Dr, Izet aboti, vanr. prof.

Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

Mr. Omer Zuli, Arhiv Tuzlanskog kantona

Arhivska graa kao intelektualno blago-odnos drutva i drave (bosanskohercegovako

iskustvo)

Svaka znanost se zasniva na odreenim pretpostavkama, a prije svega na slijedeim:

da istina postoji, da se istina moe dokazati, te da ta istina ima odreenu vrijednost. Svaka
znanost ima svoje norme, tj. mjerila znanstvene istine, koja se mjeri objektivnou,
loginou, sistematinou, provjerljivou, skladnou itd. Kada je arhivistika u pitanju
onda se moe konstatirati da je ona zaokruena znanstvena disciplina, koja ima svoj predmet
istraivanja, svoje jasno definirane ciljeve i zadatke, te sredstva i metode kojima iste
ostvaruje.
Arhivistika, posebno ona klasina, za predmet rada ima arhivsku grau na klasinim
nosiocima informacija. Takva klasinost je uinila da je ona na odreen nain od korisnika
izolirana, previe je zaokupljena panjom o originalnosti arhivskog dokumenta, pa je tako
poprilino postala konzervativna za drutvene i znanstvene potrebe, posebno u segmentu
pragmatine primjene iste. Arhivistika je najvie vezana za historiju iji je vaan istraivaki
poligon. No, znaajan dodir arhivistika ima sa drugim naunim disciplinama. Sa pravnom
naukom, arhivistika ima vezu posebno preko arhivske grae u nastajanju, koja je vezana za
sistem administrativnog poslovanja, ali i za funkciju arhivske grae kao dokaznog sredstva u
pravnoj radnji. U poslednje vrijeme sve je vie evidentna uloga arhivistike kao informacijske
znanosti. Na taj nain, ona ima funkciju u okvirima suvremenog informatikog okruenja
zasnovanog na informacijama i komunikacijama, koje su permanentno uticale na tehniku i
socijalnu dimenziju razvoja drutva. Kao takva, informacija je vana za arhivistiku, sa
aspekta njena sadraja, koji treba imati autentinu i vjerodostojnu dimenziju.
Arhivistika kao znanost zasniva se na arhivskoj grai, odnosno informaciji kao
temeljnom resursu (osnovnom proizvodu), koja pored operativne ima i trajnu i iru drutvenu
vrijednost (kulturnu, naunu, estetsku, umjetniku i drugu). Te se s pravom moe
konstatovati da u velikoj mjeri brojne ivotne oblasti koje su intelektualnog karaktera, ovise
od resursa koji se zove arhivska graa-informacija. Razne naune discipline nemilosrdno crpe
resurs arhivske grae, kao vaan intelektualni potrencijal, kroz razne sadraje, a da taj isti
resurs, niti onog koje doprinio postojanju tog resursa (arhivi), kroz sloen sistem strunog i
organizacionog rada, ne cijene i ne potuju. To je posebno evidentno u zemljama tranzicije,
kakva je Bosna i Hercegovina, gdje je navedena problematika legislativno ureena na nan da
su arhivi nepresuni izvori za koritenje javne informacije, bez bilo kakvog ogranienja. I to
nije sporno, jer treba raditi i stvarati uslove kako bi arhivska informacija bila unapreujui
faktor u drutvu, tj. bila dostupna i pomogla drutvenom razvitku i napretku, posebno u

