. Ruperto se tad
upustio u usporedbe izmeu moje raunarske znanosti i njegove
okultne znanosti. ivio je s narodom Shipibo, sjevernim susjedima
poznatima po svojoj monoj medicini. Proao je potpunu pripremu
za ayahuasqueroa, provodei duge mjesece u umi, jedui samo
banane, manioku i sriku palme i unosei velike koliine
halucinogena pod budnim okom Shipibo ayahuasqueroa. Upravo je
proveo osam godina daleko od Cajonarija, a tijekom tog vremena
sluio je i u peruanskoj vojsci - to je bio izvor njegova osobnog
ponosa.
Sa svoje strane, imao sam odreene predrasude prema
amanizmu. Istinskog amana zamiljao sam kao mudrog starca,
tradicionalnog i odvojenog od svijeta; nekoga poput Don Juana u
Castanedinim knjigama. Ruperto, skitnica koji je nauio tehnike
drugoga plemena, nije se podudarao s mojim oekivanjima.
Meutim, nikakav mi mudri starac nije priao s namjerom da me
inicira i nisam kanio biti izbirljiv. Ruperto je svoj prijedlog iznio
spontano, javno i kao dio pogodbe. Zauzvrat u mu dati poseban
napredni teaj raunanja. Tako sam ponudu prihvatio, osobito jer
mi se inilo da se ona moda i nee ostvariti kad na kraju ispare
uinci piva.
Dva tjedna kasnije bio sam opet u Qurishariju kad se Ruperto
pojavio zbog svoje prve privatne lekcije. Na odlasku mi je rekao:
Vratit u se sljedee subote. Pripremi se dan ranije, ne jedi nita
slano ni masno, samo malo kuhane ili peene manioke.
Dogovorenog dana vratio se s bocom punom crvenkaste
tekuine, zaepljenom komadom suhog kukuruznog klipa. Nisam
slijedio njegove instrukcije jer, duboko iznutra, cijelu stvar nisam
uzeo ozbiljno. Ideja da uoi dogaaja ne jedem odreenu hranu
zvuala mi je kao praznovjerica. Za ruak sam gricnuo malo
dimljenog jelenjeg mesa i neto prene manioke.

Jo dvoje ljudi odluilo je uzeti ayahuascu pod Rupertovim vodstvom. U smiraj dana, nas etvorica sjedili smo na terasi utihle
kue. Ruperto je zapalio cigaretu koju je smotao od papira iz
biljenice i rekao: Ovo je toe. Poslao ju je ukrug. Da sam u tom
trenutku znao da je toe vrsta dature, vjerojatno ne bih uvukao dim,
jer biljka dature je opasan i moan halucinogen nairoko poznat po
svojoj toksinosti. Toe je imao sladak okus, iako je cigaretni papir
mogao biti i finiji.
Zatim smo svi popili po alicu ayahuasce. Izrazito je gorka i ima
okus poput trpkog soka od grejpa. Pozlilo mi je trideset sekundi
nakon to sam je progutao.
Za vrijeme trajanja doivljaja nisam pravio biljeke ni pratio
vrijeme. Opis koji slijedi temeljen je na biljekama koje sam
napravio sljedee veeri.
Najprije nas je Ruperto namirisao parfimiranom vodom (aqua
florida) i duhanskim dimom. Potom je sjeo i poeo zviukati
nevjerojatno lijepu melodiju.
Pred mojim zatvorenim oima poele su se pojavljivali
kaleidoskopske slike, ali nisam se dobro osjeao. Usprkos
Rupertovoj melodiji, ustao sam kako bih izaao van i povratio.
Izbacivi ostatke jelenjeg mesa i prene manioke, vratio sam se s
osjeajem olakanja. Ruperto mi je rekao kako sam vjerojatno
izbacio i ayahuascu, te da, ukoliko elim, mogu dobiti jo. Izmjerio
mi je puls i proglasio me dovoljno jakim za regularnu dozu, koju
sam progutao.
Kad sam ponovno sjeo u mrak terase, Ruperto je iznova poeo
zvidati. U moju glavu poele su se slijevati slike. U svojim
biljekama opisao sam ih kao neobine ili strane: jedan aguti
(umski glodavac) s ogoljenim zubima i krvavom njukom; blistave,
sjajne, viebojne zmije; policajac koji mi zadaje probleme; moj otac
koji me gleda zabrinuto....
Duboke halucinacije su me preplavile. Ubrzo sam se naao
opkoljen dvjema gigantskim boama koje su se inile dugake
petnaest metara. Bio sam prestravljen. Te enormne zmije su ovdje,
moje oi su zatvorene i vidim spektakularni svijet blistavih svjetala,
8

a usred ovih nejasnih misli, zmije su mi poele govoriti bez rijei.

Objasnile su mi da sam samo ljudsko bie. Osjetio sam kako mi se
um lomi i u pukotinama ugledao beskrajnu aroganciju svojih
predrasuda. Najdublja je istina da jesam samo ovjek i da,
najee, imam dojam da sve razumijem, a sad sam se naao u
snanijoj stvarnosti koju uope ne razumijem i za koju, u svojoj
aroganciji, nisam ni slutio da postoji. Imao sam osjeaj da plaem
zbog veliine i snage ovih otkria. Onda mi je sinulo da je to
samosaaljenje dio moje arogantnosti. Toliko sam se posramio da
se vie nisam usudio osjeati sram. Bez obzira na sve, morao sam
opet povraati.
Ustao sam osjeajui se potpuno izgubljeno, poput pijanog
hodaa po ici prekoraio sam florescentne zmije i, molei ih za
oprotenje, odglavinjao prema prvom drvetu kraj kue.
Usporeujem ovo iskustvo s rijeima na papiru. No, u tom
trenutku, sam jezik se inio nedovoljnim. Pokuao sam imenovati
to to vidim, no rijei uglavnom nisu prianjale za slike. To je bilo
uznemirujue, kao da je moja posljednja veza sa stvarnou
prekinuta. Sama stvarnost inila se tek kao daleka i plona
uspomena. Ipak sam uspijevao razumjeti svoje osjeaje, poput
onoga da sam jadno malo ljudsko bie koje je izgubilo svoj jezik i
ali samoga sebe.
Nikad se nisam osjeao toliko potpuno ponizno kao tada.
Lijeui uz drvo, ponovno sam poeo povraati. Na jeziku Ashaninki
izraz za ayahuascu je kamarampi, od glagola kamarank,
povraati. Zatvorio sam oi, i sve to sam vidio bilo je crveno.
Mogao sam vidjeti unutranjost svog tijela, crvenu. Nisam rigao
tekuinu, nego boje, elektrino crvenu, popni krvi. Grlo me boljelo.
Otvorio sam oi i osjetio prisutnosti pokraj sebe, jednu tamnu
slijeva, udaljenu oko metar od moje glave, i jednu svijetlu zdesna,
takoer udaljenu jedan metar. Kako sam okrenut ulijevo, ne smeta
mi tamna prisutnost, jer sam je svjestan. Ali skaem kad postanem
svjestan svijetle prisutnosti zdesna, i okreem se da je pogledam.
Ne mogu je zbilja vidjeti oima; osjeam se tako loe, i tako malo
kontroliram svoj razum, da je u biti ne elim vidjeti. Ostajem
dovoljno pribran da shvatim kako ne povraam pravu krv. Nakon
9

kratkog vremena poeo sam se pitati to da radim. Toliko sam se

slabo kontrolirao da sam se prepustio instrukcijama za koje se
inilo da dolaze izvan mene: sad je vrijeme da prestane povraati,
sad je vrijeme da pljune, ispuhne nos, ispere usta vodom, ali ne
da bi popio vodu. edan sam, ali tijelo me spreava da pijem.
Pogledao sam izad sebe i vidio enu Ashaninka odjevenu u
tradicionalnu dugaku pamunu odoru. Stajala je oko sedam
metara od mene i inilo se da levitira malo iznad zemlje. Mogao sam
je vidjeti u tami koja je postala jasna. Kvaliteta svjetla podsjetila me
na one none scene u filmovima koji se snimaju danju s tamnim
filterom; nekako nije mrano, jer sjaji. Kako sam pogledao u tu
enu koja je zurila u mene u tihoj i jasnoj tami, opet me osupnula
prisnost ovih ljudi sa stvarnou koja me potpuno izokrenula i o
kojoj nisam imao ni najmanjeg pojma.
Jo uvijek vrlo zbunjen, procijenio sam da sam uinio sve, pa
ak i isprao lice, i bio sam zapanjen to sam sve to uspio sam
napraviti. Ostavio sam stablo, dvije prisutnosti i enu koja levitira i
vratio se grupi. Ruperto me upita: 'Jesu li ti rekli da ne pije vodu?'.
Odgovorio sam: 'Da'. 'Jesi li pijan (mareado)?' 'Da.' Sjeo sam i on je
nastavio sa svojom pjesmom. Nikada nisam uo ljepu glazbu, te
njene staccate tako visoke da prelaze u zujanje. Pratio sam
pjesmu, i poletio. Letio sam zrakom, stotine metara iznad zemlje, i
gledajui dolje vidio potpuno bijeli planet. Najednom, pjesma
prestane i nalazim se na zemlji, mislei: 'Ne moe sada prestati'.
Sve to mogu vidjeti su zbrkane slike, neke od njih erotskog
sadraja, poput ene s dvadeset dojki. Ponovno poinje pjevati i
vidim zeleni list, sa ilicama, pa ljudsku ruku, sa ilama, pa tako u
nedogled. Nemogue je sjetiti se svega.
Postupno, slike su izblijedjele. Bio sam izmoden. Zaspao sam
brzo poslije ponoi.

10

Antropolozi i amani
Glavna zagonetka s kojom sam se susreo tijekom svog
istraivanja ekologije Ashaninka sastojala se u tome to ti izuzetno
praktini i otvoreni ljudi, koji gotovo autonomno ive u amazonskoj
umi, inzistiraju na tome da njihovo veliko botaniko znanje dolazi
od halucinacija potaknutih biljkama. Kako to moe biti istina?
To to se znanstvenici ve dugo iuavaju nad botanikim
spoznajama amazonskih uroenika zagonetku samo ini jo
intrigantnijom. Kemijski sastav ayahuasce je tipian sluaj.
Amazonski amani pripremaju avahuascu ve tisuama godina.
Napitak je nuno kombinacija dviju biljaka koje se zajedno kuhaju
satima. Prva sadri halucinogenu supstancu dimetiltriptamin, koju,
kako se ini, lui i ljudski mozak, ali ovaj halucinogen nema uinak
kad ga se proguta, jer ga blokira eluani enzim zvan monoamin
oksidaza. Druga biljka, meutim, sadri nekoliko supstanci koje
inaktiviraju upravo taj eluani enzim, doputajui halucinogenu
da stigne u mozak. Sofisticiranost ovog recepta ponukala je
Richarda Evansa Schultesa, najpriznatijeg etnobotaniara 20.
stoljea, da primijeti: ovjek se pita kako su narodi u primitivnim
drutvima, bez poznavanja kemije ili fiziologije, doli na mogunost
da aktiviraju jedan alkaloid putem inhibitora monoamin oksidaze.
Iskljuivo eksperimentiranjem? Vjerojatno ne. Primjeri su suvie
brojni, a s buduim istraivanjima mogli bi postati i brojniji.
Tako tu, eto, postoje ljudi bez elektrinih mikroskopa koji
izmeu nekih 80.000 vrsta amazonskog bilja odabiru lie grmlja
koje sadri halucinogeni modani hormon i kombiniraju ga s lozom
to sadri supstance koje inaktiviraju jedan enzim probavnog
trakta, onaj koji bi u protivnom blokirao halucinogeni uinak. A to
rade zato da bi promijenili svoju svijest.
Postupaju kao da su upoznati s molekularnim svojstvima
biljaka i s umijeem njihova kombiniranja, a kad ih netko upita
kako znaju te stvari, oni kau da njihovo znanje dolazi izravno od
halucinogenog bilja.

11

Nije mnogo antropologa zavirilo u ovu zagonetku, no propust

akademskih znanstvenika da razmotre tu vrstu misterija nije
ogranien samo na Amazonu. Tijekom 20. stoljea antropolozi su
irom svijeta istraivali amanske prakse bez pravog razumijevanja.
Kratka povijest antropologije otkriva slijepe toke u njezinom
prouavanju amanizma.
U 19. stoljeu europski znanstvenici smatrali su da su neke
rase razvijenije od drugih. Charles Darwin, jedan od utemeljitelja
teorije evolucije, napisao je 1871.: Kod civiliziranih nacija smanjen
obujam vilice uzrokovan smanjenom upotrebom, uobiajen rad
razliitih miia koji slue za iskazivanje razliitih emocija te
povean obujam mozga zbog vee intelektualne aktivnosti,
zajedniki stvaraju zamjetljiv uinak na njihovu opu pojavnost u
usporedbi s divljacima.
Antropologija je utemeljena u drugoj polovici 19. stoljea kako
bi prouavala primitivna drutva, drutva iz kamenog doba.
Njezin naglaeni cilj bio je shvatiti odakle smo to mi Europljani
doli.
Problem za mladu disciplinu predstavljala je ne-razumska
priroda njezinog objekta prouavanja. Prema Edwardu Tayloru,
jednom od prvih antropologa: Divljaci su izvanredno neuki kako
kad je rije o fizikalnom, tako i kad je rije o moralnom znanju.
Pomanjkanje discipline ini njihovo miljenje sirovim, a njihove
djelatnosti neuinkovitima u iznenaujuem stupnju, a tiranija
tradicije na svakom koraku namee im stavove i obiaje naslijeene
iz drukije faze kulture, pa time gube razumnost za koju esto
moemo primijetiti da je posjeduju u ranim stupnjevima razvoja.
Rasuujui prema naim uobiajenim modernim standardima
znanja, koje je u svakom smislu visoko u usporedbi s njihovim,
mnogo od onoga za to oni vjeruju da je istina mora se oboriti kao
lano.
Pitanje je bilo: kako se takva nesuvislost moe znanstveno
prouavati?
12

Otac moderne antropologije, Bronislaw Malinowski, odgovor je

pronaao razvijajui metodu objektivne analize divljaka. Ta
metoda, koja se koristi i danas, a naziva se sudionik promatra,
podrazumijeva da antropolog ivi u bliskom kontaktu s
uroenicima te da ih pritom promatra s odmakom. Motrei realnost
uroenika suzdranim pogledom, antropolog uspijeva uvesti zakon
i poredak u ono to se inilo kaotinim i udnim.
Od 30-ih godina 20. stoljea nadalje, antropologija je u svom
prouavanju drugih opsesivno tragala za redom, kako bi se uzdigla
do statusa znanosti. Pritom je stvarnost transformirala u gotovo
neshvatljive rasprave.
Evo jednog izvatka iz knjige Claude Levi-Straussa Elementarne
strukture srodstva (1949.), koja predstavlja jedan od tekstova
putem kojih je antropologija uspjela zadobiti status znanosti:
Primjerice, u normalnom sustavu od osam pododjela, unuk e
reproducirati pododjel oca svoga oca enei se kerkom kerke
majine majke brata. Odstupanja izmeu tradicionalnog sustava i
novog poretka kod Marimbata okonavaju u praksi identificiranja
kerke majinog brata i kerke keri brata majine majke kao
moguih enidbenih partnera, drugim rijeima, za TJANAMA:
nangala = nauola. Prema tome, TJIMIJ mukarac eni se namij
enom. Otac dokazuje da je njegova ker nalyeri (to je 'uobiajeni'
pododjel). Meutim, ena namij je prema srodstvu purima, kerka
sestrinog sina 'pogodna za enidbu', no prema pododjelima ona je
'sestra'. Posljedino tome, njezina ker je nabidjin, jer prema
uroenikim pravilima, formuliranim u matrilinearnom idiomu:
'namij ini nabidijn'. Iz ovoga nastaje proturjeje bilo da su
pododsjeci patrilinearni ili matrilinearni.
Ba kad je antropologija mislila kako se, zahvaljui takvim
strukturalistikim diskursima, uspostavila unutar znanstvene
zajednice, doivjela je temeljno nazadovanje. Njezin objekt
izuavanja, ti primitivci koji ive izvan vremena, poeli su nestajati
kao snijeg na suncu: do sredine 20. stoljea postalo je nevjerojano
teko pronai prave uroenike koji nikad nisu imali nikakvog
dodira s industrijskim svijetom. Dapae, takvi narodi moda nikad i
nisu postojali. Ve u drugoj polovici 19. stoljea starosjedilaki
13

narodi Amazone, naprimjer, u velikoj su mjeri uvueni u gradnju

industrijskog svijeta, kojemu su pridonijeli vitalnu komponentu,
gumu. Veina njih jo otada koristi metalna orua industrijskog
podrijetla.
Tijekom 1960-ih, kriza je antropologiju gurnula u dvojbu
poststrukturalistike samokritinosti. Antropolozi su doli do
spoznaje da svojom prisutnou utjeu na stvari, da su i sami neka
vrsta kolonijalnih agenata i da je, jo gore, njihova metodologija
puna napuklina. Ve pojam sudionika promatraa sam je po sebi
kontradikcija, budui da je nemogue promatrati ljude s visoka dok
istodobno sudjelujete u njihovim djelatnostima, jednako kao to
utakmicu u kojoj igrate ne moete gledati s tribina. Antropoloka
metoda osuivala je svoje praktikante na ples na rubu paradoksa
i na igranje shizofrene uloge igraa-komentatora. Nadalje,
objektivni pogled antropologa ne moe obuhvatiti samoga sebe, a
oni koji tim putem tee objektivnosti nisu kadri uoiti vlastite
predrasude. Kako je to izrazio Pierre Bourdieu, objektivizam
proputa objektivirati svoje objektivirajue veze.
Antropolozi su otkrili kako je njihov pogled bio orue
dominacije i da je njihova disciplina bila ne samo dijete
kolonijalizma, nego je upravo i kroz njihovo djelovanje sluila
kolonijalnoj svrsi. Nepristrani i nadkulturalni jezik promatraa
zapravo je bio kolonijalni diskurs i oblik dominacije.
Rjeenje za disciplinu sastojalo se u pristajanju na to da ona
nije znanost, nego oblik interpretacije. Na to je doao i sam Claude
Levi-Strauss: Humanistike znanosti su znanosti jedino na nain
samoobmanjujue prijevare. Juriaju na nesavladive granice, jer
realnosti koje ele razumjeti spadaju u isti red kompleksnosti kao i
intelektualna sredstva kojima ih pregrupiravaju. Zbog toga su
nesposobne vladati svojim objektom i uvijek e to biti.
Antropolozi su izumili rije amanizam kako bi klasificirali
najneshvatljivije prakse primitivnih naroda.
Rije aman izvorno je sibirska. Njezina etimologija nije posve
jasna. U jeziku Tungus, saman je osoba koja udara u bubanj,

14

upada u trans i lijei ljude. Prvi ruski promatrai koji su izvjetavali

o djelovanjima tih samana opisivali su ih kao mentalno bolesne.
Od ranog 20. stoljea antropolozi su progresivno proirili
upotrebu ovog sibirskog pojma te pronali amane u Indoneziji,
Ugandi, na Arktiku, u Amazoni. Neki su svirali bubnjeve, drugi pili
biljne pripravke i pjevali; jedni su tvrdili da lijee, drugi da tjeraju
uroke. Jednoglasno su smatrani neurotiarima, epileptiarima,
psihotinim, histerinim ili shizofreninima.
Kako pie George Deverux, autoritet u tom podruju: Ukratko,
nema razloga niti opravdanja da se amani ne bi smatrali izrazitim
neuroticima, pa ak i psihoticima. Dodatno, amanizam je esto i
kulturna distonija... Ukratko, drimo da je aman umno
poremeena osoba. Tog su miljenja i Kroeber i Linton.
Sredinom 20. stoljea antropolozi su poeli uviati ne samo da
primitivci kao takvi ne postoje, nego i da amani nisu ludi.
Promjena je nastupila naglo. Godine 1949. Claude Levi-Strauss
izjavio je u svom kljunom eseju kako je aman, daleko od toga da
je mentalno bolestan, u stvari vrsta psihoterapeuta - razlika je u
tome to psihoanalitiar slua, dok aman govori. Za
Levi-Straussa, aman je iznad svega stvaratelj poretka, koji lijei
ljude transformirajui njihove nekoherentne i proizvoljne boli u
urednu i shvatljivu formu.
aman kao kreator poretka postao je kredo nove generacije
antropologa. Od 1960. do 1980., priznati autoriteti te discipline
definiraju amana kao stvaratelja reda, gospodara kaosa ili onoga
koji izbjegava nered.
Naravno, stvari se nisu odvijale tako jednostavno. Do kasnih
60ih, nekoliko pripadnika stare kole nastavilo je s tvrdnjama da je
amanizam oblik mentalne bolesti, a tijekom 70-ih postalo je
pomodno predstavljati amane kao strunjake za sva podruja koji
igraju ulogu lijenika, farmakologa, psihoterapeuta, sociologa,
filozofa, odvjetnika, astrologa i sveenika. Konano, tijekom 80-ih,
nekolicina ikonoklasta ustvrdila je da su amani kreatori nereda.
Tko su dakle ti amani? Shizofrenici ili stvaratelji reda?
Majstori za sve ili tvorci kaosa?
15

Odgovor je u ogledalu. Kad je antropologija bila mlada znanost,

nesigurna oko vlastitog identiteta i nesvjesna shizofrene prirode
vlastite metodologije, smatrala je amane mentalno oboljelima.
Kada je strukturalna antropologija poela polagati pravo na status
znanosti, a antropolozi se zaokupili pronalaenjem reda u neredu,
amani su postali kreatorima reda. Kad je disciplina otila u
poststrukturalistiku krizu identiteta, nesposobna da odlui je li
znanost ili nain interpretiranja, amani su poeli obavljati sve
vrste profesija. Naposljetku, neki antropolozi poeli su propitivati
opsesivnu potragu svoje discipline za redom, i gledati amane kao
ljude ija mo lei u upornom propitivanju i potkopavanju potrage
za redom.
ini se, prema tome, da realnost koja se skriva iza koncepta
amanizma reflektira gledita antropologa, neovisno o tome iz
kojeg kuta dolaze.
Godine 1951., nekako u vrijeme kada je Levi-Strauss
transformirao shizofreninog amana u psihoanalitiara-kreatora
reda, Mircea Eliade, jedan od istaknutih autoriteta povijesti religija,
objavio je dananji klasik amanizam: Arhaine tehnike ekstaze.
Do danas, to je jedini pokuaj svjetske sinteze na ovu temu.
Eliade, koji nije obrazovan za antropologa, nije vidio ni
mentalnu bolest niti stvaranje reda. Umjesto toga ukazao je na
zapanjujue slinosti u praksi i konceptima amana iz itavog
svijeta. Gdje god ovi tehniari ekstaze djelovali, oni su
specijalizirani za trans tijekom kojega njihova dua, kako se
vjeruje, naputa tijelo i uzdie se u nebo ili sputa u podzemni
svijet. Svi oni govore tajni jezik koji su nauili izravno od duhova,
oponaanjem. Govore o ljestvama - ili o lozi, uetu, spiralnim
stepenicama, zavrnutim pletenim ljestvama koje povezuju nebesa i
zemlju i koje koriste kako bi dobili pristup svijetu duhova.
Smatraju da su ti duhovi doli s neba i da su stvorili ivot na zemlji.
Antropolozi rijetko znaju cijeniti kad intelektualaci ije se
znanje temelji na knjigama koriste njihov rad ne prljajui vlastite
izme, a pritom otkriju veze koje oni sami nisu vidjeli. Ni s
16

Eliadeom nisu uinili iznimku, odbacujui njegov rad zbog njegova

latentnog misticizma. Optuili su ga za izdvajanje simbola iz
konteksta, iskrivljavanje i izvrtanje injenica, za unitavanje
sociokulturnog aspekta fenomena i njegovo guranje u orsokak
misticizma. Nedavno je reeno ak i kako je Eliadeova predodba o
zvjezdanom letu potencijalno faistoidan prikaz lijeenja treeg
svijeta.
Meutim, usprkos ovim kritikama, Eliade je prije mnogih
antropologa shvatio kako je korisno ozbiljno uzeti narode i njihove
obiaje i obratiti detaljnu pozornost onome to govore i rade.
Neki su antropolozi shvatili da se akademsko prouavanje
amanizma vrtjelo u krug. To ih je dovelo do kritike same ideje
amanizma. Clifford Geertz, primjerice, napisao je da je
amanizam jedna od onih dosadnih kategorija putem kojih
etnografi religija obezvrijeuju svoje podatke.
Meutim, naputanjem koncepta amanizma, kao to se prije
tridesetak godina dogodilo s idejom totemizma, nee se rasvijetliti
realnost na koju se on odnosi. Potekoa sa zahvaanjem
amanizma lei ne toliko u samom konceptu, koliko u pogledu
onih koji ga koriste. Akademska analiza amanizma uvijek e biti
racionalno prouavanje neracionalnoga - drugim rijeima
pretpostavka koja sadri kontradikciju, slijepa ulica.
Primjer koji u tom smislu moda najvie otkriva dao je Luis
Eduardo Luna, autor izvrsne studije amanizma mestizo
ayahuasqueroa iz peruanske Amazone, koji prakticiraju oblik
narodne medicine kojeg nazivaju vegetalismo, a temeljen je na
halucinogenom bilju, pjevanju i dranju dijeta. Luna se fokusira na
tehnike tih amana i izvjetava o njihovim miljenjima ne
uputajui se u interpretacije, Pie Oni kau da je ayahuasca
doktor. Posjeduje jak duh i smatra se inteligentnim biem s kojim
je mogue uspostaviti vezu i od kojeg je mogue dobiti znanje i mo,
ukoliko se ovjek paljivo drao dijete i drugih recepata. Luna ipak
pie racionalnim jezikom za racionalne ljude (nas), a nije
racionalno tvrditi da su odreene biljke inteligentna bia sposobna
za komunikaciju. Luna, koji na nekoliko stranica istrauje pitanje
biljaka-uitelja, zavrava zakljukom: Nita se ne moe rei... dok
17

ne posjedujemo neki oblik razumijevanja prema onome to ti ljudi

govore kada kau da im biljke same otkrivaju svoja blaga. ovjek
ne moe zamisliti da je to to govore stvarno, jer u stvarnosti kakvu
mi poznajemo, biljke ne komuniciraju.
Tu se nalazi slijepa toka.

18

Majka majke duhana je zmija

Dva dana nakon mog prvog iskustva s ayahuascom hodao sam
umom s Carlosom Perezom Shumom, svojim glavnim Ashaninka
savjetnikom. Carlos, u dobi od 45 godina, bio je iskusan
tabaquero-ayahuasquero koji je, takoer, imao dosta posla s
misionarima i kolonistima. Stigli smo do rijeke koju smo trebali
prijei i tu smo zastali. Trenutak mi se inio pogodnim da postavim
nekoliko pitanja, osobito jer je i Carlos sudjelovao u halucinantnoj
seansi dvije noi ranije. Tio [ujae], upitao sam, to su one
gigantske zmije koje ovjek vidi kad pije ayahuascu?. Drugi put
uzmi kameru pa ih slikaj, odgovorio je. Tako e ih moi
analizirati kad god ti bude dosadno.
Nasmijao sam se, objanjavajui kako ne mislim da bi se vizije
pojavile na filmu. Naravno da bi, rekao je, kad su im boje tako
sjajne. S tim rijeima je ustao i poeo koraati preko rijeke.
Gacao sam za njim razmiljajui to mi je to sad rekao. Nije mi
ni palo na pamet da bi netko zaista pomiljao na fotografiranje
halucinacija. Bio sam siguran kako bih, da sam i pokuao, dobio
samo fotografiju mraka. Ali znao sam i da mu time ne bih dokazao
nita, jer on uvijek moe dovesti u pitanje sposobnosti moje
kamere. U svakom sluaju, ini se da ovi ljudi smatraju vizije
proizvedene uzimanjem halucinogenog bilja u najmanju ruku
jednako stvarnima kao to je svakodnevna stvarnost koju svi
vidimo.
Nekoliko tjedana kasnije poeo sam snimati seriju razgovora s
Carlosom, koji je pristao ispriati mi svoju ivotnu priu. Prve
veeri, sjeli smo na terasu njegove kue, okrueni zvukovima none
ume. Kerozinska lampa napravljena od konzerve i pamunog fitilja
bacala je treperavo svjetlo i putala crnkast dim.
Bez obzira na moju obuku, to mi je bio prvi put u ivotu da s
nekim radim intervju. Nisam znao odakle bih poeo, pa sam ga
zamolio da krene otpoetka.

19

Carlos je roen u dolini Perene L940. U dobi od pet godina

izgubio je roditelje u valovima epidemija koje su s dolaskom bijelih
naseljenika poharale to podruje. Ujak se brinuo o njemu nekoliko
godina. Onda je otiao u adventistiku misiju, gdje je nauio
govoriti, itati i pisati panjolski. Ovo to slijedi je izvadak iz
transkripta tog prvog intervjua. Razgovarali smo na panjolskom,
koji nije ni njegov ni moj materinji jezik, kao to otkriva i doslovni
prijevod:
Moj ujak je bio tabaquero. Gledao sam ga kako uzima puno
duhana, sui ga malo na suncu i kuha. Pitao sam se to bi to moglo
biti. 'To je duhan', rekao mi je ujak, a kad je mjeavina bila dobra i
crna poeo bi je isprobavati malim tapom. Mislio sam da je to
slatko, kao koncentrirani sok od kane. Kad bi pojeo svoj duhan,
mogao je ljudima dati dobar savjet. Mogao im je rei 'to je dobro' ili
'to nije dobro'. Ne znam to danas kau intelektualci, ali u to
vrijeme su svi adventisti misionari govorili: 'on slua svoje tapove,
slua Sotonu'. Nije imao nikakve knjige da mu pomognu vidjeti, ali
ono to je govorio bila je istina: 'Svi su se okrenuli od ovih stvari,
sad svi idu misionarima. Ne umijem itati, ali znam kako se rade
ove stvari. Znam kako se uzima duhan i znam sve ove stvari'. I
tako, kad je govorio, ja sam sluao. Rekao mi je: 'Sluaj neae, kad
odraste nadi si enu da pazi na nju, ali prije toga mora ne samo
nauiti pisati, nego mora takoer nauiti i ove stvari'.
Nauiti uzimati duhan?, pitao sam.
Uzimati duhan i lijeiti. Kad bi ljudi doli k njemu moj ujak bi
rekao: 'Zato me pita da te lijeim kad kae da sada kad si u
misiji poznaje Boga, a ja Boga ne poznajem ? Zato ne pita
pastora da se moli, kad on kae da moe lijeiti ljude molitvama?
Zato ne ide k njemu?'. Ali svejedno bi ih lijeio. Izvadio bi svoju
koku, poeo bi je vakati, sjeo bi dolje kao nas dvojica sada. Tada bi
poeo gutati svoj duhan. U meuvremenu, gledao sam ga i pitao to
radi. Prvi put kad sam ga gledao dok lijei rekao je: 'Dobro, donesite
mi bolesnu bebu'. Prvo je dodirnuo bebu, pa joj opipao puls. 'Ah,
vidim, nije dobro. Bolest je tu.' Potom, poeo je sisati mjesto [zvuk
sisanja]. Onda, ispljunuo je ovako: ptt! Onda opet, pa trei put: ptt!
Tako, vrlo dobro. Onda je rekao majci: 'Neto je okiralo ovog
20

malenog, evo trave u kojoj ete ga okupati. Nakon toga pustite ga

da se odmori'. Sljedeeg dana ve se moglo vidjeti poboljanje
bebinog zdravlja. Tako mi se to svidjelo i odluio sam nauiti. Oooo!
Kad sam prvi put uzeo duhan, nisam spavao. Koliko si bio star?
Imao sam osam godina. Mislio sam da je duhan sladak. Ali bio
je tako gorak da ga nisam mogao ni progutati. Moj ujak je rekao:
'To je tajna duhana'. Onda mi je pokazao sve. Dao mi je tikvu s
duhanom.
Malo po malo nauio sam uzeti ga i izdrati. Dosta brzo sam
prestao povraati.
Je li te tvoj ujak nauio i kako uzimati ayahuascu?
Ne, to sam nauio kasnije, od svog svekra...
Tijekom sljedeih mjeseci snimio sam otprilike dvadeset sati
struje svijesti Carlosova ivota. panjolski je govorio bolje nego
itko drugi u Quirishariju. Ranije je poduavao panjolskom i druge
Ashaninke u adventistikoj koli. Kako bilo, njegova je gramatika
bila fleksibilna, a govorio je u neoekivanim ritmovima,
naglaavajui svoje reenice pauzama, gestama i zvukovima koji su
lijepo zaokruivali njegov vokabular, no koje je teko izraziti u
pisanom jeziku. Nadalje, njegov je narativni stil varirao od
pripovijedanja u prvom licu do komentara pripovijedaa koji
takoer ima ulogu lika. To je bez sumnje mnogo prikladnije za
oratorij, ili radio-dramu, nego za tekst.
Snimajui Carlosovu ivotnu priu nisam nastojao uspostaviti
gledite tipinog Ashaninke. Radije sam pokuao, pratei osobni
put jednog ovjeka, zahvatiti u neke specifinosti lokalne historije.
Osobito su me zanimala pitanja teritorija u dolini Pichis: tko
posjeduje koju zemlju, otkada? Tko koristi koja sredstva? Kako to
ve biva, ukupna povijest Ashaninki u 20. stoljeu poblie je
odreena progresivnom eksproprijacijom njihovih terirorija od
strane doljaka, a to otkriva i Carlosova pria.
Carlosovo rodno mjesto, dolina Perene, bila je prva regija
Ashaninki koja e doivjeti kolonizaciju. Do 1940. vei dio
starosjedilake zemlje u regiji ve je bio konfisciran. Deset godina
kasnije, mlado siroe Carlos slijedilo je masovnu migraciju
21

Ashaninka iz doline Perene u dolinu Pichis, gdje su ume jo bile

slobodne od kolonizatora i bolesti. Nakon to je proivio dvadeset i
est godina u novoj domovini, Carlos je bio izabran u
predsjednitvo kongresa Udruenja uroenikih zajednica Pichisa
(Association of the Indigenous Communities of the Pichis,
ACONAP). Cilj ove organizacije bio je braniti uroeniku zemlju od
novih naleta kolonizacije. Nakon etiri godine, kad ga je ugrizla
zmija, Carlos je bio prisiljen napustili svoju slubu. U to se vrijeme
vratio u Quirishari kako bi se izlijeio avahuaseom i drugim
biljkama". Kad sam se ja pojavio 5 godina kasnije, on je ivio kao
umirovljeni politiar, zadovoljan svojim spokojem, ali nostalgian
prema nekadanjim borbama. Izgledalo je kao da mu godi ideja
povjeravanja vlastitih memoara posjetitelju-antropologu.
Tijekom naih razgovora esto sam zapitkivao Carlosa o
mjestima na kojima je ivio, usmjeravajui razgovor na vrsto tlo
drutvene geografije. No on je redovito odgovarao na nain koji je
upirao prema amanizmu i mitologiji. Na primjer:
Potres u Pereneu, je li bio 1948. ili 1947.?
1947.
I gdje si ti bio u to vrijeme?
Naravno, u to vrijeme sam bio mali. To se desilo u Pichanaki.
Ubilo je troje ljudi. Pichanaki je bila lijepa zaravan, ali sada tamo
vie od dvadeset metara zemlje prekriva staro selo. Bila je to plodna
ravnica, dobra za kukuruz.
A zato se to mjesto zove Pichanaki?
To ime dali su mu prvi mjetani u staro vrijeme, tabaqueroi,
ayahuasqueroi. Kako sam ti objasnio, njima je u njihovim vizijama
jednostavno reeno da se rijeka zove Pichanaki.
Ah, da. A znai li to Pichanaki? Sva ta mjesta koja zavravaju
na -aki, kao na primjer i Yurinaki, to znai -aki?
To znai da ima mnogo minerala u sreditima tih mjesta. Rije
znai 'oko' na naem jeziku.
A 'Picha'?
22

