Professional Documents
Culture Documents
Uvod I Principi Zašite Okruženja 2
Uvod I Principi Zašite Okruženja 2
Uvod i principi
zatite okruenja
SADRAJ
UVOD U INENJERSTVO ZATITE IVOTNE SREDINE KAO DISCIPLINU ......... 4
ivotna sredina u krizi............................................................................. 5
Simptomi krize ivotne sredine:............................................................... 5
Nova dimenzija krize ivotne sredine ...................................................... 6
Cilj inenjerstva zs ................................................................................. 6
Odrivi razvoj .......................................................................................... 7
Interdisciplinarnost i globalnost ............................................................. 8
OSNOVNI POJMOVI OPTEG INENJERSTVA OKRUENJA ................................ 9
Pojam sistema ......................................................................................... 9
Granice sistema ....................................................................................... 9
Razmena energije i materije kroz granice sistema.................................. 9
Tokovi, ciklusi i strukture sistema ivotne sredine ................................ 11
Struktura otvorenog sistema ivotne sredine ........................................ 11
Tokovi energije ...................................................................................... 12
Tokovi materije...................................................................................... 13
Ravnoteno stanje.................................................................................. 14
KRUENJE VODE I GLOBALNI CIKLUSI NEKIH HEMIJSKIH ELEMENATA ..... 15
Kruenje vode ........................................................................................ 15
Hemijski elementi .................................................................................. 16
Kruni tokovi ......................................................................................... 16
Globalni ciklus ugljenika u prirodi ....................................................... 17
Globalni ciklus sumpora u prirodi ........................................................ 19
Globalni ciklus azota u prirodi ............................................................. 20
MEUUTICAJ CIVILIZACIJE I IVOTNOG OKRUENJA .................................... 21
Razvitak gradova ................................................................................... 21
Demografska eksplozija ........................................................................ 22
Prehrana stanovnitva........................................................................... 24
ATMOSFERA, ZNAAJNI PARAMETRI ATMOSFERE I MDK ZAGAUJUIH
SUPSTANCI U ATMOSFERI ...................................................................................... 26
Struktura atmosfere ............................................................................... 26
Temperatura u atmosferi ....................................................................... 26
BUKA KAO SPECIFIAN VID ZAGAENJA ........................................................... 29
Nastajanje zvuka i njegovo prenoenje ................................................. 29
ovekovo uho kao prijemnik zvuka ....................................................... 32
Ultrazvuk i infra zvuk ............................................................................ 32
Dozvoljeni nivoi buke u ivotnoj sredini ............................................... 33
DOZVOLJEN NIVO BUKE U dB .................................................................................................34
Hotelske sobe......................................................................................... 34
Zatita od buke ...................................................................................... 35
MAKSIMALNO DOZVOLJENE KONCENTRACIJE ZAGAUJUIH SUPSTANCI U
VODI ........................................................................................................................... 36
Maksimalna dozvoljena koncentracija zagauluih supstanci u vodi .. 36
Osnovi odreivanja graninih koncentracija zagaujuih supstancija u
otpadnim vodama ........................................................................................................ 36
OSNOVE EKOLOGIJE ............................................................................................... 38
Ekosistem, struktura ekosistema ........................................................... 38
Lanci ishrane i veze ............................................................................... 38
Stanita i nie ........................................................................................ 40
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
1
Dinamika ekosistema............................................................................. 41
PRINCIPI OUVANJA RAVNOTEE ........................................................................ 43
Stanje ravnotee .................................................................................... 43
Stanje dinamike ravnotee ................................................................... 43
Prilagodljivost sistema .......................................................................... 44
IZVORI, KARAKTERISTIKE I EFEKTI ZAGAENJA .............................................. 46
Zagaenje vazduha ................................................................................ 46
Izvori zagaenja vazduha ...................................................................... 46
Primarni i sekundarni polutanti vazduha.............................................. 47
Emisioni faktori ..................................................................................... 47
Ukupna emisija ...................................................................................... 47
Efekti aerozagaenja ............................................................................. 47
Ekonomski gubici .................................................................................. 48
Uticaj aerozagaenja na zdravlje oveka ............................................. 48
Makro efekti zagaenja vazduha ........................................................... 49
Efekti kiselih kia ................................................................................... 49
Ozon kao problem u ivotnoj sredini..................................................... 50
Globalno zagrevanje ............................................................................. 51
ZATITA OD ZAGAIVANJA .................................................................................... 54
ZATITA VODE OD ZAGAIVANJA......................................................................... 55
Sistem zatvorenih ciklusa voda ............................................................. 55
Preiavanje otpadnih voda ................................................................ 55
Prirodno preiavanje otpadnih voda ................................................. 56
Sakupljanje i obrada otpadnih voda ..................................................... 58
Metode, postupci i ureaji za preiavanje otpadnih voda ................. 58
Mehanike metode preiavanja otpadnih voda ................................. 58
Meanje otpadne vode ........................................................................... 58
Grubo ceenje ....................................................................................... 59
Uklanjanje vlakana ............................................................................... 59
Odstranjivanje vrstih estica taloenjem (sedimentacijom) ................ 60
Odstranjivanje tenosti koje se ne meaju sa vodom ............................ 61
Odvajanje vrstih estica pomou hidrociklona ................................... 61
Odvajanje estica centrifugiranjem ...................................................... 62
Odvajanje estica filtracijom ................................................................ 62
Fizikohemijske metode preiavanja otpadnih voda ......................... 64
Koagulacija i flokulacija ....................................................................... 64
Preiavanje vode flotacijom .............................................................. 65
Preiavanje ekstrakcijom ................................................................... 65
Preiavanje vode evaporacijom......................................................... 66
Preiavanje vode adsorpcijom........................................................... 67
Preiavanje vode jonskom izmenom .................................................. 68
Preiavanje vode inverznom osmozom .............................................. 69
Hemijske metode preiavanja otpadnih voda .................................... 70
Preiavanje voda hemijskim taloenjem ............................................ 70
Neutralizacija otpadnih voda ................................................................ 70
Redukcija oksidacionih agenasa ........................................................... 73
Oksidacija hemijskim agensima ............................................................ 73
Aeracija vode......................................................................................... 74
ZATITA VAZDUHA OD ZAGAIVANJA ................................................................. 76
Uklanjanje estica ciklonima ................................................................ 76
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
2
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
3
U najirem smislu rei, ivotna sredina (the Environment, die Umwelt) je sve ono
to ini okolinu ljudskog bia. Ona je ukupna kombinacija svega van ljudskog
organizma ukljuujui tri sfere: vazduh, vodu i zemlju, kao i sva ostala bioloka bia.
U ivotnu sredinu spadaju i parametri kao to su temperatura, pritisak, energetski
resursi, raspoloivost hranljivih materija, kao i svi fiziko-hemijski faktori, kojima su
izloena iva bia. ivotna sredina je, dakle sve ono to ima uticaj i to potpomae
postojanje ivota.
Kada se govori o zatiti ivotne sredine, u literaturi se mogu sresti i drugi izrazi,
kao to su: ovekova sredina, okolina, prirodne sredina, radna sredina. Svaki od njih
odnosi se na deo prostora na planeti Zemlji. U ovim podelama kljunu ulogu imali su
socioloki, urbanistiki, medicinski i ekonomski prilazi, koji su doveli do lokalnih
pristupa pojedinanim oblastima i u skladu sa time i do nuenja reenja za svaku
oblast posebno. Meutim, ovakav, lokalan pristup posmatranja problema, iako je u
poetnim fazama izgledao ekonomski vrlo opravdan i efikasan, u dalekosenom
smislu pokazao je ozbiljne mane. Razlog tome je upravo pogreno izdvajanje manjih
celina u okviru ivotne sredine i njihovo izolovano prouavanje.
Planeta Zemlja je naa ivotna sredina i jedino ona predstavlja jedinstveni sistem.
Postoje tri osnovna zadatka koja se nameu pri zapoinjanju diskusije o problemu
zatite ivotne sredine:
Odreivanje posmatranog sistema: -koje je neophodno zbog naglaavanja
interakcije i meusobne zavisnosti izmeu razliitih delova ivotnog
okruenja.
Naglaavanje interdisciplinarnosti: -koja zapravo zahteva odbacivanje
fokusiranja samo na jedan aspekt posmatranog problema. Ovo je kljuno za
razumevanje funkcionisanja ivotne sredine i potovanje njene kompleksnosti
i raznovrsnosti.
Primena globalne perspektive: -Neki od najozbiljnijih problema ivotne
sredine danas su globalni i shodno tome zahtevaju globalna reenja.
Zatita ivotne sredine je disciplina koja nastaje kao reakcija na iskoriavanje
Zemlje, jedine planete pogodne za ivot oveka, do krajnjih granica njenih
mogunosti. Veliki broj naunika upozorava da je opstanak planete doveden u pitanje,
zbog pogrenog iskoriavanja prirodnih resursa i naruavanja prirodne ravnotee.
Unitavanje Zemlje ovek vri na sopstvenu tetu, jer nebriga o ivotnoj sredini
dovodi do ozbiljnih ako ne i nepovratnih oteenja onoga to bi se moglo nazvati
Zemljinim sistemima za odravanje ivota: ekolokih procesa koji reguliu kilmu,
istog vazduha i vode, regulacije vodenih tokova, recikale sutinski znaajnih
elemenata, obnavljanja zemljita i uopte sistema koji ine planetu pogodnom za
ivot.
Koji su najbitniji motivi izuavanja problema zatite ivotne sredine?
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
4
Jedan
vazduha.
Zagaenje vazduha, uglavnom nevidljivim gasovima, potie iz fabrika, stambenih
objekata, energetskih postrojenja i transportnih sredstava. Gasoviti polutanti raznose
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
5
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
6
Odrivi razvoj
Jedan od osnovnih motiva, pri bavljenju problemima zatite ivotne sredine je
odreivanje odrivog razvoja, odnosno odluivanje o tome da li je vie uvek i bolje.
More is always better je zapravo princip koji najee favorizuju politiari i
ekonomisti, a koji ohrabruje donoenje odluka koje uvek uvaavaju samo aspekt
ekonomskog rasta. Osnovni problem odrivog razvoja sadri se u tome da
eksponencijalni rast tehnologije i populacije, iji stepen rasta raste u toku vremena,
nije praen dovoljnom koliinom dostupnih resursa kao ni produkcijom hrane.
