Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Čedomil Veljačić Helenski I Rimski Izvori Znanja o Indiji PDF

    Uploaded by

    Stasha
    95 views23 pages

    Original Title

    Čedomil-Veljačić-Helenski-i-rimski-izvori-znanja-o-Indiji.pdf

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    95 views23 pages

    Čedomil Veljačić Helenski I Rimski Izvori Znanja o Indiji PDF

    Uploaded by

    Stasha

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 23
    HELENSKI | RIMSKI IZVORI ZNANJA O INDIJI L esi Ti 8uo, Assalayana, da kod Jonjam i Kabula i w-drugim stranim zemljama postoje samo dvije kaste, gospodari i sluge, a gospodar moze postati sluga i sluga gospodar?“ — Ovako je pitao Gotama Budd ha mladog brahmana Assalayanu koji je branio kastinska prava U6, st. stare ere (Magigjhimanikaya, 93). Ovo je vjerojatno najstariji tekst gdje se spominju Jonjani (Yon, Y av ana) ili Heleni ‘Megas then, prvi helenski poslanik na dvoru slavnog indijskog viadara Candragupte (helenski Sandrokottos), neposredno _posiije pohoda Aleksandra Velikog, isticao je kao ,,vaznu Ginjenicu da su_svi Indijei_slobodni, da nema indijskih robova". Po tome ih usporeduje s Lakedemoncima uz primjedbu da su i kod Lakedemonaca heloti robovi (Arrian Indike, V. 8). — Strabon u vezi s tim dodaje da je vee Aleksandrov pratilac Onesikrit hvalio Indijce zbog toga sto ne dri robove (XV. 709). Osim toga, Indijci nisu nikad slalf vojne pohode van svoje zemlje, a u njihovu zemlju nije nitko prodro niti je osvojio, cosim Herakla i Dionisa u starim vremenima, 2 Makedonaca u nafe doba* (Strabon XV. 686). ‘Tako su opéi izrazi poStovanja i simpatije obiljeZavali indijsko- helenske odnose od prvih potetaka. Najstarija saguvana povijest, Koja govori i o Indiji, jest djelo Herodotovo iz 5. st. stare cre. Kao neka ranija svjedotanstva, tako se i njegovo osniva na iskustvima persjske vojske, osobito za Darijevih osvajanja u podrugju rijeke Sindhu koju su Persijanci nazvali Hindus U Darijevoj vojsci, u Kojoj je bilo pozna:ih helenskih strunjeka, kao moreplovac Skylak, prvi susret_s jednim indijskim plemenom G.Kalatijei") uw Herodotovu opisu (IL 38) daje povod raspravijanju yjerojatnim suprotnostima medu zemljame i narodima. Dok jedni ‘nomadi nedaleko Inda, jedu sirovo meso, dotle drugi .ne ubijaju ita Sto je Zivo" (IL. 99-100). Kalatiici, metutim, jedu svoje mrtve, jer im to vjera nala%e kao znak pottovanja. Ves u slijedeéoj generaciji poslije Hersdota Heleni su dobili mnogo opSirnifi i neposredniji prikaz.indijske zemlje i kulture. Napisao ‘gn je u tri knjige Ktesija iz Knida, koji je proveo sedamnaest godina kao ljekar na dvoru persijskog viadara Artakserkse Mnemona, pa je bio u neposrednom doticaju s njegovin indijskim podanicima. To ‘najvaiaije djelo prije Aleksandrova pohoda, koje je saéuvano samo: 4 Vote ufragmentima, sadrZalo je posebno poglaviie 0 pravednosti Indjaca', 4 optenito je davalo idealiziranu i basnoslovnw sliku o to} zemlji, za koja je Herodot rekao da je najistogaija, a dalje od nje se prostire pjestana Pustinja, i o tom narodu, koji je ,daleko najveéi medu svima, Kolike Je nama pornato* (I. 94, 98) Aristotel spominje Indiju na vie od desct mjesta u svojim djelima, a podatke uzima od Herodota i Ktesie. Ta se injesta. odnose 1 glavnom na prirodne pojave, a ponekad sluze i kao primjeri relativ- nosti obigaja i moralnih pojmova u raznim dijelovima evijeta. U tom su smislu neke Aristotelove primjedbe tipiéae s jedne strane za nepo- verljivost s kojom se primaju prige o dalekim zemljama, as druge a skepticizam izazvan svijeS6u 0 postojanju fiitkih i moralnih antipoda, — Strabon (XV. 703) spominje da su Demokrit i Aristotel s nepovjerenjem preuzali vjest o nije Silas u Indi, po Koja} navodno mista ‘ne moze plivati. — Maogo su zanimljvija mjesta edje Aristotel spominje stax novni8tvo Indie, njegovu pravignost (Topica, Il. 1) izakone (Politiea, VIL. 14). —U Topiei se Indija spominje kao krajnost u izvodu aprioriteta rekiht moralnih principa: ,,Da pajatelii buda pravedni, Zelimo, zbos same stvari, i kad odatle ne ofekujemo nikakvu Korst, &ak i ako se nalaze u Indi“. — U Pollet je (1332 b) primjer konkretaji i karakte- ristifniji: ,Kad bi se jedni Wudi toliko isticalt iznad drugi, kao Sto prema nasim predodZbama bogovi i heroji...nadmasuju ljude ... onda bi sigurmo bilo bole da jeduom za uvlik jedni viadaju, a drugi budu podanici. Buduéi da to nije ostvarivo i da prilike nisu takve kao od Indijaca, gdje, kako tvrdi Skylak, kraljevi doista nacmasuju pods. nike u spomenuto} mjeri, potrebno je da svi podjednako sudjcluju na polovaju viedara i podanika...« ‘ToS je jedia vijest 0 doticajima s Indijom prije Aleksandra Velikog vwijedna spomena s filosofskog gledista, Aristotclov ueenik Arist o- sen iz Taranta ,,prita o Indijeima ovo: Jedan je od njih sreo u Ateni Sokrata i upitao g2 sta je predimet njegove filosofije, a Sokrat je odgo- Yorio: ‘Istrazivanje Ijudskin fenomena'. Indijac se je na to nasinijao i odvratio: “Kako mozemo istraZivati Ijudske fenomenc, ako nista ne znamo o bozanskima?