Arpanet i Internet su utemeljili sustave za prijenos podataka na lokalnoj i globalnoj razini.

Potonji

Uvod u kolegij, povijest, raunalna mrea kao globalno raunalo,

socijalni aspekti

razvoj "WWW - World Wide Weba", odnosno HTTP protokola (eng. Hyper Text Transfer
Protocol), i kasnije JAVA koncepta, omoguio je razmjenu i obradu multimedijalnih informacija

Informacija kao objekt raunarstva podrazumijeva obradu informacija, koja jednako ukljuuje

(teksta, slike, tona, programa). Bogatstvo podataka i usluga koji se putem WWW posluilaca i

transformaciju i prijenos podataka. Dakle, informacija podrazumijeva komunikaciju, jer ona

preglednika mogu razmjenjivati Internetom potaklo je neslueno omasovljenje primjene raunalnih

predstavlja glavni smisao postojanja informacija.

mrea i openito globalizaciju informacijskih resursa. Unato stalnom unapreenju mrenih

Raunala su isprva predstavljala informatike otoke, unutar kojih su izdvojeno kolale informacije i
zavravale na papirima, magnetskim trakama ili terminalskim zaslonima. Prijenos podataka s
jednog raunala na drugo svodio se na ponovni unos ili uitavanje s magnetske trake. To je bilo
sporo i mukotrpno, a nesavrenost i neusklaenost ureaja i medija za pohranu esto su stvarala

tehnologija i infrastrukture (svjetlovodni provodnici, brzi usmjerivai, satelitska komunikacija),

nove primjene uvijek iznova dostiu raspoloive kapacitete. Suvremene raunalne mree
uspostavile su komunikaciju kao sredinji aspekt raunarstva, snano utjeui na opi tehnoloki
razvoj i drutvene promjene. Visoke tehnologije u inenjerstvu, medicini i drugim znanstvenim
podrujima izgradile su nove pristupe usko povezane s novim komunikacijskim potencijalima:

nepremostive potekoe.

istovremeno inenjerstvo, udaljene kirurke operacije, itd.

Intenzivnija istraivanja i razvoj tehnologija povezivanja raunala i odgovarajuih ureaja u

raunalne mree zapoeli su ezdesetih godina u SAD, u Rand Corporation, na inicijativu
Ministartstva obrane (US Defense Department), kao projekt ARPA (eng. "Advanced Research
Projekts Agency"). Pod okriljem tog projekta ili na njegov poticaj raala su se revolucionarna
tehnoloka rjeenja koja su otvorila vrata buduoj informatikoj integraciji. Da bi se ostvarila
asinkrona i paralelna komunikacija vie raunala, od presudnog je znaaja bio razvoj tehnologije
prijenosa dijeljenjem podataka na manje cjeline - pakete, tzv. "packet-switching" tehnologija,
zadravi se aktualnom sve do danas. Prva raunalna mrea Arpanet uspostavljena je 1969. godine,
a prvi "vor" instaliran je u Los Angelosu na University of California. Arpanet mrea je stalno
poveavala broj korisnika kao i mogunosti primjene mree, uvodei elektroniku potu, podrku
umreavanju zapisnikih i drugo. Predstavljala je glavni katalizator razvoja drugih mrea i konano
dananjeg Interneta. TCP/IP (eng. "Transmission Control Protocol/Internet protocol"), protokol na
kojem se bazira dananji Internet, mrea svih mrea, razvijen je u okviru Arpaneta u prvoj polovici
osamdesetih godina.
Paralelno s Arpanet mreom, US National Science Foundation pokree 1986. godine projekt
razvoja mree NSFnet, koja je imala za cilj povezivanje nacionalnih superraunalnih centara. Ubrzo
je postala glavnom mrenom infrastrukturom povezujui lokalne mree (eng. internetwork,

Sl. 1 Trend razvoja Interneta kroz poveanje broja korisnika

meumrea) nazvanom Internet. Najzad, 1990. godine Arpanet se gasi u zamjenu za novu globalnu
mreu Internet, koja najzad ujedinjuje sve ostale mree. Od 1990. godine do danas broj umreenih
raunala na Internetu eksponencijalno se poveava, od 500.000 1990. godine do vie stotina
milijuna raunala u 2000. godini (Sl. 1).

Danas inenjeri udaljeni kontinentima mogu istovremeno kreirati sloeni proizvod na raunalu,

OSI REFERENTNI MODEL

usklaujui njegove komponente i tehnoloke parametre putem zajednikog/umreenog projektnog

prostora i zvuno/vizualnom komunikacijom, kao da sjede jedan pored drugoga za istim raunalom.

Raunalna mrea je skup raunala povezanih komunikacijskim sklopovljem i odgovarajuom

Snani potencijali prijenosa multimedijalnih podataka omoguavaju istovremenu obradu podataka

programskom podrkom.

na udaljenim raunalima, globalnu informatiku integraciju, privid prostorne integracije i simulaciju

udaljene ili nepostojee stvarnosti. To se odraava na stvaranje informatikog konvergencijskog

Komunikacijsko sklopovlje ukljuuje mrena suelja na raunalima, usmjerivae i provodnike.

trenda. Konvergencija znai integraciju medija i tehnologija: raunarstvo, televizija, radio, novine

Mrena programska podrka podrazumijeva operacijski sustav i mrene uslune programe koji

telekomunikacije, zabavna elektronika; kao i integraciju djelatnosti: izdavatvo, trgovina,

omoguavaju prijenos i interpretaciju podataka putem komunikacijskog sklopovlja.

bankarstvo zabavna industrija i drugo (Sl. 2), pretvarajui raunalo u univerzalni informatiki stroj.

vorovi u mrei mogu biti raunala ili druge mree. S obzirom da vorovi openito mogu poticati
od razliitih proizvoaa, da mogu koristiti razliite procesore, operacijske sustave i uslune
programe, potrebno je definirati sustave zajednikih pravila - protokole putem kojih razliita
raunala uspostavljaju komunikaciju "govorei isti jezik".
Protokol je skup pravila za komunikaciju, dakle konvencija prema kojoj se komunikacija obavlja.
Sustav protokola mora definirati jednako fizike i logike aspekte raunalne komunikacije. Danas je
prema Meunarodnoj organizaciji za standarde (eng. "ISO - International Organization of
Standards") usvojen OSI (eng. "Open System Interconnection" - otvoreni sustav povezivanja)
referentni model za razvoj standardnih mrenih protokola. OSI uspostavlja i klasificira zadae
potrebne za ostvarivanje raunalne komunikacije. Podijeljene su na sedam razina (Sl. 3). Svaka
razina predstavlja zasebnu zadau posebne namjene i moe se samostalno obaviti. Zadae na
susjednim razinama, koje se meusobno nadovezuju, korespondiraju kao apstraktne funkcije.