Pesimistiki nastrojeni naunici smatraju da e ovakav stepen rasta (naroito
populacije i tehnologije), vrlo brzo dovesti do krajnje take odrivosti, odnosno do
granica rasta. Sa takvog stanovita, ak i ne preduzimanje nikakvih mera u odnosu na
postojee probleme u ivotnoj sredini, dovelo bi do kolapsa.
Na slici 1. dat je grafiki prikaz dosadanjeg ponaanja relevantnih parametara,
koji karakteriu ivotnu sredinu, kao i prognozu daljeg ponaanja i take u dvadeset i
prvom veku, kada e nedostatak resursa dovesti do pada industrijske proizvodnje,
ogranienog snabdevanja hranom i znaajnog pada u brojnosti ljudske populacije
usled zagaenja, bolesti i stresa.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
7
stepen ekonominosti
Otkriveni resursi
Neotkriveni resursi
Dokazani resursi
Resursi do kojih
Hipotetiki
je nemogue
Poznati resursi ( ali nije
resursi
dopreti
poznata njihova koliina)
Obnovljivi resursi (nije izvesna njihova ekonominost u
bliskoj budunosti)
Resursi koji postoje, ali ih je sadanjom tehnologijom
nemogue otkriti
Visok
Nizak
Interdisciplinarnost i globalnost
Problemi koji se tiu zatite okoline su kompleksni, meusobno povezani i
uslovljeni. Za njihovo sagledavanje i reavanje potrebni su znaajni naunoistraivaki napori i brojna originalna tehnoloka reenja. Zatita ivotne sredine je
jedna vrlo iroka disciplina, koja zadire u praktino sve pore ljudske delatnosti. Obim
problema u ivotnoj sredini prerastao je od lokalnih i regionalnih ka globalnim
problemima. U skladu se tim je i pristup reavanju od specifinog prouavanja samo
jednog vida problema i to od strane svake naune discipline posebno, prerastao u
multidisciplinari i interdisciplinarni istraivaki program.
Do pre nekoliko godina na zagaenje se gledalo sa lokalnog stanovita, odnosno
razmatralo se samo neposredno zagaenje vazduha, vode, zemlje itd. Globalni efekti
su se zanemarivali. Danas, meutim svi problemi zatite ivotne sredine se
posmatraju globalno. Pokazalo se, naime, da se na vrlo velikim rastojanjima od
izvora koji vre zagaenje, javljaju globalni, negativni efekti. Najpoznatiji takvi efekti
su: pojava kiselih kia, promena klime, zagaenje mora i razaranje ozonskog
omotaa.
Pojedini problemi zatite ivotne sredine ne mogu biti u kompetenciji samo
pojedinih zemalja, jer su globalnog karaktera i zahtevaju reavanje na meunarodnom
nivou, jer utiu na uslove ivota u mnogim regionima, zemljama i kontinentima. Iz
tog razloga potrebna je saradnja na meunarodnom nivou, standardizacija kriterijuma
i mera predostronosti u pogledu zs.
Dananja dva najvea internacionalna globalna istraivaka programa su
International Geosphere-Biosphere Programme (IGBP) i Human Dimension of Global
Change Programme (IGBP).
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
8
Pojam sistema
Termin sistem se iroko upotrebljava na veoma razliite naine. Ponekad se pod
sistemom podrazumeva birokratska i politika struktura koja upravlja drutvom.
Kompjuterski specijalisti govore o kompjuterskom sistemu, koji obuhvataju hadver i
softver. Postoje socijalni sistemi, koji ukljuuju grupe razliitih veliina ukljuujui
porodicu i zajednicu. Menaderi koriste sisteme proraunavanja, postoje sistemi
puteva i sl. Kako se sistem definie, dakle, u mnogome zavisi od tipa problematike
koja se izuava.
U smislu u kojem ga podrazumeva inenjerstvo zatite ivotne sredine, sistem se
definie kao skup komponenti, koje zajedno uestvuju u obavljanju neke funkcije.
Ovakva definicija naglaava tri znaajne osobine sistema:
1. Sistem se sastoji od komponenata.
2. Delovi sistema funkcioniu zajedno.
3. Ceo sistem funkcionie sa nekim ciljem.
Iz prve osobine sistema moe se zakljuiti da se sistem moe prouavati iz
razliitih perspektiva. Naime, moe se posmatrati ceo sistem bez posebnog
razmatranja njegovih pojedinanih delova. Sa druge strane moe se posmatrati koje
komponenete su prisutne u sistemu i kako one funkioniu. Ova osobina takoe
ukazuje na mogunost postojanja kretanja i dinamike unutar sistema.
injenica da ovi pojedinani delovi u okviru sistema funkcioniu zajedno,
ukazuje na oigledno postojanje struktura koje povezuju razliite komponente. To
takoe ukazuje na meusobnu uslovljenost, tako da promene u okviru jednog dela
sistema mogu biti uzrok promena u drugom delu sistema.
Osobina funkcionisanja sa nekim ciljem ukazuje na to da sistem nije besmislena
grupa komponenata, ve skupina sa nekim ciljem.
Sistemi u ivotnoj sredini ukljuuju ive i neive komponente, koje interaguju i
kreiraju svet oko nas.
Granice sistema
Svaki sistem funkcionie u okviru granica koje se mogu identifikovati i definisati.
Granice sistema definiu oblast u okviru koje pojedine komponente sistema interaguju
i stoga definiu prostiranje sistema i naine na koji su sistemi povezani.
Sistemi u okviru zatite ivotne sredine su fiziki sistemi sa fizikim granicama.
Neke granice su otre, kao na primer obale okeana ili jezera, koje odreuju granicu
izmeu akvatinih (vodenih) i terestrijalnih (zemljanih) sistema. Druge garanice su
manje otre i pokretljive, kao to je na primer granica oblasti sa vegetacijom i
pustinjske oblasti.
Razmena energije i materije kroz granice sistema
Granice sistema nisu znaajne samo za definisanje samog sistema, ve i za
definisanje tipa kojem dati sistem pripada. Na primer, neki sistemi imaju ulazne i
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
9
izlazne tokove materije i/ili energije i iz tog razloga oseaju uticaj drugih sistema i
utiu na druge sisteme.
Na osnovu ovog kriterijuma postoje tri grupe sistema (Slika 1):
1. Izolovani sistemi
2. Zatvoreni sistemi
3. Otvoreni sistemi
izolovani
zatvoreni
otvoreni
Tok energije
Tok materije
Granica sistema
Okolina
Slika 1. Izolovani, zatvoreni i otvoreni sistem.
Litosfera, koju ine stene i minerali, koji formiraju samo telo Zemlje.
Atmosfera, odnosno sloj vazduha, koji okruuje povrinu Zemlje.
Hidrosfera, koju ine voda na povrini i u blizini povrine Zemlje.
Biosfera, koja predstavlja skup ivih organizama, iji je deo i ljudska
populacija.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
10
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
11
sistem
ulaz
izlaz
vrst otpad
otpad
domainstva,proizvodnja
zagaenje
izvozna
roba
zagaenje vazduha
Slika 2. Grad kao otvoren sistem
Tokovi energije
Energija je fizika veliina, koja se definie kao sposobnost tela da vri rad.
Energija pokree sisteme u okviru ivotne sredine. Postoje razliiti tipovi energije
i svaki tip energije se u prisustvu materije moe transformisati iz jednog oblika u
drugi.
Tipovi energije, koji se javljaju u sistemima ivotne sredine su sledei:
1. Hemijska energija, koju poseduju supstance u svojim atomima i
molekulima i koja se oslobaa prilikom odvijanja hemijskih reakcija.
2. Elektrina energija, koju naelektrisana tela.
3. Toplotna energija, koju poseduje telo usled kretanja njegovih atoma i
molekula (ona je zapravo jedan oblik kinetike energije).
4. Kinetika energija, koju telo poseduje usled kretanja.
5. Potencijalna energija, koju telo poseduje usled svog poloaja u odnosu
na neko drugo telo.
Mogue je odrediti energijske bilanse za mnoge, pogotovo sisteme u ivotnoj
sredini. Prouavanje naina na koji neki sistem dobija, deponuje, koristi i otputa
energiju, daje mnogo informacija o tome kako posmatrani sistem funkcionie i kako
su komponente sistema meusobno povezane. Odreivanje kako se u konkretnom
sistemu menja energija u toku vremena, predstavlja vaan korak u odreivanju
stabilnosti i promena datog sistema.
Transformacije energije u okviru nekog sistema odreene su pomou prva dva
zakona termodinamike.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
12
Ravnoteno stanje
Ravnoteno stanje nekog sistema predstavlja stanje balansa izmeu sistema i
njegove okoline. Ako u nekom sistemu ne postoji ravnotea, ili ako se sistem izvede
iz stanja ravnotee, prirodna stabilnost posmatranog sistema se gubi i u skladu sa tim
moe doi do nepredvienih promena i poremeaja unutar sistema.
Postoje dva razliita tipa ravnotenih stanja i to su:
1. Stanje stacionarne ravnotee
2. Stanje dinamike ravnotee
U stanju stacionarne ravnotee, bilans energije na ulazu i na izlazu iz sistema je
konstantan u toku vremena i ne postoji promena iznosa energije koji ostaje unutar
sistema.
Ovo stanje opisuje stabilne, otvorene sisteme.
Stanje dinamike ravnotee opisuje otvorene sisteme, koji ostaju stabilni u toku
dugih perioda vremena i koji imaju sposobnost da se adaptiraju na promene
spoljanjih uslova. Uobiajeno je da se i ovakva stanja ravnotee mogu odravati
samo ako promene spoljanjih uslova nisu ekstremno brze.