™. (Eusebije, Praeparatio Evangelica, XI, 3) — Bez obzira na vjerodostojnost dogadaja, prige su ove viste karakcteristiéne i za doba nepostedno poslije Aleksandea Velikog, a pogotovo 2a doba kad se ovaj sluéajcitira kod Eusebija (3. st. n.e), kad Kult Istoka uopée i Indije posebno kod neopitagorovaca i neoplatonovaca dostize svoj fantasti vrhunae Pitanje koje Indijac postavlja Sokratu postaje za nas interesantnije kad se sjetimo da je ono za same Indijee ne mnogo ranije postalo toliko aktualno, po8to je Buddha metodom sliénom Sokratovoj izveo vise rmajstorskih odgovora, w kojima je i njegov unutaraji stav blizi Sokra- ‘tovu humanizmu nego panteisti¢koj metafizici ranih upaniSada iz koje potjege spomenuto pitanje, Evo jednog primera Buddhine maieutike — Sto, Malunkyin sine, ar sam ti ja govorio ovako: Dodi kod mene kao uéenik, pa éu ti razjasniti da if je svijet vjeean il prolazan, da Ii je konaan ili beskonaéan, da li su dusa i tielo jedno te isto, ili je Helenski i simski inorl znania 0 Indi dia jedno a tijelo drugo, da Ii Usavefeni postojiposlje smi, ili ne postoji, ili i postoji i ne postoji, ili ni postoji ni ne postoji? — Ne, gospodin — Jesi li ti meni rekao da éeS dogi k meni kao u8enik... (pod {stim uslovima)? —Ne, gospodine! — Ako dakle ni ja tebinisam tako rekao, a ni ti meni si onda ti, nerazboriti Covjete, i koga kritiziras? — Ko bi, Malunkyin sine, rekao da ne ¢e ivjeti kao uéenik kod ditelja dok mu utitelj ne razjasni sva ta pitanja, taj bi prije umro nego Sto bi mu Usavrieni na sve to odgovorio. Kao kad bi neki Zovjek bio ranjen strijelom Kojoj je vrh premazan otrovom, pe bi mu prijatelj jdrugovi, znanci i rodaci doveli hirarga, a on da kaze: Ne éu tako dugo ievaditisirjelu, dok ne doznam tko je ovjek koji me je ranio ... kakav je Tuk Kojim me je ranio ... kakva’mu je tetiva . .. kakva strijela..." itd. —Ta}_bi Covjek prije urnro, nego sto bi sve to dozmo . . .Na osnovu predpostavke, Malunkyin sine, da je svijet vjetan ... da je prolazan... ae Konaéan ... da je beskonagan . . . da su dusa i tijelo jedno te isto. i to nisu... nije moguée razvijati uéenikove vrline'* — a do toga je upravo Buddhi stalo (Magjgjhima-nikaya, 63). ‘Najpopularnija i najstarija helenska priéa o susretu s indijskim mudracima potjefe od Aleksandrova pratioca, historiografa Ones i- Kerita, u&enika kinitkog filosofa Diogena, — Onesikrit je w blizini grade. Taksile (indijski Taksasila, na zapadu gornjeg toka tijeke Inda) naifao na 15 mudraca koji su tu boravili preko cijeloz dana podnosedi Zegu sunca, ,stojei ili sjededi ili leZe€i goli i nepokretni*. Rekao im je nda ge je Kralj poslao da Euje izreke njihove mudrosfi i da ga o tome izvijesti*. Nakon kraéeg razgovora sa Kalanom, tija je cud bila jo8 velo neobuzdana, a koji se je kasnije prosiavio kao pratilac Aleksandrov ‘po tome sto se sam na kzaju puta spalio na lomati, Onesikrita je pozvao sebi stari mudrac Mandanis, Koji je kao i Kalan lezao na hrpi kamenja. Mandanis je najprije zamotio Onesikrita da mu oprosti sto mora s njim govoriti preko tri tumaga, koji ne razumiju nists osim jezika, bas Kao ni hrpa kamenja na kojoj lezi, pa mu zato ne ée biti moguée doka- zati korisnost svoje nauke, isto kao Sto bi bilo nemoguée traziti da voda protige éista kroz blato, — Nakon tog komplimenta prevodiocima, Mandanis je nastojao da pokaze kako je najbolja nauka ona koja iz duke codstranjuje radost i pataju. Pri tome treba razlikovati patnju od napora, jor je patnja neprijatelj brahmana, a napor njihov prijatel. BS zato i vyjezbaju tijelo u naporima da im’ ojataju duhovne snage kojima stigati provalu strasti i postati sposobni da pomogau svima, kako u opéoj stvari tako i pojedincima, kao dobri savjetnici. Tako je i Mandanis sada sayjetovao viadaru Taksile da primi Aleksandra: Ako primi boljeg od sebe, onda ée se nauviti dobru, a ako primi gorega, onda ée moti da dobro ini, — Za tim je pitao Oneksikrita da lise i kod Helena propo- vijedaju takva uéenja, a ovaj mu je rekao da tako uéi ae samo Pitagora, koji propisuje suzdrZljivest prema svemu Sto je Zivo, nego i Sokrat 1 Kinik Diogen, Si je uenik i sm bio, Mandanis odgovori da vjeruje ko 6 &. Vetjasie da oni pametno misteo svemu osim o jednome, ato je da tradicju stay. daha ispred prirode. nae se ne bi stidjeli da hode golikao on denne Segidno finan Jer najblia kuéa ona u ko} je potrebuo’ nares pribora. (Usp. Sirabon, XV. 15-716), ru eppiodno zalait u analicu ovog razgovors. Dovolino je Eapamenut de su indski protagonist ovos prvog flosehikog aces PU SGD o kako ih nazivaju neki star isch i gjaint, goltareaes Sok, kae | buddhist’ i istovremeno s njima posiniu borba Seoty oe i iv ident osnova ritualisticke orto, siete anal nego je Posodovao i nastanku mocne i simostane ee ng deans, nepostedno akon Aleksandrova polada, driave Sit podaagatigne vrhunac u 3. st. pr. n. e 2a ASoke, viadara key jocuce bodahiatiéke misyje po cijetom svijetu, pau helenske poleaten, jromenuto Me gastheno vo dieto 0 Indij, koe i na Zalost Tene Goto do nas samo w relatimno brojnim Stagmentima’ jor eset imma stu i izvor statim piscina o ovo} temi, miade jo Je i ovdje od kasnijih ‘utorazafilosofsku problematiku najuiferazumijevanja pokazao Sebo Prema Megasthenu nauka se brahmanskih filosofa mnogo Simm slates helenskom, — 1 oni smatraju da je svijet preleoen ne ie okruano i da ge bog. Koji gn je svorio i njime upravig sere puno Fre ime. — Ovdje su karakteristine upravo dvi posljednje Peeeg Doveline je usporediti prve riedi Kioupanigade: Bose je Toeian® SNe O%o Stogod se u sujetu pokretnostt krese", pa de wads petime Kako se'u Megasthenovu prikazn odnosi zapadanne tipiénoga Prema specifiénom. ssPeavati su revitite, a voda je pratvar od koje je nastala zemlja. sanl’h,,Chindogya-upanisad (V, 3), gdje tz Felje peathike eae ome seine Yatra, iz vetre