Sl. 2 Konvergencija informatikih tehnologija

Application

Presentation

Session

Transport

Network

Data Link

Physical
Sl. 3 OSI referentni model

Svaka razina obavlja odreeni dio posla i osigurava usluge za viu razinu. Tako e npr. fizika
razina ("Physical") brinuti za prijenos signala fizikom vezom. Na toj razini se uspostavlja
3

elektrika veza bez interpretacije sadraja signala. "Data Link" razina ima zadau prepoznati u

komunikacijskih procesa moe ostvarivati vezu putem iste mrene adrese, na ovoj se razini definira

signalima pakete podataka. Sljedea ""Network" razina preuzima pakete od "Data Link" razine itd.

prijenosna adresa koja nadopunjuje mrenu adresu s jedinstvenim identifikacijskim brojem

Za potpunu komunikaciju sva raunala u mrei moraju implementirati sve razine komunikacija.

programa (eng. "socket" ili "port number"). Primjer protokola prijenosne razine su TCP (eng.

Vano je uoiti da na udaljenim raunalima komuniciraju odgovarajue razine (npr. "Session"

"Transport Control Protocol") i SPX (eng. "Sequenced Protocol of Exchange"). Ujedno, na ovoj se

razina na jednom raunalu komunicira s odgovarajuom "Session" razinom na drugom raunalu).

razini osigurava pouzdanost u prijenosu paketa. Paketi moraju na odredite doi bez greke, tono u
nizu u kojem su poslani i ne smije doi do ponavljanja paketa. Stoga paketi mogu sadravati slijedni

OSI predstavlja samo model procesa komuniciranja, i ujedno nudi predloak za formiranje

broj na temelju kojega se moe ustanoviti potpunost primljenih podataka.

konkretnih mrenih protokola. OSI model ne definira konkretan komunikacijski protokol ve

definira razine i funkcije na pojedinim razinama koje bi protokoli trebali zadovoljavati.

Razina sastanka/susreta ("Session") proiruje funkcije prijenosne razine, upravljajui procesom

razmjene podataka izmeu udaljenih procesa. Komunikacija (sastanak) izmeu dva udaljena

Fizika razina ("Physical") definira mehanika, elektrika, funkcionalna i proceduralna svojstva

medija za prijenos. Drugim rijeima to znai definirati dimenzije prikljuaka i raspored pinova
(mehanika svojstva); dozvoljeni naponi (elektrika svojstva); znaenje pojedinih signala
(funkcionalna svojstva); dozvoljeni redoslijed signala (proceduralna svojstva). Osnovna funkcija
ove razine je prijenos niza bitova.

procesa se moe odvijati kao dvosmjerni ili jednosmjerni dijalog, a komuniciranje moe biti
istovremeno ili naizmjenino; poruke se mogu prenositi kao normalne ili kao hitne itd.. Ova razina
je takoer zaduena za postavljanje toaka provjere ili toaka sinkronizacije. Npr., ukoliko tijekom
prijenosa podataka izmeu dva raunala dolazi do uestalog prekida veze, svako novo
uspostavljanje veze moglo bi znaiti ponovni pokuaj prijenosa. Toke provjere mogu posluiti za

Razina podatkovne veze ("Data Link") mora osigurati konzistenciju prijenosa podataka. Na toj se
razini otkrivaju greke i otklanjaju komunikacijske smetnje. Identifikacijom paketa (okvira) na
"Data Link" razini, ija osnovna jedinica moe biti oktet ili bit, provjerava se stanje kontrolnih polja
kod prijema. Okviri se dijele na adresno polje, kontrolno polje, podatkovno polje i kontrolno polje
greaka. Adresno polje definira primaoca paketa. Kontrolno polje sadri podatak o vrsti paketa. U
podatkovnom polju nalaze se podaci koji su predmet komunikacije. Na temelju podataka iz
kontrolnog polja greaka "Data Link" razina ispituje valjanost paketa i ako je dolo do greke u
prijenosu moe se zatraiti ponovni prijenos paketa.

utvrivanje posljednjeg stanja u prijenosu s mogunou da se nastavi od zadnjeg zaprimljenog

paketa, sinkronizirajui tako mrene usluge u intermitentnom radu. Protokol pod zajednikim
nazivom TCP/IP implementira takoer zadae razine sastanaka. U Windows 95 ili NT operacijskom
sustavu nalazimo "NetBIOS" protokol (eng. "Network Basic Input/Output System") kao tipian
primjer protokola razine sastanaka.
Razina prezentacije ("Presentation") upravlja prikazom podataka. Brine se o poslovima kao to su
saimanje i raspakiravanje podataka, pretvorbe grafikih prikaza i openito pretvorbe podataka
razliitih oblika koji se prenose. Ova razina mora osigurati ispravni prijem podataka neovisno o

Mrena razina ("Network") osigurava usmjeravanje (eng. "routing") izmeu udaljenih raunala kroz
mreu. Ako dva raunala pripadaju razliitim lokalnim mreama izmeu njih moraju postojati
mreni ureaji koji ih povezuju. Isti ureaji mogu povezivati i mnotvo drugih mrea,
usmjeravajui pakete na odredita. S obzirom da paketi mogu stizati iz mrea razliitih topologija
(npr. Token Ring i Ethernet), koji imaju razliite oblike adresiranja, na mrenoj se razini mora
osigurati jedinstveni mehanizam adresiranja, npr. protokoli IPX (eng. "Internet Packet Exchange")
ili IP (eng. "Internet Protocol").

meusobnim razlikama udaljenih raunala. SNMP (eng. "Simple Network Message Protocol") je
tipian protokol za dekodiranje paketa na razini prezentacije.
Razina primjene ("Application") je najvia razina u OSI modelu i predstavlja mreno suelje prema
korisniku. Prethodne razine tek su u funkciji primjene. Korisnik ne mora biti svjestan procesa koji
se odvijaju na tim prethodnim razinama. Na razini primjene definiraju se usluge i protokoli po
kojima komuniciraju mreni programi kao to je npr. elektronika pota (sendmail), prijenos
zapisnika (ftp), prijava na udaljeno raunalo (telnet), distribucija zapisnikog sustava (nfs), udaljeno

Prijenosna razina ("Transport") mora osigurati prijenos podataka izmeu komunikacijskih programa
na udaljenim raunalima, za razliku od prethodnih razina koje definiraju protokole za uspostavljanje

izvoenje programa (rsh) i mrene usluge kao to su npr. "World Wide Web" (http), "Gopher" i
slino.

komunikacije izmeu raunala, mrenih suelja i/ili raunalnih mrea. Budui da vie programa ili
5

Ukratko reeno svaka razina OSI modela definira usluge koje se trebaju davati na toj razini, i nacrt
protokola po kojem e se odvijati komunikacija s istom razinom na udaljenom raunalu. Funkcije
pojedinih razina u OSI modelu su jasno definirane, ali u realizaciji stvarnih mrenih arhitektura
(protokola) dolazi do odstupanja, preklapanja ili dupliciranja pojedinih funkcija.

