14. Podjela antena ‘Antena je naprava koja sluZi za pretvaranje elektro- ‘magnetske energije vezane za liniju ili valovod u prostarni elektromagnetski val i obratno. Funkeija je antene dvoja- ka; ona sluzi kao element za prilagodbu izmedu linije i valovoda s jedne strane i slobodnog prostora s druge stra- ne, { usmjerava zragenu energiju po cijelom prostoru na ‘unaprijed utvrdeni nagin. Antena svoje funkcije moze dje- lotvorno vrliti samo u odredenom podruéju frekvencija, stoga se antene dijele na rezonante ili uskopojasne i aperio- digne ili firokopofasne kojima omjer donje i gornje graniéne frekvencije moze izmositi i 1:40. Kod nizih frekvencija (do ‘9ko 1 000 MHz) rabe se linearne ili #ifne antene, a kod vi obiéno poorfinske antene. Antene mogu u set aktivne elektronitke elemente (tranzistore, diode i dr.) ili sklopove, pa je druga podjela antena na aktione i pasione. Parametri antena redovito se definiraju za slutaj da se antena nalazi u slobodnome prostoru. Ovisno o polodaju antene prema Zemlji i okolnim objektima, njezini se pax rametri mogu znatno promijeniti, pa to pri postavijanju antena treba wzeti u obzir. Parametri pasivne antene ostaju nepromijenjeni neovisno 0 tome uporabljuje li se ona kao odaéiljacka ili prijamna. 112. Polarizacija antena Vektori clektritnog i magnetskog polja bilo koje ‘odaliljatke antene na velikoj udaljenosti nalaze se u ravnini ‘okomitoj na smjer Sirenja vala i mijenjaju svoju veliGinu i smjeru funkciji vremena, Krivulja koju opisuje vrh vek- tora elektriénog polja definira polarizacijuRedovito je polarizacija vals u razligitim smjerovima razlitita, stoga se pod polarizacijom antene razumijeva polarizacija vala koji se iri u smjeru maksimalnoga zraéenja. Najopéenitija je dliptiina polarizacija, a jednoznatno je odredena trima ve- 1iginama: ~aksijalnim odnosom (AO), to je omjer velike i male osi elipse i po iznosu moze biti bilo koja vrijedmost izme- du jedan i beskonaéno ~smjerom velike osi u odnosu prema odabranu koordi+ natnom sustav 13.1. Parametri antena ammmmmemmmmenmneseeneceeyeneeemmmmmmemeereres = smjerom rotacije gledano w smjeru firenja vala. Dva su specijalna sluéaja polarizacije: linearna (AO = = ©) i Ancina (40=1) polarizacija, Redovito se smjer li- nearne polarizacije definira u odnosu prema Zemljinoj po- , pa se razlikuju dvije potarizac ina i ve- niikalna, Pri kruZno} polarizaciji razlikuju se lijeoa i desma ‘Polarizacija, ovisno o tome rotira i vektor elektriénog po- Jia kao desni ili lijevi vijak gledano u smjeru direnja vala. Za jednu antenu proizvoline polarizacije moze se wvi- jek naéi druga antena koja ima takvu polarizaciju da se na :njezinim stezaljkama ne dobiva nikakav napon, premda se ‘ona nalazi u polju prve antene. U tom slugaju, druga an- ‘tena ima ortogonalnu polarizaciju u odnosu prema polarizaci- ji prve antene. Ortogonalno polarizirane antene imaju jed- nake aksijalne odnose, smjerovi velikih osi prostormo su im oko- titi i imaju suprotne smjerave rotacija. Val proizvoljne pola- rizacije moze se rastaviti na dvije ortogonalno polarizirane Komponente, uz napomenu da je zbroj gusto¢a snaga, Komponenata jednak gusto¢i snage vala koji se rastavlja. ‘Linearna se polarizacija Se8¢e primjenjuje. Na nigim se frekvencijama (do oko nckolike MHz) uporabljuje iskljuzivo vertikalna polari 4 na visim bilo vertikalna bilo horizontalna polarizacija. Kruna polarizacija ima prednost ‘kod radara za nadzor zracnoga prostora, jer se reflektirani valovi od nepozeljnih objekata (oborina ili oblaka koji u prvoj aproksimaciji predstavljaju vodljive ravnine) vra- Caju s ortogonalnom polarizacijom, pa prijamna antena te signale jako prigu3uje (najmanje 20 dB). Kod reflektorskih antena rabe se vrlo esto umjesto punih ploha, reflektorske povrSine naginjene od paralel- nih vodita ili mre#a. Razmak izmedu vodita mora biti malen, u odnosu prema valnoj duljini. Paralelni voditi reflekti- raju elektromagnetski val linearne polarizacije kojoj je vektor elektriénog polja paralelan s voditima, a propudtaju ‘onaj kojemu je vektor elektriénog polja. okomit, Mreza re- flektira valove svih polarizacija. Na slici 1.1, 112. prika- zano je djelovanje itnog reflektora. & Sila 14, Djelovinje 4idoe sirukture, aad flese od paralelaih ‘vodita, an linearno olaritcas val = asANTENE ‘iia 12. Djelovane sae strukture, fadinjene od paraleinih vodic, 2a Sruino polarzirani val 1313. Dijagram zraéenja Svaka antena na velikoj udaljenosti proizvodi kug- last val, pa se moze predofiti kao totkasti izvor. Raspo- djela gustoGe snage na povréini kugle velikoga promjera naziva se prostornim dijagramom zracenja. Taj se dijagram daje u relativnim vrijednostima, Sto znati u odnosu. prema ‘maksimalnoj gustoéi snage kao jedinici, a moze se izraziti brojéano ili u decibelima. Iz raspodjele gustoée snage ne idi se polarizacija, pa se redovito daje dijagram zraéenja za dvije ortogonalne komponente elektriénog polja: Ey (polarnu) iE, (azimutnu), te fazni pomak jedne kompo- nente u odnosu prema drugoj. Cijeli prostorni dijagram po- Ija malo kad se mjeri, ali se zato mjere njegovi presjeci u dvije okomite ravnine koje prolaze smjerom maksimal- noga zraéenja. Buduci da se pretezno uporabljuju antene s linearnom polarizacijom, te se ravnine odabiru tako da u jednoj ledi vektor elektriénog, a u drugoj vektor magnet- skog polja. To su dijagrami zratenja u E-ravnini i H-ravm ni, Buduéi da se u odnosu na Zemlju rabe horizontalna vertikalna polarizacija, redovito se daju vertikalni i horizon- talni dijagrami zratenja. Karakteristitne veligine dijagrama zratenja (vidjeti sl. 1.3) jesu: soyer glaonoga zracenja Op i goo hut usmyjere- nosti Op i Gp » firina snopa Gq i gy i faktor potiskiva- txja sokundarnih laticas. 8013, Karaberisineveliine vertalaog jg zen 131.4. Impedancija i meduimpedancija Svaka odaéiljatka antena prikljucena na generator moie se predoditi kao pasivni dvopol. Kvocijent napona i struje na njezinim stezaljkama jest olastta impedancija an- tene ako s¢ ona nalazi u slobodnome prostoru. Realna Komponenta viastite impedancije sastoji se od otpora sra- denja R, i orpora gubitaka Ry. Otpor je zraéenja ekvivalen- tan otpor na kojem se trofi snaga jednaka ukupnoj zrate- noj snazi, ako je struja kroz taj otpor jednaka struji na ste- zaljkama antene. Otpor gubitaka nadomjedta gubitak elek. tromagnetske energije pretvorene u toplinu. Reaktivaa Komponenta viastite impedancije ovisi o indukcijskom, ppolju koje stvara uskladigtenu reaktivau energiju u nepo- srednoj blizini antene. Zbog gubitaka antena ima svoj fa- ‘ior djelotoornasti k. On se izrazava odnosom zratene snage | i ukupne privedene snage, ili preko otpora: pe R,+Re Faktor djelotvornosti redovito je izmedu 50% i 70%, no vrlo su este i vrijednosti oko 100%. Impedancija an- tene mijenja se s frekvencijom, pa zato postoji ograniéeno frekvencjsko podruéje unutar kojeg je antena prilagodena sa zadovoljavajuéim odnosom stojnih valova. Sirina pojasa antene sobzirom na impedanciju jest razlika izmedu gornje i donje frekvencije kod kojih odnos stojnih valova naraste na vrijednost 2. Na tim frekvencijama gubitak snage zbog neprilagodbe iznosi 0,5 dB. ‘Velo su éesto antenski sustavi natinjeni od veéega bro- impedancija svake od njih razlikuje od via- stite impedancije. Medusobni utjecaj antena izrazava se meduimpedancijom koja se definira na isti natin kao kod krugova s koncentriranim parametrima. aa) 1315, Usmjerenost i dobitak Kod usmjerenosti wzima se u obzir samo prostorna razdioba zraene snage. Usmjerenost D odnos je izmedu maksimalne i srednje gustoée snage na fiksnoj udaljenosti. Srednja se gusto¢a snage izraéunava s pomotu ukupne zra- Gene snage W: we meet == LT Fp, sin vad. 1.2 Sore i! - om Ieotropni radijator ima usmjerenost D = 1 i uzima se kao referentna antena, iako se ne moze tehnitki realizirati Pri odredivanju dobitka uzimaju se u obzir gubici u ante- ni, pa je veza izmedu dobitka g i usmijerenosti D: aa) 1 broj koji kazuje koliko puta treba ukupna zragena snaga izotropnog radijatora biti veta od ukupne privedene snage antene da bi se izotropnim ra- dijatorom na istoj udaljenosti postigla jednaka gustoéa snage Sto je ima razmatrana antena u smjeru maksimalnoga zratenja. Kod frekvencija do oko 1 000 MHz testo se, ‘umjesto izqgropnog radijatora, kao referentna antena uzi- ‘ma poluvalni dipol. Umjesto brojéano, redovito se dobitak izradava.u decibelima. 