Professional Documents
Culture Documents
12 Planet
12 Planet
Biblioteka
SVJETLOST
Urednik biblioteke
DARKO IMENJAK
Copyright ZECHARIA SITCHIN
Tiskano uz dozvolu autora
Prijevod
Prof. VESNA KUERA
ISBN:
953-98034-0-3
CJP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveulina knjinica Zagreb
Naslov originala:
THE TWELFTH PLANET
Nakladnik
TELEdisk d.o.o.
CIPETI d.o.o.
Zecharia Sitchin
DVANAESTI
PLANET
TELEdisk 2002
UVOD
Kraj jednog vremena
Kau da se pri umiranju ovjeku ispred oiju odvrti ubrzani film njegovog
cijelog ivota. Svi vani i nevani dogaaji ukau se velikom brzinom i on ima
jedinstvenu priliku da prije odlaska u carstvo sjenki sagleda svoje postojanje iz
sasvim nove i esto puta iznenaujue perspektive. Moemo li istu pretpostavku
generalizirati na nivou itavog ovjeanstva?
Razne ezoterijske kole iznova su podsjeale na vanost ciklikog poimanja
itave kreacije. Linearno vrijeme samo je projekcija naeg uma i glavni oslonac
za odravanje iluzije u kojoj se nalazimo. Svaki kraj je ujedno i poetak neeg
novog.
Svijet u kojem ivimo kao da je doao do neke vrste praga. Pod okriljem
novog milenija na svjetlo dana izlazi, sad ve potpuno oigledna, potreba za mijenjanjem veine postojeih vrijednosti. Povijest se oigledno ponavlja i nita vie
nije apsolutno, a naizgled neunitiva kula suvremene znanosti poela se opasno
ljuljati. Svima polako postaje jasno da je za opstanak itavog planeta potrebno
napraviti temeljitu reviziju svih znanja, vratiti se u daleku prolost i pronai razloge zbog kojih smo otili u krivom smjeru.
Unutar ljudske rase postoji stalno prisutan i potiskivan strah od konanog
unitenja. Pojedinana svijest individualne smrtnosti korespondira s idejom pot-
ivati granice stvarnosti i bio prinuen svoju ulogu posljednjeg predati Plutonu,
No, izgleda da Pluton nije ljudima bio dovoljno upeatljiv pa ele neto mnogo
markantnije i oiglednije, trae neto to e svojom zastraujuom prisutnou
definitivno obiljeiti zadnju toku evolucijskog niza.
Krajem sedamdesetih godina unutar Sunevog sustava je otkriveno novo tijelo. Radilo se o Kironu, udnom planetoidu (ili bivoj kometi?) koji je svojom
ekscentrinom putanjom povezao Saturn i Uran. Bilo je to razdoblje utemeljivanja Interneta i procvata razliitih metoda alternativnog lijeenja. Svijetom se
proirio punk pokret i uinio smijenim sve dotadanje lane kulturne i subkulturne ideale. U trend takvih temeljitih pomaka na nivou svijesti uklopila se i prva
knjiga Zecharie Sitchina, jednog od rijetkih strunjaka za sumersku i babilonsku
kulturu. Njegovo dosljedno deifriranje starih zapisa iznijelo je na svjetlo dana
zapanjujue injenice.
Izgledala je nevjerojatnom teza o postojanju ogromnog planeta (Nibiru)
na rubu naeg Sunevog sustava, planeta koji je direktno odgovoran za najvanije
i najdramatinije preokrete u zemaljskoj povijesti. Kroz povezivanje razliitih
podataka iz davne prolosti Sitchin je na fascinantan nain sastavio jednu alternativnu zemaljsku povijest. Njegova knjiga poruila je glavninu tradicionalnih
predrasuda i veinu dotadanjih neprikosnovenih teorija o postanku ljudske vrste
svela na razinu neuvjerljivih fikcija.
Sad kad i znanstvenici poinju svojim istraivanjima od rijei do rijei
potvrivati sadraj Sitchinove knjige dolo je pravo vrijeme za njeno ponovno
itanje. Ono to se inilo tek zanimljivom bajkom polako poprima obiljeje zauujue stvarnosti. Prolost se pretvara u budunost, a planet Nibiru postaje
metaforom kraja jedne civilizacije. Ovo je idealna knjiga za ulazak u novo tisuljee.
