You are on page 1of 35

PITANJA METODOLOGIJA

1. Sta je konceptualizacija istrazivanja?


To je slozen, etapni i fazni proces kojim zapocinju djelatnosti istrazivanja i koji
se zavrsava prezentacijom zakljucaka istrazivanja. Sustina konceptualizacije se
ogleda u tome sto ona prozima cio tok istrazivanja.
2. Kako zapocinje konceptualizacija ?
Konceptualizacija zapocinje evidentiranjem problema.
3. Etape konceptualizacije?
- Prva etapa do pocetka izrade projekta istrazianja koju cine
( opazanje/zapazanje i evidentiranj problema, identifikacija i artikulacija
problema, formulisanje istrazivackog zadatka, formulisanje idejnog projekta)
- Druga etapa konceptualizacije s emoze shvatiti kao etapa konkretizacije i
operacionalizacije onsovne ideje i pocetne zamisli istrazivanja. Ovu etapu cine
dvije faze : - prva faza izrade projekta istrazivanja, druga faza testiranja projekta
istrazivanja.
- Treca etapa odigrava se tokom sakupljanja, sredjivanja i obrade podataka
- Cetvrta etapa je veoma slozena, jer se u okviru nje odigrava provjera,
dokazivanje - opovrgavanje hipoteza.
4. Sta je idejna skica?
Idejna skica (projekta) istrazivanja je veoma sazet pisani dokument ciji su
stavovi jasno i odredjeno izlozeni na oko pet do sedam strana. Njen sadrzaj
cine :
1. preliminarno odredjenje predmeta istrazivanja - naziv teme sa skracenim
opisom njenog sadrzaja;
2. moguce ciljeve istrazivanja;
3. osnovni hipoteticki stav o pojavi, problemu, predmetu istrazivanja;
4. znacaj i opravdanost istrazivanja;
5. osnovne metode i tehnike istrazivanja;
6. potrebno vrijeme, kadrove i sredstva
5. Koji je zadatak konceptualizacije?
Bitan zadatak konceptualizacije istrazivanja je da odedjenom procedurom
pripremi najpovoljnije uslove i vanjane osnove za izradu primjenjivog projekta
naucnog istrazianja i da obezbjedi dosljednu realizaciju osnone istrazivacke
ideje od mementa pristupanja izradi projekta do (ukljucujuci i prezentaciju)
rezultata istrzivanja.

6. Sta je naucno - istrazivacki projekt?


Projekt istrazivanja je slozen dokument koji obuhvata dvije vrste sadrzaja :
naucni sadrzaj po kome se definise kao naucni dokument i operativni dio
sadrzaja po kome se definise i kao operativni dikument. Po svojoj ulozi projekt
istrazivanja je normativan, planski dokument kojim se sto je moguce potpunije
iskazuje zamisao procesa naucnog istrazivanja od pocetnog svacenog prolema
do eventualne primjene rezultata istrazivanja.
7. Naslov - tema istrazivanja? Kako se utvrdjuje?
Utvrdjuje se kroz slozen proces prve etape konceptualizacije ( ali s emoze
dogoditi i da bude predmet konceptualizacije . napustanje jedne osnovne ideje i
njenu zamjenu drugim)
8. Sta je nacrt naucne zamisli?
Nacrt naucne zamisli je slozeni segment projekta u okviru koga se saopcavaju
naucna saznanja od kojih se polazi, naucne kategorije, pojmovi, stavovi, sudovi i
zakljucci, hipoteze, varijable i indikatori i metode istrazivanja pojave, problema
i predmeta istrzivanja kao i metode obrade podataka.
9. Koji su to bitni cinioci formulacije problema?
bitne odredbe problema
hipoteticki stavovi
znacaj istrazivanja (nauni i drustveni)
rezultati istrazivanja (statistika)
10. Koja je uloga naucno evidentiranih, ali naucno neverifikovanih naucnih
saznja?
Imaju ulogu inspirativnog polazista i osnove hipoteze, te ulogu istinskog
predmeta istrazivanja.
11. Sta cini strukturu teorijskog odredjenja predmeta istrazivanja?
Nivo postojeceg naucnog saznaja o predmetu istrazivanja
Definisanje pojmova.
12. Od cega ovisi naucni i drustveni znacaj istrazivanja?
Od znacaja problema i moguceg predmeta istrazivanja.
13. Koji dio naucno- istrazivackog projekta shvatamo kao preliminarno
odredjenje predmeta istrazivanja?
Naslov teme!

14. Navedite bitne cinioce/strukture operacionalnog odredjenja predmeta


istrazivanja?
1. Cinioci sazdrzaja predmeta istrazivanja ( opci tipski model)
2. Vremensko odredjenje predmeta istrazivanja
3. Prostorno odrejenje predmeta istrazivanja
4. Disciplinarno odredjenje
15. Iz cega se najneposrednije izvode hipoteze? Iz bitnih cinilaca sadrzaja
predmeta istrazivanja?
Izvode se iz predmeta, ciljeva i formulacije problema. Naucnog i drugog
saznanja.
16. Postupak izvodjenja hipoteze?
Sve (Generalna, odnosi se cjelim predmetom istrazivanja, opca hipoteza)
17. Koliko ima generalni hipoteza?
Jedna
18. Koliko posebnih?
Sest!
19. Koliko pojedinacnih?
Najmanje sest!
20. Iz kojih cinilaca sadrzaja predmeta istrazivanja se izvode posebne
hipoteze?
Iz segmentarnih cinilaca sadrzaja predmeta istrazivanja.
21. Iz kojih cinilaca sadrzaja predmeta istrazivanja se izvode pojedinacne
hipoteze?
Iz elementarnih cinilaca sadrzaja predmeta istrazivanja.
22. Za koje hipoteze se navode indikatori? Zasto? I iz kojih hipoteza se
izvode pojedinacne hipoteze?
Za pojedinacne. Zato sto su one najkonkretnije hipoteze a izvode se iz posebnih.
23. Sta su indikatori?
Indikatori su manifestacije neke pojave, neposredne ili posredne, koje se mogu
ulno evidentirati i prepoznati i preko kojih se moe stei istinito i provjerljivo
saznanje o toj pojavi.

24. Sta opredjeljuju/odredjuju indikatori?


Odredjuju metodu pribavljanja podataka.
25. Koji su ciljevi istrazivanja?
Ciljevi su naucni i drustveni.
26. Sta su naucni ciljevi istrazivanja?
To su zadati nivoi naucnog saznanja koji se namjeravaju ostvarti naucnim
istrazivanjem i koji ce biti sadrzani u rezultatima istrazivanja. A vrste naucnih
istrazivanja su : naucna dekripcija, naucna klasifikacija i tipologizacija, naucno
otkrice, naucna eksplikacija i naucna prognoza.
27. Za naucni cilj naucna klasifikacija i tipologizacija - potreban je naucni
cilj prije?
Naucna deskripcija!
28. Sta sadrzi nacin istrazivanja u projektu istrazivanja?
On sadrzi osnovne bitne odluke o tome kako cemo istrazivati prethodno
odredjen predmet istrazivanja, kako cemo istrazivatnjem ostvariti naucne i
drzstvene ciljeve i kako cemo provjeriti (potvrditi, dokazati, opovrgnuti ili
izmijeniti) hipoteze te upotpuniti naucni fond.
29. Naucna i drustvena opravdanost istrazivanja? Sta saopcava?
Znanstveno opravdano istraivanje je ono koje doprinese produbljivanju,
proirivanju, pouzdanosti i primjenjivosti znanstvenog saznanja o
predmetu ili metodu nauke odnosno o predmetu ili metodu istraivanja ili
oboma.
Ovaj doprinos se ostvaruje u dva vida:
1.Kao heuristiki rezultat,
2. Kao verifikatorni rezultat.
Drutvena opravdanost se procjenjuje na temelju vjerojatnog aktualnog i
potencijalnog doprinosa odigravanjem i rezultatima istraivanja u
rjeavanju drutvenog problema.
Doprinos istraivanja moe biti:
Spoznaje same pojave u njenom opisu, kvalifikaciji, objanjavanju itd.
Metodologije saznajnom dijelu, tehnikom dijelu, odnosno u dijelu o
naunoj strategiji.
30. Vrste istrazivanja?

