4.

ORUJE SREDNJEG VIJEKA

(Vrste oruja)
4.1. HLADNO ORUJE
4.1.1. NAVALNO na blizinu
a) ORUJE ZA SJEU I UBADANJE:
- MAEVI- za ubadanje, sjeu i udaranje
- dugi i kratki
- razvijaju se iz rim. spathe (od 8.-10. st. otprilike, u stranoj literaturi se nazivaju
vikinkim maevima, tipa K i H)
- viteki maevi (od 11.-15. st.), naeno jako puno primjera kod kojih su za
izradu upotrebljene otrice starijih vikinkih maeva
- sastoje se od 2 osnovna dijela- otrice i balaka(drak),te glavica/jabuica,
krinica/nakrsnica
- tipologiju ranosrednjovjekovnih/vikinkih maeva je dao Petersen (1-10 +
podtipovi), a tipologiju kasnosrednjovjekovnih/vitekih maeva je dao Oakshottu (10-20 +
podtipovi A,B,C,D...), te je datirao u razdoblje od 1100.-1500.g.
- u poetku im je vel. 80 cm, ukljuujui sjeivo i otricu, a od 11.-13. st. Polako
rastu. Romaniki maevi, raznolikog su oblika i podsjeaju dosta na one ranije vikinke. U
gotikom periodu (13.-15. st.) vel. im je oko 130 cm, nakrsnica im je vea i moe biti ravna ili
savijena,a drka im se produljuje.
- Maevi dvorunjaci- 15.-16. st., s njima se baratalo s dvije ruke, kao to samo
ime govori. U upotrebi su bili do 16. st. jer tada zapoinje upotreba vatrenog oruja. Duljina
im je od 1,5-2 m, svi primjeri ispod drke imaju 2 kuke. Nikada se nisu osili u koricama, jer ih
zbog veliine ne bi bilo mogue izvui. Plamenci- oni s valovitom otricom.
- od 11.-14. st. ine osnovno naoruanje svih plemia/konjanika, u sr.v. bili su
posveivani u crkvama, opasuju se samo u bitci
- najbogatija zbirka maeva kod nas se nalazi u Hr. Pov. Muzeju (23 maa iz 11.16. st.), 16 slatkovodnih nalaza, ostali zemljani/grobni

- Tehnike - kovanje, damasciranje, tauiranje. Do 12. st. Oruje uglavnom

izraivali kovai, a sada se javljaju oruari kod kojih je svaki specijaliziran za odreeno
oruje i dijelove oruja (kovai, maari, brusai, monteri, kaligrafi, zlatari). Neki od njih
imaju i oznake radionica maari/prodaja otrica, kovai- trn sjeiva
- Radionice- RSV radionica- vikinki maevi, Porajnje- Ulfberht (9.-10/11.
st.), Sr. Eu- Koln, Solingen (10.11./12.st.), Passau
- Kratki maevi- 60-80 cm, pomono sredstvo artiljerije i pjeadije, od 16. i
17. st. Veliki se maevi zamjenjuju sabljom, jedino ostaju u uporabi ovi kratki
-BODEI- imaju najmanje 2 otrice, puno tanje nego kod maeva (po tom se razlikuju od
maeva), mogu biti trobridni i etverobridni. Mizerkordija- bodei za skraivanje muke
protivniku. Duljina im je od 20-40 cm, za ubadanje su. Stileti (skrivanje) jako su esti kod
topnitva.
-NOEVI- bojni (20-40 cm), a sve manje od toga bi bili noevi za svakodnevnu uporabu.
-SABLJE- uvijek imaju samo 1 otricu, u razv. i kas. sr.v. imaju zakrivljeno sjeivo i
proirenje (jalman), ugl. se koristi kao konjaniko oruje, za sjeu i ubadanje, porijeklom su s
istoka. Prvo ih koriste Huni i Avari (u r.sr.v.) kod nas?, tek u 14. st. dolaskom Turaka se
pojavljuju kod nas. Ostali narodi koji su bili pod Turcima ju preuzimaju. Sastoji se osim
sjeiva, od nakrsnice, 2 jezika (za dranje drvene drke i kako bi se sablja mogla umetnuti u
korice). Iz turskih sablji se u 16. i 17. st. razvijaju sve ostale sablje.
b) ORUJE NA MOTKI:
-KOPLJE- najee metalna, imaju 2 otrice, raznih su oblika (npr. volovskog jezika),. koplje
tipa pika, popularno kroz 15./16. st.
-PARTIZANA- razvija se iz koplja, od 15. st., u 16. st. otrica dobiva 2 krilca i koristi se do
konca 16. st., a nakon toga kao i koplja postaju paradna oruja ili kao ukrasni predmeti
plemikog naoruanja.
-HELEBARDA- pojavljuje se u 14. st., 3 dijela, 1. put ju koristila vic. konjica protiv pjeaka.
Kroz 15. i 16. st. se iri po itavoj Eu (koristi se i danas kod papine vicarske straeceremonijalno oruje). Poslije 16. st. je ugl. paradno oruje.
-GLEFA- polumjeseasta otrica, bojni no na hrptu, 14.-16.st.