Igor Ognjenovi
Sadraj
Biljeka autora
Prolog
1. Poetak bez kraja
2. Neoekivanja civilizacija
3. Bogovi neba i zemlje
4. Sumer: zemlja bogova
5. Nefili: narod vatrenih raketa
6. Dvanaesti planet
7. Ep o stvaranju
8. Kraljevstvo nebesko
9. Sputanje na planetu Zemlju
10. Gradovi bogova
11. Pobuna Anunnakija
12. Stvaranje ovjeka
13. Kraj svih bia
14. Kada su bogovi otili sa Zemlje
15. Kraljevstvo na zemlji
O autoru
Biljeka autora
Temeljni izvor biblijskih stihova citiranih u knjizi "Dvanaesti Planet" je originalni hebrejski tekst
Starog zavjeta. Treba imati na umu da su svi prijevodi koji su koriteni pri nastanku ove knjige,
od kojih su najvaniji navedeni na njenom kraju,
upravo i samo to: prijevodi i interpretacije. Pri
konanoj analizi je najmjerodavniji originalan hebrejski tekst.
Kako bih dobio ono to smatram najispravnij im
prikazom, za konanu verziju citiranu u Dvanaestom Planetu, usporedio sam dostupne prijevode
meusobno i s hebrejskim izvornikom, te
paralelnim sumerskim i akadskim tekstovima/
priama.
Mnogi istraivai bave se prikazima sumerskih,
asirskih, babilonskih i hetitskih tekstova ve vie
od stoljea. Nakon odgonetavanja rukopisa i jezika slijedila je transkripcija, transliteracija i
konano, prijevod. U mnogim sluajevima, pri odabiru izmeu razliitih prijevoda i interpretacija bilo
je mogue odluiti samo provjerom tj. usporedbom
s ranijim transkripcijama i transliteracijama. U
drugim sluajevima, tek kasniji uvid modernog
istraivaa bacio bi novo svjetlo na stariji prijevod.
Izvon bliskoistonih tekstova, navedeni na kraju ove knjige, kreu se od najstarijih do najnovijih,
a dopunjeni su publikacijama u kojima nalazimo
vrijedne doprinose razumijevanju tekstova.
Z. Sitchin
Prolog: POSTANAK
Moj ivot je od djetinjstva ispunjen Starim zavjetom. Kad je, prije skoro pedeset
godina, posijano sjeme ove knjige, nisam ni bio svjestan rasprava koje su se u to
vrijeme vodile na temu: evolucija naspram Biblije. Ali ve kao mladi uenik, prouavajui Knjigu Postanka na izvornom hebrejskom, stvorio sam vlastito suoenje. Jednog dana smo itali u Glavi VI kako su, kad je Bog odluio unititi ovjeanstvo
Velikim potopom, "sinovi boji", koji su se enili ljudskim kerima, bili na Zemlji.
U hebrejskom originalu oni su se zvali Nefili. Uitelj nam je objasnio da to znai
"divovi", ali ja se nisam sloio; zar to ne znai doslovno "oni koji su sili", koji su se
spustili na zemlju? Bio sam ukoren i reeno mi je da prihvatim tradicionalnu interpretaciju.
Budui da sam, u godinama koje slijede, prouavao jezike, povijest i arheologiju
drevnog Bliskog istoka, postao sam opsjednut Nefilima. Arheoloka otkria i odgonetavanje sumerskih, babilonskih, asirskih, hetitskih, kanaaskih i ostalih drevnih tekstova i epskih pria sve vie i vie su potvrivali ispravnost biblijskih aluzija na
kraljevstva, gradove, vladare, mjesta, hramove, trgovake puteve, rukotvorine, alate
i obiaje drevnih vremena. Stoga, zar ne bi bilo vrijeme da se prihvati rije tih istih
drevnih zapisa koja se odnosi na Nefile kao posjetitelje zemlje s neba?
Stari zavjet na vie mjesta utvruje: "Prijestolje Jahvea je u nebesima", "s nebesa
Gospodin gleda na Zemlju". Novi zavjet kae: "Oe na, koji jesi na nebesima". Ali,
nastup i ope prihvaanje evolucije uzdrmao je vjerodostojnost Biblije. Ako je ovjek
nastao evolucijom, tada ga sigurno nije iznenada stvorio Bog koji je, unaprijed promislivi, rekao: "Nainimo Adama na svoju sliku, sebi slina." Svi drevni narodi vjerovali su u bogove koji su se spustili na zemlju s neba i koji su se po elji mogli vinuti u
nebo. Ali tim priama nikad nije priznata vjerodostojnost, a uenjaci su ih od samog
poetka oznaavali kao mitove.