Tako se zove jer je tamo u brdima predstavnik ivotinja ije je

ime Picha.
Aha, 'oi Picha'.
Eto, sad razumije.
esto sam pitao Carlosa da mi objasni podrijetlo naziva mjesta.
On bi bez iznimke odgovarao kako ih je priroda sama obznanila
ayahuasqueroima-tabaqueroima, kroz njihove halucinacije: Na taj
nain priroda govori, jer u prirodi je Bog, a Bog nam se obraa kroz
nae vizije. Kad ayahuasquero pije svoj napitak, duhovi mu se
predstavljaju sve objanjavaju. Sluajui Carlosove prie postupno
sam se zbliio s nekim likovima iz mitologije Ashaninka. Primjerice,
esto je priao o Avireriju: Prema naem drevnom vjerovanju, on je
jedan od uma, on je na bog. On je onaj koji je doao na zamisao
da se pojave ljudi. Carlos je takoer spominjao nevidljiva bia,
zvana maninkari, koja se nalaze u ivotinjama, biljkama,
planinama, brzacima, jezerima i nekim kristalima, i koji su izvorite
znanja: Maninkariji su nas nauili kako presti i tkati pamuk i kako
praviti odjeu. Prije toga nai su preci ivjeli goli u umi. Tko bi nas
drugi nauio tkati? Tako je roena naa pamet i tako smo mi
uroenici iz ume nauili tkati.
U Quirishari nisam doao prouavati mitologiju uroenika.
Dapae, smatrao sam da je prouavanje mitologije beskorisna i
reakcionarna prolost. Ono to je po mom miljenju bilo vano bili
su hektari konfiscirani u ime razvitka i milijuni dolara u
meunarodnim fondovima kojima se financirala ta operacija.
Svojim istraivanjem htio sam pokazati da se istinski razvitak
ponajprije sastoji u priznavanju teritorijalnih prava urodenikih
naroda. Moje gledite bilo je materijalistiko i politiko, prije nego
mistiko. Tako sam, nakon devet mjeseci u Quirishariju, gotovo
protiv svoje volje poeo itati doktorsku dizertaciju Geralda Weissa
o mitologiji Ashaninka, nazvanu Kozmologija Campa Indijanaca
istonog Perua. Campa je pogrdna rije koju Ashaninke ne vole, a
koja se donedavno koristila za njihovo oznaavanje.
itajui te teze shvatio sam da Carlos ne izmilja fantastine
prie. Naprotiv, pruao mi je koncizne elemente glavnih
23

kozmolokih vjerovanja svoje kulture, koju ju je i Weiss opirno

dokumentirao 60-ih.
Prema Weissu, Ashaninke vjeruju u postojanje nevidljivih
duhova zvanih maninkari, to doslovno znai oni koji su skriveni,
koji se ne mogu vidjeti niti uzimanjem duhana i ayahuasce. Oni se
takoer nazivaju ashaninka, nai, jer se smatraju precima s
kojima je ovjek u srodstvu. Kako su ti maninkariji takoer prisutni
u biljkama i ivotinjama, Ashaninke sebe smatraju lanovima iste
obitelji kojoj pripadaju i heroni, vidre, kolibrii, i tako dalje, a svi su
oni peroni ashaninka, svi nai od davnina.
Neki maninkariji vaniji su od drugih. Weiss ove duhove
razlikuje po hijerarhiji. Avireri, bog koji stvara transformacijom,
najmoniji je od svih. U mitovima Ashaninki, Avireri zajedno sa
svojom sestrom stvara godinja doba glazbom svoje panove frule.
Ljudska bia oblikuje puui na zemlju. Potom lunja sa svojim
unukom Kirijem, transformirajui tu i tamo ljude u insekte, voke,
ivotinje ili nakupine kamenja. Naposljetku, Avireri se napije na
feti. Njegova zloesta sestra pozove ga da plee te ga gurne u rupu
koju je prethodno iskopala. Polom se pretvara da ga eli izvui van
bacajui mu vlakno, uzicu, konano i ue, ali nita to bi bilo
dovoljno vrsto. Avireri odlui pobjei tako da prokopa tunel u
podzemni svijet. On zavri na mjestu koje se zove kraj rijeke gdje
se oko njega omota loza penjaica. Odatle on nastavlja odravati
svoju brojnu djecu na zemlji. I Weiss zakljuuje: Tamo Avireri
ostaje do danas, nesposoban da se kree zbog loze koja ga sapinje.
Naposljetku, Weiss uzgredno biljei: Da ne bi bilo dvojbe, iako
ove prie treba klasificirati kao mitove i prema njima se tako
odnositi, za Campase one predstavljaju pouzdana izvjea o
stvarnim dogaajima koja su se usmenom predajom prenosila od
prijanjih generacija, izvjea o dogaajima jednako stvarnim kao
to je bilo koji dogaaj iz prolih godina kojega se netko jo sjea ili
je o njemu uo od nekoga.
Imao sam isti utisak kao i Weiss: moji Ashaninka informatori
raspravljali su o mitolokim likovima i dogaajima kao da su
stvarni. To mi se inilo prilino udnovatim, ali nisam to govorio.
Kao antropolog bio sam nauen potivati tua vjerovanja.
24

Stanovnici Quirisharija jasno su mi dali do znanja da ne bih

trebao prikupljati uzorke bilja. Meutim, mogao sam prouavati
njihovu upotrebu ume kako god sam htio i mogao sam isprobavati
njihove biljne lijekove.
Tako, kad god sam imao kakav zdravstveni problem, a ljudi bi
mi rekli da znaju lijek, ja sam ga probao. Rezultati su esto
nadilazili ne samo moja oekivanja, nego i samo moje razumijevanje
stvarnosti. Na primjer, jo od sedamnaeste godine patio sam od
kroninih bolova u leima koje sam zaradio previe igrajui tenis u
adolescentskoj dobi. Konzultirao sam se s nekoliko europskih
lijenika koji su koristili kortizonske injekcije i tretmane toplinom,
ali nije pomoglo. U Quirishariju bio je ovjek, Abelardo Shingari,
poznat po svom lijeenju tijela. Predloio je da lijeimo moju bol u
leima uzimanjem sanango aja u vrijeme mladog mjeseca.
Upozorio me je da u osjeati hladnou, da e mi se tijelo dva dana
initi gumasto i da u vidjeti neke slike.
Bio sam skeptian, razmiljajui kako bi, da je doista mogue
izlijeiti kroninu bolest kime s pola alice biljnoga aja, zapadna
medicina to svakako znala. S druge strane, mislio sam da vrijedi
pokuati, jer ne moe biti manje uinkovito od injekcija kortizona.
Jednog ranog jutra, dan nakon mladog mjeseca, popio sam aj
od sananga. Dvadeset minuta kasnije preplavio me val hladnoe.
Osjeao sam se promrzlo do kostiju. Oblijevao me hladni znoj i
nekoliko sam puta morao iscijedili majicu. Nakon 6 razmjerno
tekih sati osjeaj hladnoe je proao, ali vie nisam kontrolirao
pokrete tijela. Nisam mogao hodati a da ne padnem. Nekih pet
minuta gledao sam gigantski stup viebojnog svjetla preko neba samo moja halucinacija. Nedostatak koordinacije trajao je etrdeset
i osam sati. Ujutro treeg dana moja bol u leima je nestala. Do
danas se nije vratila.
Ni sada nisam sklon vjerovati u prie ove vrste osim ako ih sam
ne doivim, pa tako ne pokuavam nikoga uvjeriti u uinkovitost
sananga. Meutim, s moje toke gledita, Abelardo je izveo trik koji
mi se inio vie biokemijski nego psihosomatski.

25

Doivio sam nekoliko drugih slinih iskustava. Svaki put sam

primijetio da su naizgled fantastina objanjenja koja su mi davali
na kraju bivala potvrena u praksi, kao na primjer ono da ti aj
koji popije na mladi mjesec pretvara tijelo u gumu i lijei bol u
leima.
Tako sam poeo vjerovati doslovnim opisima svojih prijatelja iz
Quirisharija iako nisam razumijevao mehanizme njihova znanja.
Dapae, u svakodnevnom ivotu s njima stalno me je
zapanjivala njihova istinska praktinost. Oni nisu priali o tome
kako e neto napraviti; jednostavno bi to napravili. Jedan dan
etao sam umom s ovjekom po imenu Rafael. Spomenuo sam
kako bih trebao novo dralo za sjekiru. Namah je prestao pratiti
trag, mrmljajui aha, da, te maetom odsjekao komad tvrdog
stabalca nekoliko koraka od puta. Potom je izdjeljao savrenu
drku, koja e trajati dulje i od same sjekire. Proveo je oko dvadeset
minuta obavljajui glavninu posla na licu mjesta, u umi, i jo
dvadeset minuta kod kue radei finije prilagodbe. Savren rad,
obavljen bez ikakva mjerenja. Sve do tada, uvijek sam mislio da
drala za sjekire stiu iz trgovina alatom.
Narod u Quirishariju ui putem primjera, radije nego kroz
objanjavanje. Roditelji potiu djecu da im prave drutvo dok rade.
Fraza pusti tatu na miru dok radi tamo ne postoji. Ljudi su
sumnjiavi prema apstraktnim konceptima. Kad se neka ideja ini
doista loom, oni e odmahujui rukom rei Es pura teoria [To je
ista teorija]. Dvije kljune rijei koje su uvijek iznova izranjale
tijekom razgovora bile su practica i tactica, primjena i taktika bez sumnje stoga to su neophodne za ivot u umi.
Strast koju Ashaninke imaju prema praktinome bar djelomice
objanjava
njihovu
openitu
fascinaciju
industrijskom
tehnologijom. Jedna od njima omiljenih tema za razgovor sa mnom
bila je da me ispituju kako sam napravio stvari koje posjedujem:
kasete, upaljae, gumene izme, vicarski depni no, baterije itd.
Kad bih im odgovarao kako ih ne znam napraviti, izgledali su kao
da mi ne vjeruju.

26

Nakon otprilike godinu dana u Quirishariju konano sam

uvidio da je praktini duh mojih domaina mnogo pouzdaniji u
njihovom okruju od mog akademski formiranog razumijevanja
stvarnosti. Njihovo empirijsko znanje bilo je neporecivo. No, njihova
objanjenja koja su se ticala podrijetla tog znanja za mene su bila
nevjerojatna. Na primjer, u dvije razliite prilike, Carlos i Abelardo
su mi pokazali biljku koja lijei potencijalno smrtonosan ugriz zmije
jergon (fer-de-lance). Promotrio sam biljku izbliza, pomislivi kako
bih je u nekom trenutku moda mogao i trebati. Obojica su mi
obratili pozornost na par bijelih kukica koje su podsjeale na
onjake zmije, tako da biljku mogu upamtiti po tome. Pitao sam
Carlosa kako su otkrivene vrline biljke jergon. Znamo to po ovim
kukicama, jer je to znak koji nam priroda daje.
Ponovno sam mislio da bi, kad bi tako bilo, zapadna medicina
sigurno znala za to; tim vie, nisam mogao vjerovati da izmeu
gmizavca i grma zbilja postoji veza, kao da neka opa inteligencija
vreba nad njima i komuncira vizualnim simbolima. Meni se inilo
da moji prijatelji animisti tek interpretiraju koincidencije u
prirodi.
Jednoga dana u Carlosovoj kui svjedoio sam gotovo
nadrealnoj sceni. Mukarac po imenu Sabino pojavio se nosei u
naruju bolesno dojene i dvije peruanske cigarete u ruci. Zamolio
je Carlosa da izlijei dijete. Carlos je zapalio jednu od cigareta i
nekoliko puta snano uvukao. Potom je puhnuo dim u bebu i poeo
isisavati tono odreeno mjesto na djetetovu trbuhu, ispljuvavajui,
kako je rekao, bolest. Nakon otprilike tri minute proglasio je
problem rijeenim. Sabino mu je kieno zahvalio i otiao. Carlos je
za njim doviknuo, spremajui drugu cigaretu iza uha: Doi opet
kad god bude htio.
U tom trenutku pomislio sam u sebi kako moja spremnost da
vjerujem ima svoje granice i kako me nitko ne moe uvjeriti da
cigaretni dim moe lijeiti bolesno dijete. Naprotiv, mislio sam kako
se puhanjem dima u dijete stanje moe jedino pogorati.
Nekoliko veeri kasnije, tijekom jednog od naih snimanih
razgovora, vratio sam se tom pitanju:
27

Kad netko obavlja lijeenje, kao to si ti neki dan radio za

Sabina, kako funkcionira duhan? Ako si ti taj koji pui, kako on
lijei osobu koja ne pui?
Uvijek kaem da je blagodat duhana u tome to mi pokae
stvarno stanje stvari. Mogu vidjeti stvari kakve jesu. I otklanja sve
bolove.
Ali kako ovjek otkrije te blagodati? Raste li duhan sam od
sebe u umi?
Postoji mjesto, naprimjer u Napiariju, gdje rastu goleme
koliine duhana.
Gdje?
U Pereni. Otkrili smo njegovu mo zahvaljujui ayahuasci, toj
drugoj biljci, jer mu je ona majka.
Tko je majka, duhan ili ayahuasca?
Ayahuasca.
A duhan joj je dijete?
Dijete.
Zato to je duhan manje jak?
Manje jak.
Rekao si mi da i duhan i ayahuasca sadre Boga.
Tako je.
I rekao si da due vole duhan. Zato?
Zato to duhan ima svoju metodu, svoju jakost. On privlai
maninkarije. To je najbolji kontakt za ivot ljudskog bia.
A te due, kakve su one?
Znam da svaka iva dua, i svaka mrtva, voli one radio-valove
koji lete zrakom. Gdje? Po zraku. To znai da ih ne vidi, ali
tamo su, poput radio-valova.
Kad ukljui radio moe ih loviti. Tako je s duama; s
ayahuascom ili s duhanom ih moe vidjeti i uti. A zato kad
28

netko slua ayahuasqueroa dok pjeva uje glazbu kakvu nikad nije
uo, tako predivnu glazbu?
Pa, to privlai duhove i, kao to uvijek kaem, ako ovjek o
tome malo bolje razmisli... [duga tiina]. To je kao kasetofon, stavi
ga tu, ukljui ga, i on ve pone pjevati: hum, hum, hum, hum,
hum. Pone pjevati zajedno s njim, a kad pjeva, razumije ih.
Moe pratiti njihovu glazbu jer uje njihove glasove. Tako se to
javlja, i ovjek moe vidjeti, kao kad je Ruperto zadnji put pjevao.
Dok sam sluao ta objanjenja shvatio sam da zaista ne
vjerujem u postojanje duhova. S moje toke gledita duhovi su bili
u najboljem sluaju metafore. S druge strane, Carlos je smatrao da
su duhovi vrsto ukorijenjeni u materijalni svijet, da ude za
duhanom, lete poput radijskih valova i pjevaju kao kasetofon. Tako
je moje dranje bilo neodreeno. U jednu ruku, elio sam shvatiti
to Carlos govori, ali s druge strane, nisam to mogao uzeti ozbiljno
jer u to nisam vjerovao.
Tu neodlunost pojaavalo je i ono to su ljudi govorili o
duhovima; izrijekom, da kontakt s duhovima daje ovjeku mo ne
samo da lijei, nego i da radi tetu.
Jedne veeri pratio sam Carlosa i Ruperta do kue treeg
ovjeka, kojeg u nazvati M. Proirio se glas da je Ruperto, koji se
upravo vratio nakon osmogodinjeg izbivanja, dobro nauio svoju
lekciju od Shipibo ayahuasqueroa. Sa svoje strane, M. se hvalio
kako ima izvjesno iskustvo s halucinogenima i rekao je kako bi ba
volio vidjeti koliko je Ruperto dobar.
M. je ivio na sljemenu nevelikog brda okruenog umom. Stigli
smo do njegove kue oko osam naveer. Nakon uobiajene
dobrodolice, sjeli smo na tlo. Ruperto je izvadio svoju boicu
avahuasce i poloio je u dno ljestava koje su vodile gore na terasu,
govorei: Tu joj je mjesto. Onda je poslao ukrug smotanu cigaretu
i puhnuo dim na bocu i na M-a. U meuvremenu, Carlos me je
uhvatio za ruke i na njih puhnuo dima. Slatki miris duhana i osjet
puhanja na koi bili su vrlo ugodni.
Tri mjeseca su prola od moje prve seanse s ayahuascom.
Osjeao sam oputenost u tijelu, ali u duhu sam bio napet. Hou li
29

opet vidjeti strahovite zmije? Ispili smo gorku tekuinu. inilo mi se

da je Ruperto napunio moju alicu manje nego drugima. Sjeo sam
u tiini. U jednom trenutku, sa zatvorenim oima, moje mi se tijelo
inilo vrlo dugakim. Ruperto je poeo pjevati. M. mu se pridruio,
ali pjevajui drukiju melodiju. Zvuk ovog neskladnog dueta bio je
oaravajui, iako je rivalstvo izmeu dvojice pjevaa nametalo
odreenu napetost. Carlos je cijelo vrijeme utio.
I dalje sam osjeao mir. Osim nekoliko kaleidoskopskih slika,
nisam imao nikakve osobito upeatljive vizije, niti mi se povraalo.
Poeo sam misliti kako nisam popio dovoljno ayahuasce. Kad me je
Ruperto upitao jesam li pijan, odgovorio sam jo nisam. Pitao me
bih li elio jo. Rekao sam mu da nisam siguran i da bih moda
malo priekao. aptom sam upitao Carlosa to on misli. Savjetovao
mi je da priekam.
Proveo sam otprilike tri sata sjedei na podu u tami u lagano
hipnotikom, ali svakako ne halucinantnom stanju svijesti. U
mraku sam mogao nazrijeti jedino obrise drugih sudionika. I Carlos
i M. rekli su Rupertu da jesu pijani.
Seansa je zavrila prilino naglo. Carlos je ustao i s neobinom
hitnjom izjavio kako ide kui odmoriti. Digao sam se da mu
napravim drutvo i zahvalio sam se i naem domainu i Rupertu,
kojemu sam povjerio da sam se malo prepao ayahuasce. Rekao je:
Znam, vidio sam to kad smo doli.
Carlos i ja imali smo samo jednu baterijsku svjetiljku. Uzeo ju
je i vodio nas putem kroz umu. Drao sam se blizu njega, kako bih
imao koristi od svjetlosti baterije. Nakon to smo preli otprilike
tristo metara, Carlos je najednom zacvilio i poeo se grebati po listu
noge iz kojeg je, kako se inilo, izvadio neku vrstu alca. U
pometnji, to to je drao medu prstima palo je na tlo. Rekao je: Taj
ovjek je besraman. Evo sad me jo i gaa strelicama. Laknulo mi
je kad sam uo te rijei jer sam se uplaio da ga je ugrizla zmija, ali
nisam imao pojma o emu govori. Poeo sam zapitkivati, no on me
je prekinuo, govorei: Kasnije. Sad idemo. Odmarirali smo do
njegove kue.

30

Kad smo stigli, Carlos je bio vidljivo uzrujan. Konano mi je

objasnio da je M. ispalio jednu od svojih strelica na njega, jer eli
dominirati i pokazati kako je jai.
to se mene tie, ostao sam u dvojbi. Kako bi netko uope
mogao naciljati majuni vrak u potpunom mraku preko tri stotine
metara ume i pogoditi u list ovjeka koji hoda ispred nekog
drugog?
Bez obzira na to, Carlos je sljedeeg dana bio bolestan, a tenzija
izmeu njega i M-a nastavila se sve do kraja mog boravka u
Quirishariju. Te sumnje u arobnjatvo dale su maha itavoj mrei
glasina i protuglasina koje su djelomice potkopale ozraje dobre
volje u zajednici. Kontakt s duhovima moe nekome dopustiti da
pronikne u medicinska svojstva biljaka i lijeenje. No on takoer
prua mogunost koritenja destruktivne energije. Prema
praktiarima amanizma, izvor znanja i moi do kojega oni dobivaju
pristup ima dvostruku otricu.
Pri kraju mog boravka u Quirishariju iitavao sam svojie
biljeke i napravio dugaak popis pitanja. Veina ih se ticala glavne
teme mog istraivanja, no neka od njih bavila su se amanskim i
mitolokim elementima koji su za mene predstavljali misterij. U
jednom od zadnjih snimljenih razgovora s Carlosom upitao sam ga
o tim stvarima:
Jesu li tabaquero i ayahuasquero jedno te isto?
Isto.
Dobro, a htio bih znati i zato netko vidi zmije kad pije
ayahuascu.
To je zato to je majka ayahuasce zmija. Kao to moe vidjeti,
imaju isti oblik. Ali mislio sam da je ayahuasca majka duhana?
To je tono. Pa tko je onda pravi vlasnik tih biljaka? Vlasnik tih
biljaka uistinu je kao Bog; to je maninkari. Oni su ti koji nam
pomau. Njihova egzistencija ne poznaje ni kraj niti bolesti. Zato oni
kau, kad ayahuasquero stavi glavu u mranu sobu: 'Ako hoe da
ti pomognem, onda mora dobro obaviti stvari, dat u ti mo ne za
tvoje osobne svrhe, nego za dobrobit svih'. Eto, tako jasno, tu lei
31

mo. Ona je u vjerovanju biljci da e imati vie ivota. To je put.

Zato oni kau da postoji vrlo uzan put kojim nitko ne moe
putovati, ak ni uz pomo maete. To nije ravan put, ali ipak je put.
Drim se tih rijei i onih koje kau da istina nije na prodaju, da
mudrost jest za tebe, ali da se dijeli. U prijevodu, to znai da je loe
raditi posao iz toga.
Tijekom mojih zadnjih razgovora s Carlosom imao sam dojam
da to vie pitanja postavljam, manje razumijem njegove odgovore.
Ne samo da je ayahuasca majka duhana, kao to sam ve doznao,
nego je majka ayahuasce zmija. to bi to uope moglo znaiti - to
drugo nego da je majka majke duhana zmija?
Naputajui Quirishari znao sam da nisam razrijeio zagonetku
halucinogenog podrijetla ekolokog znanja Ashaninki. Uinio sam
dodue najbolje to sam mogao, sluajui to ljudi govore. Stalno
sam se trudio to vie smanjiti smetnju koju je predstavljala moja
prisutnost kao antropologa. Nikad nisam pravio biljeke pred
ljudima da se ne bi osjeali kao da ih pijuniram. Najee sam
pisao uveer, leei na svom pokrivau, prije spavanja.
Jednostavno bih zapisao to sam radio tijekom dana i vane stvari
koje su ljudi rekli. ak sam pokuao razmiljati o vlastitim
predrasudama, znajui kako je vano objektivirati svoj
objektivirajui pogled, No, misterij je ostao netaknut.
Otiao sam s udnim osjeajem da problem vie lei u mojoj
nesposobnosti da shvatim to su ti ljudi rekli, nego u nedovoljnosti
njihovih objanjenja. Uvijek su koristili tako jednostavne rijei.

32

Zagonetka u Riju
Krajem 1986. otiao sam kui u ruralnu vicarsku napisati
svoju dizertaciju. Dvije godine kasnije, postavi doktor
antropologije osjeao sam kako moram svoje ideje provesti u
praksi. Pod utjecajem Ashaninki poeo sam smatrati da je praksa
najnapredniji oblik teorije. Bilo mi je dosta istraivanja. Sada sam
htio djelovati. Tako sam okrenuo lea zagonetki komuniciranja s
biljem.
Poeo sam raditi za Nouvelle Planete, malu vicarsku
organizaciju koja se bavi promoviranjem kulturnog razvitka u
zemljama Treeg svijeta. Godine 1989. putovao sam uzdu
Amazone, vodei razgovore s uroenikim organizacijama i
prikupljajui projekte za zakonsko priznavanje starosjedilakih
teritorija. Nakon toga sam u Europi prikupljao novac za te projekte.
To mi je uzelo etiri godine. Veina projekata koje sam
predstavljao pojedincima, zajednicama, graanskim udrugama,
fondacijama, pa ak i vladinim organizacijama, bila je uspjeno
isfinancirana i dovrena.
Radei ruku pod ruku s uroenikim organizacijama,
junoameriki topografi i antroplozi zapravo su obavili posao
pravnog ozakonjavanja zemlje. Svaka drava ima drukiji komplet
zakona koji odreuju zahtjeve za slubeno priznavanje uroenikih
teritorija. U Peruu, primjerice, topografi moraju posjetiti i do u
detalj mapirati rijeke, ume, planine, polja i sela koja koriste
tamonji uroenici, a antropolozi moraju izraunati broj osoba koje
nastanjuju teritorij i opisa ti njihov nain ivota; ti se dokumenti
potom registriraju pri ministarstvu poljoprivrede koje ih dalje
proslijeuje i u ime uroenikih zajednica podnosi zahtjev za
slubeno priznavanje zemlje. Taj zakonski temelj jami kolektivno
pravo na vlasnitvo teritorija narodima koji na njemu ive, kako je
esto sluaj, ve tisuljeima.
Novac koji sam ja prikupljao sluio je za plae antropolozima i
topografima, za njihove putne trokove u izolirane dijelove dungle,
za materijale potrebne pri izradi karata te trokove praenja
33

dokumentacije tijekom administrativnih procesa. Najuspjeniji su

bili projekti u peruanskim pokrajinama Putumayo, Napo i
Ampiyacu, a obavila ih je AIDESEP, nacionalna udruga uroenikih
organizacija peruanske Amazone. Unajmili su topografe i
antropologe i za samo 21.525 amerikih dolara uspjeli dobiti prava
na gotovo est milijuna etvornih kilometara zemlje.
Dio mog posla bila su i povremena putovanja u Junu
Ameriku, posjeivanje podruja koja su dobila pravni naslov te
provjeravanje rauna. S obzirom na potekoe koje uroeniki
narodi esto imaju s uenjem raunanja, bio sam iznenaen
otkriem da su u veini sluajeva stvari obavljene prema planovima
naznaenim u inicijalnim projektima.
U Europi sam drao govore objanjavajui zbog ega je ekoloki
smisleno demarkirati teritorije uroenikih naroda amazonske
dungle, tvrdei kako se oni sami znaju pobrinuti za njihov odrivi
razvoj. Isticao bih racionalnu prirodu uroenikih poljoprivrednih
tehnika kakve su polikultura i upotreba malih istina. No, to sam
vie priao, vie sam shvaao da ne govorim cijelu istinu kako sam
je sam razumio.
Nisam govorio kako amazonski narodi tvrde da njihovo
poznavanje botanike dolazi od biljkama induciranih halucinacija; i
sam sam pod njihovim nadzorom probao te halucinogene i moj
susret s florescentnim zmijama modificirao je nain na koji
promatram stvarnost. Tijekom halucinacija nauio sam vane stvari
- da sam samo ovjek, na primjer, i da sam intimno povezan s
drugim oblicima ivota, i da je prava stvarnost daleko sloenija nego
to nas nae oi navode da vjerujemo.
Nisam govorio o tim stvarima jer sam se bojao da me ljudi nee
shvatiti ozbiljno.
U tom trenutku, biti ozbiljno shvaen imalo je vie veze s
uinkovitou u prikupljanju novca, nego sa strahom od
diskreditiranja moje akademske karijere.
U lipnju 1992. otiao sam u Rio sudjelovati na svjetskoj
konferenciji o razvitku i okoliu. Na Zemaljskom summitu, kako se
to nazivalo, svi su najednom postali svjesni ekolokoga znanja
34

uroenikih naroda. Svjetske vlade spominjale su ga u svakom

sporazumu koji su potpisivale; kozmetike i farmaceutske
kompanije govorile su o trinom plasmanu prirodnih proizvoda
uroenikih naroda po pravinim cijenama. U meuvremenu,
etnobotaniari i antropolozi iznijeli su impresivne brojke koje se
odnose na prava na intelektualno vlasnitvo uroenikih naroda:
74 % lijekova biljnog podrijetla u modernoj farmakopeji prva su
otkrila tradicionalna drutva; do danas je manje od dva posto svih
biljnih vrsta do kraja testirano u laboratorijima, a velika veina od
preostalih 98 posto nalazi se u tropskim umama; Amazona sadri
polovicu od svih biljnih vrsta koje postoje na Zemlji; i tako dalje.
U Riju su se industrijski i politiki svjetovi naprosto poeli
osvjetavati u vezi s ekonomskim potencijalima tropskih biljaka.
Biotehnologija 80-ih otvorila je nove mogunosti eksploatiranja
prirodnih resursa. Bioraznolikost tropskih uma odjednom je
poela predstavljati basnoslovan izvor neiskoritenog blaga, no bez
botanikog znanja starosjedilakih naroda biotehnolozi bi bili
prinueni naslijepo testirati medicinska svojstva nekih, kako je
procijenjeno, 250.000 svjetskih biljnih vrsta.
Svoje stajalite o tom pitanju urodeniki narodi obznanili su
tijekom vlastite konferencije koja se odrala u okolici Rija tjedan
dana prije slubenog summita. Slijedei vodstvo amazonskih
delegata, proglasili su svoje protivljenje Konvenciji o bioraznolikosti
koju su se vlade spremale potpisati, jer su joj manjkali konkretni
mehanizmi kojima bi im se jamila naknada za njihovo botaniko
znanje. Predstavnici Amazone svoje su stajalite temeljili na
iskustvu: farmaceutske kompanije imaju itavu povijest odlazaka u
Amazonu po uzorke uroenikih lijekova i itavu povijest povrataka
u svoje laboratorije gdje bi ih sintetizirali i patentirali aktivne
sastojke ne ostavljajui nita onima koji su ih izvorno otkrili.
Curare je najpoznatiji primjer tog tipa krae. Nekoliko
tisuljea unatrag, amazonski lovci su ovu supstancu koja
paralizira miie razvili u otrov za puhaljke. On ubija ivotinje koje
ive na drveu ne trujui im pritom meso, nego ih tjera da otpuste
stisak i padnu na zemlju. Majmuni, pogoeni neotrovnom
strelicom, esto omotaju rep oko grana i umru daleko od strijeleva
35

domaaja. Tijekom 40-ih godina prolog stoljea znanstvenici su

otkrili da curare u velikoj mjeri olakava kirurke zahvate na torzu i
vitalnim organima, jer ometa ivane impulse i oputa ukupno
miije, ukljuujui i respiratornu muskulaturu. Kemiari su
sintetizirali derivate biljne mjeavine modificirajui molekularnu
strukturu jednog od njezinih aktivnih sastojaka. Anesteziolozi koji
kurariziraju svoje pacijente koriste danas samo sintetike smjese.
U cjelokupnom procesu svi su dobili naknadu za svoj rad, svi osim
onih koji su razvili originalni proizvod.
Znanstvenici najee proputaju priznati da bi Indijanci iz
kamenog doba mogli bilo to razviti. Prema uobiajenoj teoriji,
Indijanci su nasuminim eksperimentiranjem nabasali na korisne
prirodne molekule. U sluaju curarea, to objanjenje ne ini se
vjerojatnim. Postoji 40 vrsta curarea u Amazoni, napravljenog od 70
biljnih vrsta. Ona vrsta koja se koristi u modernoj medicini dolazi iz
Zapadne Amazone. Da bi se proizvela, potrebno je kombinirati
nekoliko biljaka i kuhati ih 72 sata, izbjegavajui pritom mirisna ali
smrtonosna isparenja koja isputa juha. Finalni proizvod je pasta,
potpuno neaktivna sve dok se ne injektira pod kou. Progutana ne
daje nikakav uinak. Teko je uvidjeti na koji bi nain itko nabasao
na taj recept nasuminim eksperimentiranjem.
Pored toga, kako bi lovci u tropskoj umi, kojima je u interesu
ouvanje kakvoe mesa, uope pomislili na intravenoznu otopinu?
Kad netko upita te ljude o otkriu curarea, oni uglavnom bez
iznimke odgovaraju da je mitskog podrijetla. Tukano Indijanci iz
kolumbijske Amazone kau da je stvoritelj svemira izumio curare i
dao im ga.
Etnobotaniari u Riju esto su navodili primjer curarea da bi
demonstrirali kako je znanje amazonskih naroda ve znaajno
pridonijelo razvitku medicinske znanosti. Diskutirali su i o drugim
biljkama uroenike farmakopeje koje su tek nedavno poele
zanimati znanstvenike: ekstrakt grma Philocarpus jaborandi koji
koriste Kayapo i Guajajara nedavno je pretvoren u lijek za glaukom,
u okrilju multinacionalne farmaceutske kompanije Merck, koja je
takoer ponudila i novi antikoagulant temeljen na tikiuba biljci
naroda Uru-eu-Wau-Wau. Voka Couroupita guienensis koju
36

Achuariji koriste za tretiranje gljivinih oboljenja i lie loze

Aristolochia koje Tirioi kuhaju kao aj protiv bolova u trbuhu
takoer su privukli panju, zajedno s mnogim drugim
neidentificiranim biljkama koje amazonski uroenici koriste za
lijeenje konih ozljeda, proljeva, zmijskih ugriza i slino.
Na Zemaljskom summitu svi su govorili o ekolokom znanju
uroenikih naroda, no zasigurno nitko nije spominjao njegovo
djelomice halucinatorno podrijetlo, o kojem svjedoe sami
uroenici. Mora se priznati da veina antropologa i etnobotaniara
nije ni znala za to, ali ak ni oni koji su znali nisu rekli nita,
vjerojatno zato to nema naina da se takvo to kae, a da
govornika shvate ozbiljno. Kolege bi mogle pitati: Vi mislite da
Indijanci tvrde kako dobivaju molekularno provjerljive informacije
od svojih halucinacija? Ne shvaate ih valjda doslovno, zar ne?. I
to bi im ovjek odgovorio?
Istina je da ne koriste svi uroeniki narodi na svijetu
halucinogeno bilje. ak i u Amazoni postoje oblici amanizma
temeljeni na tehnikama drugaijim od uzimanja halucinogena, ali u
Zapadnoj Amazoni, koja ukljuuje peruanski, ekvadorski i
kolumbijski dio Amazone, teko je pronai kulturu koja ne koristi
itav arsenal psihoaktivnog bilja. Prema popisu, u Zapadnoj
Amazoni postoje 72 kulture koje koriste ayahuascu.
Richard Evans Schultes, najistaknutiji etnobotaniar 20.
stoljea, pie o iscjeliteljima iz odreene regije Zapadne Amazone
koju on smatra jednim od sredita zapadnoamazonskog
amanizma: Lijenici iz plemena Kamsa i Inga iz doline Sibundoy
posjeduju neobino veliko znanje o ljekovitom i otrovnom bilju...
Jedan od najpriznatijih je Salvador Chindoy, koji inzistira na tome
da su ga njegovu znanju o medicinskim svojstvima biljaka nauile
same biljke, putem halucinacija koje je iskusio tijekom svog
dugogodinjeg iskustva u lijeenju.
Schultes ne govori nita vie o halucinatornom podrijetlu
botanike ekspertize amazonskih naroda, jer se tu i ne moe rei
nita to ne bi proturijeilo dvama fundamentalnim principima
zapadnoga znanja.
37

Prvo, halucinacije ne mogu biti izvor pravih informacija, budui

da se drati ih takvima po definiciji smatra psihozom. Zapadna
znanost halucinacije smatra u najboljem sluaju iluzijama, u
najgorem morbidnim fenomenom.
Drugo, biljke ne komuniciraju poput ljudi. Znanstvene teorije o
komunikaciji tvrde da samo ljudska bia koriste apstraktne simbole
kao to su rijei i slike te da biljke ne prosljeuju informacije u
obliku mentalnih slika. Za znanost, izvor halucinacija je ljudski
mozak, a neke molekule sadrane u psihoaktivnim biljkama mogu
ga jedino potaknuti na haluciniranje.
U Riju sam tek shvatio koliki su razmjeri
halucinatorno znanje uroenikih naroda. S
rezultati empirijski su potvreni i koriste
industriji; s druge strane o njegovu se
znanstveno raspravljati jer ono proturijei
znanosti.

dileme koju postavlja

jedne strane, njegovi
se u farmaceutskoj
podrijetlu ne moe
aksiomima zapadne

Kada sam shvatio da je enigma o biljnoj komunikaciji slijepa

toka znanosti, osjetio sam poziv da zaponem jedno dublje
istraivanje te teme. Tim vie, misterij biljne komunikacije nosio
sam u sebi jo od boravka kod Ashaninki, a znao sam da
istraivanja kontradikcija u znanosti esto polue plodne rezultate.
Konano, inilo mi se da uspostavljanje ozbiljnog dijaloga o ekologiji
i botanici s uroenikim narodima zahtijeva da se to pitanje
postavi.
Nakon Rija znao sam da elim napisati knjigu o toj temi. Moja
prvotna zamisao bila je jednostavno imenovati zagonetku i
uspostaviti istraivaku kartu sljedee slijepe ulice ili paradoksa:
mi moemo koristiti njihovo znanje, ali im se dotaknemo pitanja
njegova podrijetla moramo mu okrenuti lea.
Pijui ayahuascu u Quirishariju zaao sam iza znaka na kojem
pie dosegnuli ste granice znanosti i otkrio iracionalan i
subjektivan teritorij, zastrauju, ali i prepun informacija. Znao
sam tako da slijepa ulica ima prolaz koji je inae skriven
racionalnom pogledu i koji vodi u svijet iznenaujue moi.
38

Meutim, ni u jednom trenutku nisam zamiljao da mogu

rijeiti zagonetku. Bio sam uvjeren da imam posla s esencijalno
paradoksalnim fenomenom za kojeg rjeenja ni nema.