oblasti nauke. U tom smislu arhivska graa-informacija, jeste resurs, kojim se prenose
injenice, miljenja i podaci, kao i bilo koji drugi sadraj, bez obzira na oblik i druge
osobenosti. Arhivskim informacijama-javnog karaktera, u Bosni i Hercegovini naelno
pristup je dozvoljen bez ogranienja, dok su tajne informacije obiljeene nekim stepenom
povjerljivosti, kao i osobni podaci, te su dostupni korisnicima pod posebnim uslovima. U
operativnoj fazi arhivi ne mogu bitnije uticati na stepen dostupnosti arhivske informacije, ali
znaajno doprinose da se uvede red u njihovo koritenje, pomaui stvaraocu u procesu
sreivanja i zatite registraturne grae u nastajanju. Ono to je vano, jeste da se ve u ovoj
fazi ophoenja sa registraturnom graom skree panja drutvenim iniocima na njihov
znaaj i obavezu zatite i uvanja arhivske informacije, sve do predaje nadlenom arhivu. Za
arhivsku znanost, je stoga, veoma vano da se u ovoj fazi ophoenja sa arhivskom graominformacijom, stvori pravno ureen i funkcionalan sistem pristupa informacijama, to
predstavlja vanu mogunost da se stigne do cilja, a to su cjeloviti arhivski fondovi, kao
najvaniji intelektualni resursi arhiva.
Oni predstavljaju nepresuni izvor intelektualnog blaga, koje se koristi u brojne svrhe,
za potrebe nauke i kulture, posebno historijske, ali i drugih naunih podruja. Stoga se s
pravom postavlja pitanje, pod kojim uslovima se koristi intelektualno blago arhiva, te koliku
korist imaju arhivi od svog intelektualnog blaga? Onu naunu, pozicionu, materijalnu ili,
pak, neku drugu. U Bosni i Hercegovini, pristup arhivskim informacijama je poprilino
liberalan. Korisnicima je pristup dozvoljen bez nekih posebnih ogranienja. Koritenje je
utvreno arhivskom i drugom legislativom, koja je takoer poprilino liberalna. U
najpragmatinijem smislu, osim koritenja arhivske grae u naune i kulturne svrhe, arhivi
izdaju graanima dokaze iz pohranjene arhivske grae. Na taj nain, direktno utie na
ostvarivanje ljudskih i graanskih prava. To je vano, ne samo pravno, nego i univerzalno
ljudsko pitanje, na koje vaan uticaj ima arhivska informacija. Meutim, u praksi se
apsolutno ne vrednuje na pravi nain znaaj arhivske informacije u ovom smislu.
U procesu koritenja arhivske grae, kao intelektualnog dobra, pored legislative,
neophodno je da se ispune i drugi uslovi, posebno oni koji su vezani za sreenost arhivskih
fondova i zbirki. Sreivanje arhivske grae podrazumijeva spektar strunih, umnih,
intelektualnih i organizaciono-tehnikih postupaka, za iju provedbu su neophodna znanja i
umijea. Rije je o veoma suptilnom i jednom od najstrunijih i najodgovornijih poslova koji
se obavljaju u arhivima. U konanici, navedeni poslovi imaju za cilj struno oblikovanje
arhivskih jedinica, kako bi se iste zatitile i uinile jednostavnijim za koritenje. Najee ti
poslovi nisu adekvatno vrednovani, tako da se stie utisak da se rad strunih zaposlenika
arhiva, pa i na ovim poslovima u potpunosti zapostavlja od strane korisnika arhivskih
informacija, ali i drutva u cjelini. Bez obzira, to su zahvaljujui mukotrpnom i dugodinjem
radu strunih arhivskih radnika, stvorene pretpostavke da se ue u nauni proces i da se isti
provede do kraja, stvaranjem naunog djela, a na osnovu arhivske grae, kao vanog
intelektualnog blaga kojeg posjeduju arhivi. Praksa pokazuje, da su u procesu nastanka
naunih djela, na osnovu intelektualne arhivske batine, kao krajnog ishodita u naunom
radu, arhivi i arhivski zaposlenici potpuno marginalizirani. Oni su u Bosni i Hercegovini
sasvim u drugom planu. Njihov rad nije izvrednovan na pravi nain. Najee se niti jednom