Topologija raunalnih mrea. Ethernet protokol

Topologija mree je geometrijsko ureenje vorova i veza. Ovisi o veliini, namjeni i tehnologiji
mree, kao i udaljenostima povezivanja. Tehnologija mree podrazumijeva komunikacijsku
tehnologiju i protokol. Raunalne se mree u osnovi dijele na globalne mree (eng. "Wide Area
Network - WAN") i lokalne mree (eng. "Local Area Networks - LAN").
Globalne mree povezuju raunala i lokalne mree na veim udaljenostima (preko 20 km). Pritom
se koristi globalna komunikacijaska infrastruktura (telefonski provodnici, sateliti ili namjenski
provodnici). Topologija globalne mree u pravilu je nepravilna, osiguravajui izravno ili posredno
meusobno povezivanje (Sl. 4).

Sl. 4 Nepravilna topologija

vorovi u globalnoj mrei su posebna mrena raunala, usmjerivai ili modemi, koji na razliitim
hijerarhijskim razinama povezuju raunala, globalne podmree i lokalne mree. U OSI referentnom
modelu definiraju se na treoj ("Network") razini. Brzine prijenosa podataka ovise primijenjenim
komunikacijskim tehnologijama i kapacitetima komunikacijskih suelja: od 32 KB/s (modem) do
vie stotina MB/s (ATM), a kapaciteti sredinjih komunikacijskih vorova vei su od 1 GB/s. S
obzirom da se ukupni kapaciteti globalnih mrea dijele na veliki broj potencijalnih korisnika, brzine
prijenosa podataka izmeu pojedinih korisnika uveliko variraju ovisno o optereenju.

Lokalne mree povezuju raunala na pojedinim prostorno bliskim lokacijama (manje od 20 km).
Temelje se na vlastitim provodnicima i u pravilu osiguravaju vee brzine prijenosa podataka (od 10
MB/s do 660 MB/s). Primjenjuju tri osnovne logike topologije:
-

zvjezdastu,

sabirniku i/ili

prstenastu.

U OSI referentnom modelu pripadaju prvoj ("Data Link") i drugoj ("Physical") razini normizacije.

Sl. 7 Prstenasta topologija

U zvjezdastoj topologiji (Sl. 5) komunikacija izmeu raunala odvija se kroz sredinji preklopni
mreni ureaj. Njegova je zadaa odvajanje i preusmjeravanje komunikacijskih signala izmeu
Sl. 5 Zvjezdasta topologija

odgovarajuih raunala. Pritom se moe odvojiti promet izmeu raunala ili podmrea, odnosno
promet izmeu bilo koja dva raunala ili komunikacija unutar podmree odvija se neovisno o
komunikaciji ostalih uesnika u mrei. To znai da dva raunala mogu razmjenjivati podatke kroz
jedinstveni komunikacijski kanal iji je kapacitet neometan od ostalih raunala u lokalnoj mrei.
Podjelom mree na manje cjeline postie se strukturna fleksibilnost i bolja iskoristivost
komunikacijskih resursa jer se promet unutar jedne podmree ne dijeli s ostalim dijelovima lokalne
mree. Na taj nain se osiguravaju postojane brzine prijenosa podataka pa se stoga ova topologija
danas najee koristi. Nedostatak zvjezdaste topologije je osjetljivost na kvar sredinjeg
preklopnog ureaja. S obzirom da sva raunala iz lokalne mree ostvaruju komunikaciju preko
njega, kvar e prouzroiti otkazivanje cijele mree. Nadalje, sve je provodnike potrebno dovoditi do
jednog sredinjeg mjesta, to u sluaju kada su raunala prostorno rasprena moe poskupiti
trokove instalacija. Zvjezdastu topologiju koriste tehnologije Ethernet, ATM i FDDI (eng. "Fiber

Sl. 6 Sabirnika topologija

Distributed Data Interface"). Posebnim standardima za svaku je tehnologiju propisan odgovarajui

komunikacijski protokol i nain fizikog povezivanja (provodnici i suelja).

10

Sabirniku (paralelnu) topologiju (Sl. 6) karakterizira sredinji provodnik na koji se putem spojnih
sklopova (eng. "transceivera") povezuju raunala u nizu. Takva lokalna mrea je jeftina, no, budui

Preamble

da sva raunala dijele kapacitet sredinjeg provodnika putem kojeg zajedniki emitiraju informacije,

odredita polazita
Destination Source
address address
6
6

Type

Data

Check seq.

46-1500

nije prikladna za mree s velikim brojem aktivnih raunala. Da raunalo otkrije koji je od
Tab.1 Format Ethernet paketa

komunikacijskih signala to prolaze sredinjim provodnikom adresiran na njega, mreno suelje

mora stalno preispitivati ukupan promet lokalne mree. Ako veliki broj raunala komunicira
istovremeno moe doi do zaguenja mree, odnosno znaajnog usporavanja prijenosa podataka.
Ethernet tehnologija tipian je primjer sabirnike topologije, bilo da je temeljena na standardnom
"debelom" provodniku (10BASE5 ) ili pak na "tankom" koaksijalnom provodniku (10BASE2). S
obzirom na cijenu i jednostavnost umreavanja Ethernet je danas najrairenija mrena topologija.
Osigurava kapacitet prijenosa podataka do ukupno 10 Mb/s, a novi "Fast Ethernet" i do 100 Mb/s.
Znaajka prstenaste topologije (Sl. 7) je povezivanje raunala u zatvorenu petlju. Signali se alju u
jednom smjeru, od jednog do drugog raunala u zatvorenom nizu. "Token Ring" tehnologija se

Osim Ethernet porotokola na tritu je vrlo rairena njegova modifikacija koja se naziva IEEE
802.3. Veina mrene opreme koja se radi sa Ethernet protokolom podrava obje varijante. Format
IEEE 802.3 paketa prikazan je u Tab. 2:

PreambulaOdjeljiva
Preamble
7

Adresa Adresa
Duina
odredita polazita

Start
Destination Source
frame
Length Data
address address
delimiter
1
2 ili 6
6
2
46-1500

temelji na prstenastoj topologiji. Raunala mogu biti povezana koaksijalnim, svjetlovodnim ili TP

Kontrolni
niz

Podaci
Pad

Check
seq.
4

Tab.2 IEEE 802.3 Ethernet format

provodnicima. Kao to ime ove tehnologije govori, njena glavna znaajka je "token" - logiki nosa
podataka (24 bita), koji krui u mrei konstantnom brzinom. Na taj nain se osigurava
nepromjenjiva brzina odziva, odnosno kapacitet prijenosa podataka (1 Mb/s, 4 Mb/s ili 16 Mb/s).
esto se fiziki izvodi zvjezdasto, no iako sva raunala ostvaruju komunikaciju preko sredinjeg
ureaja, logika rada je ista.

