Professional Documents
Culture Documents
Dusa Posle Smrti Serafim Rouz PDF
Dusa Posle Smrti Serafim Rouz PDF
PREDGOVOR
O NEKIM VIDOVIMA SAVREMENIH DOIVLjAJA IVOTA POSLE SMRTI
PRAVOSLAVNO UENjE O ANELIMA
JAVLjANjE ANELA I DEMONA U TRENUTKU SMRTI
VIENjA "NEBESA"
VAZDUNO CARSTVO DUHOVA
VAZDUNA MITARSTVA
IZLAZAK IZ TELA U OKULTNOJ LITERATURI
ISTINSKI HRIANSKI DOIVLjAJ NEBESA
SMISAO SAVREMENIH "POSMRTNIH" ISKUSTAVA
PRAVOSLAVNO UENjE O SUDBINI DUE POSLE SMRTI
PRILOG I - Pravoslavno uenje Sv. Marka Efeskog o stanju due posle smrti
PRILOG II - Molitva za nepravoslavne; Molitva pravoslavnih hriana za umrle
van krila Crkve
PRILOG III - Odgovor kritiaru
ZAKLjUAK
PREDGOVOR
Ova knjiga ima dvostruki cilj: kao prvo, da s take gledita pravoslavnog
hrianskog uenja o zagrobnom ivotu prui objanjenje savremenih
"posmrtnih" iskustava, koja su pobudila toliko interesovanje u nekim religioznim i
naunim krugovima, i kao drugo, da priblii osnovne izvornike i tekstove koji
sadre pravoslavno uenje o zagrobnom ivotu.
Ako je danas ovo uenje tako loe shvaeno, to je u mnogome posledica toga
to su u nae "prosveeno" doba ovi tekstovi zaboravljeni i sasvim "izali iz
mode". Mi smo pokuali da ove tekstove. uinimo razumljivijim i dostupnijim
savremenom itaocu. Nema potrebe ni govoriti o tome koliko ovi tekstovi
predstavljaju neuporedivo korisnije i dublje tivo nego to su to danas popularne
knjige o iskustvima , "ivota posle smrti", u kojima, ak ako i nisu obian
senzacionalizam, . svejedno ne moe biti nita drugo do spoljnje efektnosti, zbog
toga to u njima nema celovitog i istinitog uenja o zagrobnom ivotu.
Pravoslavno uenje izloeno u ovoj knjizi bie, bez sumnje podvrgnugo kritici
nekih, kao isuvie "jednostavno" i "naivno"da bi u njega mogao da poveruje
ovek HH veka. Zbog toga treba naglasiti da ono nije uenje samo nekolika
izolovanih ili netipinih uitelja Pravoslavne Crkve, nego uenje koje je Hristova
Pravoslavna Crkva postavila od svog poetka, koje je izloeno u bezbrojnim
svetootakim delima, u itijima Svetih i bogosluenjima Pravoslavne Crkve, i koje
Crkva neprekidno predaje, sve do naih dana.
"Jednostavnost" ovog uenja jeste jednostavnost same istine, koja, bilo da je
iskazana u ovom ili onom uenju Crkve, predstavlja osveavajui izvor jasnosti u
pometnji koju su u savremenim umovima izazvale razliite zablude i isprazne
spekulacije poslednjih stolea. U svakom poglavlju ove knjige ukazuje se na
svetootake i hagiografske izvornike koji ovo uenje sadre.
Kao osnovni izvor nadahnua pri pisanju ove knjige posluili su radovi episkopa
Ignjatija Brjananinova, koji je bio, verovatno, prvi znaajniji ruski pravoslavni
bogoslov koji se neposredno bavio upravo ovom problematikom, tako
zaotrenom u nae vreme: kako sauvati autentino hriansko Predanje i
uenje u svetu koji je postao u potpunosti tu Pravoslavlju i tei ka tome da ga ili
opovrgne i odbaci, ili da ga protumai na takav nain da ono postane saobraeno
sa ovozemaljskim nainom ivota i ivljenja.
Jasno sagledavajui rimokatolike i druge zapadne uticaje kojima je pokuavano
da se "modernizuje" Pravoslavlje ak jo i u njegovo vreme, preosveeni Ignjatije
pripremao se za zatitu Pravoslavlja kako putem pomnog izuavanja
pravoslavnih prvoizvornika, (ijim se uenjem napajao u nizu najboljih
pravoslavnih manastira svoga vremena), tako i putem upoznavanja sa naukom i
literaturom svoga doba (on se kolovao na vojno-ininjerskoj koli, a ne na
duhovnoj akademiji).
razliitih "sekti" o stanju due posle smrti. Tako se obratio i sveteniku grke
pravoslavne arhiepiskopije u Americi, i kao odgovor dobio vrlo uoptene stavove
o postojanju Nebesa i ada, ali mu je takoe reeno i to da "Pravoslavlje nema
bilo kakve odreene ideje o tome ta je zapravo onaj svet". Autor je jedino
mogao zakljuiti da je "grki pravoslavni pogled na zagrobni ivot nejasan" (str.
103).
Naravno da nije tako. Pravoslavno Hrianstvo ima vrlo jasno odreeno uenje i
poglede na zagrobni ivot, poev od samog trenutka smrti. Ovo uenje nalazi se
u Svetom Pismu (koje se tumai u itavom kontekstu hrianskog uenja), u
spisima Svetih Otaca (naroito u onima koji su iskljuivo posveeni ivotu posle
smrti), i mnogim itijima Svetih, kao i antologijama pojedinanih iskustava ove
vrste.
itava etvrta knjiga "Razgovora" svetog Grigorija Dvojeslova, pravoslavnog
pape rimskog (+604), na primer, posveena je ovoj temi. U nae vreme pojavila
se na engleskom jeziku zbirka ovakvih iskustava, uzetih iz itija svetih, kao i onih
novijeg datuma (, Vene zagrobne tajne", Dordanvil, Njujork, 1968). A ve
sasvim nedavno, u prevodu na engleski objavljen je jedan izuzetan tekst, koji je
krajem XIX veka napisao ovek koji se vratio u ivot posle 36 asova od smrti (K.
Ikskul, "Mnogima neverovatan, ali istinit dogaaj, "Orthodox Life", jul-avgust,
1976).
Pravoslavni hrianin tako ima na raspolaganju pravo obilje tekstova, uz iju
pomo se mogu razumeti neka "posmrtna" iskustva i proceniti u svetlu celovitog
pravoslavnog uenja o ivotu posle smrti.
Knjiga koja je jo vie pobudila interesovanje savremenika o ovoj temi objavljena
je u novembru 1975, a napisao ju je mladi psihijatar sa juga Sjedinjenih Drava,
dr Rejmond Mudi ("ivot posle ivota").
On u to vreme nije nita znao o drugim istraivanjima ili literaturi na ovu temu, ali
kada je knjiga tampana postalo je jasno da ona izaziva ivo interesovanje, i da
je o ovom pitanju ve mnogo napisano.
Ogroman uspeh knjige doktora Mudija (prodato je preko dva miliona primeraka)
uinio je da iskustva kliniki mrtvih postanu dostupna najiroj publici, ta se za
etiri idue godine pojavio niz knjiga i lanaka o ovim iskustvima. Meu
najvanijim su lanci dr Elizabet Kibler-Ros, koji potvruju otkria doktora Mudija,
i nauna istraivanja dr Osisa i Heraldsona.
Sam dr Mudi napisao je i nastavak svoje knjige ("Razmiljanja o ivotu posle
ivota", 1977), koja sadri dopunski materijal i njegova dalja razmiljanja o ovoj
temi. Otkria koja se nalaze u ovim i drugim novim knjigama (a sve su one u
osnovi saglasne u pogledu tumaenja ove pojave), razmatraemo u ovoj knjizi.
Za poetak, obratiemo panju na prvu knjigu dr Mudija, koja veoma objektivno i
sistematino pristupa itavom problemu.
Dr Mudi je u proteklih deset godina sakupio lina svedoenja oko 150 osoba koje
su doivele pravu smrt, ili stanja bliska smrti, kao i onih koje su mu saoptavale
iskustva drugih dok su umirali. Iz ovih spisa on je izabrao svedoanstva
pedesetak ljudi sa kojima je vodio detaljne razgovore. Autor tei objektivnosti u
predstavljanju ovih svedoanstava, mada priznaje da knjiga "prirodno, odraava
sredinu, shvatanja i predrasude samog pisca", koji je po svojim religioznim
neverovatan, ali istinit dogaaj" (K. Ikskul, "Troicki cveti", 1910). Ono to je on
doiveo pre toliko godina danas je za nas od velike vanosti, a u kontekstu
savremenih posmrtnih iskustava ak i delo promisla, jer predstavlja jedinstveni
opis iskustva due posle smrti koji see mnogo dalje od kratkih fragmentarnih
doivljaja kakvi se mogu nai u savremenim knjigama. Iskusio ga je osetljiv
ovek koji je, polazei od uobiajene moderne nezainteresovanosti za veru,
doao do prihvatanja istina pravoslavnog hrianstva, i to u tolikoj meri da je svoj
ivot okonao kao monah.
Ova nevelika knjiica moe nam danas posluiti kao "probni kamen", kojim se
mogu prosuivati savremena iskustva. Nju je odobrio, kao tekst koji ne sadri
nita protivno pravoslavnom uenju o zagrobnom ivotu, jedan od vodeih
pravoslavnih pisaca-misionara sa poetka veka, arhiepiskop Nikon Vologodski.
Posle opisa poslednje agonije svoje fizike smrti, i oseaja uasne teine koja ga
je pritiskala ka zemlji, autor ovog opisa iznenada shvata da mu je laknulo:
"Otvorio sam oi, i u mojoj svesti, do najsitnijih detalja, sa savrenom jasnoom,
urezalo se ono to sam tog trenutka gledao...
Video sam da stojim nasred sobe. S moje desne strane, neto polukruno,
okupilo se svo medicinsko osoblje... Zaudila me je ova grupa. Na mestu oko
koga su stajali bio je krevet. ta je to to je privlailo panju ovih ljudi, ta su to
tako paljivo gledali, kad mene tamo vie nije bilo, ve sam stajao nasred sobe?
Primakao sam se i pogledao ono to su i oni gledali. Tamo, na krevetu, leao
sam ja.
Ne seam se da sam osetio bilo kakav strah pri pogledu na svog dvojnika, jedino
me je obuzela nedoumica: kako je to mogue? Oseao sam da sam ja ovde, a u
isto vreme i tamo sam bio ja...
Hteo sam da dodirnem levu ruku desnom, ali ruka je prola kroz telo kao kroz
prazan prostor... Pozvao sam doktora, ali sredina u kojoj sam se nalazio nije
primala niti prenosila zvuk moga glasa, i ja sam shvatio da sam potpuno odvojen
od svega to me je okruivalo. Od te udne samoe obuzeo me je panian stran.
Bilo je zaista neeg uasnog u toj neizrecivoj samoi...
Osvrnuo sam se, i tada mi je po prvi put sinula misao: "Da li je mogue da se ono
to mi se dogodilo na jeziku ivih naziva - smrt?" Ovo sam pomislio zbog toga to
je telo koje je lealo na krevetu po svemu liilo na mrtvaca...
Po naim shvatanjima, sa reju "smrt" nerazdvojno je povezana predstava o
nekakvom unitenju, prekidu ivota.
I kako sam mogao pomisliti da sam mrtav, kada ni jednog jedinog trenutka nisam
izgubio svest, i kada sam se oseao iv kao i ranije, sposoban da ujem, gledam,
shvatam, kreem se, mislim, govorim?
Da sam verovao u postojanje due i bio religiozan, ovo odvajanje od svega to
me okruuje, i ovu raspoluenost moje linosti shvatio bih mnogo bre, ali to nije
bio sluaj, i ja sam se rukovodio samo onim to sam oseao. A oseanje ivota u
meni bilo je toliko jasno, da je ova neobina pojava kod mene budila samo
nedoumicu, poto nikako nisam bio u stanju da poveem svoja oseanja sa
uobiajenim pojmovima o smrti - da iako sam svestan sebe i mogu da oseam,
treba da mislim da ne postojim...
2. Susreti sa drugima
U poetnom stanju samoe posle smrti dua ostaje vrlo kratko vreme. Dr Mudi
navodi nekoliko sluajeva ljudi koji su ak i pre no to je nastupila smrt, iznenada
ugledali svoje ve umrle roake i prijatelje.
"Lekar je izgubio nadu da e me spasti i rekao je mojoj porodici da umirem...
Shvatio sam da svi ti ljudi tamo, izgledalo je gotovo kao da itava mnotva njih
lebde ispod tavanice. Sve su to bili ljudi koje sam u nekadanjem ivotu
poznavao, ali koji su umrli ranije. Prepoznao sam baku, devojicu koju sam
poznavao jo iz kole, i mnoge druge roake i prijatelje... Bio je to vrlo radostan
dogaaj, oseao sam da su oni doli da me zatite i prate".
Ovakvo iskustvo susreta sa umrlim prijateljima i roacima u trenutku smrti ni u
kom sluaju ne predstavlja novo otkrie, ak ni meu savremenim naunicima.
Pre oko pedeset godina ovo je posluilo za brouru pioniru moderne
"parapsihologije" ili psihikih istraivanja, Viljemu Beretu ("Vizije na samrtnom
odru", London, 1926. ). Posle pojavljivanja prve knjige dr Mudija, objavljen je i
jedan rad nadahnut knjigom Bereta koji mnogo detaljnije opisuje ovo iskustvo.
Pokazalo se da su autori ovog dela vrili studiozna istraivanja ovih sluajeva
tokom mnogih godina. Treba ovde da kaemo nekoliko rei o rezultatima ove
nove knjige (Karlis Osis i Erlendur Haroldson, "U asu smrti", Njujork, 1977).
Ova knjiga predstavlja prvu ozbiljniju "naunu" publikaciju o doivljaju umiranja.
Zasnovana je na rezultatima detaljnih upitnika i razgovora sa nasumce
odabranom grupom lekara i medicinskih sestara iz istonog dela Sjedinjenih
Drava i severne Indije (Indija je izabrana radi vee objektivnosti, to jest da bi se
proverila razilaenja u doivljavanju smrti koja mogu biti posledica nacionalnosti,
nego u onom izmenjenom obliju u kome ih ljudi mogu videti" ("Tano izloenje
pravoslavne vere", II, 3).
Govorei da se Aneli javljaju "ne onakvi kakvi zaista jesu" prepodobni Jovan
Damaskin svakako ne protivrei svetom Vasiliju Velikom koji ui da se aneli
pojavljuju "u obliju svojih sopstvenih tela". Oba iskaza su tana, to se moe
videti iz brojnih opisa javljanja Anela u Starom Zavetu. Tako je arhanel Rafail
bio nekoliko nedelja saputnik Toviji i niko uopte nije posumnjao da on nije ovek.
A kada se na kraju Arhanel razotkrio, rekao im je "Sve ove dane bio sam vidljiv
za vas; no nisam ni jeo ni pio - to vam se samo priinjavalo" (Tovija 12, 19). Tri
Anela koja su se javila Avraamu, takoe su izgledala kao ljudi i inilo se da jedu
(Post. 18 i 19 gl. ). Na slian nain sveti Kiril Jerusalimski u svojim "Katihetskim
besedama" pouava nas u vezi sa Anelom koji se javio proroku Danilu: "Videvi
anela Gavrila, Danilo se prestravi i pade niice, i premda bee prorok, ne osmeli
se da mu odgovori dok aneo ne uze na sebe oblije sina oveijeg" ("Katihetske
besede" IX, 1), Ipak, u knjizi Danilovoj (gl. 10) itamo da je i prilikom prvog
zaslepljujueg pojavljivanja Aneo imao ljudsko oblije, ali tako blistavo ("lice mu
je bilo poput munje; oi - kao dva jarka plamena; ruke i noge - kao blistava
bronza") da je to bilo neizdrivo za ljudske oi. Dakle, Aneo je po spoljanjem
izgledu isti kao i ovek, ali poto njegovo "telo" nije materijalno, i sam pogled na
njegovu ognjeno-blistavu pojavu moe da prenerazi bilo kog u jo uvek telu
prebivajueg oveka. Zato javljanja Anela nuno moraju biti prilagoena ljudima
koji ih posmatraju tako to e se pokazati manje blistavim i zastraujuim nego
to zaista jesu.
to se tie oveije due, blaeni Avgustin ui da kada dua naputa telo "sam
ovek koji se nalazi u tom stanju, vidi sebe, iako samo u duhu, a ne u telu, toliko
slino svome sopstvenom telu, da on uopte ne moe da primeti bilo kakvu
razliku" ("Grad Boiji", knj. XXI, 10). Ova istina je nebrojeno puta potvrena i kroz
lina iskustva hiljada ljudi vraenih iz smrti u ivot u ovo nae vreme.
No, kada govorimo o "telima" Anela i drugih duhova, moramo paziti da im ne
pripiemo ma kakve grube materijalne karakteristike. U svakom sluaju, kao to
ui prepodobni Jovan Damaskin, "ovom biu oblik i svojstva zna samo
Sazdatelj". Na zapadu je bla. Avgustin pisao da je potpuno svejedno da li
kaemo "vazduasta tela" demona i drugih duhova, ili ih nazivamo "bestelesnim"
("Grad Boiji", XXI, 10).
Sam episkop Ignjatije je moda bio previe zainteresovan da objasni anelska
"tela" na osnovu naunih saznanja 19. veka u oblasti gasova. To je izazvalo mali
spor izmeu njega i ep, Teofana Zatvornika, koji je smatrao neophodnim da
naglasi prostu, nesloenu prirodu duhova (oni se, naravno, ne sastoje od
molekula hemijskih elemenata kao to je sluaj sa gasovima). Ipak, u osnovnom
pitanju, postojanju "tanane navlake" koje poseduju svi duhovi, on se slagao sa
episkopom Ignjatijem (vidi o. Georgije Florovski "Putevi ruskog bogoslovlja", str.
394-5). Moda je slino nerazumevanje u pitanjima drugostepene vanosti ili u
isto terminolokim pitanjima dovelo u 5. veku na Zapadu do otpora slinom
uenju latinskog oca, svetog Fausta Lerinskog koji je takoe zastupao shvatanje
o relativnoj "materijalnosti" due, zasnovano na uenju Istonih Otaca.
Ako prava svojstva Anelske prirode zna jedino Bog, delovanje Anela (bar u
ovome svetu) moe svako razumeti, jer o tome postoji mnotvo svedoanstava,
kako u Svetom Pismu i svetootakoj literaturi, tako i u itijima Svetih. Da bismo u
potpunosti razumeli vienja duhovnih bia koja doivljavaju umirui ljudi, mi
moramo naroito znati kako se javljaju pali aneli (demoni). Pravi Aneli se uvek
javljaju u svom istinskom obliju (samo ne tako zaslepljujuem kao to u stvari
jeste) i deluju samo da bi ispunili volju i zapovesti Boije. Pali aneli, iako se
ponekad javljaju u svom pravom obliju (sv. Serafim Sarovski ih na osnovu
sopstvenog iskustva opisuje kao "odvratne"), ipak obino uzimaju druga oblija i
tvore mnoga "udesa" vlau koju dobijaju potinjavajui se "knezu koji
gospodari u vazduhu" (Ef. 2, 2). Njihovo mesto boravka je - vazduh, a osnovni
zadatak da iskuavaju ili zastrauju ljude, povlaei ih za sobom u propast.
Hriani se upravo protiv njih bore: "Naa borba nije protiv krvi i tela, nego protiv
poglavarstava i vlasti gospodara tame ovog sveta, protiv duhova zlobe u
podnebesju" (Ef. 6, 12).
U malo poznatom delu "Demonsko proricanje", koje je napisao kao odgovor na
molbu da objasni neka od mnogobrojnih demonskih javljanja u drevnom
paganskom svetu on daje dobar opti pogled na delovanje demona: "Priroda
demona je takva da oni ulima opaanja svojstvenim vazduastim telima
umnogome prevazilaze ula opaanja zemaljskih tela. Takoe i u pogledu brzine,
zahvaljujui izuzetnoj pokretljivosti njihovih vazduastih tela, oni su neuporedivo
hitriji ne samo od ljudi i ivotinja, nego i od ptica. Obdareni ovim dvema
sposobnostima koje su karakteristine za vazduasta tela, tj. Prefinjenim
opaanjem i brzinom kretanja, oni predskazuju i najavljuju mnoge stvari o kojima
su saznali mnogo ranije. A to kod ljudi izaziva divljenje, jer je njihovo zemaljsko
opaanje mnogo sporije. Uz to, demoni su tokom svog dugog ivljenja u mnogim
stvarima stekli bogato iskustvo, koje ljudi u svom kratkom ivotu ne mogu
zadobiti. Uz pomo ovih sposobnosti, koje su svojstvene prirodi vazduastih tela,
demoni ne samo da predskazuju mnoge dogaaje, nego i ine mnoga "udesa"
("Demonsko proricanje" gl. 3).
Mnoga demonska "udesa" i javljanja opisana su u dugakoj besedi svetoga
Antonija Velikog koju je sv. Atanasije ukljuio u njegovo itije. Tu se jo spominju i
"lagana tela" demona (gl. 11). itije sv. Kiprijana, biveg maga, takoe sadri
mnogobrojne opise demonskih "udesa" i transformacija o kojima su kazivali
neposredni uesnici tih dogaaja.
Klasian opis demonskog delovanja dat je u sedmoj i osmoj besedi svetoga
Jovana Kasijana, velikog galskog Oca 5. veka, koji je prvi predao Zapadu puno
uenje istonog monatva. Sv. Kasijan pie: "Ovo vazduno prostranstvo izmeu
zemlje i Nebesa prepuno je zlih duhova koji lete po njemu, irei nered sa
pakosnim ciljem, ali radi nae koristi Boanski Promisao ih je sakrio i udaljio od
naih pogleda. U suprotnom, zbog straha od njihovih napada ili jezivih oblika u
koje mogu da se preinae i pretvore kad god to zaele, ljudi bi premrli od
nepodnosivog uasa..."
A da neistim duhovima upravljaju jo monije zle sile, pored onih svedoanstava
iz Svetog Pisma koje nalazimo u Jevanelju kada Gospod odgovara na klevete
fariseja: "A ako ja pomou Veelzevula izgonim demone..." (Mt. 12, 27), ue nas i
vienja i bogato iskustvo svetih ljudi.
"Kada je jedan od nae brae putovao kroz ovu pustinju, naiao je na jednu
peinu. Poto je ve pala no, i hteo je da u njoj proita veernje molitve. Dok je
on po obiaju pevao psalme, ve bee prola pono. Okonavi molitveno
pravilo, on lee da bi odmorio izmoreno telo, i odjednom ugleda nebrojeno
mnotvo demona koji su se okupljali dolazei sa svih strana; oni su prolazili u
beskonanoj povorci, idui jedni ispred, a drugi iza svog stareine. Najzad doe
njihov knez koji je bio i vei i stranijeg izgleda od drugih demona. Poto mu
postavie presto, on sede na uzvieno sudijsko mesto i poe paljivo da ispituje
delovanje svakog demona ponaosob. One koji bi rekli da jo nisu uspeli da
navedu svoje protivnike u iskuenje on bi ih, uz pogrde i psovke, odgonio od
sebe kao lene i nemarne, besno viui na njih da su toliko truda i vremena utraili
nizata. A one koji bi rekli da su uspeli da navedu svog protivnika u iskuenje, on
bi otputao s velikim pohvalama, uz burno klicanje i odobravanje svih, kao
najhrabrije ratnike koji treba svima da slue za primer. Onda istupi jedan demon,
najgori od svih, i saopti sa zluradou, kao o blistavoj pobedi, vest da je najzad,
nakon petnaest godina neprekidnog iskuavanja, savladao jednog uvenog
monaha (ije ime je rekao) i ove noi ga naveo na blud... Na to se svi demoni
silno obradovae, a on otide, obasut od svog kneza najviim pohvalama i
slovopojima. Sa prvim zracima sunca sve ovo mnotvo demona ieze pred
njegovim oima". Kasnije je brat koji je posmatrao ovaj prizor saznao da je
izvetaj o palom monahu bio taan. ("Razgovori", gl. 8, 12, 16).
Slina iskustva pravoslavni hriani su imali sve do ovog stolea. To svakako
nisu ni snovi ni vizije, nego iskustva doivljena u budnom stanju, susret sa
demonima u njihovom stvarnom obliju; naravno ovo tek nakon to su toj osobi
prethodno otvorene duhovne oi da vidi bia koja su inae za ljudske oi
nevidiva.
Sve doskora, moda, samo nekoliko "staromodnih" ili "naivnih" pravoslavnih
hriana moglo bi da poveruje da su ova svedoanstva "iva istina", a ak i sada
neki pravoslavni hriani teko mogu da ih prihvate - toliki je uticaj izvrilo
moderno verovanje da su Aneli i demoni "isti duhovi" koji ne delaju na tako
"vidiv" nain. Tek poto se demonska aktivnost poslednjih godi
na izuzetno pojaala, ova kazivanja ponovo su poela da ljudima izgledaju, ako
nita drugo, ono bar - verovatna. Sada su takoe i brojna "posmrtna" iskustva
mnogim obinim ljudima koji nisu imali dodira sa okultnim problemima otvorila
oblast nevidive stvarnosti. Zato je postala neophodna potreba sadanjeg
vremena da se jasno i istinito objasni ova (nevidiva) oblast i bia koja ih
nastanjuju. A, takvo objanjenje moe pruiti samo pravoslavno Hrianstvo, koje
je sve do sada sauvalo izvorno hriansko uenje.
Pogledajmo sada podrobnije kako se Aneli (i demoni) pojavljuju u trenutku
smrti.
sadraj
Sveti Vasilije Veliki u svom tumaenju psalma "Sauvaj me od svih koji me gone i
izbavi me, da mi neprijatelj ne iupa duu kao lav" (Ps. 7, 1-2) daje ovo
objanjenje:
"Mislim da sjajne Boije podvinike, koji su se celoga ivota junaki borili protiv
nevidljivih neprijatelja i izmakli svim njihovim gonjenjima, na kraju ivota knez
ovoga sveta preispituje i istrauje da bi
pronaao na njima rane zadobijene u borbi ili kakav drugi oiljak od greha, eda bi
ih zarobio. Ali, ako se pokau bez rana i oiljaka greha, njih e Hristos kao
nepobeene i slobodne uvesti u Raj. Zato se Prorok moli i za ovaj i za budui
ivot. Ovde kae: "Sauvaj me od svih koji me gone", a tamo u vreme suenja: "i
izbavi me da mi neprijatelj ne iupa duu kao lav". A ovo moe saznati od
samog Gospoda, koji pred svoje stradanje kae: "jer dolazi knez ovoga sveta, i u
meni nema nita" (Jn. 14, 30) (Sv. Vasilije Veliki "Omilije na psalme").
Zaista, ne podleu demonskom ispitivanju u asu smrti samo hrianski
podvinici. Sveti Jovan Zlatousti u "Besedama na jevanelistu Mateja" slikovito
opisuje ta se zbiva sa obinim grenicima u vreme smrti: "Zato e uti mnoga
kazivanja o uasima i stranim javljanjima iji je i sam izgled nepodnosiv za
samrtnike, zbog ega se oni grevito tresu u postelji na kojoj lee i unezvereno
gledaju okupljene ljude; tada dua nije voljna da napusti telo, i upinje se da
ostane u njemu, uasnuta vienjem dolazeih Anela. Jer, ako nas od pogleda
na strane ljude podilazi jeza, kako li je tek teko gledati stroge Anele i
neumolive sile koje dolaze da odvedu duu, odvojivi je od tela. Tada e ona
silno ridati, ali uzalud" (Beseda 53).
Pravoslavna itija Svetih puna su kazivanja o slinim demonskim prizorima u
momentu smrti koja obino imaju za cilj da preplae umirueg i navedu ga da
oajava za svoje spasenje.
Na primer, sveti Grigorije Dvojeslov u svojim "Razgovorima" govori o jednom
bogatau koji je robovao mnogim strastima: "Kratko vreme pred svoju smrt, on
ugleda odvratne duhove koji stajahu pored njega okrutno mu pretei da e ga
odvui u dubine ada. Sva rodbina, plaui i uzdiui, skupila se oko njega. Mada
oni nisu mogli da vide zle duhove i njihove strane napade, oni su na osnovu rei
samog bolesnika, kao i po tome kako je sav prebledeo i drhtao celim telom, mogli
zakljuiti da su zli duhovi bili tu prisutni. U samrtnom strahu pred ovim uasnim
prizorom, on se u postelji stalno prevrtao s jedne na drugu stranu... I onda, skoro
potpuno iscrpljen, onemoao i bez nade na ma kakvo olakanje, zavapi: "Dajte
mi vremena do jutra! Priekajte makar do ujutru!", i tu mu se ivot prekide" (IV,
40). Sveti Grigorije navodi i druge sline sluajeve, a to ini i Beda u svojoj
"Istoriji Engleske crkve i naroda" (knj. V, gl. 13, 15).
ak i u Americi u XIX veku ovakvi sluajevi nisu bili retkost. U nedavno
tampanoj antologiji nalaze se brojni primeri predsmrtnih vienja neraskajanih
grenika, svi iz XIX veka, sa ovakvim naslovima: "U plamenu sam, izbavite me!",
"O, spasite me! Oni me vuku dole!", "Odlazim u ad!", "avo dolazi da odvue
moju duu u ad!" (Don Mejers, "Glasovi sa granice venosti").