13.18. Efektivna povrsina Efektivna povrdina prijamne antene jest kvocijent snage apsorbirane na prilagodenu teretu (prilagodba za maksimum snage) koji je prikljuéen na antenu i gustoée snage upadnoga elektromagnetskog vala. Antena mora pri tome biti bez gubitaka, imati istu polarizaciju kao upadni3 val i maksimum glavne latice us- ren prema izvoru zratenje Prijamna se antena u tom slu: €aju mote nadomjestiti ckviva- Jentaim generatorom prema slici 44. kojemu je impedancija tereta Zr konjugirano kompleksna u ‘odnosu na impedanciju Z4. Kako kroz otpor zraéenja tete struja jednaka struji kroz teret, antena bez gubitaka zrati naypag u pro- stor snagu koja je jednaka snazi utrofenoj na teretu. 1a17. Efektivna duljina i visina Za Zine antene redovito se, umjesto efektivne po- veline, uporabljuje efektiona duljina, za antene u slobodno- me prostoru, odnosno efektiona visina, za antene smjeStene okomito iznad vodljive plohe. Obje su veligine identiéne za prijamanu i odaéiljagku antenu, bez obzira na to ito se definiraju s pomocu razliditih clektritnih veli¢ina, Efektiona duljina Ig ili visina hee prijamne antene jest Kvocijent napona na stezaljkama neoptereéene antene j jakosti elektrignog polja na mjestu prijama, ako je antena orijentirana u smjeru polja. ‘Efektiona duljina ili visina odakljatke antene jest duljina ekvivalentne 2igne antene koja po svojoj cijeloj duljini ima Konstantnu struju i jednaku struji na stezaljkama antene, luz napomenu da obje antene imaju jedmak intenzitet zra- Senja usmjeru okomitom na duljinu. ‘Matematiéki se to s pomoéu slike 1.8. izradava jednadZba- ma: fe I » » Sita 1.5. Raspodjela strvje po Signo} sntent: a) odailjatka antena, t) chvivalenina antena + oastantzom rarpodilom PARAMETRI ANTENA +k 1 =a f (2) as as) 1218. Temperatura Suma ‘Temperatura Suma vezana je za prijamnu antenu. Ona je mjera za snagu Suma koju antena predaje na teret prikijugen na njezine stezaljke. Glavni dio snage Suma ovi- sio vanjskim izvorima Suma i njihovu polozaju u odnosu prema dijagramu zratenja. Temperatura fuma antene odre- dena je jednadzbom: w% ah, Ta=9R° die je Ws raspoloziva snaga Suma na stezaljkama antene, je Boltzmannova konstanta, a B dirina pojasa. Tzvori Suma mogu biti prirodni i umjetni. Prirodni su iavori Suma: Sum armosfere, ozmicki hum, Jum Zemlje i ium pojedinih svemirskih tijela. Pod umjetnim izvorima Suma ‘zumijevaju se svi izvori koje proizvodi Covjek najrazl ‘napravama, a mogu se kontrolirati i eventualno iz~ a6 di 1214. Ostale karakteristike Za odatiljatke antene treba definirati maksimalnu dopudtenu snagu koja ovisio obliku i dimenzijama antene i njezinih dovoda teo sastavu i tlaku atmosfere. Razmak vo- diga odreduje proboj, a neprilagodenje na liniji izmedu ‘odatiljaéa i antene mote izazvati poviSeni napon zbog stoj- nog vala, Ako antena radi u atmosferi s niskim tlakom, treba izbjegavati oftre bridove zbog poveéane koncentra- cije polja. Kritiéna mjesta mogu se staviti u atmosferu s povigenim tlakom ili u zaititni omotat od dielektrika. At- mosferski faktori, korozija, temperatura, mehanigke sile i vibracije imaju presudan utjecaj na konstrukeiju antene. ‘Antene radiorelejnih sustava izlofene su snijeguiledu, pa se esto stavijaju u zabtitne omotace ili se pojedini dijelovi abtite diclek(riGnim materijalima. Za vrlo nepovoline ‘matske uvjete postavljaju se i posebni grijati za odlediv: nije. Prodor vlage, a time i korozije, sprjegava se tako da se 1 koaksijalne vodove i valovode stavija newtralni plim ili suhi zrak pod dakom kako bi se onemoguéilo da na spo- jevima ude viaga.72 ANTENE 132.Ziéne antene i= 1321. Dipoli i unipoli Dipol je ravan vodit kojemu su dimenzije presicka male u odnosu na duljinu. Obitno se napaja simetriénom linijom u sredini i sastoji se od dva kraka jednake duljine, kao na slici 2.1. Unipol je ravan vodié smjesten okomito iznad vodljive plo- i he i mapajan je asi- ‘ metrignom linijom. Uz visoku vodljivost plohe dijagram zra- Senja u poluprostora izmad plohe identigan je dijagramu dipola. Impedancija unipola wu nozistu jednaka je polovici impedanci- je dipola. Za dipole zanemarivo maleno- ga presjeka raspo- djela struje po cijeloj duljini dipola je si- nusna, Takva se ras- podjela struje mote iskoristiti i za realne dipole pri izraéuna- vanju jakosti polia, dok za raéunanje impedancije u nozidtu treba uzeti u obzit dda je raspodjela struje nesinusna i da njezin oblik ovisi 0 ‘veligini presjeka. Za dipol sa sinusnom raspodiclom struje prema slici 24. elektrigno polje u dalekoj zoni u totki P je: ‘Sika 21. Prikaz simetsitne sapajanog ipola. st sinusnom raspodielom struje 1 totke Pu daleko| zoni @ay Polwoalni dipol (L. = 2/2) ima dijagram zraéenja oblika torusa, a presiek mu je prikazan na slici 22. Glavni su pa- rametri poluvalnog dipola: otpor zraéenja R, = 73 oma efektivna duljina [y= Ast efektivna povriina Ag = 0,131.27 usmjerenost D = 1,64ili 2,15 dB. ‘Sika 2.2. Dijagram zratenja poluvalnog dipala u E-ravsini Tas Punovalni dipol (L = 2) ima takoder dijagram zrate- nja oblika torusa, a presjek mu je prikazan na slici 2.3. Zbog idealizirane sinusne raspodjele struja na stezaljkama jest nula, pa se ne moze definirati otpor zratenja. Realna je Komponenta impedancije stvarnih punovalnih dipola (raspodjela struje nije sinusna) visoka i ovisi o vel presjcka. Ostali su parametri: efektivna duljina le = 2A/c0 efektivna povrsina Agr = 0,192 22 usmjerenost D = 2,41 ili 3,82 4B. Sika 2.3, Diagram sratenja punovalnog dipolaw E-ravnini Impedancija u nodi8tu dipola konstantne duljine i pre- sjeka kao funkeija frekvencije nacrtana je u kompleksnoj ravnini na slici 24. za dvije vrijednosti omjera duljine i polumjera presjeka dipola. Na krivuljama je nanesena re- lativna frekvencija izraZena omjerom duljine dipola i val- ne duljine. Vidi se da obje krivulje imaju spiralni oblik, uz napomenu da su promjene impedancije s frekvencijom za deblji dipol manje u odnosu prema tanjem dipolu. To ‘odmah govori da se deblji dipoli mogu iskoristiti uw Siremu | Arekvencijskom opsegu. Redovito se dipoli iskoristavaju u blizini rezonancija, tj. kad impedancija predstavlja samo | radni otpor. To se dogada na mjestima gdje spirala siete | Lot | 2000 Xs 21 ———— | 1500 1000 500 124 o 500 1000 T -1500 os “2000 5500 1000 1500 2000 2500 3000 3500 Ra Sita 24, impedancijau notttu dipolaw ovisnosto elekeriénojduljniza ‘vijevrjednosti omjera duljine prema polumjeru prescka‘none anrene — * 723 66 a Pe Re 42 ogr- Cy 095: o 093: 8 ost: a ogo. a ox? 32 085; 50 0 107 0 7000 did Sika 25. Rezonantni otpor Ry i fktor skraéenia mu ovisnosti 0 promjers ‘resjeka poluvalnog dipola 600084 085; eas » 0 1 10" 20000 7] Sika 2.6. Resonantal opor Ry | faktor presjeka punovalnog dipola agen mw ovisnoti 0 promjers realnu 0s, Sto odgovara poluvalnom (serijska rezonancija) odnosno punovalnom (paralelna rezonancija) dipolu. Vis se da je u blizini serijske rezonancije ovisnost radnog ot- pora o debljini dipola mnogo manja nego za paralelnu re- Zonanciju, a rezonancija se dogada kod dipola koji su ne- Sto kraéi od pola, odnosno jedne valne duljine Na slikama 25. 