Teorijsko, empirijsko.
31. Koje su tometode pribavljanja podataka?
1. posmatranje
2. ispitivanje
3. eksperiment
4. medoda analize dokumenata
5. metoda anelize slucaja
6. biografska
32. Koje pojmove definisemo u projektu u okviru teorijskog odredjenja
predmeta istrazivanja?
Centralne pojmove koji proizilaze iz naslova teme.
33. Sta su hipoteze?
Hipoteze su osnovane pretpostavke o predmetu istraivanja iskazane u obliku
stavova ili sudova.
Hipoteze su izvedene iz predmeta, ciljeva i formulacije problema i ine sistem
koji je korelativan, reciproan i srazmjeran predmetu i ciljevima istraivanja.
Hipoteze se izvode, i to iz dva izvora sadrana u projektu istraivanja:
a) iz formulacije problema, predmeta i ciljeva istraivanja;
b) hipoteze nieg stepena openitosti iz hipoteza vieg stepena openitosti
34. Hipoteticki stavovi su povezani sa kojim dijelom projekta?
S odredjenjem predmeta istrazivanja - preciznije sa teorijskim odredjenjem
predmeta istrazivanja.
35. Sta je naucno verifikovano saznanje?
Znanstveno verificirano saznanje (polazita u izgraivanju teorijskog odreenja
predmeta, uglavnom se ire ne iskazuju i nisu pravi predmet istraivanja).
36. Nivo hipoteze odedjuje, sta?
Ciljeve istrazivanja - preciznije naucni i drustveni.
37. Osnovne metode se koriste najcesce, kada?
Koriste se u procesu projektovanja istrazivanja.
38. Objasniti opci tipski model operacionalnog odredjenja predmeta
istrazivanja?
Operacionalno odreenje predmeta je selektivan model ijim se formiranjem
vri dalja specijalizacija i konkretizacija, odnosno kojim se dovrava

konkretizacija i specijalizacija problema i predmeta u okviru odreenja


predmeta istraivanja.
Operacionalno odreenje prdmeta istraivanja se dijeli na 4 dijela:
1. inioci sadraja predmeta istraivanja - taksativno nabrajanje onih strukturnih
inilaca, odnosa i veza, svojstava i aktivnosti koji e zaista biti konkretno
istraivani realizacijom ovog projekta istraivanja. TO JE OSNOVA ZA
SADRAJ HIPOTEZA!
2. Vremensko odreenje predmeta istraivanja- odreuje se (kronoloki) vrijeme
zbivanja odreene pojave koju emo obuhvatiti istraivanjem.
3. Prostorno odreenje predmeta istraivanja- odreenje prostora na kome se
pojava - predmet istraivanja odigrava.
4. Disciplinarno odreenje predmeta istraivanja- odreenje u okviru koje
znanstvene discipline realiziramo istraivanje.
39. Sta je sire problem ili predmet istrazivanja?
Siri je problem, a iz problema se izvodi predmet istrazivanja.
40. Sta je sire drustvena pojava ili problem?
Drustvena pojava je sira od problema.
41. Dvije grupe ciljeva: znanstveni i drutveni?
-Znanstveni: deskripcija, klasifikacija, otkrie, eksplikacija i prognoza.
-Drustveni ciljevi obavljaju sljedee funkcije: informativnu, afirmativnu,
inicijativnu, direktivnu i operativno-akcionu.

1) Vrste i persprktive istraivanja


- Predmet istraivanja u krim. naukama je kriminalno ponaanje pojedinca
ili grupe sa stanovita poinitelja, rtve i reakcije sredine na njega.
- Metodologija se moe shvatiti dvojako:
1) Kao znanost koja se bavi prouavanjem spoznajnih metoda.
2) Kao odreenje ciljeva i plana, ukljuujui i metode, koji se ele
ostvariti/primijeniti kakvim pojedinanim istraivanjem.
- Podjela na bazina (fundamentalna) i primijenjena istraivanja.
1) Bazino se bavi temeljnim pitanjima.

2) Primijenjeno se bavi pitanjima kako da se zadatak bolje ili efikasnije


izvri,ima praktican cilj i ispituje veze izmeu formalnih ciljeva poduzetih
akcija i dobivenih rezultata. Ima podvrste medju njima je i
Evaluativno istraivanje ono se bavi analiziranjem podataka. Gleda da li je
program istrazivanja isplativi da li treba biti nastavljen.
Ima dva tipa :
1. Proces Bavi se time kako program djelujei cesto se oslanja na kvalitativne
istrazivacke odnose da bi se prikupile informacije koje se odnose na
probleme.
2. Rezultat Da li je program koji smo koristili postigao cilj.
- est koraka koji su potrebni za svako istraivanje:
1. Formulirati specifinu problemsku tvrdnju
2. Odabrati istraivaku tehniku i projekt koji e se iskoristiti
3. Prikupiti relevantne podatke
4. Analizirati ih
5. Izvui zakljuke
6. Podnjeti izvjetaj o naim zakljucima odgovornih za donoeje
programskih odluka
Istraivanje prema odnosu sa naruiteljem:
1. Istrazivanje u kuci- vodi agencija. Ponekad ce agencija imati odvojen
istraivaki odjel koji djeluje na zahtjev drugih odjela ili se pojedinac
unutar organizacije koji redovno obavlja svoj posao trai da obavlja
istrazivanje s vremena na vrijeme.
Prednosti: Blii su problemu .U boljoj poziciji su da shvate probleme i da
izrade projekat.
Nedostatci: Faktori u istrazivackoj situaciji koji ohrabruju osjecaj
sigurnosti mogu donjeti teskoce, mogu imati pristrasnosti.
2. Sa angaziranim ljudima Obavlja druga organizacija koja je neovisna
ali koju ova organizacija plaa.
Prednosti: Postavljaju kontrolu istraivakog procesa i izvjetavanja o
rezultatima od strane vanjske organizacije. Organizacije koje su
specijalizirane za istraivanje mogu esto unjeti veu ekspertizu u
zadatak.

Nedostatci: Ljudi s vana imaju potekoe da shvate ta se oekuje da oni


urade. kao rezultat ne dobivaju potrebne informacije. Mogu unjeti svoju
pristrasnost u situaciji koje mogu uticati na plan.
3. Trece strane vodi neovisan istraiva s vana, ne neko ko je lan
agencije koja se prouava ili neko koga agencija plaa. Njega plaa sama
istraivaka grupa ili donacija.
Prednosti: Maksimizira distancu izmedju istrazitelja i subjekata posto
nema organizacijkse ili financijksih veza izmedju istrazivca i organizacije
koja se proucava. Manje je pod sumnjom pritisaka, preferencija i
pristrasnosti koji vjeroatno mogu djelovati na istrazivace "u kuci" ili one
angazirane da obave istrazivanje.
Nedostatci: osoblje organizacije manje suradjuje sa istrazivacem,
odsustvo kontrole nad istrazivacem koji vrsi istrazivanje,negativne
predsrasude i naklonosti u pogledu organizacije koja se proucava zbog
slobode istrazivaca.
Znanstvena perspektiva
To je nain na koji doivljavamo svijet. To je selektivno sredstvo koje
fokusira posmatra i organizira njegove percepcije.
- NajvaZniji principi znanstvene perspektive:
1.Empirizam naglaava uloga ula u istraivanju. Zahtjeva posmatranje.Bavi
se sadanjosti, prolosti i budunosti u vidu predvianja.
2. Objektivnost Kada zanstvenici svjesno pokuavaju ostaviti po strani
predrasude i pristrasnost.
3. Skeptizicam Traenje dokaza koji se ne slau i nespremnost znanstvenika
da vjeruje da on zna konanu istinu.
4. Etika neutralnost Znanstvenici pokuavaju da ne dozvole da njihov moral
ili etika vjerovanja utiu na prikupljanje informacija ili zakljuaka.
5. Determinizam Je usko povezan sa uzrokom i efektom zasniva se na ideji da
svaki dogaaj predhodi jedan ili vie drugih dogaajakoji uzrokuju da se on
dogodi.
Odnos izmedju teorije, istrazivanja i metodologije
- Teorija je najvii oblik i krajnji rezultat svih saznajnih procesa; to je
jezikom smislu set odreenih tvrdnji koje je empiriski mogue testirati.

