Professional Documents
Culture Documents
Naselja Dreznice I Njihovo Stanovnistvo - Srednji Vijek Sa Najstarijom PDF
Naselja Dreznice I Njihovo Stanovnistvo - Srednji Vijek Sa Najstarijom PDF
istorijomiturskiperiod
Drenicasettlementsandtheirpopulation
byMiroslavNikanovi
Source:
HeraldoftheNationalMuseumofBosniaandHerzegovinainSarajevo:Ethnology(Glasnik
ZemaljskogmuzejaBosneiHercegovineuSarajevu:Etnologija),issue:46/1991(2004),pages:
127183,onwww.ceeol.com.
Rad obuhvata rezultate istraivanja naselja i stanovnitva Drenice, male predione cjeline
u sklopu sjeverozapadnog dijela optine Mostar, koja pripada geografskoj cjelini planinskog dijela Hercegovine. U radu se pokualo sagledati i etnoloke karakteristike stanovnitva Drenice, obraajui prevashodno panju na rekonstrukciju razvoja populacionih odnosa na nivou podruja, migracionih kretanja, porijeklo i, posebno, islamizaciju i status stanovnitva u drutvenim i dravnim ureenjima. U radu se pratei istorijski
slijed dogaaja ukazuje na vremenske periode (srednji vijek sa najstarijom istorijom, i
turski period, u kojima su se deavali prelomni dogaaji u etnikoj istoriji stanovnitva ove
oblasti.
Ovaj rad je nastao kao rezultat naih istraivanja porijekla stanovnitva Drenice, obavljenih u
periodu 1978-1981. godine. Rad predstavlja cjelinu sa radom Porijeklo stanovnitva Drenice,
objavljenom u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu (u daljem tekstu
GZM), Etnologija (u daljem tekstu E), nova serija 38 (u daljem tekstu n..s.), Sarajevo, 1983, 1-61.
Zbog obima kompletnog teksta nismo bili u mogunosti da ga tada objavimo integralno. U ovim
razmatranjima, u napomenama, neemo, osim izuzetno, navoditi pomenuti rad jer oba ova rada
ine jednu cjelinu i nastala su u isto vrijeme.
I. F. Juki, Putopisi i istorisko-etnografski radovi, Svjetlost, Sarajevo, 1953, 53, 386; L. Arbuthnot,
Herzegovina or Omer Pasha and Rebels (with a brief accaunt of Servia, it s social, political,
and financial condition), London, 1982, 225-233, Hercegovina prije sto godina ili ematizam
fra Petra Bakule s latinskog orginala iz godine, 1867, Mostar, 1970, 121-122; Schematismus to
pografico-historicus, vicariatus apostolici et custodiae provincialis franciscanico missionariae
in Heregovina pro anno domini 1873, Mostar, 1873, 162-169; M. Hoernes, Dinarische Wanderungen, Wien, 1888, 68-69; T. Kovaevi, Opis Bosne i Hercegovine, Beograd, 1879, 86; V.
Klaji, Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, III svezak, Zagreb, 1880, 169.
128
MIROSLAV NIKANOVI
Svi ti zapisi, sainjeni tokom XIX vijeka, posluili su nam kao savremena svjedoanstva o ivotu i kulturi stanovnika ove oblasti i ukazali nam na mogue pravce naih
istraivanja.
Interes naunika, posebno istoriara, privuklo je postojanje materijalnih ostataka iz
prolosti. Pored kratkih zabiljeki o sluajnim nalazima pojedinih arheolokih objekata
istoriari su vie panje posvetili postojanju jednog srednjovjekovnog natpisa, kao i nekropoli od etiri izuzetno ukraena nadgrobna spomenika u obliku krsta. Posebno bi trebalo
ukazati na radove Pave Anelia i efika Belagia, koji su nam bili okosnica razmatranja o Drenici u srednjem vijeku. 3
Nakon konsultovanja svih pomenutih pisanih podataka o Drenici, te rekognosciranja
terena, stekli smo utisak da je Drenica specifina seoska zajednica sa vie sela i zaselaka, poznata kao zasebna upa jo poetkom XV vijeka, a koja je usljed svog geografskog
poloaja vjekovima bila na izvjestan nain izolovana, tako da su do naih dana ostali sauvani arhaini elementi u narodnoj kulturi, posebno kod muslimanskog stanovnitva.4
Jedno od interesantnih pitanja koje je apostrofirano u zabiljekama putopisaca iz XIX
vijeka je i pitanje odreene samosvojnosti ili specifine seoske autonomije i s tim u vezi
posebnosti stanovnitva Drenice u odnosu na stanovnike susjednih oblasti.5
Uzevi u obzir znatnu izolovanost Drenice, oekivali smo da se korjenite promjene
do kojih je dolo u naim seoskim sredinama, osobito za posljednjih nekoliko decenija, a
koje su uticale na naglo nestajanje starinskog ivota, nisu u mnogome dotakle ovog
podruja, te da se upravo u Drenici odrao znaajan fond arhainih elemenata u narodnoj kulturi, te da je do danas ouvana tradicija o porijeklu stanovnitva. Na ovakav zakljuak su nas navodile i vijesti , zabiljeene u XIX vijeku, o seoskim muslimanskim porodicama koje upravo u Drenici jo uvijek vre potajne bogumilske obrede ili su, tek
nedavno, s bogumilstva prele na jednu od priznatih religija. 6
Realizacijom pomenutog projekta stekli su se uslovi za svestrano sagledavanje etnike
prolosti i etnikog razvitka stanovnitva ove oblasti.
Rezultati tih istraivanja publikovani su pod naslovom: Etnoloko-folkloristika istraivanja u Drenici u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu.7
5
6
7
129
Sva etnografska graa, sakupljana od strane pomenutih istraivaa, predstavlja istraivaku osnovu i za naa istraivanja naselja Drenice i demografskog i etnikog razvitka
kao i vievrsnih struktura dananjeg muslimanskog i hrvatskog stanovnitva Drenice.
Za nas je, svakako najznaajnija graa koju smo sakupljali namjenski za ovaj rad na
terenu u periodu od 1978. do 1981. godine. Ova graa prije svega sadrava narodnu tradiciju o porijeklu pojedinih radova, iskazanu esto u formi memorata, to jeste kraih proznih kazivanja o blioj ili daljoj prolosti pojedinih rodova. Pored toga znaajna su i kazivanja koja se u irem smislu mogu svrstati u krug istorijske narodne tradicije, a razjanjavaju nam svrhu postojanja pojedinih toponima, njihov nastanak i znaenje, na osnovu
kojih smo konstatovali postojanje jednog dijela nekadanjih, danas naputenih naseobina, starih crkvita, grobalja, ruevina itd. Znaajnu grau sainjava i fond zabiljeenih
kazivanja o lokalnoj istoriji, iskazivanih u formi legendi, to jest o dogaajima koji po
narodnom shvatanju predstavljaju istorijski slijed zbivanja na ovom podruju od najstarijih vremena do danas.
Pored narativnih izvora (etnografska graa) istraivaku osnovu ovog rada predstavljaju i objavljeni i neobjavljeni istorijski izvori. Od posebnog interesa za naa istraivanja su istorijski izvori koji do realizacije ovog naunoistraivakog projekta nisi bili
publikovani.
U grupi objavljenih izvora spadaju izvori koji se odnose na Drenicu u srednjem
vijeku, a koji su publikovani uzgredno uz druge znaajne izvore.8 Ovi izvori su,
kultura stanovnitva Drenice (etnoloko-folkloristika istraivanja). U ovom zavrnom elaboratu objavljeni su sljedei izvjetaji: V. Palavestra, Predgovor glavnog istraivaa, 1-58;
M. Nikanovi, Porijeklo stanovnitva Drenice, 59-79; A. S. Alii, Nahija Drenica pod osmanskom upravom, 80-99; A. Bugarski , Seoska arhitektura, 100-123; S. Prosenica, Tradicionalna privreda stanovnika Drenice, 124-142; S. Baji, Narodna nonja u Drenici, 165-185;
R. Kajmakovi, Narodni obiaji u Drenici, 186-204; V. Stojakovi, Tradicionalni drutveno
pravni i etnosocijalni odnosi u Drenici, 205-235; R. Fabijani, Narodna medicina, 236-247; .
Buturovi, Narodna poezija u Drenici kod Mostara, 248-298; V. Palavestra, Narodne pripovijetke, predanja, toponimija, 299-310; M. Okuka, Govorne osobine stanovnitva Drenice, 311337; D. Rihtman-otri, Narodna muzika tradicija podruja Drenice, 338-353. Ovaj izvjetaj
se nalazi u arhivi Odjeljenja za etnologiju Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Originali terenskih
zapisa i crtea, nastali u toku trajanja projekta, kao i sreena, transkribovana i arhivski obraena
etnoloka graa nalazi se takoe u arhivu Odjeljenja za etnologiju Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Ovaj dokumentacioni materijal je posluio pomenutim istraivaima da napiu radove pod naslovom kao i u elaboratu, a koji su objavljeni u Glasniku Zemaljskog muzeja broj 37, za 1982.
godinu i broj 38. za 1983. godinu. Do danas jedino nije objavljen rad S. Prosenice o narodnoj
privredi. Pored radova u Glasniku Vlajko Palavestra je svoj neto preraeni predgovor glavnog
istraivaa objavio kao poseban rad pod naslovom Drenica u Hercegovini (Zabiljeke o prolosti i narodnoj kulturi), Hercegovina 2, Mostar, 1982, 91-123, a Milo Okuka je objavio iz
problematike koju je obraivao prilog pod naslovom: Glas (H) u govoru Muslimana Drenice u
Hercegovini, Knjievnost i jezik XXIX, 2, Beograd, 1982, 101-103.
E. Fermedin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastika, Zagabria, 1892, 87-89; M. Dini, Odluke
vea Dubrovake Republike I, Srpska akademija nauka i umetnosti (u daljem tekstu SANU),
Zbornik XV, Beograd, 1951, 257; M. Dini, Odluke vea Dubrovake Republike II, SANU,
Zbornik XXI, Beograd, 1964, 578; M. Dini, Trg Drijeva u srednjem vijeku. Srpska zemlja u
srednjem vijeku, Beograd 1978, 397.
130
MIROSLAV NIKANOVI
10
11
12
13
14
131
15
16
17
18
M. Jaov, Spisi tajnog vatikanskog arhiva XVI-XVIII veka, SANU, Zbornik XXII, II odelenje,
Beograd, 1983, 272; D. Mandi, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae iz discriptionibus
annis 1743 et 1768 exartis, Shikago-Roma, 1962., 26, 123, 132; L. akovi, Prilozi za demografsku i onomastiku grau Bosne i Hercegovine I, na osnovu popisa katolikog stanovnitva
1743. godine, ANUBiH, Graa XXIII, Odjeljenje drutvenih nauka 19, Sarajevo, 1979, 44,
63, 65; D. Kamber, Stanje upa i dua apostolskog vikarijata u Bosni srebreniko-otomanskoj
prema popisu izvrenom 1813. Franjevaki vjesnik 2. veljaa 1932. godite XXXIX, Visoko,
1932, 57.
S. Zlatovi, Kronika o. Pavla ilobadovia o etovanju u Primorju (1662-1686), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (u daljem tekstu JAZU), Starine XXI, Zagreb, 1889, 95,
100-102.
. Petrovi, Etnoloke beleke s puta po Bosni i Hercegovini u jesen 1953. godine, GZM, E,
n.s. 35/36, Sarajevo, 1981, 159-160.
Isto.
132
MIROSLAV NIKANOVI
Provjeru tanosti usmenih izvora vrili smo na taj nain to smo pokuali da nam
svaku zabiljeenu informaciju potvrdi vie nezavisnih informatora. Sljedea faza provjeravanja sakupljena grae bazirala se na podacima o porijeklu stanovnitva susjednih oblasti koji su ve objavljeni u literaturi. U naem sluaju radi se o monografijama o porijeklu stanovnitva Hercegovine, Litice, Rame itd.19 Pored ovih radova, u kojima smo na
neposredan nain kontrolisali narodnu tradiciju o porijeklu stanovnitva, vjerodostojnost
podataka smo na najbolji nain mogli utvrditi korienjem razliitih nezavisnih izvora,
prije svega pisanih dokumenata. U naem sluaju radi se o matinim knjigama, sudskim
protokolima, katastrima, gruntovnici, religijama vjerskih misionara, ematizmima, te svim
drugim pisanim izvorima koji su nam mogli koristiti u ovim istraivanja.
Rasvjetljavanje postavljenog problema pretpostavljalo je i korienje i primjenu odgovarajueg metodskog pristupa. Kako je rije o istorijatu naselja, porijeklu i strukturi
stanovnitva oblasti koja je do realizacije ovog naunoistraivakog projekta bila u osnovi sasvim nepoznata, osjetila se potreba za detaljnim istraivanjima narodne tradicije te
traganjem za izvornom arhivskom graom to je pretpostavljalo kulturnoistorijski pristup.
Kada je rije o sagledavanju populacionih odnosa za periode iz kojih smo posjedovali
dovoljan fond statistikih podataka, koristili smo demografske metode.
U kontekstu napora za svestranijim sagledavanjem etnikih i etnolokih karakteristika
stanovnitva Bosne i Hercegovine u ovom radu pokuali smo da na osnovu sakupljene
grae, pristupanih izvora i literature rasvijetlimo etniku prolost stanovnitva Drenice,
predione cjeline u zapadnoj Hercegovini.
Rasvjetljivanje ovog problema pretpostavljalo je to god vie je to mogue poniranje
u prolost uz korienje svih dostupnih izvora koji mogu posluiti za rekonstrukciju razvoja populacionih odnosa na ovom podruju, migracionih kretanja, porijekla i, posebno,
islamizacije i statusa stanovnitva u drutvenim i dravnim ureenjima. Takoe smo pokuali da detaljnim istraivanjima narodne tradicije na terenu, te traganjem za izvornom
arhivskom graom pokaemo da je mogue rasvijetliti prolost i ovako malih i naoko beznaajnih predionih cjelina i tako dati novi prilog prouavanju naih naroda.
U naim istraivanjima pokuali smo da utvrdimo, pratei istorijski slijed dogaaja,
vremenske periode u kojima su se deavali dogaaji prelomni za bivstvovanje stanovnitva
ove oblasti. Iz tog razloga smo naa izlaganja podijelili na periode: srednji vijek sa najstarijom istorijom i turski period. Svaki ovaj period posebno, karakteriu specifini uslovi i
dogaaji, te u vezi s tim predstavljaju zaokruene cjeline u etnikoj istoriji stanovnitva
ove oblasti. Pored toga posebno smo obratili panju na posebnosti Drenjaka u odnosu
na stanovnike susjednih oblasti, koje smo uoili nakon zavrenih istraivanja.20
19
20
J. Dedijer, Hercegovina, Srpski etnografski zbornik XII, Naselja srpskih zemalja, Beograd, 1909;
M. Petrovi, Etnika prolost stanovnitva na podruju Litice u zapadnoj Hercegovini, GZM,
E, n. s. XXIV/XXV, Sarajevo, 1970, 9-95; M. S. Filipovi, Rama u Bosni, Srpski etnografski
zbornik LXIX, Naselja i porijeklo stanovnitva 35, Beograd, 1955.
Sastavni dio naih razmatranja naselja Drenice i njenih stanovnika ini i valorizovana graa o
naseljima i porijeklu svih dreanjskih radova, izloena u naprijed pomenutom radu iz 1983.
godine M. Nikanovia, n. d., 14-61. Istom metodologijom obraeni su i periodi: austrougarski
period, period izmeu dva rata, te period od drugog svjetskog rata do danas, to e biti publikovano u narednoj svesci GZM (E)
133
SREDNJIVIJEKSANAJSTARIJOMISTORIJOM
O Drenici u srednjem vijeku ima veoma malo pisanih podataka. Osim prirodno geografskih uslova za stvaranje ljudskih stanita o bivstvovanju ljudi na ovom podruju govore
svojim nemutim jezikom materijalni ostaci iz prolosti (gradine, crkvine, nadgrobni
spomenici i drugi objekti nerazjanjene namjene), te maglovite legende o ljudima koji su
naseljavali ovu dolinu prije dananjeg stanovnitva. Poto na ovom podruju nisu obavljena sistematska arheoloka istraivanja, mi emo se zadrati na podacima koji su nam
bili dostupni.21
Prvi direktni pomen Drenice je iz 1408. godine u darovnici kralja Ostoje, koji je, izmeu ostalog , dao i provinciama Drenicu u posjed brai Radivojevi.22
Sljedei podatak kojim raspolaemo o Drenici u srednjem vijeku je iz maja 1423.
godine. Na sudu u Drijevima optueni su carinici zbog davanja soli na ispolicu. Tom prilikom pomou svjedoka je utvreno da je izvjesni Dabiiv Junoti dobio 12 tovara soli
za Drenicu.23
Nakon ovih podataka, koliko je nama poznato, Drenica se ne spominje u pisanim izvorima srednjeg vijeka.
Iako mali po teritoriji i broju stanovnika, Drenica je u prolosti esto imala odreenu
upravno-politiku autarhiju, to je moglo biti posljedica odreene geografske izolovanosti.