Voda, a i2 vode yhrana “kao osvey an, ‘maliskog opstanka biga Osim: Getiri osnovna elementa postoi i peti, od kojeg se sasto rere tlede, zemlja jeu sredini vega. — Kako se porta, utenje Dsinaakad Pefom slementa ulazi u helensku fitosotju tek u Aiotstere indijskoj flosofiji nauku o pet elemenata zastupe klationg prirodo- navéna skola v aise Sika, koja je jedna od najstarjih, 7,8 Gemenu, o dusi i mnogim drugim stvarima_uée isto. sto i Eten, ali kaovi Platon uviaju u bajke uéanje 0: bearkces due, © sudw u podzemnom svijetu itd, Hllensit {i rimski izvori mania 0 fndit 1 | Mnogo govore o smi, Smrt je za mudraca preporod ut itinski Be : FV seta sto se Eovjeku dogada nije ni dobro ni lo. Suprotna pret: Faas juan lina snu. Ova psledne vana reéenicn ‘zamijenjena " 14 Strabona tipiénijim razjafnjenjem: ,,Inaée ne bi jedne veselilo ruge Zalosti. Ree tno, Megasthen je veé znao da upozorava na neke neispray- i i rach zapazanja o siavovima indijskih f¥osofa. UT veri sa smrCu not ni drugih Koji su na ofigled stranaca spall sami sebe na lomat, Heda to nije pravilo brahmanske nauke, nego se nasuprot tome ig somovofjnim onoga ‘ko se na taj natin ube. AnaizirjuGi Onesi- save Soaret kaze: Kalan je bio vatren Karakter i meobuzdan, & 2a ‘aityandrovim je stolom postao rob (Strabon XV. 718). Megasthea je w Indi miesto Klasitne Zoi kaste naSao, ili bolje reteno, jnterpretirao drustveni poredak sa sdam drustvenih last Fr opia fh Kissa nalazimo bitoa obiljezja glavnih kasta, all i mnogo fompleksniji opis styarnih drustvenih odnose. ‘© usledtr pestovanju i privilegijama ,filosofa® iti_,sofista”* w Indijaca govore vee najranija svjedoanstva, Pojedini nazivi, Koji im se Tau Kao. yeitmnosofisi ili ,hylobioi", dobivaju kod Megasthena ca ser svoj diferencirana znatenja. On ih dijeli najprije u dvije opée Spine: Jedni su brahmani, koji ostaju u nausi kod svojih wkitelja 36 Sodina (fo odgovara Manuovu zakoniky 1H. 1), @ za tim postaju oct stelf, pa smu. esti i meso, ali ne od onih Zivotinja koje upotre- Siivalu 2a fad, ,.Brabmani svojim Zeoama, a imgju mnogo Zena, ne prlopeavaju svoju mudrost, jer bi Zene, kad bi nautile da razmitloju o Pita 7 bolu, Zivotu i smrti na filosofski nadin, izgubile svoju vslinu, Tivle ne bi ostale podlozne muZevima‘t. — Druga vrsta,filosofa su parmane sili dozivotni asketi. Medu njima najvige poStuju one Koji Sefy so bio i ili pustinjac, ,,Oni Zive u Sumama, pdje se hrane 1iSéem Grveza li divijim plodovima, a’nose odijla nap-avljena od Kore stabala”. ramo spadaju £ ,oni filosofi medu Indijeima koji se drZe weenja {tifa nuzvanog Bovsvs. (Buddha), kojeg postujn kao bogs zbog njegove Vanredne svetosti*. — Ponckad i Zene ,slijede filosofski vot" ove Wate mudraes), Koje Sabon naziva ,.pramni‘ Sto prema sansk, ~ Ova dia Megasthenova osvrta na polota eae u kulturnom zivony Indie, vv adbioaioom brabmmanizms 4 fefosatorskim pokretima sanny sina, eee ety tagbom opazanja peta, Vriedno je apomenutl nekcliko karakte- 1 too tome wari, kroz Usuéleta. Mnogo ranije od. Megastbenova steal Prim is Budehine | dzugih stodaih reform, w upanisadi Kok se sre ae a pihaddranyaka, ty, Vasisavalkya daje pringer nadilazenja tradicio: is a cvom pedrogj, Uuéeno) babmansko} diskusi alae fotmmaja Gjanake, gue se ¥agjaavalkya suprostaije nizu prota w fume. Fevorahke sake, nastupa 1 Gdrgl Vacaknavi,vjetojatno pevi lk Zee filosofa en eth samosv ese, kao vitez na tummy kad Ei napeo Tuk, & uel my dviie BPs Sraanjele™, tako ona posavlia svola pitanja, (Usp. potounl prikaz w sae eofit brogaik naroda, Kh. 1, tz. 30.) — Povaed so u pustijatki Zivot Fe Malye ne usa mi svoj) Yeni Maitreyi porku o vihancima svoxespeznale YAgisaval Med ga ona reli da jo oxtavi batiny svoje duhovno, a ne s¥etoyno Fees Baia oJ anedno opitto da prim ene u sv red, ali konaéno popastio " &. veljatis praména oznatava logitare i dijalektitare. Strabon kaze za njih da su ,svadjivei", jer ,brahmane nazivaju udama i hvalisaveima“. Inate se bave prirodnom naukom i astrologijom (Strabon XV. 119). Prijem uw asketske redove ,,sarmana“ ili ,sofista“, kako ih nazivaju holenskt pisci, nije ograniten kastinskim porijekiom, ier je njihev Zivot ,,daleko od udobnosti i najmukotrpniji medu svim zvanjima‘* (Arrian ‘XII. 8). U doba Aleksandrovih osvajanja spada i prvi nepostedni susret Jednog od istaknutih helenskih filosofa s duhovnim Zivotom Indije, ‘To jo Pytthon iz Elide, zatetnik ofektithe ili reduktivne flosofije (oauke 0 2074), koja je prema kasnijem razvoju njegove skole, oso- bito kod Seksta Empirika, dobila naziv i obiljetje skepticizma. Odnos skepticizma’ i stranih, istofnih, osobito indo-iranskih utjecaja_u helenskoj filosofiji, nije slutajan, Kako bi se na prvi pogled moglo diniti. Prije nego Sto se osveemo na skepticizam kao element inozemnosti u tom smislu, potrebno je da se zaustavimo na izvornim obiljegjima Py rr h ono ve filosofije, koliko su nam satuvana. Sam Pyrrhon nije ostavio nista napismeno, a o njegovu utenju pisali su njogovi neposredni utenici, medu Kojima se osobito Timon istige po obiljeHjima koja nas ovdje zanimaju, Na Zalosti ta djela uéenika saduyana su nam samo u fragmentima. Glavni saéuvani izvor je Diogen Laertije u 3. st. n. e, Na njegovim se podacima osniva slijedeéi prikaz. Prema izyjestaju Apolodorovu, Pyrr hon se je zajedno s Anak sathom pridrudio pratnji Aleksandra Velikog u pohodu na Indiju. Anaksarh je bio uenik Demokritove skole. Ni ta veza nije slugajua za naBu tem. Diogen Lartie, pozivajuci se i na Herodota kao izvor, kaze da je Demokrit u Abdert ,,bio uéenik nekih Magijaca i Haldejaca, koje je kralj Kserks ostavio njegovu ocu kao uéitelje, posto je bio kod njega u gostima . .. Demokrit je navodno dofao i u dotieaj § ginmosofistima w Indiji (IX. 35). Njegov se racionalisticki atomizam éesto usporeduje po doksografskim obiljezjima sa srodnomnfWukom indijske skole vai Sesika. Diogen Laettije je zabiljevio vijest Pirrhonovih prijatelja da iei Pirthon najéeSée spominjao Demokrita, a za tim Homera,— Medu raznim izvorima spominje se Teodosije, koji je smatrao da skepticizam ne treba nazivati pyrchonskim, jer ga, uostalom, Pycthon nije ni izamio.