UVOD U KOLEGIJ

TO EMO UITI?

DRAMSKI ODGOJ je svaki oblik uenja i poduavanja putem dramskog iskustva.

Sadraj i graa ovog kolegija jest DRAMSKA PEDAGOGIJA kao specifian

didaktiko-metodiki sustav i pristup u funkciji iskustvenog uenja.
DRAMSKO-PEDAGOKI RAD U HRVATSKIM KOLAMA:
IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI (dramsko-scenske, recitatorske, literarne,
novinarske, filmske kolske druina)
Cilj: razvijanje uenikog stvaralatva i komunikacijskih vjetina

REDOVITA NASTAVA (razredna nastava u niim razredima O; predmetna

nastava u kojoj postupci dramatizacije, igranja uloga i javnog interpretiranja mogu biti
zanimljiv nain usvajanja i doivljavanja nastavnih naroito umjetnikih, sadraja, npr.
jezika i knjievnosti, humanistikih predmeta i sl.)

IZVANPREDMETNI OBLICI ODGOJNOG RADA (satovi razredne zajednice;

posebni odgojno-obrazovni moduli sa socijalizacijskim ili nekim drugim odgojnim ili
terapijskim ciljevima )
IMBENICI DRAMSKOG ODGOJNOG RADA

UITELJ/VODITELJ vanost osobnog nastupa (izvedbe) i voenja procesa

dramskog odgojnog rada;
(Glavni nositelj dramskoga rada, ali nije njegovo sredite niti cilj!)

UENIKA (ODGOJNA) SKUPINA vanost sastava, sposobnosti, motivacija i

potreba;

DRAMSKO-PEDAGOKA KOMPETENCIJA VODITELJA vanost vjetina i

metoda kojima raspolae.

Sva tri imbenika mogu konstruktivno i funkcionalno djelovati unutar procesa dramskog
odgojnog rada samo uz osvijetenost njegovih sudionika, a pogotovo voditelja takva rada, o tome
kakvim se medijem slue, tonije kako dramski medij kao odgojni, obrazovni i spoznajni proces
funkcionira i kako dramska aktivnosti djeluje na one koji u njoj sudjeluju.
Po emu se razlikuju
DRAMSKI i KAZALINI MEDIJ?

Odreenje kazalinog medija: Kazalite je suradniki oblik umjetnike

komunikacije/izraavanja u kojem ivi izvoai u naroitom prostoru predstavljaju/glume stvarne
ili izmiljene dogaaje pred ivom publikom.

Odreenje dramskog medija: To je svaki oblik komunikacije/izraavanja u kojem su

stvarni ili izmiljeni dogaaji, bia, predmeti, pojave i odnosi predstavljeni s pomou
odigranih/odglumljenih (tj. fiktivnih) uloga, situacija, aktivnosti i ponaanja.


Kazalite jest oblik dramske aktivnosti, dakle kazalite je i dramski medij, ali dramski
medij je i film (gdje nemamo ive izvoae), kao i odgojna ili procesna drama u koli (gdje
nemamo ive publike).
KAKO DRAMSKA AKTIVNOST DJELUJE
NA ONE KOJI U NJOJ SUDJELUJU?

Iako nije zbiljska nego po svom bitnom odreenju fiktivna, dramska aktivnost jest
doivljeno iskustvo. Ono za eventualnoga vanjskog promatraa moe biti nedovoljno zanimljivo,
siromano i skromnoga intenziteta, vrlo esto ono je ak i nevidljivo, ali za neposrednog
sudionika izvoaa moe biti uzbudljivo, prepuno dojmova, emocija i doivljaja, to su sve
sastavnice poetiko-estetske kvalitete dramske aktivnosti.
POETIKO-ESTETSKA KVALITETA

iskustvo umjetnikog stvaranja uesnika, iskustvo oblikovanja odnosno dovoenja do

javna izraza vlastite osobnosti uesnika dramskog stvaranja, kao i osjeaj sklada, postignua i
zadovoljstva kojim je to iskustvo popraeno.

Poetiko-estetska kvaliteta dramske aktivnosti jest uinak njezina holistikog djelovanja.

Holizam: Teorija prema kojoj je organizam kao cjelina neto bitno drukije i vie negoli
puki zbroj djelovanja svih njegovih dijelova.
DRAMSKA AKTIVNOST DJELUJE HOLISTIKI (cjelovito) integrirajui intelektualnu
spoznaju, proivljene emocije i estetski doivljaj u cjelovito iskustvo koje potkrepljuje i osnauje
svaki daljnji korak osobne aktivnosti sudionika usmjerene bilo na uenje, bilo na osobni rast, na
javno izraavanje ili pak na lijeenje.
KAKO SE DRAMSKOM AKTIVNOU UI?

Dijete najbolje naui i pamti ono to doivljava .

Dramska aktivnost kao odgojno-obrazovna metoda jest oblik iskustvenog uenja i

poduavanja.

Dobar dramsko-pedagoki rad sastoji se u pruanju uenicima dobrih doivljaja s

pedagokom svrhom koje e pamtiti i ponijeti sa sobom kao iskustvom steeno znanje i spoznaju.
TO SE MOE UITI I RAZVIJATI OVAKVIM ISKUSTVENIM UENJEM?

izraziti i razviti svoje osjeaje, sklonosti, sposobnosti i stavove;

razviti govorne i izraajne sposobnosti i vjetine;

razviti matu i stvaralatvo;

razviti motorike sposobnosti i govor tijela;

stei i razviti drutvenu svijest i njezine sastavnice: (samo)kritinost, odgovornost i

snoljivost;

razviti humanistika moralna uvjerenja;

stei sigurnost i samopouzdanje;

razumjeti meuljudske odnose i ponaanje;

nauiti suraivati, cijeniti sebe i druge te tako stei priznanje drugih.

Ovi uinci ne nastaju sami od sebe. Hoe li biti ostvareni u cijelosti ili djelomino, na
razini cijele skupine ili samo kod pojedinaca, bolje ili loije to ovisi prvenstveno o kvaliteti
dramsko-pedagokog vodstva i o mogunostima skupine s kojom se radi.
FORUM KAZALITE
Tvorac forum-kazalita je Brazilac Augusto Boal, kazalini redatelj, pisac i politiki
aktivist. Iako je u Sjedinjenim Amerikim Dravama zavrio studij kemije, tovie stekao i
doktorat, vratio se u Brazil, u Sao Paolo i posvetio se kazalitu postavi tijekom 1950-ih i 1960-ih
jednom od najistaknutijih linosti brazilskog kazalita.