39

Defokusiranje
Dvanaest mjeseci nakon konferencije u Riju izdava je prihvatio
moj prijedlog za knjigu o amazonskom amanizmu i ekologiji.
Namjeravao sam je nazvati Ekoloke halucinacije. Nekoliko mjeseci
kasnije moj mi je poslodavac dopustio da dio svog radnog vremena
provodim radei na knjizi.
Pripremio sam se na istraivanje zagonetke komunikacije
biljaka. Ali odakle bih trebao poeti?
Moj prvi impuls bio bi da se vratim u peruansku Amazonu i
provedem neko vrijeme s ayahuasqueroima. Meutim, moj ivot se
promijenio. Nisam vie bio antropolog koji slobodno luta, ve otac
dvoje male djece. Nije bilo druge nego da svoje istraivanje vodim iz
ureda i oblinje knjinice, umjesto iz uma u Peruu.
Zapoeo sam iitavajui iznova svoje biljeke s terena i
transkripte intervjua s Carlosom Perezom Shuma. Osobitu panju
obratio sam neobinim odlomcima koje sam ispustio iz svojih teza.
Potom, imajui u vidu da je pisanje nastavak razmiljanja, skicirao
sam preliminarnu verziju prvog poglavlja o svom dolasku u
Quirishari i mog prvog iskustva s ayahuascom.
Tijekom tog zadubljivanja u misteriozne trenutke iz svoje
prolosti poeo sam razmiljati o onome to je govorio Carlos. to
ako ga shvatim doslovno? to ako jest istina da priroda govori u
znakovima i da se tajna razumijevanja njezinog jezika sastoji u
primjeivanju slinosti u vanjtini ili u obliku? Svidjela mi se ta
ideja i odluio sam proitati antropoloke tekstove o amanizmu
obraajui panju ne samo na njihov sadraj nego i na njihov stil.
Na zid svog ureda zalijepio sam biljeku: Promatraj OBLIKE.
Dok sam se u mislima ponovno vraao svom boravku u
Quirishariju, jedna stvar mi je postala jasna. Svaki put kad sam
sumnjao u objanjenje nekog od svojih konzultanata, moje
razumijevanje naina na koji Ashaninke gledaju stvarnost bilo je
zaprijeeno. Naprotiv, u rijetkim prilikama kad mi je polazilo za
rukom utiati vlastite sumnje, moje razumijevanje lokalne
40

stvarnosti bi raslo - kao da ponekad ovjek mora vjerovati u red

kako bi ga vidio, umjesto da bude obrnuto.
Taj me je uvid naveo na odluku kako bi sada, kad pokuavam
mapirati slijepu ulicu halucinatornog znanja, bilo korisno ne samo
postaviti mu granice s racionalnog gledita, nego i suspregnuti
nevjericu te s jednakom ozbiljnou, na drugoj strani oiglednog
orsokaka, zabiljeiti glavne crte primjedbi ayahuasqueroa.
itao sam tjednima. Poeo sam osvjeavati sjeanje i preitavati
glavne antropoloke tekstove kao i novije tekstove s tog podruja,
one koji imaju samokritiku icu. Tad sam poeo gutati literaturu o
amanizmu, koja je za mene bila nova. Nisam toliko itao jo od
ispita na doktorskom studiju prije devet godina i bio mi je uitak
ponovno otkrivati tu potpuno apstraktnu razinu stvarnosti. S
entuzijazmom kakvog nikad nisam imao na sveuilitu napravio
sam stotine stranica biljeki koje sam potom kategorizirao.
U petom mjesecu istraivanja, moja supruga i ja posjetili smo
prijatelja koji nam je tijekom te veeri pokazao knjigu sa arenim
trodimenzionalnim slikama, sastavljenim od na prvi pogled
kaotinih tokica. Da bi vidio kako se iz mutnog pojavljuje vrsta i
3-D slika, ovjek mora defokusirati pogled. Neka ti oi budu
uprte kao da zuri kroz knjigu ne gledajui je, rekla mi je naa
domaica. Opusti se u tom magliastom stanju i malo se strpi.
Nakon nekoliko pokuaja i kao nekom magijom, izvanredno dubok
stereogram iskoio je iz stranice koju sam drao pred sobom.
Prikazivao je dupina koji skae iz valova. U trenutku kad sam se
opet normalno fokusirao na stranicu, delfin je nestao, zajedno s
valovima ispred i iza sebe, i sve to sam mogao vidjeti bile su opet
zbrkane toke.
To me iskustvo podsjetilo na Bourdieuovu frazu objektiviranja
neije objektivirajue veze, to je drugi nain da se kae postati
svjestan vlastitog pogleda. Upravo to ovjek treba uiniti kako bi
vidio stereogram. To me je navelo na pomisao da sam vjerojatno
nezadovoljan antropolokim prouavanjem amanizma zbog nuno
fokusirane perspektive akademskih antropologa, koji ne uspijevaju
zahvatiti fenomen amanizma jednako kao to normalan pogled ne
41

uspijeva vidjeti trodimenzionalne slike. Je li to moda nain da se

pogled opusti i da se amanizam vidi jasnije?
Tijekom sljedeih tjedana nastavio sam itati, istodobno
pokuavajui opustiti svoj pogled i panju obratili jednako na Stil
teksta, kao i na njegov sadraj. Onda sam poeo pisati
preliminarnu verziju drugog poglavlja o antropologiji i amanizmu.
Jednog popodneva, dok sam pisao, odjednom mi se pred oima
ukazala vrsta slika kako se pojavljuje iz zbrke, kao kod
stereograma: veina antropologa koja se bavila prouavanjem
amanizma vidjela je jedino vlastitu sjenu. To se ticalo onog o
shizofreniji, o kreatorima reda, o majstorima za sve i tvorcima
kaosa.
Kako sam bio siguran da je enigma halucinatornog znanja tek
oigledna slijepa ulica, i kako sam se trudio suspregnuti nevjericu,
poeo sam se pitati hou li nakon svega uope biti u stanju iznai
kakvo rjeenje. Prolaz koji vodi u amanski svijet sigurno je skriven
od normalnog pogleda, no moda postoji nain da ga se obuhvati
stereoskopski...
Razmiljajui tako, shvatio sam da se halucinacije koje sam
vidio u Quirishariju takoer mogu opisati kao trodimenzionalne
slike nevidljive normalnom pogledu. Prema mojim Ashaninka
prijateljima, izlaz iz slijepe ulice mogu je upravo postizanjem
halucinantnog stanja svijesti. Za njih nema fundamentalne
kontradikcije izmeu praktine stvarnosti njihova ivota u umi i
nevidljivog i iracionalnog svijeta ayahuasqueroa. Naprotiv, upravo
svojim kretanjem natrag i naprijed izmeu tih dviju razina ovjek
moe izvui korisno i potvrdljivo znanje koje se drukije ne moe
dosegnuti. To mi je bio dokaz da je mogue uskladiti ova dva
oigledno razliita svijeta.
Osjeao sam takoer da moram unaprijediti vlastitu vjetinu
defokusiranja ukoliko elim postii nekakav uspjeh. Stanujem
nedaleko od dvorca koji je pripadao obitelji Arhtura Conana Doylea,
autora romana o Sherlocku Holmesu. Tijekom svoje mladosti esto
sam se divio zaobilaznim metodama poznatog detektiva, koji bi se
zakljuavao u svoj ured i svirao na violini disonantne tonove do
dugo u no - da bi se potom pojavio s kljuem misterija. U hladnim
42

maglama vicarskog platoa, poeo sam slijediti Holmesov primjer.

im bi djeca otila na spavanje, odlazio bih dolje u svoj ured i
hvatao se posla s hipnotiki disonantnom glazbom koja je svirala u
podlozi.
U nekim bih veerima iao i dalje. S obzirom da etnja olakava
razmiljanje, obukao bih se toplo i otiao lutati sa svojim
kasetofonom po maglovitoj tami. Dok su mi drutvo pravili tek
ritmini udarci vlastitih cipela, naglas bih razmiljao o svim
zamislivim rjeenjima zagonetke koja me je poela opsjedati.
Sljedeeg dana prepisivao bih te nebulozne solilokvije traei nove
perspektive. Neki odlomci doista su mi pomogli da shvatim kamo to
pokuavam otii: Mora defokusirati svoj pogled kao da eli
pogledom istodobno obuhvatiti znanost i vizije uroenika. Tada e
njihovo zajedniko tlo izroniti u obli ku stereograma...
Moj drutveni ivot vie nije postojao. Osim nekoliko
popodnevnih sati koje sam provodio s djecom, svo vrijeme sam
provodio itajui i razmiljajui. Moja ena je poela govoriti da sam
odsutan ak i kad sam u sobi. Bila je u pravu, a ja je nisam mogao
uti jer sam bio opsjednut. to sam vie napredovao u ovoj
neobinoj metodi, tim se svjeijim inio trag koji pratim.
Tijekom nekoliko mjeseci proao sam znanstvenu literaturu o
halucinogenima i njihovom pretpostavljenom uinku na ljudski
mozak.
Evo injenice do koje sam doao tijekom itanja: mi ne znamo
kako funkcionira na vizualni sustav. Dok itate ove rijei, vi ne
vidite doista tintu, papir, svoje ruke, okolinu, nego unutarnju i
trodimenzionalnu sliku koja ih gotovo tono reproducira i koja vam
je konstruirana u mozgu. Fotoni koji se odbijaju od ove stranice
pogaaju retinu vaih oiju, koja ih pretvara u elektrokemijsku
informaciju; optiki ivac prenosi tu informaciju do vizualnog
korteksa u stranjem dijelu glave, gdje slapovima slina mrea
ivanih stanica razdvaja ulazne signale u kategorije (oblik, boja,
pokret, dubina, itd.). Nain na koji mozak uspijeva objediniti taj
zbir kategoriziranih informacija u koherentnu sliku jo uvijek je
misterij. To ujedno znai da je neuroloki temelj svijesti
nepoznanica.
43

Ako nam nije poznato na koji nain vidimo realne objekte koji
su pred nama, jo manje nam je jasno kako percipiramo ono to
ak i nije tu. Kad osoba halucinira, tada ne postoji vanjski izvor
vizualne stimulacije, to je naravno i razlog zbog kojeg kamera ne
hvata halucinantne slike.
Zaudo, i uz svega nekoliko iznimki, te bazine injenice ne
spominju se u tisuama znanstvenih studija o halucinacijama; u
knjigama s naslovima poput Podrijetlo i mehanizmi halucinacija,
strunjaci pruaju djelomine i uglavnom hipotetine odgovore koje
formuliraju kompliciranim terminima, ostavljajui utisak da su
postigli objektivnu istinitost ili im je ona nadomak ruke.
Neuroloki putevi halucinogena shvaeni su potpunije nego
mehanizmi halucinacija. Tijekom 50-ih istraivai su otkrili da
kemijski sastav veine halucinogena blisko nalikuje sastavu
serotonina, hormona kojeg proizvodi ljudski mozak i koristi ga kao
nositelja poruke izmeu modanih stanica. Postavili su hipotezu da
halucinogeni djeluju na svijest uklapajui se u iste cerebralne
receptore kao serotonin, poput slinih kljueva koji pristaju u istu
bravu.
LSD, sintetski spoj nepoznat u prirodi, nema isti profil kao
organske molekule poput dimetiltriptamina ili psilocibina. Bez
obzira na to, velika veina klinikih istraivanja fokusirala se na
LSD, koji se smatra najmonijim halucinogenom, budui da se ve
50-milijuntinom grama postie uinak.

Serotonin (hormon)
Psilocibin psilocin (organski halucinogen)
Duik, Duik- Dimetiltriptamin (organski halucinogen i hormon)
LSD (anorganski halucinogen)
44

U drugoj polovici 60-ih godina halucinogeni su postali ilegalni u

zapadnom svijetu. Ubrzo potom, znanstvene studije tih supstanci,
koje su tijekom prethodne dvije dekade bile toliko plodne, slubeno
su obustavljene. Ironino je da je ba u to vrijeme nekolicina
znanstvenika istaknula kako, prema striktnim znanstvenim
kriterijima, LSD najee ne inducira istinske halucinacije pri
kojima se slike brkaju sa stvarnou. Ljudi pod utjecajem LSD-a
gotovo uvijek znaju da su vizualne distorzije ili slapovi tokica i boja
koje vide nestvarni te da ih vide zahvaljujui djelovanju
psihodelinog agensa. U tom smislu, LSD je pseudo-halucinogen.
Tako se znanstvene studije halucinogena u najveem dijelu
fokusiraju na proizvod koji nije pravi halucinogen; istraivai su
zapostavili prirodne supstance koje su tisuama godina koristile
stotine ljudi, u korist sintetike smjese izumljene u laboratoriju 20.
stoljea.
Godine 1979. otkriveno je da ljudski mozak, po svemu sudei,
lui dimetiltriptamin - koji je takoer jedan od aktivnih sastojaka
ayahuasce. Ova supstanca proizvodi istinske halucinacije pri
kojima je normalna stvarnost uvjerljivo zamijenjena vizijama, kakve
su primjerice gigantske zmije kojima se ovjek ponizno ispriava
kad mora preko njih prekoraiti. Naalost, znanstvena istraivanja
dimetiltriptamina su rijetka. Do danas, klinika prouavanja
njegovog efekta na normalna ljudska bia mogu se nabrojati na
prste jedne ruke.
Dok sam ja itao, godinja doba su se mijenjala. Zima je naglo
ustupila mjesto proljeu i dani su postali dulji. Upravo sam proveo
punih est mjeseci fokusirajui se na ono to su napisali drugi. Sad
sam osjeao kako je vrijeme za malu pauzu, nakon koje u poeti
pisati knjigu.
U nastojanju da maksimalno iskoristim prve drai toplog
vremena, uzeo sam slobodan dan i otiao etati sa svojim
kasetofonom po parku prirode. Pupoljci su se poeli otvarati, izvori
su posvuda bujali, i nadao sam se da e tako biti i s mojim idejama.
45

Postalo mi je jasno da ayahuasqueroi u svojim vizijama nekako

dobivaju pristup provjerljivim informacijama o svojstvima biljaka.
Zbog toga, razmiljao sam, enigma halucinatornog znanja moe se
svesti na jedno pitanje: dolazi li ta informacija iznutra, iz ljudskog
mozga, kako bi to htjelo znanstveno gledite, ili iz vanjskog svijeta
biljaka, kao to tvrde amani?
Oba ova gledita, ini se, pokazuju i prednosti i mane. S jedne
strane,
slinost
izmeu
molekularnih
profila
prirodnih
halucinogena i serotonina ini se da dobro i tono pokazuje kako
ove supstance djeluju poput kljueva koji pristaju u istu bravu
unutar mozga. Meutim, ne mogu se sloiti sa znanstvenim
stajalitem prema kojemu su halucinacije tek otputanje slika
pohranjenih u pretincima podsvjesne memorije. Bio sam uvjeren da
goleme florescentne zmije koje sam vidio zahvaljujui ayahuasci ni
na koji nain ne korespondiraju iemu o emu bih ja mogao ak i
sanjati, pa ni u najekstremnijim nonim morama. Nadalje, brzina i
vrstoa nekih halucinatornih slika u mnogo je stupnjeva
nadmaivala i najbolje rock spotove, a znao sam da ih ja sam ni u
kojem sluaju ne bih mogao projicirati. S druge strane, otkrio sam
da postaje sve jednostavnije suspregnuti nevjericu i smatrati
uroeniko gledite potencijalno ispravnim. Naposljetku, bilo je
toliko pukotina i kontradikcija u znanstvenom poznavanju
halucinogena, koje se isprva inilo tako pouzdanim: znanstvenici ne
znaju na koji nain te supstance utjeu na nau svijest, niti su
izuavali prave halucinogene u bilo kojem smislu. Vie mi se nije
inilo nerazumnim smatrati da informacije o molekularnom sastavu
bilja dolaze od biljaka samih, kako su tvrdili ayahuasqueroi,
Meutim, nisam uspijevao uvidjeti kako bi to konkretno
funkcioniralo.
S tim mislima na pameti prekinuo sam svoju etnju i sjeo na
tlo, naslonivi lea na veliko drvo. Onda sam pokuao ui u
komunikaciju s njim. Sklopio sam oi i udisao vlani biljni miris iz
zraka. ekao sam da mi oblik komunikacije iskrsne na mentalnom
ekranu, no zavrio sam ne doivljavajui nita vie od ugodnog
osjeaja uronjenosti u osunanu i plodnu prirodu.
46

Desetak minuta kasnije ustao sam i nastavio hodati. Odjednom

su mi se misli opet okrenule stereogramima. Moda bih odgovor
mogao nai promatrajui iz obje perspektive istodobno, s jednim
okom na znanosti i drugim na amanizmu. Rjeenje e se prema
tome sastojati u postavljanju pitanja na drukiji nain: nije u
pitanju je li izvor halucinacija unutarnji ili vanjski, nego u
shvaanju da moe biti oboje u isto vrijeme. Nisam mogao nazrijeti
kako e ta ideja funkcionirati u praksi, ali sviala mi se jer je mirila
dvije oigledno nespojive toke gledita.
Puteljak po kojem sam iao vodio je do kristalnog slapa koji je
izbijao iz vapnenake stijene. Voda je bila puna mjehuria i imala
okus ampanjca.
Sljedeeg dana u ured sam se vratio obnovljene energije. Sve
to trebam napraviti je klasificirati svoje biljeke o amazonskom
amanizmu i mogu poeti pisati. No, prije nego to se uhvatim tog
zadatka, odluio sam provesti dan prelistavajui nasumice, po miloj
volji, kroz gomilu lanaka i biljeaka koje sam nakupio tijekom
mjeseci.
itajui literaturu o amazonskom amanizmu primijetio sam
da je osobno iskustvo antropologa s uroenikim halucinogenima
predstavljalo sivu zonu. Dobro sam znao za taj problem, i sam sam
ga zaobilazio u vlastitim napisima. Jedna od kategorija u mojim
biljekama uz itanje zvala se Antropolozi i ayahuasca. Pogledao
sam karticu koja se odnosila na tu kategoriju, a koju sam ispunio
tijekom svog istraivanja, te zabiljeio da je prvi subjektivni opis
iskustva nekog antropologa s ayahuascom objavljen 1968., dok je
nekoliko botaniara opisalo slina iskustva otprilike stotinu godina
ranije.
Antropolog o kojem je rije bio je Michael Harner. Usred
akademskog lanka posvetio je deset redaka svom osobnom
iskustvu: Nekoliko sati nakon ispijanja napitka zatekao sam se,
iako budan, u svijetu koji je doslovce nadilazio moje najlue snove.
Susreo sam ljude s ptijim glavama, kao i zmajolike spodobe koje
su mi objasnile kako su one istinski bogovi ovoga svijeta. I drugi
duhovi pomagai pruili su mi svoje usluge u pokuaju leta u
47

daleke predjele galaksije. Prebaen u trans u kojem se nadnaravno

ini prirodnim, shvatio sam da su antropolozi, ukljuujui i mene,
temeljito podcijenili znaaj droga na oblikovanje uroenike
ideologije.
Michael Harner je ve zarana postigao zavidnu karijeru, drao
je predavanja na uglednim sveuilitima i ureivao knjigu o
amanizmu za Oxford University Press. Kasnije mu je, meutim,
prilian broj kolega okrenuo lea, nakon to je objavio popularni
prirunik o seriji amanskih tehnika temeljenih na vizualizaciji i
upotrebi bubnjeva. Jedan antropolog nazvao je to projektom koji
zavrijeuje kritiku s obzirom na potpuno neznanje M. Harnera o
amanizmu. Ukratko, Harnerov rad openito je diskreditiran.
Moram priznati da sam i ja bio usvojio neke od tih predrasuda.
Na poetku svog istraivanja na brzinu sam preletio kroz Harnerov
prirunik, biljeei jedino da prvo poglavlje sadri detaljan opis
njegovog prvog iskustva s ayahuascom, koje je ovaj put zauzelo
deset stranica umjesto deset redaka. U biti, nisam ba obratio
osobitu panju njegovu sadraju.
Tako sam, za svoj gut i iz znatielje, odluio ponovno proi
kroz Harnerovu priu. Upravo tijekom itanja te doslovno
fantastine pripovijesti nabasao sam na kljuno rjeenje koje e
promijeniti tijek moje istrage.
Harner objanjava kako je u ranim 60-im godinama 20. stoljea
otiao u peruansku Amazonu prouavati kulturu Conibo
Indijanaca. Nakon to je za otprilike godinu dana postigao malen
napredak u razumijevanju njihovog religijskog sustava, jedan
Conibo mu je rekao da, ukoliko zbilja eli neto nauiti, mora popiti
ayahuascu. Harner je pristao, ne bez straha, jer su ga ljudi bili
upozorili da je to iskustvo zastraujue. Sljedee veeri, pod
strogim nadzorom njegovih uroenikih prijatelja, popio je koliinu
koja bi odgovarala treini boce. Nakon nekoliko minuta zatekao se
kako propada u svijet istinskih halucinacija. Stigavi u nebesku
pilju gdje je nadnaravni karneval demona bio u punom zamahu,
vidio je dva neobina broda kako plutaju kroz zrak koji se sklapao
u oblik velikog, zmajolikog pramca, ne bez slinosti s pramcem
vikinkog broda. Na palubi je mogao nazrijeti golemi broj ljudi s
48

glavama plavih ojki i s ljudskim tijelima, ne bez slinosti s

pticolikim bogovima s grobnih slika drevnih Egipana.
Nakon viekratnih epizoda, predugakih da bi se opisale ovdje,
Hamer je postao uvjeren kako umire. Pokuao je zazvati svoje
Conibo prijatelje da mu daju protuotrov, ali nije mu polazilo za
rukom izustiti ni rije. Tada je vidio kako njegove vizije izlaze iz
gigantskih reptiloidnih bia koja poivaju u najdubljim dubinama
njegova mozga. Ta bia poela su pred njegovim oima projicirati
scene, obavjetavajui ga da su te informacije rezervirane za
umirue i mrtve: Prvo su mi pokazali planet Zemlju kako je
izgledao eonima ranije, prije no to je na njemu bilo ikakvog ivota.
Vidio sam ocean, jalovu zemlju pa blistavo plavo nebo. Tad su s
neba pale crne tokice, stotine njih, i preda mnom sletjele na
neplodni krajolik. Mogao sam vidjeti da su 'toke' zapravo velike,
sjajne, crne kreature s kratkim krilima, kao u pterodaktila, i s
velikim kitolikim tijelima... Objasnile su mi, nekom vrstom
telepatije, da su doletjele odnekud iz svemira. Dole su na planet
Zemlju kako bi pobjegle od neprijatelja. Spodobe su mi onda
pokazale da umiju stvoriti ivot na planetu, kako bi se sakrile u
mnotvu oblika i tako prikrile svoju prisutnost. Ispred mene,
beskonano mnotvo biljnih i ivotinjskih vrsta i podvrsta - stotine
milijuna godina razvoja odigralo se u takvom razmjeru i s takvom
ivou kakve je nemogue opisati. Shvatio sam da su zmajolika
bia tako skrivena unutar svakog oblika ivota, ukljuujui i
ovjeka.
Na ovom mjestu njegove pripovijesti, Harner stavlja u biljeku
na dnu stranice: U retrospekciji, ovjek bi rekao da su bili poput
DNK, iako u to vrijeme, 1961. godine, ja nisam znao nita o DNK.
Zastao sam. Ranije nisam primijetio ovu biljeku. Svakako da
postoji DNK unutar ljudskog mozga, ba kao i u vanjskom svijetu
biljaka, budui da je molekula ivota koja sadri genetsku
informaciju jednaka za sve ive vrste. DNK se tako moe smatrati
izvorom informacije koja je istovremeno vanjska i unutarnja drugim rijeima, upravo ono to sam pokuavao zamisliti
prethodnog dana u umi.
49

Zaronio sam natrag u Harnerovu knjigu, ali nisam naiao na

daljnje spominjanje DNK. Meutim, nekoliko stranica kasnije,
Harner primjeuje kako su zmaj i zmija sinonimi. To mi je dalo
pomisliti da dvostruka ovojnica DNK, po svom obliku, podsjea na
dvije isprepletene zmije.
Nakon ruka vratio sam se u ured s udnim osjeajem.
Reptiloidna bia koja je Harner vidio u svome mozgu podsjeala su
me na neto, .ili nisam mogao rei to. Mora da je rije o tekstu koji
sam proitao i koji lei negdje medu brojnim hrpama biljeaka i
papira, rasprostrtima svuda po podu. Potraio sam po hrpi
oznaenoj s Mozak, na koju sam stavljao lanke o neurolokim
aspektima svijesti, no nisam naao ni traga reptilima. Nakon to
sam neko vrijeme kopao uokolo, pod ruku mi je doao lanak pod
nazivom Mozak i um u Desana amanizmu koji je napisao
Gerardo Reichel-Dolmatoff.
EST

Ljudski mozak. Lijeva polutka je oznaena brojem 1, a desna brojem 2.

Odvaja ih anakonda. (Precrtano s Desanovih crtea.)

Kopiju ovog lanka naruio sam iz knjinice dok sam iitavao

literaturu o mozgu. Znajui iz brojnih Reichel-Dolmatoffovih
publikacija da su Desane iz kolumbijske Amazone redovito koristili
ayahuascu, zanimalo me doznati neto o njihovom gleditu na
psihologiju svijesti. Ali prvi put kad sam itao lanak, inio mi se
prilino ezoterinim pa sam ga bacio na manje vanu hrpu. Ovaj
put, dok sam ga listao, zaustavio me je Desana crte ljudskog
mozga, sa zmijom ulijebljenom medu dvije polutke.
50

Proitao sam tekst ispod crea i doznao da Desane smatraju

kako je brazda koju nastanjuje gmaz udubljenje koje je na poetku
vremena (mitskog i embriolokog vremena) stvorila kozmika
anakonda. Blizu zmijine glave je heksagonalni kristal, malo izvan
mozga; tu prebiva estica solarne energije i osvjetljava mozak.
Nekoliko stranica naprijed naiao sam na drugi crte, ovaj put
s dvije zmije (na sljedeoj str.).
Prema Reichel-Dolmatoffu, crte sa te stranice pokazuje kako
unutar brazde lee dvije ukriane zmije, divovska anakonda
(Eunectes murinus) i Dugina boa (Epicrates cenchria), velika
rijena zmija priguenih tamnih boja i jednako velika kopnena
zmija Spektakularnih blistavih boja. U Desana amanizmu te dvije
zmije simboliziraju enski i muki princip, sliku majke i oca, vode i
zemlje...; ukratko, one predstavljaju koncept binarne opozicije koja
mora biti nadvladana kako bi se postigla individualna osvijetenost
i integracija. Zmije su zamiljene kako se ritmiki omataju u
lelujavoj kretnji od jedne strane na drugu.
Zaintrigiran, poeo sam itati Reichel-Dolmatoffov lanak
ispoetka. Na prvim stranicama on donosi skicu glavnih
kozmolokih vjerovanja Desana. Oi su mi se zaustavile na
sljedeoj reenici: De-sane kau da su na poetku vremena njihovi
preci doli u kanuima oblikovanim poput golemih zmija.

Ljudski mozak. Na rascjepu se nalazi anakonda i dugina boa.

(Precrtano s Desanovih crtea.)
51

U tom sam trenutku poeo osjeati zapanjenost zbog slinosti

Harnerove prie, temeljene na vlastitom halucinogenom iskustvu s
Coni-bo Indijancima u peruanskoj Amazoni, sa amanskim i
mitolokim konceptima ljudi koji uzimaju ayahuascu, a ive
tisuama kilometara dalje u kolumbijskoj Amazoni. U oba sluaja
imamo gmazove u mozgu i amce u obliku zmije kozmikog
podrijetla koji su predstavljali brrodove ivota na poetku vremena.
Puka podudarnost?
Da bih to otkrio, izvukao sam knjigu o treem narodu koji
koristi ayahuascu, s naslovom (na francuskom) Vizija, znanje, mo:
amanizam naroda Yagua u sjeveroistonom Peruu. Ova studija
koju potpisuje Jean-Pierre Chaumeil po mom je miljenju jedna od
najstroih na tu temu. Poeo sam je prelistavati traei odlomke
koji se odnose na kozmoloka vjerovanja. Najprije sam naao
nebesku zmiju na skici svemira koju je nacrtao Yagua aman.
Potom, nekoliko stranica dalje, citiran iskaz drugog amana: Na
samom poetku, prije nego je zemlja roena, ova zemlja ovdje, nai
najdalji preci ivjeli su na drugoj zemlji... Chaumeil dodaje kako
Yaguae smatraju da su sva iva bia nastala od blizanaca, koji su
dva glavna lika u kozmogonijskoj misli Yagua.
Ove slinosti inile su se vrlo neobine i nisam znao to bih s
njima. Ili radije, mogao sam uoiti jednostavan nain njihove
interpretacije, ali on je proturijeio mom razumijevanju stvarnosti:
zapadnjaki antropolog, kao to je Harner, pije jaku dozu
ayahuasce s jednim narodom i dobiva pristup, usred 20. stoljea, u
svijet koji daje mitoloki koncept drugog naroda i doputa mu da
komunicira sa ivototvornim duhovima kozmikog podrijetla
povezanim moda s DNK. To mi se inilo prilino nevjerojatnim, ako
ne i nemoguim. Meutim, polako sam se navikavao suspregnuti
nevjericu te sam odluio slijediti ovaj pristup sve do njegovog
loginog zakljuka. Tako sam nemarno olovkom pribiljeio na
margini Chaumeilovog teksta: blizanci = DNK?
Ova indirektna i analogijska veza izmeu DNK i halucinatornih
i mitolokih sfera inila mi se zabavnom ili u najboljem sluaju
52

zanimljivom. Ipak, poeo sam misliti kako sam s DNK moda naao
specifini koncept na koji mogu fokusirati jedno oko, dok drugo
fokusiram na amanizam amazonskih ayahuascqueroa.
Konkretnije, u svoje biljeke uz itanje unio sam novu
kategoriju, nazvanu DNK zmije.