Dr Mudi, meutim, tako neto ne saoptava. U stvari, sva iskustva umiruih u
njegovoj knjizi su prijatna (osim znaajnog izuzetka u sluaju samoubica), bilo da
su oni hriani ili nehriani, poboni ili nepoboni. S druge strane, dr Osis i
Haraldson su u svojim istraivanjima utvrdili neto to se ne razlikuje mnogo od
gore navedenih stranih iskustava.
Ovi naunici su, istraujui amerike sluajeve, pronali isto to i dr Mudi:
javljanje onostranih posetilaca prihvata se kao neto pozitivno, umirui se ne boji
smrti, iskustvo je prijatno i izaziva spokojstvo ili ushienje i esto dovodi do
prestanka bolova pred smrt.
Meutim, prilikom prouavanja sluajeva iz Indije, od onih bolesnika koji su imali
neka vienja, treina je oseala strah, potitenost i nespokojstvo usled susreta
sa "jamdutima" (induski vesnici smrti) ili drugim biima. Ovi Indusi opirali su se
susretu s vesnicima onostranog ili su pokuavali da ih izbegnu. Tako, jedan
induski verouitelj je na samrti govorio: "Neko stoji tamo sa zaprenim kolima - to
mora da je 'jamdut'. Sigurno e odvesti nekoga sa sobom. On preti da hoe
mene da uzme! Molim vas, drite me. Neu da idem". Bolovi su se pojaali, i on
ubrzo izdahnu ("U asu smrti", str. 90). Jedan umirui Indus iznenada poe da
govori: "Evo, dolazi jamdut' da me odvede. Skinite me sa postelje da me 'jamdut'
ne bi pronaao". Pokazivao je rukom negde napolje i navie: "Eno ga". Bolnika
soba se nalazila u prizemlju. Napolju, uz zid bolnice nalazilo se veliko drvo na
ijim granama je sedelo veliko jato vrana.
U isto vreme kad je bolesnik imao to vienje, sve vrane odjednom, kao da je
neko opalio iz puke, prhnue, i uz silno kretanje odletee sa drveta. Svi smo
bili iznenaeni ovim dogaajem, i istrasmo kroz otvorena vrata napolje iz sobe,
ali ne naosmo nita to je moglo uznemiriti vrane. Vrane su obino bile vrlo
mirne, tako da nam se svima urezalo u pamenje to to su one uz veliku buku
odletele ba u trenutku kada je bolesnik imao vienje. Kao da su i one doivele
neto strano. Bolesnik je odmah pao u komu, i kroz nekoliko minuta izdahnuo"
(str. 41-2). Neki "jamduti" imaju jeziv izgled i izazivaju jo vei strah kod umiruih.
To je najizrazitija razlika izmeu amerikog i indijskog iskustva umiranja u ovoj
knjizi dr Osisa i Haraldsona, ali autori ne nalaze objanjenje za tu razliku.
Prirodno se namee pitanje: zato u savremenim amerikim iskustvima potpuno
odsustvuje jedan element -strah izazvan uasnim onostranim vienjima - koji je
zajedniki i za hriansko iskustvo u prolosti, i za savremena iskustva u Indiji?
Nama nije neophodno da tano odredimo prirodu javljanja koja se ukazuju
umiruima da bismo shvatili da ona u odreenoj meri, kao to smo videli, zavise
od toga ta umirui oekuje ili je pripremljen da vidi. Zato su hriani prolih
vremena, koji su imali ivu veru u postojanje ada, mueni griom savesti na kraju
ivota, esto pred samu smrt viali demone.
Savremeni Indusi, koji su svakako "primitivniji" od Amerikanaca u svojim
verovanjima i shvatanjima, esto vide bia koja odgovaraju njihovim jo uvek
veoma realnim strahovima u pogledu zagrobnog ivota, dok savremeni
"prosveeni" Amerikanci imaju vienja u skladu sa svojim "ugodnim" nainom
ivota i verovanjima, koja, uopte uzev, ne ukljuuju neki realan strah od pakla
niti svest o postojanju demona.
U stvari, demoni podmeu takva iskuenja koja su u saglasnosti sa duhovnim
stanjem ili oekivanjima iskuavanog. Onima koji se boje ada, demoni se mogu
pojaviti u uasnom obliku, kako bi umiruega bacili u oajanje, a onima pak koji
moralnim normama; u stvarima vere, ono je uvek teistiko, uvek smerno, ali bez
mnogo interesovanja za takve intelektualne istananosti koje su zanimale
episkope na crkvenim saborima". Zatim se u knjizi navodi da je ljubav "klju" i
"sredinja doktrina" spiritistikog uenja (str. 283); da duhovi daruju "predivno
znanje" spiritistima, zbog ega ovi preduzimaju misionarsko delo irenja znanja o
tome da ivot posle smrti zaista postoji ; da "savreniji duhovi prevazilaze
"ogranienja" linosnog i postaju vie "uticaji" nego linosti, sve vie se
ispunjavajui "svetlou" (str. 300-1). Zaista, spiritisti u svojim himnama bukvalno
prizivaju "svetlosna bia":
"Sveti svetenici svetlosti
od smrtnih pogleda naih skriveni
poaljite svoje vesnike svetlosti
da nam otvore unutarnji vid..."
Ovo je sasvim dovoljno da postanemo krajnje sumnjiavi prema "svetlosnim
biima" koja se sada javljaju ljudima, naalost, potpuno nesvesnim prave prirode
demonskog delovanja i njihove izuzetne lukavosti. Nae podozrenje se jo vie
pojaava kada od dr Mudija ujemo kako neki ljudi to bie opisuju kao "zabavnu
linost" sa "smislom za humor" koja umiruem prua "dobar provod" i "razonodu"
("ivot posle ivota", str. 49, 51). Takvo bie, sa svojom porukom o "ljubavi i
razumevanju" izuzetno je nalik trivijalnim i esto "dobroudnim" "duhovima" koji
se javljaju na seansama, a koji su, van svake sumnje - demoni (u sluajevima da
seansa nije tek obina prevara).
Ova injenica je navela neke autore da sva "posmrtna" iskustva odbace kao
demonsku obmanu. U jednoj knjizi, koju su napisali evangelistiki protestanti,
kae se da "se javljaju nove i nepoznate opasnosti u vezi sa tom obmanom o
ivotu posle smrti. Mislimo da ak i nejasno i neodreeno verovanje u izvetaje o
ovakvim iskustvima moe naneti ozbiljnu tetu ljudima koji veruju u Bibliju. Mnogi
iskreni hriani ve su kao zdravo za gotovo uzeli da "svetlosno bie" nije niko
drugi do Isus Hristos, i oni, naalost, vrlo lako mogu biti prevareni" (Don Veldon i
Zola Levit, "Ima li ivota posle smrti").
Pored toga to ukazuju na nesumnjivu injenicu da se odreeni broj istraivaa
"posmrtnih" iskustava zanima i za okultizam i ak ima odreene veze sa
medijumima, autori takoe u potvrdu svog stava navode neke upeatljiv paralele
izmeu savremenih "posmrtnih" iskustava iskustava medijuma i okultista iz bliske
prolosti.
U ovim zapaanjima svakako ima dosta istine. Naalost, bez punoe hrianskog
uenja o ivotu posle smrti, ak i najdobronamjerniji "u Bibliju verujui" ljudi
zastranjuju, te zajedno sa iskustvima koja mogu biti proizvod demonskih
iskuenja odbacuju i istinska posmrtna iskustva due. Kao to emo videti, takvi
ljudi su i sami prijemivi za neistinita, obmaniva "posmrtna" iskustva.
Dr Osis i Heraldson, koji su i sami imali "neposredno iskustvo optenja sa
medijumima" zapaaju postojanje odreenih slinosti meu posmrtnim i
spiritistikim iskustvima. Ipak, oni ukazuju na bitnu, oiglednu razliku meu njima:
"Umesto da nastave da vode svetski nain ivota (to opisuju medijumi), ljudi
vraeni iz smrti radije otpoinju da ive i da delaju na sasvim nov nain" ("U asu
smrti").
"Ono to sam tamo videla uinilo je da mi sve zemaljske radosti izgledaju blede i
beznaajne. elela sam da se pridruim veseloj grupi dece koja su pevala i
zabavljala se u vonjaku jabuka... Na drveu su istovremeno bili i mirisni cvetovi i
zreli crveni plodovi. Dok sam tamo sedela upijajui svu tu lepotu, postepeno sam
postajala svesna Prisutnosti, prisutnosti radosti, sklada i saoseanja. Moje srce
udelo je da postane deo ove lepote". Kada se vratila u telo poto je petnaest
minuta bila "mrtva", "itavog tog dana, kao i sledeeg, drugi svet mi se inio
stvarnijim nego onaj u koji sam se vratila" (str. 228-231, pretampano iz
"Gajdpost magazina" 1963). Ovaj doivljaj izazvao je prividnu "duhovnu" radost
koja se moe uporediti sa onim to je osetila ga Malc, a takoe i uneo u ivot
ove ene jednu novu religioznu dimenziju, mada je vieni "raj" izgledao sasvim
drukije.
Upeatljivo "posmrtno" iskustvo imao je lekar iz Virdinije, Dord Rii. Kratka
beleka o ovome objavljena je u "Gajdpost magazinu" 1963, a opirnija verzija u
knjizi "Povratak iz sutranjice". U ovoj ispovesti, posle duge razdvojenosti od tela,
koje je proglaeno mrtvim, mladi Dord Rii vratio se u malu prostoriju u kojoj je
njegovo telo lealo, i tek je nakon toga shvatio da je "mrtav". Pri tom se soba
ispunila svetlou, koju je on oseao kao prisustvo Hrista, "prisustvo toliko
uteno, toliko radosno i sveispunjavajue, da sam eleo da se zauvek izgubim u
tom udesnom oseaju". Posle "vraanja filma" svog ivota, kao odgovor na
pitanje "Kako si iskoristio vreme koje si proveo na zemlji?" imao je tri vizije.
Prve dve, kako se inilo, predstavljale su "sasvim drugaiji svet koji zauzimao isti
prostor" kao i ova zemlja, i imao mnogo zemaljskih detalja (ulice i sela,
univerziteti, biblioteke, laboratorije). "Poslednji doivljaj bio je samo trenutaan.
Sada kao da vie nismo bili na zemlji, ve neverovatno daleko, van ikakvog
kontakta sa njom. I tamo, jo uvek na velikoj udaljenosti, video sam grad, ali grad
- ako se tako neto moe zamisliti - sagraen od svetlosti... gde zidovi, kue,
ulice, kao da su zraili svetlou, a u njihovom podnoju kretala su se isto tako
zaslepljujue bljetava bia, kao i ono koje je stajalo kraj mene. Sve je to bilo
samo magnovenje, jer ve u sledeem trenutku zidovi sobice zatvorili su se nada
mnom, zaslepljujua svetlost je utihla, a mene je ophrvao udan san".
Rii do tada nije itao nita o ivotu posle smrti, a posle ovog dogaaja postao je
veoma aktivan lan protestantske crkve (Glasovi sa ruba venosti, str. 56-61).
Ovo potresno iskustvo dogodilo se 1943. godine i, kako se moe videti, sluajevi
"vaskrsavanja" nisu karakteristini samo za nekoliko poslednjih godina.
Protestantski pastor Norman Vinsent Pil belei neka slina iskustva, i daje svoj
komentar: "Halucinacije, snovi, vizije - ja ne mislim tako. Proveo sam toliko
godina razgovarajui sa ljudima koji su doli do ivice "neega" i bacili pogled s
one strane, i svi oni su jednoduno govorili o lepoti, svetlosti i miru, da bih o tome
imao ikakve sumnje". (Norman Vinsent Pil, "Mo pozitivnog miljenja", Njujork,
1953, str. 256).
U "Glasovima s ruba venosti" mogu se nai mnogobrojni primeri iz
devetnaestovekovnih zbirki samrtnikih vizija i predsmrtnih doivljaja iz
devetnaestog veka. I mada ni jedan od tih primera nije toliko detaljan kao neki od
savremenih sluajeva, ona nude mnogobrojne dokaze da vizije onostranih
pojava kod umiruih nisu bile nimalo retke. U ovim sluajevima oni koji su sebe
ono bitie animalnim ivotom, ivotom svoje pale prirode. Ono je kao nekakav
zatvor, grob i tamnica due.
Izrazi koje koristimo su snani. Ali ak ni oni ne izraavaju dovoljno tano pad
naeg tela sa visine duhovnog stanja u nizine plotskoga. ovek se mora oistiti
briljivim pokajanjem i bar u izvesnoj meri osetiti slobodu i uzvienost duhovnog
stanja, da bi mogao shvatiti u kako bednom stanju je nae telo, stanju
osmrenosti uzrokovanom otuenjem od Boga. U tom stanju osmrenosti, usled
krajnje otealosti i ogrubelosti, telesna ula nisu sposobna da opte sa duhovima
- ne vide ih, ne uju i ne oseaju. Tako istupljena sekira vie ne moe da se
koristi u odgovarajuu svrhu. Sveti duhovi izbegavaju da opte sa ljudima jer ovi
nisu dostojni tog optenja, a pali duhovi, koji su nas povukli u svoj pad, pomeali
su se s nama, i da bi nas lake drali u zarobljenitvu, trude se da i sebe i svoje
okove uine za nas neprimetnim.
Ako se ponekad i otkrivaju, ine to zato da uvrste svoju vlast nad nama. Svi mi
koji smo robovi greha treba da znamo da nama nije svojstveno da optimo sa
svetim Anelima, jer smo se padom otuili od njih. Nama je, usled tog pada,
svojstveno optenje sa palim duhovima, u iji red i spadamo duom, zbog ega
treba da znamo da duhovi koji se vidljivo javljaju ljudima (koji prebivaju u stanju
pada i grehovnosti) - jesu demoni, a nikako ne sveti Aneli. "Oskvrnjena dua",
veli sveti Isak Sirijac, "ne ulazi u isto Carstvo i ne pridruuje se duhovima svetih"
(74. omilija).
"Mada se demoni obino javljaju ljudima prerueni u svetle Anele, da bi ih to
lake prevarili; mada se ponekad trude da uvere ljude kako su oni due ljudske,
a ne demoni (ovaj vid prevare demoni danas naroito esto koriste, jer je
savremeni ovek naroito spreman da u to poveruje), mada oni ponekad
predviaju budue dogaaje; mada i tajne otkrivaju - ipak im ovek ni najmanje
ne sme verovati. Kod njih je istina pomeana sa laju, a istinu povremeno koriste
da bi im prevara lake uspela. Jer se i sam satana pretvara u Anela svetlosti i
njegove sluge se pretvaraju da su sluge pravednosti, kae apostol Pavle (II Kor.
11, 14, 15)", (t. III, str. 7-9).
"Opte pravilo za sve ljude treba da bude da ni u kom sluaju ne veruju
duhovima kada se oni javljaju u vidljivom obliju, da ne stupaju u razgovor s
njima i da ne obraaju nikakvu panju na njih, smatrajui njihovo javljanje za
najvee i najopasnije iskuenje. U vreme. tog iskuenja ovek treba da usmeri
svoj um i srce k Bogu, molei ga za izbavljenje od tog iskuenja. elja da se vide
duhovi, da se sazna neto o njima i od njih jeste znak krajnjeg bezumlja i
potpunog nepoznavanja moralnog i podvinikog predanja Pravoslavne Crkve.
Poznanje duhova se ne stie onako kako to pretpostavljaju neiskusni i neoprezni
istraivai, nego na potpuno drukiji nain. Otvoreno optenje sa (palim)
duhovima za neiskusnog predstavlja najveu nesreu, ili biva uzrok najveim
nesreama".
"Bogonadahnuti pisac knjige Postanja veli da je posle pada prvih ljudi, Bog,
izriui presudu pre izgnanja iz Raja nainio haljine od koe, i odenuo Adama i
Evu u njih (Post. 3, 20). Kone haljine, po tumaenju Svetih Otaca (sveti Jovan
Damaskin, "Tano izloenje pravoslavne vere" /knj. 3, gl. 1/) oznaava nae
grubo telo, koje se pri padu izmenilo izgubilo je svoju prvobitnu tananost i
duhovnost i primilo sadanju ogrubelost.
Premda je pravi uzrok tome bio pad, ipak se promena dogodila pod uticajem
Svemogueg Tvorca, po Njegovoj neizrecivoj milosti prema nama, radi nae
velike dobrobiti. Meu ostalim, po nas korisnim posledicama koje proistiu iz
stanja u kome se sada nalazi nae telo, ukazujemo na ovu: usled ogrubelosti
naeg tela mi smo postali nesposobni da ulno opaamo duhove pod iju smo
vlast pali... Premudrost i dobrota Boija postavili su pregradu izmeu ljudi
izbaenih iz raja na zemlju i duhova koji su bili zbaeni s Nebesa na zemlju. Ova
pregrada je gruba materijalnost oveijeg tela. Tako i zemaljski vladari odvajaju
tamnikim zidovima zloince od ostalog ljudskog drutva da oni ne bi po svojoj
volji nanosili tome drutvu tetu i kvarili druge ljude (sveti Jovan Kasijan
"Razgovori", 8, gl. 12).
Pali duhovi deluju na ljude podmeui im grene pomisli i oseanja, ali veoma
malo ljudi je u stanju da ulima opazi duhove" (episkop Ignjatije, str. 11-12)".
"Dua, obuena u telo, zatvorena i odvojena njime od sveta duhova, postepeno
uzrasta, izuavajui Boije zakone, ili - to je isto - izuavajui Hrianstvo, i stie
sposobnost da razlikuje dobro od zla. Tada joj se daruje duhovno vienje duhova
i, ako je to u skladu s ciljem prema kome je Bog vodi -takoe i ulno vienje; jer
su za nju vraija obmana i prevara mnogo manja pretnja, dok su joj iskustvo i
znanje o tome korisni .
"Odvajanjem due od tela vidljivom smru, mi opet ulazimo u red i drutvo
duhova. Iz ovoga je oito da je za uspean ulazak u svet duhova neophodno
blagovremeno usaglasiti sebe sa Boijim zakonima, radi ega je Bog i ostavio
svakome oveku odreeno vreme stranstvovanja na zemlji. To se stranstvovanje
naziva zemaljski ivot".
Otvaranje ula
"Ljudi postaju sposobni da vide duhove tek nakon to im se ula izmene, a to se
deava neprimetno i na za oveka neobjanjiv nain. On samo zapaa u sebi da
iznenada poinje da via ono to ranije nije viao i to drugi ne vide, i da uje
ono to ranije nije uo.
Za ljude koji su lino iskusili takvu izmenu ula, ona je vrlo jednostavna i
prirodna, iako je ne mogu objasniti ni sebi ni drugima, a za ljude koji to nisu
iskusili, re je o neemu udnom i neshvatljivom. Svima je, isto tako, poznato da
ljudi mogu da utonu u san, ali kakva je san u stvari pojava i na koji to nain,
neprimetno za nas, mi prelazimo iz budnog stanja u stanje sna i samozaborava za nas ostaje tajna".
"Izmena ula uz pomo koje ovek stupa u ulno optenje s biima iz nevidivog
sveta, u Svetom Pismu naziva se otvaranjem ula. Pismo kae: "Tada Gospod
otvori oi Valaamu i on ugleda Anela Gospodnjeg gde stoji na putu s isukanim
maem u ruci" (Brojevi, 22, 31). Okruen neprijateljima, prorok Jelisej, da bi
umirio svog prestraenog slugu, pomoli se i ree: "Gospode, otvori mu oi da
vidi. I Gospod otvori oi momku te vide: gora puna konja i ognjenih kola oko
Jeliseja" (IV Car., 6, 17-18); (vidi takoe L. 24, 16-31)".
Iz navedenih mesta Svetog Pisma jasno proizilazi da telesni organi slue kao
nekakve dveri i ulaz u unutarnju odaju gde se nalazi dua, i da se ove dveri
otvaraju i zatvaraju po Gospodnjoj naredbi. Premudro i milosrdno ove dveri
ostaju povazdan zatvorene kod palih ljudi, da nai zakleti neprijatelji, pali duhovi,
ne bi nagrnuli kroz njih i pogubili nas. Ta mera je utoliko neophodnija jer smo se
mi posle pada obreli u oblasti palih duhova, okrueni njima i porobljeni od njih.
Nemajui mogunosti da prodru k nama, oni nam se obznanjuju spolja,
izazivajui razne grene pomisli i matanja, i uvlaei time lakovernu duu u
optenje s njima. oveku nije doputeno da otklanja Boiji nadzor i da
sopstvenim sredstvima (po Boijem doputenju, ali ne i po Njegovoj volji) otvara
svoja ula i stupa u ulno optenje s duhovima.
Ali, to se dogaa. Oigledno je da ovek sopstvenim snagama moe uspeti da
opti samo sa palim duhovima. Nije svojstveno svetim Anelima da uestvuju u
neemu to nije u saglasnosti sa Boijom voljom, u neemu to Bogu nije
ugodno... ta ljude privlai da stupaju u otvoreno optenje s duhovima?
Lakomislene ljude i neznalice u stvarima hrianskog podviga mami na to njihova
radoznalost, neznanje i neverje; naalost, oni ne shvataju da stupanjem u takvo
optenje mogu sebi naneti silnu tetu (str. 13-15)".
"Misao da je ulno opaanje duhova od neke izuzetne vanosti - pogrena je.
ulno opaanje bez duhovnog, ne omoguava pravilno razumevanje duhovnih
bia; ono omoguava samo povrno razumevanje duhova i vrlo lako nas moe
navesti da steknemo najpogrenije pojmove o njima.
Upravo to se najee i deava neiskusnim ljudima i onima koji su sujetni i
samouvereni. Duhovno opaanje duhova daje se samo pravim hrianima, dok
su za ulno opaanje duhova najsposobniji ljudi najporonijeg ivota... Veoma
malo ljudi poseduje ovu sposobnost kao uroeni dar, i vrlo malom broju ljudi se
duhovi javljaju povodom nekih osobitih ivotnih okolnosti.
U ova poslednja dva sluaja, oveku se ne moe nita zameriti, samo bi takav
morao da sve napore da se izbavi iz takvog stanja, koje je veoma opasno. U
nae vreme mnogi se uputaju u optenje sa palim duhovima posredstvom
magnetizma (spiritizma), gde se pali duhovi obino javljaju u vidu svetlog anela,
i varaju i obmanjuju uz pomo raznih zanimljivih pria u kojima meaju la sa
istinom. Oni uvek uzrokuju krajnje duevno i ak umno rastrojstvo" (str. 19).
"Oni koji telesnim oima vide duhove, ak i svete anele, ne bi trebalo nita o
sebi da umiljaju; ovakvo opaanje samo po sebi nije nikakav dokaz o
dostojnosti takvog oveka. Za ovo su sposobni ne samo poroni ljudi, nego i
beslovesne ivotinje" (Brojevi 22, 31), (str. 21).
Opasnost od kontakta sa duhovima
"Onome ko nema duhovni vid, vienje duhova telesnim oima uvek nanosi tetu nekad veu, nekad manju. Ovde na zemlji, istina je pomeana s laju (sveti Isak
Sirijac, 2. omilija), kao u zemlji u kojoj je dobro pomeano sa zlom, u zemlji
progonstva palih anela i palih ljudi" (str. 23).
"Onaj ko ulima opaa duhove moe lako biti prevaren na sopstvenu tetu i
pogibao. Ako on prilikom vienja pokloni poverenje duhovima, ili se pokae
ivotvorne smrti Hristove. nije propustio tim putem nijednu ljudsku duu koja se
razluila od tela.
Dveri nebeske zauvek behu zatvorene za ljude. I pravednici i grenici silazili su u
ad. Vrata venosti i neprohodni putevi otvorili su se tek pred Gospodom naim
Isusom Hristom" (str. 134-135). Nakon to nas je Isus Hristos iskupio, "svi koji
otvoreno odbacuju Iskupitelja, sainjavaju satanino naslee: njihove due, po
razluenju od tela, silaze pravo u ad. Ali i hriani koji su bili naklonjeni grehu,
takoe nisu dostojni da se odmah iz zemaljskog ivota presele u blaenu
venost.
Sama pravednost zahteva da ove sklonosti ka grehu, sva izdajstva prema
Iskupitelju, budu izvagana i ocenjena. Ovo suenje i razabiranje je potrebno da bi
se odredilo u kolikoj meri dua nekog hrianina naginje ka grehu, odnosno da bi
se odredilo ta u njoj preovladava - veni ivot ili vena smrt. Nepristrasan Sud
Boiji oekuje duu svakog hrianina po njenom razluenju od tela, kao to veli
sveti apostol Pavle: "ljudima je odreeno jedan put umreti, a potom - sud" (Jevr.
9, 27).
Radi ispitivanja dua koje prolaze kroz vazduno prostranstvo, tamne sile su
ustanovile zasebna sudilita i strae na osobit nain. "U slojevima podnebesja,
od zemlje do Nebesa straare pukovi palih duhova. Svaki posebni odred
zaduen je za odreenu vrstu greha, za koju ispituje duu koja prispe do tog
odreda. Demonska sudilita i strae u vazduhu nazivaju se u svetootakim
spisima - mitarstva, a duhovi koji imaju tu slubu -mitari" (str. 136).
Kako razumeti mitarstva
Valjda nijedan aspekt pravoslavne eshatologije nije bio u tolikoj meri pogreno
shvaen kao to je to sluaj sa vazdunim mitarstvima. Mnogi bogoslovi koji su
zavrili kolovanje u dananjim savremenim pravoslavnim uilitima, skloni su da
u celini odbace mitarstva kao nekakav "kasniji dodatak" pravoslavnom uenju, ili
kao "izmiljenu" oblast za koju nema potvrde ni u Svetom Pismu, ni u
svetootakim tekstovima, a ni u duhovnoj zbilji.
Takvi studenti su rtve racionalistikog obrazovanja koje je lieno tanane
spoznaje da postoje razliiti nivoi stvarnosti koji se esto opisuju u pravoslavnoj
literaturi, kao i razliiti nivoi znaenja onoga to se govori u Svetom Pismu i
svetootakim tekstovima.
Savremeno racionalistiko prenaglaavanje "bukvalnog" znaenja tekstova i
"realistikog" ili bolje rei prizemnog shvatanja dogaaja opisanih u Svetom
Pismu i itijima Svetih, zamagljuje ili sasvim zamrauje duhovni smisao i
duhovno iskustvo koji su esto primarni u pravoslavnim tekstovima. Zato episkop
Ignjatije koji je, s jedne strane, bio "prefinjeni" moderni intelektualac, a s druge,
istinski i jednostavni sin Crkve - moe predstavljati posrednika uz iju bi se
pomo dananji pravoslavni intelektualci vratili iskonskom pravoslavnom
predanju.
Pre nego to dalje izloimo uenje vladike Ignjatija o vazdunim mitarstvima,
podsetimo se upozorenja koja su dvojica pravoslavnih mislilaca - jedan
prate ulazak na Nebesa kroz vazduno prostranstvo i o reima ap. Pavla, koji je
rekao. "Na rat nije protiv tela i krvi, nego protiv poglavarstava i vlasti u vazduhu"
(Ef. 2, 2; 6, 12). Znajui da vazdune sile ele samo jedno - da nas lie
slobodnog prolaza na Nebesa, da tome streme i da na tome usrdno i naporno
rade, apostol Pavle upozorava: "zato uzmite sve oruje Boije da bi ste se mogli
odupreti u zli dan" (Ef. 6, 13), "da se posrami protivnik, nemajui nita loe rei
protiv vas" (Tit. 2, 8) (str. 138-139).
Sveti Jovan Zlatoust, opisujui smrtni as, ui: "Tada su nam potrebne mnoge
molitve, mnogi pomagai, mnotvo dobrih dela, veliko zastupnitvo anela dok
prolazimo kroz vazduno prostranstvo. Ako nam je na putu za stranu zemlju ili
grad potreban putovoa, koliko su nam potrebniji putovoe i pomagai da nas
provedu pored nevidljivih vlasti i sila koje gospodare u vazduhu, a koje se jo
nazivaju i goniteljima, mitarima, poreznicima" (Beseda o trpljenju i blagodarenju i
o tome da ne treba neuteno plakati za upokojenima, a koja se ita u
Pravoslavnoj Crkvi u sedmu subotu po Pashi i pri sahrani upokojenog).
Sveti Makarije Veliki pie: "Kada uje da se pod nebesima nalaze reke zmajeva,
eljust lavova, sile tame i saiui oganj koji u svaki deo tela prodire, zar ne zna
da e oni, ako ne primi zalog Duha Svetog, uzeti duu tvoju pri izlasku iz tela i
spreiti tvoj uzlazak na Nebesa" (Beseda 16, gl. 13).