Teorije mogu varirati (ui iri niz fenomena), stepenu integracije (neke
teorije se sastoje od tvrdnji ili izjava koje su simbolike po prirodi)
Teoriska tvrdnja je samo izjava da je neto tano.
Teorija bez istraivanja je apstrakcija.
- Istrazivanje, pored validacije teorije, unaprjeuje teoriju. Ne moe se voditi
smiljeno istraivanje koje nije voeno teorijom.
Ondos izmeu istraivanja i teorije je dinamian ako ga gledamo u kontekstu
nauke kao proces.
Istraivanje moe biti nazvano samo ukoliko je je navedeno prema
smjernicama i principima nauke
- Metodologija daje okvir za valjano istraivanje.To je grana logike koja
prouava, razvija logike okvire naunog saznanja, prouava metod, razvija
njegova logika naela, nastoji da sistematizira i ocjeni istraivako iskustvo
jedne nauke. Odnos izmeu njih je integralan.
Etika istrazivanja
Naunik treba odrati etiku neutralnost prema fenomenu koji se ispituje.
- Elementi :
1. Anonimnost - Obeaje kljijentima da se njihova imena nee otkriti
2. Zatita od rizika i Svjesni pristanak. Obavjestiti klijente da ih
posmatramo. Klijenta treba zatititi od fizikih, mentalnih ili socijalnih
rizika.
3. Prevara/Decepcija Subjeki koji znaju sta istrazivaci istrazuju mogu
svjesno promjeniti svoje odgovore.
4. Odgovornost prema (znanstvenoj) zajednici. Kao istraivai moramo
prezentirati istraivaki proces na posten nain i onda kada ne podravaju
nae hipoteze.

2) Uvod u istrazivacku metodologiju


- Bitan zadatak konceptualizacije istraivanja je da odreenom procedurom
pripremi najpovoljnije uslove i valjane osnove za izradu primjenjivog
projekta naunog istraivanja i da osigura dosljednu realizaciju osnovne
istraivake ideje od momenta pristupanja izradi projekta do (ukljuujui i
prezentaciju) rezultata istraivanja.
- Opi plan za izvoenje istraivakog projekta je istraivaki nacrt ili projekt.

- On specificira ko ili ta e se istraivati, utvruje koliko puta i u kom


vremenskom slijedu e se vriti opservacije varijabli, i postavlja logiku
osnovu za izvoenje zakljuaka na osnovu prikupljenih podataka.
Tri nacrta:
1. Deskriptivni nacrt
Deskriptivni (cilj istraivaa je da identificira i komunicira znaajne
osobine ili karakteristike odreene kategorije objekata ili dogaaja)
(pokuava odgovoriti na pitanje ko, to, gdje i koliko).
Postoje:
1. Klasini deskriptivni nacrt
2. Longitudinalni deskriptivni nacrt
- Panel Jedna grupa ispitanika u razlitom vremenskom periodu. Problem
je to to mogu umrijeti, odbiti, promjeniti ponaanje.
- Mnogostruki (multipli) grupni Vie grupa ispitanika u razliitom
vrem.periodu.
-Nacrt presjeka (transferzalni) Vea grupa je podjeljena u podgrupe i
svaka se opservira u razliitom vremenskom periodu. Moemo ih uzeti iz
razliitih dobi.
2. Eksplanatorni nacrt
Eksplanatorni - cilj istraivaa je objasniti uzrono-posljedinu vezu.
Pokuava odgovoriti na pitanje zato).
Zahtjevi za uzronost:
Konkomitet, - kad se promjena dogaa u A tad se promjena dogaa
iuB
Niz u vremenu, - ako A urokuje B tada se A mora desiti prije B
Eliminiranje drugih uzroka.
- Predeksperimentalni nacrt (poslije-samo i prije-poslije).
- Pravi eksperimentalni nacrt (prije-poslije-kontrola, Solomonov
etverogrupni dizajn i longitudinalni eksplanatorni dizajn) i eksperiment u
prirodnim uvjetima.
- Kvazi eksperimentalni nacrt (ex-post facto).
- Istraiva je u stanju identificirati specifine aspekte predmeta istraivanja
to moe biti znaajno, a ova informacija moe biti korisna u pripremi
rigoroznije studije fenomena kasnije.

- Druga potencijalna korist je uvid koji se moe stei u pogledu odgovarajue


strategije za voenje kasnijeg istraivanja.
3. Eksploratorni (cilj je da se istraiva upozna sa odabranom istraivakom
teritorijom i da odredi poeljnost i izvodljivost voenja rigoroznijeg
istraivanja u budunosti).
Predikcija i triangulacija
- Predikcija je slina objanjenju, a glavna razlika je u tomu to se predikcija
odnosi na pokuaj da se neto kae o stanju stvari koje e postojati u
budunosti, dok objanjenje pokuava da tretira neto to se ve desilo.
- Triangulacija znai prikupljanje razliitih vrsta podataka iz razliitih izvora
u odnosu na jedno istraivako pitanje.

3) Pojam konceptualizacije
Bitan zadatak konceptualizacije istraivanja je da odreenom procedurom
pripremi najpovoljnije uslove i valjane osnove za izradu primjenjivog projekta
naunog istraivanja i da osigura dosljednu realizaciju osnovne istraivake
ideje od momenta pristupanja izradi projekta do (ukljuujui i prezentaciju)
rezultata istraivanja.
Razlozi nedorecenosti konceptualizacije:
1. Proturijena shvatanja politike, nesaglasnost u definisanju politike
2. Drugi razlog se javlja u dva obilika:
a. Problem shvatanja i definisanje konc. kao procesa, procedure,
strukture i norme te postavlja pitanja o mogunosti uspostavljanja
opeg. vaeeg stanovita o konceptualizaciji o naunim istraivanima
uope.
b. Odnos metoda polit.nauke i koncep.istraivanja po principu tog
metoda.
3. Razliita istaivaka praksa koja na razliite naine definie procedure i
propisuje redosljed postupaka pa je i praktikovanje konceptualizacije
razliito.

Postavke o konceptualizaciji istraivanja:


1. Koncep.istraivanja je neophodan segment svakog nauno zasnovanog
istraivanja
2. Ona jeneizbjeno prvi segment,poetni dio istraivanja, osnovna zamisao
istraivanja
3. Ona je neophodna veza izmeu postojeeg nauog fonda, nauno
teoriskih osnova, postulata ,poetnih premisa i istraivakog problema.
4. Ona je veza izmeu meta-teorijskih i meta-metodolokih postavki i
teorijskih i metodolokih postavki i istraivanja.
Sastavni dijelovi konceptualizacije
Izbor istraivakog problema i njegova artikulacija:
Opaanje - zapaanje problema
1.Opaanje:
Uoavanje i zapaanje istraivakog problema
Opaanje- ulni proces- psiholoki proces
Zapaanje- zakljuivanje i povezivanje- intelektualni proces
Opaanje je sloen psihiki proces na osnovu kojeg se saznaju pojave i procesi
objektivne stvarnosti u cjelini. ulnim putem je mogue opaziti i posredstvom
naunog zapaanja i to npr.osjeajem straha,tuge.
Opaanje moemo podjeliti:
1. isto ulno opaanje
2. ulna opaanja predigmatskim sistemomj ezik s formiranim imenom i
znaenjma predmetima
3. ulna opaanja u sistemu nauke i paradigmi nauka
2. Artikulacija problema istraivakog problema
Drutveni problem je drutvena situacija koja odudara od uobiajenih i poznatih
situacija, za koju treba nai odgovarajue rjeenje.
Problem je uvijek, po unutranjem relativno nepoznata ili nedovoljno poznata,
oteavajua, disfunkcionalna i remetea situacija koju treba izmijeniti.
Identifikacija i artikulacija problema
Inspiracija za istraivanje moe proistei iz:
1. Uvida u znanstveno-teorijski fond.
2. Realne situacije.
3. Rezultata nekih istraivanja.
4. Posrednih opaanja.

Artikulacija se ostvaruje kroz:


1. Proces miljenja.
2. Uvidom u znanstveno-teorijski fond.
3. Uvidom u znanstvenu praksu.
4. Uvidom u drutvenu praksu.
Aktivnosti ove faze:
1. Identifikacija informacija o problemu i stanju, izvorima podataka, i sl.
2. Otkrivanje postojeeg znanja i shvatanja o problemu.
3. Utvrivanje koliko su svojstva situacije podesna za istraivanje.
Na temelju ove faze se saznaje:
1. Da li problem, situacija ili stanje pripada naoj znanstvenoj disciplini,
2. da li je u dovoljnoj mjeri znaajan,
3. da li postoje uvjeti za istraivanje i
4. da li treba pristupiti daljem radu na rjeavanju problema.
3. Formiranje stanovita o problemu izborom:
1. Aksioma
2. Postulata
3. Kategorija
4. Utvrivanje meusobnog odnosa
4. Formiranje koncepcije istraivanja-izrada projektnog zadatka
1. O problemu- predmetu
2. O procesu istraivanja
5. Izrada idejne skice konkretizacija modela:
Formuliranje idejnog projekta
Sastoji se od:
1. Preliminarno odreenje predmeta istraivanja - naziv teme sa skraenim
opisom njenog sadraja.
2. Mogue ciljeve istraivanja.
3. Osnovni hipotetiki stav o pojavi, problemu, predmetu istraivanja.
4. Znaaj i opravdanost istraivanja.
5. Osnovne metode i tehnike istraivanja.
6. Potrebno vrijeme, kadrove i sredstva.
- Idejnu skicu (projekta) istraivanja koja se ponegdje naziva i idejnim
projektom moemo smatrati zavrenom tek kada se obavi rasprava o njoj i
opravdane primjedbe i sugestije budu integrirane u njen tekst.

