OTOK MAUN U PROLOSTI

ime PERII

UDK 949.75 o. Maun

Pregledni rad

Sukoan Zadar

Primljeno: 15. XII. 2003.

Otok Maun je u povijesti Dalmacije napose znaajan po tome to ga je hrvatski kralj Petar
Kreimir IV. darovao samostanu sv. Krevana u Zadru 1069. godine. Meutim, tako poznat otoi
gotovo je zaboravljen, pa i u onim edicijama koje su morale uvati sjeanje na njega. Stoga autor u
ovom radu pokuava na temelju pronaenih izvora i literature pruiti to vei broj informacija o
njegovoj prolosti, gospodarske ili strateke naravi. Na taj se nain svjedoi da je znaenje otoka
Mauna bilo vee nego to bi se to oekivalo s obzirom na njegovu veliinu. A to je zato to je bio
znaajan za reeni samostan, Zadar i susjedne otoke.
Kljune rijei: otok Maun, Dalmacija, XI.XIX. st.

Otok Maun, smjeten izmeu otok Paga i Oliba, hrvatski je kralj Petar Kreimir
IV. 1069. godine darovao zadarskom samostanu sv. Krevana. Hrvatska historiografija
taj dogaaj dri vrlo znaajnim, pa otok, naravno, zasluuje veu pozornost od one koja
mu se pridaje u zadnje vrijeme. No, kad smo htjeli saznati neto vie o tom slavnom
otoiu, bili smo uvelike razoarani. Naime, neke enciklopedije navode tek njegove
krte zemljopisne podatke i nita vie. Dakle, toliko spominjani i povijesno znaajan
otok jedva da se danas spominje, te se tako preputa zaboravu. Ni onda kad se
raspravljalo o 1000. obljetnici samostana sv. Krevana, nije o njemu reeno nita vie.
To nas je onda potaklo na istraivanje dostupnih izvora i postojee literature, u elji da
se baci vie svjetla na njegovo znaenje u prolosti. Jer, da je on bio tako beznaajan,
kako se ini, ne bi ga hrvatski vladar nikom darivao kao neku vrijednost. Stoga e
ovdje biti iznijete netom pronaene vijesti o njegovu znaenju u odnosu na reeni
samostan, grad Zadar i susjedne mu otoke.
***
Dakle, zapadno od otoka Paga, tridesetak milja daleko od Zadra, smjestio se
otok Maun (Maon), nekad bogat panjacima. Njegova povrina iznosi 8,53 kilometra

77

. PERII, Otok Maun u prolosti,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 7784.

etvorna, dok mu je obala duga 21,3 kilometra,1 te spada meu nae manje otoke. Neki
ga svrstavaju u otoke Kvarneria. Jo od kasnog srednjeg vijeka uvrtavan je u otoku
skupinu zadarskog arhipelaga odnosno distrikta. Ivo Rubi ga svrstava meu
periodino naseljene nae otoke, gdje stanovnici prebivaju samo tijekom jednog dijela
godine, bavei se iskljuivo poljodjelstvom i ribolovom (Paani).2
Kakva je zapravo bila njegova sudbina poslije 1069. godine, tko ga je
posjedovao i koristio? Na ta emo pitanja ovdje nastojati odgovoriti. Istina, nije
pouzdano ustvreno u ijoj je vlasti bio prije XI. stoljea. Neki dre da je bio u sastavu
bizantske teme Dalmacije, iako ga car Konstantin Porfirogenet izostavlja iz popisa
veih otoka ovog podruja, odnosno ne ubraja ga u ondanji teritorij zadarske
komune.3 To je doista zauujua injenica, to prije kada se zna da su upravo njega
uivali zadarski priori, dakle zadarska ranosrednjovjekovna komuna.4 Meutim, ni ova
konstatacija nije posve vjerodostojna. Prema tomu, nije pouzdano jasno kada je taj otok
doao u posjed hrvatskih kraljeva. Zasigurno se to zbilo najkasnije do sredine XI.
stoljea, kad su juni dio otoka Paga i Maun ve pripadali dravnom teritoriju hrvatske
drave.5
Kako je spomenuto, otok Maun je 1069. god. hrvatski kralj Petar Kreimir IV.
poklonio zadarskom samostanu sv. Krevana. Naime, kralj samostanu dariva taj otok
neka ga posjeduje vjeno i bez ikakva uznemiravanja od strane smrtnih ljudi, to se u
poetku i obistinilo.6 Taj dogaaj je u literaturi obiljeen vrlo znaajnim za Zadar i
Hrvatsku uope.7 Pri tome se naglaavala injenica da se otok nalazio u naem
1
2
3

4
5
6
7

78

Ivo RUBI, Nai otoci na Jadranu, Split, 1952., str. 14.