Sveti Isaija Zatvornik, jedan od autora "Dobrotoljublja" (IV vek) ui da hriani
treba "svakoga dana da imaju pred oima smrt i da vode brigu o tome kakav e
biti njihov odlazak iz tela, i kako e proi pored sila tame koje e ih presresti u
vazduhu" (Beseda 5, 22). Kada dua napusti telo, pristupaju joj Aneli da je
prate; a sile tame je presreu elei da je zadre i ispituju je, ne bi li nali u njoj
neto njihovo". (Beseda 17).
A sveti Isihije, prezviter Jerusalimski, (V vek) ui: "Doi e na nas as smrti, naii
e i neemo ga moi izbei. O, kada bi knez sveta i vazduha to nas susree
naao da su bezakonja naa mala i nitavna, i ne mogao nas s pravom optuiti
za njih! (Re o trezvenosti, "Dobrotoljublje", knj. II).
Sveti Grigorije Dvojeslov (+604) pie u svojim Besedama na Jevanelje: "Trebalo
bi duboko razmiljati o tome kako e straan za nas biti as smrti, kakav zaborav
preanje sree, kakav strah i kakva bojazan od Sudije. Tada e zli dusi istraivati
kakva su sve dela u dui pokojnika; tada e izneti pred nju grehe na koje su je
oni - demoni - naveli, kako bi svoju sauesnicu odvukli u muilite. Ali zato mi
priamo samo o grenoj dui, kada oni dolaze i umiruim izabranima, traei i u
takvima ono to je njihovo (demonsko) ako su (kod ovih) imali kakvog uspeha.
Meu ljudima je bio samo jedan Koji je bez bojazni, pre svog stradanja, rekao:
"Neu vie mnogo govoriti s vama, jer dolazi knez ovoga sveta, i u meni nema
nita" (Jn. 14, 30) (Besede na Jevanelje, 39, na Luku 19, 42-47; ep. Ignjatije III
knj. str. 278).
Sveti Jefrem Sirijac (+373) ovako opisuje as smrti i suda na mitarstvima: "Kada
zastraujue ete dou, kada boanski otmiari narede dui da napusti telo,
kada nas oni na silu odvedu, a zatim nas privedu neizbenom sudilitu, onda
bedni ovek, ugledavi ih... pone sav da drhti i cepti kao od zemljotresa...
Boanski otmiari, uzevi duu, ushode kroz vazduh, gde se nalaze stareine i
knezovi - vladari sveta, koji pripadaju protivnikim silama. Oni su nai tuitelji,
strani carinici, zapisniari, poreznici... Oni nas susreu, opisuju i nabrajaju grehe
i dugove svakog oveka - grehe mladosti i starosti, voljne i nevoljne, uinjene
delom, reju i pomilju. Veliki je tamo strah, veliko drhtanje bedne due,
neopisiva nevolja koju ona tada trpi od bezbrojnog mnotva neprijatelja to je
opkolie, koji je kleveu kako bi je spreili da uzie na Nebesa i naseli se u
svetlosti ivih, da ue u zemlju ivota. No sveti Aneli, uzevi duu, odvode je sa
sobom (Sveti Jefrem Sirijac, t. III, str. 383-385).
I u bogosluenju Pravoslavne crkve se na mnogo mesta spominju mitarstva.
Tako u "Oktoihu", delu svetoga Jovana Damaskina (VIII v.) itamo: "U as
konine moje iz ruku demona izbavi me, Djevo, i od suda i prepirke, od stranog
ispitivanja i gorkih mitarstava kneza besovog (demonskog), izbavi me Bogomati, i
vene osude" (glas 4., petak, tropar 8., kanon na jutrenju).
Ili: "Kada se dua moja od tela bude rastavljala, tada me zastupi Vladiice, i
bestelesnih neprijatelja namisli razori, i njihove eljusti slomi, da bih nesmetano
proao pored knezova tame koji obitavaju u vazduhu" (glas 2, jutrenje subote,
stihire na stihovne).
Episkop Ignjatije navodi sedamnaest slinih primera iz bogoslubenih knjiga, ali
ni taj spisak, naravno, nije konaan.
Najdublje izlaganje uenja o vazdunim mitarstvima meu ranim Ocima Crkve
moe se nai u "Besedi o ishodu due" svetoga Kirila Aleksandrijskog (umro
444), koja je uvek ukljuivana u slovensko izdanje Psaltira prireenog za
bogoslubenu upotrebu.
Izmeu ostalog, sveti Kiril kae u "Besedi" i ovo: "Kakav strah i trepet eka tebe,
o duo, u dan smrti! Videe uasne, divlje, okrutne, nemilosrdne i bestidne
demone gde kao crni Etiopljani stoje pred tobom. I sam njihov izgled gori je od
svakog muenja. Gledajui ih, dua se smete, uznemiri i uzbudi i gleda kako da
to pre utekne od demona i pribegne Anelima Boijim; ushodei sa ovima kroz
vazduh, dua nailazi na mitarstva koja nadziru prolaz od zemlje ka Nebu,
zadravajui duu i spreavajui njeno dalje uzlaenje. Na svakom mitarstvu se
ispituje odreeni greh; za svaki greh, za svaku strast postoje odreeni carinici i
istraitelji".
Mnogi drugi sveti Oci, pre i posle svetog Kirila govore o mitarstvima ili ih
spominju. Navevi mnoge od njih, ranije pomenuti istoriar crkvene dogmatike
zakljuuje: "Takvo nadahnuto, svagda i svuda iznoeno uenje o mitarstvima, a
osobito meu uiteljima etvrtoga veka, neosporno dokazuje da su njima to
uenje preneli uitelji iz prethodnih vekova, i da je ono zasnovano na
apostolskom predanju" (Mitropolit Makarije Moskovski, "Pravoslavno-dogmatsko
bogoslovlje", II tom, str. 535).
Mitarstva u itijima Svetih
Pravoslavna itija Svetih sadre mnogobrojna, ponekad veoma upeatljiva i iva
kazivanja o tome kako dua posle smrti prolazi kroz mitarstva. Najdetaljniji opis
nalazi se u itiju svetoga Vasilija Novog (26. mart) u kome se navodi kazivanje
blaene Teodore ueniku ovog svetitelja, Grigoriju, o tome kako je prolazila kroz
mitarstva. U tom kazivanju pominje se dvadeset posebnih mitarstava i vrste
grehova koji se na svakom od njih ispituju. Ep. Ignjatije opirno citira ovo
kazivanje (III tom, str. 151-158). Ono ne sadri nita to bi se sutinski
razlikovalo od drugih pravoslavnih izvora o mitarstvima, pa emo umesto njega
navesti neke druge izvore, koji, dodue, ne pruaju tako detaljan opis, ali se u
glavnim crtama podudaraju sa kazivanjem blaene Teodore.
U pripovesti o vojniku Taksiotu (itija Svetih, 28. mart), na primer, govori se kako
se on vratio u ivot posle est sati provedenih u grobu, nakon ega je ispriao
sledee: "Kada sam umirao, ugledao sam neke Etiopljane koji se pojavie preda
mnom. Izgledali su strano, tako da se moja dua smutila. Zatim ugledah dvojicu
veoma lepih mladia i moja dua im pohita u naruje. Onda polako poesmo, kao
da letimo, da se uspinjemo navie kroz vazduh, i naiosmo na mitarstva koja su
spreavala uzlaenje i zadravala duu svakog oveka. Na svakom mitarstvu
ispitivala se posebna vrsta greha: na jednom la, na drugom zavist, na treem
gordost, i za svaki greh postojali su posebni istraitelji u vazduhu. Video sam da
Aneli sva moja dobra dela dre u koveiu. Vadei ih odatle, oni su ih
sravnjivali sa mojim zlim delima. Tako proosmo ova mitarstva. A kada se
pribliismo nebeskim vratima, naiosmo na mitarstvo bluda. Mitari koji su tu
straarili zaustavie me i pokazae mi sva moja telesna dela bluda, uinjena od
detinjstva do tada. Aneli koji su me vodili, rekoe mi:
"Sve telesne grehe koje si poinio u gradu, Bog ti je oprostio, jer si se pokajao za
njih". Na ovo protivnici rekoe: "Ali, kada si otiao iz grada, na selu si uinio
preljubu sa enom jednog seljaka". uvi ovo, i ne naavi nikakvo dobro delo
koje bi potrlo ovaj greh, Aneli me ostavie i otidoe. Tada me zli duhovi zarobie
i, tukui me, povukoe me dole k zemlji. Zemlja se razmae i ja, voen uskim i
smradnim prolazima, sioh u najdublje tamnice ada".
Vladika Ignjatije citira takoe i druge sluajeve prolaenja kroz mitarstva u
itijima sv. velikomuenika Evstratija (IV vek, 13. decembar); svetoga Nifona iz
Konstance Kiparske, koji je video mnoge due kako prolaze kroz mitarstva (IV v.,
23. dec.); svetoga Simeona Emeskog, Hrista radi jurodivog (IV v., 21. jul);
svetoga Jovana Milostivog, patrijarha aleksandrijskog (VII v., 19. decembra);
svetoga Simeona Divnogorca (VII v., 13. mart); svetoga Makarija Velikog (19.
januar).
Episkop Ignjatije nije bio upoznat sa mnogobrojnom ranom pravoslavnom
zapadnom literaturom koja nikad nije bila prevedena na grki ili ruski, a koja
takoe obiluje opisima mitarstava. Izgleda da je naziv "mitarstva" ogranien
samo na istone izvore, ali realnost koja se opisuje u zapadnim izvorima,
istovetna je.
Tako, na primer, sveti Kolumb (+597), osniva ostrvskog manastira svetoga Jone
u kotskoj, mnogo puta u svom ivotu gledao je bitku koju u vazduhu vode
demoni za duu novoprestavljenog. Sveti Adamnan (+704), koji je napisao itije
svetoga Kolumba, govori o tome. Evo jednog takvog sluaja:
"Jednog dana je sveti Kolumba sazvao svoje monahe i rekao im: "Pomozimo
molitvama monasima igumana Komgela, koji se ovog asa utapaju u Teleem
jezeru, jer oni se sada bore u vazduhu protiv neprijateljskih sila koje pokuavaju
da odvuku duu stranca koji se utapa zajedno s njima". Nakon molitve, on ree:
"Zablagodarimo Hristu, jer sveti Aneli sretoe ove svete due, oslobodie
stranca i pobedonosno ga izbavie od demona".
Sveti Bonifatije, anglosaksonski "apostol Germana" (VIII vek), navodi u jednom
svom pismu sluaj koji mu je lino ispriao monah iz manastira Venlok, koji je
umro i posle nekoliko sati bio vraen u ivot.
"Kada je izaao iz tela, poneli su ga Aneli tako iste lepote da on nije mogao da
gleda u njih... "Oni su me uzneli", veli on, "visoko u vazduh...". Dalje je kazivao
da je za to vreme dok je on bio van tela, tako mnogo dua napustilo svoja tela i
sabralo se na mesto gde se on nalazio, da mu je izgledalo kao da se tu naao
sav ljudski rod sa zemlje. Takoe je rekao da tamo bee gomila zlih duhova i
slavni zbor viih anela. Priao je da su zli duhovi i sveti Aneli vodili estoku
prepirku oko dua koje su napustile svoja tela. Demoni su iznosili optube protiv
njih i oteavali breme njihovih grehova, a Aneli su olakavali to breme i navodili
opravdanja u njihovu korist.
uo je da su svi njegovi gresi, od detinjstva pa do tada, koje on nije ispovedio, ili
ih je zaboravio, ili ih nije smatrao za grehe, vapili protiv njega, svaki svojim
glasom, gorko ga optuujui...
Sve to je uinio tokom svog ivota, a nemarno propustio da ispovedi, i mnogo
toga to nije znao da je bilo greh, sada je vikalo na njega stranim glasom. Isto
tako su i zli dusi, nabrajajui njegove poroke, optuujui ga i navodei svedoke,
oznaavajui ak i tano vreme i mesto, iznosili dokaze za njegova zla dela... I
tako, prebrojavi sve njegove grehe i stavivi ih na gomilu, ovi drevni neprijatelji
proglasie ga krivim i bespogovorno podvrgnutim njihovoj vlasti.
"S druge strane", ree on, "male i nitavne vrline koje sam imao, nedostojno i
neubedljivo govorile su u moju korist... I oni anelski duhovi, u svojoj
bezgraninoj ljubavi, branili su me i podravali, a malo preuveliane vrline,
izgledale su mi mnogo vee i divnije nego to sam ih ja ikada mogao projaviti
svojim sopstvenim silama".
Savremeni sluajevi prolaska kroz mitarstva
U ranije pominjanoj knjizi "Mnogima neverovatan, ali istinit dogaaj" moemo
videti reagovanje tipinog "prosveenog" oveka naeg vremena, koji posle
"klinike smrti" (koja je trajala 36 sati), nailazi na mitarstva.
"Uzevi me za ruke, Aneli me, pravo kroz zid bolnike zgrade, iznee na ulicu.
Ve se smrkavalo, i tiho je vejao krupan sneg. Ja sam ga video, ali nisam oseao
ni hladnou niti bilo kakvu razliku izmeu sobne i spoljanje temperature. Za
moje izmenjeno telo takve stvari su oigledno bile bez znaaja. Poeli smo brzo
da se uspinjemo. I to smo se vie peli, pred naim oima vidik se sve vie irio;
tako da je prostranstvo na kraju postalo zastraujue veliko, i mene obuze uas
od spoznaje svoje nitavnosti pred tom beskonanom pustinjom".
"Izgubio sam pojam o vremenu, tako da ne znam koliko dugo smo se kretali
navie. Najednom sam uo neku nejasnu larmu, a onda ugledah gomilu nekih
odvratnih bia koja se pojavie odnekud, i uz dernjavu i cerekanje poee brzo
da nam se primiu.
"Demoni! - shvatih u trenu i sav se sledih od uasa kakav nikada ranije u ivotu
nisam osetio. Zli duhovi! O, koliko ironije i najiskrenijeg smeha bi sve ovo
izazvalo kod mene do pre samo nekoliko dana. I pre samo nekoliko sati, da mi je
neko rekao - ne da je svojim oima video demone - nego da veruje u njihovo
postojanje kao u neto sasvim izvesno, reakcija bi bila ista.
Kao to je i priliilo "obrazovanom" oveku na izmaku 19. veka, ja sam pod tim
imenom podrazumevao nerazumne sklonosti i strasti u ljudskom biu; zato i
sama re nije za mene imala znaenje imena, nego izraza kojim se oznaava
neki "apstraktan pojam". A sada se odjednom taj "apstraktan pojam" pojavio
preda mnom kao ivo bie...!"
"Zli dusi su nas opkolili sa svih strana i zahtevali su, viui i galamei, da im
budem predat; pokuavali su da me nekako epaju i istrgnu iz ruku anela, ali
se oigledno nisu usuivali to da uine. U svom tom stravinom demonskom
urlanju, odvratnom za sluanje, kao to je i izgled demona bio odvratan za
gledanje, ponekad sam uspevao da razaznam pojedine rei i delove reenica.
On je na, on se odrekao Boga - gotovo u jedan glas povikae oni i sa takvom
drskou se bacie na nas da je na trenutak, od straha, u mome umu zamrla
svaka misao.
To je la! To je nepravda! - hteo sam da viknem, doavi k sebi, ali usluno
pamenje zaveza mi jezik. Na neki meni nepoznat nain iznenada sam se setio
jednog sitnog i beznaajnog dogaaja koji se uz to desio tako davno
u mladosti, da mi je izgledalo potpuno nemogue da ga se ponovo setim..."
Ovde se autor prisea dogaaja iz njegovih kolskih dana. Za vreme jedne
"filozofske" rasprave, kakve ve bivaju meu studentima, jedan od njegovih
drugova se zapitao: "Zato moram da verujem? Mogue je da Bog i ne postoji,
zar ne?" Na ovo je autor odgovorio: "Moda i ne postoji". A sada, nalazei se na
mitarstvima, on se prisea: "Taj izraz bio je u pravom smislu "prazna re".
Nerazumni govor mog prijatelja, koji nisam naroito paljivo ni sluao, nije mogao
u meni izazvati sumnju u Boije postojanje. Sada se meutim ispostavilo da ta
prazna re nije jednostavno iezla bez ikakvog traga morao sam da se
pravdam, da se zatitim od izreene optube. Tako se obistinila jevanelska
poruka da emo za svaku praznu re morati da damo odgovor, ako i ne po volji
Boga, koji zna sve tajne ovekovog srca, ono po zlobi neprijatelja naeg
spasenja.
"Ova optuba je izgleda bila najjai argument demona za moje pogubljenje. Kao
da im je to dalo novu snagu i smelost da me napadaju jo besnije, i oni su
navaljivali, spreavajui nas da idemo dalje.
"Setio sam se molitve i poeh da se molim, prizivajui u pomo sve svete koje
sam znao i ija imena su mi dolazila na um, ali to nije uplailo moje neprijatelje.
Bedni neznalica, hrianin samo po imenu, setio sam se ja tada moda po prvi
put One koja se naziva Zastupnicom roda hrianskog (Presveta Bogorodica prim. prev.).
Oigledno je moje obraanje Njoj bilo plameno, oito je moja dua bila silno
prestravljena, jer tek to sam se setio Njenog imena i izgovorio ga, nekakva bela
izmaglica se pojavi i poe da obavija odvratni skup demona. Ta izmaglica je i
sakrila demone od mojih oiju pre no to su oni uspeli da se uklone s tog mesta.
Njihova dreka i urlanje jo dugo su se uli, ali po tome kako su sve vie slabili i
postajali sve tii, shvatio sam da su uasni progonitelji ostali za nama..."
Doivljaj mitarstava pre smrti
Dakle, iz velikog mnotva primera jasno se moe videti kakav znaajan i
upeatljiv dogaaj za duu predstavlja njen susret sa demonima na vazdunim
mitarstvima koji se zbiva, posle smrti.
Ovo iskustvo, meutim, nije nuno ogranieno samo na vreme neposredno
nakon smrti. Ranije smo videli da je sveti Antonije Veliki video mitarstva kada je
za vreme molitve istupio "van tela".
Sveti Jovan Lestvinik opisuje slino iskustvo koje jedan monah imao pre nego
to je umro: "Dan pre smrti on pade u zanos i otvorenih oiju gledae as na
desnu, as na levu stranu svoje postelje, kao da neko od njega trai da poloi
raune, i glasno, tako da su ga okupljeni mogli uti, govorae:
"Da, zaista, to je istina; ali zbog toga sam mnogo godina postio". Ponekad bi
rekao: "Ne, ja to nisam uradio, laete". Zatim opet: "Da, zbilja je tako, ali sam
plakao i sluio brai". Ponekad bi ak protivreio: "Ne, vi me kleveete". Drugi put
bi odgovarao: "Jeste, tako je, i ne znam ta da kaem na to, ali - Bog je milostiv".
Vaistinu straan i jeziv prizor bee ovo nevidljivo i nemilosrdno ispitivanje, I to je
najuasnije, njega su optuivali i za ono to on ne bee poinio. Avaj! Bezmolvnik
i pustinjak je za neka od svojih sagreenja govorio: "Ne znam ta da kaem na
to", iako je u monatvu proveo oko etrdeset godina i imao dar suza... U
nastavku ovog ispitivanja njegova se dua razlui od tela, tako da ostade
neizvesno kako se suenje zavrilo i kakva je presuda" (Jovan Lestvinik,
"Lestvica" 7: 50).
Zbilja, dolazak na mitarstva posle smrti je samo specifian oblik i zavrni deo
velike bitke koju svaka hrianska dua vodi tokom celog svog ivota. Episkop
Ignjatije pie: "Kao to se vaskrsenje hrianske due iz grehovne smrti obavlja
za vreme njenog lutanja i potucanja po zemlji, isto se tako tajanstveno, ovde na
zemlji, svrava i njeno ispitivanje od strane vazdunih sila, njeno oslobaanje od
tih sila ili padanje u njihovo ropstvo.
Na putovanju kroz vazduh (posle smrti), ova sloboda ili ropstvo se samo
razotkrivaju" (III tom, str. 159). Neki Svetitelji, kao recimo Makarije Veliki - iji je
prolazak kroz mitarstva videlo nekoliko njegovih uenika - ushodili su pored
demona "carinika" nesmetano, jer su se oni ve borili s njima, i dobili tu bitku jo
za ivota. Evo odlomka iz tog itija: "Kada se svetome Makariju priblii as smrti,
heruvim, koji bee njegov Aneo uvar; doe sa mnotvom nebeske vojske po
njegovu duu. Sa Anelskim inovima sili su i horovi Apostola, Proroka,
Muenika, Episkopa, Prepodobnih, Pravednika.
Demoni se po grupama smestie po svojim carinarnicama da posmatraju
putovanje bogonosne due. Ona poe da ushodi. Stojei daleko od nje, tamni
duhovi sa svojih mitarstava vikahu: "O, Makarije! Kakve si se slave udostojio!".
Smireni mu im odgovori: "Ne! Jo se bojim, jer ne znam da li sam to dobro
uinio!". No, on se brzo uzdizae u nebo. S drugih mitarstava opet vikahu
vazdune sile: "Tako je! Umakao si nam, Makarije!". "Ne", odgovori on, "jo mi
valja beati".
Kada je ve pristupio nebeskim vratima, oni ridajui od zlobe i zavisti, povikae:
"Zbilja si nam utekao, Makarije!", a on im odgovori: "Silom Hrista moga tien, ja
izbegoh vae zamke". (Skitski paterik).
"Sa takvom velikom slobodom veliki ugodnici Boiji prolaze kroz zasede tamnih
sila u vazduhu, zato to oni u svom zemaljskom ivotu vode s njima nepomirljivi
rat i, pobedivi ih, stiu u dubini srca veliku slobodu od greha, postaju hram i
svetilite Duha Svetog, nainivi svoje umno stanite nepristupanim za pale
duhove" (Ep. Ignjatije, III tom, str. 158-159).
Posebni sud
U pravoslavnom dogmatskom bogoslovlju prolazak kroz vazduna mitarstva
smatra se delom "posebnog" suda, posredstvom kojeg se odluuje o sudbini
due do Stranog Suda. I "posebni" i Strani sud obavljaju Aneli, koji se javljaju
kao orue Boije Pravde: "Tako e biti na svretku veka: izii e Aneli i odluie
zle od pravednih, i bacie ih u pe ognjenu; onde e biti pla i krgut zuba" (Mt.
13, 49-50).
Pravoslavni hriani su sreni to imaju uenje o vazdunim mitarstvima i
"posebnom" sudu jasno izloeno u svetootakim spisima i itijima svetih. No i
svaki ovek koji duboko razmilja makar samo i o Svetom Pismu, doi e do
veoma slinog uenja. Tako, recimo, protestant-evangelista Bili Greem pie u
svojoj knjizi o anelima: "U trenutku smrti duh naputa telo i kree se kroz
atmosferu. Ali, Pismo nas ui da se tamo krije avo. On je "knez koji vlada u
vazduhu" (Ef. 2, 2). Kada bi nae umne oi bile otvorene, verovatno bismo videli
da je vazduh prepun demona, Hristovih neprijatelja. Ako je satana mogao tri
nedelje zadrati Anela koji bee poslat Danilu na zemlju, onda moemo zamisliti
kakvo protivljenje demonsko oekuje hrianina nakon smrti... Momenat smrti
jeste poslednja prilika za satanu da napadne istinskog hrianina. No Bog alje
svoje Anele da nas u to vreme zatite" (Bili Greem, "Aneli - tajanstveni Boiji
glasnici", Njujork, 1975).
Mitarstva - probni kamen istinitosti posmrtnog iskustva
Sasvim je jasno da ovo o emu smo u ovom poglavlju govorili nije "vraanje
filma" ivota koje se tako esto pominje u savremenim "posmrtnim" iskustvima.
Ta iskustva (koja se esto deavaju i pre smrti) nemaju u sebi nieg boanskog,
nikakvog suda. Ona su pre psiholoki doivljaj, rekapitulacija ivotnog puta pod
kontrolom nieg drugog do sopstvene savesti.
Odsustvo suda, a prisustvo, kako mnogi izjavljuju, "smisla za humor" kod
nevidljivog bia koje prisustvuje tom "vraanju filma", jeste znak uasavajue
povrnosti koju zapadni svet danas ispoljava u shvatanju ivota i smrti. A to
objanjava zato ak i Indusi u "zaostaloj" Indiji imaju stranije iskustvo smrti od
veine ljudi zapadnog sveta: i bez istinite svetlosti Hrianstva, oni su ipak
sauvali ozbiljniji odnos prema ivotu od veine ljudi koji ive u povrnom "posthrianskom" zapadnom svetu.
Prolaenje kroz mitarstva, svojevrsni probni kamen istinitosti posmrtnog iskustva,
uopte se ne spominje u savremenim sluajevima. Uzrok tome nije teko
pronai. Na osnovu mnogih znakova - odsustva Anela koji bi trebalo da dou po
duu, odsustva suda, povrnosti mnogih iskaza, ak i kratkotrajnosti samog
dogaaja (obino 5 do 10 minuta, za razliku od nekoliko sati, pa i dana, o kojima
se govori u itijima Svetih i drugim pravoslavnim izvorima) - jasno je da dananja
iskustva, iako ponekad veoma udnovata i neobjanjiva za savremenu
medicinsku nauku, nisu naroito duboka. A kada se i radi o istinskom iskustvu
smrti, onda ono sadri tek poetak posmrtnog putovanja due: to iskustvo se
zbiva u predvorju smrti, pre nego to je Boja odluka o dui postala konana (a
znak za to je dolazak Anela po duu), tj. dok jo postoji mogunost za duu da
se prirodnim putem vrati u telo.
Trebalo bi ipak da damo valjano objanjenje za sluajeve koji se zbivaju u
dananje vreme. kakvi su to predivni pejsai koji se esto viaju? Gde se nalazi
taj "nebeski" grad? Kakva je to "vantelesna" oblast sa kojom se danas
nesumnjivo dolazi u dodir, i to esto?
Odgovor na ova pitanja moe se nai u istraivanjima koja su opisana u literaturi
koja se veoma razlikuje od gore spomenutih hrianskih izvora - literaturi koja je
takoe zasnovana na linom iskustvu i koja je mnogo dublja u svojim
zapaanjima i zakljucima koje odatle izvodi od dananjih "posmrtnih" iskustava.
To je literatura na koju dr Mudi i drugi istraivai obraaju panju i u kojoj nalaze
zaista upeatljive paralele onim klinikim sluajevima koji su podstakli savremeni
interes za ivot posle smrti.
Uenje episkopa Teofana Zatvornika o vazdunim mitarstvima
Episkop Ignjatije (Brjananinov) je bio glavni zatitnik pravoslavnog uenja o
vazdunim mitarstvima u Rusiji u 19. veku, kada su neverujui i modernisti ve
poeli da ismevaju to uenje, no i episkop Teofan Zatvornik bio je isto tako
odluan branitelj ovog uenja koje je on smatrao sastavnim delom pravoslavnog
uenja o nevidljivom ratu ili duhovnoj borbi protiv demona. Ovde navodimo jednu
njegovu besedu o mitarstvima uzetu iz tumaenja osamdesetog stiha 118.
psalma: Neka srce moje bude savreno u naredbama Tvojim, da se ne postidim'.
Prorok ne kazuje kako i gde da "se ne postidi". Najblii sluaj "nepostidnosti"
zbiva se u vreme kada zapoinje unutranja borba...
Drugi momenat nepostienja jeste vreme smrti i prolazak kroz mitarstva. Ma
kako se naim besmislenom inila ideja o mitarstvima, ipak e i one morati da
prou kroz njih.
ta trae ti mitari od onih koji tuda prolaze? Trae ne bi li kod ljudi pronali neto
svoje. A ta je to?
To su strasti. Zato, kod onoga ije je srce isto, i tue strastima, oni ne mogu nai
nita za ta bi se zakaili; tavie, suprotne osobine e za njih biti kao udarac
groma. Na ovo je neko, od onih visoko-obrazovanih, izrekao ovakvu misao mitarstva se predstavljaju kao neto strano, ali, sasvim je mogue da demoni
umesto neega stranog pokau neto to e obmanuti oveka. Oni mogu
pokazati dui neto to e je obmanuti, zavesti, prema svakoj vrsti strasti na koju
dua nailazi. Ako su za vreme ivota na zemlji izgnane strasti iz srca i u njemu
umesto njih zasaene suprotne dobrodetelji, onda, ma kakva obmana da se
ukae, dua, nemajui nikakvu simpatiju prema njoj, prolazi pored nje sa
gnuanjem. A kada srce nije oieno, onda kakvoj je strasti ono najvie sklono,
tome e se i dua tamo prikloniti. A demoni e je smatrati za druga i onda e ve
znati kuda s njom.
Znai, malo je verovatno da se dua u kojoj jo postoji sklonost ka ma kakvoj
strasti nee postideti na mitarstvima. Posramljenje je ovde u tome to se dua
sama baca u pakao. No krajnje posramljenje je na Stranom sudu, pred licem
svevideeg Sudije ("Stoosamnaesti psalam", tumaenje ep. Teofana, Moskva,
1891. g.).
sadraj
IZLAZAK IZ TELA U OKULTNOJ LITERATURI
Istraivai savremenih "posmrtnih iskustava gotovo se uvek radi objanjenja ovih
sluajeva obraaju onoj vrsti literature koja tvrdi da se zasniva na iskustvu
"izlaska iz tela" - okultnoj literaturi iz najstarijih vremena, egipatskoj i tibetanskoj
"Knjizi mrtvih", pa sve do okultnih uitelja i eksperimentatora naih dana.