Komunikacijski protokol
Ethernet je temeljen na sabirnici, dakle, sva raunala na lokalnoj razini dijele isti provodnik. S
obzirom da se samo jedan paket - okvir podataka moe emitirati istovremeno, Ethernet koristi
poseban mehanizam CSMA/CD koji spreava raunala da meusobno interferiraju. Naziv

Opisane topologije i odgovarajue mrene tehnologije mogu se pomou razliitih pretvornika

CSMA/CD dolazi od eng. "Carrier Sense Multiple Access with Collision Detection". Taj se

kombinirati te primjenjivati sukladno potrebama. Na primjer, snaan kapacitet ATM tehnologije

mehanizam pojednostavljeno naziva "sluaj prije nego govori".

primijenit emo na veim udaljenostima, povezujui vie manjih lokalnih mrea temeljenih na
jeftinom Ethernetu. Ethernet i ATM preklopnicima odvaja se lokalni promet na mrei i osigurava
nesmetano i uinkovito koritenje pojedinih mrenih instalacija.

mreu, prvo mora ispitati da li je mrea zauzeta slanjem podataka od nekog drugog raunala. Ako
jest, Ethernet ureaj raunala e nakratko priekati te ponovno ispitati stanje zauzetosti mree. Ako
nije registriran nikakav promet na mrei, zapoinje emitiranje podataka.

Ethernet
Najraireniji protokol za komunikaciju u lokalnim mreama je Ethernet. Taj protokol definira
fizike karakteristike prikljuaka na medij za prijenos (koaksijalni kabel, svjetlovod ili upletena
parica) koji se koristi kao medij za prijenos podataka. Ethernetom su takoer definirana elektrika
svojstva signala kao i oblik paketa koji putuju Ethernet medijem. Format Ethernet paketa je
prikazan u Tab. 1 (brojevi ispod pojedinih polja oznaavaju duinu polja u oktetima:
Preambula Adresa

"Carrier Sensing" oznaava mehanizam sluanja. Kada raunalo eli emitirati pakete kroz Ethernet

Adresa

Tip

Podaci

"Multiple Access" znai da vie umreenih raunala moe koristiti isti prijenosni medij.
"Collision Detection" definira ponaanje raunala ako se dogodi da dva ili vie raunala zaponu
emitiranje podataka u isto vrijeme. Tijekom emitiranja podataka Ethernet ureaj nastavlja
oslukivati mreu. Ako se u meuvremenu pojavi paket nekog drugog raunala nastaje kolizija i
raunalo prekida emitiranje. Slijedi odailjanje signala o zakrenosti, koji upozorava ostala raunala
u mrei da podaci koji nailaze kolidiraju. Potom sva raunala u lokalnoj mrei zaustavljaju

Kontrolni niz

emitiranje za sluajni iznos vremena ekanja. Na taj nain vjerojatnost da e opet dva raunala
11

12

zapoeti istovremeno emitiranje znaajno se smanjuje. Kolizije se dogaaju zbog kanjenja signala
koji putuje kroz provodnik, od trenutka u kojem jedno raunalo oslukuje, a drugo zapoinje
emitirati. U uvjetima normalnog prometa kroz mreu, koji odgovara kapacitetu Etherneta (10 ili 100
Mb/s), kolizije se dogaaju tek povremeno ne usporavajui znatno propusnost mree. Meutim, kod
jako optereene mree, sa velikim brojem povezanih raunala, uestalost kolizija moe biti toliko
velika da se praktiki blokira protonost mree. Zato je Ethernet protokol posebno prikladan za
manje lokalne mree. Smatra se da je prikladno optereenje Ethernet mree u rasponu od 30% do

TCP/IP porodica protokola, DoD mreni model, format podataka

60% punog kapaciteta. Ukoliko je prosjeno optereenje vee, potrebno je mreu podijeliti na
manje podmree povezane posebnim mrenim ureajima mostovima (eng. bridge) ili

Protokol TCP/IP (eng. "Transmission Control Protocol/ Internet Protocol") nastao je u okviru

usmjerivaima (eng. router), koji odvajaju promet lokalnih mrea.

projekta DARPA, koji je prethodio razvoju Interneta. Internet je ime mree svjetskih mrea
(ARPANET, MILNET, NFSNet, ...) i objedinjuje milione lokalnih raunalnih mrea. Pod nazivom

S obzirom da je Ethernet zasnovan na sluajnom pristupu, kapacitet prijenosa podataka nije u

"internet" iz kratice TCP/IP skriva se princip ili koncept spajanja lokalnih mrea. TCP/IP dio je

pravilu kontinuiran. Kada se radi o prijenosu vremenski nepovezanih podataka onda ta znaajka ne

vierazinskog hijerarhijskog modela umreavanja, koji je prethodio OSI referentnom modelu, a

dolazi do izraaja. Ali, ako se radi npr. o video ili audio informacijama, svako kanjenje, nastalo

naziva se DoD, prema povijesnim korijenima koji ga veu uz "Department of Defense"

zbog zauzetosti mree ili kolizija, odrazit e se izravno na kvaliteti reprodukcije istih.

(Ministarstvo obrane SAD-a).

TCP/IP podrazumijeva porodicu komunikacijskih protokola. U TCP/IP porodicu protokola se
ubrajaju IP protokol, TCP protokol, UDP protokol, ICMP protokol kao i mnogi drugi protokoli. Pod
tim imenom obuhvaene su i mrene usluge ali i usluni programi koji ostvaruju mrene usluge,
kao to su npr. udaljena prijava za rad ili prijenos podataka.