Tijekom 1960-ih godina Boal poinje oblikovati i razvijati svoju ideju kazalita
potlaenih, politikog kazalita namijenjenog promjeni drutvenih odnosa, a to u praktinom
smislu znai i snanog utjecanja na svijest gledatelja kako bi ih se pridobilo za promjenu
drutvenih odnosa.

Godine 1971. u Brazilu na vlast vojnim udarom dolazi generalska hunta i Boal biva
uhien i muen, kao i mnogi drugi brazilski politiki angairani umjetnici. Nakon tri mjeseca
puten je iz zatvora ali zbog stalnih prijetnji s obitelji odlazi iz zemlje.

Tehniku forum-kazalita prvi je put primijenio 1973. u Peruu, u okviru programa

opismenjavanja stanovnitva, spoznavi, prema vlastitim rijeima, da medij kazalita omoguuje
nepismenima, neobrazovanima i potlaenima da izraze svoje stavove i uvjerenja.

Sljedee godine Boal seli, najprije u Portugal, a zatim u Francusku, gdje djeluje sve do
1986., kad se ponovno vraa u Brazil. Boravak u Europi, brojne radionice u nizu zemalja te
prijevodi njegove knjige Kazalite potlaenih na francuski i na engleski pridonijeli su irenju
pojma i metoda kazalita potlaenih irom svijeta. Boal osniva nekoliko centara i druina
kazalita potlaenih, a 1981. upriliuje i prvi festival kazalita potlaenih. Forum-kazalite u tom
razdoblju postaje njegovom najutjecajnijom tehnikom.

drugu knjigu, Igre za glumce i ne-glumce, objavljuje na engleskom 1992.,

trea knjiga, Duga elje, na engleskom izlazi 1995., a posveena je razradi

psihoterapeutskih aspekata raznih Boalovih tehnika, od kojih je, za tu svrhu, najvanija tehnika
kazalita slika. Njegova posljednja knjiga zove se Zakonodavno kazalite, na engleskom izlazi
1998., a rezultat je njegovih iskustava kao gradskog vijenika u Riju de Janeiru. U njoj opisuje
iskustva s forum-kazalitem u raspravljanju s graanima svakodnevnih gradskih problema i
ukazivanju na mogua bolja rjeenja.
FORUM-KAZALITE U HRVATSKOJ

Plimni val forum-kazalita zahvatio je intenzivnije Hrvatsku tijekom i neposredno nakon

raspada Jugoslavije. U nas su prva praktina poznanstva s forum-kazalitem zapoela odmah
nakon Domovinskog rata, kroz djelatnost raznih humanitarnih organizacija koje su, uz
materijalnu, nudile i razne oblike psihosocijalne pomoi u okviru kojih su se i metode kazalita
potlaenih pojavile kao jedna vrsta socio-psiholoke terapije.

Neto kasnije, elementi forum-kazalita koriteni su u dramsko-pedagokom radu nekih

dramskih studija (Split, ZKM, Tirena, Pula), Hrvatski centar za dramski odgoj (HCDO) od svog

osnutka 1996. godine organizirao je u nekoliko navrata niz radionica u cijelosti ili djelomino
posveenih forum-kazalitu. iru popularnost forum-kazalite stjee tek s "Radionicama
kulturalne konfrontacije"projektom Natae Govedi i Vilima Matule, realiziranima od 2001. do
2003. najprije u Teatru Exit u Zagrebu, a kasnije i u nekim drugim gradovima i specifinim
sredinama poput zatvora ili popravnih domova.

Danas je jedno od vanih svjetskih sredita forum-kazalita Istarsko narodno kazalite i

njegov Dramski studio koji svakoga lipnja, od 2006. organizira Forum festival na kojem se
okupljaju najistaknutiji svjetski praktiari forum-kazalita. Godine 2007., tj. godinu dana prije
svoje smrti, sudionik festivala bio je i sam Augusto Boal. 2007. godine HCDO je, kao rezultat
jednog projekta posveenog forum-kazalitu izdao prirunik forum kazalita, a 2009. Prijevod
Boalove knjige Igre za glumce i ne-glumce, takoer prirunik s bogatim repertoarom igara, vjebi
i postupaka koje je Boal koristio u svom radu.
PORIJEKLO IDEJA

Boal knjigu Kazalite potlaenih pie kao kritiku Aristotelove teorije tragedije, pa
Aristotelovoj poetici potlaivanja koju prepoznaje u njegovoj raspravi O pjesnikom umijeu,
suprotstavlja svoju poetiku potlaenih.

Za Aristotelovu raspravu Boal izjavljuje da njome Aristotel gradi prvi izuzetno moan
poetsko-politiki sustav zastraivanja gledatelja, radi uklanjanja 'loih' ili nezakonitih sklonosti
publike. Taj je sustav, do dananjeg dana, u cijelosti prisutan ne samo u konvencionalnom teatru,
nego i u tv-sapunicama te zapadnjakim filmovima: kino, kazalite i televizija, sjedinjeni
temeljnom aristotelskom poetikom, zajedniki sudjeluju u tlaenju ljudi."

"Da bi se razumjela poetika potlaenih treba imati na umu njezin glavni cilj: pretvoriti
ljude 'gledatelje', pasivna bia unutar kazalinog fenomena u subjekte, u glumce, mjenjae
dramskog zbivanja."

Boalov se u svojoj raspravi nadovezuje i na stavove Bertolta Brechta koji se takoer

intenzivno bavio pitanjem na koji nain kazalini in utjee ne samo na gledatelja, nego i na
izvoaa. Brecht se ovim pitanjem naroito bavio i pokuavao ga rijeiti piui i izvodei svoje
tzv. poune komade (lehrstck).

"Pouni komad pouava zato to se glumi, a ne zato to se gleda. U principu pouni

komad ne treba nijednog gledaoca, iako se gledalac, naravno, moe iskoristiti. U osnovi pounog
komada lei oekivanje da se na izvoaa moe drutveno utjecati u trenutku dok on izvodi
odreene radnje, zauzima odreene stavove i izgovara odreene rijei." Brecht ustvari ovdje
govori o iskustvenom uenju, uenju pomou igranja, ulaenja u neke uloge.