Sa druge strane, jedva da neko od ovih uitelja obraa ozbiljnu panju na
pravoslavno uenje o ivotu i smrti ili na biblijske i svetootake izvornike na
kojima se ono zasniva. Zbog ega je to tako?
Uzrok je vrlo jednostavan: hriansko uenje potie od Boijeg otkrivenja oveku
o sudbini due posle smrti i uglavnom naglaava konano stanje due na
Nebesima ili u adu. Iako postoji bogata hrianska literatura koja opisuje ta se
dogaa sa duom posle smrti, a zasniva se na podacima iz prve ruke o
"posmrtnom iskustvu" ili izlasku iz tela (kako je pokazano u poglavlju o
mitarstvima), ova literatura najee zauzima drugostepeno mesto u poreenju
sa glavnim hrianskim uenjem o konanom stanju due. Literatura, zasnovana
na hrianskom iskustvu, korisna je, uglavnom, radi pojanjenja i preglednijeg
predstavljanja vanijih momenata hrianskog uenja.
U okultnoj literaturi situacija je upravo suprotna -glavni naglasak stavlja se na
"vantelesno" iskustvo due, a njeno konano stanje obino se ostavlja
nedoreenim ili se objanjava linim miljenjima i nagaanjima, uglavnom
zasnovanim na ovom iskustvu.
Savremeni istraivai mnogo su tim svedoanstvima okultnih autora (koja se
pokazuju kudikamo pogodnija za "nauno" ispitivanje), nego hrianskom uenju
koje zahteva uee vere i poverenja, a takoe i voenje duhovnog ivota u
saglasnosti sa ovim uenjem.
U ovom poglavlju pokuaemo da ukaemo na neke od zamki koje se kriju u
ovom zbliavanju (nauke i okultizma), koje se ni u kojoj meri ne pokazuje tako
"objektivnim" kako se to nekima ini, i pokuati da damo ocenu okultnog
"vantelesnog" iskustva s take gledita pravoslavnog hrianstva. Radi toga,
nuno je da se donekle upoznamo sa okultnom literaturom kojom se koriste
savremeni istraivai za objanjenje "posmrtnog" iskustva.
Tamo postoje dvorita i sale, kao na zemlji, parkovi i vrtovi, kue i spavaonice
"anela", kao i mnogo odee za njih. Tamo postoje vlade i zakoni, i sudovi, ali
sve, naravno, mnogo "duhovnije" nego na zemlji. Tamo postoje crkvena zdanja i
slube, duhovnici govore propovedi i negoduju ukoliko se neko od slualaca sa
njima ne slae. Tamo postoje brakovi, kole, obuka i vaspitanje dece, drutveni
ivot - ukratko, gotovo sve to se sree na zemlji, a moe da se smatra
"duhovnim".
Sam Svedenborg je govorio o Nebu nastanjenom mnotvom anela (svi oni su,
kako je on smatrao, bili due umrlih), a takoe i udnovatim stanovnicima
Jupitera, Merkura i drugih planeta. On je na "nebu" diskutovao sa Martinom
Luterom i obratio ga u svoju veru, ali nije mogao da razuveri Kalvina u njegovoj
veri u "predestinaciju". Opis pakla takoe podsea na neko mesto na zemlji, a
njegove stanovnike karakterie egoizam i runi postupci.
Lako se moe razumeti zbog ega je od veine svojih savremenika Svedenborg
bio odbaen kao umno poremeen i zbog ega su gotovo do naih dana njegova
vienja retko shvatana ozbiljno. I pored toga, uvek je bilo ljudi koji su tvrdili da je
bez obzira na svu udnovatost njegovih vizija, on zaista bio u kontaktu sa
nevidljivom stvarnou: njegov mlai savremenik, nemaki filozof Emanuel Kant,
jedan od osnivaa savremene filozofije, odnosio se prema njemu veoma ozbiljno
i verovao u nekoliko primera Svedenborgove "vidovitosti", koji su bili uveni u
itavoj Evropi, a ameriki filozof R. Emerson u svome opirnom eseju o njemu u
knjizi "Izabranici oveanstva", nazivao ga je "jednim od giganata literature koga
nee proceniti ni itavi koledi prosenih naunika".
Oivljavanje interesovanja za okultizam u nae vreme izbacilo ga je u prvi plan
kao "mistika" i "vidovnjaka" nesputanog doktrinarnim hrianstvom, a naroito
istraivai "posmrtnih" iskustava nalaze interesantne paralele meu svojim
otkriima i njegovim opisom prvih trenutaka posle smrti.
Ne moe se mnogo sumnjati u to da je Svedenborg zaista bio u kontaktu sa
duhovima, i da je od njih dobio svoje "otkrovenje". Prouavanje naina na koji je
on dobio ova "otkrovenja", pokazae nam u kakvoj to sferi ovi duhovi zaista
prebivaju.
Istorijat Svedenborgovih kontakata sa duhovima, detaljno opisan u njegovom
obimnom "Duhovnom dnevniku" i "Dnevniku snovienja" (2300 stranica), jasno
razotkriva karakteristike stupanja u dodir sa podnebesnim demonima, kako to
opisuje episkop Ignjatije. Svedenborg je od detinjstva praktikovao jednu vrstu
meditacije, koja ukljuuje oputanje i snanu koncentraciju.
Vremenom je poeo da u vreme meditacije vidi plamen, koji je on naivno
prihvatao i objanjavao kao znamenje "odobrenja" njegovih misli. To ga je i
pripremilo za poetak optenja sa svetom duhova. Kasnije je u snu poeo da
via Hrista, i to kako ga primaju u zajednicu "besmrtnika", a postepeno je oko
sebe poeo da osea i prisustvo duhova. Na kraju, duhovi su poeli da mu se
javljaju i u budnom stanju. To se prvi put desilo tokom njegovog putovanja za
London. Sedei, jedne veeri, odjednom je ugledao crnilo i gmizavce koji su mu
puzali po telu, a zatim i oveka koji je sedeo u uglu sobe i rekao mu samo: "Ne
jedi toliko" i iezao u mraku. Mada ga je ovo javljanje preplailo, on ga je ipak
smatrao neim "dobrim", zbog toga to je dobio "moralni savet".
Zatim, kako sam pria: "Iste noi ovek mu se ponovo javio, ali sada se vie
nisam plaio. Potom je rekao da je on Gospod Bog, Stvoritelj sveta i Iskupitelj, i
da je izabrao mene da objasnim ljudima duhovni smisao Pisma, i da e mi On
sam objasniti ta treba da napiem o tom predmetu. Iste noi bili su mi otkriveni tako da sam se u potpunosti uverio u njihovu realnost - svetovi duhova. Nebo i
pakao... Posle toga Gospod je otvarao, veoma esto i danju, moje telesne oi,
tako da sam usred dana mogao da gledam u drugi svet, i u potpuno budnom
stanju optim sa anelima i duhovima".
Iz ovog opisa sasvim je jasno da je Svedenborg bio otvoren za optenje sa
vazdunim carstvom palih duhova i da su sva "otkrivenja" koja su potom usledila
proisticala iz tog istog izvora. "Nebo" i "ad" koje je on video, takoe su bili delovi
vazdunog carstva, a "otkrivenja" koja je on zapisao jesu opis njegovih iluzija,
koje pali duhovi esto, radi sopstvenih ciljeva, podmeu lakovernima. Osvrt na
jo neka dela okultne literature pokazae nam i druge strane ovog carstva.
"Astralna ravan" teozofije
Teozofija XIX i XX veka, koja zapravo predstavlja meavinu istonjakih i
zapadnjakih okultnih ideja, podrobno govori o vazdunom carstvu za koje
smatra da se sastoji iz niza "astralnih ravni" ("Astralni" znai "zvezdani". To je
izmiljeni termin koji oznaava "nadzemaljsku" realnost).
Prema jednoj teoriji ovog uenja "astralne" ravni "predstavljaju mesto prebivanja
svih natprirodnih bia, obitavalite bogova i demona, pusto u kojoj prebivaju
misaone forme, oblast nastanjena duhovima vazduha i drugih stihija, kao i
razliita nebesa i paklovi s mnotvima anela i demona...". Za to pripremljene
osobe, smatra se, mogu uz pomo obreda da se "uzdiu na ove ravni i u
potpunosti se upoznaju sa ovim oblastima".
Prema ovom uenju, u "astralnu ravan" (ili ravni, u zavisnosti od toga kako se
posmatra to carstvo - kao celo ili razdeljeno na razliite "slojeve" (ulazi se posle
smrti i, kao i u uenju Svedenborga, nema iznenadne promene stanja i nema
suda - ovek produava da ivi, kao i pre, samo van tela, i poinje da "prolazi
kroz sve podnivoe astralne ravni na svome putu ka nebeskom carstvu". Svaki
podnivo je sve finiji i sve vie "okrenut unutarnjem", a prolaenje kroz njih, za
razliku od straha i nespokojstva koje bude hrianska "mitarstva", jeste period
zadovoljstva i radosti: "Radost prebivanja na astralnoj ravni je tako velika, da se
fiziki ivot u poreenju s tim uopte ne ini kao ivot, . . Devet od deset osoba
oseaju veliku odbojnost prema povratku u svoje telo" (A. Pauel, "Astralno telo",
1972).
Kao izum Ruskinje - medijuma, Jelene Blavacke, teozofija je krajem XIX veka
bila pokuaj da se da sistematino objanjenje medijumskih kontakata s
"mrtvima", koji su se u zapadnom svetu mnoili od vremena razbuktavanja
spiritistikih javljanja u Americi 1848. godine.
Sve do danas njeno uenje o "astralnoj ravni" (mada esto i nazvanoj po imenu)
predstavlja merilo kojim se koriste medijumi i drugi ljubitelji okultnog radi
objanjenja pojava iz sveta duhova. Iako su teozofske knjige o "astralnoj ravni"
prepune one "neprijatne praznine i banalnosti", koje, po Jungovom miljenju,
karakteriu svu spiritistiku literaturu, i pored toga, iza te trivijalnosti stoji filozofija
realnosti onostranog sveta, koja kod savremenih istraivaa nailazi na odziv.
Savremeni humanistiki pogled na svet sa veoma mnogo simpatije gleda na
takav onostrani svet koji je prijatan, a ne muan, koji doputa lagani "rast" i
"evoluciju", a ne konanost suda, koji daje "jo jednu ansu" da bi se pripremilo
za viu realnost, a ne odreuje veni udeo prema vladanju tokom zemaljskog
ivota. Teozofsko uenje prua ba ono to i trai savremena dua, i tvrdi da je
zasnovano na iskustvu.
Da bi se dali pravoslavni hrianski odgovor na ovo uenje moramo paljivo
osmotriti ta se to zaista zbiva na "astralnoj ravni". Ali, gde da gledamo?
Saoptenja medijuma alosno su poznata po svojoj rasplinutosti i neodreenosti,
a u nekim sluajevima, kontakt sa "svetom duhova" kroz medijume previe je
sumnjiv i varljiv da bi posluio kao ubedljiv dokaz o prirodi toga sveta. S druge
strane, savremena "posmrtna" iskustva suvie su kratka i neubedljiva da bi
posluila istoj svrsi.
Meutim, postoji iskustvo "astralne ravni", koje je mogue podrobnije istraiti. Na
jeziku teozofije to se zove "astralnom projekcijom" ili "projekcijom astralnog tela".
Usavravajui odreene medijumske metode, mogue je ne samo stupiti u
kontakt s bestelesnim duhovima, kako to ine obini medijumi (kada njihove
seanse nisu lane), nego i zaista ui u njihovu oblast postojanja i "putovati" meu
njima. Moe neko biti i veoma skeptian sluajui o takvim sluajevima koji su se
desili u davna vremena, ali, pokazalo se da su ovakva iskustva postala gotovo
uobiajena u nae vreme - i to ne samo meu okultistima -a ve postoji i brojna
literatura koja iz prve ruke pripoveda o iskustvima dodira sa ovom sferom.
"Astralna projekcija"
Pravoslavnim hrianima je dobro poznato da ovek uistinu moe da bude
uzdignut iznad granica svoje telesne prirode i stupi u nevidljive svetove. Sam
apostol Pavle nije znao je li bio "u telu... ili izvan tela, kada bi uznesen na tree
nebo" (II Kor., 12: 2), a za nas nema potrebe da premiljamo o tome na koji nain
telo moe postati toliko prefinjeno da bi ulo na Nebo (ukoliko se njegov doivljaj
zaista zbio "u telu"), ili u kakvo je "tanano telo" mogla biti obuena dua za vreme
prebivanja "van tela". Nama je dovoljno da znamo da dua (u izvesnom "telu") po
Bojoj milosti zaista moe biti uzneta i Sagledati (sazercavati) raj, a takoe i
vazduno carstvo podnebesnih duhova.
U pravoslavnoj literaturi takvo se stanje esto opisuje kao nalaenje izvan "tela",
kao to je to bilo sa svetim Antonijem, koji je, kako je to ranije opisano, video
"mitarstva" stojei na molitvi.
Episkop Ignjatije (Brjananinov) podsea nas na dvojicu podvinika XIX veka,
ije su due u vreme molitve naputale tela - starca Vasiliska Sibirskog, iji je
uenik bio poznati Zosima, i starca shimnika Ignjatija (Isaiju), linog druga ep.
Ignjatija (t. III, str. 75).
Najupeatljiviji sluaj izlaska "iz tela" u pravoslavnim itijima verovatno je sluaj
sv. Andreja Hrista radi jurodivog Konstantinopoljskog (X v.), koji je za vreme dok
mu je telo vidljivo lealo na snegom zavejanoj gradskoj ulici, bio uznesen u duhu
i sazrcavao raj i tree nebo, a zatim jedan deo vienog ispriao svome ueniku,
koji je i zapisao ta se desilo (itija Svetih, 2. okt.).
Tako neto daje se po Bojoj milosti i sasvim nezavisno od oveije elje ili volje.
Ali "astralna projekcija" - to je "vantelesno iskustvo" koje je mogue postii i
izazvati uz pomo odreenih tehnika. Ona predstavlja jedan vid onoga to je
Vladika Ignjatije opisao kao "otvaranje ula", i jasno je da (s obzirom da je
kontakt s duhovima, osim neposrednog delovanja Bojeg, ljudima zabranjen), tim
sredstvima dostignuto carstvo nisu Nebesa, ve samo podnebesno vazduno
prostranstvo nastanjeno palim duhovima.
Teozofski tekstovi, koji podrobno opisuju ovo iskustvo, do te mere su ispunjeni
okultnim shvatanjima i tumaenjima, da je iz njih gotovo nemogue shvatiti ta
zapravo predstavlja iskustvo toga carstva. Isto tako, u XX veku pojavljuje se
literatura druge vrste posveena istom pitanju. Paralelno sa irenjem istraivanja
i eksperimentisanja u oblasti "parapsihologije", pojavili su se ljudi koji su objavili
da su sposobni za "astralnu projekciju" (koja im se dogodila sluajno ili kao
posledica eksperimenta) i napisali knjige u kojima opisuju svoje iskustvo, a neki
istraivai sakupili su i prouili prie o iskustvu prebivanja "izvan tela" i pisali o
tome naunim, a ne okultnim jezikom. Razmotrimo ovde neke od tih knjiga.
"Zemaljska" strana "izlaska iz tela" dobro je opisana u knjizi direktora Instituta za
psihofizika istraivanja u Oksfordu (Engleska) Selija Grina "Izlazak iz tela"
(Njujork, 1975). Kao odgovor na obraanje putem britanske tampe i radija,
oktobra 1966. G., Institut je dobio oko 400 odgovora od ljudi koji su tvrdili da su
oni lino izlazili iz tela. Takva reakcija svedoi o tome da slina iskustva u
dananje vreme ni u kom sluaju nisu retkost, i da oni koji su takva iskustva imali
sada mnogo spremnije nego ranije govore o tome, ne plaei se da e ih
proglasiti za "aknute". Isto vai i za "posmrtna" iskustva, kako primeuju dr Mudi
i drugi istraivai. Pomenutih 400 ljudi dobili su po dva upitnika, a knjiga je
rezultat uporeivanja i analize odgovora.
Gotovo sva iskustva opisana u toj knjizi bila su nevoljna, izazvana razliitim
fizikim okolnostima: stresovima, umorom, boleu, nesrenim sluajevima,
anestezijom, snom.
Gotovo sva su se odvijala u blizini tela (a ne u "carstvu duhova"), a ono to su
videli veoma nalikuje na prie ljudi koji su imali posmrtno iskustvo: ovek vidi
svoje sopstveno telo "spolja", vlada svim ulima (ak i ako je u telu bio gluv ili
slep), nije u stanju da stupi u dodir sa svojim okruenjem i komunicira s njim,
"plovi" vazduhom oseajui ogromno zadovoljstvo i lakou, um deluje bistrije
nego obino. Neki su opisivali i susret sa umrlim srodnicima ili su putovali na
mesta koja, kako se inilo, nisu pripadala obinoj realnosti.
Jedan "istraiva" "vantelesnog" iskustva, engleski geolog Robert Krukel sakupio
je veliki broj slinih primera kako kod okultista i medijuma s jedne strane, tako i
kod sasvim obinih ljudi, s druge. On ovako sumira ovo
iskustvo: "Telokopija" ili "dvojnik" bio je "roen" iz fizikog tela i smeten zajedno
s njim. Kada se "dvojnik" odvojio od tela, dogodilo se "pomraenje" svesti
(umnogome slino tome kada prebacivanje iz jedne brzine u drugu u automobilu
izaziva kratak prekid u prenosu snage)... esti su sluajevi pregleda proteklog
"Lokacija III" prividno izgleda kao zemaljska stvarnost, mada je sasvim drukija
od iega vienog na zemlji, sa udnim anahroninim svojstvima, a teozofi bi ovde
verovatno prepoznali neki "grublji" deo "astralne ravni".
Poto je uglavnom savladao strah koji ga je obuzimao kada je tek bio dospeo u
ove nepoznate oblasti, Monro je poeo da ih istrauje i opisuje mnogobrojna
inteligentna bia koja je tamo susreo.
Prilikom nekih "putovanja" sretao je i svoje "umrle" prijatelje i razgovarao sa
njima, ali je mnogo ee sretao udna bezlina bia koja su mu ponekad
"pomagala", ali jednako esto ne bi uopte reagovala kad ih je zvao, ili davala
nejasne "mistine" poruke sline saoptenjima medijuma. Bila su u stanju da se
rukuju s njim, ali isto tako i da zariju kuku u njegovu pruenu aku. U nekima od
ovih stvorenja on je prepoznavao "prepreke", zverolika bia gumastih tela koja su
lako menjala oblik u pse, slepe mieve ili njegovu sopstvenu decu, i druga bia
koja su mu se rugala i muila ga, smejui se kada je on prizivao (ne, naravno, sa
verom, ve kao jo jedan "eksperiment") ime Isusa Hrista.
Sam nemajui vere, Monro se otvorio za "religiozne" uticaje bia iz tog sveta.
Dane su mu "proroanske" vizije buduih dogaaja, koji su se ponekad zaista
odigravali onako kako ih je on video. Jednom, dok je bio na samoj granici izlaska
iz tela, pred njim se pojavio beli zrak svetlosti. Monro je upitao zrak da mu
odgovori na pitanja o ovom svetu, a glas zraka mu je odgovorio: "Moli svog oca
da ti kae veliku tajnu". Sledei put, Monro se tako i molio: "Oe, rukovodi
mnome. Oe, reci mi veliku tajnu". Iz svega ovoga jasno je da je Monro, ostajui
po svojim religioznim pogledima "realista" i "agnostik", dragovoljno predao sebe
u ruke biima iz okultnih sfera (drugim reima, demonima).
Ba kao i dr Mudi i drugi istraivai ove oblasti, Monro pie "za dvanaest godina
svojih parapsiholokih aktivnosti nisam naao svedoanstava koja bi potvrivala
biblijska shvatanja o Bogu i zagrobnom ivotu na mestu zvanom "Nebesa". Isto
tako, slino Svedenborgu, teozofima i istraivaima kakav je dr Krukel, on u
"nematerijalnoj" oblasti koju je izuavao nalazi "sve one osobine koje obino
pripisujemo Nebesima i adu, a koje predstavljaju samo deo 'Lokacije II'". U
oblasti, kako je izgledalo, "najblioj" materijalnom svetu, on je naiao na tamnosivi prostor nastanjen "dangrizavim biima koja su se dosaivala". To, po
njegovom miljenju, moe biti "predvorje pakla", ili tanije, oblasti "ada" kako ga
je nazvao dr Krukel.
Najsimptomatiniji, meutim, jeste Monroov doivljaj "raja". On je tri puta putovao
na mesto "istog mira", lebdei u toplim, mekim oblacima kroz koje su prosijavali
raznobojni zraci svetlosti; vibrirao je u saglasju s muzikom horova koji su pevali
pesme bez rei; oko njega su bila bezimena bia u istom stanju sa kojima nije
imao linog kontakta.
Ovo mesto oseao je kao svoj poslednji "dom", i alio za njim nekoliko dana
poto se doivljaj okonao. Ovaj "astralni raj", razume se, predstavlja osnovni
izvor teozofskog uenja o "prijatnosti" drugog sveta. Meutim, ovaj "raj" nema
nieg zajednikog sa hrianskim uenjem o Carstvu Nebeskom koje je daleko
od ove vazdune oblasti i koje je, u svojoj punoi ljubavi i linosti i svesnom
oseaju prisutnosti Boje postalo sasvim udaljeno od nevernika naih vremena,
jer oni ne trae nita vie od "nirvane" mekih oblaka i raznobojnih zraka!
Takav "raj" lako mogu da prue i pali duhovi, ali na istinska Nebesa Boja mogu
uzneti samo hrianski podvig i Boja blagodat.
Ponekad se Monro sretao sa "bogom" svoga "raja". To se, prema njegovim
reima, moe dogoditi na bilo kojoj taki "lokacije II". "U toku uobiajenih
aktivnosti, na bilo kom mestu, razlee se otegnuti signal, gotovo nalik na zvuk
srednjevekovnih fanfara. Signal svi doekuju spokojno, a kada se zauje, svi
prekidaju razgovor i ono ime su se bavili. To je znak da On (ili Oni) obilazi svoje
carstvo.
Nema padanja niice ili na kolena. Zapravo, dranje je uglavnom stvar sluaja.
To je dogaaj na koji su ve svi navikli, a pokornost je najvanija od svega. Tu
nema izuzetaka.
Na zvuk signala, sve ivo lee... okrenuvi glavu na stranu da ne bi videli njega
dok prolazi. Svrha toga je, izgleda, da se formira ivi put po kome e On proi...
Nema ni najmanjeg pokreta, ak ni pomisli, dok On prolazi...
Nekoliko puta kada sam iskusio ovo, i ja sam legao sa drugima. U tom trenutku i
sama pomisao da se drugaije, uini izgleda nemogua. Dok on prolazi, razlee
se zagluujua divlja muzika i osea zraenje nesavladive ive sile koja vam
protutnji iznad glave, a onda nestaje u daljini... Ovaj dogaaj je isto toliko
sluajan kao na primer zaustavljanje pred semaforom na raskrsnici ili ekanje na
prelazu preko pruge: ravnoduni ste, a istovremeno oseate podsvesno
potovanje pred moi olienoj u vozu koji prolazi. Ovaj dogaaj isto je tako
bezlian".
"Je li to Bog? Ili Boiji Sin? Ili Njegov predstavnik?"
Teko bi bilo pronai u itavoj okultnoj literaturi ivopisniji opis poklonjenja satani
u carstvu kojim on vlada, carstvu bezlinih robova. Na drugom mestu, Monro
opisuje svoju sopstvenu vezu sa knezom carstva u koje je prodro. Jedne noi,
dve godine poto su poeli njegovi "izlasci iz tela", osetio je da se kupa u onoj
istoj svetlosti koja je pratila poetak ovih iskustava, i osetio prisustvo veoma
snane razumne linosne sile koja ga je uinila bezvoljnim i nemonim. "U meni
se stvorilo vrsto ubeenje da sam vezan neraskidivim uzama odanosti za ovu
razumnu silu i da sam duan ovde na zemlji da obavim odreenu misiju".
U drugom slinom iskustvu sa ovom nevidljivom silom ili "biem" nekoliko nedelja
kasnije, ono (ili oni) kao da je ulo i "istraivalo" njegovu svest, a zatim "kao da
su iezli na nebu, dok sam ih ja preklinjui dozivao".
Tada sam se uverio da njihove intelektualne sposobnosti daleko prevazilaze
moje razumevanje. To je bezlini, hladni razum, bez imalo emocija ljubavi i
saoseanja koje mi toliko potujemo... Seo sam i zaplakao, gorko ridajui kako
nikad ranije nisam plakao, jer sam bespogovorno i bez ikakve nade da e u
budunosti biti drukije, shvatio da Bog moga detinjstva crkve, religije irom
sveta nije bio onakav kakvog smo oboavali, i da u do kraja ivota patiti zbog
gubitka ove iluzije".
ovek bi teko mogao i zamisliti bolji opis susreta s avolom, sa kojim se danas,
nita ne podozrevajui, susreu mnogi nai savremenici, nesposobni da mu se
odupru usled svoje otuenosti od istinskog hrianstva.
Vrednost Monroovog svedoanstva o prirodi i biima "astralne ravni" je velika.
Iako je on sam duboko uronio u to i, praktino, predao svoju duu u ruke palim
To nisu due umrlih, jer one borave na Nebesima ili u adu i jedino odmah posle
smrti prolaze kroz ovu oblast na putu za Sud za ono to su uinili u svom ivotu.
ak i oni najiskusniji adepti u "vantelesnim" iskustvima, ne mogu dugo ostati u
ovoj oblasti zbog opasnosti da se trajno odvoje od svog tela (smrt), i ak i u
okultnoj literaturi teko je nai opise meusobnih susreta takvih ljudi.
Ne sme se verovati nikakvim eksperimentima u ovoj oblasti, i naravno, nipoto ih
ne treba ocenjivati po njihovom "spoljanjem" vidu. ak i oni koji su vrsto
utemeljeni u pravoslavnom hrianskom uenju mogu lako biti obmanuti od
strane palih duhova putem raznih "vizija".
Oni koji stupaju u ovu oblast bez ikakvih znanja i prihvataju s poverenjem tu
dobijena "otkrovenja", nisu nita drugo do alosne rtve palih duhova.
Neko bi mogao da pita: "A ta je sa oseajima "spokojstva" i "zadovoljstva" koji
prate gotovo sva "vantelesna" stanja? ta je sa vizijom "svetlosti" koju vide
mnogi?
Jesu li to takoe obmane?"
U izvesnom smislu ovakva stanja mogla bi biti "prirodnim" za duu kada je ona
odvojena od tela. U ovom palom svetu naa fizika tela jesu tela patnje,
propadanja i smrti.
Odvojivi se od tela, dua se odmah nae u mnogo "prirodnijem" sebi
svojstvenom stanju, blie onom stanju koje joj je Bogom predodreeno; jer
vaskrslo "duhovno" telo u kome e ovek boraviti u Carstvu Nebeskom, ima
mnogo vie slinosti sa duom, nego sa nama poznatim zemaljskim telom.
ak i ono telo u kome je isprva stvoren Adam, imalo je drugaiju prirodu od
Adamovog tela kakvo je ono bilo posle pada, budui mnogo prefinjenije i
nepodlono stradanju i poroajnim bolovima.
U tom smislu "spokojstvo" i "uivanje" koji se oseaju prilikom prebivanja van tela
mogue je shvatiti kao istinito, a ne lano. Obmana se, meutim, deava onoga
asa kad ova prirodna stanja ponu da se tumae kao neto "duhovno" - kao da
je "spokojstvo" istinski mir pomirenja s Bogom, a "uivanje" stvarna duhovna
radost na Nebesima.
A upravo tako mnogi objanjavaju svoja "vantelesna" i "posmrtna" iskustva, zbog
toga to nemaju istinsko duhovno iskustvo i trezvenost. Da je to zabluda, jasno
se vidi iz injenice da i najokoreliji bezbonici doivljavaju isto iskustvo "uivanja"
kada umru.
To smo ve imali prilike da vidimo u jednom od prethodnih poglavlja u sluaju
indusa, ateiste i samoubice. Drugi upeatljiv primer prua nam britanski
romansijer, agnostik, Somereset Mom, koji je, tokom kratkog iskustva "smrti",
nedugo pre svoje stvarne smrti u 80-oj godini, iskusio isprva sve jau i jau
svetlost, a zatim osetio "izuzetni oseaj osloboenja", kako on to opisuje svojim
reima (vidi Alen Spreget, "Delo o besmrtnosti", Njujork, 1974). Ovaj doivljaj nije
ni najmanje duhovni, ve samo jedno "prirodno" iskustvo ivota koji se okonao u
bezverju.