U pomenutoj darovnici kralja Ostoje, poetkom XV vijeka, Drenica se naziva provincijom:
provinciam Drezniza cum omnibus iuribus et territoriis. Poto je ovo povelja sauvana
samo u kasnom i loem prevodu, pojedine kategorije upravnih jedinica, meu njima i
provinciju neophodno je posrednim putem rekonstruisati. Analizom ove povelje Pavo
Aneli je doao do zakljuka da je termin upa (zupa), koji se u darovnici samo jedanput javlja, u stvari geografski pojam, dok termin provincia treba shvatiti u znaenju
upravnog kotara, seoske optine, kneije, a samo supsidijarno i upe. Nesumnjivo je da
se za Drenicu u XV vijeku koristio naziv upa, i to u gore navedenom smislu, gdje oznaava jednu manju predionu cjelinu. U okviru ranofeudalnog upravnog sistema Drenica
je bila samo jedna seoska optina. Zbog izolovanosti, odbrambenih mogunosti i konjukturne ekonomije u razvijenom feudalizmu znaaj Drenice je rastao. Drenica je po svemu
21
22
23
Pored nekoliko sluajnih nalaza, o kojima emo govoriti kasnije, Regionalni zavod za zatitu
spomenika kulture i prirode iz Mostara organizovao je zatitna arheoloka iskopavanja na podruju koje je trebalo biti potopljeno izgradnjom hidroelektrane Salakovac i Grabovica. Na podruju
mjesne zajednice Drenica istraivanja su obuhvatila nekoliko lokaliteta u Donjoj Drenici i
Donjim Jasenjanima. Nakon obavljenih istraivanja ovi lokaliteti (u Donjoj Drenici) potopljeni
su i nalaze se pod vodom akumulacionog jezera, a nepokretni materijal (steci) dislociran je u
novosagraeno naselje. Rezultati ovih istraivanja samo su djelimino publikovani, i to u vidu
izvjetaja sa iskopavanja. V. Atanackovi-Sali, Crkvina Donji Jasenjani, Hercegovina ostaci
srednjovjekovne crkve i nekropola steaka, Arheoloki pregled 21, Beograd, 1980, 153-154; A.
Zelenika, Problem zatite i prenosa steaka u Hercegovini, Mostar, 1982, 141.
U novije vrijeme kompletan tekst povelje dao je Pavo Aneli, i to na latinskom jeziku
prema iievom izdanju iz 1938. godine. Aneli navodi sva dosadanja objavljivanja ove povelje, kao i njenu analizu. P. Aneli, n. d. , 263-267.
M. Dini, n. d., 117.
134
MIROSLAV NIKANOVI
sudei, tada imala i svoj grad, jer se parcele nazivaju Zidine. Postojanje ovog toponima, iako na uzvienju koje se tako zove nisu vrena arheoloka iskopavanja, daje do sada
u literaturi neprimijeenu potvrdu svrstavanja Drenice u kasnofeudalne upe Humske
zemlje. U neposrednoj blizini ovih lokaliteta na lokalitetu Zmajlovca, prema narodnoj
tradiciji nekada postojala crkva. Ovakav upravni status Drenice u srednjem vijeku potvruje i organizovanje ove oblasti u zasebnu nahiju neposredno po osvajanju od strane
Turaka.24
Kada govorimo o najranijoj naseljenosti Drenice po svemu sudei izgleda da je najstarije naselje bilo na mjestima koja se i danas nazivaju gradinama. Shodno konfiguraciji
terena ubicirali smo gradine na uzvienjima iznad predjela Toplo, Donjem Selu, Strievu
i Gornjoj Drenici. Iako na ovim gradinama nisu vrena arheoloka istraivanja vjerovatno je da su u blizini tih mjesta postojala praistorijska naselja, na ta nas upuuju podaci o
dva usamljena nalaza iz ovog perioda. Poetkom ovog vijeka u Donjoj Drenici je naen
jedan eki od serpentina, koji se datira u neolit, a u Gornjoj drenici je pronaena jedna
sjekira iz bronzanog doba. Ovi nalazi se uvaju u Prirodnjakom muzeju u Beu i nije
nam poznata blia lokacija gdje su naeni. Moda se radi o nekoj od pomenutih gradina.25
Na prelazu u istorijsko doba ilirska plemena naseljena u unutranjosti Balkana bila su
pod jakim uticajem grke civilizacije. Najznaajniji centri irenja ovih uticaja nalazili su
se na naoj obali Jadrana. Ovi uticaji osjetili su se svakako i u Drenici. U Drenici je pronaen jedan novi tipa drahme, koji se koristio u III i II vijeku prije nae ere. U to vrijeme
ovaj novac je predstavljao vano plateno sredstvo u trgovini po sjeverozapadnoj polovini Balkanskog poluostrva, a poticao je iz grkog grada Dirahiona (Draa) . Izgleda da je
jo u ovo doba Drenica bila na putu, ili pak na sporednoj komunikaciji koja je tokom itavog antikog doba povezivala Bosnu sa jadranskom obalom. Trgovci koji su prolazili
ovim krajevima krili su puteve kojima su prodirali elementi grke kulture na podruja
naseljena ilirskim plemenima. 26
Ovaj stariji grki sloj u kulturi ilirskih plemena nije ostavio tragove koji bi bili od znaaja za kasnije doseljavanje Slovena, jer izmeu grkog perioda i naseljavanja Slovena
lei vie vijekova rimske vlasti nad ilirskim teritorijama.27
Tekovine rimske civilizacije na naem tlu stvarale su se snagom autohtonog ilirskog
elementa, koji je prvo politiki, a kasnije i kulturno postao dio rimske civilizacije. Nosioci
romanizacije u unutranjosti Dalmacije bili su, prije svega, vojnici legija stacioniranih na
ovom tlu, naseljeni veterani i pripadnici rimskog upravnog aparata. Ukljuivanje domaeg
24
25
26
27
P. Aneli, n. d. 82, 265-266. Rad je neznatno dopunjen tampan ponovo u zbirci studija pod
naslovom Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1982,
127-128, s tim da se u ovoj verziji pored termina provincia koristi i termin upa; H.
abanovi, n. d. , 117.
V. uri, Nekoliko prehistorikih predmeta iz Bosne i Hercegovine u zbirci c.kr. naravoslavnog dvorskoga muzeja u Beu, GZM XIX, Sarajevo, 1907, 203-214.
S. irkovi, Istorija srednjovjekovne bosanske drave, Beograd, 1964, 27; K. Pitner, Apollonia i
Dyrrahacium novci iz moje zbirke, GZM XVI, Sarajevo, 1906, 239-243; K. Patsch, Nahogjaji
novca, GZM XII, Sarajevo, 1900, 571-572; K. Pa, Nahogjaji novca, GZM XIV, Sarajevo,
1902, 400.
S. irkovi, n. d., 28.
135
ivlja u rimske vojne jedinice je, takoe, otvorilo puteve irenju jakih rimskih uticaja.
Religiozna tolerantnost i sinkretizam razliitih kultova omoguavali su da se premosti
duboki jaz koji je u poetku postojao izmeu osvajaa i potinjenih domorodaca. Autohtono stanovnitvo je ilavo uvalo svoju jeziku i kulturnu osobenost, da bi dodir Slovena
sa starosjediocima ukazao na to da je romanizacija dostigla veoma visok stepen. Doseljavanja Slovena na teritorij rimske Dalmacije poprimila su karakter stalnog nastanjivanja u
VII vijeku.28
Jedan od najznaajnijih dogaaja u slovenskoj kolonizaciji Balkanskog poluostrva
je doseljenje Srba i Hrvata. Podruje koje su naselila srpska i hrvatska plemena predstavljalo je kolijevku svih politikih tvorevina izniklih u sredinjem dijelu balkanskog
poluostrva.29
Jo u X vijeku jasno su se razgraniavale granice teritorija na kojima je preovladavalo
hrvatsko, odnosno srpsko ime. Zemlje hrvata su se prostirale od rijeke Cetine do Istre, teritorija Srba leala je izmeu Cetine, bugarske dravne teritorije, koja je poinjala kod grada
rasa, i vizantijske Drake teme, s kojom se dodirivala kod Bojane i Skadarskog jezera.30
Sredinom X vijeka, po Konstantinu Porfirogenitu, u teritorije koje su naselili Srbi
ukljuuju zemlje Neretljana, Zahumljana, Travunjana, Konavljana i Dukljana.31
U dugom vremenskom periodu od IX do XV vijeka Drenica je, svakako, dijelila sudbinu poznate ranofeudalne upe Veenike Veeri, koja se spominje u Dukljaninovom
Ljetopisu, ija je konana redakcija zavrena polovinom XII vijeka. Na osnovu razmatranja Pave Anelia vidi se da je ova upa zapremala podruja dananjih optina itluk
i Litica, te predjela Bijelog Polja, Drenice i neposredne okoline Mostara i da se ve
u drugoj polovini XIII vijeka raspala, te da je ua okolina Mostara zadrala staro ime
(Veeri, odnosno Veenike).32
U politikom pogledu, kada je rije o Humskoj zemlji zapadno od Neretve, kojoj pripada i Drenica, ova teritorija je jo u X vijeku u rukama srpskih vladara. Krajem X vijeka
ovo podruje se nalo na putevima ekspanzije snane makedonske drave cara Samuela,
a nakon pokorenja ostataka makedonske drave od strane vizantijskog cara Vasilija II
Vizantijsko carstvo je poslije dugog vremena zavladalo skoro itavim Balkanom.33
U Drenici je 1867. godine pronaeno vie stotina vizantijskih zlatnika Romanusa II,
koji je vladao od 959 do 963. godine. U opisima Drenice iz XIX vijeka navodi se da je
isti nalaza na istom mjestu pronaao i dva prstena velike vrijednosti sa istom koliinom
novca, a Lieut Arbuthnot navodi da je na mjestu gdje je bio grad (dananji lokalitet na
Gradu NM) pronaen idol teak 25 funti. Ovi podaci nam nedvosmisleno govore da
bi organizovana arheoloka istraivanja vjerovatno bacila vie svjetla na ivot stanovnika
Drenice u ovom periodu.34
28
29
30
31
32
33
34
Isto, 31-35.
Isto, 34.
Isto.
Isto, 39.
P. Aneli, Srednjovjekovna upa Veenike, 259-279.
S. irkovi, n. d., 41.
Schematismus1873, 169; K. Patsch, n.d., 40. L. Arbuthnot n.d., 232.
136
MIROSLAV NIKANOVI
35
36
37
38
39
40
137
41
42
MIROSLAV NIKANOVI
138
Kneluk
Strievo
Vrhpolje
Drenica(svega)
1468/9. god.
31 5 + 5 = 160
40 5 + 7 = 207
72 5 + 20 = 380
143 5 + 32 = 747
O etnikoj strukturi i konfesionalnoj pripadnosti stanovnika Drenice u doba srednjovjekovne bosanske drave nemamo podataka. Meutim, materijalni ostaci iz tog perioda,
narodna tradicija, kao i podaci iz prvih desetljea turske vladavine mogu nas uputiti u
kom pravcu treba usmjeriti naa razmatranja. Narodna tradicija kada govori o stanovnicima
koji su naseljavali Drenicu prije ovog stanovnitva govori o Grcima i Kaurima i
njima pripisuje materijalne ostatke iz tog perioda. Grci se, uglavnom, oznaavaju kao
stariji sloj, a Turska je istjerala Kaure. Nestanak stanovnika koji su tvorci steaka, kao
i svrhu podizanja nadgrobnih spomenika ovakvog oblika, narodna tradicija objanjava i
u drugim krajevima poznatim objanjenjima: steci su postavljeni jer su neke ivotinje
vadile ostatke pokojnika, a stanovnici su se iselili zbog snjegova i zime, koja je bila veoma
jaka nekoliko godina za redom. Kaurima je pripisano i podizanje pivnica na lokalitetu Izbe
u Lisianima, a pripisuje im se i nekoliko stihova koje poznaju gotovo svi nai kazivai.
Ti stihovi glase:
Kad nam rodi u Docu penica,
i vinograd Radinja Glavica,
eniemo naega Filipa.
Na osnovu pria o Grcima i Kaurima vidljivo je da dananji stanovnici Drenice uvaju tradiciju o svom hrianskom porijeklu, i to u kontekstu pravoslavne i katolike
crkvene organizacije. Prema miljenju Vlajka Palavestre poetak upotrebe ovih naziva
za staro stanovnitvo, konfesionalno odreenih, posredno se moe datirati na taj nain to
je nakon propasti naih srednjovjekovnih drava, u vrijeme turske okupacije, dolo do izrazitije diferencijacije u vezi sa crkvenom pripadnou, pa je tako do upotrebe ovih naziva
vjerovatno dolo tek kasnije od XV i XVI vijeka.44
Redoslijed crkvene dominacije u Drenici, fiksiran na prvobitni grki (pravoslavni) i
kasniji kaurski (katoliki) dominantan poloaj i danas sadran u narodnoj tradiciji, mogao bi na neki nain imati svoju realnu podlogu.
Iz prethodnih izlaganja vidljivo je da je ovaj dio humske zemlje u jednom duem vremenskom periodu, od X do prve polovine XIV vijeka, uglavnom bio u sastavu srpske
43
44
A. S. Alii, n.d., 3.
V. Palavestra, Narodna predanja o starom stanovnitvu u dinarskim krajevima. Prilog poznavanju nae narodne tradicije, GZM. E, n.s. XX-XXI, Sarajevo, 1965, 6.
139
45
46
140
MIROSLAV NIKANOVI
47
48
49
50
Isto, . Belagi, Mastan Bubanji, 79; P. Aneli, n.d., 266; N. Filipovi, n.d., 159, 161-166,
187, 190, 219-220; A. S. Alii, Litica pod turskom vlau u 15 i 16 stoljeu, GZM, E, n.s.
XXIV-XXV, Sarajevo, 1970, 97-134; A. S. Alii, Nahija Drenica, 3-4.
Danas je u nauci uglavnom usvojeno miljenje: Nikakvih relevantnih dokaza, dakle, nema da
je rimska komunikacija prolazila kanjonom Neretve izmeu Drenice i Jablanice. U tom uskom
defileu teko je kod ondanje tehnike i zamisliti kolsku cestu iroku oko 4 metra. Prema tome,
izgradnju ovako znaajne ceste u kanjonu izmeu Drenice i Jablanice, odnosno Rame, nisu u
antici dozvoljavali prirodni uvjeti. S jedne strane je postojao lokalni put do u dolinu Dreanke,
moda i do Rakitnog. I. Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija
i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji, II Prethistorijska i rimska cesta Narona-Sarajevsko polje
s limitrofnim naseljima, ANUBIH, Godinjaka XVII, CB 15, Sarajevo, 1978, 53, 55, 57.
Istraivai starih mostova u Bosni i Hercegovini eli i Mujezinovi smatraju da je na: komunikaciji desnom obalom Neretve od Konjica prema Mostaru prelaz preko Neretvinih pritoka
vjerovatno tehniki savladan i prije Turaka, iako nam se ini da je ovaj objekat (misli se na
most u Divoj Grabovici koji narod naziva Grki most NM) u dananjem obliku mogao nastati tek u XVI vijeku, ako ne i kasnije. Isto, 56; . eli M. Mujezinovi, Stari mostovi u
Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1969, 230-232.
Rijeka izvire vie sela istog imena, a kad Gaza sliva se u Neretvu, gdje je kameni most vodom
iskvaren, a vie njega na pola sata drugi cio. I. F. Juki, n.d., 53.
141
51
52
53
54
142
MIROSLAV NIKANOVI
55
56
57
58
59
143
(oni lokaliteti ubiciraju kao elovanje-Lokva), ovdje je bilo 5 steaka i izvjestan broj starih, kamenom ograenih grobova eliptinog i pravougaonog oblika. Ovi steci su, takoe,
preseljeni u novo naselje.60
Za vrijeme naih istraivanja konstatovali smo jedan kameni sanduk na lokalitetu
Pomolj Dolac kod Donjeg Sela.
U svom katalogu steaka Belagi je naveo i steak iz sela Strieva. U blizini sela,
pokraj rijeke, konstatovao je 16 steaka u obliku sanduka. Ukraeno je 5 steaka motivima:
frizova, bordura, cik-cak linija, polumjeseca, rozete, vodenice, i svastike. Za vrijeme
naih istraivanja konstatovali smo da se ovaj lokalitet zove Gaice i do danas je ouvao
11 spomenika u obliku ploe. Svih pet ranije spomenutih ukraenih spomenika je i danas
ouvano. Belagi je na padinama Humca, u zaseoku Svei, konstatovao 20 steaka u
obliku sanduka, rasporeenih u dvije skupine. Za vrijeme naih istraivanja nismo mogli
pronai ovu nekropolu, pa pretpostavljamo da ju je Belagi naveo na osnovu pogrene
informacije nekog mjetanina. Mi smo u Strievu na mjestu Mladice konstatovali vie
amorfnih ploa ili nedovrenih nadgrobnih ploa, vjerovatno pripremljenih za groblje na
Gaicama.61
U Gornjoj Drenici do danas niko nije istraivao nekropole steaka. Za vrijeme naih
istraivanja konstatovali smo dvije nekropole. Jedna, vea, nalazi se izmeu sela Bunii
i Zagreblje. Nekropola je danas gotovo sasvim unitena prilikom gradnje puta i izgradnje
prodavnice mjeovitom robom, koja se nalazi na centralnom dijelu nekadanje nekropole.
U okolnim vonjacima i danas se moe primijetiti pokoji spomenik u obliku ploe utonuo
u zemlju. Ovaj lokalitet se naziva Grebina. Druga nekropola se nalazi u selu Poglavici,
na lokalitetu Grebine. I danas postoji sedam spomenika koji su pomjeranjem postavljeni
u sekundaran poloaj. Podruje nekropole danas su oranice i panjaci, a spomenici se nalaze u ogradama i na pjeakom putu.
Interesantna je i nekropola koja se nalazi sa lijeve strane Neretve, oko 33 metra nizvodno od ua Dreanjke. Na lokalitetu koji se naziva Crkvina (takoe i Pod) nalazilo se
prema Belagiu dvadesetak spomenika.62
Ekipa Regionalnog zavoda za zatitu spomenika kulture iz Mostara obavila je arheoloka istraivanja na ovom lokalitetu i o tome je u Arheolokom pregledu objavljen izvjetaj.