Boalovo "otkrie" da kazalini medij daje mogunost izraavanja vlastitih stavova i

uvjerenja onima koji ne znaju itati ili pisati ili javno nastupati, uinilo je da sredinjim mjestom
njegova zanimanja prestaje biti kazalite-kao-predstava, a glavni cilj postaje kazalite-kao-pokus
kao mjesto gdje gledatelj aktivno sudjeluje u iskuavanju razliitih rjeenja nekog problema od
ivotne vanosti za njega. To znai da u kazalinoj izvedbi on prestaje biti pasivnim promatraem
zbivanja na pozornici i postaje njihovim aktivnim sudionikom. Boal je vrsto vjerovao da
kazaline prorade stvarnih socijalnih i politikih problema te intervencije i aktivno sudjelovanje,

su-igranje gledatelja u dramskom, tj. fiktivnom zbivanju jesu priprema za zbiljsku akciju, pa na
jednom mjestu zakljuuje:

Moda kazalite samo po sebi nije revolucija, ali je zasigurno pokus za nju."
Forum-kazalite uspjeno preivljava sve do danas, i to, s jedne strane, kao dramskopedagoka metoda, a s druge, kao kazalini anr, kao predstava. Forum-kazalite svijet i drutvo
promatra kao podlone promjenama, a ljude kao bia koja se mogu i trebaju suoiti s
proturjenostima i sukobima u drutvu, te oblikovati vlastite ivote i uzajamne odnose u skladu s
individualnim i drutvenim potrebama.

FORUM-KAZALITE KAO PARTICIPACIJSKI OBLIK KAZALITA

Forum-kazalite predstavlja izraziti primjer participacijskog kazalita; tovie, bez aktivne
participacije, tj. sudjelovanja gledatelja u njegovu odvijanju, forum-kazalita zapravo i nema.
Ako ga oistimo od politike retorike i terminologije, u ijem ozraju se i rodilo, i ako ga u istom
duhu ne shvaamo kao uvjebavanje revolucije, forum-kazalite kao kazalinu vrstu moemo
prilino objektivno i politiki neutralno definirati kao

oblik participativnog improvizatorskog kazalita u kojem gledatelji, uz posredniku

ulogu dokera, aktivno pitanjima, savjetima glumcima te igranjem uloga sudjeluju u
ralambi i rjeavanju nekog drutvenog, njima bliskog problema to im ga nudi izvorna,
unaprijed pripremljena, forum-pria.

U forum-kazalitu gledatelj iz gledalita promatra neki problem, zatim ga na pozornici

pokuava rijeiti, a onda opet iz gledalita razmilja o ponuenom rjeenju i promatra nove
prijedloge rjeavanja; on gleda, zatim igra, pa promilja to to igra, i tako redom. Boalovski
gledatelj-izvoa, jednom je nogom u gledalitu, a drugom na pozornici. Ovu situaciju Boal je
nazvao grkom rijeju, metaxis, posuenom (ipak) od Aristotela. Za Boala metaxis oznaava
potpunu i istovremenu prisutnost u dva razliita, autonomna svijeta: u slici stvarnosti i u
stvarnosti slike. U toj dvostrukosti gledatelja-izvoaa sadrana je, na neki nain, i sva bit
participacijskog kazalita.

Postoji i druga definicija forum-kazalita ali kao dramsko-pedagoke tehnike koja ga

definira ne kao predstavu nego kao postupak odgojne drame i koja kae da je forum-kazalite

dramska tehnika koja ukljuuje skupno istraivanje dramske situacije kroz

improvizaciju. Premda samo dio skupine improvizira, dok ostatak promatra, svi njezini lanovi
sudjeluju u oblikovanju prizora kroz raspravu. lanovi skupine mogu takoer zaustaviti
scensko zbivanje kako bi predloili svoje rjeenje ili pak mogu sami preuzeti igranje neke
uloge.
Najbitnije obiljeje postupka je aktivno sudjelovanje u dramskoj situaciji koja se
proigrava. to sudionicima donosi ovakav oblik aktivnog sudjelovanja u dramskom svijetu? Bez
obzira na uzajamne razlike u pristupu, brojni teoretiari i praktiari smatraju da aktivna
participacija sudionika mijenja samu narav iskustva steenog dramskom aktivnou.

Forum teatar omoguuje oblik iskustvenog uenja u kojem se iskustva emocionalno

proivljavaju kao u stvarnom ivotu, ali ih sudionici stjeu zatieni igrom izdvojenom od
stvarnog ivota. Jedino emocionalnim doivljavanjem neki ljudski sadraj moe postati
predmetom istinskog razumijevanja, a emocionalno je doivljavanje intenzivnije ukoliko publika

postaje dijelom dramskog svijeta, ukoliko brine o likovima s kojima se empatijski identificira te
odluuje o njihovoj sudbini.
DEFINICIJA FORUM-KAZALITA

Forum-kazalite je oblik participativnog improvizatorskog kazalita u kojem gledatelji,

uz posredniku ulogu dokera*, aktivno pitanjima, savjetima glumcima te igranjem uloga
sudjeluju u ralambi i rjeavanju nekog drutvenog, njima bliskog problema to im ga nudi
izvorna, unaprijed pripremljena, forum-pria.

* Doker. Vodi i usmjerava predstavu forum-kazalita. On je posrednik, voditelj,

usmjeravatelj, moderator i prezenter.
POVIJEST DRAMSKE PEDAGOGIJE
Sjedinjene Amerike Drave
WINIFRED WARD: KREATIVNA DRAMA
pionirka dramskog rada s djecom u Americi. Poela je raditi prije Drugog svjetskog rata. U
njenom radu prepoznajemo dva glavna smjera:
Dramski rad s djecom u koli i pripadajue kolovanje uitelja: Pod njenim utjecajem
1924. osnovne kole u Evanstonu u Illinoisu dobile su kreativnu dramu kao redoviti predmet
u programu. Kreativna drama u razredu djeci je davala priliku za samoizraavanje, vjebanje
govora i blie upoznavanje knjievnosti

Kazalite za djecu: 1925. godine osnovano je jedno od prvih djejih kazalita u Americi
(u Evanstonu, kasnije je preraslo u The Children's Theater of Evanston), Ward je bila jedna od
osnivaica. U njemu je reirala predstave za djecu daljnjih 25 godina.
Sluilo je i kao laboratorij za mlade redatelje koji su se ovdje mogli iskuati u radu na
projektima za djecu.
'Playmaking with Children', 1947.