53

Uoavanje podudarnosti
Sljedeeg jutra moja supruga i djeca otili su u planine na
praznike. Ostao sam sam na deset dana. Spremao sam se
klasificirati svoje biljeke o obiajima i vjerovanjima uroenikih i
mestizo ayahuasqueroa. Taj posao uzeo mi je est dana i otkrio mi
je neka stalna mjesta prisutna u razliitim kulturama.
Ljudi irom Zapadne Amazone ayahuascu piju nou, uglavnom
u potpunoj tami; prije toga suzdravaju se od seksualnih odnosa i
gladuju, izbjegavajui masnoe, alkohol, sol, eer i druge zaine.
Halucinacijsku seansu obino vodi iskusna osoba, usmjeravajui
vizije svojom pjesmom.
U mnogim regijama, egrti koji se pripremaju za ayahuasqueroe
na duge se mjesece izoliraju u umi i uzimaju goleme koliine
halucinogena. Njihova prehrana tijekom tog razdoblja uglavnom
sadri banane i ribu, obje namirnice osobito bogate serotoninom.
Dogaa se takoer da dugotrajna konzumacija halucinogena
smanjuje koncentraciju tog neurotransmitera u mozgu. Antropolozi
su veinom nesvjesni biokemijskog aspekta te prehrane, u svakom
sluaju, neki od njih idu dotle da izmiljaju apstraktna objanjenja
za ono to sami zovu iracionalni prehrambeni tabui.
Dok sam klasificirao svoje biljeke, traio sam nove veze
izmeu amanizma i DNK. Upravo sam bio primio pismo od
prijatelja koji je znanstveni novinar i koji je itao pripremnu verziju
mog drugog poglavlja; sugerirao je da je amanizam vjerojatno
neprevodiv u nau logiku zbog pomanjkanja korespondirajueg
koncepta. Shvatio sam to misli i pokuavao sam tonije uvidjeti bi
li DNK, iako ne istinski ekvivalentna, mogla biti koncept koji bi na
najbolji nain preveo to o emu su govorili ayahuasqueroi.
Ti amani s razoruavajuom dosljednou inzistiraju na
postojanju duhovnih bia (ili duhova, ili majki) koja su zajednika
svim oblicima ivota. Meu Yaminahuama iz peruanske Amazone,
na primjer, kako pie Graham Townsley: Sredinja slika koja
dominira itavim poljem amanistikog znanja Yaminahua je yoshi
- duh ili duhovno bie. U miljenju naroda Yaminahua sve su stvari
54

na svijetu oduhovljene, a svoja osobita svojstva dobile su od

yoshija. amansko znanje je, iznad svega, znanje o tim entitetima,
koji su ujedno i izvor svih moi na koja amanizam polae pravo...
kroz ideju yoshija uspostavlja se fundamentalna istost ljudi i
neljudi.
Kad sam bio u Quirishariju znao sam da je animistiko
vjerovanje, prema kojemu su sva iva bia oduhovljena istim
principom, potvreno otkriem DNK. Uio sam na satovima
biologije u srednjoj koli da su molekule ivota jednake za sve vrste
i da je genetska informacija u rui, bakteriji ili ljudskom biu
kodirana univerzalnim jezikom od etiri slova, A, G, C i T, koja
oznaavaju etiri kemijske komponente sadrane u dvostrukoj
spirali DNK.
Prema tome, prilino oita veza izmeu DNK i duhovnih bia
kako ih shvaaju ayahuasqueroi nije mi bila novost. Klasificiranje
mojih biljeki uz itanje nije mi otkrilo daljnje podudarnosti.
Sedmoga dana moje samoe odluio sam otii u najbliu
sveuilinu knjinicu jer sam elio jo malo slijediti posljednji trag
prije no to prionem pisanju: trag ivotodajnih blizanaca koji sam
pronaao u mitologiji Yagua.
Dok sam prolazio kroz napise autoriteta u podruju mitologije,
s uenjem sam otkrio da je tema blizanakih bia-stvoritelja
nebeskoga podrijetla izrazito uobiajena u Junoj Americi, ali i u
itavom svijetu. Pria koju priaju Ashaninke o Avireriju i njegovoj
sestri, koji stvaraju svijet transformacijom, samo je jedna od stotine
varijacija teme o boanskim blizancima. Drugi primjer je asteka
pernata zmija, Quetzalcoatl, koja simbolizira svetu energiju ivota
i njezin bratblizanac Tezcatlipoca, oboje djeca kozmike zmije
Coatlicue.
Sjedio sam u glavnoj sobi itaonice, okruen studentima, i
prelistavao Claude Levi-Straussovu posljednju knjigu, kad sam
poskoio. Upravo sam proitao sljedei odlomak: Kod Asteka rije
coatl znai ujedno i 'zmija' i 'blizanac'. Ime Quetzalcoatl tako se
moe interpretirati i kao 'pernata zmija' i kao 'velianstveni

55

blizanac.'" Blizanaka zmija, kozmikog podrijetla, koja simbolizira

svetu energiju ivota? Meu Astecima?
Bila je sredina popodneva. Trebao sam malo razmisliti. Otiao
sam iz knjinice i krenuo kui. Dok sam vozio cestom, nisam mogao
prestati misliti na to to sam upravo proitao. Zurei kroz prozor,
pitao sam se to bi svi ti blizanaki parovi u mitovima o stvaranju
kod uroenikih naroda uope mogli znaiti.
Kad sam stigao kui zaputio sam se u etnju po umi kako bih
proistio misli. Zapoeo sam rekapitulirajui od poetka: pokuavao
sam drati jedno oko na DNK, a drugo na amanizmu kako bih
otkrio zajedniku nit meu njima. Promislio sam o podudarnostima
koje sam dotad otkrio. Potom sam koraao u tiini, jer sam
naprosto zaglavio. Mozgajui o toj mentalnoj blokadi prisjetio sam
se kako je Carlos Perez Shuma rekao: Promatraj OBLIKE.
Tog jutra, u knjinici, potraio sam DNK u nekoliko
enciklopedija i pritom primijetio da je oblik dvostruke spirale
najee opisivan kao ljestve, ili zavrnute ljestve od ueta, ili
spiralno stubite. U sljedeem djeliu sekunde, dok sam se pitao
postoje li kakve ljestve u amanizmu, sinulo mi je otkrovenje:
LJESTVE! amanove ljestve, 'simbol profesije' prema Metrauxu,
prisutne u amanistikim temama u cijelom svijetu prema Eliadeu!
Pourio sam natrag u ured i zaronio u knjigu Mircea Eliadea
amanizam: Arhaine tehnike ekstaze te otkrio da postoje
bezbrojni primjeri amanskih ljestava na svih pet kontinenata,
spiralne ljestve ovdje, stubite ili isprepletena uad tamo. U
Australiji, Tibetu, Nepalu, drevnom Egiptu, Africi, Sjevernoj i Junoj
Americi, simbolizam ueta, poput onoga za ljestve, nuno implicira
komunikaciju izmeu neba i zemlje. Ona se zbiva posredstvom
ueta ili ljestvi (kao i, takoer, putem loze, mosta, lanca od strelica
itd.) kojima se bogovi sputaju na zemlju a ljudi uspinju na nebo.
Eliade navodi ak i primjer iz Staroga zavjeta, gdje Jakov sanja o
ljestvama koje doseu nebo, s anelima Bojim koji se po njima
diu i sputaju. Prema Eliadeu, amanske ljestve su najranija
verzija ideje o osovini svijeta, koja spaja razliite razine kozmosa, a
u brojnim mitovima o stvaranju nalazimo je u obliku drveta.
56

Do tada, Eliadeov rad promatrao sam sa sumnjom, no

odjednom sam ga poeo gledati u novom svjetlu. Poeo sam
pretraivati po njegovim drugim tekstovima koje sam imao i otkrio:
kozmike zmije. Ovaj put bilo je rijei o australskim Aboridinima
koji smatraju da je ivot stvoren djelovanjem Dugine zmije,
kozmike osobe koja je u vezi s univerzalnom plodnou, ije su
moi simbolizirane kvarcnim kristalima. injenica je da i Desane iz
kolumbijske Amazone takoer povezuju kozmiku anakondu,
stvoritelja ivota, s kvarcnim kristalom;

Pradjedovska anakonda... voena boanskim gorskim kristalom

Iz Reichel-Domatoffa (1981, str. 79)

Kako je mogue da australski Aboridini, 40.000 godina

odvojeni od ostatka ovjeanstva, priaju istu priu o nastanku
ivota djelovanjem kozmike zmije koja se povezuje s kvarcnim
kristalom, kao to govore amazonski uroenici koji piju ayahuascu?
Veze koje sam poinjao uviati poremetile su smjer mog
istraivanja. Kako bi uope kozmike zmije iz Australije mogle
pridonijeti mojoj analizi upotrebe halucinogena u Zapadnoj
Amazoni? Usprkos tim dvojbama, nisam se mogao zaustaviti i
krenuo sam dalje.
Preao sam na etverotomno izdanje komparativne studije
mitolokih svjetova Josepha Campbella. Dao mi ih je prijatelj iz
Njemake nakon to sam mu, jo na poetku moje istrage, priao o
knjizi koju namjeravam napisati. Tada sam jednostavno preletio
kroz dio nazvan Primitivna mitologija. Naslov mi se nije svidio, a u
knjizi je amazonska dolina potpuno zanemarena, o halucinogenima
da i ne govorim. Tako sam tada Campbellovo remek-djelo vratio na
njezino mjesto na jednu od mojih polica s knjigama i nisam je vie
57

konzultirao. Zapoeo sam listati Zapadnjaku mitologiju traei

zmije. Na vlastito iznenaenje, jednu sam naao u naslovu prvog
poglavlja. Okreui prvu stranicu naiao sam na sljedei prikaz.

Zmijski gospodar na tronu. Iz Campbella (1964., str. 11)

Prikaz je uzet s mezopotamijskog peata iz otprilike 2200.

godine prije Krista, a prikazuje boanstvo u ljudskom obliju, na
tronu, s njegovim kaducejnim amblemom i oltarnom vatrom pred
sobom.
Simbol ovog Zmijskog gospodara nije nita drugo nego
dvostruka spirala. Slinost s prikazom DNK bila je neporeciva!
Grozniavo sam listao Campbellove knjige i pronaao
prepletene zmije u veini slika koje prikazuju sakralne scene. O toj
sveprisutnosti simbola zmije Campbell pie: Kroz materijale u svim
svescima ovoga rada, Primitivnim, Orijentalnim i Zapadnjakim,
mitovi i obredi povezani sa zmijama pojavljuju se esto i u
izvanredno dosljednom simbolikom znaenju. Gdje god se priroda
tuje kao samopokrenuta, pa tako i inherentno boanska, zmija se
potuje kao simbol tog boanskog ivota.
U Campbellovu radu otkrio sam zapanjujui broj stvoriteljskih
boanstava prikazanih u obliku kozmike zmije, ne samo u
Amazoni, Meksiku i Australiji, nego i u Sumeru, Egiptu, Perziji,
Indiji, na Pacifiku, Kreti, u Grkoj i Skandinaviji.
Kako bih provjerio te podatke, pogledao sam u svoj francuski
Rjenik simbola, pod zmija. Proitao sam: Ona tvori vatru meu
spolovima i opreke meu suprotnostima; ona je takoer i ensko i
muko, blizanac samoj sebi, poput tolikih drugih vanih bogova
58

stvoritelja koji su uvijek, u njihovim prvim prikazima, kozmike

zmije... Tako se vidljiva zmija pojavljuje tek kao kratka inkarnacija
Velike Nevidljive Zmije, koja je uzrona i bezvremena, gospodar
ivotnog principa i svih prirodnih sila. Prvenstveno, to je stari bog
na poecima svih kozmogonija, prije monoteizma i razuma koji ga
natkriljuje (originalni kurziv).
Campbell istie kako u svjetskoj mitologiji za kozmiku zmiju
postoje dvije kljune prekretnice. Prva se pojavljuje u
patrijarhalnom kontekstu idova iz eljeznoga doba u prvom
mileniju prije Krista, [gdje] mitologija preuzeta iz ranijeg neolitika i
od civilizacija Bronanog doba... postaje izokrenuta, ponavljajui
argumente u obliku upravo suprotnom od prvotnoga. U
judeo-kranskoj prii o stvaranju isprianoj u prvoj knjizi Biblije,
ovjek moe nai elemente koji su zajedniki tolikim svjetskim
mitovima o stvaranju: zmija, drvo i blizanaka bia; no po prvi puta
zmija, koja se u Levantu preokrenula najmanje sedam tisua
godina prije sastavljanja Knjige postanka, igra ulogu zloduha.
Jahve, koji ju zamjenjuje u ulozi stvoritelja, zavrava pobjeujui
zmiju iz kozmikog mora, Leviatana.

Zeus protiv Tifona. Iz Campbella (1964., str. 239)

Prema Campbellu druga prekretnica pojavljuje se u grkoj

mitologiji, u kojoj je Zeus prvotno predstavljan kao zmija; no oko
500. g. prije Krista mitovi su promijenjeni, i Zeus postaje ubojica
zmije. On osigurava vladavinu patrijarhalnih bogova s Olimpa
pobjeujui Tifona, golemo zmijoliko udovite koje je dijete
zemaljske boice Geje i inkarnacija sila prirode. Tifon je bio toliko
59

velik da mu je glava esto doticala zvijezde, a ruke je mogao rairiti

od izlaska do zalaska sunca. Kako bi pobijedio Tifona, Zeus je
mogao raunati jedino na pomo Atene, razuma, jer su svi drugi
olimpski bogovi prestravljeni pobjegli u Egipat.
Na tom mjestu, u svoje biljeke sam dodao: Ovi patrijarhalni i
iskljuivo muki bogovi su nepotpuni barem koliko se tie prirode.
DNK, poput kozmike zmije, nije ni muka ni enska, iako su
njezina stvorenja ili jedno ili drugo, ili oboje. Geja, grka boginja
Zemlje, jednako je nepotpuna kao i Zeus. Kao i on, i ona je
posljedica racionalnog pogleda, koji rastavlja i prije nego to
promisli, i koji nije sposoban zahvatiti androginu i dvostruku
prirodu ivotnog principa.
Bilo je ve prolo osam naveer, a ja nisam jeo. U glavi mi se
vrtjelo pred veliinom onoga to sam mislio da otkrivam. Odluio
sam odmoriti. Izvadio sam pivo iz friidera i pustio neku violinsku
glazbu. Onda sam poeo hodati gore-dolje po uredu. to bi sve ovo
uope moglo znaiti?
Ukljuio sam kasetofon i pokuao odgovoriti na vlastito pitanje:
Prvo, zapadna kultura sama se odsjekla od zmijskog/ivotnog
principa, recimo drugim rijeima DNK, i to kad je prihvatila
iskljuivo racionalistiko gledite. Drugo, narodi koji prakticiraju to
to zovemo 'amanizam' komuniciraju s DNK. Tree, paradoksalno,
dio ovjeanstva koji je sebe odvojio od zmije uspio je otkriti njezinu
materijalnu egzistenciju u laboratorijima, nekih tri tisue godina
kasnije.
Ljudi na razliitim mjestima koriste razliite tehnike kako bi
dobili pristup znanju o ivotnom principu. U vizijama amani
uspijevaju svoju svijest spustiti do molekularne razine. Upravo to
opisuje Reichel-Dolmatoff, u svom u kasetofon izgovorenom
komentaru vlastitih vizija pod ayahuascom ('kao mikrofotografije
bilja; kao one mikroskopske obojane sekcije; ponekad kao iz
udbenika patologije').
Tako se oni ue kombinirati modane hormone s inhibitorima
monoamin oksidaze, ili otkrivati etrdeset razliitih izvora miinih
paralizatora, dok je znanost u stanju jedino imitirati njihove
60

molekule. Kad kau da su im recept za curare dala bia koja su

stvorila ivot, oni govore doslovno. Kad kau da njihovo znanje
dolazi od bia koja vide u halucinacijama, njihove rijei znae tono
to to su rekli.
Prema amanima iz itavog svijeta, ovjek komunikaciju s
duhovima uspostavlja preko glazbe. Za ayahuasqueroe je gotovo
nezamislivo ui u svijet duhova i ostati u utnji. Angelika
Gebhart-Sayer raspravlja o 'vizualnoj glazbi' koju projiciraju duhovi
pred oima amana: ona je napravljena od trodimenzionalnih slika
koje srastaju sa zvukom i koje aman oponaa emitirajui
odgovarajue melodije. Trebao bih provjeriti emitira li DNK zvuk ili
ne.
Drugi nain da se provjeri ova ideja bio bi popiti ayahuascu i
promatrati mikroskopske slike...
Kako sam to izgovorio, sinulo mi je da bih mogao dosegnuti to
iskustvo pregledavajui knjigu slika Pabla Amaringa, umirovljenog
peruanskog ayahuasqueroa koji ima fotografsku memoriju.
Te slike objavljene su u knjizi Luisa Eduarda Lune i Pabla
Amaringa Vizije ayahuasce: Religiozna ikonografija peruanskog
amana (Ayahuasca visions: The religious iconography of a
Peruvian shaman). U toj knjizi antropolog Luna prua itavu silu
informacija o amazonskom amanizmu, stvarajui kontekst za
pedeset slika velike ljepote koje je napravio Amaringo. Kad sam prvi
put vidio te slike pogodila me je njihova slinost s mojim vlastitim
vizijama pod ayahuascom. Prema Amaringu: Slikam samo to to
sam vidio, to sam doivio. Ne kopiram niti uzimam ideje za svoje
slike ni iz kakve knjige. Luna pie: Pokazao sam Pablove slike
nekolicini vegetalistasa i oni su reagirali s trenutanim zanimanjem
i uenjem - neki od njih rekli su da su njihove vlastite vizije jako
sline ovima koje je naslikao Pablo, a neki su u njima ak
prepoznali iste elemente.
Zaprepastilo me je to sam na otvornim stranicama knjige
pronaao svakovrsne cik-cak stepenice, isprepletene loze, upletene
zmije i, iznad svega, obino skivene na marginama, dvostruke
spirale, poput ove:
61

Nekoliko tjedana kasnije pokazao sam ove slike prijatelju koji

se dobro razumije u molekularnu biologiju. Reagirao je jednako kao
vegetalistasi kojima ih je pokazivao Luna: Gle, to je kolagen... A
tamo, mrea embrionskih ivanih stanica sa svojim aksonima...
Ono su trostruke spirale... A ovo je DNK izdaleka, nalik na
telefonski kabel... Ovo izgleda poput kromosoma u odreenoj fazi...
Ono je DNK u rastegnutom obliku, a odmah do toga su namotaji
DNK u svojoj nukleosomskoj strukturi.
ak i bez tih objanjenja bio sam u oku. Brzo sam preao po
indeksu Vizija ayahuasce, ali nisam naao ni spomena DNK, ni
kromosoma, niti dvostrukih spirala.

... DNK u rastegnutom obliku...

62

...trostruka spirala kolagena...

...kromosomi u odreenoj fazi...

...DNK izdaleka, nalik na telefonski kabel...

Je li mogue da nitko nije uoio molekularni aspekt slika?

Izgleda da jest, budui da sam im se i ja esto divio i pokazivao ih
ljudima da bih im predoio kako izgleda sfera halucinacija, pa
nisam nita primijetio. Moj pogled bio je fokusiran kao i obino.
Nisam bio u stanju istovremeno vidjeti molekularnu biologiju i
63

amanizam, koje na racionalni um razdvaja - no koji se itekako

mogu preklapati i nadopunjavati.
Bio sam osupnut. inilo se da nitko nije primijetio mogue veze
izmeu mitova primitivnih naroda i molekularne biologije. Nitko
nije vidio da dvostruka spirala ve tisuama godina irom svijeta
simbolizira ivotni princip. Naprotiv, sve je bilo naglavake. Govorilo
se da halucinacije ni na koji nain ne mogu predstavljati izvor
znanja, da su Indijanci svoje korisne molekule pronali sluajnim
eksperimentiranjem te da su njihovi mitovi upravo mitovi koji
nemaju veze s pravim znanjem otkrivenim u laboratorijima.
U tom trenutku sam se sjetio prie Michaela Harnera. Nije li on
rekao da su te informacije rezevirane za mrtve i umirue?
Najednom me je preplavio strah i osjetio sam snaan poriv da s
nekim podijelim ove ideje. Zgrabio sam telefon i nazvao starog
prijatelja koji je takoer pisac. Na brzinu sam ga proveo kroz
podudarnosti koje sam naao tijekom dana: blizanci, kozmike
zmije, Eliadeova ljestvica, Campbellova dvostruka spirala, kao i
Amaringova. Dodao sam: Tu je i zadnja korelacija koja je malice
manje jasna od ostalih. Duhovi koje ovjek vidi u halucinacijama
su trodimenzionalne slike koje emitiraju zvukove te govore jezikom
nainjenim od trodimenzionalnih i zvukovnih slika. Drugim
rijeima, nainjeni su od vlastitog jezika, poput DNK.
S druge strane linije nastupila je duga utnja. Onda je moj
prijatelj rekao: Da, i poput DNK oni se repliciraju kako bi
proslijedili svoju informaciju. ekaj, rekoh, moram to
zabiljeiti.Upravo tako, nastavi on, umjesto to meni govori,
trebao bi to zapisivati. Posluao sam njegov savjet i dok sam
zapisivao biljeke o odnosu izmeu halucinacijskih duhova
nainjenih od jezika i DNK, sjetio sam se prvog stiha prvog poglavlja
Svetog pisma, prema Ivanu: Na poetku bijae rije - rije, ime,
jezik. Te noi nisam mogao zaspati.
Sljedeeg dana morao sam otii na poslovni sastanak koji nije
imao nikakve veze s mojim istraivanjem. Vonju vlakom iskoristio
sam da malo sagledam stvari. Osjeao sam se udno. U jednu
ruku, sva moja intuicija tjerala me je da vjerujem kako je veza
izmeu DNK i amanizma stvarna. U drugu ruku, bio sam svjestan
64

da ova vizija proturijei odreenim akademskim idejama te da su

veze koje sam dosad pronaao nedostatne da poljuljaju strogo
racionalistiko gledite.
Ipak, zurei kroz prozor vlaka na sluajni uzorak zapadnog
svijeta, nisam mogao ne primijetiti svojevrsnu odvojenost ljudskih
bia od svih ostalih vrsta. Odsjekli smo se od svega drugog ivei u
betonskim blokovima, kreui se u mjehuriima od metala i stakla,
i provodei dobar dio svog vremena u gledanju drugih ljudskih bia
na televiziji. Vani, blijedo svjetlo travanjskog sunca obasjavalo je
predgrae. Otvorio sam novine i sve to sam vidio bile su slike
ljudskih bia i lanci o njihovim aktivnostima. Nije bilo ni jednog
jedinog lanka o nekoj drugoj vrsti.
Sjedei u vlaku premjeravao sam paradoks s kojim sam se
suoio. Bio sam izrazito zapadnjaki intelektualac, a ipak sam
poeo vjerovati u ideje koje nisu prihvatljive s racionalne toke
gledita. To je znailo da u morati otkriti vie o DNK. Do ovog
trenutka pronaao sam samo podudarnosti s biologijom u
amanizmu. Preostalo je pogledati je li i obrnuto moda istina i
postoje li podudarnosti sa amanizmom u biologiji. Preciznije,
trebam pogledati korespondiraju li amanistiki opisi duhova
znanstvenim opisima DNK. U biti sam prevalio, u najboljem
sluaju, polovicu puta.
Iako su moje police s knjigama bile prilino zatrpane
antropologijom i ekologijom, nisam imao knjiga o DNK ili o
molekularnoj biologiji, ali imao sam kolegu koji je kolovan i u
kemiji i u knjievnosti i koji bi mi mogao pomoi u tom smislu.
Nakon sastanka, potkraj popodneva, otiao sam do kue svoga
kolege. On mi je velikoduno dopustio da u njegovoj odsutnosti
pregledam njegove knjige.
Uao sam u njegov ured, veliku sobu iji su zid potpuno
prekrivale police s knjigama, upalio sam svjetlo i poeo pretraivati.
Sekcija o biologiji sadravala je, medu ostalim, Dvostruku spiralu
(The double helix) Jamesa Watsona koji je zajedno s Francisom
Crickom suotkriva strukture DNK. Napreskokce sam prelistao
knjigu, sa zanimanjem gledajui slike, i stavio je sa strane.
65

Malo dalje na istoj polici naiao sam na knjigu Francisa Cricka

naslovljenu ivot sam: "Njegovo podrijetlo i priroda (Life itself: Its
origin and nature). Izvukao sam je i pogledao korice - i nisam
mogao vjerovati oima. Na njima je bio prikaz Zemlje, viene iz
svemira, s prilino nerazaznatljivim objektom kako dolazi iz svemira
i slijee na nju.

Naslovnica Crickove knjige (1981.),

reproducirana uz doputenje Little, Brown & Co.

Francis Crick, Nobelovom nagradom ovjenani suotkriva

strukture
DNK,
sugerirao
je
da
su
molekule
ivota
izvanzemaljskoga podrijetla - jednako kao to animistiki narodi
tvrde da je ivotni princip zmija iz svemira.
Nikad nisam uo za Crickovu hipotezu zvanu navoena
panspermia, ali znao sam da sam upravo naao novu podudarnost
izmeu znanosti i kompleksa kojeg tvori amanizam i mitologija.
Sjeo sam u fotelju i uronio u ivot sam: Njegovo podrijetlo i
priroda. Crick, koji je pisao ranih 80-ih godina 20. stoljea, kritizira
poznate znanstvene teorije o podrijetlu ivota prema kojima se
stanica prvi put pojavljuje u primordijarnoj juhi posredovanjem
sluajnih sudara neorganiziranih molekula. Za Cricka ova teorija
predstavlja znaajno nazadovanje: temeljena je na idejama zaetim
u 19. stoljeu, puno prije no to je molekularna biologija otkrila da
je temeljni mehanizam ivota identian za sve vrste te da je
66

ekstremno kompleksan - i kad se izrauna vjerojatnost da sluaj

proizvede takvu kompleksnost, dolazi se do neuvjerljivo malih
brojeva.
Molekula DNK, koja se odlikuje uvanjem i dupliciranjem
informacije, nesposobna je izgraditi se sama. To rade proteini, ali
oni su nesposobni reproducirati sami sebe bez informacije koju
sadri DNK. ivot je, prema tome, naizgled neizbjeno sinteza ovih
dvaju molekularnih sustava. Idui dalje od famoznog pitanja o
jajetu i kokoi, Crick razmilja o vjerojatnosti sluajnog
pojavljivanja jednog jedinog proteina (koji bi onda mogao izgraditi
prvu molekulu DNK). U svim ivim vrstama proteini su napravljeni
od uvijek istih 20 aminokiselina, koje su male molekule. Prosjeni
protein je dugaki lanac izgraen od otprilike 200 aminokiselina,
odabranih meu tih 20, i povezanih u tonom redosljedu. Prema
zakonima kombinatorike, ansa da bi se jedan odreeni protein
pojavio pukim sluajem iznosi 1 naprama 20 pomnoeno sa samim
sobom 200 puta. Ta brojka, koja se moe pisati kao 200, i koja je
otprilike jednaka 10260, daleko je vea od broja atoma u vidljivom
svemiru (koji se procjenjuje na 1080).
Te brojke nisu uvjerljive ljudskom umu. Nije mogue zamisliti
sve atome u vidljivom svemiru, a jo manje brojku koja je milijune i
milijune i milijune i milijune i milijune (i tako dalje) puta vea.
Meutim, od poetka ivota na Zemlji, broj lanaca aminokiselina
koji su mogli biti sluajno sintetizirani moe predstavljati samo
siuan odsjeak svih mogunosti. Prema Cricku: Velika veina
nizova nikad se ne bi mogla sintetizirati uope, u bilo kojem
vremenu. Ti prorauni u obzir uzimaju samo nizove aminokiselina.
Ne uzimaju u obzir injenicu da se mnogi nizovi vjerojatno ne bi na
zadovoljavajui nain sloili u stabilan, vrst oblik. Koji bi dio od
svih moguih nizova to uspio nije poznato, iako se nagaa da bi bio
prilino malen. Crick zakljuuje da organizirana kompleksnost
koju nalazimo na staninoj razini nije mogla nastati pukim
sluajem.
Zemlja postoji otprilike 4,5 milijarde godina. U poetku ona je
bila tek radioaktivna cjelina s temperaturom koja je na povrini
dosezala talinu temperaturu metala. Ne osobito gostoljubivo
67

mjesto za ivot. Ipak, postoje fosili jednostaninih bia stari

otprilike 3,5 milijarde godina. Postojanje jedne stanice nuno
implicira prisutnost DNK, s njezinom etveroslovnom abecedom
(A, G, C, T) i proteina s njihovom 20-slovanom abecedom (20
aminokiselina), kao i prisutnost prevoditeljskog mehanizma
izmeu to dvoje - uzimajui u obzir da su instrukcije za gradnju
proteina sadrane u kodiranom jeziku DNK. Crick pie: Vrlo je
znaajno da takav mehanizam uope postoji, a tim je vie znaajno
da svaka iva stanica, bilo ivotinjska, biljna ili mikrobska, sadri
njegovu verziju.
Crick usporeuje protein s paragrafom napravljenim od 200
slova poredanih u toan poredak. Ukoliko su anse da se iz
zemaljske juhe tijekom milijarde godina sluajno pojavi jedan
paragraf tek infinitezimalne, vjerojatnost da se tijekom istog
razdoblja sluajno pojave dvije abecede i jedan prevoditeljski
mehanizam jo je manja.
Kad sam digao pogled s Crickove knjige, vani je ve bio mrak.
Bio sam istodobno zapanjen i uznesen. Poput kratkovidnog
detektiva koji zurei kroz povealo prati trag, upao sam u rupu bez
dna. Mjesecima sam pokuavao rasplesti zagonetku halucinatornog
znanja uroenikih naroda Zapadne Amazone, tvrdoglavo traei
skriveni izlaz iz oigledne slijepe ulice. Dva tjedna ranije otkrio sam
samo trag DNK u Harnerovoj knjizi. Otada sam uglavnom razvijao
hipoteze intuitivnim putem. Moj cilj sigurno nije bio sagraditi novu
teoriju o podrijetlu ivota, ali tu sam se eto zatekao: jadni
antropolog koji jedva zna plivati, a upravo pluta u kozmikom
oceanu punom mikroskopskih i dvojezinih zmija. Sada sam mogao
vidjeti da izmeu znanosti i amanskih duhovnih i mitolokih
tradicija moda postoje veze koje su zbog fragmentarnosti zapadnog
znanja mogle promai neopaene i neispitane.
Ovom knjigom Francis Crick pruio je dobar primjer te
fragmentarnosti. Njegova matematika bila je bez greke, a njegovo
rasuivanje kristalno jasno; Crick sigurno spada u ono najbolje od
racionalizma 20. stoljea. Ali nije primijetio kako nije on prvi iznio
ideju o zmijolikom ivotnom principu kozmikog podrijetla. Svi
narodi svijeta koji pripovijedaju o kozmikoj zmiji govore to ve
68

tisuu godina. On to nije uvidio, jer je racionalistiki pogled uvijek

fokusiran i moe ispitivati samo jednu po jednu stvar. Kako bi
razumio stvari on ih razdvaja, pa ak i kada su istinski
komplementarne. To je pogled strunjaka, koji razaznaje fino zrno u
nuno ogranienom vidokrugu. Kad se Crick odluio razmisliti o
kozmogoniji s ozbiljne perspektive molekularnog biologa, dugo mu
je trebalo da iz svog analitikog uma izbaci mitove arhainih
naroda.
S moje nove toke gledita, Crickov scenarij o navoenoj
panspermiji, po kojem svemirski brod dovozi DNK u obliku
smrznute bakterije iz nepreglednih prostranstava svemira, ini se
manje vjerojatan od ideje o sveprisutnoj i zastraujuoj kozmikoj
zmiji nezamislivih moi.
Naposljetku, ivot kako ga opisuje Crick temelji se na
minijaturnom jeziku u kojem se tijekom etiri milijarde godina nije
promijenilo ni slovo, doim se on sam multiplicirao u nevjerojatnoj
raznolikosti oblika.

Slika na dasci s prikazom zmije naroda Marinbata iz Arnhemove zemlje.

Iz Huxleya (1974., str. 127)

69

Latica rue, mozak Francisa Cricka i ovojnica virusa, svi su

napravljeni od proteina izgraenih od identinih 20 aminokiselina.
Fenomen sposoban za takvu kreativnost sigurno nije svemirom
morao putovati u svemirskom brodu nalik na one kontejnere s
propelerima kakve zamiljaju ljudska bia u 20. stoljeu.
To znai da je pogled zapadnog strunjaka previe uzak a da bi
vidio dva dijela koja se uklapaju razrjeavajui slagalicu.
Udaljenost izmeu molekularne biologije i amanizma/mitologije je
optika iluzija koju stvara racionalni pogled koji unaprijed razdvaja
stvari, i kao to objektivizam proputa objektivirati svoje
objektivirajue veze, tako mu je teko i uvidjeti vlastite predrasude.
Slagalica koju je trebalo rijeiti bila je: tko smo mi i odakle
dolazimo?
Izgubljen u tim mislima, poeo sam se pitati o kozmikoj zmiji i
njezinim prikazima irom svijeta. Otiao sam do sekcije o filozofiji i
religiji u biblioteci svoga prijatelja. Dosta brzo naiao sam na knjigu
Francisa Huxleya s naslovom Put svetosti (The way of the sacred), s
puno prikaza sakralnih slika iz cijelog svijeta. Naao sam velik broj
slika na kojima su prikazane zmije ili zmajevi, i dva osobita crtea
Dugine zmije koja su napravili australski Aboridini. Prvi je
prikazivao parove zmija koji u cik-cak liniji okruuju sliku (vidi vrh
stranice)

Crte aboridinskog plemena Walbiri na stijeni, s prikazom Dugine zmije.

Snimio David Attenborough, iz Huxleya (1974., str. 126)

70

Drugi je crte na stijeni koji prikazuje Duginu zmiju. Pogledao

sam je poblie i vidio dvije stvari: svuda oko zmije bile su vrste
kromosoma, u obliku izokrenutog slova U, a ispod su bile nekakve
ljestve!

Rana profaza:
Svaki kromosom vidljiv je kao dvije sestrinske kromatide.

Anafaza II.:
...migracija homolognih kromatida prema suprotnim polovima.

Iz knjige Molekularna biologija gena, 1. svezak, 4. izdanje,

Watson et al. Copyright 1987. James D. Watson, u izdanju The
Benjamin/Cummings Publishing Company.
Protrljao sam oi, govorei sam sebi da sigurno ve umiljam
veze, ali nisam se mogao natjerati da mi te ljestve ili kromosomi
ponu sliiti na bilo to drugo.
71

Nekoliko tjedana kasnije doznao sam da U-oblik kromosomi

poprimaju u anafazi, to je jedna od faza u dupliciranju stanice,
koje je sredinji mehanizam reprodukcije ivota, a onaj prvi prikaz
zmija u cik-cak liniji izgleda izrazito poput kromosoma u ranoj
profazi, koja se zbiva na poetku istog procesa.
Meutim, ti mi detalji nisu bili potrebni da bih osjetio kako sam
sada siguran da su narodi koji prakticiraju amanizam znali za
skriveno jedinstvo prirode koje je potvrdila molekularna biologija,
upravo zato to imaju pristup u realnost molekularne biologije.
U tom trenutku, pred slikom kromosoma kako su ih nacrtali
australski Aboridini, utonuo sam u umnu i duevnu groznicu koja
e me drati tjednima i tijekom koje u teturati kroz disonantnu
mjeavinu mitova i molekula.

72

Mitovi i molekule
Najprije sam slijedio mitoloke tragove kozmike zmije,
obraajui panju prvenstveno na njezin oblik. Pronaao sam da je
esto dvostruk:

Ovaj drevni egipatski crte ne prikazuje stvarnu ivotinju nego vizualnu

aradu koja oznaava dvostruku zmiju.

Quetzalcoatl, asteka pernata zmija, takoer nije zbiljska

ivotinja. U ivoj prirodi zmije nemaju ruke ili noge, a jo manje
krila ili perje.

Sito, primordijalna zmija (1300. prije Krista) Iz Clarka (1959., str. 192)

Letea zmija je kontradiktoran pojam, paradoks, kao mutavac

koji govori. To potvruje dvostruka etimologija rijei -coatl, koja
istodobno znai oboje - i zmija i blizanac.
73

Drevni Egipani takoer su prikazivali kozmiku zmiju s

ljudskim nogama. I ovdje, slika sugerira da je primordijalno
boanstvo dvostruko, i zmija i ne-zmija.
U ranim 80-ima, ayahuasquero Luis Tangoa koji je ivio u selu
Shipibo-Coniboa u peruanskoj Amazoni, ponudio je antropologinji
Angeliki Gebhart-Sayer da joj objasni odreene ezoterine pojmove.
Inzistirajui na tome da je prikladnije raspravljati o tim stvarima uz
slike, napravio je nekoliko skica kozmike anakonde Ronin,
ukljuujui i ovu:

Ronin, dvoglava zmija. Iz Gebhart-Sayerove (1987., str. 42)

Bilo bi mogue dati brojne primjere dvostrukih zmija kozmikog

podrijetla koje se povezuju sa stvaranjem ivota na Zemlji, ali vano
je izbjei prestrogu interpretaciju tih slika, koje mogu imati vie
znaenja u isto vrijeme. Na primjer, krila na zmiji mogu znaiti i
paradoksalnu prirodu i stvarnu sposobnost letenja, u ovom sluaju
kozmosom.