Istraivanja su obavljena na tri evidentirana objekta: ostaci crkve, nekropola steaka, dok
e se rezultati istraivanja Gradine pretpostavljamo kasnije objaviti. O nekropoli steaka
iz ovog izvjetaja saznajemo samo najosnovnije podatke, koji su, uglavnom, poznati u literaturi. Evidentirano je 17 steaka i nepoznat broj grobova. U izvjetaju se posebno potencira grupa od tri spomenika, koji se nalaze izdvojeni na breuljku iako ine sastavni
dio nekropole. Na osnovu toga to su ovi steci izdvojeni, Vera Atanackovi-Sali
smatra da je ovaj dio nekropole sluio za sahranjivanje plemstva ili bogatijih ljudi, a drugi
dio nekropole da je sluio za sahranjivanje siromanijih ljudi. Ovaj zakljuak pomenuti
autor potkrepljuje injenicom da su pomenuta tri izdvojena steka dobro obraena, a jedan
je ukraen bordurom sa vinovom lozom i likovnom predstavom ovjeka koji dri tit i
60
61
62
144
MIROSLAV NIKANOVI
ma, nasuprot ostalim stecima, koji su vrlo slabo obraeni, osim jednog koji je neto
izdvojen iz ove skupine i nalazi se pred ulazom u crkvu. Autor navodi materijal do tada
istraenih grobova ne prua nalaze na osnovu kojih bi se nekropola mogla datirati.63
Na osnovu naprijed navedenih podataka o stecima na podruju Drenice moe se
konstatovati da se nekropole steaka u Drenici nalaze na mjestima gdje se i danas nalaze najvea dreanska naselja. To je, svakako, zato jer je i u srednjem vijeku, kao i danas,
uslijed geomorfolokih osobina terena naselja bilo mogue formirati na podruju tri proirenja ove veoma uske doline kanjonskog tipa. U dosadanjoj literaturi ne spominju se
sve nekropole, iz ega se vidi da nije ni postojao vei interes za ovaj teren. Panju istraivaa su privukli izuzetno ukraeni krstovi na Svei, a identifikacija i obrada nekropola
steaka bio je u svakom sluaju samo uzgredan posao. U meuvremenu su sve nekropole, a posebno one u Gornjoj Drenici u najveem dijelu unitene. Jedan dio nekropola, sa
podruja koje se potapalo izgradnjom akumulativnog jezera, arheoloki je istraeno, ali
rezultati tih istraivanja jo nisu dostupni naunoj javnosti. Do sada su se vrili pokuaji
da se steci Drenice, te steci Blidinja poblie datiraju pomou natpisa na uu Dreanjke,
meutim, tek kada se objave rezultati istraivanja arheologa moi e se neto konkretnije
govoriti o vremenu nastanka ovih nadgrobnih spomenika, kao i o stanovnicima koji su u
to datirano vrijeme ivjeli u Drenici.
Najznaajniji pisani izvori iz vremena bosanske srednjovjekovne drave svakako je
natpis iz druge polovine XIV vijeka, uklesan u ivu stijenu na lokalitetu Toplo, neposredno
iznad ua Dreanjke u Neretvu.
Transkripcija u cijelosti prema Marku Vegu:
+ Va ime O(t)ca i s(i)na i s(ve)tago d(u)ha. A se dvor vojvode Masna i njegovije snu
(sinova) Radosl(a)va i M(i)rosl(a)va. Se pisa rab b(o)i i s (ve)tago D(i)mitrija u dni
g(ospo)d (i)na kralja ugarskoga Loja i g(ospodi)na bana bosanskoga Tvrtka. Tko bi
to potrl, da je proklet o(t)cem i s(i)nom i s(ve)tim d(u)hom!64
Za vrijeme naih istraivanja u Drenici veina kazivaa nije znala za postojanje ovog
natpisa. Prvi pomen ovog natpisa nalazimo u putopisu Lieuta Arbuthnota, Britanca, koji
je 1862. godine boravio u Drenici dva dana.65
Sam natpis Arbuthnot najvjerovatnije nije vidio i pomenuto predanje je, najvjerovatnije, uo od svojih pratilaca, jer da je vidio natpis, ne bi rekao da je izlizan i da se ne
moe deifrovati. To se vidi iz toga to se u sljedeem pomenu ovog natpisa istie: Pismo
je tako dobro uuvano, kako da je jutros izrezano. Ovaj podatak je objavljen 1878. godine
63
64
65
145
u jednom pismu koje je redakcija Bulletina dobila iz Mostara gdje je izmeu ostalog pogreno navedeno nekoliko podataka iz teksta natpisa.66
Interesantno je da fra Petar Bakula u svojim ematizmima nigdje ne spominje ovaj
natpis, iako o Drenici dosta detaljno pie.67
Kompletan tekst natpisa se objavljuje devedesetih godina XIX vijeka. Prvi, 1881.
godine je objavljen u transliteraciji prof.dr. J. Daniia.68
Krajem dvadesetih godina, Vid Vuleti Vukasovi takoe objavljuje tekst natpisa u
svojoj transliteraciji. Iste godine iro Truhelka objavljuje i crte natpisa.69 Tako je ovaj
srednjovjekovni natpis bio definitivno predstavljen naunoj javnosti i postao predmetom
razmatranja vie naunika do dananjih dana.
itanje natpisa meu strunjacima danas nije sporno, mada u linim imenima nedostaje po jedno ili dva slova. Kako je ime glavne linosti koja se spominje u natpisu Masna
u genitivu, trebalo je razjasniti koji je nominativ. Pavo Aneli se, vjerovatno, pribliio
rekonstrukciji imena dreanskog vojvode Mestena (poput Mstislav, Mestislav, Mestihna
itd., u znaenju osvetnik).70 Rekonstrukcija imena njegovih sinova u obliku Radoslav i
Miroslav nije sporna.
Jedno od osnovnih pitanja koje se postavlja od prvog pomena ovog natpisa u literaturi
je njegova funkcija, to jeste svrha njegovog postavljanja. Ovo pitanje se pokuavalo razjasniti korienjem reenice A se dvor vojvode Masna i njegoviju snu (sinova) Radosl(a)va
i M(i)rosl(a)va.. U nauci preovlauje miljenje da su vojvoda Masten i njegovi sinovi
na ovom mjestu posjedovali dvor, mada su iznesena i miljenja da se radi o nadgrobnom
natpisu.
Kako do danas nisu objavljeni rezultati arheolokih istraivanja na lokalitetu na kojem se nalazi natpis, mi sa sigurnou ne moemo tvrditi da li se stvarno radi o dvoru,
ili pak o grobu vojvode Masna. Danas se jedino mogu raspoznati umjetno izgraene terase
i proirenja, kao i proirenje ispred stijene sa natpisom, ali bez tragova postojanja neke
graevine. Ue podruje ua Dreanjke je danas pod vodom, a prije potapanja je, svakako, bilo podruje veih graevinskih zahvata. Naime, desnom obalom Neretve 1891.
godine je trasirana i putena u promet uskotrana pruga Mostar Ostroac, sa stanicom
u Drenici i kasnijim objektima koje smo ve spomenuli. U kontekstu reenog interesantni
su navodi Vukasovia, koji je na samom uu Dreanjke ubicirao nekropolu od tri steka.
66
67
68
69
70
146
MIROSLAV NIKANOVI
On pretpostavlja da je pod jednim od tri steka bio grob vojvode Masima, a navodi, takoe, da oko greblja ima poneto klaoderine i opeke i na osnovu toga zakljuuje da je
tu negdje bio dvorac, a pod samim natpisom samo bieg za nevolje. Vukasovi je oko
litice sa natpisom vidio nekoliko kukavijeh suhozidina i po tome smatra da je tu bio
sbieg.71 Nakon gore reenog i dalje ostaje otvoreno pitanje: ako se radi o dvoru na
ovom mjestu, zato je bilo potrebno da se natpis uklee u stijenu koja bi se tada nalazila
iza tog dvora, a samim tim bi bilo loginije da je natpis na samom dvoru.
Kada govorimo o mogunosti da se radi o nadgrobnom natpisu treba rei da jedino
Vego izriito tvrdi: knez Mastan je postao vojvoda i umro u Drenici; pokopan je u
grobnici (dvor).72 Iako Vego tvrdi da je termin dvor uobiajen naziv za nadgrobne spomenike u natpisima na njima, mi nismo u pristupanoj literaturi uspjeli za to nai potvrdu
izuzev ovog dreanjskog natpisa. U prilog tezi da se radi o nadgrobnom natpisu ide injenica da je tekst natpisa napisan po formuli koja je uobiajena za natpise na nadgrobnim
spomenicima srednjeg vijeka. Elementi u natpisu koji ukazuju da se radi o nadgrobnom
natpisu jesu: urezani krst na poetku teksta, crkvena formula o prizivanju trojstva, te
kletva upuena eventualnom oskrnavitelju natpisa.
U tekstu se naglaava da je natpis uklesan u dni g(ospo)d(i)na kralja ugarskoga Loja i
g(ospodi)na bana bosanskog Tvrtka. Na osnovu ovih podataka nastanak natpisa se moe
pouzdano datirati. To je desetogodinji period od 1356. do 1366. godine, kada Tvrtko
nosi titulu bana i kada se u zapadnim krajevima Humske zemlje ugarska vrhovna vlast
stvarno osjeala. Pored ovog ireg datiranja Vego smatra da je natpis uklesan u vrijeme
kada je ban Tvrtko bio u potpunom vazalnom i prijateljskom odnosu sa ugarskim kraljem
Lajoem I, a to je bilo vrijeme od 13.II 1355. do jula 1357. godine.73
Bilo je vie pokuaja da se razjasni uloga i sudbina vojvode Masna i njegovih sinova.
O vojvodi Masnu kao istorijskoj linosti pisali su iro Truhelka, oko Mazali, efik
Belagi, Marko Vego i Pavo Aneli. 74
Truhelka je prvi pronaao podatak iz Dubrovakog arhiva da je Radoslav (sin Mastanov)
primljen u red dubrovakih graana, i ovo e se u svim kasnijim razmatranjima biti jedan od najbitnijih podataka vezanih direktno za vojvodu Masna i njegovu porodicu.75
Mazali dreanjskog Mastana identifikuje sa protovestijarom sa fresaka u Dobrunu
kod Viegrada, te gornjobosanskim vlastelinom Mastanom Bubanjiem. Mazali izmeu
ostalog zakljuuje na osnovu spominjanja svetog Dimitrija u natpisu da su Mastan i njegova okolina bili pravoslavne vjere, jer je sveti Dimitrije iskljuivo pravoslavni svetac.
Prema Mazaliu Masten (Bubanji) je porijeklom iz romanske posrbljene sredine, to jest
vlakog porijekla.76
71
72
73
74
75
76
147
77
78
79
80
148
MIROSLAV NIKANOVI
81
notarskog arhiva), ANUBIH, Radovi LXXIII, Odjeljenje drutvenih nauka 22, Sarajevo, 1983,
109; M. Vego, Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1980, 175-176, 244.
1381. indicta 4 dana 29 mjeseca maja u Malom Vijeu glasova 7. Prvi dio da se primi u graanstvo nae komune kneza Radoslava sin Mestena iz Huma i njegovi sinovi (i dva neaka
dodato), isto tako sa sinovima njegovim (i neacima dodato) u rukama fra Anela gvardijana
samostana Male brae u Stonu mora uzeti svete sakramente kako je u takvim sluajevima uobiajeno. I o pisanju njima naim pismima (latinski, precrtano; iznad irilski) na koji nain iste i
njegove sinove (i neake dodato) primamo i uzimamo u nae graane i da isti svojim pismima
nam moraju pisati na koji nain isti sa reenim njegovim sinovima (i neacima dodato) primie nae graanstvo i nama da se zakunu i potvrde u rukama reenog fra Anela u nae ime primljene duine sakramenta. M. Dini, Odluke vea Dubrovake Republike II, 578. Na prevodu
ovog dokumenta zahvaljujemo se dr. uri Toiu, docentu Filozofskog fakulteta u Sarajevu
149
82
83
150
MIROSLAV NIKANOVI
natkatunskoj organizaciji, ije elemente jasnije razaznajemo tek nakon potpadanja pod
tursku vlast, odkada imamo sauvane katastarske popise.84
Tradicija o postojanju crkava u Drenici, lociranih na Svei i Zmajlovcu, govori nam
o postojanju crkvene organizacije u prolosti. Ako su ove crkve postojale, mi ne moemo utvrditi kada su nastale niti kada su nestale. Pored ova dva lokaliteta, na kojima nisu
vrena arheoloka istraivanja, po tradiciji se crkva nalazila i na lokalitetu Crkvina. Ovaj
lokalitet se nalazio na lijevoj obali Neretve, oko 300 metara nizvodno od ua Dreanjke.
U sklopu zatite spomenika kulture na podruju akumulacionog bazena hidroelektrana
Salakovac i Grabovica vrena su zatitna arheoloka iskopavanja na pomenutom lokalitetu. Na lokalitetu su evidentirana tri objekta na kojima su vrena istraivanja, i to:
ostaci neke stare crkve, nekropola steaka, i gradina sa temeljima nekog manjeg utvrenja.
Za sada su objavljeni rezultati istraivanja samo ostataka crkve, i to u formi izvjetaja sa
istraivanja. Iskopavanjima je ustanovljeno postojanje temelja crkve ili kapele dimenzija
13,30 6,80 metara. Na osnovu naina gradnje, arhitektonskih osobina, te veliine objekata Vera Atanackovi-Sali zakljuuje da se radi o crkvi neto kasnijeg srednjeg vijeka
podignutoj u XIV vijeku, koja je postojala sve do XV vijeka, kada je sruena.85
Za naa istraivanja od izuzetnog znaaja je i postojanje etiri vanredno ukraena nadgrobna spomenika u formi krsta koji se nalazi na lokalitetu Svea. Ovi krstovi se nalaze
na polovini puta koji prolazi kroz naselja locirana uz tok Dreanjke. O krstovima i legendi o postojanju crkve na Svei prve podatke nam, takoe, donosi Arbuthnot. On navodi
da postoje ostaci na mjestu gdje je bila crkva, a za krstove kae da su nadgrobni spomenici jednog biskupa i trojice monaha, te da je na jednom krstu upisana 1400. godina.86
Za vrijeme naih istraivanja nismo mogli proitati navedenu godinu niti na jednom
krstu, ali smo uli predanje o pokopavanju biskupa i svetenika ispod njih.
Ornamenti kojima su ovi krstovi ukraeni bili su predmet istraivanja naeg poznatog
srunjaka za srednjovjekovne nadgrobne spomenike, efika Belagia. Na osnovu analogija sa materijalom iz Bosne i Hercegovine Belagi zakljuuje da su krstovi podignuti u
periodu posljednjih godina gradnje steaka, to jeste dok je tradicija steaka jo bila iva
za vrijeme turske vladavine blie odreeno krajem XV ili poetkom XVI vijeka. Vlajko
Palavestra koristei se rezultatima istraivanja ukrasnih motiva na stecima koje je publikovala Marian Wenzel, kritiki se osvre na Belagieve zakljuke i interpretacije i
donekle koriguje njegovo datiranje ovih spomenika. On ostavlja ovo pitanje otvorenim i
doputa mogunost postavljanja ovih spomenika u vrijeme bosanske dravne samostalnosti, ili i kasnije u vrijeme turske vladavine, kada se nova vlast ustalila i kada je islamizacija poela da uzima maha. Palavestra, takoe, smatra da je ove krstove mogao postaviti neki ekonomski jak dreanjski rod, moda u kratkom vremenskom periodu. 87
Mi se slaemo sa miljenjem ovog autora da je uslijed izolovanosti, i konzervativnosti
u mnogim manifestacijama narodnog ivota i kulture stanovnika Drenice tradicija primjene srednjovjekovnih ukrasnih motiva na nadgrobnim spomenicima mogla ivjeti due
84
85
86
87
151
nego u drugim oblastima, ali miljenja smo da izuzetna obrada ovih spomenika, kao i
njihova lokacija na mjestu gdje je postojala crkva, ukazuje na vrijeme kada je crkva,
kao institucija, imala veeg uticaja na duhovni ivot stanovnika ove oblasti, a to je, smatramo, svakako vrijeme prije dolaska Turaka. Po svemu sudei vrsta crkvene organizacija i njen uticaj gube se po dolasku Turaka, jer se u popisima sa poetka turske vladavine na podruju Drenice spominju niti crkve, niti svetena lica.88 Pored prakse podizanja
steaka uobiajenih za srednjovjekovno stanovnitvo Bosne i Hercegovine, krstove su
mogli postavljati rodovi jae povezani sa crkvenom organizacijom. To se, prije svega
odnosi na ve vie puta apostrofirane Masnovie, a moda i neki rod blizak njima po
drutveno-ekonomskom statusu, ne iskljuujui pri tome ni mogunost postojanja svetenih lica vieg ranga. Napominjemo da se Svea nalazi veoma blizu Strieva, u ije granice i danas spada, gdje je neposredno po turskom osvajanju ivio i upan Ivan, pa tako
postoji mogunost da su krstove moda postavili i predstavnici njegovog roda.
Ako uzmemo u obzir sve naprijed reeno, te da i sam naziv lokaliteta Svea (derivat
od svet, svetinja) oznaava mjesto gdje je po tradiciji bila crkva-svetinja, na Svei se
moglo nalaziti kultno mjesto svih stanovnika srednjovjekovne Drenice.
