116

10. STRATEGIJSKE ODLUKE ZA IMPLEMENTACIJU

REINENJERINGA
10.1 Strategijske odluke
Prije poetka reinenjeringa treba donijeti strategijske odluke o tehnolokom nivou, koji
moe biti:
- Postojei tehnoloki nivo konvencionalne-neproduktivne proizvodnje je polazite
za izvoenje postupka reinenjeringa, pa je neophodno izvriti snimanje i analizu
stanja.
- Djelomini reinenjering se izvodi kada postoje zdrave i konkurentski sposobne
cjeline u poduzeu i cjeline (pogoni, proizvodne linije) koje to nisu. Ovaj model
reinenjeringa se izvodi i kada nema dovoljno sredstava za izvoenje totalnog
reinenjeringa. Dakle, djelomini reinenjering je parcijalni reinenjering koji se
ne odnosi na cijeli proces, ve samo na njegove segmente.
- Totalni reinenjering razumijeva potpuni reinenjering svih sastavnica i
elemenata proizvodnje. Ovaj nivo reinenjeringa daje najbolje rezultate, ali i
zahtjeva najvee trokove za izvoenje.
- Nove i suvremene tehnologije, moderni proizvodni sistemi takoer, prema potrebi
mogu biti ukljueni u proces reinenjeringa. Ovim postupkom reinenjeringa, po
pravilu se postiu se maksimalni rezultati, ali i trokovi su znatni. Ovaj postupak
se koristi kada prethodni postupci reinenjeringa ne mogu dati traene i
programirane rezultate.

10.2 Donoenje strategijskih odluka

Kao i sve strategijske odluke tako i strategijske odluke za implementaciju
reinenjeringa zahtijevaju promatranje unutranjeg i vanjskog okruenja (evidentiranje
signala). Poduzee analizira trita, proizvode i tehnologije (procese), to je ve dio
korporacijske i ostalih strategija. Metode su razliite i variraju od trinih istraivanja,
analize brane, razliitih matrica, tehnolokih i trinih predvianja, benchmarkinga,
savjetovanja unutar poduzea (izmjena iskustava i miljenja), uske saradnje sa
kupcima, dobavljaima, konkurentima, znanstveno-istraivakim institucijama
Na osnovu prikupljenih informacija poduzee identificira mogunosti daljeg razvoja
implementacijom reinenjeringa. Poduzee mora analizirati i vlastite resurse (znanje,
financijska sredstva, kadrovi) i na osnovu relacije mogunosti-sposobnosti oblikuje
strategijske odluke za implementaciju reinenjeringa.

117

Sposobnost
poduzea

Vanjsko okruenje
(signali)
Vizija managementa i
zaposlenih

Strategija poduzea

Inovacijska
strategija

REINENJERING

Sl. 10.01
Oblikovanje
strategijskih
odluka za implementaciju
reinenjeringa

Strategijske odluke moraju biti u skladu sa:

- strategijom poduzea,
- inovacijskom strategijom,
- potrebama trita,
- realnim mogunostima poduzea na svim podrujima.
10.3 Strategija poduzea i inovativna strategija
Vano je da je ve sama strategija poduzea usmjerena ka inovacijama i reinenjeringu.
Analiza uspjenih poduzea je pokazala da su njihove strategije kombinacija tehnolokih
hrabrosti, jake trine orijentiranosti, traenja konkurentnih prednosti na osnovu
diferencijacije i spremnosti preuzimanja rizika. to znai da imaju naglasak na inovacijama.
Inovacijska strategija predstavlja skup brojnih aktivnosti poduzea povezanih u jednu
strategiju. Ova se strategija u veim i tehnoloko razvijenijim poduzeima zasniva prije
svega na aktivnostima I&R sektora (I&R strategija). Naglasak u samoj strategiji poduzea i
inovacijskoj strategiji kod uspjenih poduzea se mijenja. Tako su u devedesetim godinama
u strategijama poduzea prevladavali naglasci na:
1) meupoduzetnika saradnja (umreavanje),
2) jaka tehnoloka komponenta,
3) strategija integralnog razvoja proizvoda i tehnologije,