Ward polazi od teorije da je za djecu vanije ono to rade od onoga to vide, teorijski se
vezuje na djeju spontanu dramsku igru, kao i svi rani teoretiari dramskog rada s djecom.
Kreativna drama ukljuuje sve verzije improvizirane drame dramske igre, dramatizacije prie,
pantomime, igre sjena, lutkarske igre. Najvanije je da je kreiraju sudionici.
Ciljevi kreativne drame:

pozitivni emocionalni razvoj djece: U kreativnoj dramskoj igri slobodno se izraavaju

emocije. Manjak visokih emotivnih iskustava vodi i u delikvenciju. Umjetnost je nain
pozitivnog usmjeravanja emocija. Svaka umjetnost donosi estetska i duhovna zadovoljstva.
Drama je tu jedinstvena po svojoj konkretnosti - to je umjetnost svih dimenzija, svih onih od kojih
se sastoji ivot. Odigrati neki karakter ili situaciju znai znatno vie nego proitati o njoj ili je
zamisliti.

ponuditi djetetu priliku za samo-izraavanje: Djeca kao i odrasli imaju potrebu da

uine neto vrijedno, da se kreativno izraze. Sposobni su izraavati se u raznim medijima zato im
treba dati razne mogunosti. Drama je jedna od njih.

hrabriti i voditi djeju kreativnu imaginaciju: Kao i miii i kreativna se imaginacija

razvija, u protivnom ona zamire. Odgovornost svakog pouavatelja jest razvijati jedinstvenu
individualnost svakog djeteta. Prilagoavanja grupi mora biti, no potreban je balans izmeu
prilagoavanja i individualnosti. Iako je jasno da razvoj ovjeanstva ovisi o kreativnosti, ona se
tek odnedavna poinje prepoznavati kao vana.

dati priliku mladima da rastu u drutvenom razumijevanju:

Ako elimo uspjeno ivjeti s drugima, moramo ih razumjeti. Moramo se staviti u njihovu
situaciju, pokuati osjeati kao oni. Iskustvo u kreativnoj dramskoj igri ini dijete osjetljivijim na
tue misli i osjeaje.
Igrajui se dijete shvaa emotivne konflikte i njihove vanjske manifestacije, prilagoava se
grupi s kojom zajedno stvara kreativnu dramsku igru. Stvara se disciplina podreivanja tuim
idejama (ukoliko njegove nisu prihvaene), djeca se ue zajednikom radu zabavljajui se. U
timskom radu ono shvaa da je neophodno drugima. To je idealan nain da se naui 'biti s drugim
ljudima'.

dati djeci iskustvo vlastitog razmiljanja i slobodnog izraavanja ideja: dok ue kako
da svoje vlastite misli i osjeaje izraze pred grupom, postaju osjetljiviji i na misli drugih.

razvoj inicijative (dolazi iz poticanja da se misli neovisno i da se slobodno izraava);

domiljatosti (iz iskustva stvaranja vlastite prie); slobodno tjelesno izraavanje (pantomima),
rast uz dobru knjievnost

Odnos kreativne drame i djejeg kazalita

Djeje je kazalite za publiku, djeja kreativna dramska igra za one koji u njoj sudjeluju.
Mogue je da se kroz kreativnu dramsku igru doe i do zgodne predstave za publiku, ali to nije
cilj. U kreativnoj dramskoj igri talent nije znaajan, jer ona ne pretpostavlja publiku. Ona daje
priliku djeci da odigraju nizove karaktera i situacija s ciljem njihova razumijevanja.

Namjera djejeg kazalita jest stvaranje djeje predstave; razvijanje standarda dobrog
ukusa; razumijevanja ivotnih vrijednosti; buenje zanimanja za kazalite.
Nain rada:
Ward predlae kombinaciju razliitih aktivnosti.
Za djecu od 5 do 7 godina:
voene improvizacije uz djeje sudjelovanje u formiranju prie.

Za djecu od 8 do 10 godina:
kreativni ples, pantomima s glazbom i bez glazbe, dramske vjebe osjeta, postepeno
otpoinjanje s igranjem karaktera, prvo u pantomimi, zatim i s govorom.

Uvodni dijalog u igre karakterizacije: 'to moramo uiniti kad elimo igrati da smo netko
drugi?'

Djeca: 'Ponaati se kao on'.

'Sigurno? Nema li neto prije toga?'

Nakon stanke, djeca: 'Moramo misliti kao on i osjeati kao on'.

Uvijek je vaan unutranji osjeaj, a ne vanjska karakterizacija

Za djecu od 11 godina na vie:

improvizacije, pa dramatizacija prie (raena s itavom grupom, ne kao predstava, ali moe
rezultirati predstavom).
Igra u kreativnoj drami mora potei od unutranjeg osjeaja. Djeca kreiraju karaktere, kako ih
ona shvaaju, ne treba im nametati odraslo shvaanje.
Tijekom razvoja djeteta produbljuje se razumijevanje drugih ljudi.