DRENICAPODTURCIMA
Na osnovu pristupanih izvora izgleda da je Drenica potpala pod tursku vlast nakon
ofanzive protiv Hercegovine, koju su Turci izveli u ljeto 1465. godine. Ove i sljedee
godine zaposjeli su najvei dio teritorija Hercegovine i osnovali vilajet Hersek, koji je
prikljuen bosanskom sandaku. Osvojene teritorije neposredno po osvajanju popisane
su u sumarnom popisu bosanskog sandaka, koji se datira u 1468/9. godinu. Ve 1470.
godine osniva se Hercegovaki sandak, kome pripada i Drenica.89
O potpadanju Drenice pod tursku vlast zabiljeili smo u Drenici opte poznata predanja. Nekoliko varijanti ovog predanja objavio je Vlajko Palavestra.90
88
89
90
152
MIROSLAV NIKANOVI
Iz ovih predanja moe se nazrijeti istorijska osnova stvarnih zbivanja u vrijeme turskih
osvajanja, na koju su se nadodali elementi usmene narodne tradicije.
O prodiranju Turaka u zapadnu Hercegovinu u dosadanjoj istorijografiji nije bilo
mnogo govora. Opti je utisak da je rijeka Neretva predstavljala za napadae nepremostivu prepreku i dugo onemoguavala Turcima da se prebace na njenu desnu obalu. Korito
pomenute rijeke je sigurno bilo brana protiv turskog nadiranja, ali Turci ak nisu morali
da prodiru samo preko Neretve, iz istone Hercegovine; njima je nakon 1463. godine bio
otvoren put sa sjevera i sjeverozapada iz Bosne.91
Od 1463. godine do konanog osvajanja Drenica se nalazila na graninom podruju
izmeu Hercegovine i Bosne, tada ve pod Turcima. Kao uvari limesa i puta Drenjaci
su sigurno dolazili u kontakt sa turskim trupama. Ovaj period neposrednog turskog susjedstva pominje se u ve navedenim predanjima kad se kae da se Drenica odrala jo
dvije, sedam ili jedanaest godina. Turska ofanziva 1465. godine i daljnje nadiranje nakon
toga bili su usmjereni, prije svega, prema zapadu i doprli su gotovo do Posuja i ta podruja su sastavni dio novoosnovane nahije Mostar.92 Ova ofanziva je sigurno bila potpomognuta aktivnou turskih trupa iz pravca Rame i Duvna, preko Rakitna na dananje
podruje Litice. U tom naletu je vjerovatno, osvojena i Drenica, i to sa Klanaca, kako
navodi i narodna tradicija. Drenica se kao cjelovito podruje organizuje u posebnu, jedinu kompletnu nahiju sa desne strane Neretve. Svojim poloajem, sa izlazima kod ua
Dreanjke u Neretvu i preko Klanaca dalje prema zapadu i jugozapadu Drenica je mogla
imati strateki znaaj u daljnjim napredovanjima Turaka. Za nas je interesantan i podatak
iz narodnog predanja o osvajanju Drenice, po kome je vladar Drenice, kada je vidio
da je Drenica osvojena, crko. Kako se u popisu Drenice iz 1477. godine izmeu svih
poimenino navedenih stanovnika istie na prvom mjestu navedeni stanovnik Strieva,
upan Ivan, a mi smo ranije govorili o organizaciji lokalne vlasti u Drenici u srednjem
vijeku, sada samo zakljuujemo da je pomenuti Petar mogao biti knez Drenice koji je
poginuo u borbi sa Turcima, a pomenuti Ivan njegov zamjenik, za vrijeme Petrovog
odsustva u slubi svog gospodara za vrijeme rata.
Neposredno po osvajanju 1468/9. godine Drenica je popisana kao nahija u vilajetu
Hercegovina, a kao jedina kompletna nahija sa desne strane Neretve pripadala je blagajskom kadiluku. Kako je termin nahija u turskoj administraciji oznaavao najnie redove
turske uprave jedinice sa prerogativima vlasti, koja ima svoju stalnu i tano odreenu teritoriju, a u naoj zemlji su takve upravne jedinice u najvie sluajeva nastale prenoenjem
i zadravanjem starih srednjovjekovnih upa ili vlasti u turske nahije, gdje god su te upe
ili vlasti postojale, tako je i nahija Drenica obuhvatala podruje srednjovjekovne upe
Drenice. U statusu nahije Drenica je ostala do XVIII vijeka.93
Upravna jedinica koja se nalazila izmeu osnovnih redovnih upravnih jedinica sandaka i nahije bila je kadiluk. Drenica je neposredno po osvajanju pripadala blagajskom
kadiluku, a od 1470. godine kadiluku Drina, odnosno Foa. Osnivanje mostarskog kadiluka sa sjeditem u Mostaru, gdje je prije osnivanja sjedio foanski naib, i Drenica se
91
92
93
153
ukljuuje u njegov sastav. Mostarski kadiluk je osnovan poslije 1506. godine, a prije
1519. godine. Nahija Drenica se spominje u mostarskom kadiluku od 1524. godine, pa
se zato moe oekivati da je ula u njegov sastav sa njegovim osnivanjem. U okviru ovog
kadiluka ostala je Drenica do kraja turske vladavine.94
Podruje Drenice je za sve vrijeme turske vladavine bilo u okviru hercegovakog
sandaka i to na njegovom graninom dijelu prema klikom i bosanskom sandaku.
Ovakav poloaj Drenica je, kao to smo vidjeli, imala i u srednjem vijeku, a u narodu
se i danas smatra da je, kad se ide uz Neretvu, Hercegovina do Drenice, a dalje na sjever kada se proe Drenica dolazi se u Bosnu.
Ve ranije smo naveli da su u prvom katastarskom popisu, nakon turskog osvajanja,
u Drenici navedena tri sela, i to: Kneluk, Strievo i Vrhpolje. Na osnovu materijalnih
ostataka iz srednjeg vijeka utvrdili smo da su ova naselja postojala i u to vrijeme, a evidentno je da sva kontiunirano postoje do danas. Ovakva situacija je posljedica prirodnogeografskih osobina terena ove oblasti. U ovoj dolini kanjonskog tipa postoje tri vea
proirenja na kojima se nalaze najznaajniji kompleksi obradivog zemljita, pa su se tako
na rubnim dijelovima ovih kompleksa zemljita formirala naselja od doba praistorije do
danas.
Selo Kneluk spominje se u defterima iz 1468/9. i 1477. godine. U sljedeim defterima,
iz 1521. i oko 1525. godine, na mjestu Kneluk upisano je selo Luka.95 Danas u Drenici
postoje lokaliteti sa oba navedena imena. Kneluk je zaselak Donjeg Sela u Donjoj Drenici, a Luka je manji kompleks obradivog zemljita, takoe u Donjoj Drenici, uz koje se
nalazi nekoliko kua.
U sredinjem dijelu Drenice i danas, kao i 1468/9, 1477, 1521. i 1525. godine, nalazi
se selo Strievo, locirano na padinama Male vrsnice neposredno iznad veeg kompleksa
obradive zemlje pod nazivom Velike njive.96
Kao tree selo u nahiji Drenici 1468/9. godine spominje se Vrhpolje. Identian naziv
se spominje 1477, te 1521.godine, a 1525.godine ime sela je skraeno i tada se ono naziva Vrh.97 Danas u Drenici ne postoji selo istog imena, ali je oito da se radi o naselju
koje se nalazi negdje na vrhu, vjerovatno vrhu Drenice. To polje je sigurno vei kompleks
obradivog zemljita koji se nalazi ispod sela Bunia i Zagreblja u Gornjoj Drenici, a
naziva se Duge njive. Naziv Vrhpolje se kao oznaka dijela naselja u Gornjoj Drenici
koristio do kraja XIX vijeka. I danas stanovnike Gornje Drenice, stanovnici Strieva i
Donje Drenice nazivaju Vrhpoljcima.
Stanovnitvo nahije Drenice u cijelosti popisano je u etiri katastarska deftera, i to
dva u drugoj polovini XV i dva u prvoj polovini XVI vijeka.98 U popisima se navodi broj
domainstava za svako selo, s tim da su u prvom popisu upisani i odrasli neoenjeni
mukarci. Da bismo dobili priblian broj stanovnika, broj domainstava emo pomnoiti
brojem lanova jednog domainstva, a to je broj pet, kao to smo to uradili ranije kada
94
95
96
97
98
MIROSLAV NIKANOVI
154
smo govorili o stanovnitvu Drenice u srednjem vijeku. Donosimo podatke o broju domainstava i stanovnika na osnovu etiri popisana deftera.
Podaci iz
godine
1468/9.
1477.
Kneluk
Strievo
Vrhpolje
Drenica(svega)
31 5 + 5 = 160
55 5 = 275
40 5 + 7 = 207
62 5 = 310
72 5 + 20 = 380
86 5 = 430
143 5 + 30 = 747
203 5 = 1015
1521.
1525.
96 5 = 450
79 5 = 395
90 5 = 450
90 5 = 450
108 5 = 540
98 5 = 490
294 5 = 1470
267 5 = 1335
Na osnovu gore iznesenih podataka daemo indekse rasta broja domainstava i broja
stanovnika, po selima i ukupno za Drenicu.
Period
1477/1468-9.
1521/1477.
1525/1521
Kneluk
dom.
stan.
177,4
171,8
174,5
82,2
Strievo
dom.
stan.
155
140
145,1
100
Vrhpolje
dom.
stan.
119,4
113,1
125,4
90,7
Drenica (svega)
dom.
stan.
141,8
149
144,8
90,8
Iz prethodne tabele vidi se da je u periodu od prvog popisa, neposredno poslije potpadanja Drenice pod tursku vlast, do sljedeeg popisa, koji je uslijedio 8-9 godina kasnije
broj domainstava imao znatan rast. Razlog za ovako znaaj porast indeksa rasta broja
domainstava treba traiti, svakako, u konsolidaciji turske vlasti na ovom terenu. Prilikom
prvog popisa izvjesna broj stanovnika se, vjerovatno, privremeno sklonio sa ovog podruja i vjerovatno svjesno izbjegavao popis, izmeu ostalog zbog mogue kompromitacije
u ratnim zbivanjima. Period izmeu dva popisa bio je dovoljno dug da bi omoguio postepeno vraanje jednog dijela izbjeglog stanovnitva. potvrdu ovakvog stava imamo i u
narodnoj tradiciji, zabiljeenoj na terenu. U prvom popisu se posebno navode neoenjeni,
pa tako moemo pretpostaviti koliko je novih domainstava formirano, ako pretpostavimo
da su se svi oenili i zasnovali svoje porodice u meuvremenu. Da se broj domainstava
poveavao samo sklapanjem brakova trideset i dvojice neoenjenih, indeks rasta bi bio
svega 122,4. Ako pak pogledamo situaciju u pojedinim selima, mogu se vidjeti osjetne
razlike.
Najvei indeks rasta je u selu Kneluk, u Strievu je rast znatno manji, ali i dalje veoma
visok da bi u Vrhpolju bio najmanji, i to drastino u odnosu na prva dva sela. Razlog
ovim razlikama teko je naslutiti, a posebno udi mali rast u Vrhpolju, ako se uzme u obzir
da je u popisu iz 1468/9., u ovom selu zabiljeen najvei broj neoenjenih i da taj broj
prelazi razliku u broju domainstava od prvog do drugog popisa. Kako ne raspolaemo
nekim meupopisom, indeks smo izraunali za period od 44 godine. Za ovaj period je
indeks rasta neznatno vei od indeksa za predhodnih 8-9 godina. Meutim, kad bi ovaj
period razdijelili na etiri dekade i poveali broj domainstava za deset posto za svaku
dekadu, dobili bismo na kraju 297 domainstava, broj veoma blizu stvarnom broju domainstava 1521. godine (294). Pod ovakvim okolnostima indeks rasta za svaku dekadu
155
bio bi 101. Ovakav trend porasta broja stanovnika, pa tako i broja stanovnika, uslovljen
je svakako stabilizacijom prilika nakon turskog osvajanja. Stanovnici Drenice uivaju
povlastice kakve su imali i neposredno poslije osvajanja. Ipak, kretanje stanovnitva u
ovom periodu nije opravdano ovako pojednostavljeno posmatrati. To se posebno vidi
poto istaknemo da se poslije otprilike pola vijeka rasta broja domainstava nekoliko godina kasnije vidi osjetan pad indeksa rasta broja domainstava. Kada situaciju posmatramo
po pojedinim selima, i dalje se osjeaju znatne razlike. U Kneluku je u drugom periodu
rast i dalje najvei, ali je zato i pad indeksa najvei u treem periodu. U Strievu je rast u
drugom periodu i dalje relativno blizu predhodnog indeksa, a treem periodu nema nikakvih promjena. U Vrhpolju je u drugom periodu rast indeksa najmanji, ali i dalje ima
tendenciju rasta. U Vrhpolju je u treem periodu iskazan pad indeksa, ali je on ipak manji
od pada u Kneluku, a vei u odnosu na Strievo, gdje se zadrava postojee stanje. Na
kraju treba rei da je ovakav pad broja domainstava vjerovatno uslovljen izvjesnim promjenama u drutveno-ekonomskom poloaju stanovnika Drenice u proteklom periodu.
Ove promjene su se vjerovatno postepeno deavale i iskazale se u pomenutom popisu
oko 1525. godine, o emu emo govoriti u daljim izlaganjima.
Na osnovu podataka koji su izneseni u prethodnom popisima vidi se da je stanovnitvo
Drenice vlako. U prva dva popisa stanovnitvo Drenice plaa porez odsjekom, na nain koji je karakteristian za vlake grupacije stanovnitva. Kao i ostali Vlasi, u Drenici su
1468/9. godine upisani u has sandakbega. U sljedeem popisu, iz 1477. godine, Drenica
je, kao i ostali Vlasi, popisana u carski has. Da se radi o Vlasima, nalazimo i direktnu
potvrdu u popisu iz 1521. godine.99
U ovom popisu Drenica je ponovo popisana u has sandak-bega (ovaj put Hercegovine,
jer je u meuvremenu osnovan ovaj sandak).
U popisu iz 1477.godine upisane su u Drenici 203 kue i poimenino svaki domain. U prijevodu Alii umjesto 203 domaina daje nam samo 199 domaina. Nije nam
poznat razlog zbog ega u spisku nisu obuhvaeni svi domaini, niti to autor navodi
uz prijevod. U najveem broju sluajeva upisano je ime nosioca domainstva i ime
njegovog oca. U pet sluajeva kao domaini su upisane udovice, i to samo njihovo ime.
U tri sluaja upisano je ime domaina sa naznakom da se radi o bratu prethodno upisanog. U jednom sluaju upisano je da je domain Ivan upan (vjerovatno oznaka za
drutveni poloaju u selu ili oblasti). Od 390 upisanih vlastitih imena uoava se da je
93,1 % tih imena narodno, a da je svega 6,9 % (27) kalendarskih svetakih imena. Iz
ovog kruga se moe izdvojiti 136 razliitih linih imena. Najveu grupu ine imena
koja se pojavljuju samo jedanput i takvih ima 74, ukljuujui u taj broj i pet imena
udovica. Po dva puta se spominje 28 imena, tri puta 11, etiri puta 6, pet puta 4, est puta 2.
Sedam puta se spominju imena Dragi i Stepan, osam puta Radojko, devet puta Ivan i
Milan, deset puta Radoje, jedanaest Vuki, dvanaest Radonja, trinaest puta Radosav, a
najvie sedamnaest puta spominju se imena Radivoj i Radovan. Ovakav rezultat smo
99
Isto, 3, 4, 10-11. U ovom popisu doslovno stoji: Vlasi navedene nahije Drenice plaali su
odsjeku 304 franakih zlatnika filurije. Sada kao i ostali vlasi plaaju poveanje od po 10
aki, to iznosi 60 franakih florina, pa je upisano da plaaju odsjeku godinje 400 franakih
florina.
MIROSLAV NIKANOVI
156
dobili tako to smo jednu linost brojali samo jedanput, pa je tako u popisu, ustvari popisano 339 linosti.100
Kada govorimo o ekonomskoj snazi stanovnitva Drenice pod turskom vlau, jedini
pokazatelj su nam porezi koje su bili obavezni da daju. Iz sva etiri pristupana deftera
vidi se da sve to vrijeme stanovnici ove oblasti plaaju jedinstvenu sumu poreza (odsjekom) bez zaduenja za pojedina domainstva.101 Kako se radi o vlakom stanovnitvu
pretpostavljamo da je porez izraunavan na isti nain kako je to raunato i za ostale vlade u
Hercegovini. Struktura te vlake rente-poreza izgleda ovako:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
100
101
102
Isto, 8-10. ivot i kultura stanovnitva Drenice, 90-93. Kada uporedimo prevode u izvjetaju
sa istraivanja i onaj objavljen u GZM, vidi se da je u objavljenom radu isputeno navoenje
est domaina a u izvjetaju svega etiri. Navedenih 199 domaina nalazimo u zavrnom izvjetaju, a u objavljenom radu svega 197. Iz gore reenog se vidi da ne posjedujemo prevod kompletnog popisa domainstva. A. S. Alii, Nahija Drenica, 8-12.
Isto, 4, 8-12.
N. Filipovi, n.d., 132-133. U defteru iz 1477. godine osim gore navedenih stavki stoji i odredba da kada bude vojni pohod, svakih 10 kua daje ratnika na konju sa orujem i on zajedno (s
ostalim) jae u ratni pohod.
157
Godina
popisa
Br. kua
Porez
odsjekom.
Filurija aki %
Ost. davanja
aki
Ost.
dav. %
1468/9.
143 + 32
6600
po domainstvu
i neoenjenom
36,77
1477.
203
13500/1
9135
67,8
4365
32,2
21,5
1521./prije
294
17880/2
15488
86,5
2392
12,8
8,1
1521.
294
20800/3
15288
73,5
5512
22,5
18,7
1525.
267
20800/4
13884
66,8
6916
33,2
25,9
1. Porez je bio 300 franakih zlatnika po 45 aki to ini gore navedenu sumu od
13500 aki. 2. Porez je bio 340 franakih zlatnika po 52 ake to ini 17880 aki. 3. Porez
je bio 400 franakih zlatnika po 52 ake to znai 20800 aki. 4 Porez je bio 400 franakih zlatnika po 52 ake to ini 20800 aki.