Rukopisi drevnog Bliskog istoka, koji ukljuuju obilje tekstova o astronomiji,
jasno govore o planeti sa koje su stigli ti astronauti ili bogovi. No, kada su uenjaci,
prije pedeset ili sto godina odgonetavali i prevodili drevne popise nebeskih tijela
nai astronomi jo nisu znali da postoji Pluton, koji je otkriven 1930-te godine. Kako
se onda moglo oekivali da prihvate dokaze o postojanju jo jednog lana naeg
Sunevog sustava? Ali sada, kada smo i mi, kao i nekadanji drevni narodi, svjesni
da postoje planete iza Saturna, zato ne bismo prihvatili i njihove dokaze o postojanju dvanaestog planeta?
Sada kad smo se i sami odvaili kroiti u svemir, pravo je vrijeme za novi pogled
i prihvaanje drevnih rukopisa. Danas, kada su se astronauti spustili na Mjesec, a
svemirski brodovi bez posade istrauju druge planete, vie nije nemogue povjerovati da je neka naprednija civilizacija s drugog planeta spustila svoje astronaute na
Zemlju u nekom trenutku u prolosti.
Doista, brojni popularni pisci nagaali su kako su drevne graevine poput piramida i divovskih kamenih skulptura zasigurno oblikovali napredni posjetioci s drugog
planeta, jer je sigurno da primitivan ovjek tog doba nije posjedovao za to potrebnu
tehnologiju. Kako to, na primjer da je civilizacija Sumera prije skoro 6000 godina
procvjetala naglo, bez ikakvog prethodnika? No, budui da ovi pisci obino ne uspijevaju pokazati kada, kako, i iznad svega, odakle su stigli ti drevni astronauti,
njihova zagonetna pitanja ostaju tek spekulacije bez odgovora.
Bilo je potrebno trideset godina istraivanja, vraanja na drevne izvore, i doslovnog
prihvaanja istih, da bih u svojoj glavi rekonstruirao neprekinut i vjerojatan scenarij
pretpovijesnih dogaaja. "Dvanaesti Planet" stoga nudi itatelju pripovijest koja daje
odgovore na specifina pitanja: kada, kako, zato i odakle. Navedeni dokazi sastoje
se uglavnom od drevnih tekstova i slika,
U "Dvanaestom Planetu" elio sam odgonetnuti sofisticiranu kozmogoniju koja
objanjava, moda jednako dobro kao i moderne znanstvene teorije, kako je mogao
nastati Sunev sustav, kako je u njemu ostala zatoena planeta koja je u nj provalila,
kako su nastali Zemlja i ostali dijelovi Sunevog sustava.
Dokazi koje nudim ukljuuju nebeske karte svemirskih letova na Zemlju sa te
planete, dvanaeste po redu. U nastavku slijedi dramatino uspostavljanje prvih naselja na Zemlji od strane Nefila, imenovanje njihovih voa, opisi njihovih odnosa,
ljubavi, ljubomore, postignua i borbi, objanjenje prirode njihove "besmrtnosti".
Iznad svega, namjera "Dvanaestog Planeta" je da ue u trag znaajnim dogaajima koji su doveli do stvaranja ovjeka, i naprednih metoda pomou kojih je to bilo
postignuto, Ova knjiga govori o zamrenom odnosu ovjeka i njegovih gospodara i
baca novo svjetlo na znaenje dogaaja u Rajskom vrtu, kuli babilonskoj, Potopu.
Na kraju je ovjek, kojeg su njegovi stvoritelji obdarili bioloki i materijalno, istisnuo svoje bogove sa Zemlje.
Ova knjiga podsjea da nismo sami u naem Sunevom sustavu. Ipak, ta ideja
moe samo poveati a ne umanjiti nau vjeru u Boga Svemogueg. Jer, ako su Nefili
stvorili ovjeka na Zemlji, mogue je da su tako samo izvravali beskrajni Plan
Gospodnji.
New York, Veljaa 1977.
Z. Sitchin
1
POETAK BEZ KRAJA
ije. Pojava ovjekovih predaka - majmuna danas se datira u vrijeme prije zapanjujuih 25.000.000 godina. Otkria u Istonoj Africi otkrivaju prijelaz u ovjekolike majmune (hominidi) prije 14.000.000 godina. Otprilike 11.000.000 godina
kasnije pojavio se prvi majmun-ovjek kojeg se moe uvrstiti pod nazivnik Homo.