-RUNKA (RONCOLA)- razvila se iz poljoprivrednog orua, kosira

-KORZEKA- vjerojatno se razvila iz antikog trozuba
c) ORUJE ZA UDARANJE:
-SJEKIRA- 3 dijela- otrica-sjea, uica, hrbat-udaranje. U kasnom sr.v. konjaniko oruje i
oznaka inova, u 18. st. pjeadija.
-NADAK- bojni eki, ratno kladivo; 3 dijela- kljun, uica i hrbat, u u 14. st. pjeaci, a od
16. st. i konjanici. Ma i Poljaci do 18. st.
-TOPUZ- oruje na palici, donji dio u obliku palice. Topuz- puna glavica od bronce ili eljeza
s piramidalnim izboinama ili iljcima ( u stranoj literaturi se jo naziva morning star, jutarnja
zvijezda). Spominje se u Mutimirovim ispravama iz 9. st., znak dostojanstva i asti.
-BUZDOVAN- glavica mu je podijeljena na renjeve ili pera koja su u 14. i 15. st. uska i
duguljasta s kljunastim zavretkom- gotiki buzdovani, zaobljena ili trokutasta (6, 10, 12
pera), znak asti (civili-plemii i sudci), oznaka oficirskih inova.
4.1.1. NAVALNO na daljinu
-PRAKA- koristi se od prapovijesti, od organskog materijala (ostaci projektila, Srbija)
-LUK- koristi se od prapovijesti, od organskog materijala, ali ima i dijelova koji nisu;
najpoznatiji Ej -180 cm (Long bow), 12 strijela u min; tobolac- Piramatovci, Vukovar-Lijeva
bara (vrhovi, kotani ostaci)
-SAMOSTRIJEL- u 11. st. ga u Eu donose Normani; na lateranskom koncilu u 12. st. ukinut,
jer se smatrao jako nehumanim orujem. Luk usaen u drvene k..., kompozitni luk- koa,
kost, rog, drvo- teak za nategnuti, te velikog dometa. Svaki samostrijel je imao na vrhu
krunu istaku za napinjanje.
-SPINGARDA- opsadni samostrijel; orah za napinjanje (est nalaz), kuka, kotana ploica,
vrhovi strelica (vereton)
4.1.2. ZATITNO ORUJE
-TIT i KACIGA- od prapovijesti- koa i drvo, kasnije metal; konjanici vee, a pjeaci manje
Normanski titovi 180 cm duine, oblik badema (10.-13. st.), a od (15.-16.st.) paveze- 50
cm duine ili vie, kasnije titovi ukrasni predmeti