Mnogi sistemi u ivotnoj sredini nalaze su upravo u stanju dinamike ravnotee,
to znai da imaju sposobnost adaptacije u toku dugih vremenskih intervala. Najvei
deo zabrinutosti oko uticaja oveka na ivotnu sredinu ne proistie iz injenice da
uticaj postoji, ve upravo brzina kojim se sistemske ravnotee naruavaju. To dovodi
do pojave neeljenih i nepredvidivih efekata.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
14
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
15
PROCES
Isparavanje sa povrina mora i
okeana
Isparavanje sa povrina kopna
koja imaju sliv u mora i
okeane
Atmosferske padavine na
povrinu mora i okena
Atmosferske padavine na
povrine kontinenta koje imaju
sliv u mora i okeane
Isparavanje sa povrine kopna
koja nemaju slivove u mora i
okeane (bezslivne oblasti)
Atmosferske padavine
bezslivnih oblasti
UKUPNA POVRINA
(106 km2)
447 900
361
63 000
117
411 600
361
99 300
117
7 700
32
7 700
32
U optem kruenju vode na Zemlji vodeu ulogu ima malo (okeansko) kruenje, s
obzirom da na kopno dospeva 113 500 km3 ukupnih padavina, a u okeane ostalih 411
600 km3.
Padavine na povrini kopna stvaraju resurse povrinskih voda i javljaju se kao
osnovni izvor nastajanja slatkih voda, koje se veinom nalaze u lednicima (99.2%),
jezerima (0.73%), movarama (0.05%) i uima reka.
Hemijski elementi
Svim organizmima na Zemlji, biljkama, ivotinjama i oveku, potreban je veliki
broj hemijskih elemenata za ivot, ali u razliitim koliinama. Svi hemijski elementi,
koji su potrebni ivim organizmima su: ugljenik (C), vodonik (H), kiseonik (O),
kalcijum (Ca), hlor(Cl), bakar (Cu), gvoe (Fe), magnezijum (Mg), kalijum (K),
natrijum (Na), sumpor (S), male koliine aluminijuma (Al), bora (B), broma (Br),
hroma (Cr), kobalta (Co), fluora (F), galijuma (Ga), joda (I), mangana (Mn),
molibdena (Mo), selena (Se), silicijuma (Si), kalaja (Sn), titana (Ti), vanadijuma (V) i
cinka (Zn).
ive elije sastoje se uglavnom od ugljenika, vodonika i kiseonika, pa su stoga
potrebne velike koliine ovih elemenata. Meutim, iako su koliine ostalih navedenih
elemenata male, nijhovo postojanje je od jednako velikog zanaaja za postojanje i
odravanje ivota.
Kruni tokovi
Globalni ciklusi baziraju se na krunim tokovima elemenata kroz organizme i
njihovu okolinu. Tok materije kroz ivotnu sredinu je ciklian zbog ogranienih
izvora i relativno konstantne forme pojedinanih elemenata.
Individualni ciklusi mogu biti definisati za svaki element ponaosob, ali svi ovi
ciklusi imaju istu formu, odnosno svi se sastoje od dve komponente:
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
16
CO2(g)
degasifikacija
CO2 + H2O
CO2 + H2O
CO2(aq) + H2O
H+(aq) + HCO-3(aq)
CaCO3
2H+(aq) + CO32-
Ca2+(aq) + CO2-3(aq)
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
19
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
21
GODINA
8000 p.n.e.
1350
1850
1930
1970
1975
2000
2200
PROCENA SVETSKE
POPULACIJE
5 miliona
500 miliona
1 milijarda
2 milijarde
2.4 milijarde
4 milijarde
6 milijardi
150 milijardi
VREME POTREBNO
DA SE UDVOSTRUI
1500 godina
200 godina
80 godina
45 godina
37 godina
35 godina
-
U starom veku nije ivelo mnogo ljudi, a i njih su desetkovali ratovi, glad, bolest
i druge nepogode. Broj ljudi u starom veku zavisio je od stepena razvijenosti
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
23
situacija je oteana i usled razliitih infekcija, loih ivotnih uslova, nestaice zdrave
pitke vode i nedostatak medicinske nege.
Tabela 2. Kalorinost i kvalitet dnevnih obroka hrane u svetu.
Juna Azija
Severna Amerika
Zapadna Evropa
Istona Evropa
KALORIJA NA DAN
2037
3261
3051
3131
PROTEINI NA DAN/g
52.4
96.6
88.6
92.9
Zbog eksplozivnog rasta ljudske populacije, proizvodnja hrane se mora vrlo brzo
poveati. Najrealnije je oekivati da e se porast proizvodnje hrane ostvariti na raun
iskoriavanja rezervi hrane,koje ljudi trenutno nedovoljno koriste. Takav jedan
potencijal predstavlja more.
Okeani u prirodnim uslovima su veliki proizvoai hrane, ali samo u odreenim
podrujima. Takvo podruje je naprimer Island, gde ima mnogo ribe. Inae, riblje
meso spada u najkvalitetnije vrste mesa, jer ima visok sadraj proteina, minerala i
nekih vitamina, a malo masti. Dans, meutim, ovek uzima samo prirodne proizvode
iz mora i praktino vrlo malo radi na obnavljanju ribljeg fonda. Ako bi se proizvodnja
hrane usmerila u ovom pravcu, stvorile bi se vrlo velike koliine hrane za ljude.
Prema nekim procenama potencijali proizvodnje hrane na Zemlji su takvi da bi se
na Zemlji moglo prehraniti do 43 milijarde ljudi.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
25
materija, brzo se javlja zamor, nervoza i vrlo se teko obavljaju i sasvim rutinski
poslovi.
Ekstremno niske temperature, takoe utiu na oveka na razliite naine. Ovakve
temperature ograniavaju aktivnosti trenutnih posetilaca i stalnih stanovnika hladnih
oblasti. U ekstremnim sluajevima polarne zime dovode do hibernacije oveka i do
smanjene osetljivosti.
Jedinice u kojima se izraava temperatura su:
K- Kelivin
C- Celzijus
F- Farenhajt
Tip ekstrema
Najvia prosena godinja
temperatura
Najvia izmerena
temperatura na Zemlji
Najnia prosena godinja
temperatura
Najnia izmerena
temperatura na Zemlji
Mesto
Temperatura
Dallol u Etiopiji
34.3 C
Al Aziziyah u Libiji
58 C
Polus Nedostupnosti na
Antartiku
-57.8 C
Vostok na Antartiku
-88.3 C
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
28
I
I0
p
p0
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
29
Izvori buke
Izvor zvuka, a samim tim i izvor buke moe biti bilo koje vrsto telo koje moe
da osciluje u opsedgu frekvencija od 16 Hz do 20 000 Hz.
Prema poreklu, izvori buke se mogu podeliti na:
Prirodne izvore
Vetake izvore buke
Drumski saobraaj
elezniki saobraaj
Vazduni saobraaj
Industrijska postrojenja
Drumski saobraaj je veoma znaajan izvor buke. Njen nivo zavisi od toga koji
je nivo znaaja saobraajnice na kojoj se buka posmatra, kao i od trenutne gustine
saobraaja. Tako se najvii nivoi buke opaaju na magistralama gradskog znaaja:
68.8 dB-78.0 dB, a zatim na magistralama lokalnog znaaja: 62.6 dB- 78.2 dB.
Relativno nizak nivo buke karakteristian je za stambene ulice 51.2 dB-59.8 dB.
Jo jedan faktor je veoma bitan za nivo buke uzrokovane drumskim saobraajem,
a to je stepen razvijenosti industrije grada, to neposredno implicira udeo teretnog
saobraaja u drumskom saobraaju u datoj oblasti. Poveanje broja teretnih vozila u
ukupnom saobraaju, pogotovo onih velike nosivosti i sa dizel motorima, dovodi do
porasta nivoa buke.
Procenjuje se da na putevima lokalnog znaaja kamioni predstavljaju 65%-67%
ukupnog broja vozila. To znai da aki i pri beznaajnom saobraaju (to je negde
oko 180 vozila na h) nivo buke prelazi 73 dB. Buka koja se proizvede na delu puta
koji preseca naselje prenosi se i na stambene delove naselja i to u onoj meri koju
odreuju akustiki i prostorni uslovi.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
30
postrojenja, tj, privredne grane kojoj postrojenje pripada, kao i starosti opreme,
materijala od kog je postrojenje izgraeno itd. Ono to uopteno vai za buku iz
industrijskih postrojenja jese da ona po previlu prevazilizi 100 dB. Minimalan nivo
buke od svih privrednih grana imaju postrojenja koja slue za dobijanje i distribuciju
energije (111dB), a maksimalan brodogradnja (135 dB).
ovekovo uho registruje irok spektar frekvencija, ali ih ne registruje sve pri
istim intenzitetima zvuka. Pokazuje sa da je ovekovo uho najosetljivije u oblasiti
frekvencija od 2000Hz do 5000 Hz, odnosno da u toj oblasti ono registruje najmanje
intenzitete emitovanog zvuka. Oblast odreena frekvencijama i intenzitetima zvuka
koje ovek uje naziva se oblast ujnosti (slika 2.).
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
32
Slika 2. Oblast ujnosti: Zavsnost nivoa zvunog pritiska od frekvencije zvuka koju registruje
ljudsko uho.
nepovoljna dejstva zvuka. Ipak, neki intenziteti buke bez obzira na sve individualne
faktore izazivaju bol ili ak trajno, mehaniko oteenje uha.
U tabeli 1. dat je najvii dozvoljeni nivo buke u sredini u kojoj ovek boravi
predvien Pravilinikom o dovoljenom nivou buke u ivotnoj sredini.
Tabela 1. Dozvoljeni nivoi buke u ivotnoj sredini.
DANJU
NOU
35
40
30
35
35
40
30
40
35
35
35
40
30
35
40
40
30
30
35
40
30
35
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
34
NIVO JAINE U dB
10-20
20-30
30
40
50
60
70
80
90
100
110
140
140
150
Zatita od buke
Zatita od buke moe se realizovati na dva naina:
1. Usavravanjem maina, ureaja, postrojenja i transportnih sredstava ijim
radom ona nastaje
2. Postavljanje zvune izolacije tj. pregrada koje apsorbuju zvuk i spreavaju
njegovo prostiranje.
Ako se smanjenje buke ostvaruje zvunom izolacijom, izolacione pregrade mogu
da budu postavljene oko maina koje proizvode buku ili u zidovima prostorija gde
ljudi borave. Smanjenje buke moe se postii i izgradnjom tunela, kao i
presvlaenjem puteva posebnom podlogom za zvunu izolaciju. Uzimajui u obzir
injenicu da buka koju proizvode tramsportna sredestva u mnogome zavisi od brzine
kretanja vozila, smanjenje buke bi se moglo ostvariti i ograniavanjem brzine kretanja
motornih vozila u naseljenim mestima na 30 km/h.