—O njegovu suputniku demokritoveu Anaksarhu kaZe Diogen Laertije da je bio pomat po svom nepokolsbivom dusevnom miru i suzdrdljivosti, ali je sam priznavao da ga je Pyrrhon u tome nadmasio. Pobudu mu je za red upornosta uéenika, To) okolnosti zahvaljuleme jedau od nalliepsih antolosiia enske modroai, Therigdd, peste Boddhinih weenen, ed od nh, Dhammadions, dobila je utteljevo priznanie za jedao od najdubijin{nalkoneieiih tomatenja, ue telive nauke (ifepichimarnikdya $8). —'S ‘sim problemom u_isto} svieost goxciemo se u 19, s, u biogtafji Sc: Ramakiino, Koj je napisio tjetov utente ‘Swami Vivekinanda: Bhairavi Brahmaci, .jedna ed onih Sena koi se oor se. tovnog ivota,odbacujusvesto posjedujains udajt se... 2ene netporsive mudetot, bile je prve Koja je dotla u pomo Rémaksini u ticgove} miagenaéke} borbi 73 spoznaiuistine, kad ga je asketski napor doveo na rub luda, ty vite", kage Vivekananda, ono So je neobiéno u ndiskorn narod. Usted nemnanja v kojem ‘opécnito Ziv indjska Za, usted prilika koje se oa Zapadu nazivjy nepostojnjent slobode, mogla se roditi Sena tako uzvifena dha”, » to dao neki Indijac, koji je prekoravao Anaksarha zbeg toga, Sto nikoga svojom poukom ne poboljSava, nego teZi da postigne podloznu sluzbu na kraljevskom dvoru. Pyrrkona su u rodaom gradu toliko postovali da ga izabraliza vrhovnog sve¢enika. Mnogi su ga oponaéali'u suzdrZ}i- yosil prema fvaim slbama, On je, medutim, i nakon povatha iz Indije Zivio Zivotom askete lutacca. ‘TeZio je da se u samoti oslobodi Shove obmanc | yedtost kao T indigil ul mugen Goren) Bio je osobito neprijatelj sofista. Nije beznagajno za naSu teinu ni to da se je ,Epikur esto raspi- tivao o njema i da se je divio njegova naginu Zivota’, Epikurovo utenje 1 novije vrijeme usporedivano je, vise nego Demokiitovo, s indijskim sistemima tog vremena, ne samo s atomizmom vaigesika nego i sa gjinizmom i buddhizmom po kvalifikativnom uéenju o atomima, gdje atomi postaju s he ma ta, isto onako kao sto ked Indijaca anu postaju dh arma. $ druge strane Epikurov skepti&ki stav prema bogo- vima nalazi kao i kod gjaina i buddhista svoju protuvrijednost u eudaimonije. Zbog toga je karakteristiono da Epikur ne isl ni Pyrrhonov asketski cudemonizam iz. svog pojma majviSeg dobra. Na bitne elemente ove usporedbe upozorio je osobito P. Masson—Ourse Kajnji je ell Pyrionova utenja suzdrlavanje od izricanja suda roy). Timon kaze da Taj stay na spoznajnom podrudju ,slijedi kao nepokolebivi duSevni mir. Isti je odnos spoznajne i moralne ti izrazen u prvim refenicama Buddhine Dhammapade: ,,Um je preteta svih stvari, um njima upraviia, um in izgreduje. Tko w spokoj- stvu uma govori ili radi, toga slijedi sroéa kao neodvojiva sjena'. Stay Pytthonovaca u praktitkom Zivota rezimire Diogen Laertije ovako: U pogledu nasih opéih Jjudskih iskustava primajemo da je dan, dda smo Fivi, i mnoge druge pojave svakodnevnog Zivota kao predmete manja. Sto se tide stavova dogmatitara, koji su toboze potpuno izvjesni, 17a koje tyrde da ih zahvataju razumom, mi se u tom pogledu suzdréa- ‘amo od suda, kao 0 onome to je nespoznatlivo, i ogranitujemo se uu spoznaji na'ono Sto neposredno motemo iskusiti na sebi, Jer, mi dopustamo vadenje pojavnoga, ali ne u smisiu da je to tako i zbiliski {Buddha u istom smisia govori o zbilji kao ,yath d-dh ita’) Prema tome je za skeptike pojeynost osnov rasudivanja, kako kale i Enesidem, a i Epikur, dok Demokrit pojavnosti odbija bitak, rezimira Diogen Laertie Ovdje nije. moguée zalaziti u usporedivanje Pyrthonove éroy sa Husserlovom, ali ne mozemo prefutjeti ovu rijetku paralelu, na koju se sam Husserl, koliko nam je poznato, izritito ne paziva. Ne mozemo zalaziti niu dublju analizi reduktivae metode Koja je razradena u Buddhinom sistemu meditacile (gj h na), a vodi od podrugja tiste proteinosti preko podrugja giste svijest, do podruéa nistavila i dalje do. podrugja ni-zamjetivanja-ni-nezamjetivania, Ova metoda medi- 5) P, Masson—Oursel, La pilosophie en Orient — Fase supp. uz Histoire de 4a philosophic mila Brthiera — Pree ualv. de France, Pars 1988 (3. i2d.), usp, se 137100 ©. vatisie reece : ukcfe zcijlo odgovara prenstveno Husserlovom, ‘SPrthonovom akiemu—Owde tne e een, Hi ‘ratku usporeage porestih, problema’ umoverie Jer se Pyrthonova filsofiia nace i xporeti&kom. ako Jew0é spomenuto u wsporedbi sa Sokttom, Buddha ng cee fete pgtigon, Magas i Aleksandar" (Jadainji vladari Egipta, Makedonije, ‘Shrene i Epira). —Iu V. ediktu A€oka spominje svoje helenske podanike HiGu onima Kojima je poslao utitelje i zastitnike Buddbine nauke (Ghammsmahamatta), dj je zadatek ada se brinu 2a dobrobit (etx onih Kofi su ovo} nauct odani i da ih oslobadaju of te%koéa, bilo Agu to kupljeni sluge, ili brahmani i bogatali, ili nezaiticent i starci. Gf catinict dhamme ili ,pravednog poretka', koji se osniva na Paddbino} nauci, nisu misionari u krSéanskom smislu rijeti. ASoka ade da im je duznost da se ,bez obzira na vjersku pripagnost brine... {a blagostanje i sreéu podanika....