ISTO, str. 80.
Ferdo II, Prirunik izvora hrvatske povijesti, Zagreb, 1914., str. 252254; Vjekoslav KLAI, Povijest
Hrvata, I, Zagreb, 1899., str. 107108; Grga NOVAK, Presjek kroz povijest grada Zadra, Radovi Instituta
JAZU u Zadru, sv. 1112, Zadar, 1965., str. 1011; Josip LUI, Povijesna dokumentacija
svetokrevanskog samostana i vladavina Petra Kreimira IV., Zadarska revija, 39, br. 2-3, Zadar, 1990.,
str. 188, bilj. 53. Bizantski car Porfirogenet svrstao ga je meu ostala mnoga kojima se ne zna ime
(Petar SKOK, Dolazak Slavena na Mediteran, Split, 1934., str. 224).
Nada KLAI Ivo PETRICIOLI, Zadar u srednjem vijeku, Zadar, 1976., str. 65; N. KLAI, Problem
vrhovne vlasti nad Dalmacijom do poetka XV. stoljea, Zadar zbornik, Zagreb, 1964., str. 155.
Nikola OLAK, Zemljini posjed zadarske komune u 12. stoljeu, Radovi Instututa JAZU u Zadru, 10,
Zadar, 1963., str. 368.
Viktor NOVAK, Mare nostrum dalmaticum, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 16-17, Zadar, 1969., str.
406.
Navest emo samo neke: Carlo Federico BIANCHI, Zara cristiana, II, Zadar, 1879., str. 4546;
Vjekoslav KLAI, Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, II, Zagreb, 1881., str. 20; Lorenzo BENEVENIA,
Il comune di Zara nel medio evo, Annuario dalmatico, 3, Zadar, 1886., str. 191, 196; Mate SUI, Pag,
Zadar, 1953., str. 30; N. OLAK, Pomorstvo zadarske komune od dolaska Hrvata na Jadran do pada
Mletake Republike, Pomorski zbornik (dalje, PZ), II, Zagreb, 1962., str. 1575; Duko KEKEMET, Naa
stara ikonografija, PZ, I, Zagreb, 1962., str. 559; V. NOVAK, Mare nostrum..., str. 406; Trpimir MACAN,
Povijest hrvatskog naroda, Zagreb, 1992., str. 6869; Eduard PERII, Hrvatski kraljevi, Zadar, 2000.,
str. 160, bilj. 88.

. PERII, Otok Maun u prolosti,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 7784.