Zemaljska zmija postaje nebeska, s krilima moe letjeti te doputa mumiji

da uzie do zvijezda. Iz Jacqa (1993., str. 99)

74

Ponekad krilata zmija poprima oblik zmaja, mitske ivotinje

koja je dvostruka par excellence, koja ivi u vodi i riga vatru. Prema
Rjeniku
simbola,
zmaj
predstavlja
jedinstvo
dvaju
suprotstavljenih principa. Njegova androgina priroda najjasnije je
simbolizirana putem Ouroborosa, zmije-zmaja, koja utjelovljuje
seksualno sjedinjenje sa samom sobom, koja se stalno sama
oplouje, to se pokazuje repom koji joj je zataknut u usta.

Evo zmaja koji prodire svoj rep. Iz Maiera (1965., str. 139)

Ouroboros: bronani disk, beninska umjetnost. Iz Chevaliera i

Gheerbranta (1982., str. 716)

U ivoj prirodi zmije ne grizu vlastiti rep. Ipak, Ouroboros se

javlja u nekim od najstarijih prikaza svijeta, kao to je bronani
disk iz Benina prikazan dolje. Rjenik simbola opisuje ga kao
nesumnjivo najstariju afriku imago mundi, u kojoj njegov vijugavi
75

oblik, spajajui suprotnosti, okruuje primordijalne oceane u ijem

sreditu dolje pluta kvadrat zemlje.
Mitske zmije esto su gigantske. Na slici iz Benina, Ouroboros
opkoljuje itavu Zemlju, u grkoj mitologiji udovina zmija Tifon
glavom dodiruje zvijezde, a prvi paragraf prvog poglavlja
Chuang-Tzua, koji se smatra utemeljiteljem filozofijskog taoizma,
opisuje izuzetno dugaku ribu koja nastanjuje zvjezdano jezero i
koja se transformira u pticu te se u spiralnoj putanji uzdie na
nebo. Chuang-Tzu kae da je duina ove kozmike ribe-ptice tko
zna koliko tisua kilometara.
Hinduistika mitologija takoer daje primjer zmije nemjerljivih
proporcija, imenom Sea, tisuoglave zmije koja pluta kozmikim
oceanom dok se blizanaki stvoritelji Vinu i Lakmi odmaraju na
pregibima njezinog tijela.

Vinu i njegova ena Lakmi odmaraju se na Sei, tisuoglavoj vjenoj zmiji, u

intervalu izmeu ciklikih krugova stvaranja.
Iz Huxleya (1974., str. 188-189).

Mitoloke zmije gotovo se bez izuzetka povezuju s vodom. Na

sljedeem crteu, temeljenom na opisima ayahuasqueroa Laureana
76

Ancona, anakonda Ronin okruuje itavu Zemlju, zamiljenu kao

disk koji pliva u velikim vodama; sam Ronin je napola uronjen
jer anakonda je vodena vrsta (vidi stranicu 75).
Kozmika zmija varira u veliini i naravi. Moe biti mala ili
velika, jednostruka ili dvostruka, a ponekad i oboje u isto vrijeme.
Skicu je nacrtao Luis Tangoa , koji je ivio u istom selu kao i
Laureano Ancon. Ova dva amana imala su svo vrijeme ovog svijeta
da se dogovore oko toga kako e prikazati kozmiku anakondu.
Ipak ju je prvi nacrtao kao jedan spermatozoid i kao dvoglavu
zmiju, dok ju drugi opisuje kao anakondu normalnog izgleda, koja
u potpunosti okruuje Zemlju.
Kao stvoritelj ivota, kozmika zmija je majstor metamorfoze. U
svjetskim mitovima u kojima igra sredinju ulogu ona stvara
transformirajui se; mijenja se ostajui ista. Tako je razumljivo da
se i treba prikazivati razliito u isto vrijeme.
Krenuo sam potraiti veze izmeu kozmike zmije - majstora
transformacije zmijolikog oblika koji ivi u vodi i moe biti i izuzetno
dugaka i malena, pojedinana i dvostruka - i DNK. I pronaao sam
da DNK tono odgovara tom opisu.

Vizija kozmosa. Iz Gebhart-Sayer (1987., str. 26)

77

Aspekti Ronina. Iz Gebhart-Sayer (1987., str. 34)

Kad bi netko rastegnuo DNK sadranu u jezgri ljudske stanice,

dobio bi nit dugu dva metra i iroku samo deset atoma. Duljina te
niti milijardu puta je vea od njezine irine. Uvjetno govorei, to je
kao da se va mali prst protegne od Pariza do Los Angelesa.
Nit DNK je mnogo sitnija od vidljivog svjetla koje ljudi mogu
percipirati. ak i najmoniji optiki mikroskopi ne mogu je otkriti,
jer je od najmanje valne duljine vidljivog svjetla DNK ua otprilike
120 puta.
Jezgra stanice po volumenu je jednaka dvomilijuntini vrha igle.
Dvometarska nit DNK slae se u taj siuni volumen uvijajui se
beskrajno oko same sebe, usklaujui na taj nain izuzetnu duljinu
i infinitezimalnu sitnou, poput mitske zmije.
Prema nekim procjenama, prosjeno ljudsko bie sainjeno je
od 100 tisua milijardi stanica. To znai da u ljudskom tijelu
postoji oko 125 milijardi kilometara DNK, to odgovara duljini 70
krunih putanja izmeu Saturna i Sunca. Mogli biste itav ivot
putovati Boingom 747, najveom brzinom, i ne biste preli ak ni
stoti dio te udaljenosti. Vaa osobna DNK dovoljno je dugaka da se
omota oko Zemlje pet milijuna puta.
Sve stanice na svijetu sadre DNK - bile one ivotinjske, biljne
ili bakterijske - i sve su ispunjene slanom vodom, u kojoj je
koncentracija soli slina onoj svjetskih oceana. Mi plaemo i
znojimo se neim to je u svojoj biti morska voda. DNK se kupa u
vodi, koja pak igra kljunu ulogu u uspostavljanju oblika dvostruke
spirale. Kako su etiri temelja DNK (adenin, gvanin, citozin i timin)
netopiva u vodi, oni se zbijaju u sredite molekule gdje se spajaju u
parove koji oblikuju prekice ljestvi, a potom se uvru u spiralni
stoac kako bi izbjegli kontakt s okolnim molekulama vode. Oblik
78

dvostrukih zavrnutih ljestvi DNK izravna je posljedica vodenog

okruja stanice. DNK uvijek dolazi zajedno s vodom, ba kao i
mitske zmije.
Molekula DNK je jednostruki dugaki lanac napravljen od dvije
prepletene trake koje su spojene preko etiri baze. Te baze mogu se
sklapati samo u specifinim parovima - A s T, G s C. Bilo koje
drugo sparivanje baza je nemogue, zbog rasporeda njihovih
individualnih atoma: A se moe vezati samo na T, G samo na C. To
znai da je jedna od dvije trake izokrenuti duplikat druge i da je
genetski tekst dvostruk: on sadri glavni zapis na jednoj od traka,
koji se iitava pod preciznim vodstvom transkripcijskih enzima, i
rezervni zapis koji je suprotan i najee se ne ita.

Iz Watsona (1968., str. 165)

Druga traka igra dvije bitne uloge. Ona omoguuje

popravljakim enzimima da u sluaju oteenja rekonstruiraju
glavni zapis te, iznad svega, prua mehanizam za dupliciranje
genetske poruke. Dovoljno je otvoriti dvostruku spiralu, onako
kako bi se otvorio patentni zatvara, da bi se dobile dvije odvojene i
komplementarne trake koje se onda pomou duplikacijskih enzima
mogu ponovno izgraditi u dvostruke trake. Kako se slova mogu
poredati iskljuivo tako da se nasuprot A nalazi T, i obrnuto, a G
nasuprot C, i obrnuto, to vodi do formiranja dviju dvostrukih
79

spirala koje su u svakom smislu identine originalu. Blizanci su

dakle kljuni za ivot, ba kao to ukazuju drevni mitovi, i povezani
su sa zmijolikim oblikom.
Bez tih mehanizama za kopiranje, stanica se nikad ne bi bila u
stanju duplicirati i ivot ne bi postojao. DNK je informacijska
molekula ivota, a sama njezina bit sastoji se u istodobnom bivanju
jednostrukom i dvostrukom, poput mitskih zmija.
DNK i njezini mehanizmi dupliciranja jednaki su za sva iva
stvorenja. Jedina stvar koja se mijenja od jedne vrste do druge je
poredak slova. Ta konstanta see do samog podrijetla ivota na
Zemlji. Prema biologu Robertu Pollacku: Povrina planeta
promijenila se mnogo puta, ali DNK i stanina mainerija za
njezinu replikaciju ostala je konstantna, Schrodingerov 'aperiodini
kristal' podcijenio je stabilnost DNK: nijedna stijena, ni planina, ni
ocean, pa ak ni nebo nad nama, nisu bili tako dugo stabilni i
konstantni; nita neivo, ma kako god sloeno bilo, nije
nepromijenjeno preivjelo niti djeli vremena u kojemu
koegzistiraju DNK i njezina mainerija za replikaciju.
Na poetku svog postojanja, nekih 4,5 milijarde godina unazad,
planet Zemlja bio je negostoljubivo mjesto za ivot. Kao uarena
kugla tekue lave, imao je radioaktivnu povrinu; njegova voda bila
je toliko vrua da je postojala jedino u obliku pare koja se ne moe
kondenzirati, a njegova atmosfera, liena kisika koji bi se mogao
udisati, sadravala je otrovne plinove kao to su cijanid i
formaldehid.
Prije otprilike 3,9 milijardi godina povrina Zemlje se ohladila
dovoljno da se povrh tekue magme stvori tanka kora. Neobino, no
ivot, a tako i DNK, pojavili su se relativno brzo nakon toga.
Znanstvenici su pronali tragove bioloke aktivnosti u
sedimentarnim stijenama koje su stare 3,85 milijardi godina, a lovci
na fosile nali su okamine bakterija stare 3,5 milijarde godina.
Tijekom prve dvije milijarde godina ivota na Zemlji, planet su
nastanjivale samo anaerobne bakterije, za koje je kisik otrovan. Te
bakterije su ivjele u vodi, a neke od njih nauile su koristiti vodik
sadran u molekulama H20, dok su kisik izbacivale. To je otvorilo
80

puteve novom i uinkovitijem metabolizmu. Postupno obogaivanje

atmosfere kisikom dopustilo je pojavljivanje nove vrste stanica,
sposobnih da koriste kisik i opskrbljenih jezgrom za pohranjivanje
svoje DNK. Te stanice s jezgrom su najmanje tri puta krupnije od
bakterijskih stanica. Kako tvrde biolozi Lynn Margulis i Dorion
Sagan: Bioloki prijelaz izmeu bakterija i stanica s jezgrom tako
je iznenadan da se ne moe objasniti postupnim promjenama
tijekom vremena. Od tog trenutka nadalje oblikuje se ivot kakvog
poznajemo. Stanice s jezgrom udruile su se kako bi stvorile prve
viestanine organizme kao to su alge. One fotosintezom takoer
proizvode kisik. Atmosferski kisik poveao se na oko 21 posto i
nakon toga se na toj razini stabilizirao, prije otprilike 500 milijuna
godina - sreom, jer da je razina kisika bila za nekoliko postotaka
via, iva bia bi spontano sagorjela. Prema Magulisu i Saganu,
takvo stanje stvari ostavlja dojam kao da je rije o svjesnoj odluci o
odranju ravnotee izmeu opasnosti i mogunosti, izmeu rizika i
koristi. Oko 550 milijuna godina unatrag, ivot je eksplodirao u
velikoj raznolikosti viestaninih vrsta, algi i mnogo sloenijih
biljaka i ivotinja koje su ivjele ne samo u vodi nego i na zemlji i u
zraku. Od svih vrsta koje su ivjele u to doba nijedna nije opstala
do danas. Prema nekim procjenama, gotovo sve vrste koje su ikada
ivjele na Zemlji ve su nestale, a trenutano postoji izmeu 3 i 50
milijuna ivih vrsta.
DNK je majstor transformacije, ba kao i mitske zmije. ivot
temeljen na stanicama koje informira DNK napravio je zrak koji
diemo, krajolik koji vidimo i raznolikost takvu da ovjeku pamet
stane. I sami smo dio te raznolikosti. U etiri milijarde godina on se
multiplicirao u neprebrojivu koliinu ivih vrsta, ostajui pritom
potpuno isti.

81

Dvostruka spirala DNK prikazana kao par zmija. Okreui sliku

naopake, moete vidjeti da su molekule u potpunosti simetrine - svaka
polovica dvostruke spirale moe posluiti kao predloak za sintezu svoje
komplementarne polovice. Iz Willsa(1991., str. 37)

Unutar jezgre, DNK se uvre i odvre, trza i migolji.

Znanstvenici esto usporeuju oblik kretanja te dugake molekule
s kretanjem zmije. Molekularni biolog Christopher Wills pie: Dva
lanca DNK podsjeaju na dvije zmije umotane jedna oko druge u
nekom do u tanine osmiljenom udvarakom ritualu.
Da rezimiramo, DNK je zmijoliki majstor transformacije koji ivi
u vodi i koji je istodobno izuzetno dugaak i malen, jedan i
dvostruk. Ba kao kozmika zmija.
Znao sam da mnogi amanistiki narodi koriste i druge slike
osim kozmike zmije kako bi raspravljali o stvaranju ivota,
osobito sliku ueta, lijana, ljestvi ili stepenita nebeskog podrijetla
koje povezuje nebo i zemlju.
Mircea Eliade pokazao je da te razliite slike stvaraju
zajedniku temu koju on naziva axis mundi, ili osovina svijeta, i
koju on pronalazi u amanistikim tradicijama diljem svijeta.
Prema Eliadeu, axis mundi daje pristup u Drugi svijet i u
amansko znanje; postoji paradoksalni prolaz, inae rezerviran za
82

mrtve, koji aman uspijeva koristiti tijekom ivota, a taj prolaz esto
uva zmija ili zmaj. Za Eliadea, amanizam je skup tehnika koji
ovjeku omoguuje da savlada taj prolaz, dosegne osovinu, zadobije
znanje koje se s njom povezuje, i donese ga natrag - najee kako
bi lijeio ljude.
I ovdje, veza s DNK je jasna. U literaturi o molekularnoj biologiji
oblik DNK usporeuje se ne samo s dvije prepletene zmije, nego i s,
vrlo precizno, uetom, lijanom, ljestvama ili stubitem - slike
variraju
od
autora
do
autora.
Na
primjer,
Maxim
Frank-Kamenetskii smatra da se u molekuli DNK komplementarna
vlakna prepliu jedno oko drugog kao dvije lijane. Nadalje,
znanstvenici su odnedavno poeli shvaati da brojne bolesti,
ukljuujui rak, potiu s razine DNK, pa bi se dakle mogle i
rjeavati na toj razini.
Spremio sam se istraiti razliite prikaze osovine svijeta, one
slike paralelne kozmikoj zmiji. Predodba o osovini svijeta osobito
je uobiajena meu uroenikim narodima Amazone. Ashaninke,
primjerice, govore o nebeskom uetu. Kao to pie Gerald Weiss:
Meu

Lijana (Bauhinia caulotretus) 'koja ide od zemlje do nebesa'. Iz

Koch-Grunberga (1917., 2. izdanje, crte IV.)

83

Campasima postoji vjerovanje da su jednom Zemlja i Nebo bili

blizu jedno drugome i spojeni debelim uetom. Lijana nazvana
inkiteca (doslovno: nebesko ue), osobitog prekastog oblika,
pokazana je autoru kao ue koji je dralo Zemlju i Nebo zajedno.
Prema Weissu, ta lijana je ista ona na koju poetkom 20. stoljea
Taulipang Indijanci upuuju Theodora Koch-Grunberga, jednog od
prvih etnografa. U svome radu Koch-Grunberg nudi i vjet crte
lijane loze Taulipanga.
Neobino, Taulipangi ive u Guyani, oko tri tisue kilometara
od Ashaninki, pa ipak potpuno istu lozu povezuju s nebeskim
uetom.
Jedna od najpoznatijih varijanti axis mundi je kaducej, kojeg
tvore dvije zmije omotane oko osovine. Od najdavnijih vremena taj
simbol se povezuje s umijeem lijeenja, od Indije do Mediterana.
Kineski taoisti kaducej prikazuju kao yin i yang, koji simbolizira
preplitanje dviju vijuga i komplementarno se oblikuje u jedinstven
androgini vitalni princip.

U zapadnom svijetu kaducej se nastavlja koristiti kao simbol medicine,

ponekad u modificiranom obliku.

Meu Shipibo-Conibo u peruanskoj Amazoni axis mundi moe biti

prikazana u obliku ljestvi. U sljedeem crteu, temeljenom na opisima koje je
dao ayahuasquero Jose Chucano Santos, nebesko ue opkoljuje kozmika
anakonda Ronin.

84

Ljestve koje daju pristup amanskom znanju toliko su rairena

tea da ih Alfred Metraux naziva simbolom profesije. On takoer
izvjeuje da, barem kad je rije o amazonskim amanima, putem
kontaktiranja s duhovima ljestvi ili preki oni ue upravljati svim
tajnama magije.

Crte nebeskih ljestvi temeljen na opisima ayahuasqueroa Josea

Chuncana Santosa

Metraux takoer ukazuje da ti amani piju ekstrakt

pripremljen od loze, iji oblik podsjea na ljestve. Dapae, loza
ayahuasce esto se usporeuje s ljestvama, pa ak i s dvostrukom
spiralom, kao to ukazuje i fotografija koju je snimio etnobotaniar
Richard Evans Schultes.
Veina veza koje sam dosad pronaao izmeu kozmike zmije i
osovine ivota, i DNK, odnosile su se na oblik. To se slae s onim
to mi je rekao Carlos Perez Shuma: priroda govori u znakovima i,
da bismo razumjeli njezin jezik, moramo obratiti panju na slinost
oblika. Rekao je takoer da duhovi prirode s ljudskim biima
komuniciraju halucinacijama i snovima, drugim rijeima,
mentalnim slikama. Ta ideja uobiajena je u pred-racionalistikim
tradicijama. Na primjer, Herakit je o Pitijskom proroitu (od grkog
85

python, zmija) rekao da niti prikriva niti otkriva, ve znakove

daje.
Htio sam, meutim, ii i dalje od pukih formalnih dodirnih
toaka, a znao sam, zahvaljujui radu Mircea Eliadea, da amani
gotovo svugje govore tajni jezik, jezik itave prirode, koji im
omoguuje komuniciranje s duhovima. Poeo sam traiti
informacije o tom fenomenu kako bih vidio postoje li izmeu jezika
duhova prirode koji ue amani i jezika DNK ikakvi zajedniki
elementi u sadraju.

Banisteriopsis caapi, lijana koja obino raste u udesnoj dvostrukoj

spirali, jedan je od osnovnih sastojaka enteogenetskog [halucinogenog] napitka
poznatog kao... ayahuasca, yege, caapi... Oni koji ju poznaju zovu je 'duhovna
loza' ili 'ljestve za Mlijeni put'. Poznata je i kao ayahuasca ['loza due']. Citat
Howarda Rheingolda, iz Schultesa i Raffaufa (1992., str. 26)

Naalost, nema mnogo podrobnih studija amanskog jezika,

bez sumnje stoga to ga antropolozi nikad i nisu doista ozbiljno
uzimali." Jednu iznimku naao sam u nedavnom radu Grahama
Townsleya na temu pjesama Yaminahua ayahuasqueroa u
peruanskoj Amazoni.
Prema Townsleyu, Yaminahua amani svoje pjesme, nazvane
kohuti, ue oponaajui duhove koje vide u halucinacijama kako bi
s njima komunicirali. Rijei tih pjesama gotovo su potpuno
nerazumljive onim Yaminahuama koji nisu amani. Townsley pie:
86

Gotovo nita u tim pjesmama ne naziva se svojim uobiajenim

imenom. Umjesto toga koriste se najnerazumljivija metaforika
zaobilaenja. Na prijer, no postaje 'hitri tapiri', uma postaje
'uzgojeni kikiriki', ribe su 'veprovi', jaguari 'koare', anakonde su
'visaljke' i tako dalje.
U svakom sluaju, pie Townsley, logika stvaranja metafora
moe se objasniti skrovitom, ali stvarnom vezom: Tako ribe postaju
'bijeli pe kari' zbog toga to bijele crte na vratovima te vrste divljih
svinja pod sjeaju na riblje krge, a jaguari postaju 'koare' zbog
toga to granice od kojih se plete ova osobita vrsta mreaste
koare (wonati) oblikuju uzorak identian onom s jaguarova krzna.
Sami amani vrlo dobro razumiju znaenja tih metafora i
nazivaju
ih
tsai
yoshtoyoshto,
to
doslovno
znai
jezik-okretanje-okretanje. Townley prevodi ovaj izraz kao twisted
language, izokrenuti jezik. U engleskom, rije twist (okretati,
uvijati, obavijati, ali i izvrtati, izoreati, prim prev.) ima isti korijen
kao i two (dva) i twin (blizanac, dvotruk). Twisted tehniki znai
dvostruk i omotan oko samog sebe.
Zato Yaminahua amani govore izokrenutim jezikom? Prema
jedom od njih: S mojim koshuitijem elim vidjeti - pjevajui,
paljivo ispitati stvari - izokrenuti jezik dovodi me blie ali ne
preblizu -s normalnim rijeima sudario bih se sa stvarima - s
izokrenutima, ja oko njih kruim - i mogu ih jasno vidjeti.
Za Townsleya, sve amanske veze s duhovima su proizvoljno
konstruirane na eliptian i multireferencijalan nain tako da mogu
odraavati refrakcijsku prirodu bia koja su mu objekti. On
zakljuuje: Yoshiji su stvarna bia koja istodobno 'jesu i nisu nalik'
na stvari koje oduhovljuju. Oni nemaju vrstu ili jedinstvenu
prirodu, i tako, paradoksalno, 'vidjeti kao' putem 'izokrenutog
jezika' jedini je nain da ih se adekvatno opie. Metafora ovdje nije
neprikladno
imenovanje
nego
jedino
mogue
prikladno
imenovanje.
Nastavio sam traiti veze izmeu jezika duhova kako ga opisuju
Yaminahua ayahuasqueroi i jezika DNK. Pronaao sam da pojmovi
87

dvostruk i prepleten, ili koji se izokree, ili yoshtoyoshto

savreno odgovaraju spiralnoj ljestvici.
Genetska informacija ljudskog bia, zvana genom, sastavljena
je od tri milijarde slova koja se pruaju du jednog vlakna DNK. Na
nekim mjestima, to vlakno se omata oko sebe stvarajui jo 23
vrsta segmenta poznata kao kromosomi. Svi mi nasljeujemo
cjelovit komplet kromosoma od svakog od naih roditelja, i tako
imamo 23 para kromosoma. Svaki kromosom je napravljen od vrlo
dugake niti DNK koja ve predstavlja dvostruku poruku s kojom
zapoinjemo - glavni zapis na jednoj traci i komplementarni
duplikat na drugoj. Tako sve nae stanice sadre dva cjelovita
genoma kao i njihove rezervne kopije. Naa genetska poruka
dvostruko je dvostruka i sadri ukupno est milijardi temeljnih
parova, ili 12 milijardi slova.
DNK koja se nalazi u jezgri ljudske stanice dugaka je oko dva
metra, i dvije trake koje ine to vlakno omataju se jedna oko druge
nekoliko stotina milijuna puta.
Ako se razmatra njezin materijalni aspekt, DNK jest dvostruko
dvostruki tekst koji se omata oko sebe. Drugim rijeima, to je
jezik-okretanje-okretanje.
Transkripcijski enzimi itaju samo dio zapisa DNK koji daje
ifru za konstrukciju proteina i enzima. Ti odjeljci, nazvani geni,
prema razliitim procjenama predstavljaju samo tri posto ljudskog
genoma. Preostalih 97 posto se ne ita; njihova funkcija je
nepoznata.
Znanstvenici su posvuda izmeu nekodirajuih dijelova zapisa
pronali veliki broj sekvenci koje se beskonano ponavljaju bez
oiglednog znaenja, pa i palindrome, to znai rijei ili reenice
koje se mogu itati u bilo kojem smjeru. Ovaj oito nerazumljivi
jezik, koji tvori preteitu veinu genoma, oni su nazvali "junk" DNK.
U tom smeu, nailazimo na desetke tisua odjeljaka poput
ovoga: ACACACACACACACACACACACACACACACACA... Postoje
ak i 300-slovane sekvence koje se ponavljaju ukupno pola
88

milijuna puta. Sve te sekvence koje se ponavljaju ine itavu

treinu genoma. Njihovo znaenje do sada nije poznato.
Molekularni biolozi Chris Calladine i Horace Drew rezimirali su
situaciju: Nepregledna veina DNK u naim tijelima obavlja stvari
koje trenutano ne razumijemo.
Razbacani po tom oceanu besmislice, geni su nalik na otoke na
kojima jezik DNK postaje razumljiv. Geni slovo po slovo itaju
instrukcije za slaganje aminokiselina u proteine. To rade rijeima
od tri slova. CAG, na primjer, u jeziku DNK jest ifra za
aminokiselinu glutamin.
Kako sve rijei genetskog koda imaju tri slova, a DNK ima
abecedu od etiri slova (A, G, C, T), genetski kod sadri 4 x 4 x 4 =
64 mogue rijei. Sve te rijei imaju znaenje i odgovaraju ili nekoj
od 20 aminokiselina koje se koriste u gradnji proteina ili jednoj od
dvije interpunkcijske oznake (kreni, stani) Tako postoje 22
mogua znaenja 64 rijei. Ova redundancija navela je
znanstvenike da kau kako je genetski kod degeneriran. U stvari,
on jednostavno ima obilje sinonima - kao jezik u kojem toliko
razliite rijei kao to su jaguar i koara imaju isto znaenje.
U stvarnosti, stvari su jo mnogo sloenije. Unutar gena postoje
mnogi ne-kodirajui segmenti zvani introni. im prevoditeljski
enzimi transkribiraju odreeni gen, ureivaki enzimi eliminiraju
introne s atomskom preciznou te sastavljaju prave kodirajue
segmente, poznate kao eksoni. Neki geni sadre do 98 posto
introna - to znai da sadre samo dva posto genetike informacije.
Uloga ovih introna ostaje tajnovita.
Razmjeri introna i eksona u ljudskom genomu nisu jo poznati,
jer dosad je identificirana samo polovica gena koje on sadri, od
ukupno procijenjenih 100.000.
Uzdu vlakna DNK izmjenjuju se junk i geni; unutar gena
introni se mijeaju s eksonima, to su sami oni izraeni u jeziku u
kojem gotovo svaka rije ima sinonim.
I kad se razmatraju i njezin sadraj i forma, DNK je dvostruko
dvostruki jezik koji se omata oko sebe. Ba kao izokrenuti jezik
duhova prirode.
89

to znae ove veze izmeu DNK i kozmike zmije, osovine

svijeta i jezika duhova prirode?
Podudarnosti su previe brojne da bi se objanjavale samo
sluajem. Uzmimo kozmiku zmiju starih Egipana, onu koja daje
atribute. Znakovi koji ju prate znae jedan ( ), vie (
), duh,
dvostrukost, ivotna sila (
), mjesto ( ), fitilj od uvrnutog
lanenog vlak na ( ), i voda ( ). Ispod vrata druge zmije je
egipatski kri koji znai klju ivota.

Kozmika zmija, ona koja daje atribute. Iz Clarka (1959., str. 52)

Veze s DNK oigledne su i funkcioniraju na svim razinama:

DNK svakako jest oblikovana poput dugake, jednostruke i
dvostruke zmije ili poput fitilja od uvrnute lanene niti; ona je
dvostruka ivotna sila koja se razvija od jedne u vie, a njezino
mjesto je voda.
Na to su drugo drevni Egipani mogli misliti kad su govorili o
dvostrukoj zmiji koja daje atribute i klju ivota, ako ne na ono to
znanstvenici zovu DNK?
Zato su ove metafore tako postojane i toliko esto koritene
ako ne znae to to iskazuju?

90

Kroz oi mrava
U jedno sunano popodne tog proljea sjedio sam u vrtu sa
svojom djecom. Ptice su pjevale na stablima, a moje su misli poele
vrludati. To sam to jesam, proizvod racionalizma 20. stoljea, moja
vjera trai brojke i molekule radije nego mitove. No, ipak sam
suoen s mitolokim brojevima koji se tiu molekula, i kojima
moram vjerovati. U mom tijelu koje sjedi tu u osunanom vrtu ima
125 milijardi kilometara DNK. Potpuno sam umreen vlaknima
DNK, a donedavno o tome nisam nita znao. Je li ta astronomska
brojka zbilja samo beskoristan ali zabavan podatak, kako bi to
htjeli neki znanstvenici? Ili ona upuuje na to da su dimenzije nae
DNK, u najmanju ruku, kozmike?
Neki biolozi opisuju DNK kao drevnu visoku biotehnologiju,
koja sadri preko stotinu trilijuna vie informacija po volumenu
nego nai najsofisticiraniji ureaji za pohranu podataka. Moe li se
u takvim okolnostima uope govoriti o tehnologiji? Da, jer nemamo
drugu rije kojom bismo kvalificirali tu udvostruljivu molekulu za
spremanje informacija. DNK je iroka svega deset atoma i kao takva
tvori neku vrst ultimativne tehnologije: ona je organska i toliko
minijaturna da dosee granice materijalne egzistencije.
amani, meutim, tvrde da ivotni princip koji oduhovljuje sva
iva stvorenja dolazi iz svemira i da je uman. Kao to kae
ayahuasquero Pablo Amaringo: Biljka moda ne moe govoriti, ali
u njoj postoji duh koji ima svijest i vidi sve, koji je dua biljke,
njezina bit, koja ju ini ivom. Prema Amaringu, ti duhovi su
zbiljska bia i ljudi su njima takoer ispunjeni: ak i kosa, oi, ui
pune su bia. Sve to vidi kad je ayahuasca jaka.
Tijekom proteklih tjedana poeo sam shvaati da bi se
perspektiva biologa mogla pomiriti s perspektivom ayahuasqueroa i
da bi obje istodobno mogle biti istinite. Prema stereoskopskim
slikama koje mogu vidjeti zurei u obje perspektive istodobno, DNK
i stanini ivot koji ona programira predstavljaju izuzetno
sofisticiranu tehnologiju koja znatno nadilazi nae sadanje
razumijevanje i koja je inicijalno razvijena negdje drugdje, a ne na
91

Zemlji - koju je radikalno promijenila svojim dolaskom prije nekih

etiri milijarde godina.
Ovakvo gledite bilo mi je potpuno novo i promijenilo je nain
na koji promatram svijet. Na primjer, lie drvea sad mi se inilo
poput pravih solarnih ploa. Dovoljno je pogledati ih izbliza da bi se
vidio njihov tehnoloki, organizirani aspekt.

Uveani dio lista pokazuje njegovu organiziranost i preciznost.

To otkrivenje me je uznemiravalo. Poeo sam razmiljati o

svojim oima kojima sam gledao biljke u vrtu. U danima svog
iitavanja literature doznao sam da je ljudsko oko mnogo
sofisticiranije od bilo koje kamere sline veliine. Stanice na
vanjskom sloju retine mogu apsorbirati i jednu jedinu esticu
svjetla, ili foton, i uveati njezinu energiju najmanje milijun puta
prije nego to je prenesu u obliku ivanog signala do stranje
strane mozga. arenica oka, koja funkcionira kao ona dijafragma,
kontrolirana je automatski. Ronica je precizno zakrivljena. Leu
fokusiraju minijaturni miii koji su takoer automatski
kontrolirani putem povratne veze. Krajnji rezultat tog vizualnog
sustava, jo uvijek nesavreno shvaenog u njegovoj ukupnosti, jest
jasna, obojena, trodimenzionalna slika u mozgu koju percipiramo
kao vanjsku. Mi nikad ne vidimo stvarnost, nego samo njezin
unutarnji prikaz koji za nas neprestano konstruira na mozak.
Ono to mi je izazivalo nemir nije toliko bila slinost ljudskog
oka s organskom i izuzetno sofisticiranom tehnologijom roenom
92

posredovanjem kozmikog znanja, nego to to su to moje oi. Tko je

to ja koje percipira slike to se ulijevaju u moj um? Jedno je bilo
sigurno: ja nisam odgovoran za konstruiranje vizualnog sustava
kojim sam obdaren.
Nisam znao to bih uinio s tim mislima. Blijedo zurei u
tratinu pred sobom poeo sam pogledom pratiti blistavog crnog
mrava koji je s odlunou tenka krio svoj put preko tankih
otrica trave. Iao je ravno prema koloniji biljnih uiju u drvetu na
dnu vrta. Taj mrav pripadao je vrsti koja uzgaja biljne ui i muze
njihove slatke izluevine.
Poeo sam misliti o tome kako taj mrav ima vizualni sustav
poprilino drukiji od mojeg i koji oito u svakom svom dijelu
jednako dobro funkcionira. Usprkos razlikama u veliini i obliku,
naa genetska informacija zapisana je istim jezikom - koji smo
oboje nesposobni vidjeti, budui da je DNK manja od vidljivog
svjetla, pa ak i oima mrava.
Zanimljivo mi je bilo da je jezik koji sadri instrukcije za
stvaranje razliitih vizualnih sustava sam ipak nevidljiv. To je kao
da instrukcije trebaju ostati skrivene od onih kojima donose svoje
dobrobiti, kao da smo umreeni na taj nain da ne moemo vidjeti
ice...
Zato?
Pokuao sam sagledati to pitanje sa amanske toke gledita.
To je kao da se ta bia u nama namjerno kriju... Ali ba to i kau
Ashaninke! Oni nevidljiva bia koja su stvorila ivot nazivaju
maninkari, doslovno oni koji su skriveni!
Kasnije tog popodneva vratio sam se u svoj ured i poeo
ponovno iitavati odlomke o maninkarijima u iscrpnoj studiji
kozmologije Ashaninka od Geralda Weissa. Prema Weissu,
Ashaninke vjeruju da je najmoniji od svih maninkarija Veliki
Transformator Avireri, koji je stvorio ivot na zemlji, poevi s
godinjim dobima te preavi potom na sveukupnost ivih bia.
Ponekad u drutvu svoje sestre, ponekad sa svojim neakom,
Avireri je jedan od boanskih lupekih blizanaca koji stvaraju
transformacijom i koji su tako uobiajeni u mitologiji.
93

itajui zadnju priu o kraju Avirerijevih puteestvija doivio

sam ok. Dovrivi svoj stvarateljski posao, Avireri odlazi na fetu
gdje se napije piva od manioke. Njegova sestra, koja je takoer
varalica, pozove ga na ples i gurne ga u rupu koju je prethodno
iskopala. Potom se pravi da ga eli izvui van bacajui mu vlakno,
potom uzicu - no nijedno nije dovoljno jako. Ljutit na svoju sestru,
koju pretvori u drvo, Avireri odlui pobjei kopajui rupu u
podzemni svijet. Zavrava na mjestu koje se zove Kraj rijeke, gdje se
oko njega omata loza daviteljica.
Odatle on nastavlja odravati, sve do danas, svoju brojnu djecu
na zemlji.
Kako sam mogao previdjeti vezu izmeu blizanakog bia
Avirerija, Velikog Transformatora, i dvostruke spirale DNK, koja
najprije stvara atmosferu koja se moe disati (godinja doba)
zatim, putem transformacije, itavu sveukupnost ivih bia koja ivi
u mikroskopskom svijetu (podzemni svijet) u stanicama
ispunjenim vodom (Kraj rijeke) i uzima oblik vlakna, uzice ili loze
daviteljice koja se omata oko sebe te, konano, koja do danas
odrava sva iva stvorenja na ovom planetu?
Tjednima sam nalazio povezanosti izmeu mitova i molekularne
biologije. ak se nisam ni zaudio kad sam otkrio da se mit o
stvaranju uroenikih amazonskih naroda poklapa s nainom na
koji dananji biolozi opisuju razvitak ivota na Zemlji. Ono to me
je okiralo, pa i ispunilo konsternacijom, bilo je to to mi je ovaj
dokaz godinama bio pred nosom, a da mu nisam pridao ni
najmanju vanost. Moj pogled je bio preuzak.
Sjedei u svom uredu prisjetio sam se onog kad mi je Carlos
Perez Shuma rekao: Maninkariji su nas nauili kako presti i tkati
pamuk. Sada se znaenje inilo oitim; dvije trake dvostruke
spirale DNK omataju se jedna oko druge 600 milijuna puta u
svakoj ljudskoj stanici: Tko bi nas drugi nauio tkati?. Moj
problem bio je to mu nisam vjerovao. Ni na trenutak nisam
pomislio da bi njegove rijei mogle odgovarati neemu stvarnom.