2.6. nacrtani su rezonantni otpori i potrebno skraée- nje dipola da se postigne rezonancija, Redovito se kao pri enosna linija do dipola uporabljuje koaksijalni kabel. Kako je on asime- trigan ne smije se izra- vno prikljusiti na dipol ‘lita 2.7. Tei natina priljuivania ho- Fizontalno_polarisirsnog.poluvalnog (ipola na koaksjaai vod Ini dipol, prijelaz asimetrija-simetrija izvodi se kao Sto je prikazano na slici 2.7. Takvim natinom napajanja sprie€a- va se da po vanjskoj povrSini plasta koaksijalnog voda texe struja. U sva tri slu¢aja na slici 2.7. dipolu se paralelno dodaje éetvrtvalna kratkospojena linija kojoj reaktancija promjenom frekvencije ima obratan predznak od reak- tivne komponente impedancije dipola. To zmaéi da Ge ako napajani dipol imati vecu Sirinu pojasa od dipola napaja- nog simetriénom linijom, Sto se vidi iz slike 28. Kada se rabi simetriéna prijenosna li dancija Linije redovito je viSa od impedan dipola, pa je potrebno izvrSiti prilagodbu. delta-prilagodba najéeS¢i su i najjednostavniji natini wan- sformacije impedancije. Na slici 29. pokazana je konstru- kcija T-prilagodbe koja je posebno pogodna za metarsko i decimetarsko valno podrudje. Uz jednake promjere vodita dy id) maksimalni transformacijski odnos postize se uz x= Ao/4. Ako se Zeli jo8 veci transformacijski odnos, treba promjer d; smanjiti u odnosu prema d; uz istedobno sma- njenje razmaka D. Za prilagodbu na simetriénu liniju val- ne impedaneije 600 oma vrijede, uz dy = dz, sljedese di- menzije T-prilagodbe: 5500 “Fie {om ; D[cm]= an 290 [MHz]724 ANTENE 80 i Xa 7 (a), m , ' . 0 i} . 4s f a 0 10 s a ott ‘$a 210, Kennan pameiagndbe dips onan vod : Via 2 oh) 13 Za prikljutak na koaksij- 0304625 alni vod moze se iskoristiti _ p gama-prilagodba (konstruk- cija jecinaka polovici T-prila- 4 godbe) prema slici 2410. Za —S5q—aq-2p 020-40 60-80 100110 ‘Sita 2.11. Konstrakcia deba-pi- Ingodbe dipola na simetriéa vod kratkovalno podrutje redo- vito se rabi delta-prilagodba prema slici 2.11, Na osnovi pokusa utvrden je priblizan odnos X:D = 1: 128. Za prilagodbu na 600-oms- ku simetriénu liniju vrijede sljedece dimenzije: 4510 Ra(a@) ‘Sika 214, Meduisnpedanciia Zi: = Ris + 1%.) dvaiuparalelath poluvalaih dipole zanemualjvo tankoga presieka \ ovisnost orazmake ‘Sika 242. Konstrukeija nesimeti- Sati paged dele 1 2 2 2y ac BD ny A) ¥ a) b) D{cm]= 23) [Maz] Za prilagodbu na koak- sijalni vod moze se iskori- iti konstrukeija prema sli- i2t. ‘Ako se dva ili vide dipo- Ja nalaze relativno blizu je- dan pored drugog, impeda- ‘neija na stezaljkama svakog od njih ovisit Ge 0 olastizoy impedanciji i meduimpeda- neiji. Prikaz sprege dvaju bli- skih dipola i nadomjesne she- me dan je na slici 2.13. Od- nosi izmedu struja i napo- ‘na mogu se opisati jednad2- ka 2.13. Prikax dvaja buiskib die poles priktjucenim generatorima (a) Tahema nadomjesnog Eetveropola (6) Sika 215. Meduimpedancijs (Zz = Riz + iXz) dea kolinearnih dipola zanemarljvo tankogs presjekau ovisnostio razmaku Uy =hZunt2ig)+h Zr ay Uz = T2,2+Ta(Zaa + Zag) es) | Meduimpedancija dvaju dipola u ovisnosti 0 njiho- | vorn razmaku za sluéaj da su paralefni, odnosnokolinearni, | nacrtana je na slikama 2.14.4 2.18. j Elektrigki kratak unipol iznad vodljive plohe ima tro- kurnu raspodjelu struje pa mu je efektiona visina jednaka polovici stvirne visine H. Otpor sraéenja mu je: 2 =40n2(2 a awor(Z), co) areaktancija: Xa=-2oaghH uz 24-60 intt an die je a polumjer presicka unipola. Buduéi da je u stvarnosti unipol redovito postavijen iznad Zemlje, javljaju se gubici zbog nedovoljne vodljivo- sti tla. Ti se gubici mogu smanjiti tako da se oko unipolau tlo ukopaju dobro vodljive metalne trake u obliku radi- jalne mrede. Radi poniftavanja relativno visoke kapaci- je impedancije unipola mora se u seriju koja svojim gubicima znatno smanjuje ukupni faktor djelotvornosti. Faktor djelorwornosti jest: 80n°Q, (H Zl 28) mela as) gdje je Or faktor dobrote zavojnice. Da bi se poveéala efektivna visina unipola, treba raspodjelu struje pribliziti konstantnoj raspodjeli. To se ‘postize dodavanjem horizontalnog vo- diga na vrh unipola, pa se dobije ante- nau obliku slova T ili naopako posta- vijenog slova L, kao na slici 2:1 Prikaz raspodiee (6) funipotas wrisiz kapacitetoms (@) ‘zd unipla (a), Lantene (), Tantene Efektiona visina bit Ge: (+79) as) ‘lta 2.17, Obliiantena koji su izvee deni i unipols: a) unipol izmad kkrulne plobe koja nadomjelta Zealje, 8) ipo! izad stozaste lobe, ¢) unipol izmad dvaju Ukritenih) horizontalno poloSenih vodita,é) unipel produten w dipol s ‘pomecu cervrvalih priguinica tiene antene "725" Isti se efekt postide veinim kapacitetom. Spomenutim se postupcima ne povecava samo efektivna visina unipola nego se smanjuje kapacitivna reaktancija, dakle, dobiva se povoljnija ulazna impedancija, Kod vigih frekveneija uporabljuje se Eetvrtvalni uni- pol. Buduci da nije moguce izgraditi vodljivu plohu be- skonaénih dimenzija, pogodni su oblici antena prema slici 2.17. Ploba za uzemiljenje uzima se redovito kruina oblika, uz uvjet da je potreban minimalni promjer od pola valne duljine. Za promjere veée od 10 valnih duljina utjecaj dimenzije plohe moze se zanemariti. Promjer plohe za uze- miljenje ima manji utjecaj na impedanciju nego na oblik dijagrama zraéenja, 3to je pokazano primjerom na slici 2.18. Na slici 2.17.4 s pomoéu éetvrtvalnih priguinica uni- pol je produzen u poluvalni dipol. Naime, na mjestima A iB dodang su vanjskoj povrSini plata koaksijalnog voda 1useriju velo visoke impedancije (Getvrtvalne kratkospoje- nije). Buduéi da su toéke Ai B razmaknute za ée- wrtinu valne duljine, cijela se konfiguracija moze shvatiti -kao sklop koji odgovara pojasnoj brani za frekvenciju fo. unipola visine 0,224 imad krufne plohe rina pojasa postiZe se dipolima i unipolima koji imaju oblik stotca s velikim tjemenim kutom (oko 60°). ‘Velo prikladna antena tipa modificirana unipola jest dis- kon-antena (31. 2.19.). Vidi se da je to naopatke postavljen stozasti unipol s kruZnom vodljivom plogom. Kako struja na krudnoj plod jako djeluje na impedanciju i oblik dija- wr “oaksijalni se vod za napajanje dovodi sa strane stoica. S obzirom na to da je vanjski promjer koa- ksijalnog voda mali u odnosu prema promjeru baze stos- ca, na granici stoZac-plast koaksijalnog voda javlja se ve- liki skok u valnom otporu, tako da koaksijalni dovod a praktigno ne djeluje na zra- fe Genje, Promjer ploge d vrlo je kritigan. Premalen prom- jer kvari Sirokopojasnost im- pedancijske karakteristike, a prevelik smanjuje jakost polja u prostoru iznad hori- zonta. Najveéa se firina po- stize uz tjemeni_kut O uzd = 0,7 cri 3 cy, wz uvjet da za do- ju graniénu frekvenciju vi- sina stoica mora biti jed- naka treéini valne duljine. Sika 2:19, Prikaz diskonantene + ‘avai dimenaijame726 ANTENE 1322. YAGI-UDA antene Kod antenskih sustava koji se sastoje od niza veceg broja dipola posioji problem njihova napajanja. To se mo- 2e jednostavno rijeliti ako se napaja samo jedan dipol (ahtioni), a svi se ostali dipoli (paraziini) u svojem noZista keratko spoje. Struje u parazitnim dipolima javljaju se pod tutjecajem zraenja aktivnog dipola pa se tako ostvaruje nijihovo pobudivanje. Postoji li samo jedan parazitni dipol, ‘on mote biti direktor, ako je glavna latica okrenuta w nje- govu smjeru, odnosno reflekior, ako j¢ glavna latica okre- uta u suprotnu smjeru (vidjeti sl. 2.20.). Kod antene s 4 Sika 220. Dijagrami zratenja,antenskih reflektor @, gornja je granica za praktitnu primjenu negdje izmedu 10 i 15 elemenata. Naime, dodavanjem svakoga novog dire- ktora sve sporije raste usmjerenost, pa se za postizanje uwieg dijagrama zragenja radije uporabljuje vibe antena ko- je se poredaju jedna pored druge ili jedna iznad druge. Ako se uporabe dvije odnosno etiri antene, dobitak se uveéa z23 dB odnosno 6 dB u odnosu prema jednoj anteni. Pri uporabi vie antena razmak izmedu njih treba pravilno odabrati. Ako se Zeli 8to uza glavna latica, treba prvu nul- totku niza odabrati u srajeru Koji je umutar glavne latice jedne antene, Tako s¢ glavna latica cijepa, pa smjer nule ne smije biti preblizu maksimuma, jer Ge se od ostatka slavne latice formirati prevelika sekundarna latica, St0 je redovito nepozeljno. ‘Usmjerenost