* Kasniji raspad diZave Maurya poslije A¥okine snrli osjeéa so aajptije ne Sjeverozapadu, gdje se osamostaljuju i jataju helensko- Bektrjske, @ za tim i helenskovindijske dréave, To je ujedno doba mata { naglog Sirenia u Indiji t. 2v. helensko-baktrijke umjetnosti Jie noveima iskopanim u tim krajevima nadeno je oko 40imena viadara ipelenskog porijekla. U Istoénom Pandabu odrzali su se ti viadari sve Go posetka nove ere. Poslednji za koga znamo bio je neki Hermaios oko 20 g. a. & 'U doba provale Parta u Iran i Saka u Indij, w 3.12, st stare ere, uspio je baktrijski viadar Demetrije proSiriti svoje kraljevstvo i na pourugje Sindha, oko 180. g. Heleni su se tu postepeno hinduizirali Medu najistotnije indo-helenske spomenike spada stup naden kod Besnagara u dréavi Gwalior, iz godine 140. pr. n. c. sa napisom: ,Ovaj je Vasudevin (Vignuov) stup sa likom (ptice) g aruda postavio Helio Gor, sin Dionov, obazavalac Viinua i stanovnlk Taksile, Koj je dosao kkao helenski poslanik velikog Kralja Antalkida kraju Kasiputri Bhi- gabinadri, Koji je tade sretno viadao 1u €etrnaestoj godin svoje kreljevske Mlesti. Prema buddhistitkoj hronici Mahvamsa prisustvovao je 157. g. Pr. 1. e, ,vthovtisveéenik Jonjana iz okolice Aleksandrije, glavnog grada zemije Jonjana, 5 pratnjom od tridesct hiljada sveéenika" polaganju temelja velikom hramu koji je podigao kralj Dutthangtmint na Cejlonu. ‘Najvazniji knjizevni spomenik saguvan iz tog vremena vezan je zaime Men an dra, koji je pofetkom 2. st. pr... viadao samostalno 4 Sagali u Pandabu, ‘posto se je otcijepio od Baktrjstog kraljevstva. Oko 155. g. Menandar je pokusto da zauzme veée dijelove Indije, ali mu to nije uspjelo. Kasnije se je obratio na buddhizam, a o njegovim dugim raspravama s buddhistitkim madracem Nagesenom svjedoti nam Gelo Milinda-paiha (,Pitanja Menandrova'), koje u pili Knjizevnosti predstavija najstarji compendium buddhistitke filosofije, pa je {Yao takvo uniélo u ranu Kanonsku knjiZevnost, — 1937, g. pronaden je relikvijarij sa natpisom iz pete godine viadavine ,maharade Me- nandra* GMinedrasa maharagjasa®), edje se hvali njegova privréenost buddhizmu. Plutarh kaze za njega: ,,Menandar Je ufivao toliki ugled zbog svoje pravednosti, da su se indijski gradovi Gtimali oko njegovih posmrtuih ostataka i podizali mu spomenike (Moratia, 821. D, E.) o 84 ©. Voliasié Milinda-patha podinje ovim rijetima: ,Kralj Menandar pode y ‘Sagalu, grad Koji je slavan od starine, k Nagaseni, mudracu syjetskog lasa, kao Sto duboka Ganga tete u duboki Okean'™, © zvanitnim indiskim poslanstvima uw Rimu govori se u doba Augusta, Trajana i Marka Aurelija, a kasnije u Bizantiji u doba Kon. stantina, Juljana i Justinjana, Kolik je interes viadao za njih, syjedoge sada8nji pisei i popularne uspomene koje su se zadrZale do u Srednii vjek. ‘Najpopularnija od tih uspomena verana je za ,grob indijskog mudraca’= w Ateni. Taj je mudrac spadao u poslanstvo koje je indijski viadar »Pandion' (Sirabon 719) poslao cezaru Augustu s porukom napisanom, za belenskom jeziku, edje indijski vladar nudi Augustu slobodan prolaz kkroz svoju zemlju na Kojugod stranu Zeli, Indijski mudrac Koji je dotao 5 poslanstvom zapeméen je pod imenom ,,Zarmanohegas* ili ,Zarma- rohenes''. Dion Kasije ga naziva jednostavno ,Zarmaros", a’ protpo- stavlja se da dodatak ,henes* potjoée od plemitkog naslova khan. Dofavii do Atene, taj se je mudrac, kao i Aleksandrov pratilac Kaian, sam spalio na lomati. Strabon objainjava njegov postupak ovako: Neki se spaljuju jer su nesreéni, a ovaj je to uéinio od srece, jer mu je do tada sve islo po Zelji, a sada hode da umre, ,da mu se u oilijevanju ne bi dogodilo Stogod nepozeljno. Tako je radostan govorio prije nego 2 je spalio. Na grobu mu pise: ,Ovdje podiva Zarmanohenas, Indijae iz Bargose, Koji se je preselio u vjetnost po starodrevnom’ obizaja Indijaca‘*). Za romantitna atmosferu w Rimu toza vremena zanimljiva je i Plinijeva vijest o prvom cejlonskom poslanstvu (Hist, nat. VI. 24): ‘Rimljanin Amaije Plokam, ploveti oko Afrike, bio je zanesen vjetrom do Cejlona, koji naziva ,insula Taprob ane prema pall nazivu Tambapanni, ito oznaduje ,,tamne listove' ili slojeve bakra. kojima taj otok obiluje. Tamo je boravio Sest meseei ,,wZivajuét blagonaklo- nost gostoljubivog viadara ... a kasnije je 0 svemu tome prigao Rimlja- nima i Cezaru. Prema njegovom izyjeStaju tamo ,znitko nije rob... a Mladare biraju iz naroda po starosti i blagosti éudi izmegu oniii Koji nemaja djece". Vjerojatno pri tome misli na buddhistiske askete, jer Je prema veé citiranoj ceilonskoj hronici Mahdvamsa priblitno w to doba na Cejlomu viadao Ananda-Gamani, koji je pokutao da zakonom zabrani ubijanje Zivotinja. — Nakon Plokamove pustolovine stigio je u Rim cejlonsko poslanstvo koje je predvodio ,,knez Raha". in U posljedniem stoljeéu stare ere vatan je izvor novih vijesti bio Aleksandar Polihistor. Fragmenti iz njegovog izgubljenog diela o Indiji, saguvani kod kasnijih aleksandrijskih pisaca, osobito kod Klementa i Eusebija zanimljivi su osobito po detaljnijim vijestima © rasprostranjenosti u Baktriji i Persiji indijskih ,samana', kako on naziva gimnosofiste prema pali i prakrtskom nazivu samana za *) Strabo, XV, 719.