- Idejna skica (projekta) istraivanja je veoma saet pisani dokument iji su


stavovi jasno i odreeno izloeni na oko pet do sedam strana.
6. Realizacija i rekonceptualizacija na osnovu projektovanja kao oblik
istraivanja i predistraivanja- rezultata predistraivanjakao argumenata o
valjanosti projekta i konceptualizacije.
7. Utvrdjivanje naslova-teme istraivanja
- Zapoinje sa imenovanjem problema i nastavlja se kroz sve faze prve etape
konceptualizacije.
- Naslov ne moe da bude proizvoljan ili da izraava samo tanku logiku vezu
sa sadrajem, ve treba da izrazi, kratko, odreeno, jasno i precizno sutinu
onog to istraujemo.
- On obavezuje na odreeni sadraj, mjesto i vrijeme istraivanja.
1
Naslovi prema sadrini mogu biti:
1) Valjani naslovi (izraavaju sutinu istraivanja).
2) Naslovi sa nedostatkom (nisu dovoljno precizni ).
3) Pogreni naslovi (nemaju ni minimum nune veze sa sutinom istraivanja).
Po formi iskaza mogu biti:
1) Deskriptivni.
2) Eksplikativni.
3) Prognostiki.
4) Komparativni.
Nekoliko bitnih sugestija:
1. Naslov shvatajte kao ukratko iskazano preliminarno odreenje predmeta
istraivanja.
2. Nastojte da ostvarite punu sadrajnu i logiku povezanost izmeu naslova i
odreenja predmeta istraivanja.
3. Nastojte da naslovom iskaete to tanije i preciznije sutinu istraivake
ideje.
4. Ne izbjegavajte viestruku proceduru i njeno ponavljanje prilikom
formulisanja naslova.
5. U formuliranju naslova ne koristite sveze, osim ako odredbe izmeu kojih ih
stavljate nisu strogo odreene.

6. Ne koristiti u naslovu nedovoljno poznate i vieznane termine i strane rijei i


izraze - ako to nije neizbjeno.
Izrada istrazivackog ili projektnog zadatka
- To je dokument kojim se iskazuje vii stepen artikulacije problema, odreeni
stepen suglasnosti oko tematskog odreenja, poeljni tip istraivanja,
vjerojatno najpodobnije metode, procjenu potrebnih sredstava, opravdanost
istraivanja i oekivanja od njega, kao i potrebno vrijeme, prostor i kadrovi.
- Dokument koji nudi samo mogua okvirna rjeenja i vie je osnova za
razmatranja koja treba da dovedu do usuglaavanja stavova i preciziranje
oekivanja, zahtjeva i uslova, nego definirano opredjeljenje.
- Obim teksta dokumenta istraivaki projektni zadatak po pravilu ne
prelazi tri kucane strane.

4) Izrada projekta istrazivanja


Izrada projekta istraivanja je smislena, prvensveno umna aktivnost. TO je
dinamiki, sinhronizovani i koordinirani sistem meusobno povezanih i
uslovljenih nauno i struno preteno kreativnih djelatnosti.
Pojam, uloga, funkcija i struktura projekta istraivanja
Projekt istraivanja je dokument kojim se definiu shvatanja o problemu,
predmetu istraivanja i naunog daljeg i dubljeg naunog saznanja o njima. On
ima ulogu osnovnog dokumenta istraivanja.
Tu ulogu ostvaruje kroz sljedee funkcije:
1. Funkciju povezivanja teorije i istraivake prakse.
2. Funkciju usmjeravanja istraivanja.
3. Sinhronizirajuu funkciju.
Projekt istraivanja je sastavljen iz 3 osnovna dijela:
1. Nacrta naune zamisli.
2. Planova istraivanja.
3. Insrumentacija ukljuujui plan obrade.
1- Izrada nacrta naucne zamisli

Je prva etapa izrade projekta istraivanja kao naunog i operativnog dokumenta.


Najee se izostavljaju formulacija problema i opravdanost istraivanja, a
sapjaju se il zamjenjuju ciljevi i predmeti istraivanja.
2- Formulacija problema
Je prvi dio nacrta naune zamisli.
Osnovne funkcije formulacije problema u nacrtu naune zamisli su:
1. Izdvajanje dijelova, dimenzija i svojstava pojave koji mogu odrediti kao
problem koji treba rijeavati.
2. Utvrivanje osnovnih hipotetikih stavova o problemu na osnovu
postojeih saznanja, iz kojih e se moi izdvojiti i odrediti predmet
istraivanja.
3. Reagiranja po stepenu znaajnosti izdvojenog problema i njegovih
dijelova.
4. Usmjeravanja na postojee rezultate predhodnih istraivanja koja se u
ramatranju ovog problema mogu kotistiti sa veim ili manjim stepenom
neposrednosti.
(INIOCI) Osnovne funkcije formulacije problema ostvaruju se kroz tri
osnovna dijela koja moemo nazivati:
1. Hipoteticki stavovi o problemu.
2. Znaaj istraivanja.
3. Rezultati predhodnih istraivanja.
Hipoteticki stavovi su dvostruko determinisani:
1. Pojavom i problemima na koje se odnosi.
2. Temom tj. naslovom.

3- Predmet istrazivanja
Predmetom istraivanja odreujemo ta istraujemo te tako dimenzioniramo
sadraj naeg ispitivanja.. Predmet istraivanja se neposredno izvodi iz
formulacije problema i predstavlja njenu konkretizaciju. Predmet istraivanja je
determinisan formulacijom problema.
Preliminarno odreenje predmeta je ve odreeno naslovom projekta.
Odredjenje predmeta istrazivanja ima 2 osnovna dijela:
1. Teorijsko odreenja
2. Operacionalno odreenje.

1.Teorijsko odredjenje
Teorijsko odreenje predmeta ostvaruje vezu izmeu postojeeg teorijskog
saznanja, izmeu teorije i prakse istraivanja. To se ostvaruje izdvajanjem
odreenog hipotetikog stava iz formulacije problema I analizom tog stava.
Postojee saznanje se dijeli na:
1. Znanstveno verificirano saznanje (polazita u izgraivanju teorijskog
odreenja predmeta, uglavnom se ire ne iskazuju i nisu pravi predmet
istraivanja).
2. Znanstveno evidentirano, ali jo neverificirano saznanje (imaju dvojnu
ulogu: ulogu inspirativnog polazita i osnove za hipoteze i ulogu istinskog
predmeta istraivanja, prvenstveno verifikatornih).
3. Neznanstveno saznanje (mogu da budu raznih vrsta, poev od strunih do
prosto iskustvenih- predmet su heuristikih istraivanja).
4. Hipoteticko saznanje (na osnovu postojeih saznanja izvodi i artikulira
mogua i vjerojatna saznanja).
Analizom procesa istraivanja kategorijalno sistema, moemo konstatovati
postojanje osnovnih vrsta pojmova:
1. Pojmove koje preuzimamo u cjelini.
2. Pojmove koje sadrajno preuzimamo.
3. Pojmove koje preraujemo.
4. Pojmove koje konstruiemo iz dva ili vie pojmova I nazad.
5. Nove pojmove koje stvaramo za potreba istraivanja.
O mjestu kategorijalnog sistema u okviru odreenja predmeta istraivanja mogu
se javiti najmanje 2 stava:
1. Kategorijalni sistem spada u teorijsko odreenje predmeta istraivanja.
2. Kategorijalni sistem spada u operacionalno odreenje predmeta
istraivanja.

2.Operacionalno odredjenje
Operacionalno odreenje predmeta je selektivan model ijim se formiranjem
vri dalja specijalizacija i konkretizacija, odnosno kojim se dovrava
konkretizacija i specijalizacija problema i predmeta u okviru odreenja
predmeta istraivanja.