jedne Yagi-Uda antene u ovisnosti o ukupnoj duljini antene L (udaljenost izmedu reflektora i adnjeg direktora) priblizn L D=10, a @.10) Dobitak u dB za razlitite duljine antene izrazene u valnim duljinama prikazan je na slici 2.21. Primjer jedne 9-lementne antene dobitka 13,6 dB s kutom usmjerenosti oko 25° i potiskivanjem sekundarne latice nasuprot gla- vnoj latici od 20 dB za frekvenciju 145 MHz sa svim di- ‘menzijama nacrtan je na slici 222.2. Promjer svih pasi- vaih elemenata jest 6 mm, a aktivni je dipol naginjen s T-prilagodbom skiciranom na slici. Dimenzije antene s jo$ veéim dobitkom u iznosu od 16 dB uz uporabu 13 elemenata nacrtane su na slici 2.22.b. tne tela strain | ena Him dipolom: a) parse die! nese ee Refl.1035 Gnline of duline akaraog, parazias = —_—— seePeatiedulineed Gtieealsecg 40 5 E { 5S 995, Dipsign gt 1.Dir. 927, vi ment nnn aap, EDF iW Sa Frbliuje se samo jedan reflektor, er — ee Svi teflektori Koji bi se dodali za 482 4 x a yoga imaju zanemariv utjecaj na 2.Dir. 935 zraéenja. Ako se upora- - 35-40 4.Dix. 927 blue vite reflektor, onda tee. gy 7 dovito stavljaju jedan iznad i je- slave a. dan ispod reflektora koji je u rav- 5.Dir. 927 ini niza. mena Tako su Yagi-Uda antene iz- 610 “— gradene s vide desetaka elemenata, Dit. 25 Di. 927, 60 1 Dit. 927 » Lod = sit 927 31 610 o 3 6.Dit. 915 9Di. i pi, 3 sto ; tft —, intesy 4 a 1LDir. 927 7 4 6 8 10 wpingz7 uh sm 221. Debi Yagi sotne wld 222 Sic Yap Ude ane 0 4S Mile stein : ‘ovisnost o normiranoj dujini immensijama natinjene od: a) 9 elemenatai t) I3elemenaa bv) 13Din927_ i iZTHCANE ANTENE Rr 1323, ROMB-antene ‘Ako se poveta duljina jednog kraka dipola na veli- Ginu vetu od jedne valne duljine, duz dipola javijaju se struje koje na pojedinim mjestima mogu biti protufazne onima w blizini nozista. Kao posljedica toga javlja se glav- na latica koja nije okomita na vodié i niz visokih sekun- darnih latica, Ako se kut izmedu krakova smanji (nije vise 180°), dobiva se V-anzena (vidjeti sl. 2.23.). Kut izmedu krakova treba odabrati tako da se kod radne frekvencije glavna latica javija u smjeru simetrale kutaOkupni dija- ‘gram zratenja ima dva ma- ksimuma zbog toga sto na voditima nastaje stojni val, a pa je dijagram zratenja po- nosu na ravninu povugenu jedinoga keraka simetrigan u okomito na krak. odnosu na os kraka iu od- ‘Sika 223, Diiagrami zracenja clekrithidugatkih 2¢aih ante: 9) 2a jedan ‘edit duljine 2,8) za V-antenu duljine krakova od po 2, €) kao 8), sam ber refleksje na irajevima |) optimalnu Veantend s malin sekundarni laticama Zakljuée li se otvoreni krajevi vodita otporom takve veligine da postoji samo progresivni val (nema refleksije) dobiva se glavna latica samo u jednome smjeru. Dvije po- vezane V-antene tvore romb-antenu (vidjeti sl. 2.24.) koja je be ° : ‘Sika 2.24, Dijagram zratenja romb-antene: 8) glavne latice pojedinih rakova, 8) horiontaln dijagram ue L = 61 ia = 20" te) vertitalt dija- ‘gam uz visinu romba iznad zeae Hf = 11 bog svoje jednostavnosti vrlo prikladna kao usmjerena ‘antena za kratkovalno podrugje. Ulazna impedancija i za- kljuéni otpor ovise o kutu izmedu krakova i o duljini stra- nica, a nalazi se izmedu 600 i 800 oma. Kut treba odabrati tako da sve cetiri glavne latice parcijalnih dijagrama budu usmjeru simetrale. Vertikalni dijagram koji prolazi kroz os romba ima glavnu laticu neSto podignutu, a kut eleva- cije ovisi o tome koliko se visoko iznad Zemlje nalazi to- mb-antena, Romb-antene mogu se djelotvorno iskoristiti u frekvencijskom opsegu od jedne oktave, uz napoment. da unutar tog opsega dobitak varira oko 3 dB. Romb-an- tene montiraju se u ravninu koja je paralelna s povrsinom Zemulje na visini H, kako je prikazano na slici 225. Jakost elektrignog polja u vertikalnoj ravnini koja prolazi duzom dijagonalom romba jednaka je: 1801 /1—c0s? A cos” a r I-cosAcosa sin'| q-cosacosa)] sin (= sin a} aan Sika225.Prikar rombantene odorgo is boka728 ANTENE Kada se romb-antena nalazi u slobodnome prostoru, elektrigno polje u horizontalnoj ravnini jest: By =o {_sin(a-e)_,_sin(arg) | HT | I-cos(a—9) | 1-cos (+9) fein FL [1s «-»)}} {iia FE 1-cos ch ad) ‘Smijer maksimuma glavne latice u vertikalnoj ravnini pod kutom Ap u odnosu na horizontalnu ravninu ovisi o visini antene iznad Zemlje i o dimenzijama romba. Kut Ag odabire se na osnovi udaljenosti izmedu odailjata i prija- mnika i visine slojeva u ionosferi od kojih se reflektira elektromagnetski val. Visina se tih slojeva mijenja unutar istoga dana, a ovisi io godiinjem dobu. Za daleke veze Ap doseze maksimalno do oko 25°. Zbog malenog kuta A, u = 5 r a a(t 213) Iz uvjeta: ak, lL. aE a (SL. slijedi: ‘H=cos a-tgdg- (22 sous) J——4 easy 2n(l-cosdocosa) 4, FE (cos dy cos) Osim zahtijevanog kuta Ap, u jednadsbi se nalaze jo8 H, Lia koje je moguce slobodno birati. Da bi se maksi- mirala jakost polja na mjestu prijama, mogu se postaviti tri dodatna uvjeta: aE, Brno, a6) 13.3. Otvor-antene 1381. Pravokutni otvor Za owor-antene pretpostavija se da na jednoj zami- Sljenoj ravnini povrina odredenog oblika (otvor) pred- stavlja izvor zratenja. Elektromagnetsko je polje po cijeloj ravnini, koja je odredena otvorom, jednako nula, osim na ‘samoj povrsini otvora, Otvor ima najéeice oblik pravokut- nika ili kruinice. Najjednostavniji sluéaj otvor-antene jest, pravokutni otvor, uz napomenu da je polje u svim totka- ma otvora jednako i istofazno. Ako se otvor stavi u ravni- iz kojih shijede: A © 4sindg a Budueéi da jed. (2.15) mora biti zadovoliena, iz jed. (2.17) odabiru se po Zelji dvije optimalne velitine, a tre¢a se mora izraéunati iz jed. (2.15). Kod nitih frekvencija (veéih valnih duljina) i manjih kutova maksimalnog zra- Genja dobivaju se visine H, koje su previsoke za postavlja- nje romb-antene, pa se iz jed. (2:17.) iratunavaju Li asa H se odredi s pomoéu jed. (2.15). Ako nije prevelika, vri- jednost Hf uzima se iz jed. (2.17), a L se odreduje iz mo- dificirane jed. (2.15) koja sada glasi: ie to (SE sata) Qn ino a Qs) asin do ue 2 nda) Na slici 2.26. nacrtan je vertikalni dijagram zratenja jedne romb-antene optimizirane za frekvenciju S MHz. ’ nu yz i pretpostave smjerovi clektritnog i magnetskog po- Ija kao na slici 3.1., mogu se odrediti dijagrami zratenja u E-ravnini (xy) i H-ravnini (x2). Smjer glavnoga zratenja poklapa se s x-osi. U poluprostoru ispred yz-ravniine u po- zitivnome smjeru x-osi jakost elektriénog polja u E-ravni- ni moke se vrlo dobro opisati pribliznom formulom: sing (1+c0s 9). ag a Eqab eed en‘OTVOR-ANTENE 129 * Sika 3.1. Geometrifski prikaz pra ‘mentarnom povrlinom radi odedivanja pljau ttki T a jakost elektriénog polja u H-ravnini formulom: sin xt sin B, (+008 8) ; 6 2) a sin By Kut usmjerenosti, firina snopa i potiskivanje sekun- darnih latica u E-ravnini jesu: goat, ¢,-11464, sp =1354B, G3) au Heravnini: a A opasird, 0,-118,6%, ay =13,54B GH Efektivma je povrdina jednaka geometrijskoj, a usmje- renost je D ae 6s) Praktigan primjer antene takvoga tipa je pasivni refle- tor, koji se uporabljuje u radiorelejnim sustavima, kada izmedu odasiljaga i prijamnika ne postoji optigka vidlji- vost. U tom sluéaju sve totke u ravnini otvora (pasivnog reflektora) nisu u fazi, vet se faza linearno mijenja duz otvora, Sto znaéi da je smjer glavne latice pomaknut od osi otvora, Pri namjeStanju pasivnog reflektora, kojim se mora sligno kao kod zrcala spojiti smjer odaSiljaéa i prijamnika, zakretanje reflektora za kut 8 uztokuje pro- mjenu kuta izmedu smjera odatiljata i prijamnika za 26 (vidjeti st. 32.). Ako je npr. stranica reflektora 5 m i fre- kvencija signala 4 GHz, tada je, prema jed. (3.3) Kut us- mierenosti gp = 26', a Siti- na snopa g,~1". To znati da se kod zakreta reflektora od samo 0,5° prva nul-totka dijagrama zravenja poklapa sa smjerom prema prija- maniku. Iz ovoga se vidi ko- like je osjetljivo namje3ta- nje reflektora pri monti- Sita 32. Prikazsmjerareflektirane rake