DoD mreni model

Kao i OSI referentni model, DoD koristi hijerarhijski komunikacijski koncept podijeljen na razine.
Za razliku od OSI modela, DoD ima 4 razine. Na Sl. 13 prikazan je DoD model i njegov odnos s
OSI referentnim modelom.
OSI
Application
Presentation
Session
Transport
Network
Data Link
Physical

DoD
Application
Transport (TCP)
Internet (IP)
Network interface

Sl. 13 Odnos OSI i DoD modela

13

14

Razina mrenog suelja ("Network interface") rjeava probleme pristupanja fizikom mediju koji se

TCP/IP komunikacija izmeu udaljenih raunala odvija se postupkom enkapsulacije . Enkapsulacija

koristi za prijenos. Najee je to programski veznik koji komunicira s Ethernet karticom ("device

podrazumijeva postupak koji podatkovne pakete vie razine (npr. paketi iz "Application" razine)

driver") ili mrenim posluiocem. Odgovara prvoj i drugoj OSI razini ("Physical" i "Data Link").

umeu u pakete nie razine (paketi u "Transport" razini). Svaka razina dodaje svoje zaglavlje na
podatke koji se prenose ( Sl . 14 ).

Internet razina ("Internet") je odgovorna za povezivanje logikih adresa s fizikim mrenim

sueljem, odnosno fizikim adresama. Implementirana je u obliku internet protokola (IP) koji radi s
IP paketima (datagramima) i brine za njihovo usmjeravanje. IP koristi ARP (eng. "Address
Resolution Protocol") i RARP (eng. "Reverse Address Resolution Protocol") protokole za
adresiranje raunala. Osnovna zadaa ove razine je ostvarivanje komunikacije izmeu dva udaljena
raunala.
Prijenosna razina ("Transport") odgovara etvrtoj OSI razini. Ostvaruje komunikaciju izmeu
mrenih programa udaljenih raunala. Programi na udaljenim raunalima se adresiraju kao port
number. Podaci se prenose na principu paketne komunikacije, odnosno dijelei se na datagrame
Sl. 14. Princip enkapsulacije

koji se na odreditu ponovno sastavljaju. TCP (eng. "Transmission Control Protocol ") protokoli su
odgovorni za uspostavu komunikacije na ovoj razini, osiguravajui istovremenu dvosmjernu
komunikaciju vie razliitih programa izmeu vie udaljenih raunala. TCP se ujedno brine o
konzistenciji primljenih podataka. U sluaju da se neki od datagrama izgubi zatrait e ponovni
prijenos paketa. U sluaju primitka dupliciranog datagrama, suvini e datagram biti izbaen.

Kao to je ilustrirano na Sl. 14, podaci koji se prenose sa razine primjene, npr. program elektronike
pote (e-mail), dobivaju zaglavlje odgovarajueg programa. Zaglavlje e sadravati izmeu ostalog
i adresu primaoca (korisnika i raunala). Podaci se potom prosljeuje na niu prijenosnu razinu,
gdje ih "Transmission Control Protocol" dijeli u pakete (datagrame). Svaki paket nasljeuje

Razina primjene ("Application") obuhvaa uslune programe koji koriste TCP/IP protokole za

zaglavlje prethodne razine, ali dobiva i zaglavlje prijenosne razine. Paketi se zatim alju internet

prijenos podataka (ftp eng. "File Transfer Protocol"), elektronsku potu (SMTP eng. "Simple

razini koja oblikuje svoje pakete sa svojim zaglavljima. Pritom novo zaglavlje preuzima neke

Mail Transfer Protocol") te prijavu (telnet) i rad na udaljenim raunalima. Razina primjene je

podatke od prethodnih razina (npr. adresu primaoca). Na kraju paketi stiu na najniu razinu

korisniko suelje prema TCP/IP porodici mrenih protokola.

mrenog suelja. Ako je npr. primijenjena Ethernet mrena tehnologija, paketi e dobiti nova
zaglavlja i postati Ethernet paketi. Za Ethernet protokol nevaan je sadraj paketa. Vano je da

Usporeujui OSI referentni model i TCP/IP vano je uoiti da OSI predstavlja teoretski model dok

njegov oblik (zaglavlje, redoslijed i duina podatkovnih polja) razumljiv za Ethernet suelje

TCP/IP predstavlja skup konkretnih komunikacijskih protokola koji ine komunikacijsku osnovu za

udaljenog raunala. Ono e pristigle pakete ponovno raspakirati, predajui sadraj viim razinama.

mnoge raunalne mree.

Kada se podaci skupe na najvioj razini udaljenog raunala, predaju se odgovarajuem uslunom
programu koji ih potom obradi.

TCP/IP format podataka

Porodica TCP/IP protokola
Porodica TCP/IP protokola se moe podijeliti u skupinu niih protokola (kao to su npr. IP, TCP i
UDP protokoli) i skupinu viih protokola kao to su Telnet ili FTP protokoli. Vii protokoli se
koriste za obavljanje posebnih zadataka kao npr. prijenos datoteka izmeu udaljenih raunala dok se

15

16

nii protokoli koriste bez obzira koju se vrstu posla obavlja. Pregled vanijih TCP/IP protokola je

Internet Control Control Message Protocol ( ICMP ) je jednostavan protokol za slanje kontrolnih

prikazan na sljedeoj Sl. 15:

poruka i upita kao npr. da li je raunalo dostupno i sl. Propada prijenosnoj razini kao i UDP i TCP
protokoli. ICMP protokol se npr. koristi u vanoj naredbi ping kojom se moe ustanoviti da li je
mogue ostvariti vezu sa udaljenim raunalom i kolika je brzina komuniciranja.
Transmission Control Protocol ( TCP ) pripada prijenosnoj razini TCP/IP modela. Definiran je sa
RFC 793. On, za razliku od UDP protokola, omoguuje slijednu komunikaciju. To je end-to-end
protokol koji povezuje dva procesa na udaljenim raunalima, a osigurava sigurnu, neduplicirajuu
isporuku okteta udaljenom korisniku. TCP predstavlja bazu za mnoge druge vie protokole (telnet,

Sl. 15. Hijerarhija porodice TCP/IP protokola

ftp) koji zahtijevaju pouzdan prijenos veeg broja okteta. Kao i IP i UDP protokoli TCP definira
Internet protokol ( IP ) je bazini protokol iz TCP/IP porodice i pripada Internet razini TCP/IP

format svojih paketa. TCP zaglavlje ima vie polja u odnosu na IP zaglavlje:

modela. Definiran je sa RFC 791. Prema uslugama koje obavlja IP protokol pripada mrenoj razini
iz OSI modela (usporedba OSI modela i TCP/IP protokola je dana u sljedeem odjeljku). IP

source port

omoguuje neslujednu komunikaciju odnosno prijenos datagrama izmeu raunala. Udaljena

destination port

raunala eventualno mogu pripadati potpuno razliitim podmreama koje su na neki nain povezane

sequence number

u zajedniku mreu. IP nema mehanizma za kontrolu toka ili greaka. Glavni posao IP razine je da

acknowledgment number

datagrame koje dobije od TCP razine poalje na odredinu adresu to kod sloenih mrea moe biti

data offset

kompliciran posao jer treba izabrati najbolji prospojni put. Kao i svi ostali protokoli IP protokol

type

definira format paketa (datagrama) kojim se prenose podaci. Na poetku datagrama je zaglavlje. IP

window

zaglavlje sadri adresu odredinog i izvorinog raunala kao i neka druga polja: verzija, tip usluge,

checksum

protokol, ...