118
4)
5)
6)
7)

prilagodljivost (organizacijska, poslovna, proizvodna, procesna),

naglasak na kvaliteti,
naglasak na ouvanju okoline,
naglasak na to brem nastupu na tritu. [52]

Tehnoloke inovacije su snani pokreta reinenjeringa i stjecanja konkurentske

sposobnosti. Inovacijsku strategiju su razliiti autori klasificirali u razliite grupe.
Poznata je klasifikacija Christophera Freemana:
1) ofenzivna,
2) defenzivna,
3) imitacijska,
4) zavisna,
5) tradicionalna,
6) oportunistika. [53]
Najzahtjevnija je ofenzivna strategija koja ima za cilj tehnoloko i trino vodstvo
poduzea na osnovu brzog uvoenja novih proizvoda. To zahtijeva vrlo tijesnu
povezanost sa znanstveno-tehnolokom sferom i jak vlastiti I&R sektor. Poduzee mora
samo biti sposobno generirati znanstveno-tehnoloke informacije i razviti inovacijsku
zamisao od invencije do redovne proizvodnje i prodaje, to omoguava natprosjean
profit. Ovdje je veoma veliki znaaj ima zatita intelektualnog vlasnitva, prije svega
patentna zatita. Izvoenje ofenzivne strategije je povezano sa visokim rizikom i
zahtjeva dugoroan pristup. Za uspjenost ofenzivne strategije je vana dostupnost do
temeljnog znanja, meutim od izuzetnog znaaja je eksperimentalni razvoj, jer
poduzee mora biti sposobno rjeavati probleme pri konstrukciji, grai, testiranju
prototipova i pilotskoj proizvodnji. To zahtijeva vrlo osposobljen multidisciplinaran tim.
Mnogo napora mora uloiti poduzee i u obrazovanje kupaca, jer se mora izgraditi
trite za novi proizvod/uslugu. Ovu strategiju je, na dui rok, sposobno izvoditi samo
malo poduzea i ofenzivna strategija je karakteristina za amerika poduzea. Kod ove
strategije se implementacijom reinenjeringa uvode novi proizvodi i tehnologije.
Defenzivna strategija po zahtjevnosti ne zaostaje mnogo za ofenzivnom
strategijom. Razlika je u prirodi i vremenu inovacije. Defenzivni inovatori nisu prvi u
svijetu ali ele iskoristiti poetne probleme ofenzivnih poduzea i poboljanjem
originalne inovacije ui na trite u poetnom periodu. Ova strategija zahtjeva jo vei
naglasak na eksperimentalnom razvoju, jer defenzivni inovator mora barem stii
ofenzivnog. Kljunog znaaja za defanzivnog inovatora je brzi prodor na trite s
proizvodom koji ima jednake ili bolje osobine od originalnog proizvoda a koji je i jeftiniji.
Ovakva strategija zahtijeva multidisciplinaran tim s naglaskom na obrazovanju i
savjetovanju kupaca te nuenju dodatnih usluga. Kod defenzivne inovacijske strategije
kljunu ulogu igra ocjena vremena ulaska na trite. Reinenjering mora obezbijediti
proizvodnju boljeg i jeftinijeg proizvoda. Evropska poduzea imaju veinom defenzivnu
inovacijsku strategiju.
Poduzea koja imaju imitacijsku strategiju, prate vodee proizvoae u
potvrenim tehnologijama. Praenje je zavisno od prilika u brani, poduzeu, dravi i
varira od kupovanja licence skupa sa know-howom pa do vlastitog razvoja. Za uspjeno