pasivnog feflekiors (ravna plots) 2a sluda ispravnog posta. Fania (puna linia) §malog zabreta a utd (ertkana lini) ranju veze, a i kako dobro mora biti uévriéen pasivni reflektor da se zbog naleta vjetra ne zakrene. ‘Kod otvorenog valovoda u ravnini otvora duz stranice raspodjela je polja kosinusna, a kut usmjerenosti, Sirina snopa i potiskivanje sekundarnih latica jesu: 6p =68,8°4, o,=182, tp =23,54B, 3.6) 1aaz. Lijevak Buduéi da su radijacijske komponente polja raz- mijerne povriini otvora, za vecu je usmjerenost potrebna i veéa povrlina otvora, a to znati valovod vecih dimenzija. Povecavanjem dimenzija valovoda nastaju uvjeti za i: renje veéega broja modova, Sto na nekim dijelovima ot- vora mofe stvoriti protufazna polja. U daljini se djelo- vanje takvih izvora zragenja ponidtava, pa time efektivna povrdina postaje manja. Dakle maksimalne su dimenzije valovoda ograniéene pojavom vi8ih modova. Da bi se poveéale dimenzije otvora uz istodobno sprie- Zavanje visih modova, uporabljuju se lijevak-antene. Da bi se izbjegli viti modovi, energija se do lijevka dovodi pri- Kladno dimenzioniranim valovodom u kojem se ne mogu Siriti vidi modovi. Ako proSirenje lijevka nije prenaglo, vi8i se modovi dovoljno priguse do mjesta iza kojeg po- stoji moguénost njihova Sirenja. Zbog toga je vaino prav- ilno odabrati odnos duljine lijevka prema njegovu otvoru. Buduéi da se u valovodu moze Siriti samo dominantai mod, raspodjela amplituda polja u otvoru lijevka bit ée istovjetna raspodjeli koja vlada u valovod, tj u E-ravnini jest konstantna, au H-ravnini kosinusna, Faza polja, medu- ‘tim, nije u svim to&kama otvora ista, jer je fronta vala u lijevku zakrivije- na kako je prikazano na slici 33. Fronta vala cili- nidriéna je ako je pro’ enje samo u E-rav1 ili samo u H-ravnini, ‘odnosno sferna ako je pprogirenje u objema ra- vninama, Ovisno o tome 1u kojoj je ravnini profi- renje lijevka, razlikuje se Evlijevak, H-lijevak i piramidni lijevak, ako se radi o prosirenju pravokutnog ‘valovoda, odnosno stoéasti lijevak, ako je posrijedi proti- renje cilindrignog valovoda. Spomenuti su tip; jevaka skicirani na slici 34 ‘Razlika u fazama polja srediSnje totke i one na rubu ‘otvora lijevka mode se odrediti iz slike 3. Iz te slike sli- jedi: Slike 33. Skica fonte vale u Hijevak- Santen! iz Koje se odreduje ralika w Fuzamastedifoe i rubne tke of Heres en Uz blago profirenje valovoda jest: \f_a y Ie thi- 4) , Gs)730 ANTENE Ska 3.4, Skicetipovalijevak-antena: a E-lijeval b) HLijevak,¢ plramidat lijevak £)stobas leva ‘odnosno razlika u fazama tada iznosi: xa? aL” Na osnovi razdiobe polja u otvoru lijevak-antene mo- e se odrediti gustoéa snage u smjeru maksimalnoga zra- %enja i ukupna zragena snaga, pa, prema tome, i usmje- renost. Za E-lijevak usmjerenost je jednaka: Smax = BAL= G9) Usmjerenost za H-lijevak jest: Dy = HE ffow)-cenf +{[0)-Se)}}, aaa gdje su varijable w iv jednake: 1 (Ez) {FFe}om Za piramidni je lijevak usmjerenost: otf Ded\( Dud)’ > 5( 8 it @ ‘Usmjerenesti E-lijevka i H-lijevka nacrtane su u nor- miranom obliku na slici 2. za duljine lijevka i dimenzije otvora u granicama 64 < L = 100i, 24 =a < 301i 2k s bs ‘< 301, § pomou jed. (3.14) i slike 35. moze se odrediti us- ‘mjerenost za piramidni lijevak s razliCitim prosirenjem u E-ravnini i H-ravnini. Iz slike 35. vidi se da za bilo koju duljinu lijevka kri- vulje usmjerenosti imaju izradeni maksimum. To se moze protumaéiti ma sljedeci natin, Ako se lijevak-anteni s Konstantnom duljinom E poveéava dimenzija otvora, npr. za E-lijevak ako se pove¢ava stranica a, trebalo bi da us- mijerenost raste proporcionalno povrsini otvora, t. stranici «a. Zbog prije spomenute zakrivljenosti fronte vala, polie ‘usvim tofkama otvora nije istofazno. Razlika u fazama po- lia srediinje tofke i one na rubu otvora raste poveéa- jem otvora, Sto znati da razlike u fazama bilo koje toz- kke u odnosu na srediinju takoder raste Sto je otvor veéi. Buduéi da se polje u bilo kojoj dalekoj toéki dobije vek- G14) ane. z a torskim zbrajanjem komponenata polja svih diferencijal- pg = |G] —— be s?| (310) nih elemenata povrsine otvora, rezultantno ée polje u = 2aL coe smjeru maksimalnoga zraéenja biti manje od onog kod ko- jeg bi se sve komponente zbrajale istofazno. To znaéi da (C(x) i SCs) imtegrali su prema jednadzbama: Se, nasuprot povecanju usmjerenosti radi poveéanja otvo- 1a, pojavila istodobno tendencija smanjenja zbog rastuce s og fazne razlike. U potetku je zbog relativno male fazne raz- C(x) = feos Lede, S(x)= [sin Lede (ity ___ like jada tendencija porasta usmjerenosti s povecanjem 0? a? vora, a kod vetih dimepzija otvora previadava tendencija D, D, Bg > 7 » 40) =Tq 129) Epi001] 130] no A 120] 100 110 90| 100 20] sat 5a 90 1 t a0 %0 oa 0] Ey 50 {tT c « na 40) 50 30] = “0 20) e 2 253 4 5678910 IS 20 2530 30 a mess 4 5678910 1520 25 30 in ‘Sika 35, Diagram normirane wsmjerenosti 2a Hijevak a) E-lijewsk )ovvor-anreNe 731° ‘smanjenja usmjerenosti zbog velikih faznih razlika. Neg- dje izmedu toga obje su tendencije u ravnotedi, dakle, keri- vulja usmjerenosti ima horizontalnu tangentu, ito odgo- vara maksimalnoj usmjerenosti. Za svaku je duljinu lijey- ka moguée odrediti dimenziju otvora koja daje maksimal- ‘nu usmjerenost. Lijevak s takvim dimenzijama naziva se optimalnim. (Optimalni E-lijevak dobiva se kada je razlika u fazama polja stediinje i rubne to¢ke na otvoru jednaka x/2. Prema jed. (3.9) duljinu lijevka i stranicu otvora veze relacija: 4 Lil alia Gas) sH(4] ‘Usmjerenost optimalnog E-lijevka jest: 82ab Dinu =—GE > G16) 4 efektivna povriina: A, =0,65ab gan Kut usmjerenosti u E-ravnini iznosi: op= 4 , (3.18) au H-ravnini: p= G9) (Optimalni H-lijevak dobiva se, kada je razlika u faza- ‘ma polja srediSnje i rubne totke na otvoru jednaka 37/4. ‘Duljina lijevka i stranica otvora vezane su relacijom: noe a 3\a)° (3.20) ‘Usmjerenost optimalnog H-lijevka iznosi: 7,8ab Ham => ga) acfektivna povréina: A, = 0,638 (322) Kut usmjerenosti u E-ravnini jest: 323) (324 Dimenzije optimalnoga piramidnog lijevka dobivaju. se iz jed, (3.15) i (3.20). Usmjerenost je: 25 G2 Kut usmjerenosti u E-ravnini jest: eo=sx, azn au Hravaini Op =80°% Gan 6 Dimenzije su optimalnoga stozastog lijevka vezane relacijom: L d £.93(4) . 3.29) 7708 ( “J 29) Usmjerenost je: Dag =P, ; ae = Gg 230) a efektivna povrsina ad A= ost, (331) ‘Kut ugmjerenosti u E-ravnini jest: t-0r4, 32 auHeravnini: a Op =70° 3.33) + 38) Da bi se lijevak prilagodio valovodu za koji je vezan, presjek bi se, iduéi prema otvoru, morao mijenjati tako da ‘se praktitno izbjegnu refleksije. Takav bi lijevak bio ide- alni transformator izmedu valovoda i slobodnoga prosto- a, no proraéun dimenzija vrlo je slozen, a izvedba zbog zakrivijenih ploha izuzetno tedka. Takvi se lijevci rabe sa~ mo iznimno za mjerne svzhe u Siremu frekvencijskom op- segu. Za obitne lijevak-antene nastale refleksije zbog ne- prilagodbe kompenziraju se klasignim postupcima prila- godbe. Mogu se iskoristiti i kapacitivni i induktivni zas- Joni u valovodu, no za prilagodbu u Siremu frekvencijskom pojasu povoljnije su plocice dielektrika, koje se stavl ha otvor lijevka. Te plotice sluze istodobno i za zastitu valovoda od viage. Jo bolja prilagodba postide se dvjema dielektrignim plocicama ili jednim dielektriénim poklop- ‘cem, kako je prikazano na slici 3.6. Dvjema dielektri¢nim ploama moze se u podrugju frekvencija od 10 GHz po- stiéi odnos stojnih valova manji od 1,15 za Sirinu pojasa od 1,2 GHz. 11 ‘Sika 36, Prilagoi liievak-antenesjednom (o)odnosno dvi () eektritne ploteis-delektri8aim poklopeem (¢) 1233. Prorez dijagramu dipola jednake duljine, samo Sto su vektori ele~ ktrignog i magnetskog polja zamijenjeni.Sika 3.8, Netoliko karakteristiéno postavljenih proteza uw stijenkama valoveds (i njbove madomjesne sheme (8) Jedna od moguénosti pobudivanja prorez-antene pri- kazana je na slici 3.7. Zbog male efektivne povréine pro- reza