U naseljima zvune izolacione pregrade predstavljaju drvoredi na ulicama, koji
smanjuju intenzitet buke u stambenim zgradama od vozila, koja se kreu ulicom.
Efikasnost ovakve zatite od buke u zavisnosti od irine pojasa data je u tabeli 3.
Tabela 3. Uticaj irine zasada na smanjenje nivoa buke
SNIENJE NIVOA
BUKE (dB)
4-5
5-8
8-10
10-12
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
35
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
37
OSNOVE EKOLOGIJE
Ekosistem, struktura ekosistema
Ekosistem je ekoloki sistem u kojem organizmi interaguju meusobno i sa
okolinom. Ovaj termin prvi je uveo Britanski ekolog Arthur Tansley 1935., koji je
uveo i dva sastavna dela ekosistema:
1. Biom: koji ini svi zivi organizmi (biljke i ivotinje), koji ive u harmoniji
2. Stanite: koji predstavlja prirodno okruenje bioma.
Po miljenju Tansley-a svi delovi ekosistema, organski i neorganski, biom i
habitat, mogu se smatrati interagujuim faktorima, koji su u ravnotei. Kroz
interakciju se ceo sistem i odrava. Mnogi ekeolozi smatraju ekosistem osnovnom
jedinicom ekologije, jer on predstavlja jedinicu grae biosfere.
U tabeli 1. dati su ekoloki nivoi organizacije.
Tabela 1. Ekoloki nivoi organizacije.
NIVO
1
2
3
JEDINICA
organizam
populacija
zajednica
ekosistem
biosfera
DEFINICIJA
Individualna biljka ili ivotinja
Grupa jedinki iste vrsta
Skup razliitih populacija vrsta u datoj oblasti
Skup zajednica i abiotikih faktora okoline u datoj
oblasti
Skup svih ekosistema
Ekosistem je dobar primer otvorenog sistema, koji ima itav niz ulaza i izlaza,
koji odreuju unutranju dinamiku sisitema. Strukturu ovakvog sistema ine biotiki
(ivi) i abiotiki (neivi) delovi ivotne sredine. Biljke, ivotinje i ovek su
najznaajniji biotiki elementi ekosistema, dok su klima, tokovi energije, litosfera i
ciklus vode najznaajniji abiotiki faktori.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
38
SUNCE
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
39
svoje navike u ishrani u skladu sa dostupnou odreene vrste hrane, tako da lanci i
mree ishrane zapravo predstavljaju uobiajene relacije israne izmeu pojedinih vrsta.
Hijerarhija organizama ukljuuje i bakterije i druge mikroorganizme, koji imaju
najvei znaaj u razgradnji mrtvog tkiva biljaka i ivotinja na konstitutivne elemente,
odnosno prostije hemijske komponente. Procesi razgradnje i elementi koji se na taj
nain recikliraju unutar ekosistema imaju vitalni znaaj za veinu biogeohemijskih
ciklusa i kao i za obnovu zemljita.
Razgradnja je dakle fundamentalan deo ekolokih sistema, koji se realizuje na
sledee naine:
Biljke umiru i njihova struktura se razlae pomou razlagaa, koji oslobaaju
energiju i hemijske elemente, koji postoje unutar biljnih organa i tkiva.
ivotinje proizvode otpadne materije, a i same umiru. Oba ova procesa proizvode
organsku materiju, koja se moe razlagati.
Ljudi proizvode otpadne materije i takoe umiru. Materija koja se na taj nain
dobija takoe se degradira.
Stanita i nie
Stanite predstavlja lokalno okruenje u kojem biljke ili ivotinje ive. Svako
stanite definie se na osnovu svoje geologije, vegetacije i lokacije. Stanita variraju u
veliini u skladu sa vrstma koje ih nastanjuju. Mesojedi obino zahtevaju i nastanjuju
mnogo vea stanita od biljojeda, jer se svaki mesojed hrani velikim brojem biljojeda
i stoga crpi svoju hranu sa velikog podruja. da bi neka vrsta preivela potrebno je da
stanite ima sposobnost izdravnja populacije takve veliine da se ona moe
samoreprodukovati. Mnoge vrste gube sposobnost obnavljanja kada broj jedinki na
odreenom stanitu padne ispod odreenog broja takve vrste tadfa postaju ugroene
ili ak izumiru. Iz ove injenice proizilazi i zabrinutost za istou stanita i ouvanje
biodiverziteta.
Stanite dakle predstavlja prostor u kojem jedinka ivi, hrani se i die.
Nie su funkcionalni koncept, koji opisuje ulogu koju pojedina vrsta ima u nekom
ekosistemu. Ova uloga se definie preko toga kako se pojedina vrsta ponaa, naina
ishrane, ie i kada se hrani, kada i koliko dugo je ona aktivna, kako se reprodukuje,
koji konkretni deo stanita zauzima i kako reaguje na temperaturu i vlagu.
Iz same definicije nie proizilaze etiri bitna zakljuka:
1. Nie mnogih vrsta se meusobno preklapaju, ali vrste sa identinim niama ne
mogu koegistirati u okviru jednog te istog ekosistema.
2. to je vea raznovrsnost nia u okviru jednog ekosistema, to je vei i
raznovrsniji broj energetskih tokova i stoga je i ekosistem stabilniji.
Fluktuacije populacije neke vrste unutar sistema e u ovkvim ekosistemima
biti manje izraene, zbog toga to potroai imaju vei izbor vrsta kojima se
mogu hraniti.
3. Uvoenje neuobiajenih vrsta u neki ekosistem, bilo namerno ili sluajno,
moe uzrokovati probleme u ekosistemu, zbog potencijalnih borbi sa ve
postojeim vrstama u ekosistemu za nie i izvore hrane.
4. Nestajanje pojedinih vrsta ili grupe meusobno povezanih vrsta ostavlja
prazne pojedine nie i uzrokuje naruavanje energetskih to dovodi do
nestabilnost i ugroavanja itavog sistema. Vrste mogu netati iz odreenog
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
40
Dinamika ekosistema
Ekosistemi su tipian primer otvorenih sistema. Kao takvi njihovo ponaanje
uslovljavaju stalni protoci energije i materije, koji se unose iz spoljanjosti kroz
granice sistema i koji na kraju zavravaju ili u okolini ili u nekom drugom
ekosistemu.
Dva najznaajnija toka u ekosistemima su tokovi energije i tokovi materije.
Energija se u ekosisteme dovodi u vidu Suneve energije, a materija iz spiranja stena,
iz zemljita i iz raspadanja biolokih materija.
Prenoenje energije u okviru nekog ekosistema odreeno je zakonima
termodinamike. Osnovni izvor energije svih ekosistema na Zemlji je Sunce, ali samo
43% od ukupne solarne radijacije koja dopre do povrine Zemlje je pogodne talasne
duine da se moe upotrebiti za procese fotosinteze.
Fotosintezom biljke uzimaju ugljen-dioksid i proizvode kiseonik; ivotinje
disanjem uzimaju kiseonik i oslobaaju ugljen-dioksid. Oba ova procesa su
odluujua za odravanje atmosfere koja je pogodna za opstanak celokupnog ivota
na Zemlji.
Suneva energija dospeva u unutranjost biljaka preko zidova biljnih listova i
posredstvom fotosinteze, a uz pomo hlorofila transformie se u oblik energije
pogodan za iskoriavanje od strane biljke. Deo energije koja se koja se na ovaj nain
transformie gubi se putem biljne transpiracije, dok se ostatak koristi za rast biljke i
na taj nain se skladiti kao hemijska energija u tkivima biljaka. Kada primarni
potroa pojede biljku energija deponovana u biljnim tkivima troi se za obavljanje
ivotnih funkcija i za rast. Ovakav nain transporta energije nastavlja se du lanca
ishrane.
Kada biljke ili ivotinje uginu, ako njihovo telo padne na zemlju, organizmi
razlagai transformiu prostalu energiju, koja onda moe biti vraena u atmosferu
putem njihovog disanja ili moe biti potroena na rast i kretanje ovih organizama.
Jedan od glavnih razloga postojanju samo etiri nivoa u hijerarhiji lanaca ishrane
lei u neefikasnosti potronje energije. Naime, pokazano je da samo 5% od ukupne
proizvedene energije od strane biljaka stigne do najviih potroaa.
Dobar nain za izraavanje efikasnosti potronje energije u okviru razliitih
delova ekosistema je u jednicama ekoloke efikasnosti, koja se definie kao kolinik
izmeu produktivnosti dva sukcesivna nivoa u hijerarhiji organizama. Produktivnost
predstavlja iznos energije koja u jedinici vremena proe kroz jedan nivo hijerarije.
Na slici 2. data je principijelna ema energijskih tokova u ekosistemu.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
41
vii mesojedi
Sunevo zraenje
mesojedi
biljojedi
biljke
povrina zemljita
razgraivai
hrana
izluevine
raspadanje
disanje
Slika 2. Principijalna shema energetskih tokova u ekosistemu
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
42
Stanje sistema
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
43
Prilagodljivost sistema
Prilagodljivost sistema odreuje njegovu sposobnost da se oporavi od oka ili
iznenadne promene. Budui da su sistemi u okviru ivotne sredine veoma
kpmpleksni, sa velikim brojem meusobno povezanih delova, ovi sistemi se relativno
brzo oporavljaju od poremeaja u ravnotei, koji su posledica prirodnih promena
spoljanjih uslova.
Veoma je bitno uoiti da kompleksnost sistema ne dovodi do njegove vee
osetljivosti na promene, ve naprotiv do veih mogunost za njegovu adaptaciju i do
veih mogunosti za iznalaenje alternativa i naina prilagoavanja novonastaloj
situaciji. Veoma jednostavni sistemi mogu vrlo jednostavno doi do stanja kolapsa, ili
ak do potpunog prestanka funkcionisanja sistema, zbog poremaaja jednog njegovog
dela.
Predvideti kako e sistem ivotne sredine odreagovati na na odreenu promenu,
kao to je na primer globalno zagrevanje, u principu je veoma teko. To zahteva dobro
poznavanje i razumevanje mnogih faktora kao to su struktura sistema, veze i
interakcije izmeu njegovih pojedinih elemenata, naine kruenja energije i materije
kroz sistem, kao i faktore koji odreuju stabilnost odnosno ravnoteno stanje u
sistemu.