urgent pointer

data

Ovdje je interesantno primjetiti da se poljem protokol mogu definirati razliiti vii protokoli koji
koriste usluge IP protokola. U praksi su to najee TCP i UDP ali to mogu biti i neki protokoli koji

Najvaniji podaci u TCP zaglavlju su pristupni brojevi (eng. port numbers) i slijedni broj (eng.

ne pripadaju TCP/IP porodici.

sequence number). Pristupni brojevi definiraju izvorini i odredini ulaz unutar raunala kamo (i
odakle) se alje poruka. Ovi brojevi su vani jer se istovremeno moe slati i primati vie poruka

User Datagram Protocol ( UDP ) pripada prijenosnoj razini TCP/IP modela. Definiran je sa RFC
768. Ovaj protokol predstavlja proirenje IP protokola, a osnovna zadaa mu je postavljanje
neslijedne (nepovezane, eng. connectionless) komunikacije izmeu udaljenih raunala. S obzirom
da prijenos nije slijedan u nekim sluajevima moe uzrokovati duplicirajuu komunikaciju.
Najee se upotrebljava za slanje manjih poruka minimalnim mehanizmom. Iako se iz ovakvog
slubenog opisa koji se najee nalazi u literaturi moe zakljuiti da je to neki lo i nepouzdani

na/sa istog raunala. Ti brojevi na jedinstveni nain definiraju ulaz/izlaz za poruke koje alje isti
korisnik. Slijedni broj definira broj poslanih okteta (ne broj datagrama). Tako ako su datagrami
veliine 500 okteta prvi datagram ima slijedni broj 0, a drugi ima broj 500 itd. Treba primijetiti da
se u TCP zaglavlju nigdje ne pojavljuje adresa odredinog raunala ve samo port number unutar
raunala. Adresa odredinog raunala se nalazi u IP zaglavlju. Dunost je TCP razine da napravi
datagram i da ga zajedno s adresom odredinog raunala proslijedi IP razini.

protokol u praksi se na ovom protokolu baziraju mnogi vani vii protokoli. Kao primjer jednog
takvog vanog vieg protokola moe se navesti NFS (eng. Network File System) koji u praksi

TCP i UDP su na istoj razini ali definiraju razliite mogunosti. Osnovne razlike izmeu TCP

radi sasvim pouzdano na milijunima instaliranih raunala.

protokola i UDP protokola se saeto mogu prikazati u nekoliko toaka:

17

18

TCP dijeli (i ponovno sakuplja) vee poruke na IP datagrame.

adresi mogu se pojaviti dekadski brojevi u rasponu od 0 do 255, jer je 255 najvei cijeli broj koji se

UDP radi s porukama koje stanu u jedan IP datagram (npr. kod traenja adrese udaljenog

moe binarno izraziti u slogu od osam bitova. Koncepcija interneta podrazumijeva povezivanje

raunala od posluioca koji ima bazu imena i njihovih adresa - DNS).

nezavisnih podmrea, pa je struktura adrese podijeljena na dva logika dijela. Prvi dio sadri adresu

TCP vodi rauna o poslanim datagramima i moe napraviti retransmisiju.

mree, kojom je jednoznano definirana podmrea, dok drugi dio adrese oznaava adresu

UDP ne vodi rauna o poslanim datagramima i ne moe napraviti retransmisiju (ako ne

pripadajueg raunala. S obzirom da podmree mogu okupljati vie ili manje raunala i/ili svojih

dobijemo odgovor u odreenom vremenu moe se ponovo poslati zahtjev).

podmrea, adresa moe biti razliito oblikovana. Postoje tri oblika Internet adrese: A, B, C, D i E

UDP je jednostavniji, UDP zaglavlje zauzima manje mjesta.

klase. Pritom su klase A, B, i C predviene za adresiranje, klasa D za emitiranje opih poruka, a

klasa D je rezervirana za buduu namjenu.

File Transfer Protocol ( FTP, RFC 959) omoguuje prijenos datoteka izmeu udaljenih raunala.
Pripada razini primjene u TCP/IP modelu. Osim prijenosa datoteka FTP predvia punu provjeru

Adrese klase A imaju samo jedan oktet rezerviran za adresu mree dok se preostala tri okteta koriste

identiteta i osnovne operacije s datotekama. Osim FTP protokola postoji i ftp usluni program.

za adresiranje raunala:

Telnet protokol ( Telnet, RFC 854) je definiran na razini primjene u TCP/IP modelu. Omoguuje

A klasa: net.host.host.host od 1.x.x.x do 126.x.x.x

prijavu rada na udaljeno raunalo. Osim telnet protokola postoji i telnet usluni program.
U klasi B za adresu mree su rezervirana dva okteta dok je u C klasama za adresu mree odreeno
tri okteta:
B klasa: net.net.host.host od 128.1.x.x do 191.254.x.x
C klasa: net.net.net.host od 192.1.1.x do 223.254.254.x

IP sustav adresa, Internet, informacijske mrene usluge, DNS, Bind...

Tako e npr. u klasi A biti mogue adresirati 256x256x256-2 raunala unutar jedne podmree. U
klasi B preostaje za adresiranje 256x256-2 3 raunala unutar iste podmree, a unutar C klase svega
254 ( Tab . 3 ). Prema utvrenom pravilu poetni okteti u adresi odreuju kojoj klasi e odreena

Internet adrese

adresa pripadati. Adrese iji je poetni oktet izmeu 1 i 126 decimalno pripadaju klasi A, od 128 do
U TCP/IP mrei svako raunalo mora imati jedinstvenu adresu. To znai da u Internet mrei ne

191 klasi B, a od 192 do 223 klasi C ( Tab . 3 ). Stoga e klasa A moi adresirati svega 126

moe postojati niti jedan vor u svijetu s istim identifikacijskim brojem (adresom). U odvojenim

podmrea, klasa B 16 383, a C 2 097 151 razliitih podmrea.

lokalnim TCP/IP mreama, koje nisu spojene na globalnu Internet mreu, adrese moraju bit
jedinstvene tek na lokalnoj razini. Meutim, raunala iz takve mree ne mogu komunicirati izvan

Nekada je o dodjeli internet adresa brinula amerika vladina institucija IANA (International

svoje domene jer preklapanje adresa moe dovesti do kolizije i problema u radu mrenih

Assigned Numbers Authority, www.iana.org ), koja se sada nalazi u sklopu ICANN-a.

posluilaca i usmjerivaa. O dodjeli adresa stoga brine sredinja meunarodna neprofitna institucija
ICANN (The Internet Corporation for Assigned Names and Numbers) , osiguravajui jedinstvenu
politiku u dodjeli brojeva, naziva domena i parametara Internet protokola.