dalmatinskom moru, kao svjedoanstvo vladavine hrvatskih kraljeva nad njime,

odnosno njihove prevlasti nad itavim Jadranskim morem. Unato izraenoj elji
hrvatskog vladara, sudbina otoka je potom bila vrlo burna i neizvjesna. Jamano je ve
1187. god. pod nepoznatim okolnostima Maun doao u posjed Mletake Republike,
nakon njene pobjede nad hrvatsko-ugarskim kraljem Belom III.8 Ali opet ne zadugo.
Jer, ve u svibnju 1190. god. u estokom boju Zadrani poraze Mleane kod Trena
(Puntamike). Jednako tako, u tome ratu Zadrani oslobode otok Pag i susjedne mu
otoie.9 Na taj nain oni su zagospodarili svim tim otocima, sa svim njihovim
panjacima (cum omnibus pascius), kako se istie u dokumentima. No, ve iste godine
zadarska komuna, u znak zahvalnosti sv. Krevanu za pobjedu nad mletakom
mornaricom, vraa odnosno poklanja reenom samostanu otoi Maun, s uvjerenjem
da e on unaprijed biti poteen od napada vidljivih i nevidljivih neprijatelj, za sva
vremena (in eternam).10 Dakako, ta je pretpostavka bila bez pokria. Pri tome postupku
izriito se navodi postojanje panjaka na otoiu, koji su bili prikladni jedino za ispau
blaga sitnog zuba.11 Naravno, tome se pridruivala injenica da su vode oko otoka
obilovale raznom ribom.12 Po tome se onda moe pretpostaviti njegovo odreeno
znaenje za onodobni razvitak samostana, ali i gospodarstva srednjovjekovnog Zadra.13
Meutim, nije se ispunila elja onih koji su prieljkivali u najmanju ruku
dugotrajno vlasnitvo i koritenje toga otoka od strane samostana. A to se nije moglo ni
oekivati u onodobnim nemirnom okolnostima. Istina, ne zna se kako je i kada otok
opet dospio u posjed zadarske komune. Zna se pak da je zadarski prior ubrzo
samostanu oduzeo otok za potrebe grada i njegovu gradnju i korist, ali ta nezgrapna
jezina konstrukcija ne prua sasvim jasnu sliku toga ina. Ipak, to moe znaiti da se
ondje tada vadio kamen dobre kakvoe, uporabiv za gradnju odnosno obnovu
poruenoga grada. Jamano se komuna nala u nezavidnom poloaju kad je posegnula
za tim samostanskim dobrom. Zazubice Mleana glede Zadra i njegova podruja nisu
presahle pretrpljenim porazom njene mornarice nego oni nastavljaju s agresijom te ve
1194. god. preotimlju Zadru otok Pag i susjedne mu otoie. Zacijelo je tom prilikom i
Maun podijelio slinu sudbinu, pustoenje i pljaku zakletog neprijatelja i osvajaa, jer
8
9
10

11
12
13

V. NOVAK, n. dj., str. 407.

ISTO, str. 408409; E. PERII, Samostan sv. Marije u Zadru od njegova osnutka do danas, Radovi
Instituta JAZU u Zadru, sv. 13-14, Zadar, 1968., str. 20.
Jakov STIPII, Diplomatika analiza Kreimirove darovnice o Maunu iz 1069., PZ, 7, Zadar, 1969., str.
825; N. KLAI I. PETRICIOLI, n. dj., str. 174; V. NOVAK, n. dj., str. 408; I. PETRICIOLI, Lik Zadra u
srednjem vijeku, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 11-12, Zadar, 1965., str. 161; G. NOVAK, n. dj., str.
15; N. OLAK, Zemljini posjed..., str. 372, 391; E. PERII, Samostan sv. Marije..., str. 20; N. KLAI,
Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, 1976., str. 65.
N. OLAK, Zemljini posjed..., str. 383.
Maren FREIDENBERG, Samostan sv. Krevana i Zadar u X.XIV. stoljeu, Radovi Instituta JAZU u
Zadru, sv. 27-28, 1981., str. 43-44.
Tomislav RAUKAR, Zadar u XV. stoljeu, Zagreb, 1977., str. 16.

79

. PERII, Otok Maun u prolosti,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 7784.

je on bio u posjedu mrske mu zadarske komune.14 Meutim, ako se i zbilo tako, taj je
otok ve sljedee godine ponovno u vlasnitvu samostana sv. Krevana.
U svibnju 1195. god. na Maunu je izgraena crkvica posveena sv. Jurju. Tom
zgodom je papa Celestin III., pored ostalog, samostanu sv. Krevana potvrdio zakonit
posjed navedene crkvice, kao i itav otok i sva lovita ribe u njegovim vodama (et
piscationes omnes pertinentes ad vos). Zapravo se pod time podrazumijeva, drimo, da
je papa pod svoju zatitu uzeo itav samostan sa svim njegovim dobrima.15 Kada su
Mleani i kriari 1202. god. razorili Zadar, vjerojatno su opljakali i otok Maun, ali o
tome nema izvorne potvrde. Navedeni papa je 4. veljae 1204. god. ponovo uzeo u
zatitu i samostanski otok Maun, valjda stoga to se osjeao odgovornim to nije uspio
u nastojanju da odvrati Mleane i njihove pomagae od nauma zauzimanja grada
Zadra.16 Naime, opat toga samostana Damjan izriito trai povrat toga otoka, to mu je
uz pomo pape udovoljeno, pa je tako izglaen nastali spor oko njegova posjeda.17 Iz
gornjeg navoda je oito da se gospodarsko znaenje toga otoia ogledalo u panjacima
i bogatstvu ribe u moru oko njega. Premda se radilo o relativno malom i neplodnom
otoiu, ipak je on nedvojbeno imao odreeno znaenje u gospodarskom smislu. Zato
bi se inae oko njega sporili i na nj polagali pravo zadarski samostan i komuna, kako to
s pravom zakljuuje mjerodavni povjesniar.18 Naime, svojom veliinom i poloajem
on nije mogao imati znaajnu strateku vanost ni za Zadar ni za Mleane. Unato
tome, on je ostao privlanim objema stranama. Da nije bilo tako, ne bi ni Nadbiskupija
zadarska ondje sagradila crkvicu i tako troila dragocjeni novac. Dapae, sve to daje
naslutiti da je tada na otoiu bilo dosta stalnih stanovnika koji su obraivali zemlju i
napasali odnosno uzgajali blago sitna zuba. Tome u prilog svjedoi i injenica da se
zadarski knez 1222. god. ponovno doepao Mauna, zbog ega je dolo do sudskog
spora; on je zavrio tako da se knez pred papinskim legatom i zadarskim nadbiskupom
morao oitovati da e pustiti na miru samostan glede posjeda otoia Mauna.19 A to
14
15