— Usp, motiv Schillerove balade Der Ring des Polykrates, Hlenski i simski ivori znanja 0 Indi 85 gedovnike i askete. Govori o buddhistima, o giainskim isposnicima, ai } populamom hinduizmu i njegova} mitologii. : Prve vijesti o Indijeima Koji stalno borave u Aleksandsiji nalazimo kod relora Diona Hrysostoma (I. st. n ¢), koji u svojim ¥vorima, Sesto hvali Indie | istée srodnostnjihove kulture helenskom. $2. govora, odr¥anom u Aleksandriji, Dion me¢u svojim slufsocima ravlja ye samo prisutne Helene i talce, Sirijce, Libijce, Kilikije Pome koji Zive u jo8 daljim zemljama, nego i Baktrjoe, Skite, Persijance pa ineKe Indijee Koji ovdje stalno borave'. — U 53. govoru kaze Dion: Mako Indijei na svom nebu ne gledaju iste zvijezde, oni ipak na som. Jeaku pjevaju o patnji Prijama i Andromahe (ofita sluzija na ,RAmaya- fu) Lo slavi Hektora i Ahileja (slignost s junacima ,,Mahdbharate') Ordje je potrebno napomenuti u vezi s tumagenjem indijske mitologije Kod nasih antitiih pisaca da vjerojatno od Megasthena potjete ident fikacja indijskih bogova Visnua i Sive (ili Rudre) s Dionisom i Hera- Klom. Ta komparativna teorija dobiva i svoju prakti8ku vrijedaost Tegendi Koja istovremeno nastaje, da su Dionis i Herakle u mitskim ‘yemenima osvajali Indiju i donijeli tamo specifitau kuituru srodau s helenskom. ‘Historiografi u prvim stoljedima nae ere naslavlaju s jedne strane s kritikim rezimiranjem viesti iz stariih izvora o fndiji u sklopu svojih ve tirih Kozmopolitskih historija. Tu se istiéu Strabon i Diodor iz Sieilje u doba Augustovo, za tim Plinije, Kyint Kurcije, pa Plutarh za prelaza iz 1. u 2. st. n, @., te Trog Pompe] i Justin. Posebno mjesto zautima u 2. st. Atiian, &ji je opis Indie, ukljuten u ,,Anabasu", na Osnovu starjh pisaca, znatno opSimniji od Strabonova i Plinijeva, — Prema jednom modernom Komentatoru Arijanovo djelo za svoje doba predstavija najbolie sviedotanstvo ,priviatnosti koju je za ondasnju JSerpenu civilizacju imala daleka Indija, koju antiski svijet potinje tada sve bolje upoznavati“). Zemljopis K 1a dij a P.ompeja predstavja uzor preciznosti ondainjeg nauénog poznavanja geografije 0 Indij ‘Nekoliko kraéih izvoda moze nam ovdje pokazati koliko se je u meduvremenu 2nanje o Indiji prosirlo i produbilo uw pojedinostima, ‘osobito na podrugju kulturnog interesa. Pin ij e (Nat. hist. VIL 2) pife: , Njihovi Slosofi, koji se nazivaju gimnosofistimia, stoje od irlaska do zalaske sunca i promatraju sunce netremice. Cijell dan stoje na wFarenom pijesku na jednoj nozi*, Ciceron (Tuse, quaest. V7): ,Oni koje smatraju mudracima fe goli i podnose bez bola kavkaski snijeg i zimsku studen. A kad se u vate spaljuju, izgaraju bez uzdaha". "A pu Le j, Kofi je kao i Plutarh vaZan prvenstveno za upoznavanje egipatskih misterja, kade za indijske gimnosofisi: ,,Ja im se osobito vim, Sposobnost se tih Ijudi ne sastoji u gajenju loze, ni w cijepljenju Stabala, ni u oranju zemije....Ne skupljaju ziato, niti krote Konje i *) P, Chatraine, drrien, Lindy —~ Paris 1952 (Collect, des Universtés de France) — str. 5. 8% ©. vetasie bikove, ne strigu ove i ne vode koze na pau. Cime se onda bave? Miesto svega toga, zanimaju se samo jednim. Njeguju mudrost, jednako stari witeji kao i madi uéenicl. Najvige hvale zezor prema’ iromosti due i dokotici* (Flor.)--Dalje opisuje pojedinosti jihova svakednevnog Jivota i Skolovanja. Ovdje Gemo se na tu temu osvrnuti Kesnije, u opsir- nijem prikazu kod Porfiija, Filosof Numenijeiz Apameje (oko 150. g.n.e.), neze dovoljan stanjem filosofije svog vremena, polazi u potragu 2a” tistim fzvorima znanja, pa naladi kod brahmana’t Magijuca osnovne mist Platonove filosofije (Eu seb ., Praep. erang. IX. 7), slisno obnovitelju neopitagorovske filosofije Apotoniiu iz Tijane, Krsanski pisec Klaudije Mamertin poziva se uw svojim dokazima o besmrtnosti due na Zarathustra i indijske brakmane pin defensionem veri (De statu animae, 11.8). ‘Okolnost da se indijska mucrost gleda kroz prizmu i posredstvo iranskih tradicija, potpuno je prirodna u to doba. Najstarije vijesti o Zarathustri i iranskim Magijcima potjetu iz vremena prije Herodota od Licijea Ksantha. Notorno je da je Herodot kao historiéar rata protiv Persije bio pristran u pogiedu Kulturnih veza s tom zemljom, dok je 6 druge strane do nekrititnosti podlozan egipatskom utjecaju i mentor- skom stava koji u to doba Egipéani potinju nametati Helenima, nazi vajuéi ih nedozrelom djecom’) i uvjeravajuéi ih da je cela helenska ultora, poéevSi od svijeia bogova, esipatskog porijakla. Egipéant su u borbi protiv Persie, koja u to dobe olazi u krititna fazu, ragumali na ‘vojm: pomoé Helena protiv zajedniékom neprijateiju. Ne samo helene skim plagenicima, nego i mudracima i historigarima, kao So su bili Solon, Thalet, Pitagora, pa i Herodot, Egipat tada stvara sva. vrata, W, Jaeger smatra da je Aristotel svoje rano djelo Peri philosophias napisao u Azij, na dvoru Hermije u Asu, prije nego fto je postao utitel Aleksandrov i kao takav bio primoran dé vodi raéuna o neprijateljskom stava na Filipova dyoru prema Persiji. Noviii istraZivagi u djelu Peri Philosophias naleze mnoge elemente koji odgovaraja ,.renesansi zoto- ‘astrovskog duha“, Eijim se nosiocem smatra Akademija, a posebno Platonov wenik i Aristotelov sauéenik Eudokso iz Knida’). Kao Sto Herodot u spomenutim okolnostima ne spominje Zar thuitru, tako ga kasnije ignorira i Strabon, kad se u 1. st. pr.n.e. javija novi