redovito se primjenjuje niz proreza, a napajanje se ne izvodi kao na sliei 37. Buduéi da se prorez-antene gotovo iskljudivo rabe u mikrovalnom podruéju, osnova je takve antenske strukture valovod. Na svojoj uZoj ili Siroj stranici valoved ima niz proreza poredanih na prikladan natin, ka- 13.4. Reflektorske antene 14. Ravan reflektor Kada se Zeli potisnuti zratenje u smjeru koji je su- protan smjeru glavnoga zracenja, primjenjuje se, u najjed- nostavnijem sluéaju, ravan reflektor. Ravan se reflektor najgeSée uporabljuje zajedno s jednim ili vise dipola. Di- jagram zraéenja sustava s ravnim reflektorom dobije se ta- ko da se analizira sustav u kojem je reflektor zamijenjen slikom izvora koja se nalazi upravo toliko iza reflektora koliko je izvor ispred reflektora. Dijagram zragenja antene s ravnim reflektorom jednak je dijagramu zraéenja takva nadomjesnog sustava samo u poluprostoru ispred reflek- tora. U idealnom sluéaju reflektor je beskonaéna vodljiva ploha. U praktitnoj izvedbi reflektor se za Linearnu polariza- cijuredovito sastoji od paralelnih vodita postavljenih u ko bi se dobio Zeljeni dijagram zraéenja. Da bi pojedini prorez zracio, on mora presijecati povréinske struje koje teku po unutraSnjim stranama stijenki valovoda. Ovisno o velidini proreza i njegovu polodaju prema simetrali stra- nice, prorez se u nadomjesnoj shemi moze prikazati im- pedancijom vezanom u seriju s valovodom ili admitanci- jom vezanom paralelno valovodu. Zeljena se uzbuda po- ii pravilno odabranim geo- 4 3.8. prikazano je nekoliko polozaja proreza s njihovim nadomjesnim shemama. Antena s prorezima u wioj stranici valovoda upora- bljuje se za brodske radare. Antena takva tipa ima hori- zontalni kut usmjerenosti reda velibine 1°, a vertikalni oko 25°. Isjetak jedne antene s prorezima u uzoj stranici valovoda prikazan je na slici 29. Sredine su proreza razma- knute za pola valne duljine u smjeru Sirenja u valovodu, Vidi se da su horizontalne komponente elektriénog polja svih proreza u fazi, a vertikalne u protufazi. Dakle, u smjeru maksimalnoga zraéenja (okomito na ravninu papira) polarizacija je horizontalna, Za druge smjerove vertikalne se komponente zbog dodatna prostornoga faznog pomaka potpuno ne ponistavaju. Da bi se potisnule vertikalne komponente, stavijaju se izmedu dvaju susjednih proreza vertikalne pregrade. Za radnu frekvenciju razmak izmedu dviju pregrada manji je od pola valne duljine u slobodno- me prostoru, pa se vertikalne komponente elektrignog po- Jja priguéuju, jer te pregrade djeluju kao valovod kojemu je granitna valna duljina za dominantni mod manja od radne. ‘Sita 38. Isjedak antene izvedene s prorezimau stijenc ude stranice vi Tovods ssmjeru elektriénog polja, uz napomenu da je razmak me- ‘du njima jednak desetinki valne duljine ili manji od nje. Tako se dobiwa konstrukcija koja je otpornija na udarce -vjetra nego ploéa, a ima praktitno ista elektrigna svojstva. Obitno se ispred reflektora na jednakoj udaljenosti od injega stavljaju éetiri punovalna dipola s istofaznim pobu- divanjem i medusobnim razmakom od pola valne duljine. Takvo je pole dipola osnovna jedinica pri izgradnji velikih antenskih sustava za npr. radiotelevizijske postaje. Na sli- sci 4.1 prikazan je samo jedan dipol ispred vodljive plohe. ‘Buduéi da je na sredini svakoga kraka punovalnog dipola vor napona, ta se totka smije vodljivo spojiti za reflektor, pa se redovito krakovi dipola na tome mjestu mehanitki uévrste za reflektor jednim dréagem. Bududi da je dipol metrian, a koaksijalni vod kojim se privodi snaga asimet- rian, nije dopusteno izravno prikljuéivanje srednjeg vor ddiga na jedan krak, a pladta na drugi krak dipola.REFLEKTORSKE ANTENE "733 ‘Napajanje se moze ostvariti na dva natina prema slici 4.4. U oba su sluéaja jedan krak dipola i njegov driaé suplii i sluze kao plait koaksijalnog voda. Na slici a) srednji vo- dit koaksijalnog voda prolazi kroz drzaé i Suplji krak di- pola te se galvanski vezuje za drugi krak. Buduéi da je ci- jela struktura ispred vodljive plohe simetritna, a asime- tritan koaksijalni vod nalazi se unutar drZaéa i jednoga kraka dipola, izveden je prijelaz asimetrija-simetrija a da se sklopom za napajanje ne remeti elektromagnetsko polje 1 bliskoj zoni antene. Slika b) sama je progirenje sklopa prema slici a), tako da je u tocki gdje se lomi koaksijalni vod dodana paralelno éetvrtvalna kratkospojena linija, a na razmaku 1/4 dodana je jo8 u seriju punovalna kratko- spojena linija. Ako su valni otpori odsjetaka linija pra- vilno odabrani, impedancija dipola bit ée prilagodena u mu frekvencijskom pojasu nego u sluéaju na slici a). 1342, Kutni reflektor Ako se uporabe dvije reflektorske povréine koje se sijeku pod nekim kutom a, a izvor zraéenja stavi u sime- tralnu ravninu, dobiva se sustav koji ima bolju usmjerenu karakteristiku od antene s ravnim reflektorom. Antena $ Kutnim reflektorom moze se jednostavno analizirati samo za kutove a = 180°/n, gdje je n cijeli broj. U tom se sluéaju reflektor moze nadomjestiti slikama izvora kojih ima 2n simetrino rasporedenih u krugu oko tjemena kut- nog reflektora. ‘Novi ekvivalentni antenski sustav ima unutar kuta @ identifan dijagram zragenja kao izvor s kutnim reflekto- rom. Najéeiée se uporabljuje pravokutni reflektor s po- Sika 42, Pravokuta! reflektor Live reQekaij ie) prikaz wbu- sda nadomjesnih izvors ° luvalnim dipolom kako je prikazan na slici 42. Ako se pro- matra H-ravnina, zrake koje polaze iz stvarnog izvora (di- pola) tako se reflektiraju od vodljivih ploha kao da su po- Sle iz nadomjesnih izvora. Nadomjesni izvori zraka 1 i 3 ‘imaju fazu 180° u odnost na stvarni izvor, jer su putovi zraka od stvarnog i od nadomjesnog izvora do reflektorske povriine jednaki, a elektrigno polje (paralelno s povrli- nom reflektora) ima nakon refleksije fazni skok od 180°. Nadomjesni izvor zrake 2 istofazan je sa stvarnim izvor- om, jer je zraka 2 dofivjela dvije refleksije, dakle, fazni skok od 2 - 180° = 360°, a prevaljeni su putovi do drugeto- Ee refleksije od stvarnog i od nadomjesnog izvora jednaki. Na osnovi nadomijesnih izvora prema slici 4.2.¢ jakost polja w H-ravnini jest: 207 2na BoE [ aot ae jon]. adie je r udaljenost od tiemena reflektora. Dobitak je takvih antena 10 do 12 dB i vrlo se malo ijenja ovisno o udaljenosti dipola od sjeci8ta reflektor- skih povr¥ina, ako je a udaljenost u granicama 0,3 do 0,64. JOS veca usmjerenost postize se kutnim reflektorom s = 60°. Takav antenski sustav sa svim ekvivalentnim iz- vorima nacrtan je na slici 4.3. Faze nadomjesnih izvora mogu se odrediti identiGnim zakljuivanjem kao ito je to naginjeno za pravokutni reflektor. Ako se kao izvor upo- rabi poluvalni dipol, dijagram zraenja u H-ravnini jest: p20 fin Ge aa of en [= cos 60"-0)]- con ores} 42)734 ANTENE ‘Sita 43. Kuta refletor sjemenim kutorn 60" i usbude nadomjesmih ivora ‘Teorijski i izmjereni dijagrami zraenja antena s kut nim reflektorom medusobno se vrlo dobro slau unutar prostora koji je omeden plohama reflektora. Buduci da re- flektorske plohe ne mogu imati beskonatnu dimenziju, mora se odrediti minimalna duzina reflektorske plohe uz kkoju se jo’ bitno ne naruSava dijagram zratenja, Za pravo- kkutni reflektor to je dvostruka udaljenost dipola od tjeme- na reflektora, a za tjemeni kut a = 60°, to je trostruka uudaljenost dipola od tiemena. 