16

17
18
19

80

V. NOVAK, n. dj., str. 409.

C. F. BIANCHI, n. dj., str. 4546; V. NOVAK, n. dj., str. 410; Tadija SMIIKLAS, Diplomatiki zbornik
Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, 3, Zagreb, 1905., str. 3839; Dravni arhiv u Zadru (DAZd),
Spisi samostana sv. Krevana, kutija 1, br. 34. Godine 1384./85. na otoiu je obavljena pregradnja
crkvice sv. Krevana i nabavljeno manje zvono. To je financirao bogati zadarski plemi Kreo Lovrin
Civalelli svojom oporukom (Emil HILJE, Novi podaci o djelatnosti zadarskih graditelja na zadarskom
podruju u 14. i 15. stoljeu, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 30/17 (1990./91.), Zadar, 1992.,
str. 135).
DAZd, Spisi samostana sv. Krevana, kut. 1, br. 41. U ugovoru iz te godine, kojim su zadarskom knezu
pripali svi prihodi asti, koje je dotle uivao paki knez, spominje se otoi karda, ali, zaudo, ne i
Maun (N. KLAI, Paki falsifikati, Radovi Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Historijska grupa, 1, Zagreb,
1959., str. 15); valjda se to dogodilo stoga to je potonji bio izvan njegove moi.
DAZd, Spisi samostana sv. Krevana, kut. 1, br. 50; T. SMIIKLAS, n. dj., str. 3839.
M. FREIDENBERG, n. dj., str. 43.
Vitaliano BRUNELLI, Storia della citt di Zara, Zadar, 1913., str. 200; ISTI, Storia di Zara. Il comune in
sul finire dei tempi di mezzo, Archivio storico per la Dalmazia, vol. 18, sv. 104, Rim, 1935., str. 380.

. PERII, Otok Maun u prolosti,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 7784.

opet znai da je crkvena vlast bila jaa od svjetovne.

