Professional Documents
Culture Documents
Savjeti Oumiranjuiboljemivotu
Savjeti Oumiranjuiboljemivotu
ispunila duga, tvorei potpuni krug. Bilo je to neto zapanjujue! Nekoliko dana
kasnije, ba kad sam odlazio s posljednje po-duke kod dalaj-lame, spremajui se
na povratak u
12
Sjedinjene Drave, u trenutku kad sam stigao do vrata, on mi je rekao: To je
kao san. Nato ja: Sto to? To je kao san, odgovorio mi je on. ak i u tom
najivljem i najdragocjenijem razdoblju ivota, on me natjerao da razmiljam o
praznini tog dragocjenog doivljaja. Praznina ne ponitava pojave; ba naprotiv,
ona je sasvim spojiva s djelatnou, ba kao i s prihvaanjem drutvenih
vrijednosti.
Djelovanje dalaj-lamina nauka
Nauk dalaj-lame prepun je pojedinosti o samom procesu umiranja, ali i praktinih
savjeta. Kroza nj sam stekao mnoge predodbe o postupnom uruavanju svijesti, te
nauio mnogo toga to e se kasnije pokazati vrlo korisnim.
Dok su mi se otac i mati odmarali u svojoj malenoj zimskoj kuici na Floridi,
otac je doivio modani udar. Imao je tada osamdeset i jednu godinu. Ja sam u
tom trenutku bio daleko, ak u Vancouveru, gdje sam predavao na Sveuilitu
Britanske Kolumbije, zbog ega sam u tom gradu i ostao kad su moja tri brata
otila na Floridu posjetiti bolesnoga oca. Svi smo doivjeli veliko olakanje
kad se otac digao iz komatoznog stanja, pa se ak i vratio kui. Pa ipak, kad
sam nekoliko tjedana kasnije, poto su braa otila, stigao i sam, otac se ve
bio vratio u bolnicu, i opet u komatoznom stanju.
13
Jednog je dana, leei tako na leima, otvorio oi. Okrenuo se prema meni, pa
smo zapoeli blagi razgovor. I tako mi je u jednom trenutku, s bolnim odsjajem u
oima, rekao: Ne bi mi vjerovao kad bih ti ispriao to se sve u ovoj bolnici
zbiva. Upitao sam se to je time mislio rei, a pogled mi je odlutao do
televizora na dnu njegova kreveta. Davala se nekakva vrua bolnika sapunica, a
onda sam opazio i da mu je bolnica na jastuk stavila maleni zvunik. Dok je
leao u komi, sluao je sve te programe! Nakon nekog sam mu vremena rekao to je
zapravo izvor tih njegovih ideja, pa mu onda i iskljuio zvunik, jer sam se
prisjetio dalaj-lamina nauka kako je, kad se ponemo bliiti smrti, najvrjednije
od svega imati nekoga tko e te podsjetiti na kreposne misli.
Nekoliko dana kasnije oevo se stanje prozlilo, pa je potonuo u duboku komu.
Posjetivi ga jedne veeri, otkrio sam da su ga premjestili u drugu sobu. Ovaj
je put iz televizora tretao nekakav kviz. elio sam ga iskljuiti, ali mi je
sestra rekla da taj kviz jako voli jedan skoro gluhi bolesnik u susjednom
krevetu. Smeteno sam sjeo na dno oeva kreveta i upitao se to sad. Televizor je
zagrmio pitanje o brodu koji je potonuo na puini, pa sam pomislio da bih sad
mogao bar zapoeti razgovor s onim drugim bolesnikom. Znate li kako se zvao taj
brod? viknuo sam. Kad se na njemu nije pomaknuo ni jedan mii, shvatio sam da
je i on u komatoznom stanju. Ali se moj otac uspravio u postelji i rekao:
Andrea Dona. Bio je lucidan, i sve je to sve vrijeme sluao!
Iskljuio sam TV, a onda smo zapoeli lijep razgovor. Bio je opet onaj stari, sa
svime zadovoljan. Zatraio je krekere i mlijeko, i sestra mu ih je donijela na
posebno
14
njean nain. Neko smo vrijeme tako avrljali, a kad sam odlazio, upitao sam ga:
Da pozdravim mamu? A to misli, odgovorio mi je veselo.
Sutradan su rano ujutro majku nazvali iz bolnice i javili joj da je otac noas
umro. Kako mi je bilo drago da je pred smrt doao k svijesti i da mu se vratilo
dobro raspoloenje. I da je televizor utio.
Mrtvog su oca ostavili u njegovoj sobi, samog. Stigao sam i, prisjetivi se da
ne smijem uznemiravati tijelo, sjeo i ostao tako sjediti bez rijei jer nisam
poznavao njegov vokabular vjere. Osjeao sam da ga ve samim time to sam tu
podupirem na njegovu putu.
Godinu dana kasnije mati mi je vjerojatno doivjela modani udar. Nazvala je mog
brata Jacka i enu mu Judy. Jacka nije bilo kod kue, a kad se javila Judy, mati
Prvi panen-lama
U ovoj knjizi, pri tumaenju pjesme od sedamnaest kitica prvog panen-lame,
Njegova Svetost dalaj-lama crpi iz irokog spektra indijske i tibetske pismene i
usmene predaje. Dalaj-lama razmotava smisao tih kitica, obraujui ih jednu po
jednu, pa nam potanko izlae faze umiranja, ono prelazno stanje izmeu dva
ivota, kao i ponovno roenje, sve vrijeme na vrlo dojmljiv nain opisujui
praktinu primjenu tih spoznaja.
Pjesma koja tvori srce ove rasprave nastala je u sedamnaestom stoljeu. Svijest
su o njezinoj vanosti i relevantnosti prenosili redovnici i laici u Tibetu, a
danas i u itavom svijetu. Predmnijevati, meutim, da se ona moe prouavati,
kao i da se nad njom moe meditirati, znailo bi biti slijep na trenutni poloaj
religije u Tibetu, na prilike u kojima ivi panen-lama, kao i na stalne
napetosti izmeu Tibeta i Kine.
Zbog toga bih volio prikazati povijest naslova dalaj-lama i panen-lama, kao i
slijed inkarnacije autora te pjesme, to jest panen-lama. Kao to bih volio i
raistiti nekoliko nejasnoa o prilikama u Tibetu i razmotriti sadanju
inkarnaciju panen-lame koja trenutno ivi u kunom pritvoru u Kini.
Sredinom trinaestog i poetkom etrnaestog stoljea, Tsongkhapa Losang Drakpa je
u Tibetu stvorio spiritualnu tradiciju zvanu Geluk, poznatu i pod imenom kole
ute kape. Oko 1445. Tsongkhapin je uenik Gen-dun Drup sagradio veliki
samostan, takozvani Tashi Lhun-po (Brdo sree) u Shigatseu, u pokrajini zapadno
od tibetske prijestolnice Lhase. Genduna Drupa e naknadno
18
nazvati prvim dalaj-lamom, i to kad Sonam Gvatso (1543.- 1588.), njegova trea
inkarnacija po redu, 1578. od svog mongolskog zatitnika i sljedbenika Altankana primi ime dalaj (stoje zapravo mongolski prijevod rijei Gvatso, a koja
znai ocean).
Gendun Drup je osim toga od svog uenog tibetskog suvremenika Bodonga Choklava
Namgvela primio jo i ime panchen, i to kad je uspio odgovoriti na sva njegova
pitanja. Panchen znai veliki uenjak, a rije potjee od sanskrtskog
pandita to znai uenjak, kao i tibetske rijei chen po koja znai
velik. I kasnije su opate samostana Tashi Lhunpo, a koji su bili birani na
odreeni rok, takoer redom nazivali panen.
U sedamnaestom je stoljeu peti dalaj-lama samostan Tashi Lhunpo predao svom
uitelju Losangu Chokviju Gveltsenu (1567.-1662.), njegovu petnaestom opatu.
Njega su pak, kao glavara samostana, zvali panen. Kad je, meutim, Losang
Chokvi Gveltsen umro, peti je dalaj-lama objavio da e se njegov uitelj ponovno
pojaviti kao prepoznatljivo dijete i nasljednik, pa je tako njegov niz
inkarnacija zadrao naslov panen-lama, a one su same postale opatima
samostana Tashi Lhunpo. Tako se naslov panen-lama prestao stjecati izborom na
odreeni rok i prenio se na slijed reinkarnacija.
Od tada je u Tibetu zavladao obiaj da dalaj-lama i panen-lama jedan drugom u
razliitoj mjeri priznaju nasljednike. Dalaj-lama je opi duhovni i svjetovni
voa Tibeta, dok je panen-lama voa onog podruja oko Shi-gatsea. Povijest
stjecanja naslova dalaj-lama i panen-lama podriva smijene tvrdnje trenutnih
kineskih vlasti da ti naslovi na neki nain upuuju na njihovu podlonost Kini.
19
Ti su naslovi potpuno autohtoni. Da bi podupro svoje pretenzije na legitimnost,
Peking ukazuje na to da panen-la-mu zovu erdini. To je, meutim, mongolska
rije koja znai dragocjeni dragulj, te predstavlja poasni naslov zajedniki
mnogim mongolskim lamama. Sto se pak tie naslova panen-lame, njega je 1731.
dodijelio car Kiang-shi, Mandurijac koji je u to doba vladao Kinom.
Ne smijemo smetnuti s uma da su Kinom u raznim razdobljima njezine povijesti
vladali stranci iz Mongolije i Mandurije, ba kao i Kinezi iz dinastije Han.
Poetkom dvadesetog stoljea doktor Sun Yat-sen, utemeljitelj moderne Kine,
zalagao se za krivotvorinu, to jest za ujedinjeno Srednje Kraljevstvo koje bi
obuhvaalo Manduriju, Mongoliju, Istoni Turkestan, Tibet i Kinu. Godine je
1911., meutim, ak i on rekao da su poslije pobjede nacionalistike revolucije
nad dinastijom Manchu, Kinu u dva navrata zaposjele strane sile - najprije
Mongoli a zatim Mandurci. I Mongoli, i Mandurci, i Kinezi iz dinastije Han
smatrali su Tibet stranom zemljom ak i kad bi se povremeno, kao moni susjed,
njihovo carstvo upletalo u poslove Tibeta. Osim toga moramo biti svjesni toga da
je u osmom stoljeu Tibetsko Carstvo sezalo sve do kineske prijestolnice Ch'angana, to jest dananjeg Xiana. Stoga bismo, u sluaju da iz povremenih zadiranja
u neku zemlju slijedi da ona pripada agresoru, mogli isto tako tvrditi i da Kina
pripada Tibetu.
Peking nastoji legitimirati svoju vlast u Tibetu osiguranjem kljune uloge u
priznavanju vanih lama tog podruja, meu kojima su najistaknutiji dalaj-lama i
panen-lama. Oajnika nastojanja Pekinga da stekne nekakvu prividnu
relevantnost u tibetskim vjerskim poslovi20
ma odrazila se i u nizu dogaaja povezanih s nedavnim identificiranjem
jedanaestog panen-lame. Da bi daljnje izlaganje bilo jasnije, budi mi doputeno
da ukratko izloim postupak potrage za uzvienom reinkarnacijom.
1. Kroz itavu se zemlju provodi potraga za posebnim znakovima koji prate
roenje djeteta, za majkama s neobinim snovima i za djecom obdarenom posebnim,
a nesteenim znanjem.
2. Analiziraju se nebeski znakovi. Tako se primjerice poslije smrti prethodnog
dalaj-lame na istoku pojavila duga, pa time uputila na ponovno roenje u
istonom dijelu zemlje. A onda su se s istone strane relikvijara preminulog
dalaj-lame pojavila dva predmeta visoka jednu stopu i nalik na kljove. Poto je
potraga pronala sljedeu inkarnaciju, u otvorenom je amfiteatru, u kojem
nauavaju dalaj-lame, usred zime procvalo cvijee, a stanovnici su Lhase
spontano zapjevali melodiju s imenom njegovih roditelja. (Mnogi takvi znakovi u
prvom trenutku prou nezapaeni, pa ih shvate tek naknadno.)
3. Trai se savjet od nadnaravnih izvora znanja. Na jezero jugoistono od
Lhase, poznato po tome to izaziva proroka vienja, alje se redovnika
druina. U sluaju je sadanjeg dalaj-lame ona u jezeru ugledala sliku samostana
u njegovu zaviaju, ba kao i sliku njegove kue. Osim toga je ugledala i tri
slova: A, Ka, Ma, koja su uputila na pokrajinu (A kao Amdo), samostan (Ka
kao Kumbum) i osobno ime dalaj-lamino (Ma, to znai ensko, budui da je
dalaj-lama kao dijete nosio ensko ime, jer se zvao Boica Dugog ivota).
21
4. Izvodi se gatanje i to vrenjem zdjele u kojoj se nalaze kuglice od tijesta
s imenima finalnih kandidata, pri emu napokon izvrte jednoga od njih.
5. alju se druine preruenih tragaa kojima je zadaa provjeriti posjeduju li
kandidati neka izvanredna znanja, a i da utvrde znaju li prepoznati stvari i
pojave iz ivota prethodnoga lame. Tako je sadanji dalaj-lama uspio u jednom od
preruenih lanova druine prepoznati redovnika-slubenika, a u drugom redovnika
iz samostana Sere. Osim toga je morao izabrati izmeu dvije brojanice, dva
malena ritualna bubnja i dva tapa za etnju.