Metodoloki i metodiki kreativna drama Winifred Ward je vrlo slina onome to je kod
nas radila grupa koja je 'stvorila' domau kolu dramske pedagogije (Zvjezdana Ladika, Slavenka
euk i uica Devi).
Velika Britanija

Dvadesetih i tridesetih godina 20.st. razvija se u Britaniji i svijetu nov nain

razumijevanja obrazovanja. Progresivni teoretiari obrazovanja (Percy Nunn i Susan Isaacs)
artikuliraju doktrinu nove kole baziranu na igri. elja im je povezati obrazovanje i igru. S druge
strane psiholozi istog doba (Isaacs) istiu vanost 'kao da' igre kao aktivnosti koja ima funkciju
da potie istraivanje, razvija sposobnosti, smanjuje unutarnju napetost, stvara osnovu za
hipotetino miljenje.
PETER SLADE (1912. 2004.)
Na izbor je: ili djeca rade to ona ele i kroz to ive, ili rade to mi elimo i umiru. (Slade,
1954:177)
Djeja drama Engleza Petera Sladea prva je velika revolucionarna teorija (i praksa)
dramske pedagogije koja je u potpunosti preokrenula pogled na dramski rad s djecom. Pod
njegovim utjecajem razvila se itava britanska kola dramske pedagogije, u neprekinutom tijeku
razvoja skoro do kraja prolog stoljea. Peter Slade je bio glumac, redatelj, pisac, scenarist,
osnovao je nekoliko umjetnikih centara za djecu koji su objedinjavali kazalite, dramske
radionice za djecu i nudili sustavno obrazovanje za dramske pedagoge. Bavio se i dramskim
radom s djecom s posebnim potrebama, jedan je od pionira dramaterapije. Njegova metoda
opisana u knjizi Djeja drama (Child Drama, 1954.) postala je brzo vrlo utjecajna, a on sam
izravno je zasluan za iroko uvoenje dramskog odgoja u kole u Engleskoj.

Sladeova teorija izvedena je iz prakse djeje spontane dramske igre.

Drama je roena iz igre. Drama znai initi. Ona je umjetnost ivljenja. Funkcionira
samo kad je puna, zdrava emocionalna strana dobro uravnoteena s fizikom stranom.

Igra je djetetov nain razmiljanja, isprobavanja, oputanja, rada, prisjeanja, poticanja

smjelosti, testiranja, stvaranja i prihvaanja. Igra je sam ivot.

Opis Djeja drama je improvizirana dramska aktivnost u kojoj voditelj nudi neki poticaj
(zvuk, par rijei, predmet...) i zatim trai od djece trenutaan i spontani odgovor na taj poticaj. Iz
tih djejih odgovora on plete priu (ili dogaanje) koji se odmah i igraju.
To je spontana, grupna aktivnost u kojoj su svi istovremeno kreatori i izvoai.

Djeja drama razvija se organski. - Djeja drama razvija se na svoj nain, ona ima svoj
slijed.
U nekim godinama se pribliava odraslom shvaanju drame, dok konano ne doe do stvaranja
predstave na temelju teksta (oko 15-te godine). Slade eli naglasiti koliko je beskrajno vano da
djeca prou taj organski proces koji poinje u najranijoj dobi, dobi beba, prirodno se razvija i ne
moe se ubrzavati, jer svako ubrzavanje znai preskakanje prirodnih faza, to oslabljuje
cjelokupni efekt. Pribliavanje odraslom shvaanju drame dogaa se otprilike u doba puberteta.

Ciljevi i efekti - Cilj djeje drame je izbalansirana osoba.

Djeja drama ima obrazovne i zdravstvene efekte, potie razvoj u drutvu, zaokruuje osobnost.
Djeja drama je vrsta umjetnosti. Slade se izravno odluuje samo i jedino za dramski rad s
djecom koji izrasta iz njihove spontane dramske igre. Uloga odrasle osobe u tome je ipak jako
vana: Djeje spontane dramske igre imaju neku dramsku kvalitetu, ali tek paljivo zajedniko
otkrivanje u suradnji s odraslim dovodi djeju dramsku igru do istinski plodonosnog iskustva.

Protiv publike - Slade se odbija baviti kazalinim oblicima rada, radom na tekstu jer to
nije djeja drama. Jedan od problema prihvaanja djeje drame je u tome to je usporeujemo s
kazalitem, onim koje poznajemo, a to je klasino kazalite. Naime, spontanoj dramskoj igri
publika je neprijatelj.
Showing off moe se pojaviti u najranijoj dobi. Radi se o pogrenom pristupu odraslih.
Umjesto da se igraju i smiju s djetetom, oni ga gledaju (ostajui izvan igre) i smiju se njemu/njoj.
Uvoenje svjesnog razlikovanja glumaca od publike nanosi tetu djejem razvoju. Ranije faze
djeje drame nemaju veze s kazalitem. Dijete je glumac i gledatelj u jednom.
Sladeova teorija o igri
Postoje dvije vrste igre:
personalna igra ona u kojoj je itava osoba i fiziki ukljuena. Takva igra trai drutvo.
Personalnu igru obiljeava pokret i karakterizacija, zamjetan je plesni ulazak u igru, a dijete igra
predmete ili osobe. Dijete se mnogo vie kree i odgovorno preuzima uloge. Iz personalne igre
razvijaju se tranje, igre loptom, ples, plivanje itd, i naravno, gluma. Personalna igra razvija
iskrenost.

projicirana igra ona u kojoj se igra projicira u predmete, materijale itd.esto je

osamljenika. U njoj dijete sudjeluje vie duhom nego tijelom. Koriste se omiljeni predmeti
kojima se dodjeljuju uloge ili postaju dijelom prostora/scene u kojem se drama odvija. U tipinoj
projiciranoj igri najee se ne koristi cijelo tijelo. Dijete mirno stoji, sjedi, lei isprueno ili
skvreno, i uglavnom koristi ruke. Glavna radnja zbiva se izvan tijela, a sve je obiljeeno
krajnjom psihikom uivljenou. Dolazi do snane psihike projekcije. U ovoj vrsti igre postoji
sklonost tiini i fizikom mirovanju. Predmeti, prije nego osoba koja igra, oivljuju i vre radnju
koja se ipak estom prati glasom. (...) Iz projicirane igre razvijaju se likovnost, muziciranje,
itanje, pisanje; promatranje, strpljenje, koncentracija, organizacija; lutkarstvo

Projicirana igra razvija uronjenost,

[1] Preneseno prema http://www.hcdo.hr/knjiznica/knjiz_vlado_nadareni.html

Drama je faktor balansa jer ukljuuje oba oblika igre. - Unutranje i vanjsko Ja djeteta
razvija se kroz igru. Uz to su vezana oba oblika igre (personalna i projicirana). Gradei vanjsko
Ja, dijete ui gledati sebe i druge. Personalna igra ima vie veze s unutranjim Ja i osobnom
izgradnjom, premda se mogu upotrebljavati vanjski materijali. Projicirana igra ima vie veze s
vanjskim materijalima, stvarima i njihovom organizacijom, ali se poziva i na unutarnje Ja.
Kljuna je harmonija, balans obiju strana.