Poslije nametanja tekih uvjeta Zadru, Mleani su 1248. god. ponovo zadobili i
otoi Maun, koji je ubrzo jo jednom bio vraen spomenutom samostanu u vjeni
posjed.20 Dakako, zajedno s otonim stanovnicima. Nakon toga je samostan nastojao
od njih ishoditi to vee prihode, pa i od namet koje su bili duni davati ribari koji su
lovili u tamonjim vodama.21 Zacijelo pri tome nije bilo oekivanog uspjeha, pa se
samostan ubrzo privremeno odrie otoia. Tako ga 1. lipnja 1315. god. on na drabi
prodaje, odnosno daje u zalog zadarskom plemiu Krevanu de Soppe za 62 libre
denara (ili 602 male mletake libre) sa svim njegovim/svojim pravima, posjedima i
pripadnostima (cum omnibus suis iuribus, habenciis et pertinenciis), ali uz mogunost
da ga se ponovno domogne,22 kad osjeti potrebu za njime. Naime, kad reeni zakupnik
isplati navedenu svotu novca, on je mogao zadrati prava na otok za sljedeih deset
godina, s tim da samostanu plaa unaprijed 100 libri godinje. Ako bi pak poelio
zadrati polovicu otoia, u tom bi sluaju Soppe bio duan njemu davati polovicu na
njemu zateenog blaga, na zadovoljstvo obiju strana. Nije pouzdano poznato da je ikad
dolo do razmirica izmeu ugovornih strana, ali se zna da je samostan 1356. god. dao
otok ponovno u najam.23 A to pak daje naslutiti da je samostan unaprijed najveu korist
izvlaio od stoarenja na njemu, koje su, naravno, obavljali njegovi obitavatelji na
raun zakupnika. Poznato je i to da je samostan dobivao i odreeni broj janjaca
godinje na raun posjeda toga otoia,24 po svoj prilici izravno od tamonjih pastira
odnosno obana.
Sredinom XIV. st. Mleani su zaratili sa Zadrom (1345.1346.). Zadarsko je
podruje bilo pozornicom ratnih akcija, kao i tridesetak godina prije. Mleani su
posvuda pljakali sve do ega su doli, napose blago; tako su u jednoj akciji na
zadarskom otoju opljakali 5000 glava raznoga blaga. Jamano je ista sudbina zatekla
i blago zateeno na Maunu.25 U jednom dokumentu iz 1377. god. spominje se kao
stanovnik toga otoia neki Ivan Marini, koji je zacijelo bio uvar tamonjeg blaga,
jer se zna da je onda na otoiu bilo najvie razvijeno stoarstvo.26 Naime, zna se da je
sredinom XV. st. samostan na Maunu imao 871 ovcu, 225 koza i 9 krava, to je bio

20
21
22

23
24
25
26

V. NOVAK, n. dj., str. 414416; T. SMIIKLAS, n. dj., 3, str. 336.

V. BRUNELLI, Storia di Zara. Il comune..., str. 381.
T. SMIIKLAS, n. dj., 8, Zagreb, 1910., str. 339400; DAZd, Spisi samostana sv. Krevana, kaps. XVIII,
br. 22. Nakon toga je otoi, prema izvoru od 13. XII. 1350. god., kada je na njemu zabranjen lov, doao
u posjed komune Pag (Narodna enciklopedija, sv. III, Zagreb, 1925., str. 778).
Andrija pok. Petra iz Canta (Biljeniki zapisi 1355.1356.), sv. II., priredili Robert Leljak i Josip
Kolanovi, Zadar, 2003., str. 430.
V. BRUNELLI, Storia di Zara. Il comune..., str. 381.
N. OLAK, Pomorske operacije u zadarsko-mletakom ratu god. 1345.1346., Zadarska revija, 11,
Zadar, 1962., br. 5, str. 401.
C. F. BIANCHI, n. dj., str. 46.

81

. PERII, Otok Maun u prolosti,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 7784.