94

Pod tim okolnostima, to je drugo znaila moja titula doktora

antropologije, nego intelektualno zavaravanje u odnosu na objekt
mog prouavanja.
Preplavila su me ta otkria. Kako bih pokazao da u se
popraviti, odluio sam da u tu i tamo uzeti amane za rije sve do
kraja svog istraivanja.
U to se pretvorilo istraivanje koje je trebalo postaviti
zagonetku halucinatornog znanja uroenikih naroda Zapadne
Amazone? Zato je zavrilo na kozmikim zmijama iz cijelog svijeta,
blizanaki zdruenim s molekulama DNK?
Ve zadnjih nekoliko tjedana proveo sam u nekoj vrsti transa,
um mi je preplavila gotovo stalna struja udnih, ako ne i
nemoguih veza. Morao sam se jedino truditi da ih zapisujem ili
snimam na traku, umjesto da ih potiskujem u nevjerici. Moj
svjetonazor okrenuo se naglavake, no polako sam se opet privodio
svijesti, a prvo pitanje koje sam si postavio glasilo je: to sve ovo
znai?
Sada sam bio miljenja da je DNK izvor amanistikog znanja.
Pod amanizmom razumijevao sam seriju tehnika defokalizacije:
kontrolirano sanjanje, dugotrajno izgladnjivanje, izolaciju u divljini,
gutanje halucinogenog bilja, hipnozu temeljenu na repetitivnim
udarcima bubnja, iskustva bliska smrti ili kombinaciju svega toga.
Aboridinski amani Australije dolaze do slinih zakljuaka do
kojih i amazonski ayahuasqueroi, ali bez upotrebe psihoaktivnih
biljaka, radei uglavnom sa svojim snovima. Koje tehnike su
koristili Chuang-Tzu, egipatski faraoni i animisti iz Benina, da
spomenemo samo neke? Tko bi to znao? Ali svi oni govore, na ovaj
ili onaj nain, o kozmikoj zmiji - ba kao i Australci, Amazonci i
Asteci. Koristei te razliite tehnike, ini se da jest mogue
pokrenuti neuroloke promjene koje ovjeku doputaju da pokupi
informacije od DNK. Ali od koje DNK? Prvo sam pomislio kako sam
pronaao odgovor kad sam shvatio da u svakoj ljudskoj stanici
postoji ekvivalent informacija pohranjenih u tisuu i pet stotina
enciklopedijskih svezaka, drugim rijeima ekvivalent police za
knjige dugake oko deset i visoke dva metra. Tu, pomislio sam, tu
95

je podrijetlo znanja. Razmiljajui, meutim, uvidio sam da ta ideja

nije vjerojatna. Ne postoji razlog zbog kojeg bi u ljudskom genomu,
ma kako prostran bio, bila pohranjena informacija o amazonskim
biljkama potrebnim da se spravi curare, na primjer. Dapae,
ayahuasqueroi kau kako su visoko sofisticirane zvukovne slike
koje vide i uju tijekom halucinacija interaktivne, i da je mogue
komunicirati s njima. Te slike ne mogu potjecati od statikog ili
tekstualnog zbira informacija kao to je 1500 svezaka
enciklopedija. Moje osobno iskustvo s halucinacijama koje je
pokrenula ayahuasca bilo je ogranieno, ali dovoljno da sugerira
put. Ayahuasquero Ruperto Gomez, koji me je inicirao, nazvao je
halucinogeni napitak umskom televizijom, a ja sam svakako
vidio sekvence halucinacijskih slika kako prolaze zasljepljujuom
brzinom, kao da prijenos doista dolazi odnekud izvan moga tijela,
ali se odvija u mojoj glavi.
Nije mi bio poznat nijedan neuroloki mehanizam na kojem bi
se mogla temeljiti ova radna hipoteza, ali znao sam da je DNK
aperiodiki kristal koji uinkovito hvata i transportira elektrone i
koji emitira intone (drugim rijeima, elektromagnetske valove) na
ultraslabim razinama, trenutano na samoj granici mjerljivog - i sve
to vie nego bilo koja druga iva tvar. To me je dovelo do mogueg
kandidata za emitiranje prijenosa: globalne mree ivota utemeljene
na DNK.
Sva iva bia sadre DNK, bile to bakterije, mrkva ili ljudi. DNK,
kao supstanca, ne varira od jedne do druge vrste; mijenja se samo
poredak njezinih slova. To je razlog zbog kojeg je biotehnologija
mogua. Na primjer, sekvenca DNK koja u ljudskom genomu sadri
instrukcije za gradnju molekule inzulinskog proteina moe se
ekstrahirati i ugraditi u DNK bakterije, koja e onda proizvoditi
inzulin slian onome koji inae lui ljudska jetra. Stanine maine
zvane ribosomi, koje sastavljaju proteine unutar bakterije, razumiju
isti etveroslovani jezik kao i ribosomi u stanicama ljudske jetre,
te koriste istih 20 aminokiselina kao gradivne elemente.
Biotehnologija ve samim svojim postojanjem dokazuje temeljno
jedinstvo ivota.

96

Svako ivo bie izgraeno je na temelju instrukcija zapisanih u

informacijskoj supstanci koja je DNK. Jedna bakterija sadri
otprilike deset milijuna jedinica genetske informacije, dok ih
mikroskopska gljivica sadri milijardu. U aci tla nalazi se oko
deset milijardi bakterija i milijun gljivica. To znai da vie reda, i
informacija, ima u aci zemlje nego na povrini svih drugih
poznatih planeta zajedno. Informacija koja se nalazi u DNK stvara
tu razliku izmeu ivota i inertne materije.
Zemlja je okruena slojem ivota zasnovanog na DNK, koji je
atmosferu uinio pogodnom za disanje i stvorio ozonski omota,
koji titi nau genetiku tvar od ultraljubiastih i mutagenih zraka.
Postoje ak i anaerobne bakterije koje ive 800 metara pod
morskim dnom; planet je duboko u svojoj kori umreen ivotom.
Kad hodamo poljem, DNK i stanini ivot koji ona kodira nalaze
se posvuda: u samim naim tijelima, ali i u lokvama, blatu, kravljoj
balegi, travi po kojoj hodamo, u zraku koji diemo, pticama, drveu,
u svemu to ivi.

Kozmovizija. Iz Gebhart-Sayer (1987., str. 26)

97

Ta globalna mrea ivota utemeljenog na DNK, ta biosfera,

okruuje itavu zemlju.
Koja je slika za biosferu, utemeljenu na DNK, bolja od slike
Ronina, kozmike anakonde Shipibo-Conibo Indijanaca? Anakonda
je amfibijska zmija, sposobna ivjeti i u vodi i na zemlji, ba kao i
stvorenja biosfere. Ayahuasquero Laureano Ancon objanjava sliku
na sljedeoj stranici: Zemlja na kojoj se nalazimo je disk koji pluta
na velikim vodama. Zmija svijeta, Ronin, na pola je uronjena i u
potpunosti ga obujmljuje
To je, kako sam zakljuio, veliki poticatelj halucinatornih slika
kakve vide ayahuasqueroi: kristalna i biosferska mrea ivota
temeljenog na DNK, alias kozmika zmija.
Tijekom svog prvog iskustva s ayahuascom vidio sam par
gigantskih i zastraujuih zmija. One su mi prenijele ideju koja me
otplavila i kasnije potaknula da preispitam sliku koju imam o
samome sebi. One su me nauile da sam samo ljudsko bie.
Drugima se ovo moda nee initi kao velika objava, no tada je to
bilo ba ono to sam ja, kao mladi antropolog, trebao nauiti. Iznad
svega, bila je to misao koju nisam mogao imati sam po sebi, upravo
zbog mojih antropocentrinih predrasuda.
Vrlo jasno sam osjetio i da brzina i smislenost odreenih
sljedova slika nije mogla doi iz kaotinog skladita moje memorije.
Na primjer, u vrtoglavoj vizualnoj paradi vidio sam kako se ile
ljudske ruke polau na one u zelenom listu. Poruka je bila kristalno
jasna: napravljeni smo od istog materijala kao i biljni svijet. Nikada
prije nisam o tome tako konkretno pomislio. Dan nakon seansi s
ayahuascom osjetio sam se kao novo bie, sjedinjen s prirodom,
ponosan to sam ovjek i to pripadam grandioznoj mrei ivota
koja okruuje planet.
Opet, za materijalistikog humanista kakav sam tada bio, to je
bila potpuno nova i konstruktivna perspektiva.
To iskustvo duboko me uznemirilo. Ako izvor ovih vrlo suvislih i
pounih slika nije u meni, odakle su dole? I tko su bile te zmije
koje su me, ini se, poznavale bolje nego ja? Kad sam to pitao
Carlosa Pereza Shumu, njegov je odgovor bio eliptian: sve to
98

trebam napraviti jest fotografirati te zmije kad ih drugi put vidim.

On nije poricao njihovo postojanje - naprotiv, podrazumijevao je da
su jednako stvarne kao i stvarnost s kojom smo svi bliski, ako ne i
vie od nje.

Detalj sa slike Pabla Amaringa Trudan od anakonde, reproducirane u

izdanju Luna i Amaringo (1991., str. 111)

Osam godina nakon mog prvog iskustva s ayahuascom, moja

se elja da shvatim zagonetku halucinatornih zmija nije smanjila.
Krenuo sam u ovo istraivanje i upoznao se s razliitim studijama
ayahuascaamanizma kako bih doznao jedino to da je moje
iskustvo uobiajeno. Ljudi koji piju ayahuascu vide arene i goleme
zmije ee nego bilo koje druge vizije, bilo da je rije o Tukano
Indijancu, urbaniziranom amanu, antropologu ili lutajuem
amerikom pjesniku. Na primjer, zmije su sveprisutne u slikama
vizija Pabla Amaringa (vidi gore).
Tijekom iitavanja literature otkrio sam kako se zmija gotovo
svugdje povezuje sa amanskim znanjem, ak i u regijama u kojima
se ne koriste halucinogeni i u kojima su zmije nepoznate u
lokalnom okoliu. Mircea Eliade kae kako se u Sibiru zmija
pojavljuje u amanskoj ideologiji te na amanskim odorama meu
narodima u kojima je sam gmaz nepoznat.
99

Potom sam doznao da u beskrajnom broju mitova golema i

zastraujua zmija, ili zmaj, uva osovinu znanja, koja se prikazuje
u obliku ljestvi (ili loze, konopa, drveta...). Takoer sam doznao da
su svjetski mitovi o stvaranju puni (kozmikih) zmija te da one nisu
samo u podrijetlu znanja, nego i ivota samog.
Zmije su sveprisutne ne samo u halucinacijama, mitovima i
simbolima ljudskih bia openito, nego i u njihovim snovima.
Prema nekim studijama, stanovnici Manhattana jednako ih esto
sanjaju kao i Zului. Jedan od najpoznatijih snova te vrste je onaj
Augusta Kekulea, njemakog kemiara koji je otkrio cikliku
strukturu benzena jedne noi 1862. godine, kad je zaspao ispred
vatre i sanjao o zmiji koja plee pred njegovim oima grizui svoj
rep i rugajui mu se. Prema jednom komentatoru, teko da je
potrebno podsjeati kako je ovaj prinos bio temeljan za razvitak
organske kemije.
Zbog ega se ivototvorne zmije koje pruaju znanje pojavljuju
u vizijama, mitovima i snovima ljudskih bia irom svijeta?
Pitanje je postavljeno, a predloen je i openito prihvaen
jednostavan i neuroloki odgovor: zbog instinktivnog straha od
otrova programiranog u mozgu primata kakvi smo i sami. Balaji
Mundkur, autor jedine globalne studije na tu temu, pie: Temeljni
uzrok podrijetla kulta zmije ini se da nije poput ijednog koji uzdie
praktiki
sve
druge
ivotinjske
kultove;
fascinaciju
i
strahopotovanje prema zmiji izgleda da ne namee samo
elementarni strah od njihova otrova, nego i neki manje opipljivi, pa
ipak prilino primordijalni psiholoki osjeaji ukorijenjeni u
evoluciji primata; da zmije, za razliku od svih drugih ivotinja, u
razliitom stupnju, podjednako kod ljudi i ne-ljudskih primata,
izazivaju odreenu karakteristinu intuitivnu, iracionalnu, fobinu
reakciju... te da mo zmije da opini odreene primate poiva na
reakciji novijeg autonomnog ivanog sustava na samo promatranje
sinusoidnih kretnji gmaza - vrsta reakcije koju moda uvruju
sjeanja na otrovne napade tijekom antropogeneze i diferencijacije
ljudskih drutava... Fascinacija zmijama, ukratko, ima jednak
znaaj kao i stanje straha koje dovodi, barem privremeno, do
100

morbidnog gnuanja ili fobije... a koje simptome mogu izmamiti tek

rijetke druge vrste ivotinja - vjerojatno nijedna (originalni kurziv).
Po mom miljenju, ovo je tipini primjer redukcionistikog,
neloginog i netonog odgovora. Da li ljudi doista tuju ono ega se
najvie boje? Da li ljudi koji pate od fobije od paukova, na primjer,
ukraavaju svoju odjeu slikama paukova, govorei mi tujemo ove
ivotinje jer ih smatramo odbojnima? Ne ba. Zato dvojim da
sibirski amani krase svoje odore mnogobrojnim trakama koje
predstavljaju zmije jednostavno zato to pate od fobije od tih
gmazova. Pored toga, zmije koje nalazimo na kostimima sibirskih
amana veinom nisu prikazi postojeih ivotinja, nego zmija s dva
repa. U velikom broju mitova o stvaranju, zmija koja tu ima glavnu
ulogu nije stvarni gmaz; to je kozmika zmija i esto ima dvije glave,
dvije noge ili dva krila, ili je toliko velika da se omata oko Zemlje.
Nadalje, zmije koje se tuju uglavnom su neotrovne. U Amazoni,
ljudi smatraju svetima upravo neotrovne zmije kao to su anakonde
i boe, poput kozmike anakonde Ronina. U Amazoni doista ne
manjka agresivnih i smrtonosnih zmija s razornim otrovom, kao to
su ljutica i suliarka, koje predstavljaju svakodnevnu prijetnju
ivotu - pa ipak, one nikada nisu predmet oboavanja.
Odgovor, po meni, lei drugdje, to ne znai da primati ne pate
od instinktivnog ili ak programiranog straha od zmija. Moj
odgovor je spekulativan, ali ne moe biti manjkaviji od
opeprihvaene teorije o fobiji od otrova. On glasi da globalna mrea
ivota utemeljena na DNK emitira ultra-slabe radio valove, koji su
trenutano na granici mjerljivoga, ali koje ipak moemo opaati u
stanjima defokalizacije, kao to su halucinacije i snovi. Budui da
je aperiodiki kristal DNK oblikovan poput dviju upletenih zmija,
dviju traka, spiralne ljestvice, ueta ili loze, mi u stanjima transa
vidimo zmije, ljestve, uad, loze, drvee, spirale, kristale i tako
dalje. Zbog toga to je DNK majstor transformacije, vidimo takoer
jaguare, kajmane, bikove ili bilo koje ivo bie. Ali izgleda da su
omiljeni spikeri na DNK-televiziji, izvan svake sumnje, upravo
gigantske, florescentne zmije.

101

To me dovodi do slutnje da je, ak i u slikovitom prikazivanju,

kozmika zmija narcisoidno, ili, u najmanju ruku, opsesivno
obuzeta vlastitom reprodukcijom.

102

Prijemnici i odailjai
Moje me istraivanje dovelo do formulacije sljedee radne
hipoteze: u svojim vizijama amani sputaju svijest do molekularne
razine i dobivaju pristup informacijama povezanim s DNK, koju
nazivaju duhovnim biima ili duhovima. Tu vide dvostruke
spirale, zavrnute ljestve i oblike kromosoma. Eto kako amanske
kulture ve tisuljeima znaju da je ivotni princip isti za sva iva
bia i da ima oblik dviju isprepletenih zmija (ili loze, ueta,
ljestvi...). DNK je izvor njihovog zadivljujueg botanikog i
medicinskog znanja koje se moe dosei samo u defokusiranim i
neracionalnim stanjima svijesti, iako su njegovi rezultati
iskustveno provjerljivi. Mitovi ovih kultura puni su slikovitih
biolokih prikaza. A amanska metaforika objanjenja prilino se
precizno podudaraju s opisima koje poinju pruati biolozi.
Znao sam da bi ova hipoteza bila vra kad bi poivala na
neurolokim temeljima, to jo uvijek nije sluaj. Odluio sam svoje
istraivanje usmjeriti uzimajui amane za rije - a oni jednoglasno
tvrde kako odreene psihoaktivne supstance (koje sadre molekule
aktivne u ljudskom mozgu) utjeu na duhove na tono odreene
naine. Ashaninke kau da je gutanjem ayahuasce ili duhana
mogue vidjeti inae nevidljive i skrivene duhove maninkarije.
Carlos Perez Shuma mi je rekao da duhan privlai maninkarije.
Amazonski amani openito smatraju duhan hranom za duhove,
koji za njim ude jer vie ne posjeduju vatru kao ljudska bia. Ako
je moja hipoteza tona, moralo bi biti mogue nai podudarnosti
izmeu ovih predodbi amana i injenica uspostavljenih putem
prouavanja neuroloke aktivnosti istih tih supstanci. Preciznije,
morala bi postojati analogna veza izmeu nikotina i DNK sadrane
u ivanim stanicama ljudskog mozga.
Zamisao da maninkariji vole duhan uvijek mi se inila aljivom.
Smatrao sam duhove slikovitim likovima koji ne mogu uistinu
uivati materijalne supstance. Takoer sam puenje smatrao loom
navikom i inilo se neprikladnim da duhovi (ukoliko uope postoje)
pate od istih vrsta ovisnikog ponaanja kao ljudsko bia. Meutim,
103

odluio sam da u prestati doputati ovakvim dvojbama da me

obuzdavaju i da u obraati panju na doslovno znaenje rijei
amana, a amani su izriito tvrdili da duhovi imaju gotovo
nezajaljivu glad za duhanom.
Taj trag poeo sam pratiti boravei nekoliko dana u knjinici.
ak sam obavio nekoliko telefonskih poziva strunjacima za
neuroloke mehanizme nikotina kako bih produbio svoje
razumijevanje i uvjerio se da ne uspostavljam izmiljene veze budui da neurologija spada u zadnju od mojih kompetencija. Evo
to sam doznao.
U ljudskom mozgu svaka ivana stanica, ili neuron, ima
milijarde receptora na svojoj vanjskoj povrini. Ti receptori su
proteini specijalizirani za prepoznavanje i hvatanje odreenih
neurotransmitera ili slinih supstanci. Molekula nikotina ima
strukturalne slinosti s neurotransmiterom acetilkolinom i pristaje
poput otvaraa u njegov receptor na odreenim neuronima. Ovaj
receptor je ugraen u staninu membranu i dugaki je protein koji
ukljuuje ne samo bravu (pristanite za vanjsku molekulu), nego i
kanal, s ulazom koji je obino zatvoren. Kad je klju uveden u
bravu - kad molekula nikotina ulijee u veznu postaju na vrhu
receptora - vrata kanala se otvaraju, doputajui selektivni ulazak
pozitivno nabijenih atoma kalcija i natrija. Ovaj posljednji pokree
(slabo poznatu) kaskadu elektrinih reakcija unutar stanice, koja
zavrava pobuujui DNK sadranu u stanici, navodei je da
aktivira nekoliko gena, ukljuujui i one to odgovaraju proteinima
koji tvore nikotinske receptore.
to vie nikotina dajete svojim neuronima, tim vie DNK koju
oni sadre aktivira gradnju nikotinskih receptora, unutar odreenih
granica. Tu je, mislio sam, ta gotovo nezajaljiva glad duhova za
duhanom: to im vie dajete, jo vie i ele.
Bio sam iznenaen stupnjem podudarnosti izmeu amanskih
pojmova o duhanu i neurolokih studija nikotina. Treba samo
napraviti doslovan prijevod da bi se s jednog prelo na drugo.
Meutim, znanstveni pojmovi kao to su receptori, tok pozitivno
nabijenih atoma i pobuivanje transkripcije gena kodiranih za
podjedinice nikotinskih receptora ne objanjavaju ni na koji nain
104

uinke nikotina na svijest. Kako to da amani vide duhove gutajui

vrtoglave koliine duhana?
Prije nego to nastavim s tim pitanjem, razjasnit u dvije stvari.
Prvo, do otkria da nikotin stimulira konstrukciju nikotinskih
receptora dolo se tek poetkom 90-ih godina 20. stoljea; veza
izmeu tog fenomena i ovisnosti koju pokazuju uivaoci duhana
ini se oita, ali tek je treba istraiti.
Drugo, postoje temeljne razlike izmeu amanistike upotrebe
duhana i konzumiranja industrijskih cigareta. Botanika vrsta koju
koriste u Amazoni sadri i do 80 puta vie nikotina od biljke
koritene za cigarete vrste Virginija. Amazonski duhan uzgaja se
bez kemijskih gnojiva ili pesticida i ne sadri nijedan od sastojaka
koji se dodaju cigaretama, poput aluminijevog oksida, kalijevog
nitrata, amonijevog fosfata, polivinil-acetata i jo stotinu ili vie
drugih, koji tvore otprilike deset posto tvari koja se popui. Tijekom
izgaranja cigareta emitira nekih 4000 supstanci, od kojih je veina
otrovna. Neke od tih supstanci su ak i radioaktivne, to cigarete
ini najveim pojedinanim izvorom radijacije u dnevnom ivotu
prosjenog puaa. Prema jednoj studiji, prosjeni pua godinje
apsorbira dozu radijacije ekvivalentnu koliini od 250 rendgenskih
zraenja. Cigaretni dim izravno je povezan s vie od 25 ozbiljnih
bolesti, ukljuujui 17 vrsta raka. U Amazoni, s druge strane,
duhan se smatra lijekom. U jeziku Ashaninka rije za lijenika ili
amana je sheripiari - doslovno, osoba koja koristi duhan.
Svi najstariji Ashaninke koje sam upoznao bili su sheripiariji.
Bili su tako stari da ni sami nisu znali koliko im je godina; poznu
dob odavala je samo njihova duboko izborana koa, a bili su
izvanredno ili i zdravi.
Zaintrigiran
ovim
razlikama,
potraio
sam
datoteke
komparativnih studija toksinosti amazonskih vrsta (Nicotiana
rustica) i vrsta koje koriste proizvoai cigareta, cigara, duhana za
motanje i duhana za lulu (Nicotiana tabacum). Nisam naao nita.
Pitanje, ini se, nije ni bilo postavljeno. Potraio sam i studije o
uestalosti kancerogenih oboljenja medu amanima koji koriste
goleme i svakodnevne doze nikotina - opet nita. Tako sam odluio
napisati pismo glavnom autoritetu u tom podruju, Johannesu
105

Wilbertu, autoru knjige Duhan i amanizam u Junoj Americi

(Tobacco and shamanism in South America), kako bih mu postavio
svoje pitanje. Odgovorio je: Postoji siguran dokaz da zapadnjaki
duhanski proizvodi sadre mnoge tetne tvari koje vjerojatno nisu
prisutne u organski uzgojenim biljkama. Nisam uo za amane koji
bi imali rak, ali to moe, naravno, biti posljedica nekoliko stvari
poput nedostatka zapadnjake dijagnostike, prirodnog ivotnog
vijeka uroenikih naroda, magijsko-religijskih ogranienja
uporabe duhana u plemenskim zajednicama i drugog."
ini se jasnim da nikotin ne uzrokuje rak, s obzirom da je on
aktivan u mozgu, a da cigarete ne uzrokuju rak u mozgu, nego u
pluima, jednjaku, trbuhu, jetri, debelom crijevu, bubrezima i
mjehuru, organima koje doseu kancerogeni katrani koji se unose s
duhanom.
U svakom sluaju, znanstvenici nisu nikad razmotrili duhan
kao halucinogen, jer zapadnjaci nikad nisu puili doze dovoljno
velike da dosegnu halucinantno stanje. Zbog toga neuroloki
mehanizmi halucinacija induciranih duhanom nisu prouavani.
Paradoksalno, nikotinski receptori spadaju u one najbolje poznate
neurolozima, koji ih prouavaju desetljeima, s obzirom da postoje i
supstance koje stimuliraju te receptore, poput acetilkolina i
nikotina, i druge koje ih blokiraju, poput curarea i otrova nekih
zmija. Dapae, a to je jedna od onih zanimljivih koincidencija,
duhan, curare i zmijski otrov svi pristaju u potpuno iste brave
unutar naeg mozga.
Kako je neuroloki trag halucinacija potaknutih duhanom bio
slijepa ulica, okrenuo sam se ayahuasci. Carlos Perez Shuma bio je
rekao: Kad ayahuasquero pije svoju biljnu mjeavinu, duhovi mu
se predstavljaju i objanjavaju mu sve. amani u Zapadnoj
Amazoni openito tvrde da im njihov halucinogeni napitak
omoguuje da vide duhove. Prema mojoj hipotezi, morala bi
postojati vidljiva veza izmeu aktivnih sastojaka ayahuasce i DNK
sadrane u ivanim stanicama ljudskog mozga. Krenuo sam je
traiti.
Ayahuasca je botaniki i kemijski najsloeniji halucinogen.
Moe je se promatrati kao psihoaktivni koktel koji sadri razliite
106

dodatke ovisno o regiji, praktiaru i eljenim uincima.

Znanstvenici koji su prouavali njezin sastav slau se da je
dimetiltriptamin glavni aktivni sastojak. ini se da tu visoko
halucinogenu supstancu u malim koliinama proizvodi i ljudski
mozak. Meutim, sve od kraja 60-ih godina prolog stoljea,
dimetiltriptamin se nalazi na vrhu popisa kontroliranih supstanci,
zajedno sa sintetikim smjesama kakve su heroin i LSD. To znai
da su one ne samo ilegalne za prosjenog ovjeka, nego da se ni
znanstvena prouavanja njihovih uinaka ne potiu te su rijetka.
U literaturi sam pronaao samo jedno znanstveno istraivanje
dimetiltriptamina koje je obavljeno pod neutralnim uvjetima: taj put
halucinogen nije smatran psihotomimetikim (to bi znailo
imitator psihoze) nije razmatrana njegova psihopatologija i nije
se davao zatoenim kriminalcima koji igraju ulogu ljudskih
pokusnih kunia. Subjekti studije koju su 1994. objavili Rick
Strassman i kolege bili su redom iskusni korisnici halucinogena
koji su dobrovoljno sudjelovali u istraivanju. Sa samo jednom
iznimkom, svi su bili profesionalci ili studenti u profesionalnim
vjebenim programima.
Autori te studije posveuju jedan odlomak sadraju vizija
njihovih subjekta: slikama koje su bile i poznate i nove, kao to su
'fantastine ptice', 'drvo ivota i znanja', 'plesna dvorana s
kristalnim lusterima', ljudske i 'izvanzemaljske' figure (poput 'malog
okruglog bia s jednim velikim i jednim malim okom, na gotovo
nevidljivim nogama'), 'unutranjost tastature raunala', 'duktusi',
'dvostruke zavojnice DNK', 'pulsirajua dijafragma', 'zlatni disk koji
se vrti', 'veliko oko muhe koje skae pred mojim oima', tuneli i
stepenita.
Pod utjecajem dimetiltriptamina ljudi vide drvee ivota i
znanja, kristale, stepenita te dvostruke spirale DNK. To potvruje
moju hipotezu da amani primaju slike koje sadre biomolekularnu
informaciju, ali ni na koji nain njezin mehanizam nije objanjen.
Kako
molekularna
stvarnost
postaje
dostupna
inae
nemolekularnoj svijesti ljudskih bia? to se to dogodi normalnoj
svijesti u mozgu da ona nestane pod izljevom neobinih slika?
107

Znanje o neurolokim putanjama halucinogenih supstanci

veoma je napredovalo posljednjih godina. Dok su znanstvenici dulje
od etvrt stoljea znali da molekule kao to su dimetiltriptamin,
psilocibin, pa ak i LSD nalikuju na neurotransmiter serotonin, tek
1990. su otkrili da postoji sedam vrsta serotoninskih receptora, u
odnosu s kojima svaki halucinogen ima odreen nain
funkcioniranja.
Jedan od tih receptora graen je po principu brave spojene na
kanal. Ostali su vie poput antena koje premouju staninu
membranu. Kad molekula serotonina stimulira vanjski dio antene,
ona odailje signal u stanicu.
Traio sam veze izmeu stimulacije serotoninskih receptora i
DNK i pronaao nedavni (iz 1994.) lanak pod nazivom Serotonin
poveava sintezu DNK u kulturi proksimalnih i distalnih stanica
mekog pluno-vaskularnog miija takora. Veza je postojala, ali
ipak nije veoma jasna, budui da je poveanje aktivnosti DNK
nakon unosa serotonina mjerljivo, ali kaskada reakcija unutar
stanice, od antene do nukleusa, ostaje hipotetina.
Koliko ja znam, aktualna istraivanja neurolokih mehanizama
halucinogena staju na tim pitanjima receptora. Metaforiki
govorei, mi sada razumijemo odakle dolazi struja i gdje je utinica,
ali jo uvijek ne znamo kako radi televizija.
Trenutano, DNK nije dio znanstvenih diskusija o
halucinacijama, ali to nije uvijek bilo tako. Krajem 60-ih godina
nelagoda zbog uobiajene i masovne upotrebe LSD-a potaknula je
glasine da halucinogoni cijepaju kromosome. U histeriji koja je
uslijedila inilo se da svakovrsni jadno postavljeni eksperimenti
potvruju ovu pretpostavku. Na primjer, istraivai su
majmunicama u etvrtom mjesecu trudnoe dali ekvivalent od
preko tri tisue doza LSD-a; pri porodu jedno je majmune bilo
mrtvoroeno, druga dva imala su deformacije lica, a etvrto je
umrlo nakon mjesec dana, dokazujui uglavnom samo to da su te
ivotinje surovo i bespotrebno zlostavljene. Drugi istraivai
primijetili su da gola DNK, ekstrahirana iz stanine jezgre i
stavljena u epruvetu, privlai LSD i druge halucinogene molekule.
108

Prema njihovim izraunima, ove molekule umeu se meu preke

ljestvi koje stvara dvostruka spirala, uzrokujui tako famozno
cijepanje kromosoma. (Kasnije je naglaeno da gola DNK na isti
nain privlai tisue supstanci).
Nekoliko znanstvenika sugeriralo je, na temelju ovih
istraivanja, da DNK igra ulogu u halucinatornim mehanizmima.
Ipak, u nabijenoj atmosferi toga vremena, ovoj ideji nije poklonjeno
mnogo panje. Naprotiv, znanstvena istraivanja tih supstanci
naputena su tijekom prve polovice 70-ih.
U tim danima znanstveno razumijevanje DNK i staninih
receptora bilo je u poetnoj fazi. Znanstvenici nisu znali da DNK u
biolokoj stvarnosti nikada nije gola, nego je unutar jezgre uvijek
omotana proteinima, kroz koje nikada ne prodiru izvanstanine
halucinogene molekule. Sve do 80-ih znanstvenici nisu shvaali da
halucinogeni stimuliraju receptore smjetene na vanjskoj strani
stanice.
Od sredine 70-ih nadalje, veza izmeu DNK i halucinogena
nestaje iz znanstvene literature. Bez sumnje, bit e zanimljivo
ponovno je razmotriti u svjetlu novih znanja koja je uspostavila
molekularna biologija.
Kao i axis mundi u amanskoj tradiciji, DNK ima oblik zavrnute
ljestvice (ili loze, itd.); prema mojoj hipotezi, DNK je, poput axis
mundi, izvor amanskog znanja i vizija. Kako bih u to bio siguran,
trebao sam shvatiti na koji nain DNK moe odailjati vizualnu
informaciju. Znao sam da odailje fotone, koji su elektromagnetski
valovi, i sjeao sam se to mi je Carlos Perez Shuma rekao kad je
usporedio duhove s radio valovima (Kad upali radio, moe ih
uhvatiti, tako je i s duama. Sayahuaseom i duhanom moe ih
vidjeti i uti) Tako sam pogledao literaturu o fotonima biolokog
podrijetla ili biofotonima.
U ranim 80-ima, zahvaljujui razvitku sofisticirane mjerne
opreme, skupina znanstvenika pokazala je da stanice svih ivih
bia odailju fotone u mjeri od oko 100 jedinica na sekundu po
etvornom centimetru povrine. Pokazali su takoer da je DNK
izvor ove emisije fotona. Tijekom iitavanja sa zaprepatenjem sam
109

doznao da se valna duljina na kojoj DNK odailje te fotone tono

podudara s uskim spektrom vidljivog svjetla: Njezin spektralni
raspon kree se od najmanje infracrvene (na otprilike 900
nanometara) do ultraljubiaste (do otprilike 200 nanometara).
Bio je to ozbiljan trag, ali nisam znao kako ga pratiti. Nije bilo
dokaza da je ono to amani vide u svojim vizijama svjetlost to je
emitira DNK. Nadalje, tu je i temeljni aspekt emisije fotona u koji
nisam mogao zahvatiti. Prema istraivaima koji su ga mjerili, ona
je takve slabosti da odgovara intenzitetu svjetlosti svijee udaljene
oko deset kilometara, ali ima iznenaujue visok stupanj
koherencije, u usporedbi sa svjetlom s tehnikog podruja (laser).
Kako ultraslabi signal moe biti visoko koherentan? Kako se svijea
u daljini moe usporeivati s laserom?
Nakon to sam o tome nairoko razmiljao, poeo sam shvaati
da koherentnost biofotona ne ovisi toliko o intenzitetu svog protoka,
koliko o njegovoj pravilnosti. Kod koherentnog izvora svjetla
koliina emitiranih fotona moe varirati, ali emisijski intervali
ostaju konstantni.
DNK odailje fotone s takvom pravilnou da znanstvenici
usporeuju taj fenomen s ultraslabim laserom. Toliko sam mogao
razumjeti, no jo uvijek ne i uoiti koje implikacije to ima na moje
istraivanje. Obratio sam se svom prijatelju znanstvenom novinaru,
koji mi je odmah objasnio: Koherentni izvor svjetla, kakav je laser,
daje dojam jasnih boja, sjaja, te utisak hologramske dubine.
Objanjenje koje mi je dao prijatelj pruilo mi je bitan element.
Detaljni opisi halucinatornih iskustava uzrokovanih ayahuascom
bez odstupanja spominju jasne boje i, prema autorima studije o
dimetiltriptaminu: Subjekti opisuju boje kao jasnije, intenzivnije i
dublje zasiene od onih koje vidimo pri normalnoj svijesti ili u
snovima: 'To je bilo poput plavetnila neba nad pustinjom, ali s
drugog planeta. Boje su bile deset do stotinu puta zasienije'.
Bilo je to gotovo predobro da bi bilo istinito. Visoka koherencija
emisije fotona iz DNK objanjavala je blistavost halucinatornih
slika, kao i njihov trodimenzionalni, ili hologramski, aspekt.