Zbog toga se smrt, kao ulan ili "prirodni" doivljaj, moe uiniti i sasvim
prijatnom. Ovo uivanje bi isto tako mogao doiveti i onaj ija je savest ista pred
Bogom, kao i onaj ko uopte nema duboke vere u Boga i veni ivot i zbog toga
ne shvata koliko je mnogo mogao oalostiti Boga tokom svog ivota. Kako je
dobro rekao jedan pisac: "lou smrt doivljavaju samo oni koji su, iako su znali da
Bog postoji, proiveli svoje ivote kao da Njega nema" (Dejvid Vinter, "Ono to
dolazi: ta se deava posle smrti?", Veton, 1977, str. 90) - to jest oni koje mui
sopstvena savest toliko da ta muka preovlauje nad "zadovoljstvom" fizike
smrti.
Razlika meu vernicima i nevernicima ne pojavljuje se u samom trenutku smrti,
ve kasnije, na "posebnom" Sudu. "Uivanje" u smrti moe biti i zaista realno, ali
ono nema nikakve veze sa venom sudbinom due koja, i pored toga, moe biti
osuena na muke.
Ovo je jo jasnije kada je u pitanju vizija "svetlosti". Ona bi mogla biti neto
sasvim prirodno - odraz istinskog stanja svetlosti za koje je ovek bio sazdan.
Ako i jeste tako, ipak predstavlja ozbiljnu greku pridavati tome neki "duhovni"
smisao, kako to po pravilu ine duhovno neiskusni ljudi. Pravoslavna asketska
literatura prepuna je upozorenja da ne treba verovati bilo kakvim vrstama
"svetlosti" koje se javljaju oveku; a kada takvu "svetlost" ovek pone da
prihvata kao "anela" ili ak "Hrista", jasno je da je pao u prelest, pretvarajui
sopstvena uobraenja u "stvarnost", ak i pre nego to su pali dusi poeli da ga
obmanjuju.
Dua odvojena od tela takoe prirodno poseduje izotrenije oseanje stvarnosti, i
doivljava ono to se danas naziva "ekstrasenzornom ili vanulnom percepcijom"
(ESP).
Poznata je injenica, zapaena kako u pravoslavnoj literaturi, tako i kod
savremenih naunih istraivaa, da dua posle "smrti" (najee neposredno
pred samu smrt) vidi ono to ne mogu da vide oni koji stoje odmah kraj nje, zna
da neko umire daleko od mesta gde se ona nalazi, itd.
Odraz ovoga moe se nai u doivljaju koji dr Mudi naziva "vienjem znanja",
kada dua kao da ima "prosvetljenje" i vidi pred sobom "sva znanja"
("Razmiljanja o ivotu posle smrti", str. 9-14). Sveti Bonifatije ovako opisuje ono
to je doiveo "monah iz Venloka" odmah posle smrti: "Oseao se kao ovek koji
je budan i gleda, ali su njegove oi prekrivene telesnim velom, a onda,
odjedanput, veo je skinut, i sve to je prethodno bilo nevidljivo, skriveno,
nepoznato, postalo je jasno. Tako se i njemu, kada je zavesa tela bila odbaena,
pokazala itava vasiona pred njegovim oima, tako da je odjednom video sve
krajeve sveta, sva mora, sve ljude" (Emerton, "Pisma svetoga Bonifatija").
Neke due su, oigledno, prirodno osetljivije za ovakva stanja, dok se jo nalaze
u telu. Sveti Grigorije Dvojeslov zapaa da "ponekad i same due njima
svojstvenom istananou mogu da predvide budunost", za razliku od onih koji
predviaju budunost Bojim otkrivenjem (Razgovori, IV, 26).
Ali, takvi "medijumi" neizbeno padaju u prelest kada ponu da tumae i razvijaju
ovaj talenat, koji pravilno mogu koristiti samo ljudi velike svetosti i, naravno,
pravoslavne vere.
Dobar primer "ESP" - zamki predstavlja sluaj amerikog "medijuma" Edgara
Kejsa. Jednom prilikom on je ustanovio da poseduje sposobnost da postavi
tanu medicinsku dijagnozu u stanju transa, a potom poeo da veruje svim
saoptenjima koja je dobijao u tom stanju, pa je zavrio tako to je stao da se
izdaje za proroka (ponekad sa spektakularnim omakama, kao to je to bio sluaj
medijumi i okultisti, nego i mnogi obini ljudi. (U zakljunom delu ove knjige
pokuaemo da objasnimo zbog ega su ovakva iskustva postala tako
uobiajena u dananje vreme).
Sasvim je jasno da su ova iskustva istinita, i da ih nije mogue odbaciti kao
"halucinacije". Meutim, isto je tako jasno da ovo iskustvo nije duhovno, a
pokuaji onih koji su ga istraivali da ga protumae kao "duhovno iskustvo" koje
"otkriva" istinsku prirodu zagrobnog ivota i krajnjeg stanja due samo jo vie
smuuje savremenog oveka, pokazujui kako su i sami ti istraivai daleko od
istinitog duhovnog znanja i iskustva.
Da bismo ovo bolje uvideli, ispitaemo sada nekoliko sluajeva istinitih iskustava
drugog sveta - venog Nebeskog sveta koji se oveku otvara samo po volji
Bojoj i nema nieg zajednikog sa vazdunim carstvom (o kome smo do sada
govorili) i koje predstavlja deo ovoga sveta, sveta kome e doi kraj.
Napomena o "reinkarnaciji" (prevaploenu)
Meu okultnim idejama o kojima se danas nairoko raspravlja i koje ponekad
prihvataju oni koji su imali "vantelesna" ili "posmrtna" iskustva, pa ak i neki
naunici, jeste i ideja o reinkarnaciji (prevaploenju). Prema ovoj ideji, dua se
posle smrti ne podvrgava "posebnom" sudu (a potom upuuje na Nebesa ili u ad,
da eka vaskrsenje tela i Opti Sud), nego se (posle kraeg ili dueg boravka na
"astralnoj ravni") vraa natrag na zemlju i preuzima novo telo, bilo oveka, bilo
ivotinje.
Ova ideja je bila veoma rasprostranjena na Zapadu u staro pagansko doba, pre
no to ju je zamenilo hriansko uenje, ali njeno irenje u dananje vreme
povezano je uglavnom sa uticajem hinduizma i budizma, kod kojih je ona opta
pojava.
Danas se ova ideja obino "humanizuje", u tom smislu to ljudi smatraju da su
njihovi "prethodni ivoti" bili u ljudskom obliku, iako je kako meu induistima i
budistima, tako i meu starim Grcima i Rimljanima, vladalo ubeenje da je
veoma teko postii ljudsku "reinkarnaciju", i da veinu moguih "inkarnacija"
ine ivotinje, insekti, pa ak i biljke.
Oni koji u ovu ideju veruju govore da ona objanjava mnoge "nepravde"
zemaljskog ivota, a takoe i bezrazlone fobije - ako je neko roen slep, ili
siromaan, on je samo ono to je u "prethodnom ivotu" zasluio (ili, kako to
induisti i budisti kau, zbog njegove "loe karme"), a ako se neko plai vode, to je
zbog toga to se u "prethodnom ivotu" udavio.
Oni koji veruju u reinkarnaciju nemaju nikakvo zaokrueno uenje o poreklu i
naznaenju due, niti bilo kakve ubedljive dokaze u prilog svoje teorije. Ono to
kod nje najvie privlai jeste, meutim, povrnog karaktera: prividno ostvarivanje
"pravde" na zemlji, objanjenje nekih psihikih zagonetki, i obezbeivanje
nekakvog surogata "besmrtnosti" za one koji ne prihvataju hriansko stanovite.
Pri dubljem razmiljanju, meutim, teorija o reinkarnaciji ne nudi nikakvo stvarno
objanjenje nepravde: ako neko strada u ovom ivotu zbog greha i pogreaka u
ranijem ivotu koga se i ne sea, i za koji (ukoliko je prethodno bio ivotinja) ne
moe ni da snosi odgovornost, i ako ak (prema uenju budizma) ne postoji ni
"ja" koje opstaje od jedne do druge "inkarnacije", pa su njegovi preanji gresi bili
bukvalno neiji tui gresi - onda se ovde uopte ne moe govoriti ni o kakvoj
"pravdi", ve samo o slepom stradanju od zla, iji je uzrok nemogue utvrditi.
Hriansko uenje o padu Adama kao izvoru sveg zla u svetu nudi mnogo bolje
objanjenje nepravdi u svetu, a hriansko otkrovenje o savrenoj pravdi Bojoj i
Njegovom sudu na veni ivot na Nebesima ili na odlazak u ad, ini nepotrebnom
trivijalnu ideju o traenju "pravde" kroz niz "reinkarnacija" (prevaploenja) u ovom
svetu.
Ideja o reinkarnaciji (prevaploenju) stekla je tokom poslednjih decenija veliku
popularnost na Zapadu, pa se pojavilo i mnotvo sluajeva koji su navodili na
pomisao o "seanju na prethodne ivote". Mnogi su, takoe, iskusivi boravak
"van tela", poverovali da ova iskustva opravdavaju ili potvruju ideju o
reinkarnaciji.
Kako da tumaimo ove sluajeve?
Treba napomenuti da je tek neznatan broj ovih sluajeva propraen i "dokazima"
koji nisu proizvoljni i sluajni ili nisu, jednostavno, plod mate: dete je roeno sa
belegom na vratu, a zatim se "prisea" da su ga u "prethodnom ivotu" obesili
kao konjokradicu; ovek ima strah od visine, a zatim se "sea" da je u "prolom
ivotu" poginuo od pada, i tome slinih.
Prirodna ljudska sklonost ka fantaziranju ini ove sluajeve beskorisnim kao
"dokaze" teorije o reinkarnaciji.
Meutim, ovi "prethodni ivoti" esto su otkrivani i uz pomo hipnotike metode
poznate kao "regresivna hipnoza", jer su se ljudi, uz pomo ovog metoda seali i
onih davno zaboravljenih dogaaja iz najranijeg detinjstva.
Hipnotizer vraa pacijenta "natrag" u detinjstvo, a zatim pita: "A ta je bilo pre
toga?". U takvim sluajevima ovek se esto "seti" svoje smrti ili ak itavog
"drugog ivota".
Kakva su ovo "seanja"?
Iskusni hipnotizeri i sami priznaju zamke "regresivne hipnoze". Kalifornijski lekar
dr Artur Hestings, specijalista za psihologiju komunikacije, primeuje da je ono
najoiglednije to se deava pod hipnozom to da su pacijenti izuzetno otvoreni
za sve vrste podsvesnih, verbalnih ili neverbalnih sugestija hipnotizera, i da su
mu veoma pokorni. Ako im zatraite da se vrate u prethodni ivot, a oni ga
nemaju, izmislie ga za vas! Ako im sugeriete da su videli NLO, oni kao da su
videli NLO".
ikaki hipnotizer dr Lari Geret, koji je sam sproveo oko 500 hipnotikih seansi
regresije, zapaa da ove regresije esto nisu tane ak ni onda kada je re o
seanju na prole dogaaje iz ovog ivota.
"Veoma esto ljudi izmiljaju stvari, bilo da su to njihova nadanja, fantazije, snovi
i tome slino... Ma ko od onih koji se bave hipnozom i sprovode regresiju u bilo
kom vidu, otkrie da ljudi poseduju tako ivu imaginaciju, da e izmisliti bilo ta
samo da bi udovoljili hipnotizeru" (Alen Hinek i ak Vale: "Granica stvarnosti",
1975).
Drugi istraiva tog problema pie: "Ovaj metod obiluje mnogim rizicima, od kojih
je glavni sklonost podsvesti ka dramatinim fantazijama. Ono to se projavljuje
tokom hipnoze mogao bi zapravo biti samo san o prethodnom ivotu, koga bi
pacijent eleo da je proiveo, ili veruje, ispravno ili ne, da ga je zaista proiveo...
Jedan psiholog naredio je nekolicini hipnotisanih osoba da se sete prethodnog
ivota, i oni su se, svi, bez izuzetka, setili. Neke od ovih pria obilovale su
ivopisnim detaljima i inile se ubedljivim... Meutim, kada ih je psiholog ponovo
hipnotisao, oni su u stanju transa mogli da izvedu svaki element svoje prie o
prolom ivotu iz nekakvog normalnog izvora - oveka koga su poznavali u
detinjstvu, scene iz proitanog romana ili filma koji su gledali pre nekoliko godina,
i tako dalje" (Alen Spraget: "Sluaj za besmrtnost", 1974).
Ali ta sa onim, nedavno na sva zvona objavljenim, sluajevima kada postoje
"objektivni dokazi o prethodnom ivotu", kada se ovek "prisea" detalja vremena
i mesta koje on sam verovatno ne bi mogao poznavati i koji se, pomou
istorijskih dokumenata, mogu proveriti?
Takvi sluajevi izgledaju veoma ubedljivi za one koji su ve skloni da veruju u
prevaploenje (reinkarnaciju), ali ova vrsta "dokaza" ne razlikuje se od
uobiajenih obavetenja dobijenih od "duhova" na spiritistikim seansama (koja
takoe mogu biti veoma zauujua!), pa nema razloga pretpostavljati da ona
imaju neki drugi izvor. Kako je sasvim oigledno da su "duhovi" na spiritistikim
seansama zapravo demoni, tako i obavetenja o "prethodnom ivotu" takoe
mogu biti data od demona.
U oba sluaja zli dusi imaju isti cilj - zbuniti oveka bljetavom demonstracijom
prividno "natprirodnih" znanja, i samim tim ga obmanuti u vezi istinske prirode
zagrobnog ivota, ostavljajui ga duhovno nepripremljenim za njega.
ak i okultisti, koji su uglavnom blagonakloni prema ideji o reinkarnaciji, priznaju
da se "dokazi" o prevaploenju mogu shvatiti na razliite naine. Jedan ameriki
popularizator okultnih ideja veruje da bi "veina zabeleenih sluajeva koji
svedoe o reinkarnaciji, u potpunosti mogli biti sluajevi posednutosti".
"Posednutost" se, prema ovim okultistima, dogaa kada "mrtva" osoba
zaposedne telo ive - ija individualnost se pri tom menja - stvarajui time utisak
da se kod te osobe ispoljavaju neke karakteristike iz "preanjeg ivota".
Ova bia koja "ovladavaju" ljudima, jesu, razume se, demoni, ma koliko se oni
maskirali u due umrlih. Nedavno mnogo reklamirana knjiga dr Jana Stivensona
"Dvadeset sluajeva koji navode na razmiljanje o reinkarnaciji", zaista
predstavlja zbirku ovakvih sluajeva posednutosti.
Rana hrianska Crkva borila se protiv ideje o prevaploenju koja je u hrianski
svet prodrla preko istonjakih uenja srodnih manihejstvu. Tesno povezano sa
ovim uenjima bilo je i lano Origenovo uenje o "preegzistenciji" dua, koje je
strogo osueno na Petom Vaseljenskom Saboru u Konstantinopolju 553. g., a
njegovi sledbenici anatemisani. Mnogi oci Crkve lino su pisali protiv njega, a na
Zapadu naroito sveti Amvrosije Mediolanski ("O veri u vaskrsenje", knj. II), sveti
Grigorije Niski na Istoku ("O dui i vaskrsenju") i drugi.
Savremenom pravoslavnom hrianinu koga sablanjava ova ideja, ili koji
razmilja o ponuenim "dokazima", bie moda dovoljno da razmisli o tri
osnovna hrianska dogmata koji izriito odbacuju i samu mogunost
prevaploenja.
1. Vaskrsenje tela. Hristos je vaskrsao iz mrtvih u onom istom telu koje je umrlo
smru svih ljudi, i postalo prvo od ljudskih tela koja e u poslednji dan sva
vaskrsnuti i ponovo se sjediniti sa duama da bi veno ivela na Nebesima ili u
paklu, prema pravednom Sudu Bojem o njihovom zemaljskom ivotu.
Vaskrslo telo, slino telu Samoga Hrista, razlikovae se od naih zemaljskih tela
time to e biti prefinjenije i blie aneoskoj prirodi, bez ega ono ne bi moglo da
prebiva u Carstvu Nebeskom, gde nema ni smrti, ni trulei, ali e to biti ovo isto
telo, udesno obnovljeno i usavreno Bogom za ivot veni, kako je Jezekilju bilo
pokazano u njegovom vienju "kostiju suhih" (Jezek, 37: 1-14). Na Nebesima,
spaseni e prepoznati jedni druge. Telo predstavlja neotuivi deo ovekove
linosti koja e iveti veno, a ideja o tome da jednoj linosti pripada vie tela
odrie samu prirodu Carstva Nebeskog, koje je Bog pripremio onima koji Ga
ljube.
2. Nae spasenje Isusom Hristom. Bog se obukao u telo i Svojim ivotom,
stradanjem i smru na Krstu spasao nas je od vladavine greha i smrti. Kroz
Njegovu Crkvu mi se spasavamo i pripremamo za Carstvo Nebesko, i nismo
duni da ispatamo za neka naa prola sagreenja. Meutim, prema ideji o
prevaploenju, ako se neko i "spasava", to biva tek posle mnogih ivota
posveenih ispravljanju posledica ranijih grehova. Ovaj hladni i sumorni zakonski
formalizam neznaboakih (paganskih) religija u potpunosti je ukinut Hristovom
Krsnom rtvom: razbojnik sa Njegove desne strane u trenu je dobio spasenje
verom u Sina Bojeg, a "loa karma" njegovih zlih dela bila je izbrisana Bojom
blagodau.
3. Sud. "Ljudima je odreeno jedanput umreti, a potom sud" (Jev. 9: 27). Ljudski
ivot je jedinstveni, odreeni period ispitivanja, posle koga nema "druge anse",
ve samo Boji sud (koji je i pravedan i milosrdan) svakome oveku, prema
stanju due u trenutku smrti.
U ova tri uenja hriansko otkrivenje je jasno i odreeno, za razliku od
neznaboakih (paganskih) religija, koje ne veruju u vaskrsenje ili iskupljenje, i
nita odreeno ne govore ni o Sudu ni o buduem ivotu. Jedini odgovor na sva
mogua iskustva ili "seanja na prethodne ivote" jeste jasno izneto hriansko
uenje o prirodi ljudskog ivota i odnosu Boga prema ljudima.
sadraj
Drugi su, pak, videli kako due prolaze kroz mitarstva. Naroito su brojni ovakvi
sluajevi u itijima prep. Nifonta, episkopa grada Konstance na Kipru (slavi se
23. decembra), i svetog Kolumba Jonskog, iz ijeg ivota smo jedan dogaaj ve
naveli u poglavlju o mitarstvima.
U itiju blaenog Teofila Kijevskog kae se da je jedan od svedoka njegove
pravednike konine video kako je "pred njegovim oima neto u trenu
prominulo, i neki prohladan daak pirnu mu u lice. Dimitrije zauen pogleda
uvis, i skameni se: u keliji se pokrov polako podizao, a plavetno nebo kao da je
irilo ruke da doeka svetu duu umirueg pravednika ("ivot blaenog starca
jeroshimonaha Teofila", o. Vladimir Znoske, Kijev, 1906).
Preko tog opteg saznanja da su Nebesa i ad zbilja "mesta", ali ne mesta u
ovome svetu, u naem prostorno-vremenskom sistemu, - naa radoznalost ne bi
trebalo da see. Ova "mesta" se toliko razlikuju od naih zemaljskih predstava
"mesta", da emo se beznadeno zaplesti ako pokuamo da sainimo njihov
"atlas". U nekim itijima Svetih se jasno iznosi da su "Nebesa" iznad "Raja"; u
drugima se kae da postoje bar "troja nebesa", ali da nije nae da iznalazimo
"granice" ovih mesta niti da utvrujemo njihova svojstva.
Takvi opisi dati su nam po Bojem promislu, kako bi nas podstakli da hrianskim
ivljenjem i smru dosegnemo ta mesta, a ne da bismo mi na njih primenjivali
nae zemaljske kategorije logike i shvatanja koja su potpuno neprimerena.
Sveti Jovan Zlatousti nas ispravno podsea na to ta treba da nam je istinska
briga pri prouavanju Nebesa i ada: "Ti pita gde je ad, ali zbog ega ti je
potrebno da to zna? Ti treba da zna da ad postoji, a ne gde se on nalazi... Po
mom miljenju on je negde van ovoga sveta... Potrudimo se da saznamo ne gde
se on nalazi, nego kako da ga izbegnemo" (Iz "Besede na Poslanicu Rimljanima"
31, 3-4).
Nama je u ovom ivotu malo toga dato da znamo o onostranoj stvarnosti, ali
znamo dovoljno da bismo mogli odgovoriti racionalistima koji kau da se Nebesa
i ad ne nalaze "nigde", samo zato to ih ne mogu videti. U stvari, ta mesta se
"negde" nalaze, i neki itelji zemlje bili su tamo i vratili se da bi nam o tome
pripovedali; ali dok smo u telu mi ta mesta bolje vidimo verom nego neposrednim
znanjem. "Jer sad vidimo kao u ogledalu, u zagonetki, a onda emo licem u lice;
sad znam delimino, a onda u poznati kao to bejah poznan" (I Kor. 13, 12).
2. Hrianski doivljaj Nebesa
Istinski hrianski doivljaj Nebesa uvek nosi u sebi jedan te isti peat
onostranog iskustva. Oni koji su videli Nebesa nisu prosto putovali na drugo
mesto, nego su stupali u potpuno drugaije duhovno stanje. Mi koji to nismo lino
doiveli moramo se zadovoljiti opisom odreenih spoljanjih obeleja na osnovu
kojih se ovi doivljaji prilino jasno mogu razlikovati od svih onih doivljaja
vazdunog carstva koje smo ranije razmotrili.
U mnogim itijima Svetih opisuje se kako su ljudi sa zemlje posmatrali uzlaenje
dua na Nebesa. U itiju sv. Antonija Velikog itamo: "A drugi put Antonije seae
u gori i podigavi pogled vide kako se neko uznosi po vazduhu, a mnotvo ga sa
radou susree. Divei se tome i veliajui taj sabor, on se stade moliti da mu
se otkrije znaenje vienog. I odmah mu se javi glas: "To je dua Amuna monaha
nitrijskog, koji do starosti prebivae u podvigu" (itije sv. Antonija).
Ava Serapion ovako opisuje smrt svetog Marka Trakog: "Pogledavi gore, ja
ugledah kako duu svetoga -ve osloboenog sveza tela - Aneli svojim rukama
pokrivaju sjajnom belom rizom i uznose na Nebesa. Ja sam pogledom pratio put
njenog uznoenja kroz vazduh i video otvorena Nebesa. Tada videh da mnotvo
demona stoji na tom putu i uh Anelski glas upuen njima. "Sinovi tame, beite i
sakrijte se od svetlosti pravde!"
Sveta dua Markova bee zadrana u vazduhu oko jedan sat. Onda se zau s
Nebesa glas koji govorae anelima: "Uzmite i dovedite ovamo toga koji posrami
demone". Kada dua prepodobnoga potpuno nepovreena proe kroz demonske
legije i ve se bila pribliavala otvorenim Nebesima, ugledah na priliku desnu
ruku koja se prua s Nebesa da prihvati neporonu duu. Zatim se ovo vienje
sakri od mojih oiju i vie nita ne videh" (itija Svetih, 5. april).
Iz ovih primera ve moemo uoiti tri osobenosti istinskog hrianskog doivljaja
Nebesa. To su: da se dua uznosi na Nebesa, da je prate Aneli, i da je doekuju
itelji Nebesa, ijim se obiteljima ona i pridruuje.
Postoje razliiti doivljaji Nebesa. Ponekad dua biva odvedena tamo pre smrti
da bi videla tamonju krasotu ili mesto koje joj je pripremljeno. Tako sveta Mavra,
poto nije prihvatila dva lana vienja potekla od palih duhova, tokom svog
muenikog stradanja (to smo ranije navodili kao primer mogueg iskuenja u
asu smrti) ovako opisuje bogodano vienje koje je potom usledilo: "Takoe
videh i treeg mladia, predivnog izgleda, ije lice sijae kao sunce. Uzevi me
za ruku, on me uzvede na Nebesa i pokaza mi presto, pokriven belom odedom i
prekrasan venac. Zadivljena takvom lepotom, ja upitah mladia koji me je na
Nebesa doveo: "Gospodine, ije je ovo?", a on mi ree: "To je nagrada za tvoj
podvig... Ali, vrati se sada u svoje telo; ujutru u est sati doi e aneli Boji da
uzmu vae due i uzvedu ih na Nebesa" (itija Svetih, 3. maj).
Postoji i doivljaj vienja Nebesa iz daleka, kao u sluaju prvomuenika Stefana,
koji je video "Nebesa otvorena i Sina oveijega gde stoji s desne strane Bogu".
(Dela 7, 56). Ovde emo, meutim, razmotriti samo onaj doivljaj koji je najsliniji
savremenom "posmrtnom" iskustvu - uzlaenje na Nebesa, bilo nakon smrti ili u
bogodanom vienju, "u telu" ili "van" njega.
Sveti Salvije Albinski, galski jerarh iz 6. veka, poto je bio mrtav skoro ceo dan,
vratio se u ivot, i svom prijatelju Grigoriju Turinskom ispriao sledee:
"Kada se moja kelija potresla pre etiri dana, a ti me video kako leim mrtav, dva
Anela su me podigla i donela na sam vrh Nebesa, i meni se inilo da s pod
mojim stopalima nalazi ne samo ova jedna zemlja, nego i sunce i mesec, oblaci i
zvezde. Zatim su me proveli kroz dveri koje su sijale svetlou blistavijom od
sunca i uveli u zdanje gde su svi podovi blistali kao zlato i srebro. Ta svetlost se
ne da opisati. Na tom mestu nalazilo se mnotvo naroda - po izgledu, ni
mukarci, ni ene - koje se prostiralo tako daleko na sve strane da mu se nije
mogao sagledati kraj.
Aneli mi napravie prolaz kroz tu masu ljudi i mi doosmo na mesto u koje smo
jo iz daljine upirali pogled. Nad tim mestom se nadnosio oblak. koji bee
blistaviji od bilo kakve svetlosti, iako nigde ne bee ni sunca, ni meseca, ni
zvezda. Zaista, to sami oblak svojim sjajem blistae jae od njih. Iz oblaka tada
doe glas slian glasu mnogih voda.
Mene grenoga pozdravie s velikom au neka bia od kojih jedni behu
obueni u svetenike odede, a drugi u obine haljine. Moji pratioci mi rekoe
da su to muenici i drugi sveti koje mi
na zemlji proslavljamo i kojima se usrdno molimo. Dok sam tamo stajao,
zapahnu me takav sladostan miomir da ja, nasien njime, nisam oseao nikakvu
potrebu za hranom ili piem sve do ovog asa. Zatim zauh glas koji ree: "Neka
se ovaj ovek vrati na zemlju jer je potreban naim crkvama". Ja sam uo glas,
ali ne mogah videti ko to govori. Onda padoh niice na zemlju, zaplakavi: "Avaj,
avaj Gospode", rekoh, "zato si mi pokazao sve ove stvari kad ih ponovo uzima
od mene?" A glas koji mi govorae, ree: "Idi u miru, Ja u se starati o tebi dok te
ne dovedem ponovo na ovo mesto". Moji pratioci me tada ostavie i ja se,
plaui, vratih kroz dveri na koje i uoh" (Istorija Franaka, knj. VII, 1).
Ovaj doivljaj ukazuje na nekoliko jo vanijih obeleja: blistavost nebeske
svetlosti, nevidivo prisustvo Boje, iji glas se uje, trepetno potovanje koje
Sveti ukazuju Bogu i osetivost Boje blagodati date u vidu neopisivog miomirisa.
Takoe se jasno kae da mnotvo "ljudi" vienih na Nebesima (pored anela koji
prate duu) - jesu due muenika i svetih.
Isto tako i monah iz Venloka, poto je od anela bio uznesen i poto je proao
mitarstva "ugledao je predivno mesto gde je mnotvo veoma lepih ljudi likovalo s
neizrecivom radou, pozivajui i njega da podeli sa njima tu sreu i radost ako
mu je doputeno. A od daha ovih blaenih dua koje se naslaivahu zajednikom
radou do njega dopirae udesan miomiris.
Sveti Aneli mu rekoe da je to mesto Raj Boji.
Vide jo i "velianstvene zidine zadivljujue duine i visine koje sijaju blistavim
sjajem, a sveti aneli mu rekoe: "Ovo je taj sveti i slavni grad, nebeski
Jerusalim, gde due svetih prebivaju u venoj radosti. "On kazivae da su ove
due i zidine ovog slavnog grada... bile tako zaslepljujue blistave da nije uopte
mogao da gleda u njih" (Pisma svetog Bonifatija).
Moda je najpotpuniji i najudesniji doivljaj Nebesa ikada zabeleen u
hrianskoj literaturi onaj koji je imao sv. Andrej Hrista radi jurodivi (iveo u
Konstantinopolju u IX veku). Ovaj doivljaj je, na osnovu kazivanja samog
Svetitelja, zapisao njegov prijatelj Nikifor. Ovde navodimo samo pojedine delove.
Jednom, za vreme surove zime, sv. Andrej je leao na ulici promrzao i ve na
samrti, kad odjednom oseti toplinu i ugleda prekrasnog mladia s licem koje je
blistalo poput sunca. Ovaj mladi ga povede u Raj, na tree Nebo.