U prvom popisu Drenice neposredno po osvajanju, 1468/9. godine, porez je, kako
se vidi iz tabele, iznosio 6600 aki. Kada za svaku kuu i za svakog neoenjenog obraunamo po jedan franaki zlatnik filurije i pomnoimo zbir tih zlatnika sa vrijednosti jednog zlatnika u to vrijeme u akama, a to je iznos od 45 aki, dobija se iznos 7875 aki.
Ako pak iznos od 6600 aki koliko je stanovnitvo nahije Drenice plaalo poreza, podijelimo sa brojem kua i neoenjenih dobiva se po kui ili neoenjenom svega 36,77 aki.
Oito je da stanovnici Drenice plaaju porez daleko ispod vrijednosti filurije u to doba.
Zato su Drenjaci plaali ovako mali iznos poreza, za sada se ne moe utvrditi. Pretpostavljamo da je to moglo biti i iz razloga to su oni imali neka posebna zaduenja (koja
se ne navode u ovom defteru) i da je to trebalo da se regulie posebnim aktom, to je izgleda bar djelomino uslijedilo prilikom sljedeeg popisa. Jedan od razloga mogao bi
biti da se privuku malim porezom oni koji su se sklonili na sigurnije mjesto i nisu uvedeni u popis. Ve u sljedeem popisu, iz 1477. godine, od ukupne sume na filuriju otpada
67,8 procenata, a na ostala davanja 32,2 procenata. Kada izraunamo prosjena davanja
jednog domainstva u stavci ostala davanja vidi se da je taj iznos koji se plaa za svako
domainstvo (na osnovu podataka za 1468/9. Jedno vlako domainstvo je pored filurije
plaalo cca 36 aki ostalih davanja). U periodu od 44 godine, od kada imamo sauvan
sljedei popis porez se sa prvobitnih 300 franakih zlatnika poveao na 400, a vrijednost
zlatnika se sa 45 popela na 52 ake. Ovo poveanje rente je, svakako, ilo postepeno, to
se vidi i iz zabiljeke uz popis iz 1521. godine. U zabiljeci se navodi da je prije ovog
popisa porez na Drenicu bio 340 franakih zlatnika, te da se kao i ostalim Vlasima sada
poveava po 10 aki (ne kae se po kojoj jedinici), to ini 69 franakih zlatnika poveanja.
Prije ovog popisa Drenjaci su, znai, uz isti broj domainstava plaali porez u kojem je
filurija uestvovala sa 86,5%, a ostala davanja sa 12,8%. Ostala davanja po domainstvu
su se tako smanjila na veoma malu sumu od 8,1 aki. Odnos filurije (73,5) i ostalih davanja
(22,5,5) se promijenio kao to se vidi ve 1521. godine, pa je tako i prosjeno davanje po
domainstvu poraslo na 18,7 aki. U sljedeem popisu, koji je sainjen veoma brzo nakon gore navedenog, situacija se znaajno mijenja. Kao to smo ranije ve naglasili, naglo
se smanjuje broj domainstava (za 27), a iznos poreza za cijelu nahiju ostaje isti. Kao to
158
MIROSLAV NIKANOVI
je normalno i oekivati u ovoj situaciji, uee filurije u ukupnoj sumi poreza sada opada
srazmjerno opadanju broja domainstava, pa tako sada filurija u ukupnom iznosu uestvuje
sa 66,8%, a ostala davanja rastu na 33,2%. Na svako domainstvo sada otpada najvea
suma ostalih davanja kada se prate svi koriteni popisi. Kada rezimiramo sve dosada reeno, namee nam se utisak da je neposredno po potpadanju Drenice pod tursku vlast
niska porezna stopa bila uslovljena eljom nove administracije da ve uobiajenim stimulansima privuku to vie poreskih obveznika. Da se vrate ili pak nasele i u Drenici,
kao to je bila praksa i u drugim oblastima posebno kada se radi o vlakom stanovnitvu.
Takva politika se vidi i u sluaju Drenice. Kada je dolo do osjetnijeg poveanja stanovnitva, ve u prvom sljedeem popisu nakon 8-9 godina, turska administracija je znaajno poveala sumu poreza, mada i dalje daje znaajne poreske olakice Drenjacima,
pa ak i u odnosu na vlako stanovnitvo u Hercegovini uopte. Takav trend se i pored
manjih varijacija osjeao u toku gotovo 50 slijedeih godina. Sve ovo vrijeme ostali porezi za svako domainstvo posebno nisu prelazili vrijednost dva ovna i kretalo se, otprilike, oko polovine davanja koja su bila uobiajena za vlaka domainstva u Hercegovini.
Ovakva situacija nam namee pitanje da li su Drenjaci, moda, imali neka posebna zaduenja koja su im omoguavala ovakav, u odnosu na ostale Vlahe povoljniji poloaj.
Alii, traei odgovor na ovo pitanje, poredi poloaj Drenjaka sa poloajem stanovnika
sela Rabine, koji su bili zadueni da kao derbendije uvaju Blagajski klanac. Stanovnici
pomenutog sela plaali su filuriju u iznosu od 85 franakih zlatnika (za 82 kue i 3 neoenjena), ali su pored toga plaali i desetinu. U sluaju Drenice nema nikakvog nagovjetaja, niti zabiljeke da su oni optereeni nekim slinim davanjima. Alii zakljuuje
da se radi o davanjima koja se baziraju na ekonomskoj moi stanovnitva, odnosno bonitetu zemlje. Na osnovu poreskih obaveza Rabine i Drenice Filipovi smatra da su
Drenjaci na zemlju prisjeli vlasti, ali da su stanovnici Rabine otili dalje od njih u
procesu sedanterizacije. Mi se slaemo sa Filipovievim miljenjem da su Drenjaci u
ovo vrijeme u dobroj mjeri sedanterizirani. Njihova ekonomika je, najvjerovatnije bila
vezana i za zemljoradnju i za stoarstvo, a povlastice u oporezivanju su zadobili bavljenjem sokolarstvom i obzbjeivanjem putnih pravaca, bez obzira na to to to nije i navedeno u pomenutim defterima. Povlastice sokolara obezbijedile su im, vjerovatno, naprijed
iznesene razreze poreza. Sokolari su bili stimulisani da se bave zemljoradnjom u okvirima svojih batina, a ogranieno stoarstvo omoguavalo im je da u izvjesnim granicama
izbjegnu poreze u vezi s tim. Ovakve regulative su imali da bi se sa dunom panjom
mogli posvetiti hvatanju i dresiranju ptica za lov.103
O drutvenoj strukturi Drenice za doba turske vladavine imamo veoma malo direktnih podataka, pa drutvene odnose moramo pokuati posredno rekonstruirati. Drenica je
u ovo vrijeme bila podijeljena na tri manje cjeline sela. Sela su se formirala shodno
prirodno-geografskim uslovima. Shodno ovoj podjeli razlikuju se tri skupine Vlaha. Ne
postoji determinacija ovih skupina, niti se pak vidi ko su njihovi glavari. Dodue, kao prvi
upisani domain u selu Strievu se navodi Ivan upan. Osim pridjeva upan on se niim
drugim ne razlikuje od ostalih domaina. Ipak, termin upan nam ukazuje na njegovu
103
159
104
A. S. Alii, n.d., 11, 13. U defteru stoji doslovno: Selo Kneluk drugi naziv Drenica, timar
je Duraka , sina Huremova, serbuljuka (zapovjednika ete) u tvravi Poitelj Zemin Ivana, sina
Dobrinova, u posjedu Grgura i batina Grgura u posjedu Mustafe, te dio Marka, sina Radoeva
u spomenutom selu pripada Mostaru. U novcu 400.
160
MIROSLAV NIKANOVI
vide sve poreske regule koje se odnose na ovo stanovnitvo, koristiemo se za uporeenje
Zakonom o sokolarima i jastrebarima vidinskog Sandaka iz 1586. godine. Na osnovu
odredbi ovog Zakona sokolari i jastrebari su osloboeni davanja: haraa, ispende, uura
od onog to su zasijali i ponjeli na batinama koje lino obrauju, uura od ire, uura
od konica, resuma na svinje, resuma na ovce (ako imaju vie od 100 ovaca, na svake
dvije ovce iznad stotine rauna im se jedna aspra davanja), izvanrednih nameta i uobiajenih tereta. Takoe je zabranjeno sandak-begovima i vilajetskim subaama da od sokolara sakupljaju jeam, da ih tjeraju na koenje livada i da ih tjeraju na rabote. Pored odredbi u kojima se govori od ega su sokolari osloboeni za nas je, svakako, veoma interesantno koja su prava i obaveze lanova sokolarskih domainstava. Za hara sposobni,
dorasli sinovi sokolara, njihova braa i bratanci daju ispendu i hara prema procjeni i uz
znanje kadije na dobro, srednje i loe. Od neoenjenih sinova, sposobnih za rad i zaradu
uzima se 25 aspri ispende. Ako sokolari ili lanovi njihovih domainstava ostvaruju prihode izvan svojih batina, obavezni su da plaaju porez. Po ovom zakonu sokolari su bili
zatieni od samovolje pojedinaca i dravnih organa, njihov zastupnik i pokrovitelj bio
je dogandi-baa, koji je ovlaten od starjeine (vrhovnog) sokolaraj.105
Da bi uivali status propisan ovim zakonom, sokolari su bili duni da prema adetu
predaju, ili kao nadoknadu daju 300 aki za uginulog ili nepredatog sokola. Status sokolara nasljeivali su njegovi sposobni sinovi i tek promovisanjem oni su zadobijali privilegije, kao is vi ostali sokolari. Iz gore navedenih regulativa vidljivo je da su sokolari u
turskom feudalnom sistemu imali odreenu autonomiju u odnosu na administrativni aparat
sandaka kojem su pripadali i da su preko svog starjeine dogandi-bae bili pod direktnom upravom vrhovnog sokolara. Takoe treba rei da su se u turskoj administraciji vodili posebni sokolarski defteri, u koje su upisivani sokolari, pa su tako u njima mogla biti
upisana pojedinana zaduenja sokolara iz Drenice. Kako do danas nije poznat niti jedan sokolarski defter za podruje Hercegovine, tek nova istraivanja turskih dokumenata
mogla bi dati nove podatke o sokolarima Drenice a iz njih bi se moglo vidjeti i kakvu je
ulogu u sokolarstvu imao jedan Mostarac, Dervi-paa Bajezidagi, za koga se 1591/2.
godine kae da je bio Predvodnik svih sokolara. Ve pomenuti zakoni govore nam da
su braa, sinovi i bratanci sokolara plaali pristojbe izvan privilegija sokolara, da su plaali poreze za sva privreivanja ostvarena izvan sokolarskih batina i da su privilegije
obuhvatale i njih tek kada su promovisani u sokolarski status. Kako se izriito kae da se
za popunjavanje upranjenih sokolarskih batina uzimaju sposobni, moemo pretpostaviti da je bilo i nesposobnih, koji su samim tim to nisu bili sposobni da se bave
sokolarstvom lake mogli biti integrisani u turski feudalni sistem redovnog oporezivanja,
105
Isto, 5; D. Bojani, Turski zakoni i zakonski propisi iz XV i XVI veka za Smederevsku, Kruevaku i Vidinsku oblast, Istorijski institut SANU, Zbornik za istonjaku i istorijsku grau. 2.
Beograd, 1974, 78-79. Dogandi-baa je od svojih sokolara uzimao za dravu: mladarinu, novane globe, baduhavu, bejtulman, a Ako sinovi sokolara i jastrebara uine prestup i zaslue
novanu kaznu, poto se to u prisustvu kadije utvrdi, neka ih kazni njihov stareina (dogandi-baa) i neka novanu globu, prema kanunu, uzme za dravu. Sandakbeg, meutim, nikako da
se mea, izuzev ako zaslue veanje ili odsecanje udova. ako se to dogodi, opet sa znanjem kadije, neka stareina (dogandi-baa) preda (krivca) sandak-begu i neka ga sandak-beg kazni
tekom telesnom kaznom na mestu koje se zna.
161
tj. postati raja. Ako ovom dodamo stane napore turskih feudalaca da stanovnitvo sa povlasticama pretvore u raju pretpostavljamo da je unutar stanovnitva Drenice i pored
plaanja poreza odsjekom mogla postojati slojevitost u drutveno-ekonomskom pogledu.
Sokolari i njihovi predvodnici, dogandi-bae, borili su se za ouvanje ovog statusa.
Izgleda da je u XVIII vijeku ova borba bila posebno zaotrena. U to vrijeme se na sudu u
Mostaru Drenjaci bore za ouvanje svojih privilegija. Kako o sokolarstvu u Drenici
posjedujemo svega dva nedatirana dokumenta dajemo prijevod pomenutih dokumenata u
cjelini. Radi se o dokumentima koji se nalaze u zbirci prepisa koje je sainio pisar Muhamed
ibn Salih iz Mostara. Dokument je, po svemu sudei, prepisan iz sidila mostarskog kadije, a cilj prepisivanje je, vjerovatno, bio vjebanje rukopisa pomenutog pisara. Uporeivanjem sa ostalim prepisanim dokumentima nastanak dokumenata koje koristimo moe
se na taj nain datirati u drugu polovinu XVIII vijeka, poto prilikom prepisivanja nije
upisan datum nastanka istih...106 Tekst dokumenata smo donijeli u cjelini jer do sada nisu
106
Isto; O. Zirojevi, Tursko vojno ureenje u Srbiji (1459. 1683), Beograd, 1974., 213-214; B.
Cvetkovi, La fauconnerie dans le Sanak de Vidin aux XV et XVI sicles, Orijentalni institut,
prilozi za orijentalnu filologiju 28-19, Sarajevo, 1980., 285-289; Orijentalna zbirka JAZU,
Zagreb, 1891., list 73a.
I Obavijest o tome da se zakup sokolarstva vri od strane dvorskih sokolara. Vlasnici ifluka i siromana raja iz kadiluka Mostar doli su na erijatski sud i obrazloili sljedee: S obzirom da u selu Drenici i u mostarskom kadiluku postoji uzgajalite sokola i da stanovnici navedenog sela od vremena osvojenja alju sokolare u Carigrad , osloboeni su, osim erijatskih
urova i uobiajenih dadbina, tekog rada i drugih pristojbi. O tome je izdata uzviena zapovijest.
U sluaju da pokau nemar u izvravanju ove slube i u Carigrad ne poalju sokolove kako to
stoji u zapovijesti , treba da daju godinje onima koji zakupe sokolarstvo od strane glavara drugih sokolara po 20 ili 30 groa. Poto je carskom naredbom odreivan i razrezivan na bosanski
ejalet ljetni i zimski taksit, od taksita koji spada na stanovnike navedenog sela prema njihovim
platenim mogunostima. oni su to slali sa stanovnicima drugih kadiluka i do tada nije bilo nikakvog protivljenja. Ovaj put iz pisma Abdulmumin-bae, koji je zakupio navedeno sokolarstvo,
vidi se da su stanovnici navedenog sela osloboeni, pored erijatskih urova i uobiajenih dadbina i drugih pristojbi, a prema vjerodostojnom prepisu carske naredbe koji je predat stanovnicima pomenutog sela. Zato su se oni usprotivili da daju dio taksita koji prema potvrdama otpada
na njih i zaeljeli da se taj njihov dio prenese na stanovnike drugih kadiluka. Ali potrebno je da
se izda bujrudlija u pismenoj formi i poalje po povjereniku za taksit hadi Omer-agi o tome
da se ranije odreeni ljetni taksit na stanovnike spomenutog sela prema potvrdama ima pokupiti.
O ovome se obavjetava Bosanski divan. Na traenje, u sidile je ubiljeeno i uva se da treba
da poalju zajedno sa ostalim kadilucima dio ljetnog i zimskog taksita koji otpada na stanovnike navedenog sela.
II Mustafa, kadija u Mostaru. Vlasnici ifluka i druga siromana raja iz grada Mostara
doli su na erijatski sud i izjavili sljedee: Od carskog osvojenja carskom je naredbom razrezivan na bosanski ejalet ljetni i zimski taksit, pa je tako bilo i sa stanovnicima Drenice, koja
pripada naem kadiluku, i oni su zajedno sa drugim kadilucima davali svoj dio i nije bilo nikakvih protivljenja. Ali mi posjedujemo uzvienu zapovijest od prije tri godine da smo osloboeni uobiajenih dadbina i tekog rada. Poto je traeno osloboenje, (o tome) je izdata uzviena zapovijest. Oni su se i ranije protivili, a u vrijeme prolog valije o tome je obavijeten i
Bosanski divan. Ali, poto je hatti humajumom naeno da se razree ljetni i zimski taksit, to se
ne moe traiti osloboenje. U gornjem ilamu (obavijesti) obrazloenje je da se prikupi onaj
dio koji potpada na stanovnike spomenutog sela. S obzirom da se stanovnici spomenute Drenice
162
MIROSLAV NIKANOVI
107
protive da daju dio pristojbi koji spadaju na njih, pregledana je uzviena zapovijest koju posjeduju i da tamo stoji da se oni ne uznemiravaju traenjem pristojbi bez fermana. Zato je obavijeten i Bosanski divan da se zatrai ferman i da se naredi da se preko mubaira za taksit prikupi odreeni dio a njih pripisanih pristojbi, tj. ljetni i zimski taksit, kao to je injeno i ranije, ali da
se u to ne unosi nepravda. Na prevodu ovih dokumenata zahvaljujem se mr. Fehimu Spahi iz
orijentalnog instituta u Sarajevu.