rijeju ne spomenu oni koji su uloili svoj struni i intelektualni napor i stvorili osnove, one
naune i intelektualne, kako bi nastao konaan proizvod-nauno dijelo, kao krajnji produkt
nauke. Ono to je primjetno u Bosni i Hercegovini, od strane drutva, pa i nauke, sloen
proces obrade i sreivanja arhivskih fodova, kao i izrada nauno-obavjetajnih sredstava ne
smatra se intelektualnim radom, iako po svojoj sutini i karakteru to jeste struni, ali i
intelektualni rad. I ne mogu se drugaije tretirati arhivskih fondovi i nauno-obavjetajna
pomagala nego kao intelektualno blago arhiva, resurs vaan za drutvo i zajednicu. No,
arhivska informacija je kao intelektualno blago arhiva zapostavljena. Takav odnos u praksi je
prisutan i od strane korisnika i od strane drave. Niti se cijeni struni i intelektualni rad
arhivskih zaposlenika, niti intelektualno blago arhiva. Nemaran odnos, na tom planu je
posebno izraen od strane drave, koja uvarima arhivske grae-intelektualne batine
arhivskim ustanovama, ne poklanja adekvatnu panju i nema izgraen odnos o znaaju
arhivske grae-kao nezamjenljivog pisanog blaga.
Takav odnos je prisutan konstantno u praksi, a posebno je doao do izraaja u
nemilim dogaajima 2014. godine, kada je stradao Arhiv Bosne i Hercegovine, odnosno
vrijedno pisano blago, nezamjenljiva intelektualna i kulturna batina pohranjena u ovoj
ustanovi. Time se moe opravdati injenica da najodgovorniji predstavnici vlasti nisu iskazali
nikakav interes, niti zabrinutost za to to je arhivska graa-informacija unitena. Neshvatljivo
je da je Vijee ministara Bosne i Hercegovine, kao krovni organ izvrne vlasti u dravi, tek
nakon dva mjeseca od nemilog dogaaja, o istom primilo samo k znanju informaciju o
stradanju arhivske grae, bez bilo kakve obaveze da se ukljue u sanaciju postojeeg stanja i
spaavanja ove vrijedne kulturne batine. S druge strane, iako se Arhiv Bosne i Hercegovine
nalazi u zgradi Predsjednitva Bosne i Hercegovine, neki lanovi tog kolektivnog i
najodgovornijeg organa vlasti u dravi, nisu nali za shodno da posjete prostorije Arhiva BiH,
iako su svakodnevno prolazili pored prostorija Arhiva, koje su stradale u nemilim dogaajima
februara 2014. godine.
Iz svega navedenog, namee se konstatacija, da arhivska informacija-kao vrijedna
intelektualna batina, koja prolazi kroz dug i sloen proces strunog, naunog i tehnikog
oblikovanja, uvanja, pronalaenja i koritenja, nema adekvatan tretman u drutvu, zajednici,
nauci, kulturi. Iako su vidljivi i poznati svi parametri kod oblikovanja arhivske grae, kao
intelektualnog blaga, gdje se od strane arhivskih strunjaka ulae veliki trud, znanje i
umijee. Rije je o struno-intelektualnom radu, koji nije prepoznat niti od strane drave, niti
od onih koji rezultate tog rada koriste, koji znaju i koji su upueni da je arhivska informacija
veoma vana, nezamjenljiva i nenadoknadiva u njihovom radu. I zaista, arhivska informacija
kao intelektualna batina ima veliku naunu i ope drutvenu funkciju, od kojih se posebno
istiu one vezane za njen znaaj u ostvarivanju ljudskih prava i sloboda i stvaranja naunih
djela iz oblasti historijskih, ali i drugih nauka. Ta injenica, svakako, podrazumijeva i
pridavanje odgovarajueg znaaja onim znanjima koja upravljaju arhivistikom
informacijom, kao vrijednim intelektualnim potencijalom. Ugradnja ovih injenica u
adekvatan sistem vrijednosti u kojem se priblino jednako pridaje znaaj svim sudionicima
arhivske informacije. To bi znailo radikalnu promjenu svijesti o ulozi arhivskog
intelektualnog potencijala za drutvo u cjelini. To je realnost koju arhivi i arhivisti kao

intelektualni kapital mogu i trebaju pretvoriti u prednost koja sa sobom donosi materijalno i
drugo blagostanje. Na tom planu, neophodno je utvrditi drugaije parametre vrednovanja od
postojeih, pri emu u funkciju treba staviti i informacijske tehnologije, koje bi doprinijele da
se neke smetnje prisutne u klasinoj arhivistici prevaziu, posebno u procesu koritenja
arhivske informacije.
Stoga je vrijeme da se arhivistika, rad arhivskih strunjaka i intelektualni kapital koji
posjeduju arhivi bolje vrednuju. U kojem e to smjeru ii, u velikoj mjeri zavisi od samih
arhiva i arhivskih zaposlenika. Tako nam ostaje da vjerujemo, da e u budunosti rad arhiva,
arhivskih strunjaka i arhivsko intelektualno blago biti bolje vrednovano, nego to je to
danas.