"Po Bojoj volji ja prebivah dve nedelje u ovom sladosnom vienju... Videh sebe
u prekrasnom i divnom Raju... umom i srcem divljah se neizrecivoj lepoti Raja i
naslaivah se hodajui po njemu... Preda mnom iae mladi, lica svetlog poput
sunca, i odeven u purpurnu haljinu... Idui za njim, ugledah velik i divan Krst,
nalik na dugu, oko koga ukrug stajahu ognjevidi pevai. Oni uznoahu
milozvuno pjenije, slavoslovei Gospoda, nekada na Krst raspetoga.
Mladi koji iae preda mnom, prie Krstu, celiva ga, pa dade i meni znak da i ja
celivam Krst... Dok ga celivah, ja se ispunih neizrecivom duhovnom sladou i
osetih miomiris snaniji od onog rajskog. Proavi pored Krsta, pogledah nanie i
ugledah pod sobom kao morski bezdan... Moj putovoa se okrete i ree mi: "Ne
boj se, jer nam se valja popeti jo vie". I on mi prui ruku. Kad ga uzeh za ruku,
ve smo bili iznad drugog neba. Tamo videh divne mueve, njihov spokoj i
ljudskim jezikom neiskazivu radost njihovog slavljenja... I gle, uziosmo iznad
treeg neba, gde ja videh i uh mnotvo Nebeskih Sila koje pesmom
slavoslovljahu Boga. I ree mi mladi to me voae: "Kad se ukloni zastor,
ugledae Gospoda Hrista. Pokloni se njegovom prestolu". uvi ovo, ja se
obradovah i sav ustreptah, jer me obuze u isti mah uas i neiskaziva radost. I
gle, nekakva plamena ruka otkloni zastor i ja, poput proroka Isaije, ugledah moga
Gospoda "gde sedi na prestolu visokom i uzdignutom, i Serafimi stajahu oko
Njega" (Is. 6, 1) ... Ugledavi ga ja padoh pred Njim niice...
ak i sada, seajui se tog vienja, ja se ispunjavam neizrecivom radou.
Potom sva nebeska vojska zapeva predivnu, neizrecivu pesmu i ja se opet - ni
sam ne znam kako - obretoh u Raju i hodih po njemu" (itija svetih, 2. oktobar).
Kada je sveti Andrej pomislio kako nije video Majku Boju na Nebesima, Aneo
mu ree: "Hteo si da vidi ovde Caricu, Onu koja je sjajnija od nebeskih sila? Nije
ovde, otila je u mnogostradalni svet da pomae ljudima i tei nevoljnike.
Pokazao bih ti njeno sveto mesto, ali vie nema vremena, poto se mora vratiti
natrag". Ovim se jo jednom potvruje da se Aneli i Svetitelji u jedno isto vreme
mogu nalaziti samo na jednom mestu.
ak i u XIX veku, slino istinito vienje Nebesa imao je shimonah Teodor Svirski,
uenik starca Pajsija Velikovskog. Pri kraju svojih zemaljskih dana, on je iskusio
silno delovanje Boje blagodati na sebi. Nedugo posle jednog takvog sluaja, on
se razboleo, i tri dana bio u nekoj vrsti kome. "Kada je pao u zanos i naao se
van sebe, pred njim se pojavi neki nevidivi mladi koji se mogao osetiti i opaziti
samo uvstvom srca. Taj mladi ga povede jednom uskom stazom na levu
stranu. Sam o. Teodor je kasnije priao da je imao oseaj da je ve umro i sam
sebi je rekao: "Umro sam. Ne znam hou li se spasiti ili u poginuti". "Spasen si!"
- odgovori mu na te njegove pomisli nevidivi glas. I odjednom nekakva sila poput
snanog vihora poduhvati ga i prenese na desnu stranu.
"Okusi radost rajskog obruenja koju dajem onima koji me ljube" - u se nevidivi
glas. O. Teodoru se uini kao da s ovim reima Sam Spasitelj poloi svoju desnu
ruku na njegovo srce i on bi uznesen u neko neizrecivo prijatno, ali potpuno
nevidivo i zemaljskim reima neopisivo obitalite. Iz tog uvstva on pree u
drugo, jo uzvienije, pa onda u tree, ali sva ta uvstva, kako on sam govorae,
mogao je samo da zapamti srcem, ali ne i da shvati razumom.
Potom on ugleda neto kao hram i u njemu, blizu oltara, kao ator, u kome behu
petoro ili estoro ljudi. Misleni glas mu ree: "Radi ovih ljudi se odgaa tvoja
smrt. Radi njih e jo poiveti". Tada mu bee otkriven duhovni uzrast nekih
njegovih uenika, pa mu onda Gospod saopti kakva e iskuenja zagorati vee
njegovog ivota... Ali Boanski glas ga uveravae da ovi besni talasi nee nauditi
lai njegove due, jer je njen nevidljivi krmano - Hristos" (Iz "ivotopisa
optinskog starca jeromonaha Leonida, 1876. g.).
Mogli bi se navesti i drugi primeri iz itija svetitelja i podvinika, ali bi to bilo samo
ponavljanje ve reenog. Pouno bi, meutim, bilo radi poreenja sa
savremenim "posmrtnim" iskustvima, izneti iskustvo savremenog grenika na
"ali sve i da je to preutao, njegovo pokajno poenje i nona bdenja bili bi reiti
svedoci jezivog boravka u adu i dubokog straha od groznih muenja. Bog je
projavio svoje bezmerno milosre ne dopustivi mu da umre i sve to iskusi posle
smrti".
Preasni Beda, engleski letopisac iz 8. veka, pripoveda o tome kako je neki
ovek iz oblasti Nortumbrije oiveo nakon to je bio "mrtav" itave noi, i potom
ispriao svoje vienje kako Raja, tako i ada.
U adu se on obreo u neprozirnoj tmini. "esto su pred nas izbijali nekakvi tmasti
plamenovi koji kao da izbijahu iz bezdane jame, i ponovo se u nju vraali... Kako
se plameni jezici uveavahu, tako se ispunjavahu ljudskim duama koje se,
poput iskri to vrcaju kroz dim, as izvijahu visoko u vazduhu, a as opet padahu
dole, u dubine, kada je ognjena para splanjavala. A povrh svega, neopisiv
smrad se irio s tim parama i ispunjavao celo to turobno i mrano mesto...
Odjednom, zauh iza sebe zvuk najoajnijeg i najuasnijeg vapaja, praenog
jezivim cerekanjem. Ugledah opor zlih duhova kako vuku za sobom u dubine
pet dua koje su jaukale i vapile dok su se demoni smejali i likovali...
Istovremeno, iz ognjenih dubina pojavie se dusi tame i poee me opkoljavati,
streljajui me svojim zaagrenim oima i plaei me odvratnim plamenom koji
izbijae iz njihovih usta i nozdrva" (Beda Preasni, "Istorija engleske crkve i
naroda" knj. 5, 12).
U itiju ratnika Taksiota navodi se njegovo kazivanje o tome kako su ga na
mitarstvima zaustavili demoni "carinici", nakon ega, pria on "zli dusi poee da
me tuku, pa me odvukoe dole u zemlju, koja se razdvoji da nas primi.
Bejah voen kroz uske prolaze i tesne i smradne pukotine i kad stigoh do samog
dna ada, ugledah tamo due grenika zatoene u venoj tami. To njihovo
bitisanje se ne moe nazvati ivotom, jer se sastoji samo od muke, neutenog
plaa i neizrecivog krguta zuba. To mesto neprestano odjekuje oajnim kricima:
"Teko nama! Avaj, avaj!". Nemogue je opisati sva tamonja stradanja, sve
muke i boli koje sam video. Jauu iz dubine due, a nikoga da ih poali; plau, a
nikoga da ih utei; preklinju, a nikoga da uje i izbavi. I ja bejah zatvoren u tim
mranim mestima uasnih patnji i gorko ridah od treeg do desetog asa" (itija
Svetih, 28. mart).
Monah iz Venloka video je slinu scenu u zemljinoj "preispodnji", gde je "uo
uasno, jezivo, neizrecivo stenjanje i vapaj nesrenih dua. I aneo mu ree:
"amor i jauci koje uje dole, dopiru od onih dua do kojih milosrdna ljubav
Boja nikada nee doi, nego e ih neugasivi oganj muiti doveka" (Pisma sv.
Bonifacija).
Naravno, ne treba da budemo previe fascinirani detaljnim opisima u ovim
iskustvima, a jo manje nego u sluaju sa Rajem i Nebesima to treba da nas
navede da sastavljamo "geografsku kartu" ada na osnovu ovih iskustava.
Zapadnjaki izumi -"istilite" i "limb" (predvorja ada nastanjena duama
nekrtene dece i dohrianskih pravednika - prim. prev.) - jesu pokuaj da se
naini takva karta.
Pravoslavno predanje, meutim, zna samo za jednu realnost u preispodnji: ad.
tavie, kao to ui sveti Marko Efeski (vidi njegovu "Drugu besedu o istilinom
ognju" u prilogu 1-a), to to se vidi u doivljajima boravka u adu esto su samo
predslike buduih muenja, a ne bukvalan opis sadanjeg stanja onih koji u adu
oekuju Strani Sud. No, bio to opis sadanjeg stanja, ili vienje budueg,
doivljaj boravka u adu, kako je dat u pravoslavnim izvorima, predstavlja mono
sredstvo kojim se ovek podstie da ivi u hrianskom podvigu. A takav ivot
jeste jedini nain da se izbegnu vene muke - zato Bog i daje takva iskustva
ljudima.
Ima li nekih slinih doivljaja ada i u savremenoj "posmrtnoj" literaturi?
Kao to smo ve videli, dr Mudi i veina drugih savremenih istraivaa gotovo da
nisu naili na slina iskustva. Ranije smo objasnili da je ova injenica povezana
sa "komotnim duhovnim ivotom dananjeg oveka koji esto nema strah od ada
niti zna za postojanje avola, zbog ega i ne oekuje da tako neto vidi posle
smrti. Meutim, jedna nedavno objavljena knjiga o ivotu posle smrti nudi
drugaije i naizgled jednako dobro objanjenje, i u isto vreme porie da je
doivljaj ada tako redak kao to se ini da jeste. Ovde emo ukratko razmotriti
otkria ove knjige, iji je naslov - "Iza dveri smrti".
Dr Moris Rolings, lekar iz Tenesija, specijalista za internu medicinu i bolesti srca i
krvnih sudova vrio je reanimaciju mnogih ljudi koji su bili "kliniki mrtvi".
Razgovori koje je kasnije vodio sa tim ljudima otkrili su mu da "nasuprot veini
objavljenih sluajeva o ivotu posle smrti, posmrtna iskustva nisu ba tako
prijatna. Postoji i ad!
Poto sam shvatio tu injenicu, poeo sam da prikupljam svedoenja o
neprijatnim sluajevima, to su raniji istraivai oigledno propustili da uine.
Mislim da se to dogodilo zato to ti istraivai, veinom psihijatri, nisu nikad
reanimirali pacijenta, nisu bili u prilici da se zateknu na licu mesta. Moja
istraivanja su pokazala da su neprijatna iskustva u najmanju ruku isto tako esta
kao i ona prijatna... Ustanovio sam da veina neprijatnih iskustava vrlo brzo biva
potisnuta u pacijentovu podsvest. Izgleda da su ova rava iskustva bolna i
muna, te se zato uklanjaju iz svesti, a pamte se, ako se uopte neto i pamti,
samo prijatna iskustva" (str. 56).
Dr Rolings ovako opisuje svoj "model" ovih doivljaja ada: "Kao i oni koji su imali
prijatna iskustva, tako i ovi koji su imali muna, teko uspevaju da shvate da su
umrli, i to tek kada vide kako ljudi spremaju njihova mrtva tela. Njima se takoe
deava da po izlasku iz sobe prou kroz mraan prolaz, ali umesto da se nau
na svetlom mestu, dolaze u neko mrano i sumorno mesto gde sreu udne ljude
koji se skrivaju u senkama ili du ognjenog jezera.
Strahote koje doivljavaju nemogue je opisati i teko se mogu zapamtiti" (str.
63-64). Postoje razliiti opisi (neki od njih potiu od "revnosnih lanova crkve" koji
su se iznenadili videvi sebe u takvom stanju) nekakvih avolaka i grotesknih
dinova, opisi silaska u tminu i u plamen, u jamu i u ognjeno more.
Uopteno govorei, ova iskustva, kako zbog svoje kratkotrajnosti, tako i zbog
odsustva aneoskih ili demonskih vodia, nemaju osobine istinitih onostranih
iskustava, a neka od njih veoma podseaju na avanture Roberta Monroa na
"astralnoj ravni". Pa ipak, ona unose znaajnu ispravku u sva ta silna iskustva
"naslade" i "raja" posle smrti - "vantelesna" oblast nije ni u kom sluaju samo
naslada i svetlost, i oni koji su iskusili njenu "paklenu" stranu blii su pravoj istini
nego oni koji su u tom stanju doiveli samo zadovoljstva. Demoni vazdunog
ovaj sluaj dogodio "na raskrsnici na kojoj bih donela pogrenu odluku da je
nisam posluala". Mrtvi se nikada ne pojavljuju ivima tako naprasno. Ova
poseta "sa drugog sveta", u sutini, mogla je poticati jedino od palog duha koji je
imao nameru da obmane svoju rtvu. Savrena imitacija ljudskog rukopisa za
takvog duha predstavlja obinu igrariju.
Kasnije, kontakti dr Kibler-Ros sa "svetom duhova" postali su mnogo prisniji.
Godine 1978. ispriala je oaranom auditorijumu od 2200 ljudi u Elendu,
Oregon, kako je prvi put stupila u dodir sa svojim "duhovnim voama". Na
prilino tajanstven nain za nju je organizovan skup spiritistikog tipa, po svemu
sudei u Junoj Kaliforniji: na njemu je 75 ljudi zajedno pevalo kako bi "pojaalo
energiju" i kako bi se omoguio "ovaj dogaaj".
Bila sam pokrenuta i dirnuta time to oni to ine zbog mene. Kroz ne vie od dva
minuta ugledala sam pred sobom dinovske noge. Preda mnom je stajao ovek
gigantskih razmera". Ovaj "ovek" joj je rekao da ona treba da postane uitelj
drugima i da joj je zbog toga potrebno lino iskustvo koje e joj dati hrabrost i
snagu za rad. "Oko pola minuta kasnije, druga osoba se bukvalno
materijalizovala na oko dva santimetra od mojih stopala... Shvatila sam da je to
moj aneo-uvar.
On me je pozvao po imenu Izabela, i upitao da li se seam kako smo, pre 2000
godina, zajedno radili sa Hristom". Kasnije se pojavio i trei "aneo", da bi joj
ispriao jo neto o "radosti".
"Moj susret sa vodiima bio je velianstven doivljaj potpune, bezuslovne ljubavi.
I, ja prosto elim da vam kaem da mi nikada nismo sami. Svako ima svog
anela uvara koji nikad nije dalje dva koraka od nas u bilo koje vreme. Mi
moemo prizvati ova bia. Ona e nam pomoi".
Na simpozijumu zdravstvenih radnika u septembru 1976. u San Francisku, dr
Kibler-Ros je sa publikom koja se sastojala od 2300 psihijatara, medicinskih
sestara i drugih zdravstvenih radnika, elela da podeli "duboko mistiko iskustvo"
koje joj se dogodilo prethodne veeri. (Ovaj doivljaj je oigledno iste prirode kao
i onaj koji je opisala u Elendu.)
"Sino me je posetio Salem, moj duhovni voa, sa svoja dva pratioca, Ankom i
Vilijem. Bili su sa nama do tri sata ujutru. Razgovarali smo, smejali se, i pevali
zajedno. Govorili su i dodirivali me s najneverovatnijom ljubavlju i nenou koju
je mogue zamisliti. To je bio najvaniji dogaaj u mom ivotu". U publici je "kada
je zavrila, nastao trenutni tajac, a zatim je masa ljudi kao jedan skoila na noge
u znak odobravanja. Mnogi u publici, koju su inili uglavnom psihijatri i drugi
zdravstveni radnici, bili su dirnuti do suza".
U okultnim krugovima dobro je poznato da se "duhovni vodii" (a to su, razume
se, pali duhovi vazdunog carstva), ne pokazuju tako spremno i otvoreno ukoliko
osoba nema veoma izraenu medijumsku prijemivost. Ali moda jo vie od
veze dr Kibler-Ros sa "drueljubivim dusima" zapanjuje oduevljeni odziv na
njenu priu od strane publike, koja se nije sastojala od okultista i medijuma, ve
od obinih ljudi srednjeg stalea, i strunjaka. Svakako da je ovo jedan od
religioznih "znakova vremena": ljudi su postali prijemivi za kontakte sa "svetom
duhova" i spremni da prihvate okultistiko tumaenje ovih kontakata koje
protivrei hrianskoj istini.
shvatate, smejete se, napredujete, a jedino to ste izgubili je ono to vam vie
nije potrebno, a to je vae fiziko telo. To je kao kad odlaete zimski kaput jer
dolazi prolee... eto ta je smrt". Kasnije emo pokazati u kolikoj je ovo
suprotnosti sa istinitim hrianskim uenjem.
4. Smisao zemaljskog ivota i ivota posle smrti
Smisao zemaljskog ivota i ivota posle smrti nije veno spasenje due odn.
oveka, ve neogranieni proces "rasta" u "ljubavi", "razumevanju", kao i
"samorealizacija". Dr Mudi smatra da su se mnogi vratili u telo posle ovih
iskustava sa novim modelom i novim shvatanjem drugog sveta - vizijom koju ne
karakterie jednostrani sud, ve pre saradnja u razvoju usmerenom ka
konanom cilju - samo- realizaciji. U skladu sa ovim novim shvatanjima, razvitak
due, naroito u pogledu duevnih svojstava ljubavi i znanja, ne prekida se
smru. Ono se nastavlja i na drugoj strani, moda i veno..." ("ivot posle
ivota").
Ovo okultno shvatanje ivota i smrti ne moe poticati samo od fragmentarnih
iskustava koja se danas objavljuju. Ono pre potie od okultne filosofije koja
predstavlja duhovnu klimu dananjice.
5. "Posmrtna" i "vantelesna" iskustva
"Posmrtna" i "vantelesna" iskustva sama za sebe predstavljaju pripremu za ivot
posle smrti. Tradicionalna hrianska priprema za ivot posle smrti (vera,
pokajanje, prieivanje Sv. Tajnama, duhovna borba smatraju se beznaajnim u
poreenju sa naraslom "ljubavlju" i "razumevanjem" kojima "posmrtna" iskustva
nadahnjuju ljude, pa je, na primer (kao u tretmanu koji su nedavno razradili
Kibler-Ros i Robert Monro), mogue pripremiti beznadene bolesnike da uz
pomo "vantelesnih" iskustava "brzo shvate ta ih eka na Drugoj Strani, kada
umru" (Uiler, "Putovanje na Drugu Stranu"). Jedan od ispitanika dr Mudija
kategorino tvrdi: "Razlog to se ne plaim smrti je taj to znam kuda u otii
kada napustim ovaj svet, zato to sam tamo ve bio" ("ivot posle ivota"). Kakav
tragian i loe utemeljen optimizam!
Svaka od ovih pet taaka deo je spiritistikog uenja XIX veka, koje su otkrili
sami "duhovi" kroz svoje medijume.
Ovo uenje bukvalno su izmislili demoni sa jedinim i oevidnim ciljem da podriju
tradicionalno hriansko uenje o zagrobnom ivotu i izmene itavo shvatanje
vere hrianske. Okultna filozofija, koja gotovo neprimetno prati i kolorie
savremena "posmrtna" iskustva jeste prosto ezoterijski spiritizam viktorijanske
epohe sveden na popularni nivo, to uzrokuje da istinita hrianska shvatanja
iezavaju iz umova irokih masa na Zapadu.
"Posmrtno" iskustvo samo po sebi, neko bi mogao primetiti, samo je uzgredno
povezano sa okultnom filozofijom koja se putem njega rasprostranjuje, a ovo
iskustvo propagira filozofiju okultizma ne zbog toga to je ono samo okultno kao
takvo, ve zbog toga to su temeljne hrianske mere predostronosti i
hriansko uenje nekada titili ljude od ovakvih uticaja, a danas su one
odbaene.
Pre dva veka, Svedenborg je ovako sumirao "duhovnost" onih koji ovako veruju:
"Meni je bilo dozvoljeno ne samo da se naslaujem radostima tela i ula, poput
onih koji ive na zemlji, ve takoe i doputeno da se naslaujem takvim
ushienjima i ivotnim radostima kakve, u to sam uveren, nije osetio niko na
itavom svetu, i koje daleko prevazilaze sve to bi bilo ko mogao zamisliti i
poverovati... Verujte mi, kad bih znao da e me Gospod pozvati k Sebi ve sutra,
ja bih pozvao muzikante, da se jo jednom proveselim u zemaljskom svetu".
Kada je svojoj domaici govorio o danu svoje smrti, bio je tako veseo "kao da se
sprema za praznik, ili za neko slavlje".
Suprotstavimo sada ovome odnosu istiniti hrianski odnos prema smrti tokom
vekova. Tako emo videti koliko je za duu pogubno ako ne pravi razliku u
pogledu "duhovnih iskustava", i odbacuje predostronost svojstvenu hrianskom
uenju.
kazne ili se radovali nadom na veni ivot, i koji su eleli da prime njegove rei u
srce i uzrastaju u svetosti".
ak i u nae vreme, autor teksta "Mnogima neverovatan, ali istinit dogaaj" bio je
tako potresen svojim istinskim iskustvom onostranog sveta, da je u potpunosti
izmenio svoj nain ivota, postao monah i napisao povest o svom iskustvu da bi
probudio sebi sline koji ive u lanoj bezbrinosti, ne verujui u budui ivot.
Ovakvi sluajevi esto se sreu u itijima Svetih i drugim pravoslavnim izvorima, i
oni stoje u otrom kontrastu sa iskustvima savremenih ljudi koji su videli
"Nebesa" i "onaj svet", ostajui i dalje u lanoj uverenosti da su ve "spremni" za
ivot posle smrti i da se same smrti nema razloga bojati.
Znaaj seanja na smrt u hrianskom ivotu mogue je videti iz udbenika
hrianskog podviga- - "Lestvice" prepodobnog Jovana Lestvinika, iji je esti
stepen specijalno tome posveen:
"Kao to je hleb potrebniji od svake druge hrane, tako je i pomiljanje na smrt
nunije od svih drugih delanja... Za oveka je neizvodljivo delo da dan provede
bogougodno, ukoliko ne misli da je to poslednji dan njegovog ivota" (Stepenica
6: 4, 24). Pismo dobro kae: "U svim reima svojim seaj se svoga kraja, i
doveka nee sagreiti" (Sir. 7: 39). Veliki svetitelj, prep. Varsonufije iz Gaze,
savetovao je bratu: "Neka tvoje pomisli ukrepi seanje na smrt, iji as nije
nikome poznat. Pohitajmo da inimo dobro do ishoda naeg iz ovoga ivota - jer
mi ne znamo u koji emo dan biti pozvani - da se ne pokaemo nepripremljenima
i ne ostanemo, zajedno sa pet ludih devojaka, izvan brane lonice".
Veliki avva Pimen, doznavi o smrti egipatskog podvinika pre. Arsenija Velikog,
ree: "Blaeni Arsenije, ti si oplakao sebe tokom zemnog ivota! Ako ne
oplakujemo sebe ovde, plakaemo veno. Nemogue je izbei pla: ili ovde dobrovoljno, ili tamo, u mukama, nevoljno". (Paterik Skitski, vidi kod ep. Ignjatija,
knj. III, str. 108).
Samo onaj ko poseduje ovakav trezveni hrianski pogled na ivot, moe se
osmeliti da kae zajedno sa apostolom Pavlom da ima "elju otii i s Hristom biti"
(Fil. 1: 23).
Samo onaj, koje vodio hrianski ivot podviga, pokajanja i oplakivanja svojih
grehova, moe da kae sa svetim Amvrosijem Milanskim: "Budale se boje smrti
kao najveeg zla, a mudri je trae kao odmor od napora i kraj muka" ("Smrt kao
blago", 8: 32).
Preosveeni Ignjatije (Brjananinov) zavrava svoju znamenitu "Besedu o smrti"
reima koje danas, posle sto godina, zvue za nas kao priziv da se vratimo
jedinom ispravnom odnosu prema smrti - hrianskom, odbacivi sve ruiaste
iluzije naeg sadanjeg duhovnog stanja, kao i sve lane nade u pogledu
budueg ivota: "... korisno je buditi u sebi seanje na smrt poseivanjem
grobalja, poseivanjem bolesnika, prisustvom pri samrtnikim posteljama blinjih
i sahranama, estim razmiljanjem i obnavljanjem u seanju razliitih smrti
savremenika, koje smo videli ili o kojima smo sluali... Spoznavi koliko je kratak
na zemni ivot i sujetna sva zemaljska bogatstva i poasti, shvativi kakva
uasna budunost oekuje one koji su, prenebregavajui Iskupitelja i iskupljenje,
prineli sebe sasvim na rtvu grehu i trulei - odvratimo nae duhovne oi od
neprestanog gledanja obmanjujue i varljive lepote sveta, koja lako ulovi ljudsko
srce da je ljubi i slui joj; obratimo ih stranom, ali spasonosnom prizoru - smrti
koja nas oekuje.
Oplakujmo sebe blagovremeno, umijmo, operimo suzama i ispovedimo nae
grehe zapisane u knjigama Svedritelja.
Steknimo blagodat Svetoga Duha - taj peat, to znamenje izabranja i spasenja,
jer nam je ono neophodno da bi slobodno proli kroz vazduno prostranstvo i
stekli pristup nebeskim dverima i obiteljima.
... Izgnanici iz raja! Ne radi veselja, ne radi slavlja, ne radi igranja ivimo mi na
zemlji, nego zbog toga da bi verom, pokajanjem i krstom ubili smrt koja nas je
ubila, i povratili sebi izgubljeni raj.
Neka milostivi Gospod daruje itaocima ovih rei i piscu da se seaju smrti za
vreme zemnog ivota, i seajui se nje, umrtvivi se za sve sujetno, ivotom za
venost odstrane od sebe alac smrti kada njen as nastupi, i preu u blaeni,
veni, istiniti ivot. Amin" (t. III, 181-183).
sadraj
PRAVOSLAVNO UENjE O SUDBINI DUE POSLE SMRTI
Arhiepiskop Jovan (Maksimovi) ivot posle smrti
U prvih devet poglavlja ove knjige pokuali smo da izloimo neke osnovne
aspekte pravoslavnog shvatanja o ivotu posle smrti, suprotstavljajui ih iroko
rasprostranjenim savremenim shvatanjima, koja su se u mnogo emu udaljila od
prvobitnog hrianskog uenja.
Na Zapadu se istinito pravoslavno uenje o Anelima, o vazdunom carstvu palih
duhova, o prirodi ljudskog optenja sa duhovima, o Nebesima i adu - ili izgubilo,
ili je izvitopereno, usled ega se dananja "posmrtna" iskustva tumae na
potpuno pogrean nain. Jedini zadovoljavajui odgovor na ova pogrena
tumaenja daje pravoslavno uenje.
Ova knjiga je nevelikog obima i ne izlae u potpunosti pravoslavno uenje o
onostranoj stvarnosti i ivotu posle smrti. Zadatak nam je mnogo ui - da
prikaemo ovo uenje samo toliko koliko je potrebno da bi odgovorili na pitanja
koja su pokrenula savremena "posmrtna" iskustva i da bi uputili itaoca na one
pravoslavne tekstove u kojima je ovo uenje sadrano. U zakljuku, ovde ukratko
prikazujemo pravoslavno uenje o sudbini due posle smrti.
Podlogu prikaza ini lanak koji je, godinu dana pre svoje konine, napisao
arhiepiskop Jovan Maksimovi, jedan od poslednjih velikih ruskih bogoslova u
nae vreme. Njegove rei tampane su uskim stupcem, a objanjenja, komentari,
i citati iz dela svetih Otaca, tampani su na uobiajen nain.
ekam vaskrsenje mrtvih i ivot budueg veka. Nikejski Simvol vere
Beskrajna i neutena bila bi naa alost za blinjima koji se upokojie, da nam
Gospod nije dao veni ivot. Na bi ivot bio besciljan, ako bi se okonavao
smru.
Kakva bi onda bila korist od vrlinskog ivljenja i dobrih dela?
Tada bi bili u pravu oni koji govore: "Jedimo i pijmo, jer emo sutra umreti". Ali,
ovek je sazdan za besmrtnost, i Hristos je svojim vaskrsenjem otvorio dveri
Carstva Nebeskog, venog blaenstva za one koji su verovali u Njega i iveli
pravedno.
Na zemaljski ivot je priprema za budui ivot, a ta priprema se zavrava
smru. "Ljudima predstoji jedanput umreti, a potom sud (Boji)" (Jevr. 9, 27).
Tada ovek ostavlja sve svoje zemaljske brige, njegovo telo se raspada, da bi
ponovo ustalo prilikom Opteg Vaskrsenja.