Na postojanje ovog dokumenta uputio nas je Muhame Muji, saradnik Orijentalnog instituta u
Sarajevu, na emu mu se zahvaljujem. Za odreivanje vremena nastanka ovih dokumenata dugujem zahvalnost dr. Muhamedu draloviu, rukovodiocu orijentalne zbirke JAZU u Zagrebu
A. S. Alii, n.d., 5-7; V. Stojakovi, n.d. 193. Da bi nam karakter ovog spora bio jasniji,
potrebno je navesti o kakvom se porezu (taksit) radi i kako je dolo do njegovog uvoenja u
Turskoj carevini. Taksit spada u grupu tzv. Izvanrednih nameta (takalif-i orfiyye) i javlja se tek
poetkom XVIII vijeka. Ubiran je dva puta godinje, u dvije rate, i zbog toga je i dobio naziv
taksit (arapski izraz sa znaenjem rata, obrok). Radi se o porezu koji je stanovnitvo u 18.
i 19. vijeku bilo duno da daje u korist provincijskih i lokalnih organa vlasti. U klasinom periodu Osmanske drave (do kraja XVI vijeka) primjena izvanrednih oporezivanja bila je ograniena na svega nekoliko tereta: avariz, nuzul, sursat, itira (krenje puteva, opravka mostova i
gradova, obezbjeenje prenoita za vojsku, obezbjeenje hrane za vojsku, rekvizicija hrane i
stoke i dr.). Od XVII vijeka zbog propadanja klasinih osmanskih ustanova, broj i koliina
izvanrednih nameta poveala se na 97. Svi ovi nameti (pored redovnog oporezivanja) postaju
jedan od glavnih instrumenata za pokrie materijalnih potreba drave i njene administracije,
posebno provincijske. Svi ovi nameti, ustvari, bili su ustaljen praksa samovoljnog i portivzakonitog ubiranja raznovrsnih nameta iz grupe tekalif-i aka od strane namjesnika provincija (mirimirana, vezira) i sandak-bega (mutesarifa, miriliva), kao i lokalnih sudskih i upravnih funkcionera (kadija, vojvoda, muteselima, ajana). Najjai pritisak ovim nametima zapoeo je jo u
toku velikog rata (1683-1699), a posebno je taj pritisak bio jak pri kraju i poslije ovog rata.
Sva ova nezakonita davanja i pritisci na stanovnitvo popraena su brojnim albama potlaenih
organima centralne vlasti, koja je kao protivmjeru izdavala stroge naredbe da se prestane sa
takvom praksom, pa je tako 1704. godine strogo zabranjeno ubiranje ovih nameta u itavom
Carstvu. Meutim, pomenuta naredba nije imala due dejstvo pa se i opisana praksa i dalje nastavljala. S druge strane, sama centralna vlast nije mogla da obezbijedi materijalna sredstva za
izdravanje provincijskih funkcionera, pa je jo od ranije preutno doputala da ti funkcioneri
raznim povodima i pod razliitim izgovorima nametnu namet na vilajet. Ne mogavi na kraju
ova pitanja rijeiti sredstvima svoje blagajne, krajem druge decenije XVIII vijeka ova praksa je
ozakonjena pod nazivom imdad-i seferiye i imdad-hazariye. Namet taksit (imdad-i hazariye)
ozakonjen je u Bosni 1720. godine. Odreeno je da se ovaj namet ubire dva puta godinje od
svih lica bez obzira na to da li su ova lica osloboena od nameta tekalif-i orfiye, ili pak nisu
163
Osnova sudskog spora koji Drenjaci vode na sudu u Mostaru svodi se na kontradikcije nastale uvoenjem taksita u prvoj polovini XVIII vijeka u odnosu na poreske olakice koje su Drenjaci imali kao carski sokolari. Drenjaci su kao sokolari bili osloboeni plaanja poreza iz grupe tekalif-i orfiye i aka (pored ostalih povlastica), koji,
ustvari, i ine osnovu poreza pod nazivom taksit. Sve dok ti porezi nisu ozakonjeni kao
taksit, Drenjaci su mogli da se odbrane od samovoljnog uzimanja ovih nameta, jer su
posjedovali ferman koji izriito navodi da su oni osloboeni plaanja tih nameta.
Meutim, kako niko nije osloboen kada je u pitanju taksit, tj. svi plaaju ovaj porez
situacija se bitno mijenja. Iako su fermanom bili osloboeni ovih davanja, provincijske
vlasti su na osnovu zakona o taksitu posjedovale pravo da i taj utjeraju. Uvidom u sidile
mostarskog kadije iz XVIII vijeka evidentno je da je taksit razrezivan i na stanovnike
Drenice.108
Poto nam nisu bili pristupani sidili mostarskog kadije u kontinuitetu, nismo u mogunosti da ocijenimo da li su sudski sporovi koje stanovnici Drenice vode na sudu u
Mostaru rijeeni u njihovu korist. Iz gore navedenih podataka o razrezivanju taksita na
Drenicu vidi se da nije tano Aliieva konstatacija da je posljednja godina u kojoj je
upisan taksit na Drenicu 1763/4. Samim tim otpada i pretpostavka pomenutog autora da
je spor voen 1768. godine. Alii navodi da mnogi podaci u sidilima mostarskog kadije
pokazuju da Drenjaci nisu plaali taksit, ali da decidno ne navodi o kojim dokumentima
iz spomenutih sidila se radi. Na osnovu svega reenog moemo samo pretpostaviti da
108
osloboeni od spomenutih nameta. Uvoenje taksita imalo je kao prateu pojavu to da se kroz
taksit izdravaju ne samo bosanski vezir i upravnik Sandaka ve da on pokriva, takorei, sve
trokove turske administracije i sudstva, kao i da namiruje izvjesne izdatke koji su injeni u
vojne svrhe. Taksit je tako od uvoenja pa do tanzimata (1839. godine) postao jedna vrsta
budeta provincije kojim je, konano, bio prebaen itav teret izdravanja turske provincije i
lokalne administracije, kao i djelimino izdravanje vojske na podanike. Uvoenje taksita i
njegovo zloupotrebljavanje bilo je izuzetno pojaanje nameta na hriansko stanovnitvo, a pogaalo je i muslimansko stanovnitvo kod kojeg se ve krajem XVII vijeka javlja otvoren revolt da bi kulminirao u drugoj polovini XVIII vijeka, kada se taksit razvio u najtei oblik izrabljivanja podanika. A. Sueska, Taksit (prilog prouavanju dabinskog sistema u naim zemljama pod turkom vlau), Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu VIII, Sarajevo, 1960, 339-340,
357-359; Isti. Novi podaci o nastanku taksita i visini taksita u Bosni, Institut za istoriju u Sarajevu,
Prilozi X/II, Sarajevo, 1974, 135-145.
Na osnovu sidila u koje smo imali uvid na Drenicu je razrezivano:
1. 1730/31. godine na ime salijane i ljetnog taksita 2880 aki.
2. 1733. godine na ime salijane i ljetnog taksita 1688 aki.
3. 1763. godine na ime ljetnog taksita 15000 aki.
4. 1763. godine na ime hadarije (mirnodobske pomoi) 22000 aki.
5. 1768. godine na ime zimskog taksita 7200 aki.
6. 1769. godine na ime zimskog taksita 7200 aki.
Sidil mostarskog kadije (1730-1733), Arhiv Hercegovine Mostar, Acta Turcorum, 23/1127;
Sidil mostarskog kadije (1635-1783. fragmenti), Arhiv Hercegovine Mostar, Acta Turcorum,
22/1098, 18; Sidil mostarskog kadije fragmenti (1735-1783), Arhiv Hercegovine Mostar,
Acta Turcorum 22/1098; Sidil mostarskog kadije (1765-1783), Arhiv Hercegovine Mostar,
Acta Turcorum, 22/1097, 31-32.
164
MIROSLAV NIKANOVI
su Drenjaci prestali da plaaju taksit, dok se njihov spor na sudu ne rijei, ali o ishodu
ovog sudskog postupka nemamo eksplicitnih podataka.109
Kada je u pitanju gore navedeni spor pred kadijom u Mostaru, potrebno je osvrnuti se
na jo neke Aliieve zakljuke. Alii zakljuuje da su Drenjaci zanemarili tu svoju
dunost i prestali slati sokolove na dvor, pa je zakupcima sokolarskih prihoda od strane
starjeina sokolara davan dravni novac u iznosu od 20 do 30 groa godinje.110
Paljivim itanjem dokumenata vidi se da se ne radi ni o kakvom zanemarivanju povjerene dunosti, ve o obavezi da, kada se u toku godine ne obezbijedi niti jedan soko,
prema ustaljenom obiaju sokolari treba da daju nadoknadu u pomenutom iznosu u novcu.
Ovakvu odredbu citirali smo iz zakona o sokolarima i jastrebima iz 1586. godine, a identine odredbe se nalaze i u sokolarskim fermanima koje je objavio Elezovi. Alii, dalje
zakljuuje da je zbog zanemarivanja dunosti i razrezan taksit na stanovnike Drenice,
te da se oni tome nisu protivili. Ovakav zakljuak ne moe se prihvatiti jer je, kako smo
ve naveli, taksit porez od kojeg niko nije osloboen, to navodi i Alii, pa su tako provincijske vlasti razrezali ovaj porez i na Drenicu. Ovdje se oito ne razlikuje uobiajena
formula pisanja ovakvih dokumenata od stvarnog stanja stvari111
Ovakva konstatcija svakako je netana, jer se tano zna kada je taksit uveden kao
porez. Drugi dio reenice govori da su Drenjaci plaali taksit, to je iz sidila vidljivo,
ali se nisu protivili, nelogino je samim tim to je dolo do ovog spora. Abdulmumin-baa
nije morao nai ferman koji oslobaa Drenicu svih nameta bez posebne carske naredbe, ve je, vjerovatno, on sam traio da se izradi prepis fermana kako bi mogao ostvariti
prava koja taj ferman daje. Pomenuti Abdulmumin-baa bio je jedini ovlaten da sa vlastima pregovara i zastupa sokolare iz Drenice. Drenjaci su bili osloboeni svih poreza osim erijatske desetine. Mislimo da nije potrebno da se vraamo na objanjenje odnosa povlastica Drenjaka i taksita kako bismo pokazali da je Aliieva teza da su
Drenjaci izgubili sokolarske privilegije u prvim decenijama XVIII vijeka, kada je uveden taksit, bespredmetna. Iz navedenog dokumenta vidi se da Drenjaci ne plaaju desetinu a nje du osloboeni inae svi sokolari u Turskom Carstvu, kako se vidi iz vie
puta pominjanog zakona i sokolarskih fermana. Ako bismo i prihvatili i injenicu da su
oni plaali desetinu, to automatski ne znai da su izgubili sve povlastice, i da su postali
raja, jer smo ve naveli sluaj sela Rabine, koje je plaalo filuriju, a ipak je bilo optereeno desetinom112
109
110
111
112
A. S. Alii, n.d. 6. Na ovaj konkretan sluaj bi se po naem miljenju mogao primijeniti zakljuak Glie Elezovia kada govori o borbama sokolara za ouvanje povlastica, a koji glasi:
Koje od sokolara bio jai, promuurniji, drskiji, on je uspijevao albama da svoje pravo kako
tako obezbedi i izdejstvuje nov ferman, mada ak i posjedovanje fermana nije osiguravalo osloboenje od taksita jer ovaj porez, kako smo ranije naveli, bio obavezan za sve. G. Elezovi,
Sokolari i sokolarstvo, Iz istorije sokolarstva, Fermani manastira Deana i Donje Guterice,
Skoplje, 1923, 49.
A. S. Alii n.d., 5.
D. Bojani n.d., 79; G. Elezovi n.d. 49-85; A. S. Alii n.d., 5-6. U drugom dokumentu navodi
se da od carskog osvojenja je carskom naredbom razrezivan na bosanski elajet ljetni i zimski
taksit pa je tako bilo i sa stanovnicima Drenice...
A. S: Alii n.d., 4-5; D. Bojani n.d., 79; N. Filipovi n.d., 159.
165
113
114
I. F. Juki n.d. 386; Larbuthnot n.d. 229; Schematismus... 1873, 162; M. Hoernes, n.d., 69; T.
Kovaevi n.d. 86; V. Klai n.d. 169.
G. Elezovi n.d. 42, 49-85; B. Cvetkova n.d. 293-298. Ipak imamo jedan podatak o tome kako su
Drenjaci lovili sokolove. Na tehniku lova na sokolove odnosi se dio predanja o Tomi Fijoviu,
gdje se opisuje njegov lov sokola. Ovu legendu i danas veoma esto ujemo na terenu i poznata je sa malim varijacijama gotovo svim stanovnicima Drenice. Za ovu priliku mi emo dati
sadraj ove legende rijeima kako ju nam je ispriao Ahmet Muji iz Bunia, vrsni poznavalac narodne tradicije. U stara vremena kada su carevi ratovali sa pticama Drenjaci su hvatali
ptice za lov. Sokolove su lovili u Sokolini. Jednom je Toma Fijovi uhvatio sokola vanredne
ljepote, ali mu je u borbi izbio jedno oko. Kada je pokuao da uhvati i drugog sokola, sputajui
se guvama prema peini gdje je bilo gnijezdo, uo je vilu iz Drvara kako vie Ajde doma
166
MIROSLAV NIKANOVI
115
116
Fijoviu Toma, dosta je danas ovde tvoga lova prekinu mu se guve, on padne u ponor i
pogine. Ovog sokola, oru Drenjaka, poalju Drenjaci caru u Stambol. U boju sa pticama
oro Drenjak pobijedi orla krstaa suparnikog cara, te sultan odredi da Drenjaci ne plaaju
nikakva poreza. Identian nain hvatanja sokola opisao je i Glia Elezovi. Elezovi je objavio predanje po kojem su sokolari iz sela Milena u Makedoniji hvatali sokolove u stijeni zvanoj Sokolac. Kako su gnezda sokolova bila po peinama i pukotinama u litici, a kako soko
ima jaku kljunicu, tako da kad udari njom u stenu sevaju varnice to su pojedinci mlade
sokolie vadili na jedan osoben nain. Onaj to ima da vadi tie sokolove iz gnezda metne na
glavu bakra. Onda ga njegovi drugovi veu konopcem preko sredine i sputaju ga u pravcu
gnezda. Kada ga spuste do gnezda, on onima gore da znak, te ga vie ne sputaju. Tada stane
piska sokolice i sokolia. Sokolica brani svoje tie i ustremi se na protivnika i bije ga kljunicom,
ali uzalud, kad ovaj i ne osea, jer ga sve udara u bakra. Onaj to je na uetu, eto tako, povadi
sokolie, na dati znak izvuku ga gore, i svren posao. G. Elezovi n.d. 39. Elezovi kae: Od
ahina i mujak i enka dobri su za lov, ali se vie ceni mujak. enka je slabili lovac i Turci je
u Vuitrnu zovu Karauz. Isto 16.
A. S. Alii n.d. 7.
Isto, 11.
167
117
118
119
120
A. Sueska, Osnovni rezultati poslijeratne bosanskohercegovake istoriografije o osmanskoturskom periodu i njeni dalji zadaci, ANUBiH, Posebna izdanja LXV, Odjeljenje drutvenih
nauka 12, Sarajevo, 1983, 42.
N. Filipovi n.d. 159-160.
N. Filipovi Islamizacija vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku, ANUBiH, radovi
LXXIII. Odjeljenje drutvenih nauka 22, Sarajevo, 1983, 146-147.
A. S. Alii n.d. 3, 8-12.
MIROSLAV NIKANOVI
168
u Mostaru izjavili su sljedee: Mi smo se dugo sporili batine Grab, koja nam je pripadala iza naeg oca i naega brata zimije Stipana.121
Podaci iz ovog dokumenta, sastavljenog 1632. godine, nedvosmisleno nam pokazuju da
je u Gornjoj Drenici ivjela porodica u kojoj su dvojica od trojice sinova hrianina Milana
prela na islam, a trei, tada ve pokojni Stipan, umro kao hrianin. Na osnovu ovog podatka
moemo zakljuiti da je u ovo vrijeme proces islamizacije u Drenici bio u toku, ili bar zapoeo.
Sljedei podaci o prisustvu muslimanskog stanovnitva u Drenici su iz druge polovine XVII vijeka, iz vremena kandijskog rata, kada su manje ili vee grupe hajduka sa
mletakog teritorija upadale na turski teritorij i tamo pljakale. Ovi podaci se odnose na
period 1662.-1686. godine i zabiljeeni su u savremenoj hronici O. Pavla ilobadovia.122
Iz gore navedenih podataka vidi se da je u drugoj polovini XVII vijeka bilo muslimana i
Donjoj i u Gornjoj Drenici.
Muslimani se spominju i u sidilima mostarskog kadije u ovo vrijeme.123
Za vrijeme kandijskog rata prvi put se spominje jedan muslimanski rod u Drenici.
Filip Grabovac u Cvitu navodi da je: Arambaa Kardum poginuo u Drenici prid
Peinom od Zloji Omer-age za vrijeme Kandijskog rata.124
121
122
123
124
Sidil mostarskog kadije (1630-1633), Orijentalni institut, Sarajevo. Ovaj sidil je preveo i pripremio za tampu Muhamed Muji, saradnik ovog Instituta, i nesebino nam ga pruio na uvid,
na emu mu se zahvaljujem. V. Stojakovi n.d., 216.