Operacionalno odredjenje prdmeta istrazivanja se dijeli na 4 dijela:


1. Cinioci sadrzaja predmeta istrazivanja - taksativno nabrajanje onih
strukturnih inilaca, odnosa i veza, svojstava i aktivnosti koji e zaista biti
konkretno istraivani realizacijom ovog projekta istraivanja. TO JE OSNOVA
ZA SADRZAJ HIPOTEZA!
2. Vremensko odredjenje predmeta istraivanja- odreuje se (kronoloki)
vrijeme zbivanja odreene pojave koju emo obuhvatiti istraivanjem.
3. Prostorno odreenje predmeta istraivanja- odreenje prostora na kome se
pojava - predmet istraivanja odigrava.
4. Disciplinarno odreenje predmeta istraivanja- odreenje u okviru koje
znanstvene discipline realiziramo istraivanje.

4- Ciljevi istrazivanja
Ciljevi istraivanja su sitcanje odgovarajueg prvenstveno naunog saznanja.
Moe se konstatovati da je u skladu I saglasno osnovnim principima naune
metode ispravno shvatanje:
1. Ciljevi istraivanja israavaju kvalitativna svojstva saznanja koja se tiu
datim istraivanjema.
2. Ciljevi istraivanja su nauni, to podrazumjeva njihovo mjesto I ulogu,
funkciju u naunom, a time I nuno u teorijskom saznanju.
Dvije grupe ciljeva: znanstveni i drutveni.
-Znanstveni: deskripcija, klasifikacija, otkrie, eksplikacija i prognoza.
-Drustveni ciljevi obavljaju sljedee funkcije: informativnu, afirmativnu,
inicijativnu, direktivnu i operativno-akcionu.

5- hipoteze i indikatori
Hipoteze su osnovane pretpostavke o predmetu istraivanja iskazane u obliku
stavova ili sudova.
Hipoteze su izvedene iz predmeta, ciljeva i formulacije problema i ine sistem
koji je korelativan, reciproan i srazmjeran predmetu i ciljevima istraivanja.
Hipoteze se izvode, i to iz dva izvora sadrana u projektu istraivanja:
a) iz formulacije problema, predmeta i ciljeva istraivanja;

b) hipoteze nieg stepena openitosti iz hipoteza vieg stepena openitosti.


Najei koriteni kriteriji za klasifikaciju hipoteza:
1. Predmet za klasifikaciju na:
a) Teorijske, b) Empirijske, c) Iluzorne nauno neosnovane
2. Optost u okviru kojeg imamo dva podkriterijuma:
a) Obuhvatnost materije prema emu imamo:
i) Opte (kao i poseban njihov nivo generalne),
ii) Posebne (kao dijelove optih, generalne).
iii), Pojedinane (kao dijelove posebnih).
b) Optost vaenja prema emu imamo:
i) Hipoteze empirijske unifomnosti i jednoobraznosti,
ii) Hipoteze statistike generalizacije,
iii) Hipoteze analitikih racionalnih varijabli.
3. Saznajna uloga, u okviru koje moemo konstatovati sva podkriterijuma:
a) Funkcija u djelatnosti istraivanja prema kojoj se mogu formirati:
i) Ad hoc,
ii) Radne,
iii) Pomone,
iv) Naune.
b) Cilj istraivanja tj. Nivo naunog saznanja, u vezi s kojim se susreu
sljedee klasifikacije:
i) Deskriptivne,
ii) Klasifikatorske,
iii) Eksplikativne
ili kao varijanta ove klasifikacije: i) Deskriptivne, ii) Eksplikativne, iii)
Statistike.
Klasifikacija bi trebala da bude sastavljena od sljedeih lanova:
1. Deskriptivne hipoteze,
2. Klasifikatorsko-tipoloke,
3. Heuristiko-konstatujue,
4. Eksplikativne-kauzalne,

5. Prognostike hipoeze
Varijable ili promjenjive su nuni dio svake hipoteze. Postoje jo i sljedee
varijable:
1. Antecedentne ili eksplanatorne koje objanjavaju korelaciju izmeu
nezavisne i zavisne varijable.
2. Intervenirajue ili interpretativne, koje objanjavaju razloge za postojanje
odnosa izmeu nezavisne i zvisne varijable.
3. Kondicionirajue ili specifikatorne varijable koje se odnose na intezitet
uslova odnosa izmeu nezavisne i zavisne varijable.
Indikatori su manifestacije neke pojave, neposredne ili posredne, koje se mogu
ulno evidentirati i prepoznati i preko kojih se moe stei istinito i provjerljivo
saznanje o toj pojavi.

6- nauna i drutvena opravdanost


Znanstveno opravdano istraivanje je ono koje doprinese produbljivanju,
proirivanju, pouzdanosti i primjenjivosti znanstvenog saznanja o predmetu ili
metodu nauke odnosno o predmetu ili metodu istraivanja ili oboma.
Ovaj doprinos se ostvaruje u dva vida:
1.Kao heuristiki rezultat,
2. Kao verifikatorni rezultat.
Drutvena opravdanost se procjenjuje na temelju vjerojatnog aktualnog i
potencijalnog doprinosa odigravanjem i rezultatima istraivanja u rjeavanju
drutvenog problema.
Doprinos istraivanja moe biti:
a) Spoznaje same pojave u njenom opisu, kvalifikaciji, objanjavanju itd.
b) Metodologije saznajnom dijelu, tehnikom dijelu, odnosno u dijelu o
naunoj strategiji.
Uzorkovanje

Nakon sto utvrdimo istrazivacko pitanje i napravimo odgovarajui istraivaki dizajn,


moramo odabrati jednu ili vie osoba, objekata ili dogaaja (tj. jedinice analize) na ije
osobine ili karakteristike e se nae istraivanje usredsrediti
To moemo uiniti putem popisa, ili uzorkom
Sve jedinice neke pojave zovu se populacija; uzorak je njezin dio
Dvije vrste uzorkovanja: po vjerojatnoi i nevjerojatnoi
Populacije mogu biti ograniene i sastojati se od broja elemenata koje je mogue
specificirati, ili neograniene i ukljuivati broj elemenata koji nije mogue
specificirati.
Uzorak se sastoji od odabranih elemenata iz populacije koji e biti opservirani da bi se
saznalo neto o ukupnoj populaciji.
Kae se da su razlike izmeu karakteristika uzorka i karakteristika populacije rezultat
greske u uzimanju uzorka. Od svakog postupka uzimanja uzorka moemo oekivati
da proizvede neku greku uzorkovanja.

(tehnike uzimanja uzoraka ili podjela tehnike uzoraka) Tehnike za uzimanje uzoraka se
mogu ire podjeliti na 2 tipa : a)Uzorkovanje po vjerovatnoi;
b)uzorkovanje po
nevjerovatnoi.

Uzorkovanje po vjerovatnoci
Ono nam dozvoljava da specificiramo vjerojatnou da e svaki dati element u naoj
populaciji biti ukljuen u na uzorak
Prosto slucajno je najjednostavnije, pogotovo u sluaju kad znamo malo ili nita o
naoj populaciji i kad moemo dobiti prihvatljivo tanu listu njenih elemenata, ali
podrazumijeva i ispunjenje nekih tekihpretpostavki (postojanje liste svih elemenata
populacije, trud oko tanosti i korigiranja liste, i sl.)
(sistemsko uzorkovanje) Kod sistematskog uzorkovanja, da bi odabrali svaki element
u naem uzorku, izabiremo metodom sluaja samo na prvi element, a onda biramo
svaki k-ti element u okviru uzorkovanja
Stratificirano slucajno uzorkovanje se koristi ako elimo biti sigurni da je na uzorak
reprezentant nae populacije na odreene naine koji mogu biti specificirani (npr.