Ve je i sama pomisao da bi se materijalistike komunistike vlasti upletale u
takav religijski postupak upravo smijena, no dogodilo se upravo tako, kao to
se vidi i iz dogaaja povezanih s identificiranjem sadanjeg panen-lame.
KRONOLOGIJA IDENTIFICIRANJA JEDANAESTOG PANEN-LAME
1984.: Kineske komunistike snage, koje su 1950. provalile u Tibet, da bi do
1959. zaposjele sve njegove dijelove, objavljuju kako e Tibetancima dopustiti
da trae inkarnacije visokih lama.
1987.: Kineske vlasti osnivaju u Pekingu posebnu kolu za reinkarnirane lame eda
bi stvorile rodoljubive lame, kojima e na srcu biti jedinstvo domovine.
22
28. sijenja 1989.: Deseti panen-lama umire u pedeset i prvoj godini ivota u
samostanu Tashi Lhunpo u Shigat-seu u Tibetu, i to samo etiri dana po izricanju
poruke u kojoj kritizira kineske vlasti te veli: Od kineske je vladavine u
Tibetu bilo vie tete nego koristi. On je ostao u Tibetu i poto je iz njega u
poslije nedavne bolesti eludac vratio na normalu, morao okaniti kisele hrane i
hladnih pia, a koji su mi prije bili ukusni i privlani. Takva disciplina
zapravo donosi zatitu. Slino tome i razmiljanje o smrti predmnijeva
samodisciplinu i samozatitu, a ne kanjavanje.
Ljudska bia raspolau svim potencijalima za stvaranje dobrih djela, ali za
potpuno iskoritavanje tih potencijala moramo imati slobodu. Totalitarizam gui
taj rast. U svom pohvalnom smislu, individualizam predmnijeva da nita ne
oekujemo izvana i da ne ekamo na neiju naredbu, ve da, naprotiv, sami
preuzimamo inicijativu. Zato se Buddha esto pozivao na individualno
osloboenje, pri emu je mislio na samoosloboenje, osloboenje vlastitim
snagama, a ne kroz neku organizaciju. Svaki pojedinac mora stvoriti svoju
pozitivnu budunost. Sloboda i individualizam zahtijevaju samodisciplinu. Ako se
one iskoritavaju za izazivanje loih emocija, slijede negativne posljedice.
Sloboda i samodisciplina moraju djelovati zajedno.
Sirenje vidokruga
S buddhistikog motrita, najvei je od svih ciljeva postizanje buddhinstva
(prosvjetljenje), kako bismo, zahvaljujui tom stanju, mogli pomoi golemom
broju osjetilnih bia.
37
Pa ipak, ak nas i osrednji uspjeh moe osloboditi bolnog ciklusa raanja,
starenja, bolovanja i umiranja. Nia, no ipak dragocjena razina uspjeha
omoguuje nam poboljavanje naih buduih ivota. Postupnim se popravljanjem
ivota moe, naime, postii osloboenje, a na temelju se tog osloboenja onda
konano moe dostii i buddhinstvo (prosvjetljenje). Najprije se naa
perspektiva iri tako da zahvati i budue ivote, a onda nam se, kroz temeljito
razumijevanje vlastitih nevolja, perspektiva produbljuje dok ne obuhvati sav
ciklus patnje od jednog ivota do drugog, takozvano cikliko postojanje ili
samsaru. Napokon to razumijevanje moemo proiriti i na druge ljude, i to kroz
suutnu elju da se sva razumna bia oslobode od patnje i njezinih uzroka. Ta
nas onda suut navodi na to da teimo buddhinstvu (prosvjetljenju).
Da bismo dokraja shvatili narav patnje i ciklikog postojanja, moramo se
najprije pozabaviti dubljim aspektima ivota, a koji utjeu na nae budue
ivote. To je shvaanje patnje opet potrebno za puno razvijanje suuti. Slino
tome mi Tibetanci teimo postizanju izvjesne mjere samouprave u Tibetu kako
bismo mogli sluiti biima u svojoj domovini, ali se isto tako i trudimo da se
snaemo u izbjeglikoj situaciji u Indiji. Postignue prve, vee svrhe ovisi o
naem postizanju potonjeg, privremenog cilja.
Nevolje to ih donosi nesvjesnost o smrti
Svijest o injenici da emo umrijeti vrlo nam je korisna. A zato je tako? Ako
nismo svjesni smrti, neemo misliti ni
38
na vjebanje, pa emo ivot provoditi u besmislicama, ne istraujui kakvi
stavovi i djela produuju patnju, a koji nam donose sreu.
Ako stalno ne mislimo o tome kako bismo svaki as mogli umrijeti, past emo pod
utjecaj lanog osjeaja trajnosti, mislei: Smrt je jo neto daleko, daleko.
I onda, kad nam doe vrijeme, ak ako tada i pokuamo ostvariti neto vrijedno,
za to vie neemo imati snage. Mnogi Tibetanci u mladim godinama ulaze u
samostan pa prouavaju tekstove o duhovnim vjebama, ali kad doe vrijeme i za
stvarno vjebanje, za to im najednom nedostaje sposobnosti. Razlog je tome to
ti ljudi ne raspolau istinskim razumijevanjem netrajnosti.
Ako, razmislivi o tome kako da vjebamo, zakljuimo da to apsolutno moramo
uiniti, te se na nekoliko mjeseci, pa ak i mnogo godina, povuemo u osamu, to
onda znai da nas je motiviralo znanje o vlastitoj netrajnosti. Ali ako se taj
jaki poriv ne odrava stalno ponavljanim razmiljanjima o razornom djelovanju
netrajnosti, nae e vjebanje polako usahnuti. Eto zato neki ljudi godinama
ostaju u osami, ali to iskustvo ne ostavlja nikakva traga na njihovu kasnijem
ivotu. Razmiljanje o netrajnosti ne samo da nas motivira na vjebanje nego mu
daje i goriva.
oni nam ipak ne mogu pomoi ni u asu roenja ni u trenutku smrti; na ovaj smo
svijet doli sami, s njega nam je samima i otii. Kad bi nam se u smrtnom asu
mogao pridruiti prijatelj, ta bi spona bila vrlo vrijedna, ali to nije mogue.
Kad bi nam, kad se ponovno rodimo i naemo u posve nam nepoznatim okolnostima,
prijatelj iz prologa ivota mogao biti od nekakve pomoi, i to bi moglo biti
vrijedno razmiljanja, ali to naalost nije mogue. Pa ipak, izmeu roenja i
smrti, kroz nekoliko desetljea, mi stalno ponavljamo moj prijatelj, moja
sestra, moj brat. Takvo nam posve neumjesno isticanje nije ni od kakve
koristi, ono u nama samo stvara jo veu smetenost, jo jau poudu i mrnju.
Ako pretjerano istiemo prijatelje, isto e nam se dogoditi i s neprijateljima.
Kad se rodimo, niti mi ikoga poznajemo, niti itko poznaje nas. Iako svi mi
podjednako teimo srei i ne elimo patiti, ipak nam se lica nekih ljudi
sviaju, pa mislimo: To su moji prijatelji, dok nam se lica drugih ne sviaju
pa mislimo: To su moji neprijatelji. Tim licima pridajemo identitete i
nadimke, da bismo na kraju vjebali buenje elje prema prvima i mrnje prema
potonjima. I kakvu to onda ima vrijednost? Ma ba nikakvu. Nevolja je u tome to
se pritom toliko energije troi na brigu o razini koja nije dublja od ivotnih
povrnosti. Ono duboko gubi bitku s trivijalnim.
Ako nismo vjebali, a u smrtni se as naemo okrueni rasplakanim prijateljima i
ostalima s kojima smo u ivotu opili, umjesto da kraj sebe zateknemo nekoga tko
e nas podsjetiti na vjebanje krijeposti, to e nam drutvo donijeti samo
nevolje, i to nevolje koje smo sami zavali. I to je tu onda bilo krivo? To to
smo s uma smetnuli netrajnost.
42
Prednosti svijesti o netrajnosti
Pa ipak, ako na to da nam do svijesti prodre spoznaja o tome da emo umrijeti ne
ekamo sve do samoga kraja, i ako ve sada realistiki procijenimo svoju
situaciju, onda nas nee nadvladati povrni, vremeniti ciljevi. I neemo
zanemariti ono to je dugorono vano. Bolje je ve na samom poetku shvatiti da
emo umrijeti pa pokuati otkriti to je u ivotu vrijedno truda. Ne smetnemo li
s uma kako ivot brzo prolazi, nauit emo cijeniti svoje vrijeme pa raditi samo
ono to neto vrijedi. Vodi li nas jak osjeaj imanentnosti smrti, osjetit emo
potrebu za predavanjem vjebanju svog duha, usavravanju svog uma, pa neemo
tratiti vrijeme na kojekakve besmislice - od jela i pila pa sve do beskrajnih
razgovora o ratu, ljubavnom ivotu i glasinama.
Sva bia tee srei i ne ele patiti. Mi se pak sluimo mnogim razinama tehnike
za uklanjanje neeljene patnje u njezinom povrnom i dubokom obliku, no ponajee u ranom dijelu ivota za sprjeavanje kasnije patnje. I religiozni ljudi i
oni koji to nisu, kroz itav ivot tee tome da jednu patnju ublae i drugu
otklone, te pritom ponekad prihvaaju ak i samu bol kao sredstvo kojim e
ukloniti jo veu patnju i postii izvjesnu mjeru sree.
Svi se ljudi trude otkloniti povrni bol, no postoje i tehnike koje se bave
uklanjanjem patnje na dubljoj razini - usmjerene na to da, u najgorem sluaju,
umanje patnju u buduim ivotima, a u najboljem uklone sve oblike patnje s
ovjeka koji vjeba svoj duh, ba kao i sa svih drugih bia. Duhovne vjebe
pripadaju tom dubljem obliku.
Takve tehnike predmnijevaju modificiranje odnosa prema ivotu, pa zato vjebanje
duha dovodi do pozitiv43
nog modificiranja misli. Na sanskrtu se to zove dharma, to znai dranje. To
znai da se modificiranjem kontraproduktivnih stavova oslobaamo od odreene
razine patnje i tako drimo podalje od te patnje. Duhovne vjebe tite, ili
zadravaju podalje od jada i nas i druge ljude.
Nakon to smo najprije shvatili vlastitu situaciju u svjetlu ciklikog
postojanja, i potrudili se zadrati podalje od patnje, svoje emo razumijevanje
proiriti i na druga bia i razviti suut, to znai da emo se posvetiti
zadravanju i drugih ljudi izvan dohvata patnje. To svakako ima svog praktinog
smisla, jer svakako stoji da ja, koji sam samo jedno bie, mogu odluiti da
preuzmem brigu o mnogim drugim biima, no to ima i svoju drugu stranu jer u i
ja, usmjerivi svoje djelovanje na dobrobit drugih ljudi, i sam postati
sretnijim. Suut, naime, smanjuje strah pred vlastitom patnjom i jaa unutranju
snagu. Ona nam daje osjeaj snage, ona u nama budi uvjerenje da moemo izvriti
svoje zadae. Ona nam prua poticaj i ohrabrenje.
Dopustite mi da navedem samo jedan mali primjer. Nedavno sam bio u Bodh Gayi,
jer sam se bio razbolio od kronine crijevne zaraze. Na putu za bolnicu bol mi
je u abdomenu bio vrlo jak, i silno sam se znojio. Automobil je prolazio kroz
podruje Brda leinara (tu je nauavao Buddha), u kojem su seljaci inae jako
siromani. Drava je Bihar ve i sama po sebi siromana, no ovo je podruje jo
siromanije. Nisam vidio ak ni djecu kako idu u kolu. Gola bijeda. I bolest.
Ostala mi je sasvim jasna uspomena na djeaia oboljela od paralize koji je na
nogama imao hrave eljezne ortopedske aparate, a pod pazuhom metalne take.
Bilo je oito da se o njemu nitko ne brine. To me je jako potreslo. Malo sam
kasnije ugledao starca u
44
ajani. Na sebi je imao samo prljave dronjke; bio je pao na zemlju, i tu su ga
ostavili da lei, i nikoga za nj nije bila brigaKasnije, u bolnici, misli su mi nastavile kruiti oko toga to sam vidio, pa sam
razmiljao kako je to tuno da ja imam koga da se o meni brine, dok ti jadnici
nemaju ba nikoga. I onda su mi misli odlutale na to, ne bavei se mojom
patnjom. Iako mi je s tijela lijevao znoj, moja je zabrinutost bila usmjerena na
neto drugo.
I tako moj um, unato tome to mi je tijelo trpje-lo veliki bol (u crijevnoj mi
se stijenki otvorila rupa), od kojeg nisam mogao ni oka sklopiti, ipak nije
patio ni od kakva straha ili nelagode. Da sam se koncentrirao na vlastite
probleme, moja bi se situacija samo jo vie pogorala. To je primjer iz mog
skromnog iskustva o tome kako suutni stav pomae ak i onom tko ga zauzme, te
kako on do izvjesne mjere potiskuje i sam tjelesni bol te od nas tjera duevni
jad, i to unato injenici da time ne moemo izravno pomoi drugim ljudima.
Suut u nas ucjepljuje hrabriji odnos prema ivotu, i zahvaljujui upravo toj
hrabrosti postajemo oputeniji. A kad naa perspektiva obuhvati i patnju
neogranienih bia, naa nam se patnja, u usporedbi s njom, poinje initi
neznatnom.