Neke promene, tj. prilagoavanja sistema su linearna i kontinuirana, a neka su
sporadina tj. diskontinuirana. Diskontinuitet je najee povezan sa postojanjem
graninih vrednosti izdrljivosti sistema. Granice izdrljivosti su kritine take stanja
sistema u kojima sistem odgovara na nastalu promenu i dramatino poinje da se
menja. Kao primer za ovakvu promenu moe posluiti reno korito. Nivo vode u
renom koritu postepeno se poveava u skladu sa poveanim dotokom vode. Ova
promena je postepena i linearna sve do momenta kada nivo vode u reci ne dostigne
vrh renog korita. Ako posle te take doe do promene, u ovom sluaju daljeg
povienja nivoa vode, doi e do izlivanja reke iz svog korita tj. do drastine promene
u renom sistemu, koja e za rezultat imati pojavu poplave i svih naknadnih
poremeaja u ivotnoj sredini koji su time uzrokovani.
To znai da u svakom sistemu postoje kritina stanja, iznad kojih sistema ako
biva primoran da se prilagodi, mora da zauzme neko novo ravnoteno stanje, koje se
drastino razlikuje od prvobitnog stanja i u koje sistem stoga moe prei samo nizom
drastinih promena.
Jo jedan znaajan faktor u prilagodljivosti sistema je postojanje vremenskih
zakanjenja, tj. odreenog vramenskog intervala izmeu pojave promene koja utie na
posmatrani sistem i poetka prilagoavanja sistema novonastalim uslovima. Ova
zakanjenja se nazivaju lags.
Neki sistemi ili delovi nekih sistema mogu se brzo adaptirati na promene
spoljanjih uslova i ne postoji vremenski interval izmeu promene uslova i promene u
sistemu. U drugim sistemima, kao posledica kompleksnosti, potrebno je odreeno
vreme dok se sistemom lananih reakcija kroz sistem sa nizom elemenata
prilagoavanje prenese kroz sistem.
Na slici 2. dat je ematski prikaz kritinih taaka sistema i vremenskih kanjenja
adaptacije.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
44
okida
stanje
st.
sistema
kritino
vremensko
zakanjenje
poetna ravnotea
prilagoenje
Slika 2. Prilagoavanje sistema sa vremenskim kanjenjem kod kojeg postoji kritino stanje
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
45
Na osnovu broja izvora i prostorne raspodele izvori mogu biti pojedinani ili
takasti (koji mogu biti statiki ili mobilni), zatim grupa izvora (takoe mogu biti
pojedinani ili mobilni) i linijski izvori. Takasti izvori su karakteristika emisije
polutanata iz industrijskih postrojenja, kao i procesa sagorevanja goriva. Grupu
izvora, odnosno izvornu oblast predstavljaju gradska podruja na kojima se odvija
drumski saobraaj, kao i oblasti iz kojih se vri iskopavanje goriva, koje predstavljaju
oblasti emisije vrstih estica i praine. U ovu kategoriju takoe spadaju gubici pri
industrijskim procesima, kao i deponije vrstog otpada.
Linijske izvore zagaenja vazduha predstavljaju autoputevi sa visokom
frekvencijom saobraanja vozila i granine linije nekontrolisanih umskih poara.
Prema tipu emisije izvori se dele na emitere estica i emitere gasova. U realnim
izvorima ovako stroga podela se zapravo ne moe napraviti budui da su emiteri
najee kombinovani, odnosno emituju i gasove i estice.
Emisioni faktori
Prilikom procene nivoa kvaliteta vazduha u nekoj oblasti, inenjer zatite ivotne
sredine mora raspolagati tanim podacima o koliini i karakteristikama emisije svih
izvora koji doprinose zagaenju vazduha. Jedan nain za identifikaciju vrste i procene
koliine emisije je korienje tzv. emisionih faktora. Emisioni faktor je prosena
koliina polutanta koji se emituje u nekom procesu, kao to je sagorevanje ili
industrijska proizvodnja, podeljena sa stepenom aktivnosti. Emisioni faktori zavise od
niza faktora kao sto su proizvodni kapaciteti, koliina sagorelog goriva ili kilometara
koje je vozilo kao zagaiva prelo.
Ukupna emisija
Ukupna emisija predstavlja skup svih koliina polutanata vazduha, koji se emituju
u atmosferu iz svih izvora u posmatranoj oblasti za dati interval vremena. Ona je
vaan faktor u menadmentu kvaliteta vazduha, odnosno u planiranju mera zatite
ivotne sredine. Dobro odreena ukupna emisija obezbeuje informacije o izvorima
koji su uzeti u obzir, kao i njihove lokacije.
Efekti aerozagaenja
Efekti zagaenja vazduha u nekoj oblasti mogu imati uticaj na ljude, ivotinje,
biljke materijale i klimatske promene u oblasti u kojoj postoji zagaenje vazduha.
Potencijalni efekti zagaenja vazduha mogu se klasifikovati na osnovu razliitih
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
47
Ekonomski gubici
Ekonomski gubici nastaju kao rezultat zaprljivanja, oteavanja vegetacije,
ugroavanje stonog fonda i propadanja materijala koji su izloeni zagaenju.
Zaprljivanje predstavlja uopteno poveanje neistoe u ivotnoj sredini, koje
dovodi do potrebe za eim ienjem. Kao primer moe se navesti ee pranje
odee, ee pranje automobila, kao i potreba za eim kreenjem i farbanjem
stambenih objekata i unutranjih prostorija. Zaprljivanje je uvek posledica postojanja
estica koje se taloe na objektima ili pak postojanja praine u atmosferi.
Primeri oteenja vegetacije su brojni i oni obuhvataju oteenja useva, kao i
oteenja biljakakoje se nalaze na javnim povrinama. Veina oteenja vegetacije
potie od izloenosti biljaka gasovitim zagaivaima, posebno sumpornim i azotnim
oksidima. Oksidanti koji se u atmosferi formiraju putem fotohemijski indukovanih
reakcija, takoe mogu otetiti vegetaciju. Neka istraivanja ukazuju na negativan
uticaj vrstih estica, koje se taloe na biljkama. Pretpostavlja se da ove lestice
spreavaju normalno odvijanje pojedinih funkcija biljaka, kao to su fotosinteza,
disanje i odavanje vode. Primer ovakvog ugroavanja biljaka moe se videti u okolini
cementara, koje emituju veliku koliinu vrstih estica u atmosferu, koje se onda
taloe na okolnom podruju, ukljuujui i biljke.
Propadanje materijala izloenihatmosferskom zagaenju ukljuuje koroziju
metala, ispiranje stena, promena boje materijala, ubrzano propadanje i pucanje gume i
propadanje svih vrsta tkanina. Sumpor-dioksid ubrzava koroziju metala, to implicira
potrebu za eim farbanjem metalnih struktura i mostova. Ispiranje i propadanje
stena je posledica padanja kiselih kia. Kisele kie u svom sastavu imaju sumpornu,
ugljenu ili azotnu kiselinu, koje svojim delovanjem na stenje dovode do oteenja
graevina i spomenika.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
49
Globalno zagrevanje
Zemljina atmosfera prirodno funkcionie kao staklena bata. Ova pojava je
posledica razliite talasne duine zraenja koje se apsorbuje i koje potie od Sunca i
ezraenja koje odaje Zemlja. To omoguava postojanje optimalne temperature za
ivot na Zemlji, odnosno zadravanje potrebne koliine toplote za funkcionisanje
sistema u okviru ivotne sredine.
Pojava koja se naziva globalno zagrevanje predstavlja naruavanje prirodne
ravnotee i zadravanje vee koliine toplote u Zemljinoj atmosferi, to za posledicu
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
51
ima poveanje prosene temperature na Zemlji. Uzrok ovoj pojavi su razliiti gasovi,
koji imaju sposobnost proputanja talasnih duina koje dolaze na Zemlju sa Sunca i
zadravanja zraenja koje se emituje sa Zemlje. Ovakvi gasovi su:
1. Ugljen-dioksid (CO2)
2. Metan (CH4)
3. Azotni oksidi
4. CFC
Naunici smatraju da udvostruavanje koncentracije ugljen-dioksida dovodi do
poveanja prosene temperature na Zemlji od 1.5C do 4.5C i da e se dalje
poveanje temperature vie osetiti na kopnu nego na okeanu. To e dalje dovesti do
topljenja gleera i delova oblasti veitog leda, to e uzrokovati poveanje nivoa
mora.
Web (o problemu ozonskih rupa): www.unep.org/ozone/ faq-science.shtml
(o globalnom zagrevanju):
http://yosemite.epa.gov/oar/globalwarming.nsf/content/ClimateFutureClimate.html
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
52
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
53
ZATITA OD ZAGAIVANJA
Ne moe biti tolerisano zagaivanje koje, kratkorono ili dugorono, predstavlja
opasnost po zdravlje ljudi ili izaziva nepovoljne promene u ivotnoj sredini. Opti cilj
je da se sprei ili smanji, i u krajnjem sluaju ukloni, svako zagaivanje koje ima
negativno dejstvo na sredinu. Spreavanje isputanja nepoeljnih materija najbolje je
ostvariti celovitim planiranjem procesa i kontrolom u proizvodnji i u ponaanju, to
treba da bude prvi stepen u svakom programu zatite ivotne sredine. U oblasti
industrije paljivim planiranjem i izradom postrojenja, izborom sirovina i opreme,
primenom savremenih tehnolokih reenja i propisane procedure u proizvodnji, kao
i odgovarajuim nainom odlaganja sirovina, proizvoda i otpada mogu se postii
oekivani rezultati. Kod starijih postrojenja, gde nije mogue sprovesti navedene mere,
alternative su: izmena tehnolokog procesa, izmetanje ili zatvaranje pogona. U
svakom sluaju neophodan cilj je da isputanje zagaujuih supstancija u odnosu na
koncentraciju i masu mora biti smanjeno do praktino najmanjeg mogueg stepena.