Na Drenicu se odnose sljedei dogaaji. 1664, miseca rujna na 17, harambaa Marko Lovianin, samo 18 junaka, dovedoe 6 eljadi turske iz Rame; takoer istog dne Ivan Galijot, samo
15 junaka, dovode 2 eljadi turske iz Drenice i svi zdravo f. B.; 1665, miseca studenog na 4.
harambae primorske, samo 140 druga, dovedoe eljadi turske 3 iz gornje Drenice, a pogubili ji
3, i dognae goveda 30 a male ivine 150, i jo robe koliko je ko mogo nositi. Naa ranie 2,
ostali svi zdravi f. B.: 1666.; miseca ilinaka na 14, primorske harambae, samo 300 druga,
otioe i porobie Donju Denjicu (vjerovatno Donju Drenicu NM) i uhitie eljadi turske
18. a posikoe 4, zajae male ivine 1500. goveda 70, konja 20; na jedan pogibe...; 1667., miseca
srpnja na 13. apar, samo 10 druga, dovede 4 eljadi turske iz Grahovice (vjerovatno Grabovica NM) kod Drenice.; 1667., miseca srpnja na 22. Marko Lovianin, samo 12 druga dovede
8 turske eljadi iz Drenice a dva porobie, nai svi zdravo f. B. S. Zlatovi n.d. 95, 100-102.
Iako je 1670. godine u sidil zavedeno: Rjeenje na temelju izjave svjedoka da je Dervi, sin
Hasanov iz Drenice platio 3700 aki duga Karamuratzade Ahmed elebiji, bivem muteveliji
Hausamudinefendijinog vakufa u Mostaru. Iste godine se pred kadijom u Mostaru: Selim,
sin Mahmutov iz Drenice vjenao se je preko svog zastupnika Alije sina Mahmutova, sa djevojkom Fatimom, keri Jusufovom koju je zastupao Mehmedbeg sin Osmanbegov. Ovo posvjedoie sin Kurd Alije i Ibrahim, sina Abdulahov. Mehri muedel je 800 aki. Sidil mostarskog
kadije (1635-1783), Acta Turcorum 22/1098, 7b, 10b.
Ovo Grabovevo djelo objavljeno je prvi put 1747. godine, F. Grabovac, Cvit razgovora naroda i
jezika ilirikog ali ti rvackog, stari hrvatski pisci XXX, Zagreb, 1951, 203. Ovaj podatak nalazimo i kod Andrije Kaia Mioia u njegovom Razgovoru ugodnom.... Slidi pisma vitezova
dalmatinski koji, posli nego mnoge turske glave odsikoe, od Turaka pogiboe rata od Kandije.
Jo pogibe Kardum Arambaa
od Makarske, grada bijeloga
Pogubi ga Zloji Omer-aga
U Drenici, ognjem izgorila
A. Kai-Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskog, JAZU, Stari hrvatski pisci XXVII,
Zagreb, 1942, 595, koji je prvi put objavljen 1756. godine.
169
125
126
127
Alija, sin Selimov iz Drenice, vjenao se preko svog zastupnika Ramadana, sina abanovog,
sa Merjemom, keri Redepovom, koju je zastupao brat joj Ahmed, sin Redepov. Ovo su
posvjedoili: Mustafa sin Ibrahimov i Selim, sin Osmanov, Mehri muedel je 2000 aki, 14.
Abdulmumina, sa Fatimom, keri Hasanovom iz Drenice koju je zastupao otac joj Hasan.
Ovo zulhideta 1145 (1733), Sidil mostarskog kadije (1730-1733), Arhiv Hercegovine,
Mostar, Acta Turcorum 23/1127, 6a 12/3 (prevod Hivzija Hasandedi).
Ibrahim Bakra iz Drenice vjenao se je, preko svog zastupnika brata mu Mumina, za punodobnom djevojkom Hatidom, keri Mustafinom koju je zastupao Mustafa Spaho, sin Hadihuseinov. Ovo posvjedoie Hasan, sin Ibrahimov i Mumin, sin Hasanov. Mehri muedel je
4000 aki, 18. Muharema 1177. (1763); Hasan, sin Mustafin iz Drenice vjenao se je, preko
svog zastupnika Arslana, sina Durmieva iz Cernice u Mostaru, sa Aiom, keri Alinom iz
Drenice koju je zastupao Mehmed Mezi, sin Mustafin. Svjedoci: Hajdar hoda, imam Drenice, Husein Nevesinjac. Mehri muedil je 3000 aki, 8. Dumada 1180. (1766); Mehmed,
sin Rizvanov iz Drenice vjenao se preko zastupnika Mehmed bae Silahora sa Kadirom
kerkom Abdulmumina koju je zastupao Jusuf, sin Hasanov. Ovo su posvjedoili: Husein
Buni, sin Abdulmuminov i Mehmed Mezi, sin Mustafin, svi iz Drenice. Mehri muedil je
3000 aki. 8. evala 1181. (1768); Osman Karaoz (Karauz-NM), sin Ahmetov iz Drenice
vjenao se preko svog zastupnika Husein Bae Muzura sa Saimom, keri Alinom iz sela ifluk
Ejubi koju je zastupao brat joj Ahmed. Ovo su posvjedoili Ali Baa, sin Bain iz Roznamedine mahale i Mustafe sin Oruev iz Drenice. Mehri muedil je 4000 aki, 1181. (1768).
Sidil mostarskog kadije (1635-1783. fragmenti). Arhiv Hercegovine, Mostar, AT 22/1098,
43b, 44a; (1765-1768), AT 22/1097, 12, 59, 73, 78, 115, 117, 118, 122. (sve preveo Hivzija
Hasandedi).
Sidil mostarskog kadije (1828-1849), Arhiv Hercegovine, Mostar, Acta Turcorum 22/1099,
82/9, 83/A, 83/B, 86/A, 97/A, 98/B, 99/B, 100/B, 101/A, 22/A, 41/A.
170
MIROSLAV NIKANOVI
171
tajne bogumilske obrede koje obavljaju po kuama i nikad ne idu u Damiju i sami obavljaju vjenanja.128
Sva ova miljenja bazirana na biljekama nekolicine kolovanih pojedinaca, vjerovatno su reflektovala odreeni stepen neukosti i lokalnu obiajnu praksu, a ne bogumilske
sirvivale.
Shodno plaanju poreza odsjekom, u drutveno-ekonomskom pogledu stanovnitvo
Drenice je predstavljalo homogenu zajednicu, to se sigurno reflektovalo i na konfesionalne odnose. Vlake privilegije bile su kohezioni faktor u okviru oblasti, a pored ostalih
inilaca presudno su uticale i na uspostavljanje odnosa sa stanovnicima susjednih oblasti.
U vie od pedeset godina turske vlati (do oko 1525. godine) stanovnici Drenice, izgleda
bez ostatka, zadravaju svoje stare privilegije.
Koje su konfesije bili Drenjaci u vrijeme prije i nakon turskog osvajanja, tj. da li su
pripadali katolikoj, pravoslavnoj ili bosanskoj crkvi, za sada se ne moe decidno utvrditi.
Na osnovu prouavanja turskih popisnih deftera iz druge polovine XV vijeka Nedim
Filipovi smatra da: Dio Hercegovine zapadno od rijeke Neretve ima znatno brojniju
katoliku vjersku zajednicu. Tu se vie osjea uticaj i zraenje katolike civilizacijske
zone Jadrana i krajeva dalje na zapadu. ak osmanski izvoru u izvjesnom smislu indiciraju kod nekih vlakih skupina u tome kraju postepenu raniju, a moda i tekuu transformaciju pravoslavaca u katolike.129
to se tie bosanske crkve u Drenici, smatramo da je njeno prisustvo u ovoj oblasti
najmanje vjerovatno, emu ide u prilog miljenje Nedima Filipovia koji smatra da je
injenica da se zraenje bogumilstva u ideoloko-religioznom i drutvenom smislu u
Hercegovini najmanje osjealo u brojnim katunskim grupacijama, formiranim na zajednikim proizvoakim interesima i rodovskim vezama.130
Vrijeme poslije potpadanja pod tursku vlast bilo je u Drenici period slabljenja
uticaja crkve kao institucije. U Drenici se u to vrijeme ne spominju niti crkve niti svetena lica. Nova drava, propagirajui novu religiju, obezbjeujui pripadnicima islama povlaten poloaj, bila je destabilizirajui faktor na ovom podruju. U shemi organizacije katolike crkve Drenica je pripadala duvanjskoj biskupiji i istoimenoj upi.
U okvirima ove upe Drenica figurira kao selo (Villa) i nalazi se na njenoj periferiji.
Tekoe pastoralnog rada katolikih svetenika, posebno franjevaca, bile su u prvih
sto godina turske vladavine izuzetno teke. Biskupi, izgleda, nisu imali nikakav uvid u
situaciju na terenu. Tako, naprimjer, Biskup fra Bartul Kai u svom izvjetaju Sv.
Stolici 1633. godine navodi da je iste godine vizitirao upe Broa i (Mostarsko) Blato
i da u njih nije zalazio biskup otkako su Turci zauzeli te krajeve. Fra Marijan Linji
u svojim izvjetajima iz 1667. godine navodi da je prvi biskup koji je vizitirao upu
Raku Goru, koja se nalazi pod planinom abuljom, te da vjernici ak i ne znaju ta
znai rije biskup. U to vrijeme Drenicu, izgleda, pastoriziraju franjevci iz samostana
u Rami. U drugoj polovini XVII vijeka, tanije 1670. godine, spominje se izvjesni fra Jure
128
129
130
172
MIROSLAV NIKANOVI
iz Drenice koji je bio kapelan u kapelaniji Skoplje, koja je takoe pripadala duvanjskoj
biskupiji.131
Ako gore reenom dodamo i stalne napore turskih feudalaca da stanovnitvo sa privilegijama pretvore u zavisno stanovnitvo raju, mislimo da su to bili uslovi za zapoinjanje procesa islamizacije. Ranije smo na pomenuli da se za nekoliko godina u prvoj
polovini XVI vijeka osjetio pad broja domainstava u Drenici i da je to, moda, poslijedica iseljavanja, ili pak promjene drutvenog statusa, naravno pod spoljnim pritiscima, te
da se iz deftera iz 1585. godine vidi iji su korisnici izuzeti od ovih privilegija.132 Pomenuta
imanja nalazila su se u selu Kneluku, to nas upuuje na razmiljanje da je islamizacija
zapoeta ba u ovom selu. U prvoj polovini XVII vijeka, tanije 1632. godine, nailazimo
eksplicitno navedene prve konvertite, i to u Gornjoj Drenici, u zaseoku Vrhpolju. U
drugoj polovini ovog vijeka dobar dio stanovnika cijele oblasti preao je na islam, a prvi
put se spominje i jedan dananji dreanjski muslimanski rod Zlojii.
Na osnovu naprijed navedenih podataka moemo pretpostaviti da je u drugoj polovini
XVI vijeka zapoeo proces raslojavanja dreanjskog stanovnitva, i da su ti, prije svega
ekonomski faktori bili od presudnog uticaja na poetak islamizacije ovog podruja. Islamizacije se odvijala postepeno i izgleda da nije ravnomjerno zahvatila sva naselja ove
oblasti.
Kada smo govorili o drutveno-ekonomskom poloaju stanovnika Drenice pod turskom vlau, naveli smo to se danas u Drenici moe povezati sa sokolarstvom, iz ega se
vidi da se sav taj materijal odnosi na naselja u gornjem toku rijeke Drenjake. U Gornjoj
Drenici nalazi se i selo Zagreblje sa najveom koncetracijom hrvatskog stanovnitva. U
ovom selu ive hrvatski rodovi koji su u vrijeme sastavljanja gruntovnice bili vlasnici
zemlje koju obrauju (neki su ak drali i kmetove) za razliku od doseljenikih rodova
koji su, u pravilu, u to vrijeme bili kmetovi. U Zagreblju se nalazi i najstarije katoliko
groblje, koje se u matinim knjigama umrlih od polovine XIX vijeka naziva: Popratine,
aria-groblje, openo groblje, Drenjansko groblje i tome slino. U ovom groblju nalaze
131
132
173
se i dva steka, to nam pokazuje da ovo groblje postoji u kontinuitetu od vremena korienja steaka kao nadgrobnih spomenika. Kako u Drenici u tursko doba nije bilo crkava,
vjerski obredi su se obavljali ba u ovom groblju za sve katolike Drenice. Obredi su se
obavljali a i danas se obavljaju na mjestu koje se naziva Oltar. Na osnovu narodne tradicije arii, Jurii, Raii, te Jakovljevii i Galii su starinaki rodovi i jedini nisu preli na
islam neposredno poslije osvajanja. Da se radi o starinakim rodovima, vidi se i po tome
to se Raii, arii i Jurii kontinuirano spominju u Drenici od prve polovine XVIII vijeka do danas. Nasuprot tome u Donjoj Drenici ivi kompaktno starosjedilako muslimansko stanovnitvo, a svi hrvatski rodovi (Raii, Kreii, Zadre, orapine, Jurii i arii)
doseljeniki su, od prve polovine XIX vijeka do danas. Sela Donje Drenice se u komunikacijskom smislu nalaze blie Mostaru, koji je i danas i u prolosti bio administrativni
centar za Drenicu, a za vrijeme turske vladavine u Donjoj Drenici, vjerovatno, nalazio
i centar nahije Drenice. Moda iz tih razloga izmeu Donjeg Sela i liba podignuta i prva,
za vrijeme truske vladavine i jedina damija u dolini Dreanjke. Kada je ova damija sagraena, nemamo vjerodostojnih podataka. Prema Hivziji Hasandediu podignuta je u
XVI vijeku i spada meu nekoliko najstarijih damija u Hercegovini. Hasandedi kao
argumentaciju za svoje miljenje navodi narodnu tradiciju, koju mi nismo mogli potvrditi za vrijeme naih istraivanja u Drenici.133 Za ovu damiju je interesantno da se nalazi
sasvim izvan naselja, to nije karakteristino za crkvene objekte ovog tipa. Svojim izgledom ova damija nas asocira vie na crkvu nego na damiju, al bi o tome sud svakako
trebalo da daju arhitekti.
Na osnovu deftera iz XV i XVI vijeka vide se da se u nahiji Drenici nalaze tri sela
(Kneluk, Strievo, Vrhpolje), i to u dolini rijeke Dreanjke. Pored administrativnog termina nahija u sidilima mostarskog kadije jo se u XVII vijeku koristi i naziv selo Drenica.
Tako, na primjer, 1632. godine spominje se zaselak Vrhpolje u selu Drenici. Vjerovatno
je ve u to vrijeme odrednica selo oznaavala itavu Drenicu. U sedamnaestom vijeku
susreemo se i sa nazivima Gornja Drenica i Donja Drenica.134 U pristupanim izvorima koriste se ove odrednice kao nazivi za grupe sela u gornjem i donjem toku rijeke
Dreanjke. O pojedinim naseljima u okviru ovih veih cjelina za ovo vrijeme imamo
veoma malo podataka. I dalje se esto koriste nazivi Gornja i Donja Drenica, a samo
izuzetno Strievo (u prvoj polovini XIX vijeka) i Tramonjik, zaselak u Donjoj Drenici.
Tek po okupaciji Bosne i Hercegovine moemo tano utvrditi koja su naselja u to vrijeme
postojala u Drenici, a takva situacija svakako je bila i u tursko vrijeme, jer na osnovu
podataka iz gruntovnice egzaktno moemo pratiti rast starih i osnivanje novih naselja u
ovoj oblasti, o emu e biti govora kasnije.
Kada smo govorili o islamizaciji stanovnitva Drenice, vie smo govorili o prisustvu
muslimanskog stanovnitva na ovom podruju. Od sedamnaestog vijeka do austrougarske
okupacije poveava se broj podataka o hrianima Drenice. Ti podaci su vjerske proveniencije i odraz su pastoralnog rada katolike crkve u to vrijeme. Tekoe u pastorizaciji
ovog podruja, o kojima smo govorili ranije nastavljene su i kasnije vjekovima. Migraciona
133
134
H. Hasandedi, Islamski spomenici Drenice i okoline, Glasnik vrhovnog islamskog starjeinstva XXXIV, Sarajevo, 1971, 273.
S. Zlatovi, n.d.
174
MIROSLAV NIKANOVI
135
136
137
138
139
140
krizmani
5
3
6
5
19
nekrizmani
3
4
5
2
14
svega
8
7
11
7
33
krizmani
4
4
7
15
nekrizmani
2
2
4
8
svega
6
6
11
23
175
U ovom popisu konstatovali smo porodicu za prezimenom Drenjak. Ovaj put u Rakoj
Gori ivjela je 1768. godine porodica Nicolausa Dresgnakovica, u kojoj je bilo deset odraslih i troje djece.141 Postojanje ove porodice u Rakoj Gori navodi nas na pomisao da
su u meuvremenu iselili iz Drenice, tim vie to se 1743. godine u Rakoj Gori ne spominje ova porodica, niti prezime Drenjak. Poto su ove kanonske vizitacije obavljanje
svake tree godine, a izvjetaji o njima nalaze se u arhivima Cogregatio da de propaganda
fide u Rimu, po njihovom objavljivanju e se u svakom sluaju moi mnogo detaljnije
govoriti o katolikom stanovnitvu Hercegovine, pa i Drenice u ovo vrijeme. Pouzdano
znamo da je sauvan izvjetaj iz 1758. godine koji je, takoe, sastavio biskup Dragievi.
Ovaj izvjetaj vai kao najopseniji i za nas je interesantan, jer bi se iz njega moglo vidjeti kako je dolo do osjetnog pada broja katolika u Drenici u ovom dvadesetpetogodinjem periodu. Osim ovih podataka ne posjedujemo nijedan drugi podatak o katolicima
u Drenici u XVIII vijeku.
Kada smo govorili o islamizaciji u Drenici, naveli smo sve podatke o muslimanskom stanovnitvu koje smo nali u sidilima mostarskog kadije u XVIII vijeku. I kod
muslimanskog stanovnitva prisutno je u ovo vrijeme iseljavanje. U Mostaru se 1762.
godine spominje izvjesni Ahmed Drenjak, ije prezime nas upuuje da je porijeklom iz
Drenice.142 U Mostaru se pominje i Mezi Ibrahim 1772. godine i Ibrahim Pendi 1754.
godine, ali se ne moe sa sigurnou tvrditi da su iz Drenice.143 Jedino je evidentno da u
to vrijeme u Drenici ive familije sa prezimenom Mezi, a u prvoj polovini XIX vijeka
spominju se i familije sa prezimenom Pendi.