proporcija mukaraca), ili ako smatramo da neka varijabla moe uticati na odgovore
naih subjekata (npr. etnika pripadnost)
Skupno uzorkovanje (cluster uzorkovanje) je slino stratificiranom, ali se populacija
dijeli na skupine po nekom kriteriju koji nije relevantan za istraivanje
Visefazno uzorkovanje kombinira tehnike skupnog uzorkovanja u sukcesivnim fazama
ili skupnog uzorkovanja sa pojedinim elementom sluajnog uzorkovanja na raznovrsne
naine.
Proporcionalno uzorkovanje - Da bismo dobili uzorak ovog tipa,podjelimo nasu
populaciju u kategorije, ili strate osiguravi da svaki element populacije dospije u
jednu i samo jednu od uspostavljenih kategorija ili strata.Tada mogu biti odabrani
prosti sluajni uzorci iz svake populacije.Obino je veliina prostog sluajnog uzorka
dobivena iz svakog stratuma prilagoena tako da je proporcija elementa jednaka
proporciji itave populacije koja je sadrana unutar tog stratuma.
Disproporcionalno uzorkovanje - Moemo koristiti strategiju disproporcionalnog
uzorkovanja i napraviti uzorak tako da neki elementi imaju dvostruku vjerovatnou da
budu izabrani u odnosu na druge.Kritina karakteristika svakog uzorka vjerovatnoe je
sposobnost,specificiranja vjerovatnoe da e svaki dati element biti ukljuen.
Sistemsko uzorkovanje - Da bi smo koristili sistemsko uzorkovanje umjesto
koritenja tabele sluajnih brojeva,da bi odabrali svaki element u naem uzorku,
izaberemo metodom sluaja samo na prvi element,a onda biramo svaki deseti,15 ti ili
k-ti element u okviru uzorkovanja.Veliina k je odreena brojem elemenata na naoj
listi populacije i veliine uzorka koji elimo.Ako ima 500 imena na listi a elimo
uzorak od 50, odabrat emo svako 10 ime (50%50=10) na listi.Ako je istraivau
dostupna adekvatna lista elemenata u odreenoj populaciji,sistematsko uzorkovanje
moe utediti znatno vrijeme,ali ono takoer nosi potencijalni rizik.Ovaj rizik
ukljuuje liste koje su naruene na neki nain-npr. Po rangu ili krugu pripadanja.

Uzorkovanje po nevjerovatnoci
Uzorkovanje po nevjerojatnoi nam ne doputa da procijenimo izgled da e jedan
element u naoj populaciji biti izabran.
Prednosti su ekonominost i pogodnost, ali je zakljuivanje na osnovu njega rizino.
Glavni nedostatak uzorkovanja po nevjerovatnoci je da greka uzorkovanja ne moe
biti tano provjenjena poto pristrasnosti uvedene u uzorkovanje po nevjerovatnoi ne
mogu biti procjenjene.

Uzorkovanje po vjerovatnoci ima znacajnu prednost nad uzorkovanjem po


nevjerovatnoci.
Za sada moemo kazati da kada jedan element vratimo u populaciju prije nego
izaberemo drugi element za na uzorak tada, PRAVIMO UZORAK ZAMJENOM.
Kada ne vraamo izvueni element to se zove UZORKOVANJE BEZ ZAMJENE.
Tri tipa uzoraka nevjerovatnoe aksidentni, kvotni i tipini sluaj ili svrsishodni
uzorak bie ukratko razmotrene.
Aksidentni uzorak se sastoji od respondenata koji su sluajno doli u kontakt sa
istraivaem i postali dio njegovog uzorka.
Kvotni uzorak je slian stratificiranom, jer predvia kvote kojima pojedini dijelovi
populacije trebaju biti zastupljeni u uzorku, ali se razlikuje sa stanovita ukljuivanja
pojedinih jedinica u uzorak
Tipicni slucaj ili svrsishodni (namjerni) uzorak je tip uzorkovanja po nevjerojatnoi
koji poiva na pretpostavci da istraiva ima dovoljno vjetine da odabere subjekte
koji treba da budu ukljueni u uzorak

Velicina uzorka
Kao pravilo palca, veliina uzorka ne bi trebala biti manja od 30, i veina istraivaa bi
vie voljela veliinu uzorka blie 100
Za uzorke dobivene iz veoma velike populacije, veliina uzorka do 1500 jedinica
moe biti poeljna

Uvod u deskriptivnu statistiku

Statistika je numericka alatka koju koriste istraivai da im pomogne opisati i objasniti


masovne pojave.
Postoje dva osnovna tipa statistike:

deskriptivna i inferencijalna.

Deskriptivna se bavi opisivanjem i sumiranjem odreenog seta podataka


Inferencijalna se bavi zakljuivanjem (donoenjem inferencija) o karakteristikama
populacija na temelju uzoraka uzetih iz tih populacija

Trajanje i odjeljenje varijable


Znanstvenici klasificiraju varijable u dva tipa trajne i odijeljene - na osnovu vrsta
vrijednosti koje varijable mogu u principu predstavljati

Varijable i niovi mjerenja


Varijable mogu biti trajne (pretpostavljaju beskonano mnogo vrijednosti) i odijeljene
(pretpostavljaju konaan broj vrijednosti)
Ovo je bitno zbog nivoa na kojem se mogu mjeriti i tehnikama analize koje na njima
moemo primijeniti
1. Nominalni nivo podrazumijeva podatke koji se mogu staviti u uzajamno iskljuive
kategorije; oni se mogu iskazivati preko apsolutnih brojeva, procenata, omjera, stopa,
itd., ali ih se ne moe rangirati.
Nominalni nivo mjeri da li je svojstvo prisutno, ali nije mogue kvantifikacija tog
prisustva.
2. Ordinalni nivo podrazumijeva (redni nivo) podatke koji se mogu rangirati prema
stupnju do kojeg je neki atribut prisutan; kvantitet varijacije izmeu rangova je
proizvoljan.
Ordinalni nivo mjeri kvantitet prisustva svojstva, ali arbitrarno
3. Intervalni nivo podrazumijeva podatke koji se mogu rangirati uz objektivan
kvantitet varijacije izmeu odgovora; nulta taka je proizvoljna

Intervalni nivo objektivizirano mjeri kvantitet prisustva svojstva, ali je poetna taka
arbitrarna
4. Omjerni nivo (ratio nivo) podrazumijeva podatke iste kvalitete kao i intervalni, ali
uz objektivnu nultu taku
Omjerni nivo objektivizirano mjeri kvantitet prisustva svojstva, a poetna taka je
apsolutna.
esto je distinkcija izmeu intervalne i omjerne razine akademska
Poseban problem je Likertova skala

Opisivanje podataka
Kad se jednom identificira tip varijable, odredi nivo mjerenja i podaci prikupe, tada
moramo odabrati izmeu nekoliko opcija za opisivanje podataka.
Sirovi brojevi se najee koriste; oni su prosto prebrojavanje uestalosti.
Ovo
prosto prebrojavanje uestalosti zove se sirovo poto brojevi nisu obraivani ni na
kakav nain; tj. Nisu pretvoreni u omjere, procente itd. Sirovi brojevi koji se esto
oznaavaju svovom N su taka gdje svaki statistiki opis mora poeti a ovi brojevi
imaju prednosti da su jednostvani, jasni i lahko ih je shvatiti.
Procenti su standardizirani brojevi (nazivnik je uvijek 100); pravilo je da se procenti
ne koriste kada u setu podataka ima manje od 30 sluajeva
Stope su takoer standardizirani brojevi, pri emu se standardizacija vri u odnosu na
neku jedinicu od znaaja.
Stope izraavaju uestalost jednog dogaaja u odnosu na
fiknu jedinicu ili jedinice mjerenja, a vrijeme je obino jedna od fiksnih jedinica.
Podaci se grafiki prikazuju uglavnom preko reetkastih i linijskih grafikona

DISTRIBUCIJE FREKVENTNOSTI
Drugi nain da se podaci prezentiraju je da se konstruira distribucija frekventnosti.
Distribucija uestalosti oznaava koliko puta se odreeni dogaaj ili vrijednost
varijeble javlja u prikupljenim podacima. Uz brojanje i biljeenje sirovog broja
odgovora koji spada u svaku kategoriju odgovora za datu varijablu, istraiva moe
poeljeti da reprezentira podatke grafiki u obliku reetkastog ili linijskog grafikona
koji je dobiven iz sirovih brojeva.

Linijski grafikoni koji se ponekad zovu histogrami prenose u osnovi istu informaciju
kao reetkasti grafikon mada moda ne tako ivo.

Mjere centralne tendencije


Opisuju distribuciju oznaavajui srednje take raliitih vrsta. Postoje 3 esto
koritene mjere centralne tendencije: mean srednja vrijednost,
median sredinja ili
centralna,
mode modalitet.
MEAN je aritmetika sredina pojedinanih numerikih skorova koji ine distribuciju
varijabli mjerene na intervalskom ili ratio nivou. Rauna se sumiranjem svih skorova i
dijeljenjem brojem skorova koji su uli u zbir. MEDIAN je sredinji skor omjera,
interval ili ordinalna dostribucija varijeble u smislu da je polovina novajlija postigla taj
skor ili manje od polovine postiga taj skor ili vie. Da bi se naao median distribucije
moramo: a) poredati sve pojedinane skorove u numeriki redoslijed ili od najnie do
najvie ili obratno, b) nai skor koji je u centru ovog reda brojei sa obadva kraja reda
istovremeno. MODE distribucije je skor koji se javlja sa najveom frekvencijom u
distribuciji bez obzira na nivo mjerenja.