Broj moguih adresa umanjuje se za dva jer su adrese raunala izraene binarno samo nulama (npr.
net.0.0.0) ili samo jedinicama (npr. dekadski net.255.255.255) rezervirane. Prva oznaava lokalno
raunalo (loop back'', 127.0.0.0), a potonja slui za openito adresiranje raunala u mrei

Internet (IP, Internet Protocol) adresa definirana je kao 32-bitni broj sastavljen od etiri okteta

(broadcast'').

odvojena tokom. Adresa se interpretira dekadski kao etiri broja odvojena tokom, npr.
192.84.94.50. S obzirom da je za svaki od etiri dekadska broja rezerviran jedan oktet, u internet
19

20

Tab. 3. Znaajke A, B i C klasa Internet adresa

Sl. 16. Primjer ''hosts'' zapisnika

Globalne mree, kao to je ARPAnet, pripadaju A klasi jer one sadre veliki broj vorova. B klasa

Kada se pokrene neki od TCP/IP uslunih programa (npr. ftp ), potrebno je navesti ime raunala s

se dodjeljuje manjim zemljama i veim organizacijama, s relativno velikim brojem podmrea i

kojim se eli komunicirati (npr. pro1). Za zadano e ime raunala TCP/IP program potraiti

pripadajuih vorova. Manje organizacije ili mrene cjeline dobivaju C klasu.

pripadajuu adresu u zapisniku /etc/hosts . Ukoliko ne nae ime zadanog raunala, program e se
obratiti nekom od nadreenih raunala posluilaca koji pruaju imenike usluge, odnosno sadre

Brojevi 0 i 255 imaju posebno znaenje u adresi. 0 je rezervirana kao neodreena oznaka. Npr.

bazu podataka o adresama raunala.

0.0.0.62 oznaava adresu raunala (62) bez pripadnosti mrei (0.0.0). Broj 255 je rezerviran za
"broadcast" - emitiranje opih poruka. "Broadcast" je poruka koja se alje svim raunalima u mrei.

Informacijske mrene usluge

Npr. ako se ele doznati imena raspoloivih raunala u lokalnoj mrei ija je adresa 161.53.117,
onda e biti emitirana poruka s adresom 161.53.117.255, gdje je 255 upotrebljeno kao "broadcast",

TCP/IP protokol predvia korisnik-posluilac model umreavanja i povezivanja lokalnih mrea. To

zamjenjujui konkretne adrese raunala lokalne mree. Internet adresa ne smije zapoinjati s jednim

znai da u lokalnoj mrei mora postojati barem jedno raunalo posluilac koje preuzima na sebe

od sljedeih brojeva:

zadae mrenih usluga, prvenstveno usmjeravanja i adresiranja, osiguravajui komunikaciju s

vanjskom mrenom infrastrukturom. Najee primijenjene mrene usluge su:

0 nepoznata adresa
127 lokalna petlja
255 "broadcast"

DNS (eng. "Domain Name Service") ili Imenika usluga domene,

NIS+ (eng. "Network Information Service") ili Mrena informacijska usluga,

BIND/Hesoid.

Osnovna svrha ovih usluga je pruanje informacija o zajednikim objektima (imena, adrese,

> 233 rezervirano za budue potrebe

korisnici, pisai, ...) na mrei. Raunalo posluilac, ono koje osigurava imenike usluge, posjeduje

S obzirom da je teko pamtiti dvanaest brojeva Internet adrese, TCP/IP programi predviaju

bazu podataka o imenima raunalnih objekata i na zahtjev daje odgovore o adresama, alternativnim

koritenje imenikih usluga koje omoguavaju korisniku adresiranje raunala pomou pridruenih

imenima, zapisnikom sustavu itd.

simbolikih imena. Stoga svako raunalo u mrei posjeduje, osim Internet adrese, i odgovarajue
simboliko ime. UNIX operacijski sustav pohranjuje internet adrese i njihova imena u zapisnik
/etc/hosts ( Sl . 16 ), a Windows NT u zapisnik \Winnt\System32\drivers\etc\hosts (NT ujedno
koristi i zapisnike LMHOSTS i WINS). Slika prikazuje primjer jednog zapisnika /etc/hosts .
Adresa 127.0.0.1 oznaava lokalnu petlju raunala (za lokalno adresiranje). Poruke poslane na tu
adresu nikada ne stiu do mrenog provodnika, ve slue za adresiranje lokalnog raunala. U istom
je zapisniku pohranjena Internet adresa lokalnog raunala (loghost) " 161.53.117.160 pro10
pro10.sjever.fsb.hr loghost ". Ostale adrese i pridruena imena definiraju ostala raunala u
lokalnoj mrei.

Od navedenih usluga posebno treba istaknuti DNS kao glavnu podrku za interpretaciju (rjeavanje)
imena u Internetu. TCP/IP protokol je izravni korisnik DNS-a, no njegovim se uslugama mogu
koristiti i drugi mreni protokoli. Na Internet su prikljueni milijuni raunala i ako ne bi postojale
imenike usluge svako bi raunalo moralo imati cjelovit popis ostalih raunala na mrei. Takove
baze podataka bi zauzimale veliki prostor na disku raunala, a njihovo bi pretraivanje predugo
trajalo. No najvanije je da bi auriranje podataka o mreama irom svijeta, koje se svakodnevno
mijenjaju, bilo jednostavno neizvedivo. Informacijske mrene usluge olakavaju upravljanje i
auriranje bazama podataka i omoguavaju hijerarhijsko povezivanje distribuiranih baza podataka.
DNS je mreni protokol definiran na razini primjene u porodici TCP/IP protokola. Osnovna zadaa
DNS-a je rjeavanje (interpretacija) simbolikih imena udaljenih raunala. DNS je zasnovan na
mehanizmu pitanje/odgovor (eng. "query/response") i korisnik-posluilac modelu. Neka od
raunala na mrei imaju ulogu DNS posluioca dok su ostala raunala DNS korisnici. DNS

21

22

posluilac prima pitanje od DNS korisnika, rjeava njihove zahtjeve i alje im odgovore. Svaki

Tako se dobiva hijerarhijsko ustrojstvo koje se simboliki opisuje ureenim nizom imena odvojenih

posluilac ima vlastitu bazu podataka o raunalima i njihovim adresama. Ako posluilac ne moe

tokom. Npr. domena sjever pripada domeni fsb , a ona je pak dio domene hr pa e stoga njezino

odgovoriti na pitanje pretraivanjem vlastite baze onda moe poslati pitanje drugim posluiocima.

puno ime glasiti:

DNS koristi UDP kao transportni protokol za komunikaciju s udaljenim raunalima (posluiocima).
UDP protokol je prikladan zbog svoje jednostavnosti i zato jer ne uzrokuje veliko optereenje
mree.

sjever.fsb.hr
Ispred imena domene pie se ime pripadajueg raunala, npr.:

Najrairenija implementacija DNS-a je BIND (eng. "Berkeley Internet Name Domain"), imeniki

pro1.sjever.fsb.hr

posluilaki program za UNIX operacijski sustav. Windows NT koristi WINS program za

interpretaciju imena NetBIOS mree, ali i DNS korisniku i posluilaku podrku.