110

Na temelju ovih povezanosti nisam mogao zamisliti neuroloki

mehanizam
za
svoju
hipotezu.
Molekule
nikotina
ili
dimetiltriptamina, sadrane u duhanu ili ayahuasci, aktiviraju
svoje povezane receptore koji pokreu kaskadu elektrokemijskih
reakcija unutar ivane stanice, to dovodi do stimuliranja DNK i,
osobito, do njezinog odailjanja vidljivih valova, koje amani
doivljavaju kao halucinacije.
Tu se, mislio sam, nalazi izvor znanja: u DNK, koja ivi u vodi i
emitira fotone, kao to vodeni zmaj riga vatru.
Ukoliko je moja hipoteza tona, i ukoliko ayahuasqueroi u
svojim vizijama vide fotone koje emitira DNK, moralo bi biti mogue
pronai vezu izmeu tih fotona i svijesti. Poeo sam tragati za njom
u literaturi o biofotonima.
Istraivai koji rade na tom novom podruju emisiju biofotona
uglavnom
smatraju
staninim
jezikom
ili
oblikom
nesupstancijalne biokomunikacije izmeu stanica i organizama.
Tijekom proteklih 15 godina proveli su dovoljno ponovljivih
eksperimenata da se moe vjerovati kako stanice koriste ove valove
kako bi usmjerile svoje unutarnje reakcije, jednako kao i da bi
komunicirale medu sobom, pa ak i s organizmima. Na primjer,
emisija fotona prua komunikacijski mehanizam kojim se moe
objasniti na koji nain milijarde individualnih planktonskih
organizama
surauju
u
rojevima,
ponaajui
se
kao
superorganizmi.
Emitiranje biofotona moe popuniti odreene rupe u teorijama
ortodoksne biologije koja se fokusira iskljuivo na molekule. Na
ovom novom polju propitivanja istraivai e ipak imati jo mnogo
posla oko toga da uvjere veinu svojih kolega. Kako su istaknuli
Mae-Wan Ho i Fritz-Albert Popp, ideju o stanici kao vrstom
sustavu mnogi biolozi nalaze teko zamislivom, s obzirom da tek
rijetki od nas imaju biofiziko predznanje potrebno da bismo znali
cijeniti implikacije. No, to nije pomoglo mojoj potrazi za vezama
izmeu fotona koje odailje DNK i svijesti. Nisam pronaao nikakvu
publikaciju koja bi se bavila ovom vezom ili, u tom smislu, temom
utjecaja nikotina ili dimetiltriptamina na emisiju biofotona.
111

Tako sam odluio nazvati Fritz-Alberta Poppa u njegov

sveuilini laboratorij u Njemakoj. Bio je toliko ljubazan da posveti
svoje vrijeme nepoznatom antropologu koji provodi opskurnu
istragu. Tijekom razgovora potvrdio je velik broj mojih dojmova.
Zavrio sam pitajui ga je li razmislio o moguoj vezi izmeu emisije
fotona iz DNK i svijesti. Odgovorio je: Da, svijest bi mogla biti
elektromagnetsko polje koje tvori zbir tih emisija. Ali, kao to znate,
nae poznavanje neurolokih temelja svijesti jo uvijek je vrlo
ogranieno.
Jedna stvar me pogodila dok sam prolazio kroz literaturu o
biofotonima. Gotovo svi eksperimenti koji su provoeni da bi se
mjerili biofotoni ukljuivali su upotrebu kvarca. Jo 1923. godine
Alexander Gurvich primijetio je da stanice razdvojene kvarcnim
zaslonom uzajamno utjeu na svoje multiplikacijske procese, to
nije sluaj kada je zaslon metalni. Zakljuio je da stanice emitiraju
elektromagnetske valove putem kojih komuniciraju. Trebalo je vie
od pola stoljea da bi se razvio fotomultiplikator sposoban mjeriti
ova ultra-slaba zraenja; spremite ovog ureaja takoer je
napravljeno od kvarca.
Kvarc je kristal, to znai da ima izuzetno pravilan raspored
atoma koji vibriraju na vrlo stabilnoj frekvenciji. Te ga
karakteristike ine izvanrednim prijemnikom i odailjaem
elektromagnetskih valova, zbog ega se kvarc obilno koristi u
radio-aparatima, satovima i veini elektronikih tehnologija.
Kvarcni kristali takoer se koriste u amanizmu irom svijeta.
Kako pie Gerardo Reichel-Dolmatoff: Kvarcni kristali, ili
translucentni gorski kristali, igrali su veliku ulogu u amanistikim
vjerovanjima i praksama mnogo puta u povijesti i u mnogim
dijelovima svijeta. esto su nalaeni u prethistorijskim
kontekstima, spominju se u mnogim ranim izvorima, bili su vani u
alkemiji, vjetiarenju i magiji Staroga Svijeta i jo se koriste u
mnogim tradicionalnim drutvima. Meu amerikim Indijancima
amani i iscjelitelji koriste gorske kristale za lijeenje, proricanje i u
mnoge druge svrhe, a za njihovu drevnu uporabu u obje Amerike
zna se iz arheolokih izvjea.
112

Amazonski amani, posebice, smatraju da se duhovi mogu

materijalizirati i postati vidljivi u kvarcnim kristalima. Neki
sheripiariji ak svoje kamenje svakoga dana hrane sokom od
duhana.
to ako ti duhovi nisu nita drugo ve biofotoni koje emitiraju
stanice svijeta i koje hvataju, pojaavaju i prenose amanski
kvarcni kristali, Gurvichevi kvarcni zasloni i kvarcna spremita
biofotonskih istraivaa? To bi znailo da su duhovi bia od istog
svjetla - kako se oduvijek i tvrdilo.
DNK je takoer kristal, kako to objanjava biolog Maxim
Frank-Kamenetskii: Temeljni parovi u njoj rasporeeni su kao u
kristalu. To je, meutim, linearni, jednodimenzionalan kristal, u
kojem je svaki temeljni par bono povezan sa samo dva susjeda.
Kristal DNK je aperiodian, s obzirom da je slijed temeljnih parova
nepravilan poput slijeda slova u gusto tiskanom tekstu. (...) Prema
tome, ne udi da je jednodimenzionalni kristal DNK, kristal
potpuno nove vrste, veoma zainteresirao fiziare.
etiri baze DNK imaju heksagonalnu formu (kao kvarcni
kristal), ali svaka od njih ima malice razliit oblik. Kako se
uglavljuju jedna navrh druge, oblikujui preke zavrnute ljestvice,
slau se u raspored kojeg namee genetiki tekst. Prema tome,
dvostruka spirala DNK ima malo nepravilnu ili aperiodiku
strukturu. Meutim, to ne vrijedi za ponavljane slijedove koji tvore
itavu treinu genoma, kao to je ACACACACACACAC. U tim
slijedovima DNK postaje pravilan raspored atoma, periodiki
kristal, koji bi mogao, po analogiji s kvarcom, prikupiti jednako
mnogo fotona koliko ih i sam emitira. Odstupanja u duljini
ponavljanih slijedova (od kojih se neki sastoje i od 300 baza) moda
pridonose prikupljanju razliitih frekvencija i tako konstituiraju
moguu i novu funkciju dijela koji se naziva junk DNK.
Ovo predlaem jer moja hipoteza zahtijeva jednako i prijemnik i
odailja. U ovom trenutku, prijem biofotona jo se ne prouava.
ak i emisija fotona iz DNK ostaje tajnovita i nitko jo nije bio u
stanju izravno uspostaviti njezine mehanizme. Gola DNK,
113

ekstrahirana iz stanine jezgre, emitira fotone tako slabo da to

izmie mjerenju.
Usprkos ovim nesigurnostima, svoju hipotezu elim dalje razviti
predlaui sljedeu zamisao: to ako DNK, potaknuta nikotinom ili
dimetiltriptaminom, aktivira ne samo svoju emisiju fotona (koja
preplavljuje nau svijest u obliku halucinacija), nego i svoj
kapacitet hvatanja fotona koje emitira globalna mrea ivota
utemeljena na DNK? To bi znailo da je sama biosfera, koja se moe
smatrati vie-manje potpuno meupovezanom jedinicom, izvor
slika.

114

Slijepa toka biologije

Zapoeo sam svoje istraivanje zagonetkom komunikacije
biljaka. Nastavio sam prihvaajui ideju da halucinacije mogu biti
izvor provjerljivih informacija. I zavrio sam s hipotezom koja
sugerira da ljudski um u defokusiranom stanju moe komunicirati
s globalnom mreom ivota utemeljenom na DNK. Sve to proturijei
principima zapadnjakog znanja.
Ipak, moja hipoteza moe se provjeriti. Provjera bi se sastojala
u tome da se vidi mogu li institucionalno ugledni biolozi pronai
bio-molekularne
informacije
u
halucinatornom
svijetu
ayahuasqueroa. Meutim, ova hipoteza trenutano nije prihvatljiva
institucionalnoj biologiji, jer se kosi s pretpostavkama te
dispcipline.
Biologija ima slijepe toke povijesnog podrijetla.
Moja hipoteza sugerira da se ono to znanstvenici zovu DNK
podudara s duhovnim biima za koja amani kau da s njima
komuniciraju te da oduhovljuju sve oblike ivota. Moderna
biologija, meutim, temelji se na ideji da priroda nije oduhovljena
inteligencijom i prema tome ne moe komunicirati.
Ova pretpostavka dolazi iz materijalistike tradicije koju su
uspostavili naturalisti 18. i 19. stoljea. U to doba trebalo je
hrabrosti za propitivanje objanjenja o ivotu kakva je prualo
doslovno itanje Biblije. Usvajajui znanstvenu metodu temeljenu
na izravnom promatranju i klasifikaciji vrsta, Linnaeus, Lamarck,
Darwin i Wallace smiono su zakljuili da su razliite vrste evoluirale
tijekom vremena i da nisu stvorene u nepromjenjivom obliku est
tisua godina ranije u rajskom vrtu.
Wallace i Darwin istodobno su predloili materijalistiki
mehanizam koji objanjava evoluciju vrsta. Prema njihovoj teoriji
prirodnog odabira, organizmi od jedne generacije do druge
pokazuju manje varijacije koje se ili prihvaaju ili eliminiraju u
borbi za opstanak. Ta je ideja poivala na krunom dokazu: oni koji
opstanu najsposobniji su za opstanak. No inilo se da to objanjava
115

i varijacije vrsta i zadivljujuu savrenost prirodnog svijeta, koji

zadrava samo poboljanja. Iznad svega, to je iz slike izmaknulo
Boga i omoguilo biolozima da prirodu prouavaju ne brinui o
boanskom planu u njoj.
Teorija o prirodnom odabiru osporavala se skoro itavo stoljee.
Vitalisti, poput Bergsona, odbacivali su njezin tvrdoglavi
materijalizam, naglaavajui da joj manjkaju mehanizmi za
objanjavanje podrijetla varijacija. Sve do 50-ih godina prolog
stoljea i otkria uloge DNK, teorija prirodnog odabira nije bila
openito prihvaena meu znanstvenicima. inilo se da molekula
DNK potvruje materijalnu prirodu nasljednosti i prua mehanizam
koji je nedostajao. Kako je DNK samoduplicirajua i svoju
informaciju prenosi proteinima, biolozi su zakljuili da informacija
ne moe tei natrag od proteina ka DNK; zbog toga genetske
varijacije mogu nastati zbog pogreaka u duplikacijskim procesima.
Francis Crick nazvao je to sredinjom dogmom mlade discipline
zvane molekularna biologija. Sluajnost je jedini pravi izvor
novosti, napisao je.
Otkrie uloge DNK i formuliranje teorije o prirodnom odabiru
kroz molekularne pojmove dalo je novi zamah materijalistikoj
filozofiji. Postalo je mogue na temelju znanosti tvrditi da je ivot
isto materijalni fenomen. Francis Crick je napisao: Krajnji cilj
modernog pokreta u biologiji jest objasniti ukupnu biologiju
pojmovima fizike i kemije (originalni kurziv). Francois Jacob, jo
jedan nobelovac medu molekularnim biolozima, pie: Procesi koji
se javljaju u ivim biima na mikroskopskoj razini molekula ni na
koji nain se ne razlikuju od onih koje analizira fizika i kemija u
neivim sustavima.
Materijalistiki pristup u molekularnoj biologiji samo se
dodatno uvrivao, ali poivao je na nedokazivoj pretpostavci da je
sluajnost jedini izvor novosti u prirodi i da je priroda liena
ikakvog cilja, namjere ili svijesti. Jacques Monod, molekularni
biolog takoer nagraen Nobelovom nagradom, ovu je ideju jasno
izrazio u svom slavnom eseju Chance and necessity (Sluaj i
nunost): Kamen temeljac znanstvene metode ini postulat da je
priroda objektivna. Drugim rijeima, sustavno nijekanje da
116

'istinsko' znanje moe biti dosegnuto tumaenjem pojava u

kategorijama krajnjih uzroka - da tako kaemo, 'svrhe'. (...)
Taj isti postulat nemogue je dokazati, jer je oigledno
nemogue zamisliti eksperiment kojim se bilo gdje u prirodi
dokazuje nepostojanje svrhe ili svrhovitog kraja. Ali postulat
objektivnosti esencijalan je za znanost i on je vodio itav njezin
udesni razvitak tijekom tri stoljea.
Nemogue mu je izbjei, ak ni djelomice niti u ogranienom
podruju, a da se ne napusti podruje same znanosti (originalni
kurziv).
Biolozi su mislili da su pronali istinu i nisu oklijevali da ju
nazovu dogmom. Zaudo, njihovo novopronaeno uvjerenje nije
poljuljano ni otkriem, do kojeg je dolo tijekom 60-ih, da postoji
genetski kod koji je isti za sva iva bia i koji ima okantne slinosti
s ljudskim kodirajuim sustavima, odnosno jezicima. Kako bi
prenio informaciju, genetski kod koristi elemente (A, G, C i T) koji
sami za sebe nemaju znaenje, ali koji u kombinaciji jedan s
drugim tvore znaenjske jedinice, na isti nain na koji slova tvore
rijei. Genetski kod sadri 64 rijei od po tri slova, od kojih svaka
ima znaenje, ukljuujui i dvije interpunkcijske oznake.
Kako je naglasio lingvistiar Roman Jacobson, takvi kodirajui
sustavi su sve do otkria genetskog koda smatrani iskljuivo
ljudskim fenomenom - dakle fenomenom koji zahtijeva prisutnost
inteligencije kako bi postojao.
Kad sam poeo itati literaturu o molekularnoj biologiji, ostao
sam osupnut nekim opisima. Moram priznati da i jesam traio bilo
to neobino, budui da me je moje istraivanje dovelo do stava da
DNK sa svojom staninom mainerijom uistinu jest ekstremno
sofisticirana tehnologija kozmikog podrijetla. Ali gutajui tisue
stranica biologijske literature pronaao sam itav svijet znanstvene
fantastike koji, ini se, potvruje moje hipoteze. Proteini i enzimi
opisani su kao minijaturni roboti, ribosomi su molekularni
kompjutori, stanice su tvornice, sama DNK je tekst, program,
jezik ili datoteka. Dovoljno je samo doslovno itati suvremenu
biologiju da bi se dolo do razornih zakljuaka, pa ipak veina
117

autora pokazuje potpuno pomanjkanje uenja i ini se da

smatraju kako je ivot tek normalna fizikalno-kemijska pojava.
Jedna od injenica koja me najvie muila bila je astronomska
duljina DNK sadrane u ljuskom tijelu: 125 milijardi kilometara. To
je, razmiljao sam, nebesko ue o kojem govore Ashaninke: ono je u
nama i svakako je dovoljno dugako da povee zemlju i nebesa. to
su biolozi napravili s ovim kozmikim brojkama? Veina njih nije ih
uope ni spomenula, a oni koji jesu govorili su o beskorisnoj, ali
zabavnoj injenici.
Muila me je takoer i sigurnost koju veina biologa pokazuje
pred licem tako duboko zagonetne stvarnosti koju opisuju.
Naposljetku, spektakularna dostignua molekularne biologije
tijekom druge polovice 20. stoljea dovela su do toga da pitanja ima
vie nego odgovora. To je stari problem: znanje potrauje jo vie
znanja ili kako je napisao Jean Piaget, najrazvijenija znanost ostaje
u trajnom nastajanju. Ipak, tek nekolicina biologijskih tekstova
raspravlja o tome to je nepoznato.
Uzmimo proteine, na primjer. Ti dugaki lanci aminokiselina,
povezani po redu kojeg odreuje DNK, obavljaju gotovo sve bitne
zadatke u stanici. Hvataju molekule i grade ih u stanine strukture
ili ih razgrauju kako bi ekstrahirali njihovu energiju. Odnose
atome na tono odreena mjesta unutar ili izvan stanice.
Funkcioniraju poput pumpi ili motora. Oblikuju receptore koji
hvataju vrlo osobite molekule ili pak antene koje provode elektrine
naboje. Kao svestrane marionete, ili majstori svih zanata, oni se
uvru, uvijaju i isteu u onaj oblik koji zahtijeva odreeni zadatak.
to je tono poznato o ovim mehanizmima koji sami sebe
sastavljaju? Prema Alwynu Scottu, matematiaru koji se zanima za
molekularnu biologiju: Nain na koji biolozi razumiju
funkcioniranje proteina umnogome nalikuje na nain na koji vi i ja
razumijemo kako radi automobil. Znamo da se ubacuje benzin, i da
benzin izgara kako bi se stvari vrtjele, ali svi detalji su prilino
nejasni.
Enzimi su veliki proteini koji ubrzavaju stanine procese. Oni
djeluju s razoruavajuom brzinom i selektivnou. Jedan enzim u
ljudskoj krvi, karboanhidraza, sam samcat moe spojiti preko pola
118

milijuna molekula karboksilne kiseline po sekundi. Enzimi, koji

takoer popravljaju dvostruku zavojnicu u sluaju oteenja i
ispravljaju bilo kakve greke u replikacijskom procesu DNK,
naprave samo jednu pogreku na svakih deset milijardi slova.
Enzimi itaju tekst DNK, prevode ih u RNK, izdvajaju nekodirajue
odlomke, spajaju konanu poruku, konstruiraju mehanizme koji
itaju instrukcije i grade... druge enzime. to se tono zna o ovim
molekularnim automatima? Prema biolozima Chrisu Calladineu i
Hoaraceu Drewu: Ovi enzimi ekstremno su uinkoviti u obavljanju
svojeg posla, ipak nitko ne zna tono kako oni rade.
amani kau da je ispravan nain govorenja o duhovima onaj u
metaforama. Biolozi potvruju tu predodbu koristei tono
odreene vrste antropocentrinih i tehnologijskih metafora kako bi
opisali DNK, proteine i enzime. DNK je tekst, ili program, ili
datoteka, sadri informaciju, koja se ita i prevodi u glasniku RNK.
Ova se unosi u ribosome, a oni su molekularni kompjutori koji
prevode njezine instrukcije prema genetskom kodu. Oni grade
ostatak stanine mainerije, konkretno proteine i enzime, koji su
minijaturni roboti to izgrauju i odravaju stanicu.
Tijekom svojih iitavanja stalno sam se pitao kako priroda
moe biti liena namjere ukoliko se uistinu podudara s onim kako
je biolozi opisuju.
Dovoljno je imati na umu ples kromosoma da bi se vidjelo da
se DNK slobodno pokree. Tijekom dioba stanice, kromosomi se
dupliciraju i slau u parove. Dva kompleta kromosoma potom se
poredaju uzdu sredine stanice te kreu svaki na svoj pol, pri emu
svaki lan svakoga para uvijek ide u smjeru suprotnom od smjera
njegova pratioca. Kako bi se ova zauujua, dostojanstvena
pavana mogla pojaviti bez nekog oblika namjere?
U biologiji, ovo se pitanje naprosto ne postavlja. DNK je samo
kemijska, deoksiribonukleinska kiselina, da budemo precizni.
Biolozi je opisuju i kao molekulu i kao jezik, to je ini
informacijskom tvari ivota, ali ne smatraju je ni svjesnom niti
ivom, jer su kemikalije po definiciji neiva tvar.

119

Kako, pitao sam se, biologija moe pretpostavljati da DNK nije

svjesna, ako biologija ne razumije ak ni ljudski mozak koji je
sjedite nae svijesti i koji je izgraen prema instrukcijama
sadranim u naoj DNK? Kako priroda moe ne biti svjesna ako je
proizvela nau svijest?
Provjeravajui po tekstovima o biologiji otkrio sam kako
prirodni svijet vrvi primjerima ponaanja za koje se ini da
zahtijevaju predumiljaj. Neke vrane izrauju orua sa
standardiziranim kukicama i nazubljenim pipaljkama koja im
pomau u potrazi za insektima skrivenim u rupama. Neke
impanze, kad su zaraene crijevnim nametnicima, jedu smrdljive
biljke gorkoga okusa koje inae izbjegavaju i koje sadre bioloki
aktivne sastojke to ubijaju crijevne nametnike. Neke vrste mrava,
s mozgom veliine zrna eera, uzgajaju krda biljnih uiju koja
uvaju u talama i od kojih muzu slatke iscjetke. Drugi mravi pak
uzgajaju gljive koje su njihova jedina hrana ve 15 milijuna godina.
Teko je shvatiti kako to ovi insekti mogu raditi bez neke vrste
inteligencije. Unato tome, znanstveni promatrai poriu im tu
mogunost, poput Jacquesa Monoda, koji ponaanje pela smatra
automatskim: Znamo da je konica 'umjetna' u onoj mjeri u kojoj
predstavlja proizvod aktivnosti pela. Ali imamo puno razloga
vjerovati kako je ova aktivnost strogo automatska trenutano, ali ne
svjesno planirana.
Dapae, postulat objektivnosti spreava one koji ga se dre da
prepoznaju bilo kakvu namjeru u prirodi ili, radije, u sluaju da je
ipak utvrde, ponitava njihovo pravo na znanstvenost.
Tijekom ovog istraivanja upoznao sam se s odreenim
ogranienjima
racionalnog
pogleda:
on
ima
tendenciju
fragmentiranja realnosti te izdvajanja komplementarnosti i
zdruivanja suprotnosti iz svog vidnog polja. Takoer sam otkrio
jedan od njegovih najtetnijih uinaka: racionalni pristup ima
tendenciju im vie umanjiti znaaj onoga to ne razumije.
Antropologija je poligon idealan za uenje takvih stvari. Prvi
antropolozi iskoraili su iz sfere razumnog svijeta i vidjeli primitivce

120

i inferiorna drutva. Susrevi amane, mislili su kako su oni

mentalno oboljeli.
Racionalni pristup kree od ideje da je sve objanjivo i da je
zagonetka u nekom smislu neprijatelj. To znai da e radije
prihvatiti pejorativne, pa ak i pogrene odgovore, nego priznati
vlastiti manjak razumijevanja.
Molekularna biologija koja smatra da je 97 posto DNK u naem
tijelu junk otkriva ne samo stupanj svojeg neznanja, nego i
razmjer u kojem je pripravna obezvrijediti nepoznato. Neke nedavne
hipoteze sugeriraju da bi junk DNK ipak mogla imati neke
funkcije. Ali to ne prikriva poriv za omalovaavanjem: ne
razumijemo, dakle prvo pucamo, a onda postavljamo pitanja. To je
kaubojska znanost i nije tako objektivna kao to tvrdi. Neutralnost,
ili jednostavno potenje, sastojalo bi se u priznanju - u ovom
trenutku ne znamo. Bilo bi to toliko lako kao i nazvati je zagonetna
DNK, na primjer.
Nije problem u tome to imamo pretpostavke, nego to ih
proputamo uiniti eksplicitnima. Da biologija o svrhovitosti koju
priroda, ini se, pokazuje na svim razinama, kae - ponekad ih
uoavamo, ali ne moemo o njima raspravljati, a da time ne
uinimo kraj znanosti stvorenoj prema naim vlastitim kriterijima stvari bi barem bile jasne. Ali biologija ima tendenciju projiciranja
vlastitih pretpostavki na realnost koju promatra, tvrdei da je sama
priroda liena namjere.
Ovo je moda jedna od najvanijih stvari koje sam nauio
tijekom svog istraivanja: mi vidimo ono to vjerujemo, a ne ono
suprotno tome; a da bismo promijenili to to vidimo ponekad je
potrebno da promijenimo svoje uvjerenje.
Isprva sam pomislio kako sam jedino ja shvatio da biologija ima
svoje granice nalik na one kakve ima znanstvena antropologija te
da je i ona takoer samozavaravajua poza koja se prema ivome
ponaa kao da je neiva tvar. Poslije sam otkrio da postoje razni
ljudi unutar znanstvene zajednice koji su se ve upustili u raspravu
o temeljnim kontradikcijama biologije.

121

Tijekom 80-ih godina prolog stoljea postalo je mogue

odrediti tone slijedove aminokiselina u pojedinim proteinima. To je
otkrilo novu razinu sloenosti u ivim biima. Jedan nikotinski
receptor, koji formira vrlo osobitu bravu spojenu na jednako
selektivan kanal, napravljen je od pet nanizanih proteinskih lanaca
koji sadre ukupno 2500 aminokiselina poslaganih u pravilnom
redoslijedu. Usprkos nevjerojatnosti sluajnog pojavljivanja takve
strukture, ak i oblici koji spadaju medu najjednostavnije
viestanine beskraljenjake, imaju nikotinske receptore.
Suoeni s ovom vrstom kompleksnosti, neki istraivai vie se
ne zadovoljavaju uobiajenim odgovorima. Robert Wesson u svojoj
knjizi S onu stranu prirodnog odabira (Beyond natural selection)
pie: Nijedna jednostavna teorija ne moe se uhvatiti u kotac s
enormnom sloenou koju otkriva moderna genetika.
Drugi istraivai ukazali su na nevjerojatnost mehanizma za
koji se pretpostavlja da je izvor varijacija - izrijekom, nakupljanje
greaka u genetskom tekstu. ini se oiglednim da bi poruka brzo
izgubila znaenje kad bi se njezin sadraj stalno anarhino
mijenjao.
Kako bi onda takav proces mogao dovesti do svih uda
prirodnoga svijeta, kojih smo i sami dio?
Jo jedan temeljni problem proturijei teoriji prirodne selekcije
voene sluajem. Prema toj teoriji, vrste bi se trebale razvijati
polako i postupno, budui da evoluciju uzrokuje nakupljanje i
odabir sluajnih pogreaka u genetskom tekstu. Meutim, fosilni
ostaci otkrivaju potpuno drukiji scenarij. U svom pregledu
nedavnih paleontolokih istraivanja J. Madeleine Nash pie:
Otprilike do 600 milijuna godina unazad nije bilo organizama
sloenijih od bakterija, viestaninih algi i jednostaninih
planktona... Potom, 543 milijuna godina unatrag, u ranom
kambriju, unutar vremenskog protega ne duljeg od 10 milijuna
godina, bia sa zubima i hvataljkama i pandama i raljama
materijalizirala su se brzinom ukazanja. S provalom kreativnosti
kakve nije bilo ni prije ni poslije, priroda je ini se skicirala nacrte
praktiki itavog ivotinjskog carstva. (...) Od l987., otkria velikih
122

fosilnih nalazita na Grenlandu, u Kini, Sibiru te sada u Namibiji

pokazala su da se razdoblje biologijske inovacije pojavilo u praktiki
istom trenutku geolokog vremena na itavom planetu. (...) Sada,
(...) praktiki svi se slau da je kambrij zapoeo prije gotovo tono
543 milijuna godina i, to jo vie zaprepauje, da su se svi odjeljci
u fosilnim tragovima pojavili unutar prvih pet do deset milijuna
godina.
Sudei po fosilnim tragovima, izgleda da su se vrste pojavile
naglo,
potpuno
oblikovane
i
opremljene
svim
vrstama
specijaliziranih organa te ostale nepromijenjene milijunima godina.
Primjerice, ne postoji prijelazni oblik izmeu zemnoga pretka kita i
prvih fosila tog morskog sisavca. Kao i njihovi sadanji potomci, i
prvi kitovi su imali nosnice smjetene na vrhu glave, prilagoeni
dini sustav, nove organe kao to je lena peraja i bradavice
okruene kapcima koji zadravaju morsku vodu, opremljene
pumpom za podvodno sisanje. Kit predstavlja prije pravilo nego
izuzetak. Prema biologu Ernstu Mayru, autoritetu na podruju
evolucije, ne postoji jasan dokaz za ikakvu promjenu vrsta u
razliitom genu ili zbog postupnog podrijetla evolucijskog noviteta.
Slian problem postoji na staninoj razini. Mikrobiolog James
Shapiro pie: U stvari, nema detaljnog darvinistikog objanjenja
za evoluciju ijednog temeljnog biokemijskog ili staninog sustava,
samo raznolikost praznih spekulacija. Znaajno je to je darvinizam
prihvaen kao zadovoljavajue objanjenje za tako irok problem evoluciju, a da se s toliko malo rigoroznosti ispituje koliko su
zapravo njegove temeljne teze funkcionalne u osvjetljavanju
odreenih instanci bioloke prilagodbe ili raznolikosti.
Sredinom 90-ih biolozi su sekvencirali prve kompletne genome
samostalnih organizama. Dosad najmanji poznati bakterijski genom
sadri 580.000 DNK slova. Rije je o golemoj koliini informacija,
usporedivoj sa sadrajem manjeg telefonskog imenika. Kad se ima
na umu da su bakterije najmanje jedinice nama poznatog ivota,
postaje jo tee razumjeti kako su se prve bakterije mogle spontano
oblikovati u beivotnoj, kemijskoj juhi. Kako se itav mali telefonski
imenik informacija moe pojaviti kao posljedica nasuminih
procesa?
123

Genomi sloenijih organizama svojom veliinom jo vie

obeshrabruju. Pekarski kvasac je jednostanini organizam koji
sadri 12 milijuna DNK slova; genom oblia, koji su prilino
jednostavni viestanini organizmi, sadri 100 milijima DNK slova.
Genomi mia, kao i genomi ljudi, sadre otprilike tri milijarde DNK
slova.
Mapiranjem, sekvenciranjem i usporeivanjem razliitih
genoma, biolozi su nedavno otkrili nove razine sloenosti. Neke
sekvence se u visokom stupnju odravaju meu razliitim vrstama.
Na primjer, 400 ljudskih gena poklapa se s vrlo slinim genima u
kvascu. To znai da su ovi geni ostali na priblino istom mjestu i u
istom obliku tijekom stotina milijuna godina evolucije, od vrlo
primitivnog oblika ivota do ljudskoga bia.
Neke genetske sekvence, poznate kao nadzorniki geni, poput
strujnog prekidaa kontroliraju stotine drugih gena. Ti kontrolni
geni takoer se ine u velikoj mjeri ouvani kroz vrste. Primjerice,
muhe i ljudska bia imaju vrlo slian gen koji kontrolira razvoj oka,
iako su njihove oi vrlo razliite. Genetiar Andre Langaney pie da
postojanje
kontrolnih
gena
ukazuje
na
nedostatke
neo-darvinistikog modela i na potrebu da se u teoriju evolucije
uvedu mehanizmi, bilo poznati ili oni koje tek treba otkriti, koji se
suprotstavljaju temeljnim principima tog modela.
Nedavno mapiranje gena otkrilo je da su u nekim podrujima
DNK teksta geni trideset puta zgusnutiji nego u drugim podrujima,
a neki se geni oito gomilaju u obitelji koje rade na slinim
problemima. U nekim sluajevima nakupine gena su dobro ouvane
kroz vrste, kao to je to sluaj s X kromosomom mia i ovjeka. Kod
obiju vrsta X kromosom je golema molekula DNK, dugaka nekih
160 milijuna nukleotida; to je jedan iz para kromosoma koji
odreuju je li potomak mukog ili enskog spola. Mapiranje X
kromosoma pokazalo je da se geni povezuju najee u pet genetski
bogatih regija, s dugakim, oigledno naputenim regijama DNK
meu njima te da mievi i ljudi na svojim X kromosomima imaju u
velikoj mjeri jednake komplete gena, iako su te dvije vrste slijedile
odvojene evolucijske puteve tijekom 80 milijuna godina.
124

Noviji rad na genetskim sekvencama poinje otkrivati mnogo

veu sloenost nego to se moglo i pomisliti samo deset godina prije
pojave tih podataka. Kakav e smisao znanstvenici dati silnoj
sloenosti DNK teksta? Robert Pollack predlae da DNK nije tek
informacijska molekula, nego i oblik teksta, i da se zbog toga
najbolje moe razumjeti analitikim nainima razmiljanja kakvi se
obino koriste za druge oblike teksta, kao to su primjerice knjige.
Ovo zvui kao smislen prijedlog, ali on za sobom povlai pitanje:
kako e netko analizirati tekst ako pretpostavlja da ga nije napisalo
nita inteligentno?
Usprkos ovim bitnim proturjenostima, koje sabirem ovdje u
nekoliko redaka, a koje bi mogle ispuniti itave knjige, teorija o
prirodnom odabiru ostaje nepoljuljana u umovima veine biologa.
To je zato to je uvijek mogue tvrditi da su se prikladne mutacije
sluajno pojavile i bile odabrane. Ali ovu nedokazivu pretpostavku
osuuje sve vei broj znanstvenika. Pier Luigi Luisi govori o
tautologiji molekularnog darvinizma... [koji] ne uspijeva iznijeti na
vidjelo nikakve druge koncepte osim onih od kojih je izvorno
konstruiran.
Cirkularnost darvinistike teorije znai da se ona ne moe
pobijati, pa prema tome nije ni istinski znanstvena. Kriterij
neoborivosti je kamen temeljac znanstvene metode 20. stoljea.
Razvio ju je filozof Karl Popper koji je tvrdio da se tonost
znanstvene metode nikada ne moe dokazati jer e definitivni dokaz
konstituirati uvijek samo ogranieni broj potvrdujuih rezultata.
Popper je umjesto toga predloio da se teorije testiraju na taj nain
da se trai ono to ih pobija ili potvruje; odsutnost suprotnog
dokaza tako postaje dokaz valjanosti teorije. Popper pie: Doao
sam do zakljuka da darvinizam nije provjerljiva znanstvena teorija,
nego program za metafiziko istraivanje - mogui okvir za
provjerljive znanstvene teorije. (...) On je metafiziki zbog toga to
nije provjerljiv (originalni kurziv).
Biologija je trenutano podijeljena izmeu veine koja teoriju
prirodnog odabira dri istinitom i uspostavljenom injenicom, i
manjine koja to dovodi u pitanje.
125

Kako bilo, kritiari prirodnog odabira tek trebaju izai s novom

teorijom koja e zamijeniti staru teoriju, ali i institucije koje svojom
inertnou odravaju sadanju ortodoksiju. Nova biologijska
paradigma jo uvijek je veoma daleko.
Pretpostavke, postulati i cirkularni dokazi pripadaju prije vjeri
nego znanosti. Moj pristup iznesen u ovoj knjizi zapoinje od ideje
da je od najvee vanosti potovati vjeru drugih, ma kako udnom
nam se inila, bilo da su posrijedi amani koji vjeruju da biljke
komuniciraju ili biolozi koji vjeruju da je priroda neoduhovljena.
Nemam namjeru napadati niiju vjeru, nego naznaiti slijepu
toku racionalnog i fragmentarnog pogleda suvremene biologije te
objasniti zbog ega moje hipoteze unaprijed odbijaju ostati na toj
toki. Da rezimiram: moje hipoteze se temelje na ideji da posebice
DNK, i priroda openito, imaju svijest. To proturijei temeljnom
principu molekularne biologije koja se trenutno smatra
pravovjernom.