45
Osloboenje od straha
Na ivot stanuje sred uzroka smrti Ko svjetiljka na jakom vjetru.
Nagarjuna, Dragocjeni vijenac
Prvi je panen-lama napisao pjesmu u sedamnaest kitica pomou koje se mnogi
Tibetanci koncentriraju pri svakodnevnoj meditaciji o smrti. Naslov je te
pjesme: elje za oslobaanjem iz opasnog tjesnaca prelaznoga stanja, za
oslobaanjem junaka od straha. Da bismo se oslobodili tog tjesnaca straha,
primjerice od toga da e nas zaskoiti razbojnici, nasilnici ili divlje zvijeri,
moramo prije svega imati junakog i sposobnog vodia da nas iz njega izbavi.
Slino tome, da bismo se oslobodili straha od iluzornih pojava u trenutku
umiranja i u onom prelaznom stanju izmeu dva ivota, moramo vjebati po
savjetima ove pjesme, ba kao to moramo uvjebavati i duboke tehnike za
oslobaanje od tih strahova. Razmiljanjem emo o toj
46
pjesmi doznati kako se smrt zapravo odigrava, i to e nam znanje biti korisno
kad ona i stvarno nastupi. U trenutku se umiranja manifestiraju dublje razine
uma, no vrata tih stanja otvaraju i svakodnevne meditacije.
U toj pjesmi nalazimo itav niz elja koje mogu posluiti svakome od nas, tako
da kad smrt udari, um na nju moe reagirati na kreposan nain. Neki tee tome da
u trenutku smrti stvore snanu kreposnu motivaciju, kojom e ojaati i
aktivirati kreposne predispozicije, a to onda vodi u povoljno ponovno roenje.
Njihov je cilj postizanje dobre transmigracije u sljedei ivot, da bi u njemu
nastavili vjebanje vjere. Drugi pak, kao to emo vidjeti, tee tome da
iskoriste dublje razine svijesti koje se manifestiraju dok umiremo, da bi tako
dosegli naprednije duevno stanje. Svi uenici koji vjebaju tee tome da
drugima budu od koristi.
Pjesma prvog panen-lame opisuje tri razine duhovnog vjebanja - razinu za
najuvjebanije, za one srednje i napokon za one najmanje uvjebane - i to u
obliku elje da u procesu umiranja ostanemo svjesni, ba kao i da takvi ostanemo
u onom stanju izmeu dva ivota, te pri ponovnom roenju. Ona potanko govori o
tome to bismo morali initi na svakom od tih stupnjeva. U ivotu moramo dosei
primjerenu razinu vjebanja da bismo u trenutku smrti mogli uspjeno proi kroz
sve stupnjeve.
A kad smrt i stvarno doe, ako nismo ve otprije navikli na vjebanje, onda emo
vrlo teko uspjeti u svakom blagotvornom razmiljanju. Zato je ve sada vrijeme
da vjebamo i pripremamo se dok smo jo sretni i veseli i ivotne su nam prilike
skladne. Onda u trenutku prave potrebe i pritiska neemo morati brinuti. Ako se
sada, kad
47
imamo vremena za sluanje, razmiljanje, meditiranje i postavljanje pitanja, ne
pripremamo za smrt, u zadnji dan za to vie nee biti vremena, pa emo ostati
bez zatitnika i pribjeita, i od svega e nam ostati jo samo aljenje. Daleko
je bolje jo mnogo prije tog trenutka ustanoviti stalnu praksu razmiljanja o
procesu umiranja i onom meustanju izmeu dva ivota - vjebati se u zamiljanju
pojedinih faza, tako da nam one postanu bliske. To je veoma vano, jer onda
moemo ostvariti uspjeh u skladu s naim najviim sposobnostima.
Samo poznavanje procesa umiranja i s njim povezanih vjebi nije, meutim,
dovoljno, jer je nuno da se kroz mjesece i godine s njima i zbliimo. Ako sada,
kad su nam osjetila jo bistra i svijest jo nije degenerirala, svoj um ne
podloimo putovima vrline i s njima ih zbliimo, onda e umu biti teko - kad
pone umiranje - vlastitim snagama krenuti malo mu poznatim putom. Na samrti
moemo biti i tjelesno slabi od bolesti i mentalno potiteni zbog uasnoga
straha. Zato je nuno zbliiti se s vjebama povezanim s umiranjem. Za to nema
zamjene. I tu ne pomae nikakva pilula.
Spremnost na poduzimanje napora koji moramo uloiti da bismo ovladali tim
vjebama, ovisit e o unutranjoj motivaciji koja potjee iz uvjerenja da
doivljaj zadovoljstva i bola stoji u izravnom odnosu s naim kreposnim ili
nekreposnim djelovanjem. Zato je vano ve na poetku razviti razumijevanje
uzroka i posljedica pojedinih djela, to jest karme, a koje polazi od spoznaje da
dobra djela potjeu od ukroena uma, a loa od neukroena. Iako kreposna i
nekreposna djela inimo tijelom, govorom i umom, od toga je troga ipak
najvaniji um, zbog ega je
48
sukus buddhistikog vjebanja preobraaj uma. Buddhis-tiki nauk posebno
naglaava vanost ukroenog uma - a to kroenje polazi od opaanja da smo sami
tvorci vlasti- 4c tog uitka i bola. Ili, kako bi to rekao Buddha:
Prosvjeeni ne spiru zla djela vodom,
Niti rukama uklanjaju patnje prelaska iz ivota u
ivot,
Niti svoje spoznaje prenose na druge. Bia se oslobaaju nauavanjem istine, o
prirodi
samih stvari.
Svatko je od nas svoj vlastiti zatitnik; ugoda i ne- H ugoda u naim su
rukama.
Status i loza panen-lama
Prvi panen-lama, a zvao se Losang Chokvi Gveltsen, bio je tutor petog dalajlame u sedamnaestom stoljeu. Prije tog vremena, iako je bio tek obini
redovnik, i mjetani i njegov uitelj smatrali su ga inkarnacijom velikog tibetskog jogina Ensabe. Njega moda i ne bi ubrojili meu najvee uenjake, ali je
zato bio velik po svojim vjebama. Ba kao i njegov uitelj Sangyay Yeshay, i on
redovnika - koji je u svojstvu voe tibetskog buddhizma izabrao tapi stavile u kuni pritvor. to je nedvojbeno totalitarizam.
Ipak sam u dvije-tri zgode vidio video-zapis od kineskih vlasti slubeno
imenovanog panen-lamu Gvaltse-na Norbua, i izgledao mi je sasvim u redu. Na
jednom je snimku ba drao predavanje o ritualu dugog ivota. Tu je ceremoniju
znao napamet i vrlo je dobro objasnio znaenje tog obreda.
Opi prikaz pjesme
Pjesma od 17 kitica prvog panen-lame vodi je kroz osebujne buddhistike
tehnike svladavanja straha od smrti te iskoritavanja faza umiranja u svrhu
duhovnog napretka.
54
Ja se pak nadam da e taj opis unutranjih, psiholokih doivljaja i psiholokih
promjena sve one koji mare za smrt i dublje razine uma potaknuti na korisna
razmiljanja, te da e znanstvenicima zainteresiranim za suradnju s
buddhistikim uenjacima i joginima u pitanjima povezanim s umiranjem posluiti
kao dobar izvor informacija. Iako znanstvenici obino um smatraju proizvodom
tijela, neki specijalisti ve poinju razmiljati o umu kao o neovisnom entitetu
koji moe utjecati na tijelo. Oito je da snani osjeaji, primjerice mrnja,
mogu utjecati na tijelo, no danas se poinju vriti pokusi povezani sa
specifinim tehnikama vjebanja uma, namijenjenih primjerice jaanju vjere,
suuti, sabranosti na jednu toku, razmiljanja o praznini, ili specijalnim
meditacijama u nvingman-skoj tradiciji tibetskog buddhizma. Ti pokusi pokazuju
da mentalno vjebanje moe imati autonomnu funkciju te utjecati na tijelo, pa ga
ak i uiniti neosjetljivim. Vjerujem da korisno moe biti i savjetovanje s
medicinskim sestrama, i to napose na odjelima za umiranje, o predznacima skore
smrti.
Prvih sedam kitica panen-lamine pjesme govore nam kako da pristupimo smrti.
Poslije poetne strofe koja nam govori o traenju pribjeita u Buddhi, Doktrini
i duhovnoj zajednici (koju emo objasniti u ovom poglavlju), sljedee dvije
kitice (tree poglavlje) bave se vanou vrednovanja trenutnog ivota kao
prilike za vjebanje duha. One nam opisuju kako da tu dragocjenu priliku
iskoristimo za razmiljanje o netrajnosti sadanjosti, eda bismo oslabili svoju
pretjeranu vezanost za efemerne doivljaje?* etvrta i peta kitica (etvrto
poglavlje) govore nam o stjecanju perspektive kojom moemo svladati i nesnosnu
pat55
nju koja znade nastupiti pred smrtni as, ba kao i tlapnje koje se pojavljuju
kad umiremo. esta i sedma kitica (peto poglavlje) propisuju nam kako da
ostvarimo najpovoljnije uvjete za umiranje, i to tako da se prisjetimo to da
vjebamo i ostanemo radosna srca.
Sljedee tri kitice (esto poglavlje) nadugo opisuju prikaze to se pojavljuju
kroz prve etiri faze umiranja te nam govore kako da se kroz njih probijemo
meditira-njem. Taj se odjeljak poziva na nae poznavanje uruavanja fizikih
elemenata koji podupiru svijest i s tim povezanim doivljajima. Oni postupno
otvaraju put manifestiranju tri dublja, suptilna uma, kako je to opisano u
kitici koja slijedi (sedmo poglavlje). To poglavlje izlae strukturu uma i
tijela prema Najvioj jogi tantri. Dvanaesta i trinaesta kitica (osmo poglavlje)
bave se vrhunskim doivljajem funda-mentalnog naravnog uma od jasnog svjetla. Ta
je najdublja razina uma temelj sveg svjesnog ivota.
Posljednje etiri kitice (deveto i deseto poglavlje) opisuju prelazno stanje
(poslije smrti i prije poetka sljedeeg ivota) te pokazuju kako se trebamo
postaviti prema esto uasnim doivljajima koji nas znadu snai u tom stanju.
One potanko opisuju razliite razine kojima uenici moraju teiti da bi ih one
vodile na putu ponovnog roenja.
Sve te kitice, uzete zajedno, obuhvaaju itavo podruje priprema za smrt, te
nas ue kako da uklonimo nepovoljne okolnosti, stvorimo povoljne, kako da se dok
umiremo prepustimo duhovnoj vjebi, kako da se odnosimo prema prelaznom stanju
izmeu dva ivota, te napokon kako da utjeemo na predstojee ponovno roenje.
56
Poetak pjesme: Poslunost Manjushriju
Prije poetka pjesme prvi panen-lama najprije izraava tovanje i poslunost
prema Manjushriju, tjelesnom izrazu mudrosti svih buddha (prosvjetljenih).
Pjesnik smatra da je Manjushri neodvojiv od njegova lame, to jest uitelja. A
razlog zbog kojega iskazuje poslunost Manjushri jest ovaj.
Bitni preduvjet za dobru smrt i dobro prelazno stanje izmeu dva ivota, pa ak
i postizanja buddhinstva (prosvjetljenja) kroz kontinuum ivota, jest uspjeno
vjebanje jasnog svjetla smrti. Postoje dva razreda vjebanja: jednim se vjeba
suut, a drugim mudrost. Vjebanje jasnog svjetla koje se pojavljuje pri
umiranju ve je obuhvaeno vjebanjem mudrosti; zbog toga je ono sadrano i u
fazama nauavanja dubokog shvaanja koje tvrdi da je pojavnost sukladna s
prazninom opstojanja u sebi - a koje nam shvaanje od naeg ljubaznog uitelja
Shakvamuni Buddhe prenosi Manjushri. (I faze nauavanja o golemoj suutnoj
motivaciji i milosrdnim djelima takoer nam prenosi Shakvamuni Buddha, ali
posredstvom Maitrevje i Avalokiteshvare.) I tako, budui da uspjeno vjebanje
umiranja i prelaznog stanja izmeu dva ivota polazi uglavnom od mudrosti, prvi
panen-lama izraava tovanje Manjushriju:
Poslunost guruu Manjushriju
Poto je izrazio poslunost manifestaciji mudrosti, prvi panen-lama poinje i
samu pjesmu.
57
Prva kitica
Ja i sva bia u itavom svemiru i bez izuzetka Pribjeite traimo sve do
najvieg prosvjetljenja U prolim, sadanjim i buduim Buddhama,
u Doktrini i Duhovnoj zajednici. O neka bismo bili izbavljeni od strahova
ovoga ivota, sljedeeg iprelaznoga stanja.
Drei se naela samopomoi, buddhisti svoje pribjeite trae kod Buddhe kao
uitelja, te ga i nalaze u njegovoj Doktrini (u stupnjevima ostvarenja i
uenjima o njima), kao i u duhovnoj zajednici kao vodiu prema tom pribjeitu.
Oni razvijaju uvjerenje da internalizacija te Doktrine moe pruiti zatitu od
patnje. Oni smatraju da ta Tri dragulja (Buddha, njegova Doktrina i duhovna
zajednica) predstavljaju konano pribjeite.