prilino velik broj sitne stoke na tako malom zemljinom prostoru.27 Nekako u to doba
je samostan na Maunu i Dugom otoku posjedovao zajedno 2405 glava stoke sitna zuba
i manji broj krava;28 moe se barem pretpostaviti da je znatan dio toga blaga napasan
na samom Maunu. Da je Maun bio doista ekonomski znaajan, pa i privlaan, dijelom
svjedoi i injenica prijetnje svima onima koji se usude samostan ometati u njegovu
povlatenom posjedu.29 No, bilo je i onih kojih se ta prijetnja nije nimalo dojmila.
Naime, samostanske potekoe oko uvanja i koritenja zemljinog posjeda uinile su
da ga samostan povremeno gubi od onih koji su raspolagali veom silom.30
Ipak, uza sve nedae sljedeih je stoljea taj otoi ostao uglavnom u posjedu
navedenog samostana. Zna se naime da je ugovorom od 20. svibnja 1713. god. bio
iznajmljen brai Petrovi iz Paga za 390 mletakih lira godinje. Dvije godine potom je
ta najamnina poveana na 415 lira.31 Jamano je taj ugovor obnavljan i poslije, ali o
tome nemamo pouzdanih svjedoanstava. Jedino se zna da je papa Benedikt III. bulom
od 30. prosinca 1729. god. Maun sa susjednim otoiima Brunjacima podijelio u
vlasnitvo Ilirskog seminarija, dakle, Zmajevievu sjemenitu u Zadru.32 Iako taj
otok nije pruao znaajnije prihode sjemenitu od iznajmljivanja mnogim zakupcima,
on je vrlo dugo ostao u njegovom vlasnitvu. Jedan izvor iz 1768. god. kazuje da se
ondje nalazi crkvica posveena sv. Krevanu; poslije, u XIX. stoljeu, ona je nosila ime
sv. Antuna, ije su zidine i danas vidljive na otoku.
Do 1841. god. te su otoie drali u zakupu batinici obitelji Pali iz Paga, kada
su se odrekli njihova najma. Nakon toga ih je dravno odvjetnitvo u Zadru stavilo na
drabu, kojom se prilikom radilo jedino o ispai na njima. Na toj drabi ih je dobio u
zakup Nikola epola iz Paga, pod uvjetom plaanja dravnoj blagajni 200
fiorina/forinta i 11 karantana godinje. Upravi sjemenita bio je duan davati sedminu
prihoda s njih. Zakupac nije smio na otocima drati svinje, ni sjei drva bez prethodne
privole sjemenita. Naspram tome, mogao je saditi vinovu lozu najmanje na jednom
gonjaju zemlje. Zakup je utanaen na deset godina, dakle do kraja 1850. godine.33
Jamano je taj ugovor bio produen za najmanje jo jedan mandat od deset godina.
Naime, 1863. god. je taj zakup preao na Marka Perlinija iz Zadra, za 200 fiorina
godinje.34 Zasigurno taj ugovor nije dugo ostao na snazi. Ve sedamdesetih godina
27
28
29
30
31
32
33
34

82

Josip KOLANOVI, Liturgijski kodeksi svetokrevanskog opata Deodata Veniera, Radovi Zavoda JAZU
u Zadru, sv. 29-30, Zadar, 1983., str. 84.
T. RAUKAR, n. dj., str. 198; Pavo IVKOVI, Posjedi i prihodi samostana sv. Krevana u Zadru od
osnivanja do konca XV. stoljea, Zadarska revija, 39, Zadar, 1990., br. 2-3, str. 229230.
V. NOVAK, n. dj., str. 435436.
P. IVKOVI, n. dj., str. 229230.
Znanstvena knjinica u Zadru, MS 461, sv. 77.
C. F. BIANCHI, n. dj., str. 46; Bla KARAVANI, Povijest grada i otoka Paga, rukopis u Nadupnom
uredu u Pagu, svei III, str. 272.
B. KARAVANI, n. dj., str. 272.
DAZd, Spisi Registrature, 1863, IV/2 A, br. 581.

. PERII, Otok Maun u prolosti,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 7784.

toga stoljea te su otoie zakupila braa Budia s Oliba; za njihovo koritenje oni su
dravi odnosno sjemenitu bili duni isplaivati svotu od 300 fiorina godinje,35 to je
znatno vea zakupnina od prethodne. Oni su ondje uglavnom napasali blago sitna zuba.
tovie, bile su na Maunu sagraene neke nastambe za potrebe tamonjih obana. Ipak,
isto tako je u to vrijeme dio najveeg otoka bio zasaen vinovom lozom, namijenjenom
u prvom redu potrebama pastira koji su, naravno, bili podreeni olipskoj upi. Tako je
ostalo do potkraj XIX. stoljea.36 Naime, kako Maun nije bio od velike koristi
sjemenitu (bio pasivan za sjemenite), to ga ono, uz privolu Sv. Stolice, 1895. god.
prodalo dvojici roaka Palia s Paga (Novalja) za svotu od 26.000 forinta.37 Meutim,
ini se da otok nije dugo ostao u njihovu vlasnitvu jer su ga oni, iz nepoznatih nam
razloga, otuili. Nije posve poznato kada i na koji je nain taj otok postao svojina
pake opine za stan obanima i pripau stoke, kako to tvrdi mjerodavni
suvremenik.38 Jamano ga je ona otkupila od Palia za odreenu svotu novca, pa je
otok njenim vlasnitvom ostao do dana dananjega.
Premda su neki suvremenici s kraja XIX. st. tvrdili da su dosta pusti otoci
Skarda i Maun, a drugi pak zapisali da su jedino otoii Maun, Dolfin i Laganje tada
sluili jedino ispai ovaca,39 tome nije bilo ba tako. Naime, i tada je otoi Maun
pruao svojim gospodarima, odnosno tamonjim naseljenicima, u prvom redu ispau
manjem broju blaga sitna zuba, ali isto tako i mogunost uzgoja vinove loze. Navedeni
pisci nisu jasno oznaili njegova tadanjeg vlasnika. Iz neto mlaeg izvora razabire se
da su, poput onih na otoku Pagu, i svi panjaci Mauna bili pako dobro.40 Dakle,
neosporno je da se ondje napasalo blago stanovnika otoka Paga. Na alost, pozniji
izvori ne kazuju broj i vrstu ondje napasanog blaga. Zna se pak da je o stoci i
postojeim vinogradima skrbilo uvijek po nekoliko osoba nastanjenih na otoiu. Tako
su god. 1881. ondje bile tri stojne kue u kojima je obitavalo pet osoba: dva mukarca i
tri ene.41 Naravno, oni su najvie bili zaokupljeni brigom oko ovaca, njihovim
napasanjem, munjom i izradom sira, kako je to ostalo do naih dana.
***
Naprijed navedene sporadine vijesti navode na zakljuak da je otoi Maun u
itavoj prolosti predstavljao odreenu gospodarsku vrijednost. Stoga je doista
35
36