nacionalistitki val u carstvu Arsakida uw Persiji, a ,,Zoroastrov duh postaje opasnost za helensko-i ju). Ta’'se opasnost nije dala izbjedi. Persijanci nisu osvojili samo Egipatsku drzavu, nego su u isto doba zavladali i Babilonom kao i ostalim podrugjima Bliskog *) Rieti epipatskog sveéeaika Solonu: ,O Solone, Solone. Vi ste Helen ‘viiekdjeca, Helen nile nikadastarac™ (a Platonow Tone 9) Usp. We Jaeger, dristtees, Berio 1923. (osobito IL. dio: Wanieralve, ‘tr, 108 1d). O Budoksu iz Knics j njegovu odncsu prema Platonu usp, cs0bita: 3: Bidee i F. Cumont, Les Mages jellensés, Paris 1938, ki. 1, tstt. 1113; 8. Petrement, Eat sur le dhaiie chez Plaon, tos gnosiques et Tes manieldens, Pacis 1947, se. 16-30, *) Bidez—Cumont, Les Mogeslelléiss, st, 2, 87 F ' atoka. Haldejei, nomadsko pleme koje je stolieima ugrodavalo bezbjed- "gost babilonske deZave, sada postaja samozvani nosioe!kuiturnih tadi- ‘ja Babilona, drevne nauke o zvjezdama i usudu Koji odreduju njihovi fatoni. U anu heleosku povijest Haldejl tako ulaze kao sveconitka asta poputegipatske ii brahmanske, au prvom redu kao najudi saver. nici medijekih Magija, Koj u Perjskom carstvu pretendiraju na iste fuokeje, ~ U Strabonovo doba sve vesa otkriéa o legendas} mudeo- Si nasljedenoj s Istoka obuzinaju duhove obrazovanih Rimijana*™), Veb'u sijedeto) generac pife Plinije u svom opSimom prikazi inanake magie (Hist. nat. XXX. 2, 4): ,Hesmip je mative pisao 0 ciel} (mogisko)) vjeSuni i komentirao dyjesto Tijada, Zoraostrovih Suhova..". U Aleksandrijsko) je bibliotec pod imecom Zarathutt- fim bilo Katalogizrano dva malljuna redaka. Usporedo s-ovakvim fazvojem dogadaja August i Tibere protjeruju esipiske bogove iz Rima zbog nemorala, a egipatska mudrost se sve vite poglafava Komp: Jntorskom i dekadentaom. 'U.daljem razvoju znanja o Istoku i njegovo} dubljo} prostosti indja dobiva sve larattu prednost, pa i Zarathusta konagno.biva proglaen incljskim uéenikom, kao Sto jeu ranjim stoljecima bio smatran Baldejskim. Veé je Ktesija i’ Knida, koji Je 0 Indi pisao neposredno poskje Herodots, Zarathustru pogresno identificiuo s. baktrskim Ealjem ol je ratovao sa Semiramidom"). Karakteristignu interpretacija ind asne antike nalazimo Kod rimskog historiara Amiana Maree- Tina (4. st ne): U Medifi se nalaze plodna polja Magica, 0 kt i navel Koj je raspravjao Platon. Njihova ymistcka rijee-- sadrti Bajijorni Kult bogova', a to) je naic yu fanim viemenima’ maoge Hosta dodao Baktrjac Zavoastar iz hildejskib tah nauka. -. U Za de prodre u tajne Indije, on se je povukao u Sumski tina, gj 3 ‘evisen duhovi bramana napajaju pokojnom Sutnjom. Tu je uspio da po niihovim uputama stekne znanje o Kretanju svjta i zvjeada, « io Eitim vjerskim obredima (XIXI, 63233). ~ Pod qtistim obredima™ isl setada na beskrvn_ Kult vatee syjetlst, ne fnihe vatrei sundae svjetlosti, nego svjetlosti uma, To g 0, & je pravla izraz spoznaja mudraca’ Ta se madrost mote postiéisaviadivanjem zabluda fstast, Kako istigafilosofski pisel tog vremena. Vijesti © oponafanju.indijskih Takia u kini&koj skoli potjesu priblizno fe 2. stn. e. Tada se po fakirskim vilinamaspominje hcki Peregrin. Najistaknulif i verojatao.posleda sledbenit tei ‘ranskog odnosa u_ofima %) Camont, Die oriemalichen Relistonen ...» tt 41. ») Seiniramida je a Helene postala legeadatna lignost ¢ koju se veauiu sve repouadane vjestio babilonsko}_povijesti u nastarie wrijeme, Ktesja jo) jou svom diel o Pers peipisivao 1 osnutak Bebilona. Imo Semiramide poteee od asinke raljice Simmuranat, oko 800. g. ste, — Bubilon se spominje prvi pot u zatpisa ‘Krall Sergona u 18, sfljecu stare ere. Popretke prvih helensksh hisoriograf na ovorn sata ore bbls ven ro poison 3: day ee. bl ‘a belenskom jeziku pisao poviest svoje 2emije U Isto Je viljeme egipatse svecenik Manetho pisao helenski epipascu poviest. Oa obojce potjeu i vrledni pode! 0 eligi f pozitivag) navci u tim zomljams, aa Kole se pozivaju basi antighs pel, 88 ©. Veljatié tosfakirske tradicije bio je kinik’ Salustie u 5. st. n. e. O njerma optir~ nije pise posliednji starjesina platonske Akademije Damaskije u svom Zivotu Isidora, Salustije se je, proma tim vijestima, druzio s indijskim ‘brahmanima w Aleksandrij, ako su nekrséanski kultovi tada veé odavno imali konspirativni peéat, a u vrijeme Isidorovo sijedbenici Akademije li su se u Persiju, posto im je Julijan Apostata zatvorio Skolu. — Za Selustija se kaze da je sjedio na Zaru neosjtliv za studen i toplinu, tako 4a je izazivao divine i medu Tndijeimia. U doba progona Damasklje ‘mu je omoguéio da se na neko vrijeme skloni kod njegova prijtelja, dalmatinskog kneza Markelina, Pojve romana. u antitkoj kojiZevnosti neposredno je vezana 2a pohod Aleksandra Velikog na Istok. Prvi je roman te viste Zivotopis Aleksandra Velikog od Pseudo-Kallisthena. Tako je Aleksandrov pratilac Kallisthen stradao prijo nego je stigao u Indij, jer je pao u nemilost, ipak se vijesti o Indijé u kasnijim vremenima velikim dijelom osnivaju na tom romanu, &ii je apokcifhi rukopis u glavnim crtama postojao veé 1 1 st. stare ere, a Kasnije je dopunjavan w raznim varijantama, Fanta- stiéne epizode mogle su se prirodno poverati najzgodnije za Indiju kao zemlju svakovrsnih éudesa. Novije komparativne studije ustanovile su, medutim, da niz takvih fantastiénih motiva u rezaim romanima kao novo} knjizevno} visti helenistiékog vremena odgovaraju_tpitnim indijskim temama srodnih knjigevnin. vrsta (motiv