Traenje pribjeita samo zato da bi nam ono olakalo patnju i oslobodilo nas od
ciklikog postojanja ne udovoljava, meutim, zahtjevima altruizma. U takvom nam
sluaju perspektiva ne bi imala golemu irinu. Mi pribjeitu moramo teiti zbog
svih bia koja osjeaju, zbog njihova osloboenja od patnje i dostizanja
buddhinstva (prosvjetljenja). Sveznanju buddhinstva moramo teiti radi
postizanja primarnoga cilja - pomaganja drugima.
Moramo, naime, u obzir uzeti sva osjetilna bia u svemiru te teiti postignuu
krajnjeg ili najvieg prosvjetljenja, onoga koje nadilazi prosvjetljenje uenika
uskih pogleda, jer ono predmnijeva ne samo uklanjanje zapreka osloboenju od
ciklikog postojanja nego i postizanje sve58
znanja. To konano prosvjetljenje ili najvia nirvana izlazi izvan krajnosti, i
to kako krajnosti zarobljavanja u ciklikom postojanju u kojem se stalno
ponavlja krug roenja, starenja, bolovanja i umiranja (takozvana samsara), tako
i krajnosti nedjelatnog mira, stanja osloboenosti kruga patnje ali bez
postizanja potpune sposobnosti pomaganja drugima.
Prvi panen-lama savjetuje svojim itateljima da potrae pribjeite u Buddhi,
Doktrini i duhovnoj zajednici eda bi postigli najvie prosvjetljenje, ali
ponajvie zbog drugih osjetilnih bia. To je takozvano kauzalno pribjeite, a
traimo ga u Tri dragulja ustanovljena u mentalnom kontinuumu drugih ljudi - pa
svoju vjeru polaemo prije svega u prestanak patnje i duhovna stanja koja su
aktivirali drugi radi nadvladavanja vlastite patnje. Zazivanje onih koji
Druga kitica
O neka bismo iz onoga to nas dri na ivotu izvukli smislenu bit
A da nas ne skrenu besmisleni poslovi ovoga ivota,
Zato to nam taj valjani temelj, do kojeg je tako teko doi a raspada se tako
lako,
Daje priliku da biramo izmeu dobitka i gubitka, udobnosti i bijede.
Za uspjeno vjebanje potrebni su nam povoljni unutranji i vanjski uvjeti, no
mi ih ve imamo. Tako, primjeri62
ce, ve samim tim to smo ljudi posjedujemo tijelo i um koji omoguuju
razumijevanje nauavanja. Time smo zadovoljili najvaniji unutranji uvjet. Od
vanjskih su nam pak uvjeta potrebni prenoenje Doktine i sloboda vjebanja. Ako
imamo te uvjete pa se jo i potrudimo, uspjeh ne moe izostati. Ako se, meutim,
ne potrudimo, tad nastaje golema teta. Te preduvjete moramo cijeniti, jer bez
njih ne bismo imali ni prilike da neto uinimo. Zbog toga moramo cijeniti ono
to nam je u ovom ivotu dano.
Budui da smo dobili ljudsko tijelo, ba kao i valjane vanjske okolnosti, onda
svoj ivot, ukoliko elimo vjebati, moemo uiniti vrijednim ivljenja. I zato
to mo-ramo uiniti. I sad je trenutak da to uinimo. Ako uz takvu pruenu
priliku poradimo na blagotvornim djelima, tad moemo ostvariti i mnogo krupnija;
ako meutim, voeni trima otrovima: poudom, mrnjom i smetenou, poradi-mo na
nevaljalstvima, onda moemo naprotiv ostvariti vrlo krupna zlodjela, i to u
mnogo oblika.
Drugim je biima, primjerice ivotinjama, koje ne posjeduju na tako izvrsni
ljudski temelj, nemogue vlastitim snagama postii vrlinu. Postoje i rijetki
sluajevi kad su i one pri valjanim vanjskim uvjetima postigle neto krepos-no,
ali one vrlo teko mogu misliti. Kad ivotinje neto ine zbog mrnje ili
poude, one to ine privremeno i povrno, te nisu sposobne za zla djela - u
tjelesnom i verbalnom smislu - velikog intenziteta ili u mnogo varijeteta.
Ljudi, meutim, mogu razmiljati polazei od jako mnogo stanovita. Zbog toga
to je naa inteligencija mnogo djelotvornija, mi smo ljudi sposobni i za dobro
i za zlo u velikim mjerilima.
Ako se taj ljudski talent iskoristi za dobro, on moe biti jako moan. Ako si
damo truda i posvetimo se
63
dobrim djelima, onda moemo postii ciljeve i ovog i buduih ivota. Ako se pak
ne potrudimo, naa zla djela mogu izazvati silnu patnju. To je razlog zbog kojeg
su ba ljudi, od svih bia to su se od Zemljina postanka razvila na ovom
planetu, donijeli najvie dobra, no zbog ega su i bia koja su nauila kako
izazvati najvie straha, patnje i drugih nedaa - prijetei ak i unitenjem
itavog planeta - takoer ljudi. Najbolja su djela uinili ljudi, ba kao to su
uinili i najgora. Budui da raspolaemo tjelesnim sposobnostima za stvaranje
dobitka i gubitka, udobnosti i bijede, onda moramo i nepogreivo znati kako se
te sposobnosti primjenjuju.
Kad bismo znali da emo neki darovani talent imati kroz itav dugi niz ivota,
moda bi bilo oprostivo da se njim ne posluimo mudro ve u ovom. To, meutim,
nije tako. Promjenjivost svih pojava govori nam da one ovise o nekom uzroku, te
je zbog toga opa promjenjivost naega tijela znak da je i ono ovisno o
uzrocima. Elementi naeg oca i majke djeluju u naem tijelu kao uvjeti i uzroci,
ali da bi se jajace nae majke sjedinilo s oevim sjemenom, potrebni su i drugi
uzroci. Tako, primjerice, narav naih roditelja ovisi o jajacu i sjemenu
njihovih roditelja i tako dalje, sve do jajaca i sjemena nekog osjetilnog bia
nastalog nakon stvaranja svijeta. Pa ipak, kad bi stvaranje ovog tijela od krvi
i mesa ovisilo samo o jajacu i sjemenu, onda bi iz toga - jer njih u trenutku
postanka ovog svjetskog sustava jo nije bilo, a i zato to ni oni sami nisu
mogli nastati bez uzroka (jer bi se inae pojavljivali uvijek i svuda ili nikad
i nigdje) - dakako slijedilo da moraju postojati i drugi uzroci - a to je karma.
74
lijepe, u samoj je njihovoj naravi da i one i mi, koji u nji- ma uivamo, na
kraju moramo degenerirati.
I ne samo da na koncu moramo umrijeti, nego ak i ne znamo kad e nam doi kraj.
Kad bismo to znali, mogli bismo odgoditi pripremu za budunost. Ovako pak, ak i
kad nam predznaci govore da bismo mogli doivjeti duboku starost, ipak ne moemo
s potpunom sigurnou rei da neemo umrijeti ve danas. I zato ne smijemo nita
odgaati. Naprotiv, moramo obaviti sve pripreme da ak i ako umremo ve noas,
to uinimo bez aljenja. Ako u sebi razvijemo svijest o neizvjesnosti i
imanentnosti smrti, na e osjeaj o vanosti mudrog iskoritavanja vremena
neprestance jaati. Ili, kako bi to rekao tibetski uenjak i jogin Tsongkhapa:
Kad shvatimo koliko teko stjeemo to ljudsko tijelo, onda vie nikako ne moemo
sjediti prekrienih ruku.
Kad sagledamo njegovu veliku vanost, besmisleno troenje vremena izaziva tugu.
Kad kontempliramo smrt, pripremamo se za odlazak u sljedei ivot.
Kad kontempliramo djela i njihove posljedice, od sebe odbijamo izvore
nesavjesnosti.
Kad tako ta etiri korijena ovrsnu, ostale kreposne navike lako izrastu.
Razmiljanja o smrti ne samo to nas pripremaju za umiranje i potiu na djela
koja koriste buduim ivotima nego ona i dramatino utjeu na nau mentalnu
perspektivu. Primjerice, ako nismo navikli na vjebanje svjes75
nosti o izvjesnosti smrti, tada je oito da e, ak i kad os-tarimo i pribliimo
se odlasku, naa rodbina i prijatelji smatrati da s nama ne smiju razgovarati
realistino, te e ak i osjeati potrebu da nas hvale kako dobro izgledamo. A
pritom i jedni i drugi dobro znamo da je to la. Pa to je smijeno!
Ponekad ak i bolesnici koji pate od smrtonosnih bolesti, primjerice raka,
izbjegavaju rijei umrijeti i smrt. Otkrio sam da je s njima skoro nemogue
razgovarati o dolazeoj smrti; oni o njoj ne ele ni uti. Ali ako se ovjek
danas ne moe suoiti ak ni s rijeju smrt, a nekmoli njezinom realnou,
vrlo je vjerojatno da e mu ona, kad i stvarno doe, donijeti velike neugodnosti
i strah. Ali s druge strane, kad naiem na uvjebanog bud-dhista kojemu se oito
primie smrt, ja mu se ne skanjujem rei: Bez obzira na to hoe li se
oporaviti ili umrijeti, mora se pripremiti za oboje. Tad moemo zajedno
razmiljati o imanentnosti smrti. I pritom ne treba nita skrivati, jer je takav
ovjek spreman bez straha se suoiti sa smru. Buddhist koji ve izrana poinje
razmiljati o ne-trajnosti, u smrtnom je asu i hrabriji i sretniji.
Razmiljanja o neizvjesnosti smrtnoga asa razvija smireni, disciplinirani i
kreposni um, zato to se on za ovog kratkog ivota ne bavi samo povrnostima.
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Kultiviramo li u sebi svijest o neizvjesnosti smrtnoga asa, bolje emo
iskoristiti svoje vrijeme.
76
2. Da bismo izbjegli odgaanje duhovnih vjebi, moramo paziti da ne potpadnemo
pod utjecaj iluzije o trajnosti.
3. Shvatimo daje, bez obzira koliko neka situacija bila krasna, ve u samoj njezinoj naravi da mora zavriti.
4. Nemojmo misliti da e kasnije biti vremena.
5. Budimo iskreni u suoavanju s vlastitom smru. Vjeto potiimo i druge da
budu takvi. Kad se priblii as smrti, nemojmo se obmanjivati komplimentima.
Iskrenost e potaknuti hrabrost i radost.
77
Uklanjanje prepreka pred povoljnom smru
Iako se vrsto dri, ipak ne moe ostati.
Kakva korist
Od prepasti i straha
Pred onim to se ne moe promijeniti?
Buddha
etvrta kitica
O neka bismo se oslobodili nesnosne patnje zbog smrti od raznih razloga
Jer ovo je grad pogrenih predodbi o promatrau i promatranom.
Iluzorno je tijelo sazdano od etiri neista elementa
A svijesti samo to se nisu razdvojile.
78
Ponimo se to prije u ivotu upoznavati s kreposnim stanjima uma. Kad steknemo
tu sposobnost, moi emo ak i u smrtnom asu usmjeriti um prema vrlini. Pa
ipak, dok umiremo, moe nas smlaviti i onesposobiti bol zbog neke strane
bolesti, moe nas snai nenadana smrt u nesrei ili nas moe netko ubiti, a
moda svoj ivot ne uspijemo dovriti zbog iscrpljenja zasluga - zato to smo
utroili sve zalihe dobre karme koja nas je odravala na ivotu. Pri takvim nam
okolnostima poesto nee pomoi ni prethodno dugo prakticiranje kreposnih stanja
uma (iako to nije neizbjeno). Sama patnja moe izazvati toliki strah da kreposno kontempliranje postane nemogue, osim u sluaju onih koji su vjebali do
najvieg stupnja te posjeduju silnu mo koncentriranog meditiranja. Zato je
vano da ve sada poelimo osloboenje od takvog smlavljujueg bola i straha, te
da umremo oputeni; to omoguuje jaanje kreposnoga stava koji kultiviramo, i
tako emo moi umrijeti bolje shvaajui to se zbiva.
Budui da pri smrti nastupa razdvajanje tijela i uma, vano je shvatiti narav
svoga ja postavljenog prema skupu fizikih i mentalnih agregata, ba kao i
narav samih tih agregata. Tijelo koje posjedujemo neisti je entitet, stvoren iz
etiri elementa - zemlje, vode, zraka i vjetra - podlono boli ak i zbog
nitavnih uzroka, i svojevrsna iluzija kako zbog toga to je ovog asa tu, a ve
ga sljedeeg nema, tako i zbog toga to nam se ini da ono opstoji u sebi, iako
je u stvarnosti prazno od svakog opstojanja u sebi. Time to nam se okupano ini
isto, a osim toga sretno, trajno i pod naom vlau, to tijelo, izrazimo se
tako, ivi u gradu zabluda o naravi svijesti i njezinih objekata.
79
Grad pogrenih predodbi iz etvrte kitice aludira na cikliko postojanje. On je
izgraen djelima (karmom) izvrenim pod djelovanjem loih emocija. One pak
izviru iz neznanja, to napose vrijedi za ideju o opstojanju u sebi, koja krivo
shvaa narav nas i drugih, ba kao i stvari, jer zamilja da one postoje
vlastitim bivanjem. To znai da je ba neznanje najdublji izvor bolnog kruenja
i kruenja u ciklikom postojanju.