Razvijene zemlje sveta, pre svih SAD i Japan, postigle su takav stepen industrijskog
razvoja i takvu ekonomsku mo, da sada kao primarni zadatak istiu ekoloke
probleme. Standardi iz oblasti zatite ivotne sredine koje su te zemlje uvele u praksu,
spreavaju izgradnju nepodobne industrije na njihovim vlastitim teritorijama. Za
postojee industrijske i druge aktivnosti uveli su striktna ogranienja, pa zato nije
neoekivano to trend u isputanju osnovnih zagaujuih supstancija u tim zemljama
opada. Meutim, u zemljama u razvoju emisija se jo uvek poveava.
Kada se razmatraju posledice delovanja razliitih hemijskih agenasa onda posebna
panja mora da bude posveena onim supstancijama koje dovode do pojave kiselih kia,
nastanka efekta staklene bate, razaranja ozonskog omotaa i nastanka oksidanasa u
troposferi, jer su posledice veoma ozbiljne po celu planetu Zemlju.
Smanjivanje zagaivanja, tj. unoenja zagaujuih supstancija u ivotnu sredinu
moe da se postigne na vie naina, od kojih su tri osnovna:
1. Izmene u procesu proizvodnje, koje dovode do nastajanja znatno manjih
koliina zagaujuih supstancija ili potpunog prestanka njihovog
stvaranja.
2. Razgradnja ili izdvajanje tetnih supstancija iz efluenata.
3. Odlaganje nepotrebnih materijala na posebno odreena mesta deponije.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
54
voda unosi. Drugi inilac koji moe da utie na dozvoljen sadraj zagaujuih agenasa
u otpadnim vodama pred njihovo isputanje u vodotok je sposobnost
samopreiavanja prirodne vode.
drugim putevima, koji bi dali i produkte toksine i za ribe. Vodeno bilje za ishranu
koristi fosfate i azotna jedinjenja, ime se takoe smanjuje njihova koncentracija u EODI.
Razni mikroorganizmi, koji igraju veoma vanu ulogu u procesu samopreiavanja,
troe itav niz razliitih supstancija za ishranu kao to su ve pomenuti ostaci ivotnih
namirnica, izluevine organizama, ostaci biljnih organizama, celulozni materijali,
zatim niz organskih jedinjenja (ugljovodonici, jedinjenja azota, sumpora, itd.).
Procesi pod dejstvom mikroorganizama dele se na aerobne i anaerobne. Prvi procesi
obino kao produkte daju nekodljive supstancije dok drugi dovode do graenja i
kodljivih jedinjenja, H2S i dr., ili inertnih, kao na primer metan.
Aerobni procesi razgradnje organskih jedinjenja zahtevaju utroak kiseonika koji
je srazmeran koliini organskih materija u vodi. Odvijanjem ovih procesa smanjuje se
koliina kiseonika u vodi, to se odraava na postepeno guenje, a zatim izumiranje,
organizama kojima je on potreban. Smanjenje kiseonika u vodi stvara anaerobne
uslove, koji sada dovode do odvijanja anaerobnih procesa, koji jo vie degradiraju
vodu.
Drugi, fizikohemijski i hemijski procesi koji se dogaaju u prirodnoj vodi su oni
koji imaju i dodatne efekte ne samo na zagaenje vode nego i na zagaenje korita i tla,
mada dovode do preiavanja same vode. Prvi proces je oksidacija agenasa u vodi
koja dovodi do osiromaenja sadraja kiseonika u vodi. Drugi je proces hidroliza iji
produkti mogu da budu nekodljive supstancije, to je u veini sluajeva, ali mogu
da dovedu i do graenja toksinijih produkata. Pored toga hidroliza jona metala koja
dovodi do graenja tekorastvornih hidroksida dovodi do smanjenja koncentracije ovih
elemenata u vodi, a do poveanja koncentracije u mulju. Nakon spreavanja zagaenja
vode, preiavanjem otpadnih voda, doi e do njihovog rastvaranja i prelaenja u
vodu, ime se u toku dugog vremena odrava odreen stepen zagaenja vode. Procesi
sorpcije na zrncima vrstog materijala razliitih supstancija takoe doprinose smanjenju
zagaenja vode. Taloenjem ovih zrnaca takoe dolazi do poveanja sadraja
zagaujuih supstancija u mulju. Meutim, deo ovih supstancija, naroito ako su
organskog porekla, moe biti putem aerobnih ili anaerobnih procesa razgraen, usled
ega e se vremenom njihov sadraj smanjivati. To nije sluaj sa nerazgradljivim koje
e se akumulirati stvarajui na taj nain sekundarni izvor zagaenja. Pored sorpcije,
kada se radi o elektrolitima, moe doi do procesa jonske izmene pri emu
neorganski materijali, soli i minerali, imaju ulogu izmenjivaa jona, kao na primer neki
alumosilikatni minerali. Prisutne kiseline u vodi se vremenom neutraliu zbog reakcije sa
karbonatnim jedinjenjima rastvorenim u vodi ili sa vrstim supstancijama to dovodi do
poveanja tvrdoe vode. Alkalije u vodi se takoe vremenom neutraliu, pri emu se
deo neutralie reakcijom sa CO2 rastvorenim u vodi, gradei karbonate i bikarbonate,
a deo e se utroiti na procese hidrolize ili graenje tekorastvornih hidroksida.
Meutim, supstancije koje dospeju u prirodnu vodu mogu poveati rastvaranje
vrstih supstancija, stena, u koritu ili obale koja je u kontaktu sa vodom. Usled ovog
rastvaranja poveava se sadraj materija u prirodnoj vodi.
Na osnovu navedenog, moe se zakljuiti da procesi samopreiavanja prirodne
vode dovode do smanjenja sadraja zagaujuih supstancija u vodi. Svakako da bioloki
procesi samopreiavanja imaju najvei znaaj, jer su produkti ovog procesa u
najveem broju sluajeva voda, CO2 i jedinjenja azota odnosno neke druge supstancije
koje se i inae nalaze u prirodnoj nezagaenoj vodi. Fizikohemijski i hemijski procesi
meutim, ne deluju tako radikalno. U odreenoj meri ovi procesi predstavljaju kariku
ili prethodni stepen bioloke razgradnje, pri emu iz bioloki nerazgradljivog
jedinjenja, njegovom hemijskom oksidacijom ili hidrolizom, nastaje bioloki
razgradljivo jedinjenje. Ostali procesi svode se na deponovanje zagaujuih supstancija
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
57
bilo u mulju korita bilo u tlu. Mada su oni prevedeni ovim procesima u stabilnija
jedinjenja ipak posle dovoljne akumulacije oni e postepeno da zadrane supstancije
vraaju u vodu, odnosno bie stalan izvor zagaenja vode.
Primarno preiavanje,
Sekundarno preiavanje,
Tercijarno preiavanje, pri emu sa svakim stepenom preiavanja raste kvalitet
preiene vode.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
58
Meanje se vri na taj nain to se otpadne vode ulivaju u kadu u koju su postavljene
cevi za produvavanje vazduha. Mehuri vazduha meaju tenost i homogenizuju je.
Sem ovog naina postoji i niz drugih reenja za homogenizovanje otpadnih voda.
Grubo ceenje
Ovim postupkom se iz otpadnih voda uklanjaju prvenstveno otpaci materijala kao
to su npr.: komadi drveta, komadi koe, ostaci konzervi i druge ambalae i sl. Za ovo
proceivanje obino se koristi metalna reetka napravljena od vertikalno
poreanih ipki na meusobnom rastojanju od 15-20 mm. Reetka moe da bude
nagnuta pod uglom od 60. Radi uklanjanja zadranih otpadaka izmeu ipki
reetke kreu se zupci mehanike grabulje koju pokree elektromotor. (slika 1.)
Kretanje se vri odozdo navie pri emu ova grabulja odnosi otpatke zadrane na
reetki i odbacuje ih u stranu. Ovi otpaci se zatim odnose pa ili kao sekundarna sirovina
idu na dalju preradu, ili se odnose na skladite vrstih otpadnih materijala, nakon
odgovarajue obrade. Grubo ceenje se vri obino pre daljeg preiavanja
otpadnih voda iz naselja kao i pre dalje obrade industrijskih otpadnih voda, ako se
ovakva vrsta otpadaka javlja u njima. Glavni cilj grubog ceenja je spreavanje
zapuavanja otvora u ostalim ureajima za preiavanje. Postoje razliite
konstrukcije ovih reetki ali je cilj korienja isti.
Uklanjanje vlakana
Postupak za uklanjanje vlakana iz otpadnih voda primenjuje se prvenstveno u
tekstilnoj industriji i pri proizvodnji celuloze i papira. Skica jednog od ureaja koji
se koristi za uklanjanje vlakana iz otpadnih voda tekstilne industrije data je na slici
2. Otpadna voda dolazi kroz cev za ulaz vode (1) u dobo (2). Iz doboa se u tankom
sloju rasporeuje na disk (3), koji vibrira i polako se okree. Voda polako curi niz disk
ka njegovim ivicama gde se nalaze sitni otvori kroz koji prolazi u prostor za odvod
preiene vode (5). Vlakna koja se nalaze u vodi zadravaju se na disku. Stvoreni
sloj vlakana sa diska skida se noem za skidanje i prebacuje na pokretnu traku, koja
ih odnosi na dalju bradu. Dimenzije diska su oko 2m u preniku.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
59
Drugi nain, koji se primenjuje obino kod preiavanja otpadne vode pri
proizvodnji celuloze i papira je filtriranje otpadne vode. Pri ovom postupku u sud
filtra se na reetku stavlja sloj napravljen od vlakana celuloze (otpadnih vlakana).
Sloj se obrazuje unoenjem otpadne vode koja sadri veliku koliinu vlakana. Na taj
nain se na mrei obrazuje filtracioni sloj, koji zadrava vlakna proputajui vodu. Po
prikupljanju dovoljne koliine vlakana u ovom filtru ona se iz njega odstranjuju.