1343, Parabolni reflektor U mikrovalnom podruéju uporabljuju se reflektor- ske povrsine koje su dio plohe rotacijskog paraboloida ili parabolnog cilindra. Dobitak antena s takvim reflektorima kreée se izmedu 30 i 40 dB, a za velike reflektore kod satelitskih komunikacija i mnogo vise. Presjek parabolnog reflektora prikazan je na slici 4.4. Iz same definicije para- bole kao geometrijskog miesta tofaka koje su jednako ud: Ijene od jedne évrste tozke (ZariSta) i jednog pravea slijedi da su putovi FB,A,, FB,A2 itd. sto ga prevale zrake jed- naki, Dakle u sluéaju totkastog izvora u Zarit, fronta je vala ‘AA’ nakon refleksije od reflektora ravna. Dakle, sferni val koji se Siri od primarnog izvora smjeftenog u Zaritu pre- tvara se nakon refleksije u planarni val. Uz kombinacijia inijskog izvora i parabolnog cilindra cilindriéna fronta vala koja se Siri od izvora nakon refleksije takoder se pre~ ‘Sita 44, Pres parabolnog reflektors i prikaz zaka koje izlaze iz Zaritta Sve su totke u ravnini otvora antene (AA’) istofazne, a amplituda im ovisi o dijagramu zratenja primarnog ra- dijatora i o udaljenosti izmedu primarnog radijatora i pri- padnog elementa povrsine reflektora na kojem se dogodila tefleksija. Naime, kod linijskog izvora fronta je vala cilin- drigna, a gustoéa snage vala obrnuto.je proporcionalna udaljenosti od linijskog izvora, dok je kod tockastog izvo- ra fronta vala sferna pa je gustoéa snage vala obrnuto pro- porcionalna kvadratu te udaljenosti. Jasno daw oba sluta element povrSine reflektora na kojem se dogodila reflek- sija mora biti u dalekoj zoni kako bi se mogli iskoristiti za- koni optike. Glavai je problem kod antena s parabolnim reflekto- rom odabrati najpovoljniju kombinaciju dimenzija reflek- tora i dijagrama zraéenja primarnog radijatora. Dijagram zragenja primarnog radijatora mora biti takav da se gla- vnina snage reflektira na povrsini reflektora. Zbog toga bi povriina reflektora morala biti sta veca. Velika povssina reflektora relativno je slabo iskori8tena, jer periferni di- jelovi reflektora koji imaju relativno veliku povrSinu reflek- tiraju samo mali dio ukupne snage, buduéi da prema ru- bovima jakost polja pada. Kada se antene dimenzioniraju za ito veti dobitak, -di opéenito pravilo da polje na rubovima reflektora bude za oko 10 dB manje od onoga u sredini otvora. Zeli li se bolje potiskivanje sekundarnih |: , polje na rubu reflektora mora biti 20 dB ispod onog na sredini otvora. Kako nule i sekundarne latice primarnog radij tora moraju pasti izvan povriine reflektora, potiskivanje sekundarnih Iatica ovisit 6 upravo o tim sekundarnim ticama koje su ujedno i sekundarne latice ukupnoga an- tenskog sustava, Sekundarne latice primarnog radijatora bit ée potisnute u odnosu na glavno zraéenje cjelokupnoga antenskog sustava za: s=D—(Dp—5p) @3) decibela, gdje su D i Dp usmjerenost cjelokupnog antenskog sustava odnosno primarnog radijatora, a s, potiskivanje se- kundarnih latica primarnog radijatora. Omer izmedu Zariéne daljine i promjera reflektora kreée se unutar granica 0,2 i 1. Primarni je radijator najéeSée lijevak, a moze biti i dipol s reflektorom ili helikoi- dna antena. Buduéi da pr- imarni radijator nije idealni totkasti izvor, veé ima odredene fizi¢ke dimenzije, on zasjenjuje dio povrsine reflektora. To blokiranje po- vrline ima kao posljedicu povetanje sekundarnih la- tica, dakle, smanjenje po skivanja sekundarnih latica. — Sredifnji_dio povrsine reflektora séflektira dio en- f cergije izravno natrag prema primarnom radijatoru, pa nastaje stojni val odnosno neprilagodba uzrokovana re- flektorom. Ako se zahtijeva vrlo dobra prilagodba prim- 10g radijatora na valovod ili koaksijalni vod, moze se u sredifte reflektora staviti povoljno dimenzionirana plo- Gica, kako je pokazano na slici 4.5. Ceste su i konstru- keije parabolnih antena pre- mare g n=, Sika ¢, its dens lt 22a prilagodbu suvjene tere parabolnog refektora[REFLEKTORSKE ANTENE Sika 48. Primer Konstrukcie a1 smanjenim poveitsim djeovaniem parabolnog rellektora na primarni radjator ma slici 46, posebno za radare, kod kojil se 0s antene, os parabole i os primarnog radijatora ne poklapaju. Budusi da je primarni radijator smjeSten izvan podruéja mak malne gustace snage otvora, efekt je blokiranja sl izraien, ai neprilagodba zbog refleksije takoder je man; ‘Odstupanje povrsine reflektora od idealne parabole smije iznositi najvide Sesnaestinu valne duljine ako se ne postavljaju o8tri zahtjevi na dijagram zratenja. Opéenito se mote utwrditi da ée odstupanje od parabole znatno djclovati na potiskivanje sekundarnih latica. Dobitak antena s reflektorom tipa rotacijskog para- boloida jednak je: ee rologd +8 [a], ay adie su d promjer otvora antene, a4 valna duljina. ‘Primarni tadijator mora biti u Zaristu parabole, no prilikom montaze moze se dogoditi da se on pomakne, So Ge wrrokovati deformacije w dijagrammu zraéenja. Pomak primarnog radijatora moze biti u smjeru osi parabole ili Skomito na taj smjer. Ako se primarni radijator pomakne tu smjera osi parabole, nastaje u ravnini otvore pogretka u fazi koja s¢ uz male pomake moie izraziti kvadratnom funkeijom. U tom se sluéaju glavna latica dijagrama zra- zenja malo prosir, nultotke se popunjavaju, i mogu Eak potpuno nestati, ako da se prva sekundarna laticastopi 5 glavnom Iaticom. Maksimumi sekundarnih latica ne- znatno se poveéaju, tako da se potiskivanje sekundarnih latica praktigno ne mijenja. Ako se primarni radijator po- makne u smjeru okomitu na os parabole, pogreska u fazi mote se izraziti sumom linearne i kubne funkcije. Zbog linearnog lana smjer se glavnoga zratenja za- krene u smjeru suprotnom od pomaka primarnog radi- jatora, Kubni lan deformira glavnu laticu koja postaje malo asimetrigna, bitno pove¢ava sekundarnu laticu koja je blia os! parabole i smanjaje onu s druge strane glavne latice. Prema tome, poprets pomak primarnog radi- jatora mnogo krititniji, jer on znatno smanjuje potiskivanje Sekundarnih latica, Za jako potiskivanje sekundarnih latica w polupro- storu suprotom od poluprostora glavnoga zratenja uporab- Tjuju se antene natinjene od kombinacije lijevka i parabol- nog relektora prema slici 47. Kod ti se antena iskoriS ‘2 parabolna ploha daleko od tjemena parabole. Kao p marni radijator i ovdje sludi lijewak, ali produzen sve do povriine reflektora kako bi se sprijetilo rasipanje energije, 2 time! Stetno zraéenje u obliku sekundarnib latica. An- Sika 4.8, Antens + dvortrukinreflektorom koja ima gotovo identigan je ram hao Sto ga ima antenanaslici 47., no muogo je sbijenie Konstrukcie tena toga tipa vilo je velika, Da bi se smanjile dimenzije antene uz pribliino jednako potiskivanje sekundarnih latica, moze se nadiniti antena s joS jednim reflektorom prema slici 48,736 ANTENE 135, LeGaste antene GaGa 1351. Dielektriéne le¢e LLeée toga tipa mogu se proragunati sasvim analo- gno kao optiéke leée, jer prirodna dielektriéna sredstva imaju uvijek indeks Joma veéi od jedinice, Sto znadi da je fazna brzina u tome sredstvu manja od brzine svjetlosti uslobodnome prostoru. Kao i optiéke leée, imaju konve- front vala avai val al Sika 81, Prikasformiranis ravne fronte vale kod dielektritnelete a) . Sika §.2,Prikaz putanja araka pri ju debljine lee dietjenjern sone na izboteno| a) odaesno ravnoj 8) strani ksan oblik prema slici §.1. Frekvencijski opseg rada mode im doseéi i vie od jedne oktave. Za leéu prema slici 8.4. na ravnoj povrSini, granici dielektrika i zraka, nema Joma, ve¢ je djelomitna refleksija ovisna o indeksu loma, Reflektirana se energija skuplja u ZariStu, gdje je smjedten primarni radijator, te u njegovu dovodu stvara relativno velik odnos stojnih valova, dakle neprilagodbu. Ta se po- java mote izbjeci malim pomicanjem primarnog 1u smjeru okomitu na os lese. Kod le¢a velikoga promjera i debljina je welika, pa antena postaje teBka i glomazna. Zbog velike debljine dielektrika poveéava se guienje, a homogenost leée i konstantnost indeksa loma postaju sve kritinija. Taj se nedostatak moze otkloniti tako da se ti- jelo leée stanji i podijeli na zone kao na slici §.2. Istofaz- nost svih zraka u ravnini otvora (ravna strana leée) postize se tako da razlika prevaljenih putova susjednih zona bude jednaka vitekratniku valne duljine. Na Zalost, Sirina po- jasa takvih leéa vrlo je mala i iznosi samo nekoliko posto. 