Krivo shvaanje opstojanja u sebi motivira karmu - i djela i predispozicije
akumulirane iz tih djela - dakle pokretaa ciklikog postojanja. Nama se ini da
pojave koje nastaju zbog tog procesa pokretanog neznanjem opstoje u sebi, ali to
nije tako, i stoga su one grad zabluda. Grad je ciklikog postojanja stvoren
zabludom da subjekt i objekt, promatra i promatrano, unutranje i vanjske
pojave, postoje u sebi i po sebi, inherentno, vlastitim snagama.
Tom kiticom izriemo elju da nas u trenutku pred odvajanje od tog iluzornog
tijela, sastavljenog od etiri elementa, ne obuzme smlavljujua patnja, zato to
bi to omelo uspjeno vjebanje. Drugi uzroci koji ometaju vjebanje jesu pouda
i mrnja, te oni predstavljaju golemu zapreku kreposnom odnosu prema ivotu.
Zakljuni savjeti
1. Ponimo vjebati ve sada, kako bi u trenutku smrti sila nae upoznatosti s
vrlinom utjecala na na stav.
2. Gledajmo u svom tijelu istinski grad zabluda, jer iako nam se ono, kad ga
okupamo, priinja istim, ba kao i
80
izvorom blaenstva, neim trajnim i pod naom vlau, ono to nipoto nije. Ono
je stvoreno iz etiri elementa (zemlje, vode, vatre i vjetra), te je podlono
bolu, a osim toga se ve i samo od sebe mijenja iz asa u as. 3. Nama se ini
da ljudi i stvari postoje vlastitom silom, a neznanje prihvaa tu lanu
vanjtinu, to izaziva loe emocije: poudu, mrnju i jo veu smetenost. Te
'
. ::.'v -'
87
3. Moramo se zbliiti s vlastitom vjebom. Moramo biti odluni to duhovno
usmjerenje odravati u svim prilikama, pa ma kako da bile teke. Moramo initi
mnoga kreposna djela kako bi njihova akumulirana sila mogla utjecati na sve
aspekte naega ivota i smrti. Moramo shvatiti da patnja nie iz samooboavanja,
te stoga moramo poeti oboavati druge ljude. I moramo esto poeljeti da svoje
duhovne vjebe nastavimo i kroz budue ivote.
4. Kad netko umire, uvajmo se da ga ne uznemirimo i to kako jaim vezivanjem za
sebe, tako i poticanjem srdbe i mrnje. Ne nariimo zbog njegova odlaska,
nemojmo ga hvatati niti pred njim plakati. Pomozimo mu da smisleno ode, a to
emo uiniti podsjeanjem na dublje meditacije.
5. Ako je to ikako mogue, zamolimo druge da isto uine za nas. Pobrinimo se da
se kraj nas nae netko tko e nam s vremena na vrijeme tiho govoriti u uho i
podsjeati na specifini duevni stav koji bismo trebali izraziti.
Sedma kitica
0 neka bismo se uzdali u radost i veselje Kad za sobom ostavljamo hranu i
zgrnuta
blaga i svu bijedu ivota
1 zauvijek se odvajamo od prijatelja ljubljenih
i eljenih, Te sami odlazimo u pogibeljno stanje.
U uobiajenim prilikama, ako nam netko kae da nam je smrt pred vratima, to e
izazvati alost, i to ne sa88
mo u nama nego i u prijateljima i lanovima obitelji. I u toj e se tuzi onda
odigrati i sam proces umiranja - to jest postupno povlaenje svijesti. Ako smo
meutim, kao to smo maloas objasnili, razmiljali o crpljenju esencije te
ivotne situacije i nunosti duhovnog vjebanja, te ako smo jo jednom
razmislili o netrajnosti, onda neemo, i to zato to emo se umirui prisjeati
tih uputa, potpasti pod utjecaj nepovoljnih stanja, primjerice tuge i
ojaenosti. Onda nam svi prividi, povezani sa smru, nee odvraati panju, nego
e nas podsjeati na ranije vjebe i nukati prema meditaciji.
Drimo li to na umu, moi emo umrijeti s radou i samopouzdanjem, nalik
djetetu to se veselo vraa roditeljskom domu. Meu onima koji odlaze u prelazno
stanje izmeu dva ivota, najbolji e moi odluiti kao to e se sljedei put
roditi, pa takvi ljudi mogu umrijeti samouvjereno i sasvim bezbrino. Osrednji
se uenik nee uplaiti, a najnii e bar umrijeti bez aljenja. Budui da smo
se pripremili za smisleno ponovno roenje - poslije kojeg emo moi nastaviti
svoje duhovno napredovanje - kad stigne smrt nee biti ni aljenja, ni
potitenosti, ni straha. Onda naa svijest moe otii s velikim samopouzdanjem.
Mnogi meni poznati redovnici i uenjaci umrli su ba tako. Kad su shvatili da
dolazi smrt, pozvali su bliske poznanike da se pozdrave. A u smrtni dan su na
sebe stavili afranski ute redovnike halje, pa posve bezbrino umrli sred
meditacije. Neki je redovnik tu u Dharmsali svog pomonika zamolio da mu donese
halju, pa je obukao i preminuo. Neki su tu u Indiji uspjeli ostati u umu jasnog
svjetla mnogo dana - jedan sedamnaest, drugi po devet ili deset. A to se vidjelo
po tome to im je tijelo, kad je
89
92
Kad zapone i stvarni proces umiranja, tad prolazimo kroz osam faza. U prve
etiri dolazi do propadanja etiriju elemenata. U posljednje etiri dolazi do
uruava-nja svijesti na najdublji nivo uma, takozvani um jasnog svjetla. Pritom
nemojmo zaboraviti da je prikazivanje faza smrti zapravo kartograf iranje
dubljih stanja uma koja se pojavljuju i kroz itav na svakodnevni ivot, ali
obino prolaze neopaeno. Tih osam faza nastupa u pozitivnom poretku kad
umiremo, odlazimo na poinak, zavravamo san, kiemo, gubimo svijest ili
doivljavamo ograzam, odnosno u obratnom poretku po potpunom svretku procesa
umiranja, ba kao i pri potpunom razbuenju, kad zapoinjemo san, te napokon na
koncu kihanja, nesvjestice i orgazma.
Tih osam faza oznaavamo njihovim vizualnim sadrajem, iako ih ne vidimo oima:
Pozitivni poredak
1. fatamorgana
2.
dim
, ,
.
,
.,
.
,
;.
. . ' ',..
3. krijesnice
4. plamen svjetiljke
5. jarko bijelo nebo uma
6. jarko naranasto-crveno nebo uma
7. jarko crno nebo uma
8. jasno svjetlo
Obrnuti poredak
1. jasno svjetlo
2. jarko crno nebo uma
3. jarko naranasto-crveno nebo uma
93
se svijest moe odvojiti od fizikog tijela, ona se ipak ne moe nikad odvojiti
od najsuptilnijih razina tog strujanja zraka.
Ja ne vjerujem da bi se vrlo suptilni vjetar, ili energija, mogao svrstati meu
etiri elementa - zemlju, vodu, vatru i vjetar - i to zato to on postoji onkraj
fizikih estica. Vrlo suptilni vjetar jedan je aspekt gibanja vrlo suptilnog
uma; on je isti entitet kao i odgovarajui mu um. Taj bi vrlo suptilni vjetar i
um, meutim, bilo vrlo teko analizirati znanstvenim instrumentima; no moda bi
ipak bilo mogue znanstveno detektirati postojanje vrlo suptilnog vjetra i uma u
sluaju klinike smrti i to prije izlaska
102
svijesti iz tijela, dok se ono jo nije raspalo. Nekoliko je znanstvenika u nau
bolnicu donijelo svoje strojeve, no dok su bili tu, ba nitko nije umro, a kad
je umro duhovno iskusan ovjek, nije bilo strojeva!
Kad vjetar, ili energija koja nosi razne razine svijesti, jako oslabi ili se
potpunije raspline u svijest, poinju se iskazivati sve suptilnije razine
svijesti. Na poetku etvrte faze, kad se vjetrovi koji slue kao jahai konji
mnogih stavova poinju rasplinjavati, u umu se pojavljuje slika nalik na plamen
svjetiljke na maslac ili svijee koja u prvi as treperi, no onda se smiri. U
tom trenutku prestaje vanjsko disanje. Ljudi to obino smatraju smrtnim asom,
iako smrt zapravo nastupa kasnije. U toj se fazi rasplinju-ju grublji nivoi
pojavnosti subjekta i objekta, a koje vidimo kao daleke i izrezane u daleke
entitete. Oko vie ne vidi vidljive oblike, uho ne uje zvukove, nos ne osjea
miris, jezik ne doivljava okus, a tijelo ne osjea opipljive predmete. Sad
iznie gola luminozna i spoznajna narav uma.
Ako smo sposobni biti svjesni smrti, pa prepoznavati znakove pojedinih faza
rasplinua, kao i odravati introspekciju u tolikoj mjeri da moemo teiti
svakoj razini poznate nam vrline,, onda e naa uvjebanost biti vrlo jaka. Ona
e i u najgorem sluaju povoljno utjecati na na sljedei ivot.
103
Zakljuni savjeti
1. Iako um i materija imaju razliite supstancijalne uzroke, oni djeluju jedno
na drugo na mnogo naina.
2. Poslije tri unutranja znaka - fatamorgane, dima i krijesnica - dolazi i
etvrti, nalik plamenu svjetiljke na maslac ili svijee, koji je u prvi as
treperav, no onda se ustali.
3. Iako u tom trenutku prestaje vanjsko disanje kroz nos te vie nema svjesnih
reakcija na vanjske poticaje, ovjek jo nije umro. Dobro je ne uznemiravati
tijelo sve dok smrt ne doe do kraja.
4. Uspijemo li odrati punu svijest i introspekciju koje nam
omoguuju prepoznavanje trenutne faze unutranjeg procesa, to moe izazvati
snano shvaanje i potpomoi povoljno ponovno roenje.
104
7
Unutranja graa
Sutra, dan kad nas vie nee biti,
Nedvojbeno dolazi.
,
Shura u pismu Kaniki Jedanaesta kitica
0 neka bismo sami spoznali svoju narav Kroz jogu koja shvaa da su cikliko
postojanje i nirvana prazni
Kad se privid, rast i stanje blisko prosvjetlje-nju rasplinu - prvi u potonje 1 doivljaji poput proimajue mjeseine, sunca i tame svanu.
Da bismo stekli sliku o etiri konane faze procesa umiranja, bitno je shvatiti
razine svijesti, ba kao i grau kanala, vjetrova i kapi esencijalnog fluida u
tijelu. Zbog
105
toga je vano upoznati se s tantristikom psihologijom i fiziologijom.
Razine svijesti
Najvia joga tantra dijeli svijest na tri razine: grubu, suptilnu i vrlo
suptilnu. Na gruboj razini nalazimo svijest o pet osjetila - onu svijest koja
zamjeuje boje i oblike; usnu svijest koja hvata zvukove; nosnu svijest koja
opaa miriri-se; jezinu svijest koja osjea okuse, te napokon tjelesnu svijest
koja donosi taktilni doivljaj. Postoje dakle individualne svijesti sa
specifinim sferama djelovanja - na podruju boja i oblika, odnosno zvukova,
mirisa, okusa i opipa.
Suptilnija od njih, no ipak jo na gruboj razini, jest svijest kojom mislimo.
Nju rasporeujemo u tri razreda, koji odgovaraju trima vrstama vjetra - jakom,
srednjem i slabom - na kojima jau tri razreda svijesti. U prvoj skupini
nalazimo snano gibanje vjetra u odnosu na objekte, kao i trideset tri
konceptualna doivljaja, primjerice strah, osjeaj vezanosti, ei, suuti,
gramzivosti i ljubomore. Drugu skupinu ine konceptualne svijesti u kojima
nalazimo srednje gibanje vjetra u odnosu na objekte -ukupno etrdeset
koncepcija, u koje ubrajamo radost, za-panjenost, velikodunost, elju za
ljubljenjem, junatvo, neblagost i nepotenje. U treoj skupini nalazimo blago
gibanje vjetra u odnosu na predmete - sedam koncepcija, od kojih spomenimo
zaboravljivost, zabludljivost i opaanje vode u fatamorgani, kao i katatoniju,
depresiju, lijenost,
106
dvojbu, sukob elja i mrnju. (U svakoj od te tri skupine svjesnosti ili
koncepcija nalazimo razliite razine grubosti i suptilnosti.)
Te tri kategorije konceptualnih doivljaja spadaju u grubu razinu uma, ali su
ipak suptilnije od pet osjetilnih svijesti. One su takorei odrazi dubljih
razina svijesti koje u sve manjoj i manjoj mjeri posjeduju dualistiku
percepciju. To su otisci tri suptilnije razine uma koji se manifestiraju u
razdoblju poslije utrnua grubljih razina svijesti, pa bilo da se do njega
dolazi namjerno - kao u dubokim meditativnim stanjima - ili prirodno, kao u
procesu umiranja ili utonua u san.
Kad vjetrovi na kojima jai svih tih osamdeset koncepcija jenjaju, s njima se
rasplinu i koncepcije. Time se omoguuje izraavanje tri suptilne razine
svijesti, i to ovim redom: um jarko bijele pojave, um jarko naranasto--crvene
pojave i um jarko crne pojave. (A koje emo opisati po fazama, od pete do
sedme.) Sve to napokon dovodi do vrlo suptilne razine svijesti, do uma jasnog
svjetla, koji je, u svojstvu duhovnog puta, i najmoniji. (Opisat emo ga u
okviru osme faze.)