U XIX vijeku imamo vie podataka o stanovnitvu Drenice. to se tie katolikog
stanovnitva, posjedujemo podatke iz 1813. godine. Na osnovu izvjetaja biskupa fra
Augustina Miletia vidi se da je Drenica u to vrijeme u sastavu upe Seonica i da u njoj
ivi 8 katolikih familija (45 stanovnika i od toga 32 odrasla i 13 djece). U izvjetaju je
stavljena zabiljeka da u Drenici pored katolika ive Turci i izmatici.144 U ovom
izvjetaju ne navode se imena domaina, ve samo brojano stanje, kako smo naveli. O
pojedinim porodicama u ovoj oblasti podatke nalazimo u matinim knjigama iz ovog
vremena. Na osnovu naeg uvida u matine knjige upe Seonica i Mostarski Gradac moe
se naslutiti kako se odvijala pastorizacija ovog podruja. Iz matinih knjiga upe Seonica
vidi se da su Drenicu pastorizirali svetenici koji su ivjeli u oblinjem Rakitnu. Meutim,
iz matinih knjiga upe Mostarski Gradac izgleda da su Drenicu pastorizirali i svetenici
ove upe. Iako bi bilo logino da su rakitski kapelani pastorizirali sela gornjeg toka rijeke
Drenjake, a gradaki donjeg rijeka iste rijeke, izgleda da pravo pastorijazije nije bilo teritorijalno razgranieno. Da bismo to ilustrovali, naveemo samo jedan primjer. U matinoj knjizi vjenanih upe Seonica, 28. sinja 1828. godine, u Rakitnu vjenavaju se Vid,
sin pokojnog Mije Raia iz Donje Drenice, i Matija, ki pokojnog Ante Maria iz Strieva.
Isti ovaj par upisan je u matinu knjigu krtenih upe Gradac 1833, 1836 i 1840. godine
prilikom krenja njihove djece: Tome, imuna i Katarne. Ova krtenja su obavljena u
141
142
143
144
Isto.
H. Hasandedi, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Sarajevo, 1980, 205.
Isto, 210, 212.
D. Kamber, n.d. 57.
176
MIROSLAV NIKANOVI
Donjoj Drenici (Drexnicza Inferior). Ovakvo stanje je, izgleda, potrajalo i nakon osnivanja upe Rakitno 1848. godine, jer se u matine knjige upe Gradac i nakon ove godine
upisuju i vjernici iz Drenice, mada Drenica po crkvenoj podjeli pripada Rakitnu i
najvei broj upisa u matine knjige upisan je u Rakitnu. Tek osnivanjem upe Drenice,
1870. godine, Drenica ima svog svetenika, koji pastorizira cjelokupno podruje.
Nakon 1813. godine o stanju dua u Drenici imamo podatke iz 1833. godine. Drenica
je, kako se vidi iz ovog izvjetaja, takoe u okvirima upe Duvno, sa sjeditem u Seonici, i
u njoj je prisutno 86 katolika i 9 domainstava. Od pomenutih 86 dua 56 je odraslih i 36
djece.145 Vidimo da se u razmaku od 20 godina broj domainstava poveao za jedno, a
broj stanovnika gotovo za duplo. U matinim knjigama se u ovom periodu najee spominju pojedinci iz grupe starinakih rodova: ari, Rai i Juri, a ve se spominju i doseljeniki rodovi: Golemac, orapina, Mari, te Jakovljevii, koji su izgleda ve tada bili
odvojeni od Juria. I u ovom stanju dua navodi se da pored katolika u Drenici ive sada
samo Turci.
Sljedee stanje katolika u Drenici imamo iz 1863. godine. Tada u Drenici ima 20
domainstava i 163 stanovnika. Odraslih je tada 111, a djece 52.146 Poveanje broja domainstava u periodu izmeu dva izvjetaja (30 godina) nastalo je sigurno prirodnim priratajem i dijeljenjem pojedinih domainstava, meutim, vidi se i doseljavanje pojedinih
porodica. U ovom periodu prvi put se u Drenici spominju familije sa prezimenima:
Zovko, Anii, Perko i Ore. U ovom stanju dua napominje se da u Drenici ima 78
muslimanskih domainstava.
Deset godina nakon navedenog stanja prisutno je na ovom podruju 233 katolika u
21 domainstvu.147 Izgleda da se broj stanovnika poveavao uglavnom, prirodnim priratajem, a jedino se prvi put spominje porodica Krei. Uporeenjem ova dva popisa moglo
bi se zakljuiti da su ostala sva postojea domainstva, a da se jedino doselila porodica
Krei. Meutim, posjedujemo jedan dokument iz 1871. godine na osnovu kojeg se vidi
da je situacija ipak drugaija. Radi se o dokumentu u koji su upisani svi konti od kunog ara i davanja, to jest prilozi za izgradnju crkve po iznosima koje je dalo svako
domainstvo. Na osnovu ovog dokumenta prisutno je tada u Drenici (posebno su popisani domaini izvan doline Drenjake) 25 katolikih familija.148
Te godine (1873.) upisan je neto manji broj i muslimanskih familija u odnosu na
1863. godinu. Muslimana je tada u Drenici na osnovu ovog izvjetaja bilo 620 u 72
domainstva.149 Razlike u broju katolikih domainstava, koje smo naveli mogle su se
pojaviti zbog toga to je 1870. godine osnovana upa Drenica i to se, vjerovatno, tada de-
145
146
147
148
149
177
150
151
152
178
MIROSLAV NIKANOVI
ZAKLJUAK
Istraivanja naselja i stanovnitva Drenice, zasebne predione cjeline u planinskom dijelu
Hercegovine, pokazuju nam da ovako usmjerena mikroistraivanja, bazirana na etnolokoj i istorijskoj grai, mogu dati rezultate koji e biti od koristi za svestranije sagledavanje
populacionih odnosa, migracionih kretanja, porijekla i, posebno, islamizacije i statusa
stanovnitva u drutvenim i dravnim ureenjima i na makroplanu.
Prije rezimiranja naih izlaganja treba istai da je Drenica oblast sa izuzetno povoljnim prirodno-geografskim uslovima za zasnivanje naselja. upno-sredozemna klima,
obilje vode, obradiva zemlja i planinski panjaci u neposrednoj blizini bili su osnova za
zasnivanje i opstojavanje ljudskih stanita na ovom podruju od najstarijih vremena do
danas.
Druga vana karakteristika Drenice je da se nalazi na graninom podruju izmeu, s
jedne strane, Bosne i, s druge strane, Hercegovine, a nalazi se u blizini najznaajnijeg
putnog pravca koji povezuje jadransku obalu sa unutranjou, i preko Makljena se sputa u dolinu Vrbasa, kao i Ivan-sedla u dolinu Bosne. Pored toga, sa ovog magistralnog
puta odvaja se sporedni krak dolinom Dreanjke, koji izlazi na Raskre gdje se povezuje sa putem koji iz pravca Mostara ide prema Dunavu, te s drugim koji se sa Raskra
odvajao i preko Dugog Polja i Sovia iao u Ramu.
Pored zemljoradnje i stoarstva, koji su konstanta ekonomije stanovnitva Drenice
od osnivanja naselja u Drenici do danas, vjerovatno ve od srednjeg vijeka sve do etvrte
decenije XIX vijeka stanovnitvo Drenice je u cjelini ili samo jednim dijelom imalo i
druga zaduenja (uvanje unutranjeg i spoljnjeg limesa, obezbjeivanje putnih pravaca i
hvatanje i dresiranje ptica za lov), to im je izmeu ostalog obezbjeivalo upravno-politiku autarhiju i povoljniji drutveno-ekonomski status u odnosu na stanovnitvo bez
takvih zaduenja.
Na osnovu naih istraivanja o naselju Drenice moemo konstatovati da su se naselja u Drenici formirala shodno prirodno-geografskim osobinama terena ove usko rijene
doline kanjonskog tipa, te je evidentno da su tokom itavog posmatranog perioda postojala
tri naselja (Donja Drenica, Strievo i Gornja Drenica) locirana uz tri postojea proirenja u dolini Dreanjke.
Dananji stanovnici Drenice, Muslimani i Hrvati, najveim dijelom su potomci stanovnika popisanih u prvim defterima nakon turskog osvajanja, a koji su, najvjerovatnije,
na istom podruju ivjeli i za vrijeme bosanske dravne samostalnosti.
Jedan od presudnih procesa za stvaranje sadanje etnike slike stanovnitva Drenice
bio je proces islamizacije. U razmatranju ove problematike pokazali smo da Muslimani
Drenice uvaju tradiciju o svom hrianskom porijeklu, i to u kontekstu pravoslavne i
katolike crkvene organizacije. Redoslijed crkvene dominacije prije islamizacije u Drenici,
ustanovljen na osnovu sauvane narodne tradicije, fiksan i prvobitni grki (pravoslavni) i
kasnije kaurski (katoliki) dominantni poloaj mogao bi na odreen nain imati svoju
realnu podlogu. Na osnovu izloene grae vidi se da je ovaj dio Humske zemlje u jednom
duem vremenskom periodu, od desetog do prve polovine XIV vijeka uglavnom bio u
sastavu srpske srednjovjekovne drave, a da je katolianstvo svoj uticaj vrilo preko hrvat-
179
180
MIROSLAV NIKANOVI
ravnomjerno zahvatila sva naselja ove oblasti. Izgleda da su se dananji hrvatski rodovi u
Zagreblju u Gornjoj Drenici uspjeli oduprijeti islamizaciji moda, upravo zbog povlastica
carskih sokolara, koje su, pretpostavljamo oni uivali od etrdesetih godina devetnaestog
vijeka.
Pratei istorijski slijed dogaaja vezanih za Drenicu kao oblast, pokuali smo u svim
prilikama kada je to bilo mogue da pratimo i razlike unutar oblasti, a na nivou njena tri
osnovna sela. Ranije smo naveli da su se sve ove promjene prvo primjeivale u Donjoj
Drenici, da bi se kasnije manifestovale i u Gornjoj Drenici. Za period turske vladavine
treba rei da su u uslovima naturalne privrede stanovnici Gornje Drenice bili u neto
povoljnijem poloaju od stanovnika Donje Drenice, pa i Strieva.
Na kraju treba rei da su se usljed vievjekovne izolovanosti Drenice, prouzrokovane
geografskim poloajem, a prije svega osobenim drutveno-ekonomskim statusom njenih
stanovnika za vrijeme turske vladavine, te u pojedinim njenim dijelovima i daljnom
izlolacijom do osamdesetih godina ovog vijeka to je bilo mogue ustanoviti u toku
realizacije navedenog naunoistraivakog projekta, zadrali posebno kod muslimanskog stanovnitva, mnogi arhaini elementi u narodnoj kulturi do danas neprimijeeni u
literaturi.
Danas u Drenici, kao i drugdje na selu kod nas, veoma brzo nestaju objekti materijalne narodne kulture, dok se u predanjima jo moe uhvatiti dah prolih vremena. U
stara vremena Drenjaci se nisu mnogo selili, ali se u Drenicu nije tako lako moglo
niti doseliti. Oni su, s jedne strane, ostajali u Drenici, jer su imali poseban status u odnosu na stanovnike susjednih oblasti, a s druge strane, drugima ba zbog tog statusa nisu
dozvoljavali da se dosele. Zbog toga i danas sa ponosom priaju legende o vremenima
kada su njihovi preci lovili sokolove, koje su poklanjali caru, i zauzvrat dobivali povlastice.
U izmijenjenim okolnostima, kada su Drenjaci osiromaili i postali zavisni samo od poljoprivrede, uz nedostatak modernih puteva stanovnici susjednih oblasti su im se upravo
zbog njihovog ponosa nekadanjih sokolara podrugivali: da i u gradu idu jedan iza
drugoga, da ih se ove godine ukinulo sa stijena anjui travu samo deset te da su toliko neuki u vjeri da im je: i Mate bio hoda i da su im: kutori sagradili crkvu umjesto
damije. Iz gore navedenog neupueni intelektualci su krajem prolog i poetkom ovog
vijeka lansirali senzacionalne natpise u kojima se ba u Drenici izvode bogumilski
obredi i tome slino.
Rad prihvaen za tampu 5. juna 1991. godine.
181
DREZNICASETTLEMENTSANDTHEIRPOPULATION
SUMMARY
Researches of settlements and population of Dreznica, a separate whole of mountain part
of Herzegovina, proved that so designed microresearches, based on ethnological and historical material, could bring about results which are to be useful for more versatile examination of people relations, migrational developments, the origin, and in particular, islamization and status of population in social and state structure, and in a macroplan as well.
Before summarize our report, it should be emphasized that Dreznica is a region of
very favorable natural-geographic conditions for establishing a settlement. Mild Mediterranean climate, abundance of water, cultivable soil, and mountain pastures in nearest vicinity, laid a foundation for establishing and maintaining human dwellings in this region
from the earliest times to the present.
Other important characteristic of Dreznica is its location in the borderland between
Bosnia, on one side, and Herzegovina, on the other, in a vicinity of a route connecting
Adriatic coast with provinces, and, across Makljen, sloping down to Vrbas River valley,
and, across Ivan-sedlo, to Bosnia River valley. Besides, from this main route, a side-road
branches off into Drezanjka River valley, arriving at Raskrsce, where joins the road
coming from Mostar and leading to Duvno, and another, branching off at Raskrsce, and
through Dugo Polje leading to Rama.
Besides agriculture and cattle breeding, which have been the constant of economy of
Dreznica population from the founding of settlements in Dreznica up to the present, probably from the Middle Ages until the fourth decade of the 19th century, the population
of Dreznica has, on the whole or only partially, had other obligations as well (safeguardding the interior and exterior limes, protecting the routes, and catching and training birds
for hunt), which have, among other things, provided certain administrative-political autarchy and more favorable social-economic status as compared to population with no such
obligations.
On the basis of our researches in Dreznica settlements, we have come to a conclusion
that settlements in Dreznica have been founded according to natural-geographic characteristics of the terrain, in this narrow river valley of canyon type. There have been three
settlements: Donja Dreznica, Strizevo, and Gornja Dreznica, each one located in its own
widening of Drezanjka River valley.
Contemporary population of Dreznica, the Muslims and the Croats, are mainly descendants of inhabitants registered in the first defter after the Turkish conquest, and had,
most probably, lived in the same region during the independence of the Bosnian state.
One of the decisive processes of creating the present ethnical image of Dreznica population was the process of islamization. Dealing with this problematics we have tried to
prove that Muslims of Dreznica have been maintaining the tradition of their Christian
descent, in the context of the Orthodox and Catholic church organization. The seqeunce
of the church domination before islamization in Dreznica, established on the basis of
maintained folk tradition, is fixed on primary Greek (Orthodox) and later giaur
182
MIROSLAV NIKANOVI
(Catholic) dominant position, and may have, in a certain way, its real base. In view of
treated material is evident that this part of Hum was, during a long period of time, from
the 10th to the first half of the 14th century, mostly within borders of Serbian medieval
state. The Catholicism exerted its influence through Croat lords who have been trying to
gain their domination over these parts, especially in the first half of the 14th century,
during the rule of Mladen Subic II, and Radivojevic, who have, in the course of their
efforts to create an autonomous feudal province, relied on Hungarians and other exponents
of Cahtolicism. It should be also emphasized that, as for this question, in case of Drenica
the borderline is evident. Proceeding for statement that religious map of Hum, even after
Turkish conquest, has not been substantially changed, and that population along lower
flow of Neretva has been considered to be Catholic, while that in provinces of Hum
maintained Orthodoxy, we are in position to conclude that influences of Bosnian Church
of upper Neretva region and those of Catholic Church from south and southwest have
met in the area of Drenica.
Islamization of Drenica population have been proceeding gradually; it began relatively late and lasted till the end of Turkish rule. Distinctive qualities of islamization in
Drenica were, limited, first of all, by particular social-economic status of the population,
beginning in the Middle Ages, and lasting until the fourth decade of the 19th century. After
considering the social-economic status of Drenica population during the period before
islamization began, it is evident that there was a Vlach population, enjoying considerable
privileges and compared to the rest of Christian population (or raja, i.e. non-Muslim subjects under Turkish rule). We have tried to demonstrate that, probably from the Middle
Ages, this population could have had particular responsibilities or obligations (safeguarding the interior and exterior limes, protecting the routes, and catching and training birds
for hunt), which have provided certain administrative-political autarchy and special social
status, legalized after the Turkish conquest of the region.
In the course of the Turkish rule, regional and local feudal lords worked on idea to
turn the privileged population into dependant one - raja. This pressure strengthened and
weakened from time to another, depending on kind of politics of the central government,
which, in turn, depended on success or failure in conquest of new territories. The more
distant the frontiers of empire were from certain area, the more severe were reductions of
privileges of Vlach population, which often resulted in migrations of Vlach groups towards
borderlands, where privileges were larger. In addition to that, after the Turkish victory at
Moha in 1526, considerable groups of Vlachs were reduced of privileges, and it is why
the great number of them moved to Austrian territory, dragged by favours Austrian Empire
offered them. All that disrrupted the social structure of Vlach communities, so the favourable conditions for beginning of the process of islamization were created. It is apparent
from our work that, within few years of the first half of the 16th century, the number of
households in Drenica decreased. It might have been a result of emigration or change of
social status, under outside pressure, so the "defter" from 1585 implies that beside privileged population, paying a flat rate taxes, there were estates whose beneficiaries were
excluded from these privileges. These estates were in village of Kneluk, making us believe that islamization began in this village. In the first half of the 17th century, precisely
183