126

Zato ti je toliko trebalo?

U Riju su svjetske vlade potpisale ugovore kojima priznaju
ekoloka znanja uroenikih naroda, kao i znaaj njihove
jednakomjerne nadoknade. Meutim, kao to mislim da sam
pokazao u ovoj knjizi, znanstvena zajednica nije spremna zapoeti
istinski dijalog s uroenikim narodima, jednako kao to biologija,
zahvaljujui nekim epistemolokim blokadama, ne moe primiti
njihove spoznaje.
Paradoksalno, to je za uroenike narode prednost, jer im daje
vremena da se pripreme. Ukoliko su hipoteze iznesene u ovoj knjizi
tone, to znai ne samo da oni imaju dragocjeno razumijevanje
odreenih
biljaka
i
lijekova, nego
i
nesumnjivi
izvor
biomolekularnog znanja, ija je financijska vrijednost nemjerljiva, a
tie se uglavnom znanosti budunosti.
Nastavit u svoju suradnju s urodenikim organizacijama
Amazone i raspravljati s njima o moguim posljedicama mojih
pretpostavki. Rei u im da je biologija postala industrija koju, vie
od etikih i duhovnih pitanja, vodi e za znanjem koje se moe
unoviti.
O njima e ovisiti koju e strategiju prihvatiti.
Moda e i oni naprosto pokuati unoviti svoje znanje, uei o
molekularnoj biologiji i traei u podruju amanistikih spoznaja
one biologijske informacije koje se mogu trino plasirati.
Naposljetku, injenica da suvremena biologija ne moe prihvatiti
uroenike spoznaje nije sprijeila farmaceutske kompanije u
komercijaliziranju nekih njihovih dijelova.
Tijekom proteklih pet stotina godina zapadni je svijet pokazao
da mu se ne uri dati naknade za znanje uroenikim narodima,
iako stalno iznova koristi njihove spoznaje. Godine koje su protekle
od ugovora u Riu u tom smislu nisu nita promijenile. Pod tim
okolnostima, mogu razmiljati samo o tome kako da uroenikim
organizacijama savjetujem da budu tvrdi pregovarai.

127

Za poetak, to bi znailo poveati kontrolu nad znanstvenicima

koji ele dobiti pristup njihovom amanizmu. U' svijetu kojim
upravlja novac i utrka za uspjehom, u kojem se sve moe
patentirati i trino iskoristiti (ukljuujui i sekvence DNK), vano
je igrati igru kao i svi drugi i zatititi svoje poslovne tajne.
Ipak, ne ini se vjerojatnim da e molekularni biolozi u skoroj
budunosti biti kadri ukrasti tajne ayahuasqueroa. Samo pijenje
ayahuasce nije dovoljno da bi netko postao zapadnoamazonski
aman. Da bi se halucinacijama moglo upravljati, potrebno je
obaviti dugotrajne i zastraujue pripreme koje se temelje na
uestalom unoenju halucinogena, iscrpljujuim dijetama i izolaciji
u umi. Ne ini se da takvo to spada u doseg veine zapadnjaka.
Za takvo to ja bih, naprimjer, bio nesposoban.
Nadalje, zapadnjaka kultura ne ide u prilog takvoj praksi; ona
halucinogene biljke dri ilegalnima, a veina rekreacijskih
korisnika, koji ne potuju zakon, ne prakticira potrebne tehnike
(izgladnjivanje, apstinencija od alkohola i seksa, povlaenje u tamu,
pjevanje repetitivnih napjeva).
Koliko ja znam, prava halucinacijska seansa vie slii na
kontroliranu nonu moru nego na oblik zabave, i zahtijeva
poznavanje tehnike, disciplinu i hrabrost.
Moj pristup kroz ovu knjigu sastojao se u tome da amanizam
ayahuasqueroa prevodim na nain koji je razumljiv zapadnjakoj
publici. Vjerujem da je u interesu amazonskih uroenikih naroda
da njihovo znanje bude shvaeno u zapadnjakim pojmovima,
budui da svijetom trenutano upravljaju zapadnjake vrijednosti i
institucije. Primjerice, sve dok zapadne drave nisu uvidjele da je
zatita tropskih uma u njihovom vlastitom interesu, nije bilo
mogue pronai fondove za demarkaciju teritorija uroenikih
naroda koji ondje ive. Veina ranije postavljenih teritorijalnih
zahtjeva, formuliranih kroz pojmove zatite interesa uroenikih
naroda, nije dovela ni do ega.
Konano, moj se zakljuak moe optuiti za redukcionizam, s
obzirom da sam uglavnom kroz biologijske pojmove prikazao prakse
koje istodobno, meu ostalim, spajaju glazbu, kozmologiju,
128

halucinacije, medicinu, botaniku i psihologiju. Moja interpretacija,

fokusirana na molekularnu
biologiju, svakako
naruava
viedimenzionalnost amanizma, no barem nastoji objediniti brojne
razjedinjene discipline, od mitologije do neurologije, kroz
antropologiju i botaniku.
No mislim da se amanizam moe izjednaavati s
molekularnom biologijom, nego da je za nas, rascjepkane
zapadnjake, molekularna biologija najplodniji pristup holistikoj
realnosti amanizma, koja je za nas postala toliko daleka.
Prije jedanaest godina, kao mladi antropolog, prvi put sam
doao u selo Ashaninka u Quirishariju i brzo sklopio pogodbu s
njegovim stanovnicima. Oni e mi dopustiti da ivim s njima i da
prouavam njihove obiaje, tako da ih mogu objasniti ljudima u
svojoj zemlji i postati doktor antropologije. Zauzvrat, ja u im davati
teajeve iz raunanja, odnosno aritmetike. Njihov je stav bio
jasan: antropolog ne bi trebao samo prouavati ljude, nego se
potruditi da i on njima bude jednako koristan.
Carlos Perez Shuma, koji me je uzeo pod svoje, esto je svojim
sunarodnjacima objanjavao moju nazonost govorei: Doao je
ivjeti s nama na dvije godine jer eli rei ljudima u svojoj zemlji
kako mi funkcioniramo. Tim su ljudima misionari, kolonizatori i
vladini agronomi stalno govorili kako nita ne znaju - i da to njihovo
takozvano neznanje ak opravdava konfiskaciju njihove zemlje.
Zato i nisu eljeli demonstrirati svoje znanje. To je licenca na
temelju koje sam napisao ovu knjigu.
Svi Ashaninke koje sam susreo imali su elju za sudjelovanjem
na svjetskom tritu, samo da si mogu priskrbiti stvari koje
olakavaju ivot u dugli, kao to su maete, sjekire, noevi, lonci
za kuhanje, depne svjetiljke, baterije i kerozin. Novac im je trebao i
da bi zadovoljili minimalne zahtjeve civiliziranosti - kupili odjeu,
kolske knjige, olovke i papir, i svatko je od njih sanjao o tome da
ima radio ili kasetofon.
Vie nego za novcem i robom, urodeniki narod Amazone ezne
za opstankom u svijetu koji ih je, sve donedavno, smatrao gotovo
divljacima iz kamenog doba. Sada svi oni zahtijevaju oznaavanje i
129

priznavanje svojih teritorija, kao i sredstva da svoju djecu obrazuju

na vlastiti nain.
ini se da su zapadnjake institucije konano shvatile, barem
naelno, znaaj priznavanja uroenikih teritorija, iako mnogo toga
u ovom smislu jo treba provesti u praksi.
Meutim,
zahtjevi
uroenika
za
dvojezinom
i
meukulturalnom edukacijom tek se trebaju uti, iako bi se takvo
to trebalo smatrati neophodnim za uspostavljanje racionalnog
dijaloga s tim ljudima. Naposljetku, rije racionalno dolazi od
latinskog izraza ratio, raunanje. Kako se moe uspostavili
jednakomjerna naknada za znanje uroenika, ako veina
uroenika ne shvaa temeljne postavke raunanja ni upravljanja
novcem, niti ima potrebnu obuku iz aritmetike?
To pitanje nije neopravdano. Istraivanje je pokazalo da
obrazovanje u zapadnjakom stilu ne funkcionira kod amazonskih
Indijanaca. Njihova tradicija je tradicija usmene predaje, pri kojoj
se znanje uglavnom postie kroz praksu u prirodi. Kad mlade
Indijance zatvorite u uionicu na est sati dnevno, devet mjeseci
godinje, i tako deset godina, i uite ih stranim konceptima na
nekom europskom jeziku, oni na kraju, u prosjeku, dosiu razinu
koja odgovara drugom razredu osnovne kole. To znai da veina od
njih jedva umije itati i pisati te da ne znaju kako izraunati
postotak.
Uroeniki narodi prvi trebaju shvatiti kakav to nedostatak
predstavlja za njih u svijetu kojeg odreuju pisane rijei i brojke.
Govorei praktino, oni znaju da su esto prevareni kad prodaju
svoje proizvode na tritu. To je razlog zbog kojeg ele dvojezinu i
meukulturalnu edukaciju. Ipak, za svaku uroeniku zajednicu,
koja govori vlastitim jezikom, potrebno je razviti poseban program i
obuiti uroenike instruktore koji bi ih mogli poduavati. To kota
otprilike 200.000 amerikih dolara po jednoj kulturi. Samo u
peruanskoj Amazoni postoji 56 razliitih kultura, od kojih svaka
govori drukiji jezik. U ovom trenutku samo deset od njih ima
pristup dvojezinom, meukulturalnom obrazovanju. Zato tako
malo? Zbog toga to mali broj nevladinih organizacija, koje
podupiru ovu inicijativu, ima ograniena sredstva, a institucije koje
130

su dovoljno velike da financiraju edukacijske programe za

urodenike narode oigledno s time nimalo ne ure. injenica je da
su rezultati takvih investicija mjerljivi u generacijama, prije negoli u
petogodinjim razdobljima.
Nakon to sam napisao originalnu, francusku verziju ove
knjige, vratio sam se u peruansku Amazonu i proveo tjedan dana u
Iquitosu, u koli za dvojezinu, meukulturalnu edukaciju u kojoj
mladii i djevojke iz deset uroenikih zajednica na materinjem i na
panjolskom jeziku ue poduavati i uroeniko i zapadnjako
znanje. Proveo sam nekoliko oaravajuih dana promatrajui ih iz
zadnje klupe, a onda su me uenici pitali bih li im neto ispriao o
svom poslu. Zadnje veeri obratio sam se razredu punom uenika i
rekao im da moje hipoteze ukazuju na to da postoji veza izmeu
isprepletenih zmija koje amazonski amani vide u vizijama i
dvostruke spirale DNK koju je znanost otkrila l953. Na kraju
govora, jedan glas odostraga je poviknuo: elite li rei da nas
znanstvenici sustiu?.
Vratio sam se i u Quirishari i prvi put nakon devet godina
ponovno susreo Carlosa Pereza Shumu. Uope se nije promijenio,
ak se inio i mlaim. Sjeli smo u mirnu i tihu kuu i poeli priati,
nadoknaujui vrijeme koje smo propustili. Ispriao mi je to se sve
zbivalo u dolini Pichis tijekom moje odsutnosti. Sluao sam ga oko
sat vremena, ali tad se vie nisam mogao suzdrati. Ujae, rekao
sam, ima neto vano to ti moram rei. Sjea se svih onih stvari
koje si mi objanjavao u moj kasetofon, a ja ih ba nisam mogao
shvatiti? Pa, nakon to sam o njima razmiljao godinama, te ih
potom prouavao, otkrio sam da su u znanstvenom smislu sve
stvari koje si mi ispriao istinite. Mislio sam da e mu biti drago i
taman sam htio nastaviti kad me je prekinuo. Zato ti je toliko
trebalo?, upitao je.
Mi zapadnjaci imamo svoje paradokse. Racionalizam nas je
doveo do neoekivanog materijalnog obilja, pa ipak se malo ljudi
ini zadovoljno. Ipak, u tome nismo usamljeni, a uroeniki narodi
takoer imaju svoje dileme.
Prvo, kako bi prepoznali istinsku vrijednost svoga znanja, oni
se moraju suoiti s tim da im je nametnut gubitak povijesti.
131

Tijekom zadnjih 500 godina zapadna civilizacija uvjerava

uroenike narode kako ne znaju nita - do te mjere da su neki od
njih u to i povjerovali. Kako bi prepoznali vrijednost vlastitoga
znanja, oni moraju shvatiti da su bili krivo upuivani.
Drugo, tu je novac. Vlastita uspjenost jedan je od glavnih
problema s kojima se uroenike organizacije Amazone suoavaju
tijekom nekoliko posljednjih godina. Prijatelji tropskih uma sipaju
novac u to podruje, s najboljim namjerama, ali bez strogih
kontrola. To je uglavnom uzrokovalo korupciju i podjele. Krivnja je i
naa, jer je nain na koji smo im vjerovali bio paternalistiki. Mislili
smo da su uroeniki narodi nepotkupljivi, jer smo imali
romantiarske predrasude. No, to ne znai da trebamo prestati
raditi s njima; radije bismo trebali inzistirati na veoj kontroli
uprave nad fondovima, kako bismo izbjegli kontraproduktivnu
velikodunost koja izvire iz paternalistikog romantizma.
Konano,
stvaranje
kompenzacijskih
mehanizama
za
intelektualno vlasnitvo uroenikih naroda ovisit e o rjeenju
sljedeih dilema. U amanskim tradicijama bez odstupanja je
naznaeno da duhovno znanje nije predmet trgovine. Sigurno,
amanski rad zavreuje svoju nagradu, ali, po definiciji, ono to je
sveto nije na prodaju; upotreba ovakvog znanja za prikupljanje
osobne moi po definiciji je crna magija.
U svijetu u kojem je sve na prodaju, ukljuujui i genetske
sekvence, o ovom e konceptu bez sumnje biti teko pregovarati.
Govorim
o
uroenikim
narodima
ili
amazonskim
Indijancima, i suprotstavljam ih nama zapadnjacima, ali ipak se
te rijei ne podudaraju s monolitnim realnostima. Jo prije
europske kolonizacije, stanovnici Amazone tvorili su koloplet
raznolikosti, sa stotinama kultura koje govore razliite jezike i ive
u vie ili manje konstruktivnim meusobnim vezama. Neke
uroenike zajednice nisu ekale dolazak konkvistadora kako bi
povele rat jedne s drugima.
Europska kolonizacija, koja je desetkovala populaciju i
fragmentirala teritorije, napala je raznoliku realnost uroenike
Amazone. Uroenike kulture su preivjele, ponegdje snane,
132

ponegdje ba i ne, nuno promijenjene i hibridizirane. No, ono to je

vidljivo moe i obmanuti, a stvarnost obino ima dva lica:
hibridizacija, mestoizacija, koja implicira odreeno slabljenje, jedna
je od najstarijih strategija preivljavanja na svijetu. Pravi
Indijanac koji nikada nije napustio umu, koji ne govori ni rijei
panjolskog ili portugalskog, koji ne koristi metalna orua i hoda
okolo gol i opasan perjem, postoji samo u zapadnjakoj mati. A to
stvarnim Indijancima posve svejedno, s obzirom na to da im je ve
dovoljno teko ivjeti svoj ivot na nain koji smatraju pristojnim.
amanizam koji se temelji na uzimanju ayahuasce je
esencijalno uroeniki fenomen. Ipak, istina je takoer i da taj
amanizam, zahvaljujui mijeanju kultura, upravo proivljava
uzlet. Sluaj Pabla Amaringa u tom smislu dovoljno govori.
Amaringo je mestizo ayahuasquero. ivi u gradu Pucallpa, materinji
mu je jezik quechua, podrijetlo mu je mjeavina Cocama, Lamista i
Piroa. Pjesme koje pjeva u svojim halucinacijskim transevima imaju
starosjedilake stihove. Amaringo sebe ne smatra Indijancem, iako
priznaje autohtonu prirodu svoga znanja. Na primjer, on kae da su
Ashaninke oni koji bolje od drugih naroda iz dungle poznaju
magijsku upotrebu biljaka-uitelja.
Za to vrijeme, ljudi naroda Ashaninka koje znam iz doline
Pichis tvrde da su najbolji amani Shipibo-Conibo (koji ive na
istom podruju na kojem i Amaringo). Ruperto Gomez,
ayahuasquero koji me je inicirao, svoje je pripreme obavio kod
Shipibo-Coniboa, i to mu je donijelo neporecivi ugled. Tako bi se
moglo uiniti da se uenje vani smatra boljim te da je prijestolnica
amazonskog amanizma uvijek na nekom drugom mjestu od onog
na kojem se nalazite.
amanizam, sa svojim praktiarima, istraivaima temeljnih
naela, specijalistima i kolama miljenja, podsjea na akademsku
disciplinu (kao to je antropologija ili molekularna biologija); on
predstavlja nain zahvaanja svijeta koji stalno evoluira. Jedno je
sigurno: i mestizo i starosjedilaki amani smatraju narode kao to
su Shipibo-Conibo, Tukano, Kamsa i Huitoto ekvivalentima
sveuilita kao to su Oxford, Cambridge, Harvard i Sorbona; oni
predstavljaju najviu referencu kad je rije o znanju. U tom je
133

smislu amanizam temeljen na ayahuasci esencijalno uroeniki

fenomen. On pripada starosjedilakim narodima Zapadne Amazone
koji dre kljueve znanja kojeg su bez prekida prakticirali najmanje
pet tisua godina. Samo za usporedbu, sveuilita zapadnog svijeta
stara su manje od devet stotina godina.
amanizam kojega uvaju starosjedilaki narodi Amazone
predstavlja znanje koje se tijekom tisua godina prikupljalo na
podruju s najveom biolokom raznolikosti na Zemlji. Svakako,
amani kau da svoje znanje dobivaju izravno od duhova, ali oni
rastu u kulturi u kojoj su amanske vizije ugraene u mitove. Na
taj nain mitologija informira amanizam: nevidljivi, ivotodajni
duhovi maninkariji oni su o ijem junatvu pripovijedaju mitovi
Ashaninka, a ti isti maninkariji obraaju se amanima u njihovim
vizijama i govore im kako lijeiti.
Starosjedilaka kultura s dovoljno teritorija, i s dvojezinom i
meukulturalnom edukacijom, u boljem je poloaju da odri i
razvije svoju mitologiju i amanizam. Naprotiv, oduzimanje njihovih
zemljita i nametanje stranog obrazovanja, kakvo njihove mlade
ljude pretvara u zaboravljivce, ugroava ne samo opstanak ovih
naroda, nego i itavog naina spoznavanja. To je kao da netko
zapali najstarija sveuilita na svijetu i njihove knjinice, jednu za
drugom, rtvujui tako znanje buduih generacija svijeta.
U ovoj knjizi odabrao sam autobiografski i narativan pristup iz
nekoliko razloga. Prvo, ne vjerujem u objektivno gledite s
ekskluzivnim monopolom na stvarnost. Zato mi se inilo vanim
izloiti nezaobilazne pretpostavke kakve svaki promatra ima, tako
da itatelji mogu stvoriti vlastito miljenje s potpunom svijesti o
postavkama.
U tom smislu pripadam onoj novijoj struji meu antropolozima
koji tu disciplinu vide prije kao oblik interpretacije nego kao
znanost.
Ipak, ak i meu kolegama koje rade na taj nain, sluajui
ljude paljivo, snimajui i biljeei njihove rijei i interpretirajui ih
najbolje to znaju, ostaje problem koji sam nastojao izbjei:
konkretno, raspodjeljivanje znanja u discipline, to podrazumijeva
134

da je diskurs odreenog strunjaka razumljiv jedino njegovim ili

njezinim neposrednim kolegama. Po mom miljenju, teme kao to
su DNK i znanje starosjedilakih naroda previe su vani da bi se
povjerili jedino fokusiranom pogledu akademskih strunjaka za
biologiju ili antropologiju; oni se tiu samih uroenikih naroda, ali
i sredovjenih ena, farmera, glazbenika i svih ostalih. Odluio sam
ispriati svoju priu u pokuaju da kreiram opis koji e biti
razumljiv kroz razliite discipline i izvan akademske zajednice.
Ova odluka nadahnuta je amanskim tradicijama koje bez
odstupanja tvrde da su slike, metafore i prie najbolji nain za
prenoenje znanja. U tom smislu, mitovi jesu znanstvena naracija
ili pripovijesti o znanju (naziv znanost dolazi od rijei znati)
Imao sam sreu to sam odabrao ovakav pristup, jer sam tek
tijekom prianja svoje prie otkrio onu pravu priu koju sam htio
ispriati.
Postojala je i cijena koju sam morao platiti zbog toga to sam se
u svoj rad upustio na takav nain. Probdio sam mnoge noi i
odrekao se osobnog ivota. Rad na ovoj knjizi potpuno me izbacio iz
ravnotee. Jedno vrijeme bio sam siguran da e ona promijeniti
svijet. Bili su potrebni viemjeseni razgovori s brojnim prijateljima
kako bih shvatio da moje hipoteze nisu ak ni prihvatljive slubenoj
znanosti, usprkos znanstvenim elementima koje sadre. Otada sam
se smirio i vie o tome ne raspravljam satima.
ivimo u vremenu kada je teko ozbiljno govoriti o neijoj
duhovnosti. esto je dovoljno da netko samo iskae svoja uvjerenja
da bi ga se poelo smatrati propovjednikom. I sam podravam ideju
da svatko treba biti slobodan vjerovati u to hoe i da nije niiji
posao drugima govoriti u to bi trebali vjerovati. Prema tome, neu
detaljno opisivati utjecaj svog rada na moju vlastitu duhovnost i
neu govoriti itateljima to da misle o vezama koje sam
uspostavio.
I u tome svoju inspiraciju dobivam iz amanizma, koji ne
poiva na doktrini, nego na iskustvu. aman je naprosto vodi, koji
vodi inicijaciju k duhovima. Onaj koji je iniciran prima informaciju
koju su mu otkrili duhovi i s njom ini to hoe. Na isti nain, u
135

ovoj knjizi, pruio sam veliki broj veza, s potpunim referencama za

one koji ele pratiti odreeni trag. Na kraju, na itatelju je da iz toga
izvede onakve zakljuke o duhovnosti kakve sam smatra
prikladnima.
Ima li ivot cilj? Postojimo li s razlogom? Vjerujem da je tako i
mislim da kombinacija amanizma i biologije daje zanimljive
odgovore na ta pitanja. Ali nisam spreman o njima diskutirati s
osobnog stajalita.
Mikroskopski svijet DNK, njezini proteini i enzimi, bujaju u
nama i to je dovoljno da nas ini udesnima. Ipak, racionalni
diskurs, koji dri monopol na tu temu, sebi odrie pravo na osjeaj
udesnosti. Suvremeni biolozi sami sebe, kroz svoja vjerovanja,
osuuju na takvo opisivanje DNK, i itavog na stanicama
temeljenog ivota koji je njome kodiran, kao da su slijepci koji
raspravljaju o filmovima ili objektivni antropolozi koji objanjavaju
halucinatorne sfere u kojima nemaju iskustva. Oni sami sebe
obvezuju na to da o duhovnoj stvarnosti razmiljaju kao da je
neoduhovljena.
Ignorirajui tu obavezu i promatrajui amanizam i biologiju u
isti mah, stereoskopski, ja sam vidio DNK zmije. One su bile ive.
Podrijetlo znanja tema je koju antropolozi zanemaruju - to je
jedan od razloga koji me je natjerao da napiem ovu knjigu. Ipak,
antropolozi tu nisu jedini; izgleda da znanstvenici openito pate od
iste potekoe. Kad se poblie promotri, razlog tome postaje
oigledan: ini se da mnoge od sredinjih ideja znanosti dolaze s
onu stranu granica racionalizma. Rene Descartes sanja anela koji
mu objanjava temeljne principe materijalistikog racionalizma;
Albert Einstein u tramvaju, koji juri ususret drugom, sanjari i
kreira teoriju relativnosti; James Watson kraba po novinama u
vlaku, a potom vozi bicikl kako bi doao do uvjerenja (pritom je
posudio radiofotografski rad Rosalind Franklin) da DNK ima oblik
dvostruke spirale.I tako dalje.
Znanstvena otkria esto potjeu iz kombinacije fokusirane i
defokusirane svijesti. Tipino je da istraiva provodi mjesece radei
u laboratoriju na nekom problemu, razmatrajui podatke sve do
136

toke zasienja, a potom iluminaciju dosee dok dogira, sanjari,

lei u krevetu kreirajui mentalne slike, dok vozi auto, kuha, brije
se, dok se kupa - ukratko, dok razmilja o neem drugom i dok je
defokusiran.
W. I. B. Beveridge u knjizi Umjetnost znanstvenog istraivanja
(The art of scientific investigation) pie: Najkarakteristinije
okolnosti intuicije su razdoblja intenzivnog rada na problemu
praenog eljom za njegovim rjeenjem, naputanje rada s panjom
vjerojatno usmjerenom na neto drugo, a potom pojavljivanje ideje
s dramatinom iznenadnou, a esto i osjeajem izvjesnosti. esto
je prisutan osjeaj ushita, a moda i uenja to se na tu ideju nije
pomislilo ranije .
Tijekom ovog istraivanja, mjesece prodornog skolastikog rada
(itanje,
biljeenje,
kategoriziranje)
nadopunjavao
sam
defokusirajuim pristupima (kao to su etnje prirodom, noni
solilokviji, disonantna glazba, sanjarenje), to mi je umnogome
pomoglo da naem svoj put. Moja inspiracija za to ponovno je
amanistika. Ali amani nisu jedini koji znanje trae njegujui
defokusiranost. Umjetnici to rade ve stoljeima. Kako je napisao
Antonin Artaud: Prepustio sam se groznici snova, u potrazi za
novim zakonima.
Jesam li u svojim groznicama vidio izmiljene veze? Grijeim li
kad povezujem DNK s onim kozmikim zmijama iz itavog svijeta, s
onim nebeskim uadima i s axis mundi? Neki moji kolege mislit e
da je tako. Evo jednog od razloga.
U 19. stoljeu prvi antropolozi prionuli su na usporeivanje
kultura i razvijanje teorija na temelju slinosti koje su pronali.
Kada su otkrili, primjerice, da se gajde ne sviraju samo u kotskoj,
nego i u Arabiji i Ukrajini, uspostavili su lane veze medu tim
kulturama. Onda su shvatili da ljudi mogu raditi sline stvari iz
razliitih razloga. Od tada se antropologija suzdrava od velikih
generalizacija, razotkrivajui zloupotrebe komparativne metode i
zakljuavajui se u izvjesnost koja granii s kratkovidnou. To je
razlog zbog kojeg se antropolozi koji prouavaju halucinacijski
amanizam Zapadne Amazone ograniavaju na specifine analize
odreene kulture, proputajui uvidjeti esencijalne zajednike
137

toke meu kulturama. Tako im njihove sofisticirane analize

doputaju uvid da se dijeta pripravnika za ayahuasqueroa temelji
na konzumiranju banana i/ili ribe. Ali ne primjeuju da se ta dijeta
primjenjuje po itavoj Zapadnoj Amazoni, pa tako i ne razmiljaju o
tome da ona moda ima biokemijsku osnovu - koju ustvari i ima.
Izbjegavajui usporedbe meu kulturama moemo doi na to
da prikrijemo istinske veze i da realnost jo malo rascjepkamo, a da
to sami ni ne uvidimo.
Je li kozmika zmija Shipibo-Coniboa, Asteka, australskih
Aboridina i drevnih Egipana jedna te ista? Ne, odgovorit e
antropolozi koji inzistiraju na specifinostima kultura; vjerovati
suprotno, po njihovu miljenju, svodi se na ponavljanje pogreke
koju je napravio i Mircea Eliade etiri desetljea ranije, kada je
odvojio sve te simbole iz konteksta, nepovratno naruavajui
sociokulturalni aspekt fenomena, izvrui injenice, i tako dalje. Ta
kritika je sada dobro poznata i vrijeme je da se okrene naglavce. U
ime ega se prikrivaju temeljne slinosti u ljudskom simbolizmu,
ako ne u ime tvrdoglave odanosti racionalistikoj fragmentaciji?
Kojim drugim konceptom bi se te slinosti objasnile nego sluajem koji je prije odsutnost koncepta nego ita drugo? emu inzistirati
na razdjeljivanju stvarnosti, a nikada je ne pokuati ponovno
sastaviti?
Prema mojim hipotezama, amani sputaju svoju svijest do
molekularne razine i dobivaju pristup biomolekularnoj informaciji.
No, to se pritom zapravo zbiva u mozgu/umu jednog
ayahuasqueroa? Koja je priroda amanske komunikacije s
duhovnim biima prirode? Jasan odgovor glasi da je potrebno vie
istraivati svijest, amanizam, molekularnu biologiju i njihove
meusobne veze.
Racionalizam odvaja stvari kako bi ih shvatio. Ali njegove
rascjepkane discipline imaju ogranien vidokrug i slijepe toke. I,
kao to zna svaki voza, vano je obratiti panju na mrtvi kut, jer
on moe sadravati vitalnu informaciju. Da bi se dosegnulo
potpunije razumijevanje stvarnosti, znanost e morati preusmjeriti
svoj pogled. Moe li amanizam pomoi znanosti da se defokusira?
Moje iskustvo upuuje na to da bavljenje amanskim znanjem
138

zahtijeva i uvid u brojne discipline i razmiljanje o tome kako se

one meusobno uklapaju.
Konano, posljednje pitanje: odakle dolazi ivot? Tijekom
proteklog desetljea znanstvena istraivanja suoila su se s
nedostatkom vjerojatnosti da bi se jedna bakterija, koja predstavlja
najmanju jedinicu samostalnog ivota kakvog poznajemo, mogla
pojaviti sluajno iz bilo kakve predbiotike juhe. Uzimajui u obzir
da kozmiko podrijetlo, kakvo predlae Francis Crick u svojoj
spekulaciji o navoenoj panspermiji, nije znanstveno provjerljivo,
znanstvenici su se gotovo iskljuivo fokusirali na zemaljske
scenarije. Prema njima, primarne molekule oblikovale su se
(sluajno) i pripremile put za svijet baziran na DNK i proteinima.
Meutim, ti razliiti scenariji - temeljeni na RNK, peptidima, glini,
podmorskom vulkanskom sumporu ili malim mjehuriima ulja redom predlau objanjenja bazirana na sustavima koje je, po
definiciji, zamijenio ivot kakvog poznajemo i od kojih nije ostalo
nikakva traga. I to su, takoer, spekulacije koje se ne mogu
znanstveno potvrditi."' Znanstveno prouavanje podrijetla ivota
vodi u slijepu ulicu, u kojoj agnosticizam izgleda kao jedina
razumna i rigorozna pozicija. Kako pie Robert Shapiro u svojoj
knjizi Podrijetlo: Vodi za skeptike kroz stvaranje ivota na Zemlji
(Origins: A skeptic's guide to the creation of life on Earth): Mi
nemamo ni najblau ideju o tome kako je ivot zapoeo. Vrlo osobit
spoj kemikalija koji je za to bio nuan ostaje nam nepoznat. Sam
proces mogao je ukljuivati neki nevjerojatan dogaaj, kao to se
mogao dogoditi i po nekom praktiki neizbjenom slijedu. Mogao je
zahtijevati nekoliko stotina milijuna godina ili pak samo nekoliko
milenija. Mogao se odviti u mlanom bazenu ili u hidrotermalnom
izvoru na dnu oceana, u mjehuriu u atmosferi ili negdje drugdje, a
ne na Zemlji, vani u svemiru.
Svaka sigurnost u vezi s ovim pitanjem stvar je vjere. Pa to o
tome kau amanske i mitoloke tradicije? Prema Lawrenceu
Sullivanu, koji je detaljno prouavao religije junoamerikih
starosjedilaca: U do danas zabiljeenim mitovima, veina
junoamerikih kultura pokazuje malo zanimanja za apsolutne
poetke.
139

Odakle je doao ivot? Moda odgovor nije u dosegu pukih

ljudskih bia. Chuang-Tzu implicitno kae samo da je to bilo davno,
kad pie: Postoji poetak. Jo nije poetak da bi bio poetak. Jo
nije poetak da bi bio ne jo poetak da bi bio poetak. Postoji
postojanje. Postoji nepostojanje. Jo nije poetak da bi bilo
nepostojanje. Jo nije poetak da bi bio ne jo poetak da bi bilo
nepostojanje. Odjednom, postoji nepostojanje. Ali ja ne znam kad
postaje nepostojanje koje je uistinu postojanje i koje je
nepostojanje. Upravo sam sada neto rekao. Ali ja ne znam je li to
to sam rekao doista neto reklo ili nije neto reklo.
Imajui sve u vidu, mudrost zahtijeva ne samo istraivanje
brojnih stvari, nego i kontempliranje zagonetnog.

140

O autoru
Jeremy Narby odrastao je u Kanadi i vicarskoj, studirao
povijest na Sveuilitu u Canterburyju te doktorirao antropologiju
na Stanfordskom sveuilitu. Dvije je godine ivio u peruanskoj
Amazoni i prouavao Ashaninca Indijance i njihove metode
koritenja umskih prirodnih bogatstava. Od 1989. Narby radi za
Nouvelle Planete, neprofitnu organizaciju sa sjeditem u vicarskoj.
Oenjen je i ima troje djece.

141