Svjesno razlikovanje glumaca od publike kodi djejem razvoju. Pozicija pozornice

(kao i igre s pozornice) suprotna je iskrenosti i uronjenosti, pa ove kvalitete umiru, a s njima i
djeja drama. Oni koji se ovome protive, zapravo ne govore o djejoj dramskoj igri, nego o kopiji
kazalita za odrasle. To su obino vrlo skromne kreacije u odnosu na djeje kreacije. Smisao
djeje drame je u uronjenosti u situaciju i kreativnosti, kroz to se dogaa i osobni i socijalni
razvoj.

Predstava - Ima smisla raditi s djecom po gotovom tekstu tek nakon to navre 14 godina.
Tada efekt publike vie nije poguban jer, ako je rad s njima do tada bio dovoljno dobar, iskrenost
i uronjenost su dovoljno razvijene, tako da ih nee biti lako naruiti.

Odrasli mogu natetiti djejoj dramskoj igri na tri naina:

previe pomau
nameu odraslo vrijeme
nameu krivo iskustvo oblika i prostora (ovaj je oblik najtetniji) i tada umjesto kreacije
nastaje kopiranje.

Sline primjere moe se nai u literaturi o drugim umjetnikim disciplinama. Na primjer,

govorei o likovnom izraavanju djece, Cox (2000:49) pie kako u veini sluajeva samo mala
djeca pokazuju originalan nain gledanja na ljudsku figuru, i taj period prestaje im im netko
pokae kako se crtaju ljudi.

Kritiari osporavaju Sladea na nekoliko naina. Kau da je njegova djeja drama daleko
od spontane igre (jer je odrasla osoba usmjerava i vodi), a istovremeno smjehurija od umjetnosti.
Predbacuju joj rasprenost i nestrukturiranost. Ono to Slade zove sponatnim (brz, trenutaan
odgovor) esto je konvencionalno. Meutim, to je samo siguran ulaz u igru, nakon prvog kruga
pria se otvara za ideje i nekonvencionalno. (Bolton, 1998) Usprkos svim kritikama, Slade je
imao nevjerojatno velik osobni utjecaj i je pokrenuo lavinu drugaijeg razmiljanja o dramskom i
djeci, to je dovelo do bujanja razliitih teorija koje su se sve i deklarativno i praktino odmicale
od starinskog koncepta kopije kazalita u koli.

BRIAN WAY (1923.- 2006.)


Kako god bilo duboko ili povrno, iskustvo (drame) je direktno i osobno. Odgovor na
pitanje Tko je slijepac? moe biti Slijepac je osoba koja ne vidi. Ali moe biti i Zatvori oi i
drei ih zatvorene itavo vrijeme, pokuaj nai izlaz iz ove prostorije. Prvi odgovor daje
informaciju umu, drugi osigurava direktno emocionalno iskustvo. Najbolji nain i za
razumijevanje i za pouavanje drame jest probati sam. Probajte sada. (Way, 1967:298)
Brian Way bio je prijatelj i suradnik Petera Sladea, dobar dio profesionalnog ivota posvetio je
kazalitu za djecu. Istraivao je potencijal dramskog odgoja, to je sumirano u knjizi Razvoj
kroz dramu (Development through Drama, 1967).
Osnovne postavke Wayove teorije:

Funkcija drame je da vodi do trenutaka direktnog iskustva. Temeljno pravilo: bavimo se

razvojem ljudi (djece, sudionika), a ne razvojem drame. Kazalite se bavi komunikacijom izmeu
glumaca i publike, drama se bavi iskustvom sudionika, ne vodei rauna o komunikaciji s
publikom. Kroz dramu se dogaa emocionalno, intuitivno i drutveno vjebanje. Drama se bavi
jedinstvenou pojedinca.

Cilj drame: razvoj sposobnosti svakog pojedinca. Namjera je razvijati ono to u osobi
ve postoji, za svakog pojedinca prilagoditi tempo i brzinu napredovanja, uz stalno inzistiranje na
nunosti intuitivnog otkrivanja a ne tehnikog usavravanja

Kreativnost i sloboda - Kreativnost i samoizraavanje izuzetno su vani u drami, uitelj

posve vodi aktivnost, Ali uitelj nikada ne govori KAKO da neto naprave, govori im samo TO
rade.

Slade Way kao i Slade, Way inzsitira na uronjenosti u zamiljenu situaciju, zbog toga
ga jednako smeta publika. Postojanje publike i svijest o tome da nas netko gleda raskida
mogunost potpune uronjenosti Slade e rei da publika smeta dok djeca ne dou do odreene
dobi, a Way do trenutka kad vie nemaju emocionalnu reakciju na injenicu da ih netko gleda (to
ne ovisi o kronolokoj dobi nego o razvoju).

Kritike i utjecaj na razvoj dramskog odgoja

Veina vjebi koje Way preporua su individualne. Way, naime, razumije glumu i igranje uloga
(uglavnom) kao privatnu aktivnost, to mu kritiari esto predbacuju jer pristup dramskom
odgoju (gotovo iskljuivo) kroz sustav vjebi svrstava dramu u ne-grupne aktivnosti, to je
prilino neobian pristup jer negira temeljnu odrednicu drame kao drutvene umjetnosti.
Jedna od Wayovih novina koja je zasigurno ostavila najdalekoseniji trag je ideja o vjebanju
socijalno korisnih vjetina kroz igru uloga (s opsenim nizom praktinih primjera). Way tvrdi da
se kroz dramu moe razvijati osobni potencijal, ali i sposobnosti snalaenja u okolini. Tu vrstu
rada on zove social drama i tvrdi da se kroz nju moe vjebati ponaanje .Ovo je sasvim
konkretna priprema za ivot iz koje je izraslo koritenje igre uloga u svim treninzima koji su
zadnjih desetljea postali jako popularni.
Literatura:
Bolton, G. (1998) Acting in Classroom Drama, London and Birmingham: Trentham
Books and University of Central England

Belamari, D. (1986) Dijete i oblik, Zagreb: kolska knjiga.