Ime na prvome mjestu oznaava raunalo pro1 koje pripada domeni sjever.fsb.hr . Ime ne smije
imati vie od 255 znakova. Ovakva organizacija domena podsjea na hijerarhijsku zapisniku

a razumijevanje DNS usluge bitno je razumijevanje koncepta domene i njihove hijerarhije. Svaka
domena pripada odreenoj razini u hijerarhijskoj organizaciji domena. Na vrhu hijerarhije je "root"
domena ispod koje se nalaze sve ostale domene ( Sl . 17 ). "Root" domena se oznaava tokom (.)
na prvome mjestu imena. S obziro da sve domene imaju istu zajedniku polaznu domenu, "root"
toka se isputa iz imena. Na prvoj razini ispod "root" domene nalaze se "top level". One definiraju

strukturu operacijskih sustava UNIX ili Windows NT. Umjesto imena zapisnika ovdje se navode
imena domena i raunala. Za razliku od hijerarhije zapisnika, imena domena se piu obrnutim
redoslijedom. Najprije se navodi ime odredinog objekta (raunala) pa onda imena domena redom
prema vrhu hijerarhije. Kod zapisnikog se sustava poinje od "root" imenika prema odredinom
objektu. Ovakav princip omoguava da se u mrei nalaze raunala s istim imenom. Jedino se ne
smije dozvoliti da ta raunala budu u istoj domeni.
Svaki DNS korisnik mora poznavati DNS posluioca svoje domene. Na UNIX operacijskom
sustavu, adrese DNS posluilaca pohranjuju se u zapisniku /etc/resolv.conf ( Sl . 18 ).

Sl. 18. Primjer ''resolv.conf'' zapisnika

U gornjem primjeru za resolv.conf zapisnik zapoinje s tri komentarska retka, a zatim je definirano
ime domene " xxx.hr " za koju su definirana dva DNS posluioca, odnosno njihove IP adrese.
globalne mree pojedinih drava ili velikih zajednica, npr. hr (Hrvatska), us (SAD), it (Italija), com

Uobiajeno je da se definira vie posluilaca. Ako prvi posluilac, iz bilo kojih razloga, nije

(komercijalna domena), edu (domena znanstvenih i obrazovnih ustanova) itd . U okviru "top level"

dostupan pokuat e se konzultirati drugi na listi i tako dalje.

domena nalaze se manje domene (npr. fsb ), a one se pak mogu dijeliti na jo finije mrene cjeline
(npr. sjever ) kojima su pridruena pripadajua raunala (npr. pro1 ). Dvoslovni nazivi veine

DNS posluioci uvaju podatke (imena, adrese, kratki opis) u udaljenim raunalima i odgovaraju na

domena usklaeni su sa ISO-3166 normom.

upite DNS korisnika. Podaci se uvaju u vie zapisnika. U zapisniku /etc/named.boot pohranjeni su
podaci koji definiraju strukturu DNS baze. Na Sl. 19 prikazan je jedan primjer /etc/named.boot

Sl. 17. Primjer hijerarhije domena

zapisnika.
23

24

Sl. 19. Primjer ''named.boot'' zapisnika

Nakon komentarskih redaka, oznaenih s " ; ", slijedi ime domene posluioca. Potom su definirani
zapisnici primarne (lokalne) domene: /etc/named/named.hosts (baza podataka s imenima i IP
adresama, /etc/named/named.rev (popis adresa u obrnutoj notaciji za interpretaciju imena kada je
poznata adresa), /etc/named/named.local (adresa lokalnog raunala), potom slijede adrese
sekundarnih posluilaca nadreenih i podreenih domena. Posljednja je definicija zapisnika
/etc/named/root.cache u kojem su pohranjene adrese posluilaca kojima se treba obratiti ako
zahtijevano ime ne postoji u lokalnoj DNS bazi.

Sl. 20. DNS decentralizirani model rjeavanja IP adresa

Princip rada DNS-a objasnit e se na primjeru sa Sl . 20 . Prikazana je domena sjever kao
poddomena domene fsb (Fakultet strojarstva i brodogradnje), koja je pak sadrana u domeni hr
(Hrvatska).
Kada neki Internet korisnik zatrai komunikaciju s udaljenim raunalom, npr. putem naredbe telnet
, zadajui njegovo ime (npr. pro1.sjever.fsb.hr ), a to ime nije definirano u lokalnom zapisniku (
/etc/hosts ), aktivira se program rjeava (eng. resolver). Njegova je zadaa pronalaenje
odgovarajue IP adrese raunala. Rjeava e se u skladu s DNS protokolom obratiti DNS
posluiocu iz /etc/resolv.conf zapisnika. Na DNS posluiocu je stalno aktivan usluni program "
in.named " ili " named " koji oslukuje pitanja korisnika.
Ukoliko lokalni DNS posluilac ne posjeduje definiciju za zadano ime, proslijedit e pitanje
posluiocima iz root.cache zapisnika, obino DNS posluiocima domene vie razine. Posluioci
najvie razine (npr. srce za domenu hr ) posjeduju adrese posluilaca svojih podreenih domena ili
sekundarnih posluilaca. Ukoliko posluilac prepozna domenu iz zadanog imena potrait e ime u
svojoj bazi ili e proslijediti pitanje prema odgovarajuem niem DNS posluiocu (raunalo alpha2
domene fsb ). Budui da raunalo pro1 pripada domeni sjever pitanje e biti proslijeeno njenom
25

26

DNS posluiocu pro4 . U svojoj e DNS bazi raunalo pro4 pronai odgovarajuu adresu raunala
pro1 i proslijediti ga raunalu koje je trailo uslugu. Tek nakon primljene adrese, TCP/IP program (
telnet ) na raunalu koje trai vezu s udaljenim raunalom ( pro1.sjever.fsb.hr ) odailje adresirani
poziv, kojeg usmjerivai na slian nain upuuju do traenog raunala.

27