No, njegova dua produava da ivi ne prestajui da postoji ni za jedan tren. Na
osnovu mnogobrojnih javljanja pokojnika bilo nam je dato da delimino znamo
ta se zbiva sa duom kada napusti telo. Kad prestaje vienje telesnim oima,
zapoinje vienje duhovno.
Obraajui se u pismu svojoj umiruoj sestri, episkop Teofan veli: "Ali ti nee
umreti. Tvoje e telo umreti, a ti e prei u drugi svet, iva, svesna sebe i svega
to te okruuje" (Duekorisno tivo, avgust, 1894.).
Nakon smrti, dua je iva i jo svesnija nego pre smrti. Sveti Amvrosije Milanski
ui: "Poto dua ostaje iva i posle smrti, i dobro ostaje ivo i ne gubi se sa
smru, nego se jo uveava. Duu ne zadrava nikakva prepreka koju postavlja
smrt, nego je ini jo delatnijom, jer dejstvuje u "domaem" ambijentu, bez ikakve
veze sa telom koje je za nju teret pre nego li neka korist". (Sveti Amvrosije
Milanski, "Smrt kao dobro").
Prepodobni ava Dorotej, (6. vek) ovako sumira uenja ranih Otaca po ovom
pitanju: "Jer, kako nam Oci govore, due umrlih pamte sve to se ovde zbilo - i
rei, i dela, i pomisli - i nita ne mogu zaboraviti. A to je u psalmu reeno: "U taj
dan e propasti sve pomisli njegove" (Ps. 146, 4), reeno je o pomislima, ovoga
veka: o kuama, o imanju, o roditeljima i deci, o poslovima i zaradi. Sve ovo
propada im dua izie iz tela... A to je uinila u pogledu vrline ili strasti, ona sve
pamti i nita od toga ne propada... I, kao to rekoh, dua ne zaboravlja nita od
onoga to je uinila u ovome svetu, nego po izlasku iz tela, oslobodivi se
njegove zemnosti, sve pamti jo bolje i jasnije". (Ava Dorotej, 12. pouka).
Odgovarajui jereticima koji su verovali da dua posle smrti nije u svesnom
stanju, veliki podvinik V veka, prepodobni Jovan Kasijan, jasno iznosi stav o
aktivnom, delatnom stanju due nakon smrti tela: "Posle razluenja od tela, due
nisu nedelatne, niti bez svesti; ovo potvruje jevanelska pria o Lazaru i
bogatau (Lk. 16, 22-28)... Due preminulih ne samo da nisu liene svesti, nego
zadravaju i svoja raspoloenja - nadu i strah, radost i tugu, i neto od onoga to
oekuju za sebe na buduem Sudu one ve poinju da predokuaju... One
postaju jo ivlje i jo revnosnije proslavljaju Boga.
I zbilja, ako na osnovu Svetog Pisma zakljuujemo, koliko je to u naoj moi, o
prirodi due, nee li biti, da ne kaem ba - bezumlje, ali recimo, budalatina - i
najmanje sumnjati da najdragoceniji deo oveka (tj. dua), u kojoj su, po
blaenom Apostolu, sadrani lik i podobije Boga (I Kor. 11, 7; Kol. 3, 10), posle
odlaganja telesne ogrubelosti u kojoj ona prebiva u sadanjem ivotu -postaje
nesvesna, ona koja, posedujui u sebi svu silu razuma ini svojim prisustvom da
i besvesna i besuvstvena materija tela bude svesna i uvstvena?
Otuda sledi, a i razum to nalae, da se duh, odloivi ovu telesnu ogrubelost koja
ga sada raslabljuje, ne liava svojih razumnih sila, nego ih privodi u bolje stanje,
inei ih jo istijim i jo utananijim". (str. 178-179).
Savremena "posmrtna" iskustva su na potresan nain otkrila dananjim ljudima
istinu o svesnom stanju due nakon smrti, o tome da su njene umne sposobnosti
tada jo izotrenije i prefinjenije. Ovo saznanje nije, meutim, samo po sebi
dovoljno da bi onoga ko se u tom stanju nalazi zatitilo od obmana u
"vantelesnoj" sferi.
Neophodno je u tanine poznavati hriansko uenje o ovom pitanju.
Poetak duhovnog vienja
esto (ovo duhovno vienje) poinje kod umiruih jo pre smrti, tako da oni, jo
uvek videi one koji ih okruuju, i ak razgovarajui s njima, vide i ono to drugi
ne vide.
Za ovo iskustvo umiruih zna se odvajkada, i zato slini sluajevi koji se zbivaju
sa umiruima danas - nisu novost. Pa ipak, treba ponoviti ono to je reeno
ranije (I Glava, 2 deo): samo prilikom blagodatnih poseta pravednicima, kada im
se javljaju Svetitelji i Aneli, mi zaista moemo biti sigurni u to da su se javila bia
sa drugog sveta.
U obinim sluajevima, kada umirua osoba pone da via preminule roake i
prijatelje, to iskustvo moe biti i samo jedno "prirodno" upoznavanje sa nevidivim
svetom, u koji toj osobi predstoji da ue. Istinska priroda likova pokojnika koji se
pojavljuju poznata je verovatno samo Bogu, i mi nemamo potrebe da se u to
uputamo.
Jasno je da Bog umiruem daje ovo iskustvo kako bi mu na najoigledniji nain
pokazao da onostrani svet nije sasvim nepoznato i strano mesto, nego da je i
tamo ivot ispunjen ljubavlju koju ovek gaji prema bliskim osobama.
Prepodobni Teofan Zatvornik na dirljiv nain iznosi ovu misao piui umiruoj
sestri:
"Tamo e te susresti otac i majka, braa i sestre. Pokloni im se, prenesi im i nae
pozdrave i zamoli ih da se mole za nas. Okruie te tvoja deca i radosno te
pozdraviti. Bie ti bolje tamo nego ovde".
Susret s duhovima
Ali po ishodu iz tela, dua e se obresti meu drugim duhovima, dobrim i zlim.
Ona obino tei onima koji su joj blii po duhu, i ako je ona jo u telu bila pod
uticajem nekih od njih, to e ona i po ishodu iz tela ostati zavisna od njih, ma
kako se odvratnima oni pokazali pri tom susretu.
Ovde nam se opet ozbiljno ukazuje na to da onostrani svet, iako za nas nee biti
sasvim stran i nepoznat, ipak nee biti tek prijatan susret sa onima koje volimo u
nekakvoj "zemlji snova", nego e biti jedan duhovni sukob u kome e se ispitati
stanje nae due u ovom ivotu - da li se ona, ivei vrlinski kroz ispunjavanje
Bojih zapovesti priklanjala anelima i svetima, ili je, lenjou i neverjem uinila
sebe prikladnom za optenje s palim duhovima.
Treba imati na umu da je ovaj opis prva dva dana nakon smrti jedno opte pravilo
koje nikako ne obuhvata sve sluajeve. Zaista, veina u ovoj knjizi navoenih
odlomaka iz pravoslavne literature ne potpada pod ovo pravilo, i to iz oiglednog
razloga: Svetitelje, koji nisu vezani za zemaljske stvari nego ive u stalnom
iekivanju prelaska u onaj svet, ne privlae ni mesta gde su tvorili dobra dela,
nego odmah poinju da se uznose na Nebesa. Drugi, kao K. Ikskul, poinju da
se, po Bojem Promislu, uznose pre kraja drugog dana iz nekog posebnog
razloga. S druge strane, sva savremena "posmrtna" iskustva, ma kako ona bila
fragmentarna, uklapaju se u ovo pravilo: "vantelesno" stanje je tek poetak prvog
perioda bestelesnog "lutanja" due po mestima na zemlji za koja je vezana.
Ali niko od tih ljudi nije bio dovoljno dugo u stanju smrti, ak ni toliko da bi sreo
dva anela koji su odreeni da budu pratioci.
Neki kritiari pravoslavnog uenja o ivotu posle smrti, smatraju da su ovakva
odstupanja od opteg pravila dokaz "protivrenosti" u pravoslavnom uenju. Ali
oni sve shvataju previe bukvalno. Opis prva dva dana (kao i sledeih) ni u kom
sluaju ne predstavlja nekakav dogmat. To je naprosto "model" koji pokazuje
uobiajeni poredak posmrtnog iskustva due.
Mnogi sluajevi, kako u pravoslavnoj literaturi, tako i u savremenim "vantelesnim"
iskustvima, kada su se umrli na tren javljali ivima prvog ili drugog dana po smrti
(ponekad u snu) jesu primeri koji dokazuju da dua zaista obino ostaje pri zemlji
za neko kratko vreme.
Ali treeg dana (a esto i ranije), ovaj period boravka pri zemlji se okonava.
Mitarstva
U to vreme (treeg dana) dua prohodi kroz legion zlih duhova, koji joj
zapreavaju prolaz, optuujui je za razne grehe u koje su oni sami uvukli duu.
Prema razliitim otkrovenjima, postoji dvadeset takvih prepreka, takozvanih
"mitarstava" (carinarnica) i na svakom od njih se istrauje ovaj ili onaj greh;
proavi jedno mitarstvo, dua stie na sledee, i tek kada ih sve uspeno proe,
ona moe da produi svoj put izbegavi da odmah bude baena u ad.
Kako su uasni ti demoni i mitarstva moe se videti po tome to je sama Majka
Boja, kada ju je arhangel Gavrilo izvestio o skoroj smrti, molila Svog Sina da
izbavi njenu duu od tih demona. Kao odgovor na njenu molitvu, sam Gospod
Isus Hristos pojavio se sa Nebesa da primi duu svoje Preiste Majke i odvede je
na Nebesa. Odista je uasan trei dan za duu preminulog, i zato su njoj molitve
tada naroito potrebne.
U 6. poglavlju navedeno je mnotvo svetootakih i agiografskih tekstova o
mitarstvima, tako da nema potrebe da bilo ta ovde dodajemo. Moemo,
meutim, opet napomenuti da opisi mitarstava predstavljaju "model" onoga to
dua doivljava posle smrti, a da pojedinana iskustva mogu znaajno odstupati
od tog "modela".
Manje vani detalji (kao to je, recimo, broj mitarstava) imaju drugostepeni
znaaj u odnosu na glavnu injenicu - da se dua ubrzo posle smrti podvrgava
sudu ("posebni"' sud) na kome se sumiraju rezultati "nevidivog rata" koji je ona
vodila (ili propustila da vodi) na zemlji protiv palih duhova.
Produavajui svoje pismo muu umirue sestre, episkop Teofan Zatvornik pie:
"Kod preminulih uskoro nastupa borba za prolazak kroz mitarstva. Njoj je tamo
nuna pomo! Pomislite tada na ovo, i uete njen vapaj upuen vama:
"Pomozite!".
Eto na ta bi trebalo da usmerite svoju panju i ljubav koju imate prema njoj. Ja
mislim da e najistinitije svedoanstvo vae ljubavi biti ako se vi, od trenutka
ishoenja njene due, preputajui drugima da se pobrinu oko njenog tela,
udaljite negde i, osamivi se, pogruzite se u molitvu za nju koja u novom stanju
ima nove, neoekivane potrebe.
Poevi tako, vi u narednih est sedmica, pa i due, nemojte prestajati s
vapajima k Bogu da joj pomogne. Po reima blaene Teodore, vrea iz koje su
Aneli zahvatali da bi je izbavili od mitara - bile su molitve njenog duhovnog oca.
I vae molitve bie to isto. Ne zaboravite da tako uinite. To je ljubav!".
Kritiari pravoslavnog uenja esto nepravilno shvataju "vreu sa zlatnicima" iz
koje su aneli na mitarstvima "isplatili dugove" blaene Teodore.
Tu vreu ponekad pogrena uporeuju sa rimokatolikim shvatanjem o "viku
zasluga" Svetitelja. I u ovom sluaju kritiari previe bukvalno shvataju
pravoslavne tekstove. Ovde se ne radi ni o emu drugom do o molitvama Crkve
za prestavljene, odnosno o molitvama svetog oveka i duhovnog oca. Forma u
kojoj je to opisano je - treba li i to rei - metaforika.
Pravoslavna Crkva smatra uenje o mitarstvima tako vanim, da ih spominje u
mnogim bogosluenjima (vidi neke citate u poglavlju o mitarstvima). Crkva ovo
uenje svim svojim umiruim edima naroito izlae u "Kanonu na ishod due"
koji svetenik ita kraj odra svakog umirueg lana Crkve. U Kanonu se nalaze i
sledei tropari:
"Udostoj me da, odlazei sa zemlje, ne budem zadran od vazdunog kneza,
nasilnika i muitelja, to na stranom putu stoji i ispituje" (pesma 4).
"Predaj me, o Vladiice, u svetene i asne ruke Svetih Anela, da njihovim
krilima zaklonjen, ne ugledam beasna, smradna i mrana lica demona" (pesma
6).
"Ti koja rodi Gospoda Svedritelja, daleko od mene odagnaj gorkih mitarstava
poglavara i vladara ovoga sveta, kad budem na samrti, da bih te proslavljao
vavek, sveta Bogorodice" (pesma 8).
Takvim reima Crkva priprema umirueg pravoslavnog hrianina za predstojea
ispitivanja.
etrdeset dana
Zatim, uspeno proavi kroz mitarstva i poklonivi se Bogu, dua u sledeih
trideset i sedam dana poseuje nebeske obitelji i bezdane ada, ne znajui jo
uvek gde e ostati; i tek u etrdeseti dan odreuje joj se mesto gde e prebivati
do vaskrsenja mrtvih.
Nema, naravno, niega udnog u tome to dua, proavi kroz mitarstva i
okonavi zanavek sa onim to je zemaljsko, treba da se upozna sa stvarnou
onostranog sveta, u ijem e jednom delu veno prebivati. Prema otkrivenju koje
je prepodobni Makarije Aleksandrijski dobio od Anela, preminuli se u Crkvi
Sveti Grigorije navodi nekoliko sluajeva kada su se umrli javljali ivima molei ih
da se odslui Liturgija za njihovo upokojenje, ili im blagodarili to su to uinili.
Jednom se desilo i to da je neki zarobljenik, za koga je njegova ena mislila da je
mrtav i zato odreene dane zakazivala Liturgiju za njega, vrativi se iz
zarobljenitva ispriao kako su ga u odreene dane oslobaali od okova - ba u
one dane kada je za njega sluena Liturgija (IV, 57, 59).
Protestanti obino smatraju da su crkvene molitve za umrle nekako nespojive sa
neophodnou da se spasenje zadobije prevashodno u ovom ivotu:
"Ako tebe Crkva moe spasti i posle smrti, zato bismo se onda optereivali
borbom ili traenjem vere u ovom ivotu? Hajde da jedemo, pijemo i veselimo
se...".
Naravno, niko od onih koji su se ovakvih shvatanja pridravali nikada nije
dostigao spasenje crkvenim molitvama. Oigledno da je ovakav argument
povran i ak licemeran - molitva Crkve ne moe spasti onoga ko ne eli da se
spase ili ko se nikada u svom ivotu nije potrudio za to.
Moe se rei da je molitva Crkve ili pojedinih hriana za umrlog, u izvesnom
smislu, jo jedan plod ivota tog oveka: za njega se ne bi molili da on za svog
ivota nije uinio neto to bi moglo da podstakne na molitvu za njega nakon
njegove smrti.
Sveti Marko Efeski takoe razmatra pitanje crkvene molitve za umrle i olakanja
koje ona njima donosi, pa u tom smislu navodi primer da se sveti Grigorije
Dvojeslov molio za rimskog imperatora Trajana, i da je ta molitva bila nadahnuta
nekim dobrim delom tog paganskog imperatora (v. prilog br. 1).
ta moemo uiniti za umrle
Ako neko eli da pokae svoju ljubav prema umrlima i da im realno pomogne, to
moe najbolje uiniti tako to e se moliti za njih, a naroito davanjem njihovih
imena da se pomenu na Liturgiji kada se estice, izvaene za ive i umrle,
sputaju u Krv Gospodnju uz rei:
"Omij, Gospode, svetom Krvlju tvojom grehe ovde pomenutih slugu tvojih, (po)
molitvama Svetih Tvojih".
Nita vee ni bolje ne moemo mi uiniti za preminule, od toga da se molimo za
njih, pominjui ih na Liturgiji.
Njima je to uvek neophodno, a naroito tokom prvih etrdeset dana, kada dua
umrlog gredi ka venim naseljima. Telo tada nita ne osea: ono ne vidi
okupljene blinje, ne udie miris cvea, ne uje nadgrobne besede. Ali dua
osea molitve koje se uznose za nju, i blagodarna je onima koji ih uznose, i
duhovno im je bliska.
O, srodnici i prijatelji preminulih! inite za njih ono to je njima potrebno, a u
vaoj je moi.
Upotrebite svoj novac ne na spoljanje ukraavanje grobova nego udelite taj
novac ubogima za pokoj due svojih preminulih, ili ga priloite crkvi u kojoj se za
njih uznose molitve. Budite milosrdni prema preminulima, postarajte se za
njihove due.
Taj put eka i vas, i znajte da emo svi mi tada eznuti da nas neko pomene u
molitvi! Budimo zato i sami milostivi prema umrlima.
im se neko prestavi, odmah pozovite svetenika ili ga obavestite, kako bi
mogao da proita "Molitve na ishod due" koje treba proitati nad svakim
pravoslavnim hrianinom posle njegove smrti.
Postarajte se da se. ukoliko je mogue, opelo odslui u crkvi i da se nad
preminulima sve do opela ita Psaltir. Opelo i sahrana ne moraju biti besprekorno
organizovani, ali je apsolutno neophodno da se opelo odslui bez skraivanja, u
potpunosti. Pomislite tada na pokojnika, sa kojim se zauvek rastajete, a ne na to
ta je vama lake. Ako u crkvi ima vie pokojnika, nemojte odbiti da se odri
zajedniko opelo, ako to neko predloi. Bolje je da se istovremeno odslui opelo
za dva ili vie pokojnika kada je molitva njihovih blinjih usrdnija, nego da se
odri vie opela jedno za drugim, a da ta opela, zbog nedostatka vremena i
umora, budu skraena.
Ovo zbog toga to je svaka re molitve za umrle kao kap vode za ednoga.
Odmah se pobrinite i za to da se preminuli svakodnevno pominje na Liturgiji
tokom sledeih etrdeset dana. Obino se u crkvama gde se bogosluenje
obavlja svakodnevno i pokojnici koji su tu opevani pominju 40 dana pa i due.
Ali, ako je opelo odslueno u hramu gde nema svakodnevnih bogosluenja, sami
roaci su duni da se pobrinu i obezbede etrdesetodnevno pominjanje na
Liturgiji u onim hramovima gde se sluba Boja obavlja svakog dana. Takoe je
dobro poslati za pokojnika prilog u manastire, kao i u Jerusalim gde se na svetim
mestima uznosi neprestana molitva.
etrdesetodnevno pominjanje treba zapoeti odmah po smrti, kada je dui
osobito potrebna molitvena pomo, i zato je neophodno zapoeti pominjanje u
najbliem mestu gde se vri svakodnevno bogosluenje. Postarajmo se da
uinimo sve to god moemo za one koji su otili na drugi svet pre. nas, seajui
se rei: "Blaeni milostivi, jer e biti pomilovani" (Mt. 5, 7).
Vaskrsenje tela
Jednoga dana e ovom propadljivom svetu doi kraj, a nastupie veno Carstvo
Nebesko u kome e due spasenih, sjedinjene opet sa svojim vaskrslim telima
zanavek, besmrtne i nepropadljive, prebivati sa Hristom. Tada e delimina
radost i slava koje ak i sada due na Nebesima poznaju, biti zamenjene
punoom radosti nove tvorevine za koju je ovek i bio sazdan. Ali oni koji nisu
prihvatili spasenje koje je Hristos doneo na zemlju, muie se veno, zajedno sa
njihovim vaskrslim telima - u paklu.
U zavrnom poglavlju "Tanog izloenja pravoslavne vere" prep. Jovan
Damaskin dobro opisuje konano stanje due posle smrti: "Verujemo takoe i u
vaskrsenje mrtvih. Jer e se ono zaista dogoditi, zaista e biti vaskrsenja mrtvih.
Ali, govorei o vaskrsenju, mi podrazumevamo vaskrsenje tela. Jer vaskrsenje je
ponovno podizanje onoga to je propalo. Meutim, poto su due besmrtne,
kako e vaskrsnuti? Ako se smrt odreuje kao odvajanje due od tela, onda je
vaskrsenje naravno, ponovno sjedinjavanje due i tela i ponovno podizanje
razdvojenog i (pro)palog ivog bia. Dakle, upravo ono telo koje se raspalo,
PRILOZI
PRILOG I
Pravoslavno uenje Sv. Marka Efeskog o stanju due posle smrti
A ovo se vidi iz rei Makarija Velikog, egipatskog podvinika, koga je lobanja koju
je naao u pustinji, po delovanju sile Boje, pouila o ovome. I Vasilije Veliki, u
molitvama koje se itaju na Pedesetnicu, doslovno kae sledee: "Koji i na ovaj
svesavreni i spasonosni praznik oienja, udostojava nas da ti se molimo i za
one koji su u adu drani, obeavajui nam veliku nadu na poboljanje onima koji
su zarobljeni zbog grehova koji ih zarobie, i da e Ti nisposlati Tvoju utehu"
(trea kolenopreklona molitva na veernjem).
Ako su due otile iz ovog ivota u veri i ljubavi, pa ipak nosei na sebi neki greh
- bilo da su to mali gresi, za koje se ona uopte nije kajala, ili veliki, za koje,
mada se kajala, nije uspela da prinese plodove pokajanja, takve due, mi
verujemo, dune su da se oiste od takve vrste grehova, ali ne na nekakvom
mestu ispatanja (jer nam tako neto, kao to rekosmo, niukoliko nije bilo
predato); ve jedino da se oiste uz pomo samog straha prilikom ishoda iz tela,
kao to to izriito kae sveti Grigorije Dvojeslov (v. IV, knj. "Razgovora"); dok e
druge biti prinuene da se oiste posle ishoda iz tela, ili jo prebivajui na tom
zemnom mestu, pre no to dou na poklonjenje Bogu i udostoje se udela u
blaenstvu, ili, ako su njihovi gresi bili tei i dugotrajniji -to e one biti drane u
adu, ali ne radi toga da bi zauvek prebivale u ognju i mukama, ve kao oni koje u
tamnici dre pod straom.
Svima takvima, mi tvrdimo, pomau molitve i Liturgije koje se za njih ine, uz
sadejstvo Bojeg milosra, koje sagreenja uinjena po nemoi ljudskoj odmah
prezire i prata, kako govori Dionisije Veliki u "Razmiljanjima o tajni
svetenoupokojenih", a druge grehe posle izvesnog vremena pravednim sudom
ili takoe razreuje i prata, i to - savreno, ili olakava odgovornost za njih do
konanog Suda.
I zbog toga ne vidimo nikakvu potrebu za kakvom drugom kaznom ili oiujuim
ognjem. Jer, jedne oiuje strah, a druge gria savesti prodire munije od ma
kakvog ognja, a neke oiuje sam uas pred Slavom Bojom i neizvesnou
budueg, koje dolazi.
A da je to muenje i kazna znatno vea nego ta drugo, pokazuje i samo
iskustvo, i sveti Jovan Zlatoust svedoi nam u gotovo svim ili veini svojih
moralistikih omilija, tvrdei ovo, a takoe i boanstveni podvinik Dorotej u
svome slovu "O savesti".
A to se tie toga da neizvesnost budueg vie razdire kanjene nego sama
kazna, o tome govore Uitelji, kao na primer sveti Grigorije Dvojeslov, koji u
besedi "povodom razaranja grada", kae sledee: "Ove e primiti neiskaziva
svetlost i vienje Svete i Carstvene Trojice, a one, zajedno sa ostalima - bolje
rei, pre nego druge -muenje: biti odbaenim od Boga, i gria savesti, kojoj
nema kraja".
2. I tako, mi se Bogu molimo i verujemo da e se time spasti umrli, a ne kakvim
drugim muenjima ili nekom drugaijem ognju, od onih muka i ognja za koje je
objavljeno da e biti veni. I to da se due umrlih, po molitvama, oslobaaju od
zatoenitva u adu, kao iz neke tamnice, svedoi, meu mnogim drugima,
Teofan Ispovednik, nazvan Naertani, jer je rei svoga svedoanstva za ikonu
Hristovu, na elu ispisane, krvlju svojom zapeatio. U jednom od kanona za
umrle on se ovako moli za njih: "Suza i uzdisanja rabe Tvoje koji u adu prebivaju,
oslobodi, Spase" (Oktoih, subotnji kanon zaupokojene, gl. 6, pesma 6. "Slava").
uje li? - "suza", rekao je, i "uzdisanja", a ne nekakvih kazni i oiujueg
ognja. Ako se ponekad u ovim pesmama i molitvama i pominje oganj, to nije neki
privremeni oganj koji ima oiujuu silu, ve oganj veni i kazna kojoj nema
kraja.
3. Sveti, podsticani ovekoljubljem i saaljenjem prema svome rodu, poelee i
drznue se na gotovo nemogue - da se mole za izbavljenje u veri umrlih. Jer,
tako govori i sveti Teodor Studit, koji je i sam Ispovednik i svedok Istine, na
samom poetku svog kanona za upokojene: "Svi se pomolimo Hristu, opominjui
se od veka umrlih, da upokojene u veri i nadi na ivot veni, izbavi od venog
ognja" (Velikoposni Triod, mesopusna subota, kanon, pesma 1). I zatim, u
drugom troparu, petoj pesmi kanona, govori sledee: "Ognja venopaleeg i
tame nerasvetive, krguta zuba, i crva koji beskonano mui, izbavi, Spase, sve
koji u veri umree". Gde je tu "oiujui oganj"?
I kada bi on uopte postojao, gde bi Svetome bilo prikladnije da ga spomene,
nego ovde?
Bivaju li sveti uslieni od Boga, kada se za ovo mole, to mi ne treba da
istraujemo, ali oni sami su imali znanje o tome, i Duh, koji je u njima obitavao, i
Kojim pokretani su oni i govorili, i pisali, znao je to: a u istoj meri znao je i Vladika
Hristos, Koji je dao zapovest da se molimo za neprijatelje svoje, i Koji se molio za
one koji su Ga raspeli i nadahnuo prvomuenika Stefana, kad su ovoga
kamenovali, da ini isto.
I mada e, moe biti, neko kazati, da kada se mi molimo za takve ljude, ne
bivamo usliani od Boga, ipak mi sve to od nas zavisi ispunjavamo; a eto, neki
od Svetih koji se moljahu ne samo za verne, ve i za bezbonike, behu uslieni, i
svojim molitvama ih izbavie od venih muka, kao na primer prvomuenica Tekla
- Teklonilu i Boanstveni Grigorije Dvojeslov, kako se pripoveda - cara Trajana).
(U III poglavlju pokazuje se da se Crkva moli takoe i za one koji se ve
naslauju blaenstvom u Bogu, i koji, razume se, nisu duni da prolaze kroz
"oiujui oganj").
4. Posle ovoga, neto dalje, vi pokuavate da dokaete navedeni dogmat o
oiujuem ognju, pozivajui se najpre na reeno u Knjizi o Makavejcima, u
kojoj se kae: "Sveto je i spasonosno moliti se za umrle, da bi oni bili razreeni
od grehova", a zatim uzevi iz Evanelja po Mateju ono mesto gde Spasitelj
objavljuje da "koji ree na Duha Svetoga, nee mu se oprostiti ni u ovome vijeku,
ni u buduem", vi govorite da se iz ovoga moe videti da
ima otputenja grehova u buduem ivotu.
No da iz ovoga ni na koji nain ne proistie pojam oiujueg ognja, to je jasnije
od sunca: jer ega zajednikog moe biti izmeu oprotaja i - oienja ognjem i
kanjavanjem?
Jer, ako se otputenje dogaa zbog molitava ili jedino boanskim ovekoljubljem,
onda nema potrebe za kaznom ili oienjem. Ako su kazna, kao i oienje
(Bogom) ustanovljeni - jer se prvo odvija blagodarei drugome, i oni nisu
uzaludni jedino ako zahvaljujui njima, kao posledica, proistie oienje -onda
se, kako izgleda, uzaludno vre molitve (za umrle) i proslavlja ovekoljublje
Jer, Gospod neizmerno bolje od nas zna kome i kakvu milost da ukae. Stoga,
pravoslavni hrianine! - ma ko da si: mirjanin ili jerej Boji, ako ti u vreme ma
kog crkvenog bogosluenja oseti arku elju da se pomoli za nekog, tebi
bliskog, Karla ili Edvarda; onda prilikom itanja ili pevanja uzdahni za njega ka
Gospodu i reci:
"Da bude sa njim sveta volja Tvoja Gospode!", i ogranii se na ovu molitvu, jer si
tako nauen da se moli od Samoga Gospoda. I veruj da e ovakva tvoja molitva
biti hiljadu puta ugodnija Gospodu, i za duu tvoju korisnija od svih tvojih
samovoljnih crkvenih pominjanja.