Cox, M.(2000) Deji crtei, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva;
Slade, P. (1954) Child Drama
Way, B. (1967) Development through Drama, London: Longman
internet:http://www.guardian.co.uk/news/2004/aug/20/guardianobituaries.artsobituaries1
http://www.english1.org.uk/pslade5.htm
http://www.hcdo.hr/knjiznica/knjiz_vlado_nadareni.html
http://www.guardian.co.uk/news/2006/mar/21/guardianobituaries.artsobituaries
http://www.interactiveimprov.com/procdrmwb.html
http://www.theatre-centre.co.uk/index.php?pid=21

DOROTHY HEATHCOTE (1926-2011.)

Dorothy Heathcote centralna je figura pokreta dramskog odgoja koji se u Engleskoj razvio
sedamdesetih i osamdesetih godina prolog stoljea pod zajednikim imenom drama in
education (drama za odgoj).

Nikad nije napisala knjigu u kojoj bi svoje teorije izloila sustavno, pisala je samo kratke
lanke i vodila duge razgovore, od kojih su mnogi i objavljeni. Razliite teorije i prakse razvile
su se na temelju njezinih turo obrazloenih ideja i beskrajnog niza radionica koje je uporno
vodila. Ponudila je brojne praktine i provedive naine za dramski rad s djecom.

[1] Kod nas se prevodi i kao odgojna drama, drama u odgoju i obrazovanju itd.

Osnovna pozicija Dorothy Heatchocte moe se saeti u sljedeu reenicu: Dramska

radnja je, po svojoj prirodi, podreena znaenju. Iz te teze izrasta itava njena teorija. Bolton
tvrdi da se ona tu naslanja na Vigotskog, koji kae da se djeca u kao-da igri igraju sa stvarima kao
sa znaenjima, to je suprotno od ivota gdje su akcija, radnja i dogaaj jai od njihovog
znaenja.

Za Sladea i Waya osnovna funkcija sudjelovanja u drami bilo je puno uivljavanje,

uranjanje. Heathcote se odvaja od toga, ak ide u suprotnom smjeru, smisao je pronalaenje
smisla, ili istraivanje smisla, nikako ne doivljaj.
Karakteristike rada Dorothy Heathcote:

Nema naglaska na prii Zanima je kombinacija teme, konteksta i akcije koja stvara
unutranju situaciju. Nikada se ne radi o tome da se samo odigra / ispria / sudionike provede
kroz napetu priu. Iskustvo koje ona eli postii drugaije je vrste od toga, uvijek povezano s
razumijevanjem.

Igra se na nain proivljavanja (living-through) dovoljno dugo se zadrava na

situaciji tako da izgleda kao da se sve dogaa u istoj brzini kao i pravi ivot (nema kondenzacije,
fokusiranja, skraivanja itd., karakteristinog za dramu kao formu).

Ne gradi se naturalistiki niz nego slijed epizoda sudionici ulaze i izlaze iz fikcije,
epizode u kojima su u fikciji mogu biti kratke na tome se temelji esta usporedba DH s
Brechtovim epskim teatrom.

Razvija posebno razraene tehnike udaljavanja od centralnog dramskog

dogaanja (frame distance) - budui da je znaenje vanije od bivanja unutra, i ako se znaenje

bolje vidi iz daljine, onda je neophodno imati naina da se to udaljavanje napravi kontrolirano i
inteligentno.

Razvija brojne tehnike koje pomau strukturiranju i voenju drame - najpoznatije su

uitelj u ulozi i iva slika. Izuzetno joj je vano da dramski rad bude dobro strukturiran, jer u
protivnom ne moe postii cilj.

Dvije faze rada Heathcote:

1.faza: ovjek u kaosu faza -Postojanje snane dramske prie.
2.faza: drama kao metoda pouavanja ogrta stunjaka (mantle of the expert)
Tehnika uitelj u ulozi je vana jer:

omoguava igru u sadanjem vremenu

omoguava voenje iznutra

omoguava specifinu vrstu uenja za djecu: oni itaju znakove uitelja / uloge koju igra

omoguuje posebnu kulturalnu perspektivu - nasuprot uitelju u ulozi su djeca u grupnoj

ulozi, tako se stvara mi / naa zajednica a ne ja

Suprotno od Waya dramu shvaa samo i jedino kao drutvenu umjetnost ili aktivnost,
nema individualnog ili ima malo.

U ovoj fazi uloga uitelja je uloga dramatiara, on operira elementima forme. Heathcote
ima tendenciju da s vremenom tu ulogu predaje uenicima, to joj je cilj.

Drama kao metoda pouavanja

glavni sadraj postaje nastavni sadraj iz razliitih kolskih predmeta, a dramska fikcija i
ukljuivanje djece u tu fikciju slui tome da se s materijom ostvari osobniji i zainteresiraniji
odnos, kako bi se, posljedino, lake i bolje razumjelo i nauilo ono o emu je rije. Dakle,
dramski rad je strukturiran tako da se kroz njega dogaa pouavanje propisanog nastavnog
sadraja.

Najrazvijeniji oblik drame kao metode pouavanja koji je Heathcote ponudila je njen
'ogrta strunjaka'. Uenici postaju neka vrsta strunjaka i kroz tu ulogu sagledavaju probleme
koje im dramska pria donosi.
NAJVANIJI TEORIJSKI I PRAKTINI KONCEPTI:
1. Udaljavanje kroz uokviravanje (frame distance)
U stvarnosti okvir kroz koji gledamo neko dogaanje uvjetuje na nain razumijevanja.
Uzmimo sljedei primjer: u predvorju kina vidimo burnu svau izmeu mladia i djevojke,
izgleda kao da e je on i fiziki napasti. Ja sam blagajnica. Kako to gledam? Ja sam istaica.
Kako to gledam? Ja sam u redu za karte. Kako to gledam? Ja sam njezina prijateljica. Kako to
gledam? Ja sam njegova prijateljica. Kako to gledam? (itd.) Postoji i drugaija vrsta okvira.