Prije nego to potanko razmotrimo te etiri konane faze, morat emo objasniti
promjene o kojima one ovise. U fiziologiji Najvie joge tantre, one se odvijaju
u tjelesnim kanalima, vjetrovima i esencijalnim kapima to teku tim kanalima.
107
Struktura kanala u tijelu
U tijelu nalazimo bar sedamdeset dvije tisue kanala - arterija, vena, cijevi,
ivaca te manifestnih i nemanifestnih putova - koji poslije zaea poinju
izrastati iz onog to e kasnije postati srce. Tri najvanija kanala vode od
toke izmeu obrva do tjemena, pa se onda s prednje strane kraljenice sputaju
sve do njezina kraja, te se napokon pruaju do kraja spolnog organa. Pomou tog
opisa moemo zamisliti srednji, desni i lijevi kanal u meditaciji, a to se
donekle ne slae s njihovim stvarnim poloajem, no takvo je njihovo idealno
zamiljanje ipak korisno za dozivanje suptilnijih razina uma. Ponekad takvi
tjelesni opisi samo upuuju na toke na koje se moramo usredotoiti pri meditiranju.
U vitalnim tokama ta tri kanala nalazi se sedam kanala-kotaa s razliitim
brojem bica ili kanala-latica:
1. Kota velikog blaenstva nalazi se u tjemenu, te ima trideset dva kanalalatica. Tako ga zovemo zato to mu se u sreditu nalazi kap bijelog esencijalnog
tjelesnog fluida a koji je temelj blaenstva.
2. Kota uitka nalazi se u sreditu grla, te ima esnaest kanala-latica. Tako ga zovemo zato to na tom mjestu osjeamo okuse.
stanja zovemo prikazom zato to svie prikaza nalik na mjeseinu, iako izvana
ne blista takvo svjetlo. Takvo stanje zovemo i praznim, zato to je ono izvan
osamdeset koncepcija i vjetrova na kojima one jau.
;
113
A evo to se u petoj fazi zbiva na fizikom planu, pa makar i izvan onoga to
samrtnik doivljava: (1) Vjetrovi u lijevom i desnom kanalu iznad srca ulaze u
sredinji kanal kroz njegov otvor na tjemenu. (2) Zahvaljujui tome, vor se
kanala na tjemenu olabavljuje. (3) To, sa svoje strane, izaziva silazno gibanje
bijele kapi vodene naravi to prebiva na tjemenu; kada kap stigne na vrh
esterostrukog vora lijevog i desnog kanala u srcu, svie jarko bijelo
privienje.
6. faza. Kad se um bijelog privienja i njegov vjetar rasplinu u um jaanja
privienja, samo po sebi svie ivo naranasto-crveno privienje. To je jo
svjetlija otvorenost, nalik na jesenje nebo isto od oblaka i praine te proeto
naranasto-crvenim svjetlom. U tom se umu ne pojavljuje nita drugo. To stanje
zovemo jaanje privienja zato to se i u njemu pojavljuje prikaza nalik na
vrlo ivo sunevo svjetlo, no i u ovom sluaju takvo svjetlo nipoto ne blista
izvana. To se stanje osim toga zove i vrlo prazno zato to nadilazi um prikaze
i vjetar na kojem ona jai.
Fizike pojave: (1) Vjetrovi u lijevom i desnom kanalu ispod srca ulaze u
sredinji kanal kroz njegov nii otvor na dnu kraljenice ili spolnoga organa.
(2) Zahvaljujui tome, dolazi do oputanja vorova kanala-kotaa u spolnom
organu i pupku. (3) To izaziva uzlazno gibanje crvene kapi (koja izgleda kao
okomita crtica) u sredini kanala-kotaa u pupku. Kad se on pomakne taman do
ispod vora lijevog i desnog kanala u srcu, svie naranasto-crveno jaanje
privienja.
7. faza. Kad se um naranasto-crvenog jaanja privienja i njegov vjetar
rasplinu u umu skoro-dosegnu114
tosti, samo se od sebe pojavljuje jarko crno privienje. Ono sad izgleda kao
jesensko nebo slobodno od praine i oblaka i proeto gustom tamom koja se sputa
im zae sunce. U tom se umu ne pojavljuje nita drugo. U prvom dijelu uma crnog
skoro-desegnua jo smo svjesni sebe, ali u potonjem dijelu gubimo svijest u
vrlo gustoj tmini nalik na nesvjesticu. Tu fazu zovemo skoro-dosegnuem zato
to je bliza manifestaciji uma jasnoga svjetla. Zovemo je i silno praznom zato
to dolazi iza uma jaanja privienja i vjetra na kojemu on jae.
Fizike pojave: (1) Gornji i donji vjetrovi u sredinjem kanalu skupljaju se u
srcu, pa olabavljuju esterostruki vor lijevog i desnog kanala. (2) U tom
trenutku bijela kap iz tjemena sputa se jo vie, a crvena kap iz pupka jo se
vie uzdie, pa obje ulaze u sredite neunitive kapi u srcu. (3) Kad se te
dvije kapi sastanu, svie jarko crno privienje.
8. faza. Um postaje jo suptilniji negoli u nesvjesnom drugom dijelu uma crnog
skoro-dosegnua, gibanje vjetra slabi, pa nastupa stanje najsuptilnijeg vjetra.
U tom trenutku stanje se nesvijesti gubi, pa se iskazuje um jasnog svjetla,
najsuptilniji od sviju, nekonceptualan i potpuno nedualistiki. U tom trenutku
prestaje svaka konceptualna aktivnost te se rasplinjuju sva tri uvjetazagaivaa - bijela, crvena i crna privienja, odnosno Mjesec, Sunce i tama, a
koja sprjeavaju izbijanje prirodne boje neba. Svie vrlo bistra otvorenost.
Nalik je na jesensko nebo u zoru, pred izlazak sunca, slobodno od svega to bi
ga moglo na-grditi, i ne pojavljuje se nita drugo. Ta se najdublja svijest zove
fundamentalni naravni um jasnoga svjetla i sasvim prazan um zato to on
nadilazi osamdeset koncepcija i tri suptilna uma.
115
Fizike pojave: (1) Bijela i crvena toka rasplinju-ju se u neunitivoj kapi u
srcu - bijela se rasplinjuje u njezinom bijelom gornjem dijelu, a crvena u
crvenom donjem. (2) Nakon toga se vjetrovi u sredinjem kanalu ras-plinjuju u
izviru iz grube konceptualnosti grubljih nivoa svijesti. Ako smo sposobni stalno
prebivati u tom naravnom umu jasnog svjetla, i to bez regresije kroz nie
razine, onda zapravo i nemamo prilike za akumuliranje karme. Da bismo, meutim,
ostali stalno u umu jasnoga svjetla, moramo najprije ukloniti prepreke
sveznanju, a to znai ocrniti pogreno pojavljivanje subjekta i objekta kao
neeg to ne opstoji u sebi. Ako smo sposobni ostati u umu jasnoga svjetla,
konceptualna se svijest gasi. Sve do tada
124
smo pod utjecajem grubljih razina svijesti i svjetovne konceptualnosti, pri emu
akumuliramo karmu.
U konanoj fazi umiranja, kad se sve grube svijesti rasplinjuju u sveobuhvatnoj
praznini, a koja je zapravo jasno svjetlo ili fundamentalni naravni um, bezbroj
objekata ovoga svijeta, ba kao koncepti poput istovjetnosti i razliitosti, ve
se smirilo u tom najsuptilnijem umu. Svi prividi okolia i bia ve su se
povukli sami od sebe. Ako smo sposobni jasno svjetlo smrti preobraziti u potpuno
kvalificiranu duhovnu svijest, um e prepoznati svoje lice, svoju narav: entitet
fundamentalnog uma.
U sluaju e se neizvjebanog samrtnika u tom trenutku povui i grubi prividi.
Do tog povlaenja uvrijeenih privida, meutim, ne dolazi zbog percepcije
realnosti steene meditacijom. U te etiri zavrne faze umiranja, vjetrovi to
svijestima slue kao jahai konji postaju sve suptilniji. Kad se u posljednjoj
fazi privremeni vjetrovi koji nose svijest redom rasplinu, tako da um (kako
izvjebanog tako i neizvjebanog) postaje nekako neizdiferenci-ran, pa svie
neokaljana otvorenost.
Ali kao uenici, mi elimo nadii tu obinu prazninu, tu puku odsutnost
uvrijeenih pojava. Kad osvane jasno svjetlo, potrudimo se neobinu prazninu
opstojanja u sebi shvatiti samim umom jasnoga svjetla. A to neemo postii
napinjanjem u samom razdoblju bistrog svjetla, nego je to ostvarivo samo pomou
sile upoznatosti steene prije faze rasplinua, kao i jakog koncentriranja na
prazninu za svitanja tri uma od bijelog, crvenog i crnog privida. To potvruje
koliko je vano stalno vjebati.
Zaglavni je kamen mog duhovnog vjebanja razmiljanje o etiri osnovna uenja o
netrajnosti, patnji, pra:
'.
'
'
125
znini i nesebinosti. Osim toga u okviru osam razliitih dnevnih ritualnih
vjebi, ja meditiram o fazama umiranja. Zamiljam rasplinue elementa zemlje u
vodu, elementa vode u vatru, i tako dalje. Iako ne mogu tvrditi da o tome
posjedujem ikakvo duboko iskustvo, kad ritual pozove da zamislimo rasplinue
svih prikaza, kod mene dolazi do kratkog zastoja u disanju. Uvjeren sam da se,
ukoliko uenik sebi predoi rasplinue na dokoniji i temeljitiji nain, u tom
sluaju manifestiraju potpunije vizije. Budui da pri svim svojim dnevnim
vjebanjima sebi predoujem boanske smrti, time se samo navikavam na taj
proces, pa je stoga za pretpostaviti da e mi u trenutku stvarne smrti on biti
vrlo poznat. Hou li, meutim, u tome uspjeti ili neu, to ja, dakako, ne mogu
znati.
Neki od mojih prijatelja i suvjeraca, meu kojima i uenici sustava zvanog
Velika sveobuhvatnost iz reda Nvingma tibetskog buddhizma, izvijestili su o
dubokom osjeaju rasplinua, ali jo uvijek u podruju slinosti sa stvarnim.
Neki Tibetanci, proglaeni kliniki mrtvima, ostali su u tom stanju podue
vrijeme, ali neraspadnuti. Tako je ba lani tijelo nekog lame iz reda Sakya
ostalo svjee, te se u dvadeset dana nije ni poelo raspadati. On je umro u
Dharmsali ali je, dok god je ondje bio, ostao u stanju meditacije. Zatim su mu
tijelo odnijeli u Rajpur u pokrajini Dehra Dun, gdje je i dalje ostalo svjee.
to je neobino. Ja osobno znam za petnaestak Tibetanaca ija se tijela isto
tako nisu poela raspadati - neka po nekoliko dana, neka jo due, i tako sve do
tri tjedna. Moj je pak stariji tutor Ling Rinpochav u tom stanju ostao punih
trinaest dana.
skupljaju u pupku a donji na vrku spolnog organa, dok iste moi stvaraju
blaenstvo a neiste izluivanje spolnih sekreta (kako kod mukaraca, tako i kod
ena).
Duhovno vjebanje u tradiciji Kalachakre usmjereno je proiavanju ta etiri
skupa kapi. Oistimo li kapi u elu i pupku, a koje u budnom stanju stvaraju
pojavu neistih predmeta, pretvorit emo predmete u pojavu praznih formi - formi
koje nadilaze samu materiju. Kao prazne forme, te nam pojave mogu posluiti na
putu prosvje-tljenja. Kapi u grlu i u donjem kraju kraljenice posjeduju
sposobnost stvaranja govora punog omaki, no ako ih proistimo mogue je
razotkriti nepobjedive zvukove i njima se posluiti na duhovnom putu. Kapi u
srcu i sreditu spolnog organa posjeduju sposobnost stvaranja opstojnosti, no
ako ih proistimo, njihovu je bezkonceptua-lnu mudrost mogue primijeniti na
duhovnom putu. Kapi u pupku i na vrku spolnog organa posjeduju sposobnost
izazivanja izluivanja, a ako ih proistimo, obino blaenstvo moemo pretvoriti
u nepromjenjivo veliko blaenstvo bez izluivanja te ga iskoristiti za duhovne
svrhe. Te se pozitivne sposobnosti zatim razvijaju u sve vie i vie oblike,
129
da bi se napokon pretvorile u posebno dijamantoidno tijelo, govor, um i Buddhino
blaenstvo.
U sustavu Kalachakra sve prepreke koje veu bie za stanje patnje i
ogranienosti, a koje mu prijei da bude altruistino djelotvoran, sadrane su u
te etiri kapi. Ipak to karmiko ulijevanje prepreka ne potjee od samog
materijala kapi, nego su, naprotiv, karmikim moima natopljeni ba vrlo
suptilni vjetrovi i umovi to prebivaju u tim dvama skupovima od po etiri kapi,
i to kako valjalim tako i nevaljalim. Materijalne su kapi zapravo nositelji tih
suptilnih umova i vjetrova, ba onako kao to je nae fiziko tijelo, gledano u
cjelini, nositelj naeg uma.