37
38
39
40
41

DAZd, Spisi Registrature, 1894, XV A, br. 869 (9860); C. F. BIANCHI, n. dj., str. 46.
Lodovico CZINK, Pago isola dalmata, Budimpeta, 1900., str. 20: ... sin alcuni anni vi sono essa era
ancora posesso de vescovo di Zara... Zaudo, kako kazuje suvremenik, sedamdesetih je godina Skarda
kod otoka Paga sluila ispai stoke, ali se pri tome nije spomenulo vei Maun (Giorgio LOCICA,
Manuale di geografia della Dalmazia, Zadar, 1878., str. 154).
B. KARAVANI, n. dj., str. 272.
Dragutin HIRC, Prirodni zemljopis Hrvatske, Zagreb, 1905., str. 634.
L. CZINK, n. dj., str. 21; Vienac, 25, Zagreb, 1893., br. 30, str. 483.
Petar RUMORA, Izvjee ob opinskim panjacima na Pagu i njihova dioba, Senj, 1914., str. 8.
Luigi MASCHEK, Repertorio geografico-statistico, Zadar, 1888., str. 142.

83

. PERII, Otok Maun u prolosti,

Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 46/2004., str. 7784.

neopravdano njegovo zapostavljanje u odgovarajuim publikacijama. Naime, ondje se

najvie uzgajalo blago sitna zuba, neto manje ribarilo, dok se u novije doba uzgajala i
vinova loza. Njegovu vrijednost u tom smislu svakako potvruje i injenica da je 1069.
god. bio predmetom darivanja hrvatskog kralja samostanu sv. Krevana u Zadru, te
stoljetne borbe oko njegova posjedovanja. tovie, moglo bi se rei da je njegovo
znaenje, s obzirom na veliinu, bilo vee negoli bi se to oekivalo. A to onda
podrazumijeva i bolje i opsenije njegovo predstavljanje u odnosnim edicijama, kako
bi barem sljedei narataji bili bolje upoznati s udjelom njegova znaenja u hrvatskoj
povijesti. Budui da je bio toliko znaajnim za reeni samostan, grad Zadar i susjedne
mu otoke (Pag), on to doista i zasluuje.

ime PERII: THE ISLAND MAUN IN THE PAST

Summary
In the history of Dalmatia the island/islet of Maun is particularly significant because
it was given as a gift by the Croatian king Kreimir IV to the monastery of St. Krevan in
Zadar in 1069. However, known at the time as an islet and as the object of the kings gift
located in our Dalmatian sea, it was afterwards almost forgotten even in those editions
whose duty it was to retain that event in memory. Because of this the author, on the basis of
available data, attempts to offer as much information as possible concerning its history, in
large part pertaining to its economy. Even such meager sources have provided a much
broader insight into the history of this islet which has been so frequently mentioned by
historians of the period of Croatian rulers. The article bears witness to the fact that its
significance was greater than one would expect considering its size. This is due to the fact
that it was so important to the above mentioned monastery, to the city of Zadar and to the
neighboring islands.

84