Srednje vrijednosti su individualne vrijednosti koje reprezentiraju populaciju i imaju


svojstvo prosjeka
1) Aritmetika sredina se koristi kod varijabli mjerenih na intervalnom ili omjernom
nivou; to je suma svih skorova podijeljena sa brojem tih skorova
2) Medijan je pozicijska srednja vrijednost koja se nalazi u sredini niza podataka u
kojoj su podaci poredani po redoslijedu vrijednosti
3) Modus (mod) je vrijednost koja se najvie pojavljuje (moe ih biti i vie- bimodalna
i multimodalna distribucija)

Survey istrazivanja putem upitnika i intervjua

U naim svakodnevnim pokuajima da shvatimo svijet oko nas, oslanjamo se na tri


osnovne tehnike za prikupljanje informacija:
a)direktno opserviramo,
b)komuniciramo sa drugim o onome to su oni opservirali;
c)uimo iz pisanih
izvora kao to su knjige, novine, filmovi i televizija.
Znanstveni pristup razumijevanju se oslanja na iste tehnike za sakupljanje informacija,
ali ih koristi sistematinije sa uvaavanjem specifinih problemskih situacija
Survey metoda (metoda prikupljanja) je prikupljanja podataka putem postavljanja
pitanja i odgovaranja na iste; u irem smislu se njime oznaava i bilo koja vrsta i
metoda istraivanja
Survey se moze voditi ili INTERVJUOM sa osobom koja vodi intervju postavljajui
pitanja i biljeei odgovore subjekata, ili UPITNIKOM, kada respodenti itaju pitanja
i piu vlastite odgovore.
Dvije vrste Survey-a: upitnici i intervjui

Upitnici
Istraivai esto koriste upitnike radije nego intervjue,jer oni zahtjevaju manje
vremena i manje obuenog osoblja za njihovo sprovoenje.Upitnici mogu obezbjediti
anonimnost
respodentima to je poeljna crta u mnogim kriminalistikim
istraivakim projektima.Za razliku od drugih tehnika prikupljanja informacija
upitnici se mogu koristiti uspjeno samo kada su respodenti pismeni voljni i sposobni
da daju eljenu informaciju.
Predmet upitnika su, po pravilu, masovne pojave, te je ona veoma povezana sa
statistikom metodom; njene odlike su sistematinost, relativna kratkotrajnost i
ekonominost.
Nedostaci upitnika: suptilniji problemi se teko mogu istraivati anketom; zahtijeva
pismenost respondenata, voljnost i spremnost da uestvuju u istraivanju; mogunost
pogrene interpretacije pitanja; slaba stopa odgovora

Tipovi pitanja

Pitanja koja su ukljucena u upitnike su u rasponu od visoko strukturiranih, fiksno


alternativnih do onih sa otvorenim zavretkom.
FIKSNA - ALTERNATIVNA PITANJA trae od respondenta da odabere odgovor sa
odtampane liste izbora. Ta pitanja mogu ukljuiti jednostavni da- ne ili tacan
pogrean odgovor, listu mnogostrukih izbora ili niz stupnjeva slaganja ili neslaganja u
odnosu na raznovrsne tvrdnje.FIKSNA pitanja su lahka za popunjavanje,jednostavna
za voenje, i relativno lahka za analiziranje.
PITANJA SA OTVORENIM KRAJEM dozvoljavaju respondentima da odgovore
vlastitim rijeima. Ovo moe znaiti vee detalje i iri raspon odgovora.Moe znaiti i
niu stopu odgovora jer respodent mora vie misliti i pisati nego to bi to inio sa
fiksnim-alternativnim pitanjima.

Konstruktivni upitnici
Konstruiranje upitnika odreuju problem istraivanja, duina upitnika, izgled i uvodne
napomene. Kad istraiva jednom odlui da je upitnik primjeren istraivaki
instrument u odreenom istraivakom projektu,on poinje konstruirati upitnik.Ako su
dostupni drugi upitnici o istoj temi u literaturi ili kod drugih kolega,oni se mogu
koristiti u cjelini ili djelimino.Pitanja line prirode treba da budu obino postavljena
pri kraju upitnika iz dva razloga.
Predtestiranje (biljeenje problematinih mjesta-nejasno uputstvo, nepoznate rijei ili
nejasna pitanja, greke u pisanju, i sl.) i predkodiranje upitnika.
Treba uvijek izvriti predtestiranje upitnika prije nego to se distribuiraju
respodentima.PREDTEST se provodi tako to se od malog broja respodenata, slinih
po karakteristikama ciljnoj populaciji,zatrai da proitaju pratee pismo,sasluaju ili
proitaju uvodnu napomenu i popune upitnik.Dok popunjavaju upitnik oni treba da
zabiljee problematina mjesta na koja naiu.Na kraju predtesta istraiva moe
napraviti sve potrebne revizije da bi eliminirao problem prije nego primjeni upitnik na
grupu.

Opca pitanja (opsta pitanja) koja su bitna za istraivanje, prilika za komentiranje o


stvarima koje su bitne, a nisu navedene u upitniku
Poveanje stope odgovora: dobro planiranje i relativno malo, jasno napisanih, fiksnih alternativnih pitanja; koritenje adresirane koverte sa markom uz upitnik poslan
potom; publikovanje studije u lokalnim medijima; nuenje upoznavanja sa
rezultatima studije respondentima na njihov zahtjev

Pratece tehnike za poveanje stope odgovora: slanje jedne ili vie obavijesti
respondentima zahvaljujui onima koji su vratili upitnik i podsjeajui one koji nisu na
vanost da to urade; stavljanje obavijesti istog efekta u lokalne novine; telefoniranje
onima koji nisu odgovorili.

Intervjui
Za razliku od upitnika, intervju je interakcija in vivo, obino direktna ili preko telefona
Intervju se moe koristiti sa svakim tipom respondenta (ukljuujui one koji su
nepismeni), i kad se ispitivanje koristi inteligentno, oni mogu dati detaljne informacije.
Njihov nedostatak su visoki trokovi ako je grupa intervjuiranih velika ili ako je
intervju dug
(podjela intervjua) Poput upitnika, intervjui se dijele u dvije opce kategorije, ovisno o
tipu pitanja koja se postavljaju:
1)Strukturirani, standardizirani ili FORMALNI INTERVJU ima sadraj i strukturu
fiksnog pitanja
2)Nestrukturirani ili NEFORMALNI INTERVJUI su fleksibilniji i po koritenim
pitanjima i po usmjerenju
Neformalni intervjui esto daju ekstenzivne informacije sa vie uvida o temama
istraivanja, kao i o emocijama i stavovima respondenta; kao rezultat takve intervjue
esto koriste i sociolozi i antropolozi, kao i psiholoki i psihijatrijski kliniari
Koji god tip intervjua istraiva odabrao, on mora voditi rauna o tri stvari:
(a)uspostavljanje dobrog odnosa sa respondentima;
(b)odreivanje znaenja i
pouzdanosti njihovih odgovora; i
(c)koritenje vrste ispitivanja koja e izvui
traenu informaciju

Nereaktivne metode, opservacija i eksperiment


Istrazivacke alatke i tehnike
Nereaktivne Nenametljive metode prikupljanja podataka otklanjaju pristranost koju
uvodi sam proces istraivanja eliminacijom znanja subjekata da su prouavani (npr.
ve sam in ispunjavanja upitnika moe modificirati miljenje respondenta o sebi, a
zatim njegove odgovore na naredna pitanja )
Nereaktivne tehnike su istraivanja dokumenta, prouavanje fizikih dokaza i potpuna
opservacija, dok vie interaktivne metode ukljuuju opservaciju uesnika, preruenu
opservaciju i eksperiment