Prije dvije godine jedan je tibetski jogin primjenjivao stil meditacije Velika
sveobuhvatnost u tradiciji Nvingma, i tako postigao stanje potpunog ieznua
opipljivog fizikog tijela, a to zovemo pretvaranjem tijela u dugu. Taj se
jogin zvao Achok, a inae je iz Nvaronga. Povremeno je studirao filozofiju na
samostanskom sveuilitu Sera u Gelu kraj Lhase, a pouavao ga je i moj mlai
tutor Trijang Rinpochav, ali mu je glavni uitelj bio Dujom Rinpochav, lama
tradicije Nvingma. Iako je vjebao tantru u skladu sa starom i novom kolom
tibet-skog buddhizma, glavno mu se vjebanje ipak svodilo na recitiranje om mani
padme hum popraeno odgovarajuom meditacijom.
Sve do prije otprilike tri godine esto je govorio kako se nada da e mu se u
ivotu ukazati prilika da se susretne s dalaj-lamom. A onda je jednog dana
sazvao svoje sljedbenike da prinesu rtvu za dalaj-lamin ivot. Poto su to
uinili, on ih je sve iznenadio najavom da e sad otii. Stavio je na sebe utu
redovniku halju te rekao da ga na
130
tjedan dana zapeate u njegovoj sobi. Uenici su mu ispunili elju, no kad su
poslije tjedan dana otvorili sobu, otkrili su da je sasvim nestao, ostavivi
samo halju. Jedan je od njegovih uenika, kao i jedan njegov supraktiar, doao
u Dharmsalu, gdje su mi ispriali svoju priu i dali mi komadi njegove halje.
Budui da je najee ivio sasvim povueno, kao sasvim jednostavan redovnik bez
pretenzija - za razliku od nekih lama - a bio je, kako je sad dokazao, i jako
dobar uenik, uspio je postii da mu se to napokon dogodi. Tu vidimo vezu izmeu
uzroka i posljedice. Bilo je i nekih drugih kojima su se pripisivala uda, ali
iza tih pria nisu stajali uvjerljivi dokazi.
U Najvioj jogi tantri pojedine moi - koje u obinom ivotu pomou vrlo
suptilnih vjetrova i umora stvaraju neiste ambijente i bia - proiavaju se
uvjebavanjem duhovnoga puta, pa se one preobraavaju u isti, altruistini um,
govor i tijelo Buddhino. Na je cilj izazvati manifestaciju fundamentalnog,
naravnog uma jasnoga svjetla, te najsuptilnije razine svijesti, te na toj razini
uma i ostati bez regresije na nie razine. To proieno stanje nije, meutim,
samo mentalno, ono zahvaa i tijelo, ali tijelo sazdano od vjetra, vjetra na
Otac pokojnoga Sekonga Rinpochava bio je i veliki uenjak i dobar uenik. ivio
je u samostanu Ganden, podosta na jugoistok od Lhase, ali je njegov glavni lama
Trin Ngawang Norbu ivio u samostanu Drepung zapadno od Lhase. I tako je otac
Serkonga Rinpochaya obino i136
vio u Lhasi, pa bi svakog dana rano ujutro krenuo na dugo pjeaenje do
Drepunga, gdje bi svom lami donio vodu, pomeo mu stan, pa povremeno preko dana
primio i pouku, nakon ega bi se vratio u Lhasu.
Jedne je veeri Serkongov otac naiao na djevojku i prekrio zavjet. Zbog toga
mu je bilo strano ao, pa je sljedeeg jutra sav u suzama otiao u Drepung, ali
kad je stigao do lamine sobe, lama je ve obavio ceremoniju otkupljenja. Njegov
uitelj Trin Ngawang Norbu mu je rekao: Popustio si napasti, ali je sve u redu.
Sad e tantru vjebati s druicom. To je samo po sebi bilo neobino, no jo je
neobinije bilo to to se poslije njezine smrti u samoj kosti njezine lubanje
pojavila mantra boice Vajravogini.
U isto je doba ivio i jo jedan lama, Tabung Rin-pochav, koji je prakticirao s
druicom. Jednog povoljnog dana tog mjeseca, ba kad je regentu i jo nekim
drugim starijim lamama poput Trijanga Rinpochava (koji e postati mojim mlaim
tutorom) davao pouku, odran je ritualni koncert u kojem su svirala i dva
glazbala nalik na flautu. Dva su sviraa lijevom i desnom rukom, ali u obratnom
poloaju, zatvarala rupice, pa kad su se pogledali, najednom su zasvirali sasvim
razliite melodije. Sad su svi prisutni prekinuli zapjevanje i gromoglasno se
nasmijali tom udnom tonu. Kad su, meutim, pogledali Tabunga Rinpochava,
opazili su da on sjedi sasvim nesvjestan svega to se dogodilo, i to unato tome
to nije zaspao. Tek je kasnije regent shvatio da je ba u tom trenutku Tabung
Rinpochav primao pouku s ravnine iste pojavnosti.
Nekako je ba u to doba trinaesti dalaj-lama pokrenuo istragu o tome koji su
lame autentini, i pritom ih pozamaan broj i istjerao, no ipak je u sluaju te
dvojice,
137
oca Serkona Rinpochava i Tabunga Rinpochava, napravio iznimku. Tako je i
slubeno priznao njihove izvanredne sposobnosti i posebno pravo da tantru
prakticiraju s druicom. To znai da su oni zahvaljujui tome doli do nekih
dubljih iskustava, iako mi nije poznato da je igdje zabiljeeno da su to oni i
sami tvrdili.
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Uenici najvie razine mogu jasno svjetlo-majku, koje zahvaljujui karmi
svie u smrtnom asu, preobraziti u svijest duhovnog puta.
2. Na niim razinama, oni koji svakodnevno vjebaju boansku jogu Najvie joge tantre zamiljaju pojavu osam znakova smrti u okviru
trostruke svijesti o zbivanju, pri emu prepoznaju znak koji se pojavljuje, znak
koji mu prethodi i onaj koji tek dolazi. Mi trebamo uvjebavati itav taj
osmerolani niz, ali ga i popratiti razmiljanjem o praznini. Svaki od tih
lanova ima tri dijela, osim prvog i posljednjeg, koji imaju samo po dva:
Otkrijemo li znakove da smo u tom stanju, trebamo pomisliti: Umro sam i sad
prebivam u prelaznom stanju. Posluimo se moju koju nam daje svijest o
zbivanju, eda bismo tako shvatili kako su ugodne i neugodne prikaze u prelaznom
stanju tvorevine zabludjela uma, pa onda shvatimo i to da nema nikakva smisla
vezivati se uz ugodno niti se ljutiti na neugodno. Zamislimo umjesto toga da smo
iznikli u iluzornom tijelu, i shvatimo da razliiti prividi i patnje to ih
donose smrt, prelazno stanje i ponovno roenje, nemaju nikakvo opstojanje u
sebi, da oni nisu istinski. Spoznajmo da te pojave nastaju zbog naih ranijih
djela (karme), te da zapravo ne sadre ni mrvicu istinskih zbivanja.
Ba kao to u boanskoj jogi aktivno zamiljamo kako je sve neogranieno isto,
sazdano iz suuti i mudrosti, tako sada u prelaznom stanju sva prividna bia
doivljavamo kao bogove i boice, i sve prividne ambijente kao prekrasne kue,
te se tako odvajamo od svakog neraspoloenja prema runom i sklonosti prema
lijepom. Tada teimo tome da sve to svie sagledavamo kao neto prazno od
opstojanja u sebi, a sve to je prazno, kao hir blaenstva, hir boanstva.
147
Zakljuni savjeti
1. Jako je vano prepoznati znakove da smo u prelaznom stanju.
2. U svim ugodnim i neugodnim prividima i doivljajima trebamo vidjeti samo
izraz vlastite dobre ili loe karme.
3. Umjesto da vidimo to to nam dolazi pred oi, zamislimo da smo iznikli u
iluzornom tijelu, sva prividna bia zamislimo kao idealne izraze suuti i
mudrosti, a sve prividne okolie kao prekrasne kue.
4. Suzdrimo se od gnuanja nad runim i divljenja pred lijepim.
5. Shvatimo da su razliite pojave, ba kao i patnja to ih donose smrt,
prelazno stanje i ponovno roenje zapravo prazni od opstojanja u sebi, da oni ne
postoje sami po sebi.
esnaesta kitica
O neka bismo se rodili u istoj zemlji
Kroz jogu koja preobraava vanjsko, unutranje i tajno
Kad pojave se razni znaci - etiri zvuka prek-retanja elemenata
Tri strana privida i neizvjesnosti.
Dok smo ivi, svi vjetrovi i koncepcije utonuli su u uobiajene obrasce i nisu u
naoj vlasti. U prelaznom pak stanju vjetrovi, ili energije, povezani s etiri
elementa izokreu svoje uobiajene obrasce i pritom se stvaraju zastraujui
zvui. Kad se rui vjetar zemlje, on silno tutnji
148
kao da se rue planine. Kad se rui vjetar vode, uje se lomljava pobjenjela
oceana. Kad se rui vjetar vatre, divlja huk silnog umskog poara. A kad se
rui vjetar vjetra, tad urla zavijanje uasnog uragana. Osim toga se pojavljuju
zastraujue prikaze paklenih bia, gladnih utvara i ivotinja koje su
projekcije nae vlastite karme. Neka se od njih pojavljuju kao Gospodar Smrti,
pa vitlaju orujem i viu: Udri! Ubij! pa nas obuzme silan strah.
Mjesto na kojem se nalazimo, drutveni oslonci, ponaanje, hrana, prijatelji i
osjeaji postaju posve neizvjesnima. Neizvjesnost mjesta znai da stalno stiemo
na razliita mjesta. Neizvjesnost oslonaca znai da traimo zatitu u prolaznom:
mostovima, zdencima i tako dalje. Neizvjesnost ponaanja znai da se u hipu
mijenjamo i letimo na sve strane poput perca za vjetru. Neizvjesnost hrane znai
da vidimo slasna jela, ali ih ne moemo jesti ukoliko nisu namijenjena ba nama.
Neizvjesnost prijatelja znai da se poinjemo druiti sa svakim biem koje
sluajno naie. Neizvjesnost osjeaja znai da doivljavamo nagle promjene
raspoloenja - gdjekad smo veseli, gdjekad se osjeamo bolno, gdjekad tuno,
srdito i tako dalje.
Osim toga, u tom se prelaznom stanju pojavljuju tri strane gudure - silna
crvena gudura ako nama vlada pouda, silna siva gudura ako nama vlada neznanje,
i silna crna gudura ako nama vlada mrnja. Osim toga se pojavljuju jo i etiri
staze koje nam govore o naem sljedeem ivotu. Ako je pred nama, pa ma gdje da
krenuli, staza bijeloga svjetla, to znai da emo se roditi kao bogovi ili
polubogovi. Ako je staza od utog svjetla, u sljedeem emo ivotu biti ljudi
ili ivotinje. Ako je staza od crnoga svjetla, to nam govori da emo se ponovno
roditi kao pakleno
149
bie. Ako je staza od crvenog svjetla, to nam govori da emo se roditi kao
gladni duhovi.
U prelaznom stanju, tijelo onoga tko e se ponovno roditi kao pakleno bie ima
boju nagorjele klade; onoga tko e se roditi kao ivotinja, boju dima; buduega
gladnog duha boju vode, tijelo onoga tko e se roditi kao bog carstva elja ili
kao ovjek, boju zlata, a budueg boga carstva oblika, bijelu. I smjer naega
kretanja odraava nae ponovno roenje. Prelazni oblici paklenih bia, gladnih
duhova i ivotinja padaju strmoglavce. Prelazni oblici bogova iz carstva elja
(to nam navijeta ponovno roenje sred velikih uitaka) i ljudi idu ravno
naprijed. Prelazni oblici bogova iz carstva oblika (to navijeta roenje u
silnoj koncentraciji) gibaju se prema gore.
To prelazno stanje zna potrajati i samo jedan trenutak, napose ako nam je
kreposna karma posebno jaka, to se dogaa ako smo u sebi stvorili jaku ljubav i
suut, ili pak jaku elju da se ponovno rodimo u Zemlji istoe, ili pak kad je
u nama jaka namjera da se rodimo za dobrobit drugih ljudi. To prelazno stanje
zna potrajati samo jedan trenutak ako je u nama posebno jasna nekreposna karma,
zato to smo, primjerice, ubili oca ili majku. U svim e nas drugim sluajevima
tjerati karma obdarena razliitim sluajevima svjetla i tame, pa emo samo
letati na sve strane i traiti u to da se ponovno rodimo. Ako se to ne dogodi
za sedam dana, to prelazno bie umire. Ba kao to se, na poetku buenja iz
sna, nae snovito tijelo rasplinju-je poput daha na zrcalu, tako se i nae
vjetreno tijelo u prelaznom stanju rasplinjuje s gornjeg i donjeg kraja, i taj
proces zavrava u srcu. U toj malenoj smrti, mi brzo prolazimo kroz osam faza
umiranja i to u normalnom poret150
ku, no potom ponovno izniemo u novom prelaznom stanju - ovaj put obrnutim
poretkom. U krajnjem sluaju taj se sedmodnevni proces moe nastaviti kroz sedam
takvih ponovnih roenja u prelazno stanje, to dakle, sve u svemu traje
etrdeset devet dana. Neki vele da je dan u tom stanju razmjeran duini dana
bia u ijem emo se obliku ponovno roditi - to znai da on u sluaju nekih
bia moe biti i izvanredno dug - no drugi opet vele da je taj dan dug koliko i
na ljudski dan.