119
izvoenje imitacijske strategije, poduzee mora imati konkurentne prednosti u ostalim
funkcijama (ne u I&R) ili jednostavno ima nie trokove. Vjerojatnost uspjeha imitatora
je u velikoj mjeri zavisna od ponaanja ofenzivnih i defenzivnih inovatora. Ukoliko su ovi
sposobni konstantno razvijati i dopunjavati svoj proizvodni program (ne samo pojedini
proizvod), onda ne preostaje mnogo prostora za imitatore, barem ne u globalnom
okviru. Imitatori mogu biti uspjeni ukoliko uspiju drastino smanjiti trokove u
osnovnom proizvodnom procesu, to zahtijeva izuzetno osposobljene inenjerske
kadrove i/ili jeftinu radnu snagu. Reinenjeringom se prilagoavaju proizvodi/tehnologije
(kupljene/vlastite) lokalnim prilikama.
Zavisna strategija pretpostavlja prihvaanje podreene uloge u odnosu na jae
poduzee i obino se odnosi na velike korporacije. Ova strategija ne zahtjeva vlastiti
I&R sektor, ni vlastiti razvoj novih proizvoda. Zavisna poduzea veinom ne uvode
tehnoloke promjene u vlastite proizvode osim na zahtjev kupaca ili jaeg poduzea.
Zavisna poduzea usavravaju svoje znanje na pojedinim podrujima, mogu postati
inovativna poduzea u specifinom trinom segmentu, to im omoguava da raire
mreu kupaca i tako smanje zavisnost. Ka tome ih moe stimulirati i matino poduzee,
koje na taj nain dobije zavisno poduzee koje prodaje svoje proizvode i uslune
kapacitete i ire, nie vlastite trokove te je zato prilagodljivije. Reinenjering treba
dovesti do promjene inovativne strategije i strategije poduzea ili do smanjenja
zavisnosti.
Razlika izmeu tradicionalne i zavisne strategije je razlika i u samoj prirodi
proizvoda. Za tradicionalnu strategiju je karakteristina minimalna promjena osnovnog
proizvoda, dok se proizvod/usluga zavisnog poduzea mijenja s obzirom na
specifikaciju naruioca. Tradicionalna poduzea djeluju na veoma konkurentnim
tritima kao i uslovima lokalnog monopola. Tradicionalna poduzea su veinom blizu
obrtnikim djelatnostima i svoj proizvod mijenjaju samo u sluaju promjene mode.
Opstanak tradicionalnih poduzea je ugroen, jer su veoma osjetljiva na cijenu radne
snage (tradicionalna poduzea su veinom radno-intenzivna) i zato to savremeni
tehno-ekonomski trendovi tjeraju poduzea ka veoj inovativnosti. Prije svega tu vanu
ulogu igra informacijska tehnologija, koja prisiljava na promjenu proizvodnih procesa,
promjenu organizacije poduzea, uvoenje novih vidika poslovanja i dostupnou
informacija razbija lokalne monopole. U ovom sluaju reinenjering ima smisla samo
ukoliko se izvodi totalni reinenjering poduzea.
Zadnja strategija je oportunistika. Karakteristina je za manja poduzea, koja
nemaju vlastitog razvoja nego trae praznine na tritu, to im omoguava poslovni
uspjeh. Sutina ove strategije je traenje ideja, meutim nemaju vei utjecaj na trite.
Reinenjering treba omoguiti izuzetnu prilagodljivost, inovativnost, specijalizirana
znanja i prije svega dobro poznavanje i praenje trita.
Vano je naglasiti da nije mogua jasna crta izmeu pojedinih strategija u poduzeima.
Prije svega u velikim poduzeima upotrebljavaju unutar razliitih poslovnih jedinica razliite
strategije, s obzirom na karakteristike proizvoda, trita te dinamiku znanstvenotehnolokih promjena. Projekt reinenjeringa treba biti usklaen sa strategijom poduzea i

120
inovacijskom strategijom ali i mogunost da djeluje povratno, odnosno na promjenu
strategije poduzea i inovativne strategije.

Funkcije
osnovna
istraivanja
primijenjena
istraivanja
Eksperimentalni razvoj
Konstrukcijski
inenjering
Kontrola
kvaliteta
Tehnike
usluge
Znanstvene i
tehnike
informacije
Obrazovanje
i obuka
Dugorono
predvianje i
planiranje

Strategija
ofenzivna defenzivna imitacijska zavisna tradicionalna oportunistika
4

Sl. 10.02 Potrebne funkcije za izvoenje pojedine inovacijske strategije [53]