Istrazivanje dokumenata
Ako istraiva eli informaciju o prolom dogaaju, moe posjetiti biblioteke ili arhive
i traiti koritenje osobnih i povijesnih dokumenata; ako se bavi dogaajima koji su u
tijeku, esto moe dopuniti svoje znanje prikupljajui tekua dokumenta koja
pripremaju ljudi koje on prouava ili su ona o tim ljudima.
Istrazivanje bazirano na analizi postojeih izvora informacija esto se naziva
arhivskom ili DOKUMENTACIONOM ANALIZOM.
Narocito korisna alatka za dokumentaciono istrazivanje je
SEKUNDARNA
ANALIZA u kojoj istraiva ponovo ispituje metod, podatke i rezultate ranijeg
istraivanja.
Istraiva moe analizirati podatke na novi nain, ili traiti mogue izvore greke ili
pristrasnosti u svim podacima, analizi podataka ili zakljucima koje je izveo prvobitni
istraiva; istraiva moe takoe koristiti istraivanje drugih da osvijetli vlastiti
istraivaki problem.
Greke kod istraivanja dokumenata:
1) osoba koja je prvobitno dala informaciju mogue da je bila selektivna i u biljeenju
dogaaja i pohranjivanja dokumenata
2) mogu postojati greke slubenika, tipografske greke ili izostavljanja u
dokumentima ili samoj arhivi
3) mogunost da je onaj ko je prvobitno biljeio pogreno interpretirao ono to je uo,
vidio ili proitao
4) informacije mogu biti subjektivne

Analiza istrazivanja
Ona sistematizira koritenje dokumenata
Za razliku od drugih metoda prikupljanja podataka u kojima mi zahtijevamo podatke i
oni nam se po zahtjevu prezentiraju, ovdje otkrivamo podatke, definiramo i odabiramo
Ona je esto jedini nain prikupljanja podataka o prolim dogaajima, relativno je
jeftin, i, sa izuzetkom dokumenata koje su subjekti dali istraivau, prisustvo
istraivaa nema utjecaja na sadraj materijala koji se analizira

Fizicki dokazi
Dokazi akcesije (sraivanja) ili dokazi dobiveni akumulacijom ili depozitom
materijala
Dokazi erozije (razaranja) su druga kategorija fizikih dokaza koja ukljuuje dokaz
upotrebe ili noenja.

Opservacija
Opservacija doputa istraivau da biljei dogaaje kako se oni deavaju, a da se ne
mora oslanjati na introspektivnu ili retrospektivnu snagu subjekata, ili na zapise drugih
Istrazivaci koriste tri tipa opservacijskih uloga, ovisno o ogranienjima i zahtjevima
svrhe istraivanja i okruenja:
1potpuni promatra,
2promatra - uesnik i
3prikriveni promatra
Istrazivac koji posmatra svoje subjekte bez njihovog znanja i bez fizikog
uestvovanja u njihovoj aktivnosti zove se POTPUNI POSMATRAC. On prouava
svoje subjekte iz daleka.
Dok potpuni posmatra moe maksimizirati objektivnost,moe se postii cilj
razumijevanja. POSMATRAC UCESNIK
je onaj koji se identificira kako
posmatra,navede svoju svrhu i fiziki uestvuje u aktivnostima posmatranih.
Treci tip posmatraca PRIKRIVENI ili TAJNI POSMATRAC se predstavlja lano
svojim subjektima i posmatra ih dok uestvuje kao lan grupe. Istraiva moe
preuzeti ulogu preruenog posmatraa ako mu drugaije ne bi bilo doputeno
posmatranje,kao u sluaju nekih religijskih sekta ili grupa kriminalaca,ili smatra ako
bude tretiran kao jedan od posmatranih da e to biti bitno da ih razumije.

Opservacije koje e se evidentirati iskljuivo biljeenjem potrajae prilino dugo,treba


da budu unesene u TERENSKU SVESKU, kako je antropolozi zovu.Ima nekoliko
naina organiziranja takve sveske.
Tacnost opservacije
Kao i sve istraivake metode opservacija ima izvore greske.Tanost opservacija esto
predstavlja ozbiljne tekoe za posmatrae.
Fizicki dokazi
Poznato je da su fizicki dokazi esto klju za rjeavanje kriminalistikih
sluajeva.Fiziki dokaz se ponekad koristi u znanstvenom istraivanju obino u vezi sa
drugim istraivakim tehnikama.
I krvni uzorci i urino analize pripadaju kategoriji fizikih dokaza koji se zovu
DOKAZI AKCESIJE ili dokazi dobiveni akumulacijom ili depozitom materijala.
DOKAZI EROZIJE su druga kategorija fizikih dokaza koja ukljuuje dokaz
upotrebe ili noenja.Kao dopunski metod odreivanja koja se od niza edukacionih
traka ee koristi mogli bismo ispitati biljeke o zamjeni da odradimo koje trake
moraju biti popravljene ili ee zamjenjene.

Tipovi opservacija prema Bachman i Schutt 2007 ------ pronai na internetu

Nekoliko naina biljeenja: (pred) kategoriziranje i upisivanje, aktualne ekstenzivne


biljeke o dogaajima ili snimanje na video traku, naknadno biljeenje
Ako se koristi pismeno biljeenje, svaki period promatranja ima svoj dio u terenskoj
svesci u koju se biljei:
Objektivan opis dogaaja, sa to vie detalja
Probne interpretacije i objanjenja
Osjeanja ili reakcije kao promatra

Eksperiment
Eksperiment je metoda u kojoj se vjetaki, eksperimentalnim iniocem, izaziva
eksperimentalna situacija kojom se ciljno upravlja i na osnovu ijih se rezultata
formira kljuno saznanje

Efekt koji proizvodi specijalni tretman eksperimentalnih subjekata poznat je u


socijalnoj znanosti kao Hawthorne-ov efekt

Ispitivanje odnosa izmedju dvije ili vise varijabli


Poredba distribucije frekvencije
Naelno se govori o tri naina ispitivanja povezanosti dvije varijable

Prvi, najjednostavniji je da konstruiramo nekoliko grafikona distribucija frekvencije


Kao osnov za konstruiranje grafikona slui podatak koliko vrijednosti ima neovisna
varijabla u promatranju odnosa izmeu tih varijabli

Drugi je ukrtanje varijabli (cross-tabulacija), pod kojom se smatra presjek dvije


distribucije frekvencije
Presjek kolone i reda je elija, a vrijednost koji se pojavljuje u eliji je elijska
frekvencija
Kad jedna varijabla ima puno vrijednosti i izlaganje je nepregledno, koristi se
kombiniranje (kolapsiranje) vie vrijednosti u jednu
Jasno je da se kod kolapsiranja rtvuje detalj, ali je to nuno; uvijek se, meutim, moe
napraviti detaljna analiza ako postoje podaci koji takvo to doputaju (obrnuto ne!)
Ope pravilo je da se primjenjuje to vie rezona, zdravog razuma i etike prosudbe
Iako je mogue drugaije rjeenje, procentiranje se vri u pravcu neovisne varijable, a
u itanju tabele poredimo kategorije u pravcu suprotnom od onog kojeg smo koristili u
raunanju procenata

Trei je uvoenje tree varijable (koja se naziva kontrolnom ili test) u odnos izmeu
dvije koje su prvotno predmetom analize; to je tzv. elaboracijska analiza
Nove tabele se nazivaju parcijalne tabele prvog reda, a izvorna tabela nultog reda
Pet su mogunosti kod elaboracije: replikacija, eksplanacija, interpretacija,
specifikacija i odsustvo oiglednog odnosa u tabeli nultog reda

Ispitivanje odnosa izmedju dvije ili vise varijabli putem unakrsne tabulacije
Temeljna nacela cross-tabulaciji
Cross-tabulacija se moe smatrati presjekom dvije distribucije frekvencije. Podaci
cross-tabulacije o dvije varijable nam doputaju da vidimo relativno lahko da li su one
povezane meusobno ili nisu.
Konstruiranje cross-tabulacije
Prvi u konstruiranju cross-tabulacije je pravljenje dvodimenzionalne mree podataka,
postavljanje vrijednosti varijeble spol preko vrha mrea a vrijednosti varijable tip
prekraja niz stranu. Tabela kontigencije ima dvije odvojene kolone i tri odvojena reda.
Prostori na tabeli odreeni presjekom kolona i redova zovu se elije.
U survey istraivanju istraitelj moe ispitati efekat tree varijable na odnos izmeu
dvije varijable koje su bile prvobitni fokus analize. Ova dodatna analiza podataka
moe pomoi istraivau u eliminaranju alternativnih kauzalnih varijabli, time jaajui
njegov argument da je odnos izmeu varijabli kauzalan. Ovaj postupak se zove
elaboracijska analiza.

You might also like