Dorothy Heathcote sastavila je niz okvira kroz koje je mogue promatrati svako
dogaanje. Karakteristino za taj niz jest da je svaki idui okvir sve vie udaljen od samog
dogaaja ali i to da svaki okvir prua drugu vrstu gledita. Ona govori o devet okvira i svaki
okvir udaljava sudionike prostorno i/ili vremenski.

sudionik - sudjeluje u samom dogaaju;

svjedok - prisustvovao je dogaaju, ali dogaanje je sada zavrilo; svjedok pokazuje kako
je dogaaj izgledao; nalazi se u prostornom i/ili vremenskom odmaku u odnosu na dogaanje;
nije izravno zainteresiran za taj dogaaj niti je sklon analizi razloga i znaenja tog dogaaja;

zastupnik - prisustvovao je dogaaju pa sad proigrava dogaaj kako bi ga se moglo

razumjeti; on zastupa neko od gledita vezanih uz taj dogaaj, zbog toga je zainteresiran ali ne i
sklon analizi razloga koji su doveli do dogaaja;

slubena osoba - nije prisustvovao dogaaju, ali funkcija koju obavlja trai od njega da
pronae znaenje u dogaaju, zbog toga rekonstruira najvanije toke vezane uz dogaaj;
analitian je i zainteresiran, ali ne osobno, nego po funkciji koju obnaa (i koja ga je dovela do
suoavanja s dogaajem);

ljetopisac - nije prisustvovao dogaaju; dokumentira dogaaje za budue generacije; eli

biti 'objektivan';

novinar - nije prisustvovao dogaaju, ali pokuava sagledati to je mogue vie aspekata
tog dogaaja: trai razloge, znaenja, eli komentar raznih zainteresiranih strana....;

istraiva - nije prisustvovao dogaaju, istrauje to se zapravo dogodilo i kako i zato;

vremenski je znaajno udaljen od glavnog dogaanja;

kritiar - interpretira dogaaj;

umjetnik - transformira dogaaj u umjetniki in.

'Ogrta strunjaka'

U metodi 'ogrta strunjaka', uenici postaju neka vrsta strunjaka i kroz tu ulogu
sagledavaju probleme koje im dramska pria donosi. esto tako zajedniki vode zamiljeno
poduzee (hotel, tvornicu papirne galanterije, itd). Ako postoji 'dramska kriza', onda oni nipoto
nisu ni u kakvoj direktnoj vezi s njom, nego su neka vrsta autoriteta koja e krizu istraiti. Ako je,
dakle, pao avion, nee biti ni putnici ni oaloena rodbina, nego npr. istraitelji mjesta nesree
koji skupljaju stvari koje su ostale ili presluavaju crnu kutiju ili posljednje pozive putnika itd.

Nastavna materija je povezana s tim krizama tako da im je znanje ili vjetina potrebna da
bi ih razrijeili.

Kroz ovu metodu mogue je pouavati sve. Nastava se moe organizirati kao konstantni
dramski rad u duljim periodima.
Literatura:

Bolton (1998) Acting in Classroom Drama, Oakhill: Trentham Books

Grui, I. (2002) Prolaz u zamiljeni svijet, Zagreb: Golden marketing
Heathcote, D. (1991) Collected Writings on Education and Drama, (Edited by Liz
Johnson and Cecily O'Neill), , Evanston, Illinois: Northwestern University Press

Heathcote, D. i Bolton, G. (1994) Drama for Learning, Dorothy Heathcotes Mantle of

the Expert Approach to Education, Portsmouth: Heinemann

OToole, J. (1992) The Process of Drama, Negotiating art and meaning, London and New
York: Routledge

Internet (posljednji put provjereno oujak 2010.):

http://www.partnership.mmu.ac.uk/drama/archive.html

http://steinhardt.nyu.edu/music/edtheatre/people/faculty/heathcote

Geoff Gillham: emu ivot, Ralamba razina objanjavanja Dorothy Heathcote, na:
http://www.hcdo.hr/knjiznica/knjiz_geoff.htm

URA DEVI-EGINA

Zagrebako kazalite mladih (PIK, kako se u poetku nazivalo) djeluje od 1948. godine.
Prva ravnateljica bila je Boena Begovi. Cilj je bio da u poratno vrijeme okupi to vei broj
djece i sluei se svim oblicima kazalinog rada razvija njihove kreativne potencijale ali da
djeluje i odgojno pedagoki.

Prva pravadramska pedagoginja bila je glumica ura Devi.

Uz njeno vodstvo na sceni tadanjeg Zagrebakog pionirskog kazalita poinju se izvoditi

prve predstave koje uspjeno spajaju elemente studijskog rada temeljenog na improvizacijama i
profesionalno kazalite.

1995. ponovno poinje raditi u Dramskom studiju ZKM-a. Tijekom dvije sezone
pokazala nam je neponovljivu umjenost kazalinog pedagokog rada.

U veljai 1996. s grupom dramskih pedagoga daleko mlaih od nje, osniva Hrvatski
centar za dramski odgoj
ZVJEZDANA LADIKA

Od 1953. pa sve do umirovljenja, te kasnije kao stalna suradnica, radila je u Zagrebakom

kazalitu mladih, gdje je reirala preko 100 predstava s kojima je sudjelovala na brojnim
kazalinim festivalima irom Europe.

Nezaboravne su predstave Maak Dingiskan i Miki Trasi, Na koga se uvrglo ovo

dijete, Kolo oko svijeta i mnoge druge.

Pola stoljea bavila se pedagokim radom.Odgojila je brojne generacije mladih ljudi od

kojih su mnogi postali istaknuti kazalini umjetnici. Daleko je vei broj onih koje je odgojila ne
samo da trajno zavole kazalite, nego da budu vrijedni i dobri ljudi.
Njezin pedagoki rad posebno priznanje doivljava tijekom sedamdesetih godina kada biva
prepoznat kao djelatnost koja je svojom inovativnou i cjelovitou tada predstavljala sam
vrh istraivanja djejeg umjetnikog stvaralatva u svijetu.

Objavila je niz radova na temu djeje dramske kreativnosti u asopisima u zemlji i

inozemstvu, samostalno je napisala knjige Dijete i kazalina umjetnost te zbornik vlastitih
igrokaza Kazaline arolije, a kao koautor potpisuje knjige Kazaline igre, Dijete i
kreativnost i Dosadno mi je, ne znam to da radim.
Jedan je od osnivaa kazalita Mala scena, a bila je poasnom lanicom Meunarodne udruge
kazalita za djecu (ASSITEJ) te Hrvatskog centra za dramski odgoj.