No vratimo se pjesmi. Usred svih tih raznih privida, mi nastojimo ostati mirni i
nastojimo postii (1) da na vanjski okoli bude prividno sazdan od prekrasnih,
neprocjenjivih kua i okunica, (2) da nam naa unutranja bia (poput paklenih
bia, gladnih duhova, ivotinja, ljudi, polubogova i bogova) izgledaju kao
boanstva (bia ija se bit svodi na suut i mudrost), i (3) da postignemo da
nam se tajne (naa vlastita svijest i misli) priinjaju kao sabrano meditiranje
blaenstva stvorenog shvaanjem praznine. I zato, bez obzira kakav se znak
pojavio, svaki se od njih dade izokrenuti vjebom, pa emo se ba zahvaljujui
njoj nedvojbeno roditi u lijep ivot. Zahvaljujui moi triju joga koje
zamiljaju da su vanjsko, unutranje i tajno isti, mi zapravo teimo za tim da
zatvorimo vrata pred roenjem u neisti ivot u naem ciklikom postojanju, te
da se umjesto toga ponovno rodimo u posebnoj, uzvienoj zemlji izdignutoj iznad
zagaene karme i loih emocija - u zemlji u kojoj moemo nastaviti vjebati
svoju duu.
151
Zakljuni savjeti
1. Moramo biti spremni na to da e se u prelaznom stanju moda pojaviti mnogi
neobini prividi, i to kako prelijepi, tako i strani. Zato ve sada moramo
shvatiti: Sto god da se pojavi, da se preobraziti matom.
2. Moramo biti mirni. Zamislimo svoj okoli kao lijepe kue podignute u
spokojnom krajoliku. Zamislimo da je bit svih bia suut i mudrost. Smatrajmo i
vlastitu svijest blaenim umom to shvaa prazninu.
3. To e nam pribaviti ponovno roenje na mjestu na kojemu moemo nastaviti vjebati radi postizanja dublje duhovne spoznaje.
152
10
Osiguranje povoljnog ponovnog roenja
Bez obzira koliko blago stekli,
Kad krenemo u drugi ivot
Sami smo, bez ene i djece,
Bez odjee, bez prijatelja,
Poput ovjeka kog porazi duman u pustinji.
Pa kad nemamo ak ni svoje ime,
to nam je o drugome i misliti?
Buddha Sedamnaesta kitica
O neka bismo se ponovno rodili u najviem obliku odravanja ivota, u ovjeku
koji vjeba tantru i okrenut je nebu
Ili tijelu samostanskog ili svjetovnog uenika koji e ovladati trima oblicima
vjebe
153
/ neka bismo dovrili ostvarenje puta u dva
stupnja, stvaranjem i dovravanjem, I tako brzo stekli Buddhino tijela - Istinu,
Potpuno blaenstvo i Zraenje duha.
Povezivanje sa sljedeim ivotom, dok smo jo u prelaz-nom stanju, proces je u
kojem se pojavljuju privlanost i odbojnost. I ivotinje koje se raaju iz jaja,
dakle izvan tijela, kao i bia to se raaju iz maternice, vide roditelje ili u
spolnom snoaju ili u njegovoj slici, i pritom se u njima stvara elja za
roditeljem suprotnog spola i odbojnost prema roditelju istog. Kad prelazno bie
poeli zagrliti onog koga eli, najednom od svega vidi samo njegov spolni organ,
i zbog toga se naljuti. Na taj nain privlanost i odbojnost dovode do konane
smrti bia prelaznoga stanja.
Sad moramo rei da na taj nain prelazno stanje zavrava samo ponekad, zato to
umjetna oplodnja proturjei onome to govore neki nai spisi - odreenije
govorei, da roditelji moraju leati zajedno u stanju jake spolne uzbuenosti.
Danas, meutim, oevo sjeme moemo uvati u laboratoriju, i zatim ga, bez
ikakvog spolnog uzbuenja, ubaciti u majinu maternicu. Taj postupak koji
proturjei nekim naim svetim spisima danas je postao dio stvarnosti, i mi to
moramo prihvatiti. Kao sljedbenici tradicije Samostanskog sveuilita Nalanda iz
stare Indije, mi moramo prihvaati i razum i istraivanje. A s tog je stanovita
nae uobiajeno objanjenje nepotpuno.
Recimo, meutim i to da ak i u buddhistikim svetim spisima nalazimo priu o
branom paru koji se odluio na celibat, pa je on preao u redovnike, a ona u
redovnice. Jednoga je, meutim, dana mu, pod utjecajem
154
_________
sjeanja na prolost, nasrnuo na svoju bivu enu. Kad joj je dotakao tijelo, na
njezinu se odjeu izlilo njegovo sjeme. Kasnije je i ona potpala pod dojam
uspomena, pa neto ejakulata stavila u rodnicu. Nakon nekog se vremena rodilo
dijete. Tako, dakle, ak i taj stari buddhistiki spis proturjei uenju da do
zaea dolazi samo kad se par nae u spolnom zagrljaju.
Slino se tome pria da se ak i loza samog Shakvamuni Buddhe dade pratiti sve
do ovjeka koga su zvali Sunevim Prijateljem, i to zato to je sjeme njegova
oca, koje je palo na list, zagrijalo sunce, pa se tako stvorilo dvoje djece. Te
dvije prie, koje su nekad izgledale kao bajke, danas je ostvarila znanost, lako
se openito moe rei da do zaea u pravilu dolazi pod izvjesnim okolnostima,
ipak treba dodati da to ba nije uvijek tako. U skladu s tim, konac prelaznoga
157
riti, pa e nam sve to postati ak i dosadno. I nemojmo samo recitirati rijei
pjesme prvog panen-lame zvane Zelje za oslobaenjem iz opasnog tjesnaca
prelaznoga stanja, za oslobaanjem junaka od straha, nego ih svakodnevno i
usvajajmo refleksivnom meditacijom, unosimo njihovo znaenje u svoj um. To je
moj savjet.
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Usmjerimo svoje ponovno roenje tako da se rodimo s tijelom i u prilikama
koji nam omoguuju da stignemo do kraja zapoetog duhovnog puta.
2. Cilj je potpunog prosvjetljenja potpuno sluenje drugima.
158
11
Svakodnevna razmiljanja o pjesmi
Ba kao to se snana struja slapa
Ne moe natrag okrenuti,
Tako je i gibanje ivota ljudskog
Nepovratno.
Buddha Evo pjesme prvog panen-lame u cjelovitom obliku.
elje za oslobaanjem iz opasnog tjesnaca prelaznoga
stanja, za oslobaanjem junaka od straha
Napisao prvi panen-lama
Losang Chokvi Gveltsen
159
1.
Ja i sva bia u itavom svemiru i bez izuzetka
Pribjeite traimo sve do najvieg prosvjetlje-nja
U prolim, sadanjim i buduim Buddhama, u Doktrini i Duhovnoj zajednici.
O neka bismo bili izbavljeni od strahova ovoga ivota, sljedeeg i prelaznoga
stanja.
2.
O neka bismo iz onoga to nas dri na ivotu izvukli smislenu bit
A da nas ne skrenu besmisleni poslovi ovoga ivota,
Zato to nam taj valjani temelj, do kojeg je tako teko doi a raspada se tako
lako,
Daje priliku da biramo izmeu dobitka i gubitka, udobnosti i bijede.
3. O neka bismo shvatili da nema vremena za
gubljenje,
Jer smrt je izvjesna a neizvjestan joj as. to se skupilo, razdvojit e se, to
se nabralo,
potroit e se bez ostatka. Na kraju uspona dolazi pad, konac je roenja
smrt.
4.
O neka bismo se oslobodili nesnosne patnje zbog smrti od raznih razloga
160
_______
Jer ovo je grad pogrenih predodbi o promatrau i promatranom.
Iluzorno je tijelo sazdano od etiri neista elementa
A svijesti samo to se nisu razdvojile.
5.
O neka bismo se oslobodili pogrenih privida to ih stvara nevrlina
Kad nam se, prevarenima u asu nevolje od ovog tijela odravanog tako skupo,
Strani dumani - gospodari smrti - uskazu-ju
A mi se ubijamo orujem triju otrova: poude, mrnje i smetenosti.
O neka bismo se sjetili uputa za vjebanje due
U asu kad lijenici od nas diu ruke i ne pomau obredi,
Kad prijatelji se ve odriu nade u na ivot,
Te nam ne preostaje da radimo ita drugo.
7.
13.
O neka bismo se zadubili u samo na jedno usmjerenu duboku meditaciju
U uznesenoj mudrosti zdruenog naravnog blaenstva i praznine
Dok traju etiri praznine nakon taljenja Mjesecu slinog bijelog sastojka
Na vatri gromu sline Mone ene.
14.
O neka bismo na mjestu prelaznoga stanja Dovrili sabrano meditiranje o iluziji
tako da poslije odlaska iz jasnoga svjetla
163
Ustanemo u Tijelu potpunog blaenstva blistajui slavom Buddhinih znakova i
ljepota
Iznikavi samo iz vjetra i uma jasnog svjetla smrti.
15.
Ako se, a zbog nae karme, uspostavi prelaz-no stanje
O neka bi se pogreni prividi proistili
Kroz neposredno razmatranje i shvaanje da opstojnost u sebi ne postoji
Ni patnja roenja, ni smrti, ni prelaznoga stanja.
16.
O neka bismo se rodili u istoj zemlji
Kroz jogu koja preobraava vanjsko, unutranje i tajno
smrt.
1. Kultiviramo li u sebi svijest o neizvjesnosti smrtnoga sa,
bolje emo iskoristiti svoje vrijeme.
2. Da bismo izbjegli odgaanje duhovnih vjebi, moramo paziti da ne potpadnemo
pod utjecaj iluzije o trajnosti.
3. Shvatimo da je, bez obzira kolikojnekasituacija bila kmsna, ve u samoj njezinoj naravi da mora zavriti.
4. Nemojmo misliti da e kasnije biti vremena.
6. Budimo iskreni u suoavanju s vlastitom smru. Vjeto potiimo i druge da
budu takvi. Kad se priblii as smrti, nemojmo se obmanjivati komplimentima.
Iskrenost e potaknuti hrabrost i radost.
167
etvrta kitica: elje da pri umiranju ne doivimo nesnosne patnje
O neka bismo se oslobodili nesnosne patnje zbog smrti od raznih razloga
Jer ovo je grad pogrenih predodbi o promatrau i promatranom.
Iluzorno je tijelo sazdano od etiri neista elementa
A svijesti samo to se nisu razdvojile.
1. Ponimo vjebati ve sada, kako bi u trenutku smrti sila nae upoznatosti s
vrlinom utjecala na na stav.
2. Gledajmo u svom tijelu istinski grad zabluda, jer iako nam se ono, kad ga
okupamo, priinja istim, ba kao i izvorom blaenstva, neim trajnim i pod
naom vlau, ono to nipoto nije. Ono je stvoreno iz etiri elementa (zemlje,
vode, vatre i vjetra), te je podlono bolu, a osim toga se ve i samo od sebe
mijenja iz asa u as.
3. Nama se ini da ljudi i stvari postoje vlastitom silom, a neznanje prihvaa
tu lanu vanjtinu, to izaziva loe emocije: poudu, mrnju i jo veu
smetenost. Te loe emocije sa svoje strane zagauju djelovanje tijela, govora i
uma, perpetuirajui proces ciklikog postojanja. Moramo shvatiti da ivimo u
gradu pogrenih predodbi.
Peta kitica: elje za smirivanjem pogrenih privida koji se javljaju pri
umiranju
O neka bismo se oslobodili pogrenih privida to ih stvara nevrlina
168
Kad nam se, prevarenima u asu nevolje od ovog tijela odravanog tako skupo,
Strani dumani - gospodari smrti - uskazu-ju
A mi se ubijamo orujem triju otrova: poude, mrnje i smetenosti.
1. Shvatimo da e nas ovo tijelo, koje tako skupo odravamo, jednog dana
napustiti.
2. Izbjegavajmo udnju za prilikama koje naputamo.
3. Izbjegavajmo mrnju zbog toga to moramo otii.
4. Drimo se to je mogue dalje od poude, mrnje i neznanja, tako da dok
umiremo moemo kreposno meditirati.
5. Shvatimo da uzimanjem pilule ili injekcije za takozvanu spokojnu smrt sebi
moda oduzimamo kritinu priliku za izraavanje kreposti.
esta kitica: elje da dok umiremo budemo svjesni pouke to smo je primili
O neka bismo se sjetili uputa za vjebanje due
U asu kad lijenici od nas diu ruke i ne pomau obredi,
Kad prijatelji se ve odriu nade u na ivot,
Te nam ne preostaje da radimo ita drugo.
1. Korisno je shvatiti da e u jednom trenutku nestati svake nada u nastavak
ovoga ivota. Od tog nas asa vie ni lijenici, ni sveenici, ni prijatelji, ni
roaci nee moi
169
odrati u ovom ivotu; od tada pa nadalje pomoi emo si moi samo sami.
2. Dok umiremo, moramo se prisjetiti duhovnih uputa u skladu s naom razinom
vjebanja, pa ih provesti u djelo.