Danas postoji vie vrsta talonika. Na slici 3. data je skica jednog od njih. Voda koja
kroz ulazni otvor (1) dolazi u talonik, prolazi izmeu zida talonika i usmerivaa
strujanja (2). U taki, a na skici, neposredno iza usmerivaa strujanja voda se
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
60
najravnomernije kree, usled ega dolazi do meanja vode i podizanja estica vrstih
supstancija. Kriva a, a', a" na slici obeleava putanju kretanja zrna u taloniku od take
a, od koje se kree na vie, do take a" gde je prispelo na dno - istaloeno. Za zrna koja
imaju veu masu dobijaju se sline krive kretanja, ali se zrna taloe na kraem rastojanju
od oznaene take a". Zrna koja imaju manju masu trebala bi da se taloe iza take a"
to ne moe da se desi jer ih struja vode nosi na vie, ka izlaznom otvoru. Ovakav
nain kretanja zrna uslovljen je nainom kretanja vode. Deo vode koja se kree u
taloniku, i u kojoj dolazi do taloenja vrstih estica, nalazi se u prostoru koji
obuhvataju isprekidane linije. Ispod donje isprekidane linije nalazi se mulj nastao
taloenjem estica. U donjem delu talonika izmeu taaka a i a' voda se kree
turbulentno, podiui vrste estice koje postiu najveu visinu u taki a'. U delu
talonika izmeu taaka a' i a" tenost se kree ravnomerno i laminarno. vrste estice
se u ovom delu kreu ka dnu pod dejstvom Zemljine tee. Kretanje je ravnomerno jer
sile trenja izmeu zrna i vode ne dozvoljavaju jednako ubrzano kretanje estice.
Istovremeno, voda se ravnomerno kree ka izlazu, nosi sa sobom i estice, pa se i one
kreu ka izlazu vode. Slaganje ova dva kretanja daje putanju taloenja. Kako estice
vee mase lake savlauju sile trenja, to e se one kretati veom brzinom ka dnu, i pre
e se taloiti. Lake estice e sporije padati i taloie se na veem rastojanju. estice
ispod odreene mase i njoj odgovarajue veliine zrna nee uspeti da padnu na dno do
take a". Iza ove take voda poinje da struji na vie ka izlaznom otvoru i odnosi sa
sobom ove estice. Konstrukcijom talonika je odreeno koje estice e moi da se u
njemu istaloe. Mulj nastao taloenjem estica odnosi se iz talonika na razliite
naine: pokretnom trakom koja se nalazi na dnu talonika, izvlaenjem kroz otvore
na proirenom delu dna talonika i dr. Mulj se odvodi na deponiju, ili ako je npr. ist
pesak, koristi za odreene namene.
Hidrociklon sainjava cilindrina posuda iji je donji deo u obliku levka, sa otvorom
za izlaz mulja (3). Preiena voda iz sredine ureaja izlazi kroz odvodnu cev (2).
Otpadna voda ulazi kroz uvodnu cev (1) postavljenu tako da voda u unutranjosti
hidrociklona nastavi da se kruno kree. Centifugalna sila nastala krunim kretanjem
tenosti u hidrociklonu odvlai vrste estice iz vode ka zidovima hidrociklona. Pod
dejstvom sopstvene teine i kretanja vode estice se postepeno sputaju u levkasti deo u
kome se nagomilavaju u vidu mulja, koji odlazi kroz cev na dnu hidrociklona (3).
Najistija voda koja se nalazi u centru hidrociklona, odlazi iz njega kroz izlaznu cev
(2). Mulj iz hidrociklona odlazi na deponiju. Hidrocikloni slue za uklanjanje krupnijih
estica.
filtra i razbijanja ovih slojeva uvodi se ista voda kroz uvodnik (6) tako da se kree kroz
porozni sloj suprotno toku vode pri filtraciji. Ova voda za ispiranje, nakon prolaska
kroz sloj peska, prolazi kroz uvodnik (1) u ulaznu komoru (5), a iz nje kroz odvod
(7) izlazi iz filtra. Sem filtracionog sloja ovog tipa postoje i sloeniji. Pored toga
filtracija moe da se vri sa smerom kretanja vode odozgo na nie, kao i odozdo na
vie. Pored toga filtri mogu da rade na atmosferskom pritisku, a i na poveanom
pritisku.
Nadostatak ovih vrsta filtara je da moraju povremeno da se iste njihovi slojevi za
filtraciju ili membrane. Razlog ovome je ne samo uklanjanje vrste supstancije koja je
odvojena od vode, nego i postepeno zapuavanje otvora membrane ili stvaranje
nepropusnih slojeva. Danas postoji veliki broj filtara razliitih konstrukcija, zavisno
od namene. Meutim osnovni principi rada ovih filtara su isti.
Preiavanje ekstrakcijom
Ova metoda preiavanja otpadnih voda zasnovana je na izvlaenju iz
vode organskih primesa male rastvorljivosti pomou organskih rastvaraaekstragenata, u kojima se ova jedinjenja dobro rastvaraju. Radi efikasnijeg
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
65
Prva koliina vode ulazi u prvi toranj gde stupa u kontakt sa aktivnim ugljem. Iz
njega ulazi u drugi toranj gde se uklanja deo preostalih supstancija. Nakon ovoga uvodi
se u trei toranj gde se maksimalno oslobaa prisutnih zagaujuih supstancija. Za to
vreme toranj br.4 nalazi se na regeneraciji (adsorbensa). Kada se toranj br. 1 zasiti,
povlai se na regeneraciju. Sada se zagaena voda dovodi u toranj 2, iz njega u toranj 3 i
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
67
najzad u toranj br. 4 u kome je sve, regenerisan aktivni ugalj. Ovaj redosled izmena
mesta tornjeva u ciklusu preiavanja omoguava maksimalno preiavanje voda
od zagaujuih supstancija.
Proces preiavanja vode adsorpcijom obino se vri posle prethodnih
preiavanja, mehanikih, oksidacionih i dr. pa se ova voda isputa u prirodni vodotok
ili eventualno koristi za druge namene. Ako je potrebno podvrgava se ostalim
fizikohemijskim metodama preiavanja.
Aktivni ugalj, kao i druga adsorpciona sredstva, prvenstveno sintetika, podvrgavaju
se regeneraciji, tj. desorpciji adsorbovanih supstancija. Ovaj postupak je naroito vaan
pri korienju aktivnog uglja zbog njegove relativno visoke cene. Regeneracija se
obino vri na dva naina. Prvi, termiki postupak, sastoji se u zagrevanju aktivnog
uglja na 800C u posebnoj pei sa regulisanim sastavom atmosfere, pri emu dolazi do
isparavanja i razaranja adsorbovanih supstancija. Drugi, ee korien nain, sastoji se u
desorpciji adsorbovanih supstancija na aktivnom uglju pomou organskih rastvaraa.
Nakon desorpcije rastvarai se destilacijom razdvajaju od adsorbovane supstancije,
koja se zatim odlae na otpad ili prerauje. Aktivni ugalj se adsorbovanih
supstancija moe osloboditi i obradom alkalnim ili drugim rastvorima.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
69
neutralizaciju baza prvenstveno se koristi CO2. U sluajevima kada to nije mogue koriste
se 2S4 i l.
Izvoenje neutralizacije vri se uglavnom na dva naina, kada su u pitanju
otpadne vode koje sadre kiseline. Prvi nain je filtracija kroz porozan sloj koji sadri
karbonatne materijale kao to su krenjak, mermer, dolomit, magnezit i dr. Za ovaj tip
neutralizacije koriste se ureaji kao i pri filtraciji u kojima je porozan sloj nainjen od
izmrvljenih prirodnih karbonatnih materijala. Reakcija neutralizacije odvija se prema
jednaini:
3 + 2 l => l2 + 2 + 2
U ovom sluaju voda koja proe kroz ovaj neutralizacioni filtar sadri neto vie
CO2, koji se brzo izdvaja iz vode. Pored toga nije potrebno vriti tano doziranje
sredstava za neutralizaciju, jer se radi o materijalima koji se nalaze i u prirodi u
dodiru sa vodom. Potrebno je samo povremeno obnavljanje poroznog sloja. Upotreba
ovih neutralizacionih filtara nije mogua ako je u vodi prisutna sumporna kiselina
ija je koncentracija vea od 1.5 g/dm3, ili odgovarajue koliine rastvornih sulfata.
Razlog ovome je da pri reakciji sa karbonatnim materijama koje ine soli kalcijuma
dolazi do stvaranja gipsa (CaSO4) ija je rastvorljivost u vodi 2 g/dm3. Pri veim
koncentracijma sumporne kiseline od pomenute doi e do izdvajanja i vrstog CaSO4,
jer je prekoraena rastvorljivost ove soli, usled ega dolazi do zapuavanja poroznog
sloja. Ako se upotrebi MgCO3 onda ovog problema nema jer je MgSO4 znatno
rastorljiviji.
Drugi nain neutralizacije voda sastoji se u unoenju odreenih koliina
sredstava za neutralizaciju u odreenu zapreminu vode. Kod ovog postupka potrebno je
znati sadraj kiseline da bi se sraunala potrebna koliina sredstava za neutralizaciju.
Pored toga potrebno je da otpadna voda bude prethodno homogenizovana kao i da se
pri procesu neutralizacije obezbedi meanje vode. Neutralizacija se ne vri pri protoku
vode, kao to je sluaj pri korienju neutralizacionih filtara, nego u neutralizatorima,
ija je konstrukcija slina ureajima za meanje tenosti. U ovom sluaju neutralie se
odreena koliina vode, koja se zatim odvodi na dalje preiavanje, a zatim se
postupak ponavlja sa drugom koliinom vode ulivenom u neutralizator. U toku
procesa neutralizacije potrebno je obezbediti kontrolu pH vode. Kada se za
neutralizaciju kisele otpadne vode koristi alkalna otpadna voda potrebno je poznavati
koncentraciju alkalija u ovoj vodi, da bi se odredila koliina alkalne i kisele otpadne vode
koju treba pomeati radi neutralizacije. Doziranje sredstava za neutralizaciju vri se
obino pomou dozatora, koji kada su povezani sa sistemom za kontinualno merenje
pH vode u neutralizatoru mogu automatski da doziraju potrebnu koliinu
reagenasa. Na slici 10. data je osnovna ema sistema za neutralizaciju otpadnih
voda, kada postoje kisele i alkalne otpadne vode. Pored toga, zbog nejednakih
koliina ovih voda, potrebno je potpunu neutralizaciju izvriti sa neutralizacionim
sredstvima.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
71
Aeracija vode
Ovaj vid preiavanja vode sastoji se u provoenju mehurova vazduha kroz
vodu, ili rasprivanjem vode u sitne kapi u vazduhu. Pri ovim procesima ubrzava se
meanje vazduha sa vodom i njeno zasiavanje sa gasovima iz vazduha. Cilj aeracije je
dvostruk.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
75
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
76
Neposredno zaustavljanje estica se dogaa dok god strujnice, koje nose estice,
nailaze na elemenat materije filtra ija je zaustavna povrina u visini polovine
prenika. Ima sluajeva u kojima bi estica premaila elemenat materije filtra kada bi
pratila strujnicu noseeg gasa. Usled inercije estica se opire promeni kretanja
noseeg gasa i ona nastavlja kretanje u takvom smeru da elemenat materije filtra
moe da je zaustavi. Ovo je inercijalno zadravanje.