Recimo sada nekoliko rei o linoj molitvi. Poznat je u naoj Pravoslavnoj Crkvi
gotovo jedinstven primer da je lina molitva jednog ugodnika Bojeg pomogla
duama umrlih inoveraca, ak idolopoklonika... Tako je, govorei o sebi, rekao
prepodobni Makarije Egipatski (vidi napomenu 1, Prilog I).
Iz ove povesti blaenog oca mi, pre svega, vidimo da njegova molitva za one koji
duevno pate nije bila zajedniko-crkvena, ve lina. To je - molitva isposnika koji
prebiva u sabranosti, i moli se u tajnoj kleti svoga srca... Ova molitva moe i nas
ostale pravoslavne hriane da podstakne da se molimo za ive i umrle inoverne,
linom, domaom molitvom. Ali ovo samo kao podstrek, nipoto kao pravilo, jer
nam je Prepodobni saoptio kako se on nije molio za idolopoklonike
samovoljnom molitvom, ve onako kako ga je vodio Duh Boji, Koji je obitavao u
njegovom istom srcu, i Koji ne samo da ga je usmeravao, ve ga je i podsticao
da se moli za itav svet - za sve ljude, ive i umrle, kako je to i inae svojstveno
ljubeim srcima svih ugodnika Bojih; kako je i sv. Apostol Pavle pisao
Korinanima: "Srce nae postade iroko: nije tijesno u nama" (II Kor. 6: 11, 12).
Stoga, mi se sada moemo saglasiti da se pravoslavni hriani mogu moliti za
nepravoslavne hriane, ive i umrle, linom, domaom molitvom, ali pri tom,
opet i opet u to napomenuti, ne molitvom samovoljnom - ne tako kako
zamislimo i kako nam se prohte (da umesto blagovoljenja ne bismo navukli na
sebe gnev Boji), ve kako su nas pouili ljudi iskusni u duhovnom ivotu.
Za ivota Optinskog starca Leonida (u shimi Lava, upokojio se 1841. G.), desio
se jedan sluaj. Jednom njegovom ueniku, Pavlu Tombovcevu, umro je otac,
nesrenom i neprirodnom smru - samoubistvom. Sin koji ga je voleo, bio je
duboko oaloen saznavi za ovo, zbog ega je ovako pred starcem izlio svoju
bol: "Nesreni kraj moga roditelja za mene je teak krst. Da, ja sam sada na krstu
i ovaj bol e poi sa mnom u grob. Zamiljam uasnu venost grenika, u kojoj
vie nema pokajanja, i muim se predstavljajui sebi vene muke koje oekuju
moga oca, bez pokajanja skonaloga. Reci oe, ime mogu da se uteim u ovoj
tuzi?"
Starac odgovori: "Predaj, kako sebe, tako i udeo svoga roditelja volji Gospodnjoj,
premudroj i svemoguoj. Ne istrauj udesa Vinjega. Postaraj se da
smernoumljem odrava sebe u granicama umerene tuge.
Moli se Preblagome Tvorcu, ispunjavajui time dug ljubavi i sinovljevu dunost".
Uenik upita: "Ali na koji nain se treba za takve moliti?". - "U duhu
dobrodeteljnih i mudrih", odgovori starac, "ovako: Potrai, Gospode, poginulu
duu oca mojega; ako je mogue, pomiluj! Neistraivi su sudovi Tvoji. Ne uzmi
mi za greh ovu moju molitvu. Nego, da bude Sveta volja Tvoja! - moli se prosto,
ne ispitujui, predajui svoje srce u desnicu Svevinjeg.
Razume se, nije bila volja Boja da tvoj otac ovako alosno skona, ali sada je
on sasvim u volji Svemogueg, Koji ima vlast duu i telo da baci u pe ognjenu, i
Koji smiruje i podie, umrtvljuje i oivljava, nizvodi u ad i uzvodi iz njega.
Pri tom je On milosrdan, svemogu i pun ljubavi, toliko da su sve dobre osobine
na zemlji roenih pred Njegovom Najuzvienijom dobrotom -nitavne. Zbog toga
ne treba prekomerno da tuguje. Rei e: "Ja volim svoga oca, i zato neuteno
tugujem" - Ispravno. Ali, Bog ga je neuporedivo vie od tebe voleo i voli ga.
Znai, tebi ostaje da prepusti veni udeo svoga roditelja blagosti i milosru
Boga, Koji, ako blagoizvoli da pomiluje, ko mu se moe usprotiviti?
Eto ta, ovde navedena, lina, kelijna ili domaa molitva, koju je u duhovnom
ivotu iskusni starac Leonid predao svome ueniku, moe da poslui
pravoslavnom hrianinu kao primer ili obrazac molitve za kakvog god njemu
bliskog nepravoslavnog hrianina. Moe, na primer, da se moli i u ovom smislu:
"Pomiluj, Gospode, ako je mogue, duu raba Tvoga (ime), koji otide u ivot
veni odvojen od Svete Tvoje Pravoslavne Crkve! Neistraivi su sudovi Tvoji. Ne
uzmi mi u greh ovu moju molitvu. Nego, da bude Sveta volja Tvoja!"
("Duekorisno tivo", 1901, br. Z, str. 328-333).
sadraj
PRILOG III
Odgovor kritiaru
Dok je ova knjiga tampana u nastavcima u asopisu "Pravoslavna re",
("Orthodox Word"), urednik drugog pravoslavnog periodinog glasila poeo je da
objavljuje seriju lanaka u kojima napada uenje o ivotu posle smrti koje mi
izlaemo u ovoj knjizi (asopis "Tlinging Nerald", izdanje Amerike Pravoslavne
Crkve, Sietl, Vaington, t. 5., br. 6 i dalje). Ovi napadi su bili usmereni ne samo
protiv uenja izloenog u naoj knjizi, nego i protiv uenja izloenog u
publikacijama manastira Svete Trojice u Dordanvilu (naroito u asopisu
"Pravoslavni ivot", br. jul-avgust 1976, i antologiji "Vene zagrobne tajne"; zatim
protiv besede arhiepiskopa Jovana Maksimovia "ivot posle smrti" koja se
pojavila u "Pravoslavnoj rei" br. 4 za 1971. g. i koja je tampana u desetom
poglavlju ove knjige; protiv celokupnog uenja episkopa Ignjatija Brjananinova,
koje je i bilo nadahnue za ovu knjigu; i uopte protiv uenja koje je izloeno u
mnogobrojnim pravoslavnim izvorima tokom poslednjih nekoliko vekova i ak i
danas izraava ivu pobonost Pravoslavlja.
Nakon to sam proitao ove napade, nisam naao za potrebno da menjam bilo
ta od onoga to sam napisao; samo sam tu i tamo dodao neki pasus da bih
pojasnio pravoslavno uenje koje se, po mom miljenju, grubo izvre i pogreno
tumai u ovim napadima.
Nema smisla odgovarati kritiaru taku po taku. Njegovi citati iz Svetih Otaca
gotovo nikada ne dokazuju ono to on misli da dokazuju, i jedino to se kao
odgovor na njih moe rei jeste da su citati pogreno upotrebljeni.
Tako, na primer, svi citati koji pokazuju da se ovek sastoji iz tela i due (7: 2, str.
26) - ne osporavaju da posle smrti dua postoji nezavisno od tela. Naprotiv, u
korist takve tvrdnje postoji toliko mnotvo svedoanstava da se to pitanje, ako
imamo poverenja u pravoslavne izvore, smatra sasvim nespornim.
Mnoga mesta u Svetom Pismu i svetootakim tekstovima gde se smrt metaforiki
naziva "snom" ne kazuju nita u prilog bukvalnog tumaenja ove metafore.
Samo mali broj hrianskih uitelja je tokom vekova tako uio, i to je nesumnjivo
u suprotnosti sa uenjem koje je prihvaeno u Crkvi, itd. Zbirka "dokazujuih
tekstova" ima smisla samo ako ona odista dokazuje ono o emu se raspravlja, a
ne ako govori o neemu to je od predmeta razliito ili o njemu ne govori jasno i
odreeno.
Iako kritiar s jedne strane nagomilava duge odlomke esto neumesnih citata,
njegova uobiajena polemika tehnika se sastoji u tome da svoje oponente
pokuava da uutka nekakvim paualnim tvrdnjama koje nisu potvrene
dokazima, ili otvoreno protivree veini dokaza.
Tako, kada kritiar hoe da ospori mogunost dobijanja ma kakvih
svedoanstava od ljudi koji su se iz smrti vratili u ivot, on kategoriki izjavljuje:
"To jednostavno nije mogue" (5: 5, str. 25) uprkos injenici da pravoslavna
literatura sadri mnotvo takvih svedoanstava. Kada odbacuje tvrdnju da ljudi
posle smrti vide demone, on izjavljuje - "Oci tome ne ue" (6: 12, str. 24), uprkos
injenici da Sveti Oci na mnogo mesta spominju prolazak kroz mitarstva posle
smrti.
Ako kritiar i priznaje postojanje svedoanstava koja opovrgavaju njegovo
stanovite, onda ih odbacuje uz paualnu optubu da su to sve "alegorije" i
"poune basne" (5: 6, str. 26).
Kritiar se takoe esto slui grubim argumentima ad hominem (koji se ne
temelje na logici, ve na oseanjima slualaca) kojima eli da diskredituje
svakoga ko drugaije misli: "Zanimljivo je da neki ljudi, zajedno s Latinima,
oigledno smatraju da nije neophodno biti u saglasnosti sa Svetim Pismom" (6:
12, str. 30), kae on tek to je "razbio" uenje episkopa Ignjatija (Brjananinova),
ime je ovaj, makar i indirektno, takoe optuen za nepotovanje Svetog Pisma.
Gledita drugih, koja nisu u saglasnosti sa kritiarevim gleditima, igou se
epitetima kao: "origenovski" (6: 12, str. 31) ili "bogohulni" (5: 6, str. 23), a sami
oponenti se optuuju da imaju "platonovsko-origenistiki um" ili da su "pod
snanim latino-sholastiko-jelinistikim uticajem, u stanju duhovne obmane... ili
jednostavno da su potpune neznalice" (6: 12, str. 39).
Verovatno je ve palo u oi da polemiki nivo kritiara u njegovim napadima na
uvaene pravoslavne bogoslovske autoritete nije na nekoj visini. Ali, poto
izgleda da ovaj kritiar, na svoj nain, odraava pogrena shvatanja nekih
pravoslavnih hriana koji nisu ba najbolje upoznati sa pravoslavnom
literaturom o ivotu posle smrti, moda e biti korisno da odgovorimo na neke
prigovore koje je on uputio tradicionalnom (predanjskom) pravoslavnom uenju o
zagrobnom ivotu.
"Protivrenosti" pravoslavne literature o stanju due poslije smrti Uprkos
rasprostranjenom miljenju da je pravoslavna literatura o ivotu posle smrti
elemenata. Ali to nije zato to Crkva nema jasno miljenje o ovom pitanju, nego
zato to je stvarnost "onog" svega (ponovimo tu oiglednu injenicu jo jednom)
potpuno razliita od stvarnosti ovog sveta i ne podlee lako "dogmatskom"
pristupu koji je prema njoj zauzeo kritiar.
ivo optenje Svetitelja na Nebesima, a ponekad i drugih umrlih, sa Crkvom na
zemlji poznato je pravoslavnim hrianima iz linog iskustva, i to ne zahteva bilo
kakvo precizno definisanje. A odsustvo takvog "preciznog odreenja" uzeti kao
izgovor za uenje da su ak i due svetitelja u stanju "zamrlosti", bez mogunosti
bilo kakvog "spoljanjeg" optenja sa ljudima na zemlji - prelazi granice
pravoslavnim hrianima dozvoljenog verovanja.
Meu drugim "posmrtnim" iskustvima sa kojima se teorija o "snu" due
obraunava, nalazi se i jedno u koje se od samog osnivanja Crkve svuda vrsto
verovalo: to je silazak umrlog Hrista u ad: "U grobu telom, u adu duom kao Bog,
u raju s razbojnikom, i na Prestolu si bio, Hriste, sa Ocem i Duhom, sve
ispunjavajui, Neopisivi" (tropar na asovima Pashe, koji se ita u okviru molitava
posle heruvimske pesme na Boanstvenoj Liturgiji). Prvo pokolenje hriana je
jasno znalo da je Hristos dok je kao "usnuo" bio u grobu (kako se kae u odaniju
Pashe u kondaku Velike Subote itd.) "siao i propovedao duhovima u tamnici
(adu)" (1 Petr. 3, 19). Je li i ovo "alegorija"?
Crkveno predanje takoe tvrdi da je, i pre ovoga, sveti Jovan Pretea "i onima u
adu radosno blagovestio Boga javiveg se u telu", kako se kae u troparu
Usekovanja glave svetoga Jovana Krstitelja. A ta su trojica uenika videla na
Tavoru kada se pojavio Mojsije, ako ne Mojsijevu duu, koja im se javila u
potpuno "spoljanjem" obliju? (Mt. 17, 3). Ovo javljanje kao da ustvari potvruje
nedoumicu apostola Pavla da li je on "u" telu ili "van" tela imao vienje Nebesa,
jer - Ilija se nalazi na Nebesima "u" telu, poto on nije umro, a Mojsije tamo
prebiva "van" tela, koje se nalazi u grobu.
No njih dvojica su se javili prilikom Hristovog Preobraenja. Mi, zemni, ne
moemo ak ni odrediti u emu je razlika izmeu ova dva stanja, ali to nije ni
potrebno. Jednostavan opis ovih javljanja kao i iskustva "umrlih" koja su imali na
"onom" svetu jesu najbolji nain da shvatimo ove stvari, i nema potrebe da se
trudimo da ih razumemo drukije nego onako kako nas Crkva ui.
Za kritiara oigledno vai ona ista optuba koju on upuuje na raun drugih:
"san", koji je slikovit izraz za smrt i u Crkvi je opteprihvaen kao metafora, on je
protumaio kao "bukvalnu istinu". On esto i ne primeuje da sami izvori koje on
navodi kao dokaz za svoje ideje zapravo predstavljaju najjae oruje protiv nje.
On citira rei svetoga Marka Efeskog da "pravednici na Nebesima zajedno sa
Anelima stoje pred samim Bogom i ve kao u raju iz kojeg je Adam izgnan (a u
koji je blagorazumni razbojnik uao pre drugih) i esto nas poseuju u onim
hramovima gde ih proslavljamo, i uju one koji ih prizivaju, i mole se za njih
Bogu..." (6: 12, str. 18).
Ako sve ovo (to svakako podrazumeva "spoljanju" aktivnost (moe da ini
dua koja toboe "spava" - tj. nalazi se "u stanju neaktivnosti u kome niti je
delatna, niti uje, niti vidi" (6: 8, 9 str. 19), onda teorija o "usnuloj dui" ne slui
niemu, jer ama ba nita ne objanjava, a njome kritiar samo zbunjuje
pravoslavne.
Da li su mitarstva izmiljotina?
Najvei gnev kritiara usmeren je protiv pravoslavnog uenja o demonskim
mitarstvima na koje dua nailazi posle smrti, i izgleda da ga je upravo elja da
uniti i samu ideju o mitarstvima dovela do protivrene teorije o "usnulosti due".
Jezik kojim on opisuje "mitarstva" do kraja je kategorian i neodmeren. On govori
o "izmiljenim posmrtnim mitarstvima" (6: 8-9, str. 18) i svedoanstva koja o
njima postoje u pravoslavnoj literaturi naziva "groznim bajkama" (6: 8-9, str. 24) i
"jezivim priama smiljenim da bi oveka bacili u oaj i neverje" (7: 1, str. ZZ);
"mit o mitarstvima je potpuno stran Bogu i Njegovoj Svetoj Crkvi" (7: 1, str. 23).
Ali kada on pokua da iznese sopstveno shvatanje mitarstava, to rezultira
takvom besmislenom karikaturom da je teko i poverovati da je on ovaj tekst
uopte i itao.
Po njemu, svedoanstva o "mitarstvima" bi htela da nas uvere kako satana vlada
"putem za Carstvo Boije" i moe da prikuplja carinu od onih koji tuda prolaze.
"Demoni doputaju prolaz u zamenu za prekomerne zasluge Svetitelja" (kako su
verovali neznaboci); to je "okultna koncepcija o putovanju due koje se plaa
molitvama i milostinjom" (6: 2, str. 26).
On trai "strane uticaje" da bi objasnio kako je uopte ta koncepcija i dospela u
Pravoslavnu Crkvu i zakljuuje (bez ikakvih dokaza, osim to iznosi, iste one
maglovite paralele koje su i antropologe navele na zakljuak da je hrianstvo
-samo jo jedan paganski "kult vaskrsenja") da je "mit o mitarstvima direktan
proizvod istonjakih astrolokih kultova koji dre da se tvorevina ne nalazi pod
okriljem pravednog i punog ljubavi Boga" (7: 2, str. 23); da su "ta mitarstva prosto
nelogina mutacija ovih paganskih mitova" (6: 8-9, str. 24). On misli da su
mitarstva, u krajnjoj liniji, istovetna sa latinskim uenjem o "istilitu", i tvrdi da je
"razlika izmeu mita o istilitu i mita o vazdunim mitarstvima u tome to se u
prvom Bogu prua neophodna zadovoljtina kroz fizika muenja, a u drugom kroz mentalno mrcvarenje" (6: 12, str. 23).
Svedoenje blaene Teodore o prolaenju kroz mitarstva (itija Svetih, 26. mart)
kritiar naziva "priom krcatom jeresi" (6: 8-9, str. 1) zasnovanoj na
halucinacijama (7: 2, str. 14) oveka koji bi u starozavetno vreme "s pravom bio
izveden napolje i kamenovan na smrt", jer se "nalazio u stanju duhovne obmane"
(6: 6-7, str. 28). (Nije jasno zato je kritiar tako srdit na svedoanstvo Teodore,
jer je to samo jedno od mnotva slinih svedoanstava i ne sadri nita ime bi
se razlikovalo od ostalih. Ta svedoanstva su tako meusobno slina da nisam
smatrao potrebnim ni da ga navodim u poglavlju o mitarstvima).
Ove estoke optube su lino kritiarevo miljenje koje se ne zasniva ni na
kakvim dokazima. Nije, meutim, jasno zato on insistira na sopstvenom
tumaenju mitarstava a odbija da ih protumai onako kako ih je Crkva oduvek
shvatala.
Karikatura koju on iznosi nepoznata je pravoslavnom uenju i nemogue je
saznati iz kog izvora je on preuzeo svoje naopako i besmisleno tumaenje.
Tokom esnaest vekova Oci Crkve su govorili o mitarstvima kao o delu
da nas ne uzmogne s pravom okriviti! Inae emo uzalud tada plakati" (Odelj.
161., str. 202).
Onaj ko ne ivi trezvenoumno "nee se osloboditi od ravih pomisli, rei i dela.
Takav nee moi slobodno da proe pored poglavara tartara koji e ga presresti
kada bude umro" (Odelj. 4, str. 166).
Iz "Beseda o duhovnom znanju" svetoga Dijadoha Fotikog: "Ako ne budemo
ispovedali kako valja i one nevoljne i neznane grehe nae, u vreme smrti
osetiemo u sebi neki muan strah. A mi koji volimo Gospoda treba da se molimo
da u to vreme budemo slobodni od svakog straha. Jer ko tada bude bio u strahu,
taj nee slobodno proi pored knezova pakla zato to oni tu ustraenost due
smatraju znakom njenog sauestvovanja u njihovom zlu. A dua koja se raduje u
ljubavi Bojoj, uznosi se, u as smrti, sa Anelima mira iznad tamnih opora"
("Dobrotoljublje", tom III, odelj. 100, str. 73).
Iz "Sto pounih poglavlja monasima u Indiji" prepodobnog Jovana Karpatskog, iz
III toma "Dobrotoljublja": "Neprijatelj drsko pretei nasre na duu im ona
napusti telo, besno je psujui i optuujui za uinjene grehe. Meutim,
bogoljubiva i verna dua, makar i bila mnogo puta ranije ranjena grehom, ne boji
se njegovih napada i pretnji. Nju Gospod snai, ona je okriljena radou, sveti
Aneli koji je vode, ulivaju joj hrabrost, svetlost vere je okruuje i titi, i ona s
velikom smelou uzvraa zlom avolu... Kada dua sve to izgovori bez straha,
avo na kraju uz jeziv krik odstupa, ne mogui da se odupre Hristovom imenu"
(Odelj. 25, str. 82).
Tropar Majci Bojoj iz "Oktoiha": "U strani me as smrti od demona tuitelja i
svake muke Ti izbavi" (6. pesma kanona nedeljne polunonice, gl. I).
Moe se primetiti da su neki od citata nepotpuni i da ne daju celovit uvid u
pravoslavno uenje po ovom pitanju. To je nesumnjivo zato to navedeni citati
upuuju na uenje s kojim su autori i itaoci asketskih i himnolokih dela ve
dobro upoznati i koje su usvojili, tako da nema potrebe "definisati" ili obrazlagati
to uenje prilikom svakog pominjanja. Pokuaj kritiara koji je i sam itao neke od
ovih odlomaka, da naini razliku izmeu iskustava koja se Javljaju "pre i onih
koja nastaju "posle smrti, i potom odbaci i samu mogunost postojanja iskustava
"posle" smrti (6: 12, str. 24) sasvim je vetaki i predstavlja samo "logiku
dedukciju" izvedenu iz njegovog sopstvenog pogrenog uenja o "usnuloj dui",
koje nema nikakve osnove ni u podvinikim, ni u bogoslubenim tekstovima.
Realnost demonskog "ispitivanja" je uvek jedna te ista, a mitarstva su poslednja
faza tog ispitivanja, koje se zbiva ponekad pred samu smrt, a ponekad tek posle
smrti. Tako kritiar, citirajui molitvu svetoga Evstratija (sluba subotnje
polunonice): "Da ne ugleda dua moja mrani pogled zlih demona, nego da je
prihvate svetli i blistavi Tvoji aneli" (6: 12, str. 23) uzima ove rei kao dokaz da
dua ne vidi (i nije u stanju da vidi) demone posle smrti, jer mu je to neophodno
za njegovu teoriju da dua tada "spava".
No svakom objektivnom itaocu sasvim je jasno da je znaenje upravo obrnuto:
svetitelj se moli da on ne ugleda demone, jer je to neto to se duama posle
smrti redovno deava! To je jo jasnije iz celokupnog konteksta molitve svetoga
Evstratija, u kojoj gore navedenim reima prethode ove: "Jer je smetena dua
moja i sva u bolu dok naputa prokleto i skverno ovo telo. Neka je ne snae zla
Jo jedan Otac iz "Dobrotoljublja", sveti Petar Damaskin, kae: "U vreme smrti
demoni e opkoliti moju bednu duu drei spisak svih zala koje poinih". (U
njegovim Delima, Kijevo-Peerska Lavra, 1905. G., 68. str.).
Kako smo ve videli, u bogoslubenim tekstovima ima mnogo molitava, naroito
onih upuenih Majci Bojoj, u kojima se podviniko uenje o mitarstvima ili
podrazumeva, ili se o njemu direktno govori.
Podosta ih je ve citirano u ovoj knjizi. Dajui mnogo vie citata (iz "Oktoiha",
"Trebnika", molitava na ishod due, akatista i kanona Majci Bojoj i raznim
svetiteljima), episkop Ignjatije zakljuuje: "Uenje o mitarstvima... predstavlja
optepoznato i optepriznato uenje u celokupnoj bogoslubenoj praksi
Pravoslavne Crkve. Ona saoptava to uenje svojoj deci i opominje ih kako bi u
njihovim srcima posejala duespasiteljni strah i pripremila ih za uspean prelazak
iz privremenog u veni ivot (t. , str. 149).
Tipian tropar za pravoslavne "Mineje" (dvanaest tomova u kojima su sabrane
slube Svetiteljima za svaki dan), jeste tropar iz slube sv. Jovanu Zlatoustom
(27. jan.).
U petoj pesmi kanona Presvetoj Bogorodici koji je napisao "Jovan" (oigledno
prepodobni Jovan Damaskin), kae se: "Podaj mi, Vladiice, da bez tuge proem
pored mislenih tirana i hordi muitelja u vazduhu, da bih Tebi, pozdravljenoj
radosno (od Anela), i ja radosno uskliknuo: Raduj se, svim ljudima nado
nepostidna".
Nema smisla nagomilavati citate iz pravoslavne literature koji bi pokazali da je
ovo uenje bilo jasno izloeno u Crkvi tokom vekova; episkop Ignjatije iznosi te
citate na punih dvanaest strana, a moglo bi biti navedeno i mnogo drugih. No
onaj kome to uenje nije po volji moe ga uvek "protumaiti na svoj nain ili ga
pretvoriti u karikaturu. ak je i na kritiar ipak prinuen da prizna postojanje
makar izvesnog broja pravoslavnih tekstova koji govore o demonskom
ispitivanju" posle smrti; da bi odbranio svoju tvrdnju o mitarstvima kao o nekakvoj
"izmiljotini", kritiar veli da se "takva vienja mogu izbei ako se borimo u
ovome ivotu, ako se kajemo za svoje grehe i umnoavamo vrline" (6: 12, str.
24).
A to upravo i jeste smisao uenja o mitarstvima koje je on, pretvorivi ga u
karikaturu, odbacio. Uenje o mitarstvima nam je i dato da bismo se trudili sada,
borili se sada, u ovom ivotu sa demonima koji prebivaju u vazduhu, i tada e se
susret sa njima posle smrti pretvoriti u pobedu, a ne u poraz. Koliko je podvinika
ovo uenje nadahnulo na takav trud i borbu! Ali ko od nas moe rei da je on ve
dobio taj rat i da se ne mora bojati demonskog ispitivanja posle smrti?
Mi se dobro seamo svih onih slubi za upokojenje arhiepiskopa Jovana
(Maksimovia) 1966. g., iji je vrhunac bio na dan njegove sahrane. Svi prisutni
su oseali da je to sahrana Svetitelja: tugu zbog razdvajanja s njim smenila je
radost zbog sticanja novog nebeskog zastupnika.
Pa ipak je nekoliko prisutnih arhijereja (a naroito episkop Sava Edmontski)
pozivalo narod da se moli usrdnije, govorei o "stranim mitarstvima" kroz koja
mora proi i ovaj Svetitelj, ovo udo Boje blagodati u nae vreme.
Niko od prisutnih nije mislio da e nae molitve izbaviti arhiepiskopa Jovana od
demonskog "ispitivanja", niti je iko zamiljao uplaivanje carine u nekakvoj
umilostivljenje Boga" (str. 26), kako bezobzirno tvrdi kritiar, nego se mole s
iskrenom verom (kao i u svakoj drugoj molitvi) da e Bog po svojoj milosti zaista
podariti ono to itemo od Njega. "Sinergija" Boije volje i naih molitvi ne moe
se razumeti uz pomo suve logike, gore i od "sholastike", kojom se slui kritiar.
Oni koji se jo uvek napajaju na izvorima pravoslavnog predanja danas
predstavljaju manjinu koja polako iezava. U dananje vreme ljudima treba
pomoi da shvate nau predanjsku pobonost, a ne nipodatavati uitelje takve
pobonosti, a nju samu podrivati i ruiti.
Antipravoslavno uenje ovog kritiara o zagrobnom, ivotu je utoliko opasnije jer
ugaa onim najtananijim strastima savremenog oveka. Pravoslavno uenje o
zagrobnom ivotu uopte nije "slatko"; ono od nas zahteva trezven pristup, pun
straha Bojeg.
No oveanstvo je danas veoma razmaeno i egoistino i ne eli da slua o
takvim neprijatnim stvarima kao to su sud i odgovornost za grehe.
Mnogo je prijatnije uzvieno uenje "isihazma" koje nam govori da Bog "ustvari" i
nije tako strog kako ga opisuje pravoslavno podviniko predanje, da "ustvari" i
ne treba da se plaimo smrti i za njom dolazeeg suda, da emo, ako se
okrenemo uzvienim duhovnim idejama poput onih u "Dobrotoljublju" (odbacujui
pritom kao alegorije sve one odlomke o mitarstvima), biti "sigurni" pod okriljem
"ljubeeg Boga" koji nee traiti od nas odgovor za poinjene grehe, ukljuujui i
zaboravljene i neznane...
Takva, "uzviena" razmiljanja zavravaju se stanjem ne mnogo razliitim od
stanja raznih "harizmatika" i ostalih koji su ve sigurni u svoje spasenje, ili onih
koji prihvataju okultno uenje da u smrti nema niega stranog. Istinsko
pravoslavno uenje o zagrobnom ivotu, naprotiv, raa strah Boji u oveku i
nadahnjuje ga da se bori za Carstvo Nebesko protiv svih nevidivih neprijatelja
koji mu staju na put.
Na tu borbu su prizvani svi pravoslavni hriani i veliku nepravdu im nanose oni
koji razblauju pravoslavno uenje da bi ga uinili "udobnijim".
Neka svako ita one pravoslavne tekstove koji najvie odgovaraju duhovnom
uzrastu na kome se on nalazi. Ali neka mu niko ne govori da moe njemu
neprijatne tekstove odbaciti, proglasivi ih za "bajke".
Moda i miljenje se kod ljudi mogu menjati, ali pravoslavno predanje ostaje uvek
isto, ma koliko da je mali broj onih koji ga slede. Budimo uvek njegova verna
eda.