Hubavi medu bilj- Kama-stablima i povijuama — ljekovita svojstva tog bilje, neobitna obiljeZjaindijskih boZanstva, kult tabla koje govoriiizrie proroanstvo Aleksandru Velikom w Indijskom hramu). Isto se tvrdi i za struktury ‘romana, ispreplitanje avanturistitkog putopisa glavnog junake i dugih epizoda. Nije moguée ustanoviti kad je nastao najstariji indijski rom: Kasniji indijski romanopisci, Uji je idemtitet bilo moguée odrediti, svrstavaju se pribliZno w 7. st, n. e. (Bana, Dandin i dr.). Oni sami spominju kao najstarji roman djeto Brhatkathd, Sj se autor Guntdhya smatra isto tako starom i legendarnom liénoséu kao i redaktori Veda § najstarijih eposa, Vyasa i Valmiki. S obzicom na neizyjesnosti datiranja indijskih romana, pojavila se je jo8 u 19. st. ,krititka' tendencija da se pretpostavi da je helenski roman, usprkos svaje kasne pojave i okolnosti pod Kojima je nastao u helenistisko doba, djelovao na razvo) te knjizewne ‘iste kod Indijaca, a ne obrnuto. Detaljnija analiza motiva u heleni- stitkom, romanu dovela je naknadno noke istrazivace do obrautog zakljutka, da je helenski roman nastao pod indiiskim utjecajem. Naj- pomnatiji evropski historitar indijske knjizevnosti u ovom stoljecu, M. Winter), pokuio j da nae ere stn, prema jem ini motivi postepeno prodirali iz Indie, direkino i kroz persijsku Knjevnost, v evropeku keshu antiga i ramu sredovjekovnu knjizev- nost. U najnovije vrijeme ponovno se javiia tyrdnja da je teza o indij- skom porijeklu evropskog romana ,plauzibilna”* i da su je ranji autor, medu njima i Winternitz, odbijali’ ne zalazeéi u argumentaciju, zbos, %) Goschicht der indechen Liter, UT. ka str. 371-373 (Lelpaig 1920). elonski vim ivor! znania o Indl 89 1a osnovi jo8 nismo oslobodili onog ‘klasitnog? stava, koji je spreman da a priori prihvati vjerojatost helenskog utjecaja Je rdgh dk je u obrnutom slutaju pretpostavijao i najnevjerojatnije west’ indijskom porijekla il utjecau, Kao dai takav utjecaj trebalo qecinati neke viste ponizenje za neprikosnovenu veliéimu i'originalnost hnelenske Kulture’). " ‘U romanu o Aleksandru Velikom osobito je dio o Indiji (3. knjiga peeudo-Kallisthena) dotivio zanimijive izmjent i dopune. U 4. st. Premccotistio ga je egipatski biskup Pala dij za svoje djelo o Indi PSahmanima, a milanski biskup Ambroz je pricedio slobodai latinski snievod Paladijeva djela. Ta je knjiga, Dicta Sancti Ambrosit de vita Frgmanorum, ostala, kroz cijeli Srednji vijek najpopularnie djelo © Jhdjeko}, mudrosti, I Paladijev i Ambrozov spis prodeti su snaznim ircisko-krSeanskim tendencijama w opisu idk ,prirodnog Zivota', ‘Hii au propovjednici sami indijski asketi (siéno kao u apokrifnom spisu koji st pod naslovom Ezwr-reda u doba prosyjtitelstva jezuitus- Beéno podvalii Voltaire). — Na jednom se miestu u Paladija indjski Bidrae Dandamin sam izritito poziva na stoitke wzore u razgovoru Aleksendrom. "Ne manje popularan od romana o Aleksandra bio je i astao do u Novi vijek Heliodorov jubayni roman 9 Etiopljanima, napisan {3 stn eu duhu neopitagorovskog i neoplatonovskog éudoreda i Jealizma, Za nau je temu vazan po jednoj taia aktualnoj usporedbi: {7°10 knjizi Heliodor usporeduje etiopske gimnosofiste s indijskima po asketskim velinama. Novija su istrazivanja potvrdila da se je Zivot initkih filosofe podudarao u mnogome s prinzipima etiopskih gimno- sofista. Filostrat (170.—245,) u svom Zivotopisu Apolonija iz Tijane koji takode spada w podrusje romantiéne legerdarnosti i Eudotvorstva, opiauje etfopske zymnoe™ kao nosioce iskvarene i odrodene indijske ‘niudrosti Nasuprot tome tvrdi da je Apolonje, kao ranije Pitagora, Hao u Indiju da traZi izvore Giste mudrosti. Tu pitagorovsku mudrost ostrat naziva ,indijsko-helenskom™, a suprotstavja je niskim okul- fistickim vjestinamna Egipéana koje smatra ,,oneéiSéenim zbog umorstva koje su iavrili ti prognani potomel Indijaca (II. 20). Apolonije tvedi Ga je u indijskim samostanima upoznao Selverovrsno weenje. mudraca: 6 dus { njenom preporadanju, o ispravnom Zivotu, © svemiru i njegovim snovnim principima, © bozanskom umu koji vada svemiro ‘Usporedba etiopskih i indijskih gimncsofista postal ideolotke borbe neopitagorovaca protiv kinika o tome Koja je skola nosilac autenti¢nih istotnih utjeeaja. Problematika ove viste bila je ofito ‘yelo bliska i stoitkoj Skoli, vos 5 obzirom na istoéno porijeklo njenih ‘lavnih predstavaika. ‘Odjek te polemike nalazimo i kod satirifara Lukijana Q. st ‘On je na mnogim mijestima izrazio svoj> simpatije prema barba- *) L, Alsdoct ws Oriemoaliache Liteetureitng, Bertin, Deutsche Akademie der Wissenschaften, 55. god., be. 3/4, 1960, 30 & vetasie timia. Isticao je imiBljenje svog vremena da je filosofija uopée dosia od barbara, ito od Indijaca preko Egipta u Heladu. I po njegovu je milljenju nauka etiopskih gimnosofista, a pogotovo njihovih helenskih i rimsih sljedbenika samo degenerisan oblik indijskih tzora. U zbitci Lukijanovih prifa 0 Skitu Toksarisu nalazimio primjer filosofa Demetrija koji se je odrekao imetka, pa otifao u Tndij i tamo medu brahmanima proveo ostatak Zivota, U 17. st. (1668. izdao je Edoardus Bissacus u Londonu Paladiievo spomewuto djelo De gentibus Indiae et Bragmanibus, gije je ukieeo i niz drugih citata 0 Indiji od vaznijih antigkih autora. U uvedu svom. diela Bissacus kaze 22 Lukijana ovako: ,Lukijan, koji nije ert w kr ici filosofa, naziva brahmane bogom obdarenima i ne smatra nijedau

    You might also like