Usled naelektrisanosti estica i elemenata materije filtra moe da doe do
elektrinog privlaenja, koje savlauje inercione sile i tako privlai i zadrava
esticu na elementu materije filtra.
Sa uvoenjem novih kriterijuma i propisa za zatitu vazduha menja se i tehnologija
preiavanja gasova. Tamo gde je to mogue, pre svega zbog investicionih ulaganja,
uvode se efikasniji preistai. Tako su, na primer, svi mokri skruberi u vedskoj
industriji gvoa i elika zamenjeni vlaknastim filtrima, poto ovi drugi imaju bolju
efikasnost i kapacitet za uklanjanje estica, a osim toga ne javljaju se otpadne vode.
Efikasnost ureaja sa vlaknastim filtrom prikazana je u tabeli 1.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
77
Tabela 1. Efikasnost preistaa sa teflonskim vlaknima u topionici kalaja i olova (otpadni kalaj i
olovo tope se u pei na mazut)
Vrsta estica
estice u nepreienom gasu
estice u preienom gasu
Cink
Olovo
Kalaj
Arsen
Sadraj
3-16g/m3
3 - 7 mg/mt3
0.1 - 0.8
0.2 - 0.8
<().1
0.1 -0.3
pitanju suva praina na elektrodi se stvara jedan sloj koji se periodino zbacuje,
udaranjem po elektrodi ili izazivanjem vibracija elektrode. Nastao sloj praine sa
elektroda pada u smetajne sanduke, koji se nalaze ispod putanje kretanja gasa, iz kojih
se zatim izbacuje kao otpad. Sile koje potiu od naelektrisanja i molekulskog
privlaenja omoguuju da zbaena praina ostaje kao sabijena masa, sa dovoljno velikom
brzinom slobodnog pada da bi mogla da stigne do sanduka. Ako se ovo ne ostvari,
praina moe ponovo da ue u nosei gas i da ne bude uhvaena.
U upotrebi postoje razliiti sistemi elektroda za naelektrisavanje estica i njihovo
taloenje. Ovi sistemi su poznati kao jednostepeni sistem i dvostepeni sistem.
Dvostepeni sistem je ematski prikazan na slici 3 a. Sastoji se iz prostora u kome se
koronarno pranjenje koristi za naelektrisavanje estica i prostora gde se koristi
elektrino polje za taloenje naelektrisanih estica na elektrodama suprotnog
naelektrisanja, koje su obino uzemljene. Ovakav sistem ima prednost to se struja u
ma kojoj veliini troi samo u stepenu gde se stvara korona, a to uslovljava
relativno malu potronju energije. U praksi mu je primena ograniena na niske
koncentracije praine (obino manje od 100 mg/m3).
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
80
Kontakt izmeu gasovite i tene faze se ostvaruje na vie naina. Ako se koriste
kolone, onda se vea povrina kontakta ostvaruje na punjenju koje je od inertnog
materijala, koji moe biti u obliku mreica, spirala, prstenova, kuglica ili sitnih paradi
keramike. Vazduh se proputa pod pritiskom u smeru odozdo-nagore, a apsorpciona
tenost moe dolaziti:
u susret vazduhu (protiv-strujno),
zajedno sa vazduhom (paralelno) i
bono u smeru odozgo-nadole (popreno protivstrujno).
Tanost se ubacuje u proces ako u kontaktu sa gasom nema burne reakcije i ako struja
gasa, osloboena poetnih tetnih materija, ne nosi sa sobom druge materije iz
apsorpcionog rastvora.
Slika 4. Skruberi
A) Skruber sa suprotnim strujama fluida; B) Skruber sa bono usmerenim kretanjem fluida
C) Venturi skruber; D) Skruber sa paralelnim strujama fluida
ureaja. Oko 90% takvih sistema instalirano je u tri zemlje - Japanu, SAD i Nemakoj i
veina se koristi u termoenergetskim objektima sa loitima na ugalj i mazut. Rauna se
da je do 1989. u svetu instalirano oko 3.000 razliitih tipova skrubera za uklanjanje SO2
i NOx, iz izlaznih gasova, a od tog broja 3/4 je postavljeno u Japanu.
Skruberi se javljaju u razliitim varijantama izgleda, veliina, efikasnosti i
principa rada. Pomou njih se mogu uklanjati rastvorljivi gasovi, mokre i suve estice.
Osnovni procesi koji se primenjuju u ovim ureajima mogu se svrstati u etiri
kategorije: suva apsorpcija, mokra apsorpcija, adsorpcija i katalitika oksidacija. Kod
ovih poslednjih koristi se vanadijum-pentoksid kao katalizator za prevoenje
sumpordioksida u sumportrioksid, koji se dalje koristi za proizvodnju sumporne kiseline.
Apsorpcija gasova se obino ostvaruje kontaktom gasne struje i tene faze.
Osnovni inioci koji kontroliu ovaj proces su stepen reaktivnosti ili rastvorljivosti
gasova koje treba ukloniti u skruberskoj tenosti i nain ostvarivanja kontakta
izmeu gasa i struje tenosti. Za uklanjanje gasova sa dobrom rastvorljivou, kao to
su HF ili HCl, koristi se voda. U nekim drugim sluajevima, upotrebljavaju se rastvori
baza ili soli, koji hemijski reaguju sa manje rastvornim gasovima. Tako se rastvor
natrijum-hidroksida koristi u reakciji sa hlorom dajui kao produkt natrijumhipohlorit. Postoji pet osnovnih tipova mokrih skrubera: sa ukrtenim protokom, sa
kontra protokom, ciklonski, venturi i vertikalni vazduni ispirai.
Kod suvih skrubera na put gasnoj struji postavlja se sorpcioni materijal u obliku
upakovanog granuliranog materijala koji zadrava eljenu supstanciju, a ova se
potom ispira sa filtra ili se pulverizovani sorpcioni materijal injektira nasuprot struji
gasa. U odnosu na mokri postupak efikasnost suvih skrubera je manja, ali je njihova
pogodnost u lakem odravanju i nioj ceni kotanja. Ipak njihova upotreba zbog
male efikasnosti je dosta ograniena.
Desulfurizacija izlaznih gasova je veoma koriena metoda za smanjivanje
emisije sumpordioksida. Preko 50 razliitih procesa za desulfurizaciju gasa razvijeno
je i ispitano u laboratorijama, od kojih je desetak nalo praktinu primenu. Uglavnom se
primenjuju razliiti tipovi skrubera (preistaa) u kojima se izlazna struja gasa
preiava u kontrastruji vlanog ili suvog sorpcionog materijala. Sa malim brojem
izuzetaka suvi procesi uglavnom uklanjaju NOx dok su vlani postupci primenjivi
prvenstveno za SO2 i u manjem stepenu za azotove okside. Danas se za
odsumporavanje najvie koriste mokri skruberi sa krenjakom kao sorpcionim
materijalom, koji kao sporedan proizvod daju gips, mada ima i onih kod kojih je
sporedan proizvod sumpor ili sumporna kiselina. Pored krenjaka, koga ima svuda u
velikim koliinama i stoga mu je cena niska, kao apsorbenti mogu se koristiti jedinjenja
natrijuma, magnezijuma ili amonijak. U ovom poslednjem sluaju dobija se amonijumsulfat koji se moe korisno upotrebiti kao ubrivo.
U sistemima za preiavanje koriste se i adsorpcioni sistemi, prvenstveno kada se
radi o visokotoksinim supstancijama ili supstancijama niskih koncentracija.
vrst materijal koji se koristi kao adsorbens je obino vrlo porozan, sa jako
razvijenom povrinom u odnosu na zapreminu koju zauzima. Najee se upotrebljavaju
aktivni ugalj, aluminijum-oksid i silikagel. Aktivni ugalj je pogodan za uklanjanje
lakih ugljovodonika koji mogu biti praeni sa materijama vrlo neprijatnog mirisa.
Aluminijum-oksid je pogodana za hemisorpciju SO2 i njegovo prevoenje u
aluminijum-sulfat. Silikagel je materijal koji se esto koristi za uklanjanje vlage i H2S.
Molekulska sita ili zeoliti pokazuju izvanredne osobine kao adsorbensi. Oni
se sve vie upotrebljavaju za suenje i dobijanje istih gasova. Uklanjanje azotovih
oksida pomou molekulskih sita se sastoji u oksidaciji NO do NO2 a zatim adsorpciji
NO2 na sitima. Posle regeneracije sita oslobaa se NO2 koji se moe vratiti u proces
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
82
Slika 6. Norme za emisiju ugljovodonika (a) i azotovih oksida (b) u nekim zemljama; KASKanada
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
84
Emisija aldehida
automobili bez katalizatora
automobili sa katalizatorom
Emisija benzo(a)pirena
automobili pre kontrole emisije
kontrola po standardima iz 1968.
kontrola po standardima iz 1970.
automobili sa katalizatorom
Emisija policiklinih aromatinih
ugljovodonika (g/km)
Fenantren
Antracen
Piren
g/km
0.088
0.014
g/km
7.52
1.73
1.00
0.55
bez
katalizatora
1.16
0.38
1.82
sa
katalizatorom
0.01
0.02
0.94
HC
CO
NOx
estice
bez katalizatora
0.15
0,63
0.56
0.14
sa katalizatorom
0.03
0.1
0.49
0,07
ivota u atmosferi, sto puta jai radijacioni efekat od ugljendioksida i znaajnu ulugu u
destrukciji ozonskog omotaa.
Departman za Inenjerstvo zatite ivotne sredine | Fakultet tehnikih nauka Novi Sad
86