Kacige- otvor samo u predjelu oiju, vizir koji se die i sputa je titio prednji dio glave,
najee loptaste, poluloptaste ili u obliku eira; 16. st. kaciga na iak, izgleda poput
turbana; turnirske kacige- ukrasne, na vizir, a neke se rastvaraju po sredini.
-PANCIRNA KOULJA- u europsko naoruanje ju uvodi Bizant; koulja sastavljena od
metalnih karika, dugih rukava, imala i kapuljau. U upotrebi je do 16. st. kasnije pojava
vatrenog oruja.
-CORAZZA ili BRIGANTIN- jako popularna kod konjanika, od 17. st. se gubi. Napredna
verzija pancirne koulje, sastoji se od metalnih ploica, zaivene koe, tekstil.., koristi se u 16.
st., a gubi se od 17. st.
-OKLOP- iskljuivo za plemie: kaciga, prsnog i lenog dijela, zglobni oklop, za
stopala...bilo ga privilegij nositi; 15. st. puni gotiki oklop (zbog teine onaj koji ga je nosio
bio nepokretan), te je morao uza sebe imati paa. Postojali su i konjski oklopi za glavu.
-OSTRUGE (nisu oruje, konjanika oprema)- od prapovijesti do 20. st.
I. Kelti (prapovijest), II. Antika, III. S. naroda, IV. Karolinko razdoblje, V. mijenja im se
oblik (11.-13. st.), VI. ranogotiki tip u obliku pokretnog kotaa, zvijezde (13.-14. st.), VII.
kasnogotiki tip (14. st.), VIII. punigotiki oklop (15. st.), IX. Renesansa (16.-17. st.), X. 17.18. st., XI. 18.-19. st., XII. 20. st.
4.2. VATRENO ORUJE
(pojavljuje se s izumom baruta, barut Eu 13.st., Kinezi i Arapi)
Najstariji spomen baruta nalazi se u kineskom knjievnom djelu iz 11. st. u poetku se rabio
za proizvodnju dimnih bombi i eksploziva, a tek kasnije se koristi za ispaljivanje projektila
umetnutih u velike bambusove ili bronane cijevi. Ovi izumi dospjeli su u Eu zahvaljujui
muslimanima, prouzrokovavi revoluciju u topnitvu, (od 13. st. pojavljuju se topovi koji
koriste barut). Prvi zapadnjaki prikaz topa na minijaturi iz 1. polovice 14. st.- posuda
postavljena gotovo vodoravno na drveno postolje iz ijih usta izlijee plamena strijela. Nakon
to je u poetku zauzimalo sporednu ulogu, topnitvo postaje neophodno krajem 15. st. kao
tehniko poboljanje. Tehnika usavravanja, poput prelaska s lijevanog eljeza na broncu,
zamjene koljkastog oblika cijevastim, uvoenjem drke za ciljanje i podizanje u vis, znatno
su poboljala doseg, brzinu i preciznost hica , a i grade se sve laka postolja.

-TOPOVI- topovi po. 14. st., oblik posude- klinovi, strijele, kamene i olovne kugle. Koralje
od 2. pol. 14. st., lijevanje- Ausburg, Venecija, Dubrovnik (1. lijevaonica kod nas), po. 15.
st..Najraniji topovi su najee tipa lombarda sastavljen od niza metalnih obrua, dosta
rairen i opasan za onoga koji je rukovao s njim. Prve lumbarde (bacai mina), postavljene na
jednostavnim drvenim postoljima, bez mogunosti podizanja cijevi bile su uglavnom
neprecizne i njihovi projektili (30ak kam kugli omotanih metalnom icom da se ne bi olako
rasprile) uzrokovali su vie buke nego tete. Njihova teina ih je inila nepokretnima i i
neupotrebljivima u bitkama na otvorenom polju.
Muar, kod obrane utvrda, za davanje signalnih znakova... U 16. st. dolazi do velikog
napretka, pojavljuje se ideja topa na lafeti, odnosno na kola.
-PUKE- evoluirale iz runog topa, a rije puka dolazi od njemakog hakenbusche, top s
kukom (poto je bila potrebna taklja za pridravanje duge i teke bronane cijevi); bedemske
puke- kukae ili bradae. Tek u 16. st. se pojavljuju prave puke s cijevi, mehanizam na
fitilj- musketa (prve mukete su bile oruje kojim se teko i sporo rukovalo, izmjenini slijed
radnji pucanja i punjenja), arkebuza; mehanizam na kolo- puka; mehanizam na kremenonaj klasian se javlja tek u 17. st.
-PITOLJI- mehanizam na fitilj, kolo i kremen
1. revolucionarni tek od 19. st., mehanizam na piston (ispaljivanje vie metaka, revolveri
povezano najvie uz pojam amerikog graanskog rata)