1352 Metalne le¢e Sredstvo od kojeg je natinjena konveksna le¢a pre- ma slici§.3. mora imati indeks loma manji od jedan. Bu duéi da prirodna diclektriéna sredstva imaju uvij Joma vedi od jedan, od njih se ne mogu naéiniti takve leée. ‘Sika 53. Prikazformiranjafromtevala od metalne lege Kako brzina Sirenja vala ne moze biti veta od brzine svje- tlosti, istofaznost se na ravnoj strani leée postize pove- éanjem fazne brzine. Na slici 4. nacrtane su dvije pax ralelne ploge izmedu kojih se Siri elektromagnetski val. Takva se konstrukcija moze shvatiti kao valovod koji 8 donje i gornje strane nije omeden. Buduéi da je vektor elektrignog polja paralelan povréini ploga, fazna brzina u smjeru Sirenja jednaka je:» Sika §4, Prikaz dij paraletnih plots tlovoda koji s date # gore strane ‘if omeden a) faz bezinajindeks Toma wovisnosto razmaku pgs (0) Ga) pri Gemu je dg = 2a dominantna valna duljina. Dabi se sprijeSila pojava vigih modova, razmak izme- du ploa moze se kretati izmedu pola ijedne valne duljine. SIROKOPOJASNE_ANTENE 737 U tom se slugaju mogu ostvariti fazne brzine u granicama od 1,15Sc do beskonaéno. Za leéu prema slici 8.3. presjek Konkavne plohe mora biti elipsa, a razmak izmedu plo- éa treba odabrati tako da je fazna brzina priblizno jed- naka ‘dvostrukoj brzini svjetlosti. Relativna je Sirina poja- sa leée: 2006 (} ‘gdje je 5 maksimalna fazna razlika izmedu zrake u Osi leGe i one na rubu izrazena kao dio valne duljine, at je debljina leée na njezinim rubovima, izrazena takoder u valnim duljinams Uz dopuste (]. 62) faznu pogresku od 90°, na rubu frek- i. d = A/A, 0 = 2c it = 62, relativna i 5,5%. Metalna leéa mode se kao i di elektritna podijeliti u zone. Za razliku od dielektritnil Teta, kod kojih dijelienje leée u zone uzrokuje suZenje frekvencijskog opsega, kod metalnih se le¢a postize obra- tno djelovanje, tj. prodirenje. Sirina pojasa metalne lee s k zona priblizno je jednaka: so= Be=e— [%]- eke ° 3) ‘Ako se prije spomenuta lea podijeli na tri zone dobiva ‘se firina pojasa od 10%, Sto je gotovo dvostruka Sirina uodnosu na leéu koja nije podijeliena na zone. 13.6 Sirokopojasne antene Ee sai. Istokutne antene Kod ove vrste antena moze se postii ekstremno ve- lika Sirina pojasa. Parametri bilo koje antene, kao ito su dijagram zragenja i impedancija, ovise o geometrijskom obliku i o dimenzijama antene u odnosu na valnu duljinu signala. Ako se npr. istodobno udvostruée valna duljina signala i dimenzija antene, parametri se antene ne mije- njaju. Ako se geometrijski oblik antene mnoZenjem s jed- nim kontinuirano promjenijivim faktorom transformira ‘uoblik identiéan prvotnom (geometrijske dimenzie izraze- ne u valnim duljinama ostaju iste), antena je frekvencijski neovisna. U tom se sluéaju oblik antene moze opisati samo kutovima. Taj je uvjet nuZdan, ali nije i dovoljan za prak- tinu realizaciju antene. Zbog kontinuirano promjenljiva faktora spomenuti uvjet odnosi se na antene beskonatnih dimenzija, Buduéi da antena mora imati konatne dimen- zije, beskonagnu strukturu treba negdje prekinuti. To ‘mati da se s udaljenoféu od to&ke napajanja struja mora po- stupno smanjivati i tediti prema nuli, tako da prekid: nje strukture ne remeti raspodjelu struje, a time ni dija gram zraéenja ni ulaznu impedanciju. Oba spomenuta zahtjeva zadovoljava spiralna antena. U polarnome koordinatnom sustavu geometrijske dimenzije antene mogu se opisati jednadzbom: r=eA®. BOO), 1) gdje je B()proizvolina funkcija polarnog kuta 0. Jednadiba opisuje spiralnu antenu koja se moze sasto- jati od dvaju ili viée krakova. Krakovi se nalaze ili u jednoj ‘Favnini ili na plaitu jednoga sto8ca, pa se razlikuju ravne i stoEastespiralne antene. I jedne i druge mogu se napajati ko- aksijalnim vodom koji je smjesten po sredini jednoga kra- ka spirale iu cijeloj svojoj duljini vanjskim plastom zava- ren za taj krak. Srednji vodié koaksijalnog voda vezan je za drugi krak, dime je ostvareno napajanje. Buduéi da struja u svakome kraku od sredine prema rubovima ante- ne pada i asimptotski se pribliZava nuli, asimetrigan koa- ksijalni vod moze se na rubu antenske strukture uzemljiti a da ne narusi simetriju spiralne antene. Iz razloga simnet- rije geometrijske strukture poZeljno je po sredini drugoga raka zavariti plabt koaksijalnog voda jednake dimenzije kao i onaj koji sludi za napajanje. ‘Ravne spiralne antene imaju dijagram zraenja simet- rian u odnosu prema ravnini u kojoj se nalazi spirala. Di- jagram zragenja stozastih spiralnih antena ima maksimal- no zraéenje u smjeru osi na strani vrha stoica. Usmjere- nost je to veéa Sto je kut na vrhu stoica manji. Sve spiralne antene imaju kruznu polarizaciju u cijelome frekvencijs- kom podrugju njihova rada, ito ne samo u smjeru glavnog zratenja nego i za veti dio dijagrama zraéenja.738 ANTENE 1282. Logaritamski periodiéne antene Geometrijska struktura tih antena ima svojstvo da se mnoZenjem samo odredenim faktorom ke dobije struk- tura identiena prvobitnoj, To znadi da su parametri antene identigni samo na diskretnim frekvencijama fo, Kfo, ko. Fefop-. Ako se faktor k odabere blizu jedinice, parametri ¢e antene neznatno varirati u podrugju frekvencija fo do Afoy ato znaéi da Ge neznatno varirati i u podrugju od Afo do fo, pa k°fo do k°fo, odnosno u cijelom podruéju od fo do RY, Logaritamski perioditne antene mogu se konstruirati kao povrsinske ili ine strukture razligitih oblika. ‘Na vi5- im frekvencijama redovito se primjenjuju povrSinske stru- ture, a za nie frekvencije povoljnije su Zi¢ne struktu- re zbog svoje jednostavnosti i lakoée izvedbe. Velo us- pjeina logaritamski periodiéna povréinska struktura pri- kkazana je na slici 6.1. Faktor ekspanzije rantene jest: Rest Ry ‘Logaritamski periodi gama sebi komplementarna ako su a = 135° if = ‘Naime, ako se postoje¢a struktura zamijeni komplemen- tarnom (vodljivi i nevodljivi dijelovi ravnine medusobno: se zamijene) i ta zakrene oko osi simetrije za 90°, dobiva se struktura istovjetna prvobitnoj. Za impedancije kom- plementarnih antena vrijedi: 2 22, == (60n}, 63) gdje su Z; i Zz impedancije komplementarnih struktura. Za gore spomenuti sluéaj obje su strukture identigne, Sto znaéi da su im impedancije jednake. Prema tome, za ‘Ska 61. Primer po- ‘wlinakeTogaritamski period sntene samokomplementarnu logaritamski periodignu antenu pre~ ma slici 6.1. impedaneija je jednak Z4 == 602188 oma. a2 64) Eksperimentalno je utvrdeno da se struja naglo sma- snjuje izvan polumjera R, na kojem se nalazi resonantni sub \Gednak detvrtini valne duljine signala). Buduéi da glav- nina zragenja potjeée upravo iz toga rezonantnog podrugja antene, dopuéteno je antensku strukturu prekinuti kod polumjera odmah iza rezonantnog zuba, jer to neznatno usjege na antenske parametre. Dakle, donju graninu frek- venciju odreduje najdudi rezonantni eub. Mjerenja struje po povréini vodijivih ploha pokazala su da je glavnina struje ograniena na podruéje uz rub tih ploha. Prema to- ‘me, moguée je vodljive plohe zamijeniti Zitnom struktu- rom koja daje obrise vodljive plohe. Takva antena ima velo sligna svojstva povrSinskoj anteni. ‘Mnogo praktiénija izvedba Zine strukture jest Joga- ritamski periodiéni niz dipola prema slici 6.2. Svi se dipoli pobuduju preko zajednigke simetritne linije, na koju su susjedni dipoli vezani protufazno. Sia 62. Logaritmski perioditn’ nix dipola pobudivan simetitnom linjom Razmaci i duljine dipola udovoljavaju uvjetu: ro a 63) ‘Maksimalno je zratenje usmjereno pre- ma kraéim dipolima. Buduéi da pobudivanje linije treba ostvariti na strani kracih dipola, bi- Jo kakvi dovodi na toj strani remetili bi elekt- romagnetsko polje, a time i dijagram zraSenja. ‘Napajanje se zbog toga izvodi koaksijalnim vo- ‘dom smjeStenim unutar jednog od vodita sime- trigne linije. Ako se vodié simetriéne linije na- ini Supljim, onda njegova unutratnja povrdina mote posluZiti kao vanjski vodit koaksijalnog voda. Srednji se vodié produduje i veze na dru- i vodié simetriéne linije, kako je prikazano ‘na slici 6.3. Sika 6.3, Prikaz podrutjanapsjanja antene izslike 62