Prvi kojeg se zaista moe smatrati ovjekolikim - napredni australopitek ivio je u istim dijelovima Afrike prije otprilike 2.000.000 godina. Trebalo je
proi jo milijun godina da bi se pojavio Homo erectus. Konano, 900.000 godina kasnije pojavio se prvi primitivni ovjek; nazvan je Neandertalac po mjestu
gdje su prvi puta pronaeni njegovi ostaci.
Unato vremenskom razmaku od vie od 2.000.000 godina koje dijete naprednog australopiteka i neandertalca, orua ovih dviju skupina (otro kamenje) bila
su praktiki slina: a i njihovi pripadnici (kako vjerujemo da su izgledali) jedva
da su se razlikovali. (sl.1)
I onda, odjednom i neoekivano, prije nekih 35.000 godina pojavila se, praktiki niotkuda, nova ljudska
rasa - Homo sapiens (mudri
ovjek), i zbrisala neandertalca s lica Zemlje. Ovi modemi
ljudi, nazvani kromanjonci, bili
su do te mjere slini nama, da
bi se, obueni u modernu
odjeu poput nae, lako izgubili
u guvi bilo kojeg europskog ili
amerikog grada. Poradi
velianstvene
piljske
sl.1
umjetnosti koju su stvorili,
isprva su ih nazivali Spiljskim
ljudima. Ustvari, oni su slobodno lutali Zemljom, jer su znali graditi sklonita i
kue od kamenja i ivotinjskih koa gdje god bi se kretali.
Milijunima godina, orue ljudi bilo je jednostavno kamenje korisnih oblika.
No, kromanjonac je izraivao specijalizirano orue i oruje od drveta i kostiju.
On vie nije bio "goli majmun", ve je koristio koe kao odjeu. Njegovo drutvo
bilo je organizirano; ivio je u klanovima s patrijarhalnom prevlau. Njegovi
spiljski crtei odaju umjetnost i dubinu osjeaja; njegovi crtei i skulpture dokaz
su neke vrste "religije" koja se oituje u tovanju Boice majke, koja se ponekad
prikazuje znakom Mjeseevog srpa. On je pokapao svoje mrtve, i vjerojatno je,
prema tome imao i filozofiju ivota, smrti, a moda ak i zagrobnog ivota.
Koliko god bila tajanstvena i neobjanjiva sama pojava kromanjonca, zagonetka postaje jo kompliciranija. Kada su otkriveni drugi ostaci modernog ovjeka
Iako kromanjonac nije gradio nebodere niti koristio metale, nema sumnje da
je uspon njegove civilizacije bio nagao i revolucionaran. Njegova pokretljivost,
sposobnost gradnje sklonita, potreba za oblaenjem, proizvodnja orua, umjetnost - sve to predstavlja pojavu iznenadne visoko razvijene civilizacije koja je
prekinula poetak bez kraja stvaranja kulture ovjeka, koji se protezao milijunima godina i napredovao bolno sporim korakom.
Iako nai strunjaci ne mogu objasniti pojavu Homo sapiensa i civilizaciju
kromanjonca, za sada nema sumnje po pitanju mjesta nastanka ove civilizacije:
Bliski istok. Visoravni i gorski lanci to se proteu u poiuluku od planine Zagros
na istoku (gdje se aalazi dananja granica Irana i Iraka) preko Ararata i planinskog lanca Taurus na sjeveru, pa dolje, prema zapadu i jugu, do breuljkastih
podruja Sirije, Libanona i Izraela, krcati su piljama gdje su sauvani dokazi o
pretpovijesnom, a ipak modemom ovjeku. (sl. 2).
Jedna od tih pilja, anidar, nalazi se u sjevernoistonom dijelu poluluka civilizacije. Danas estoki pripadnici kurdskih plemena trae sklonite u piljama
tog podruja za sebe i svoja stada tijekom hladnih zimskih mjeseci. A tako je bilo
i jedne zimske noi prije
44.000 godina kada je jedna
sedmerolana obitelj, a
medu njima i malo dijete,
potraila utoite u pilji
anidar.
Njihove ostatke, oito
zatrpane odronom stijene,
otkrio je 1957. godine
zapanjeni Raiph Solecki,
koji je krenuo u to podruje
u potrazi za ostacima prvog
ovjeka. Naao je mnogo
vie nego je oekivao. Kako
se odstranjivao sloj po sloj
ostataka, postajalo je sve jasnije da pilja predstavlja jasan dokaz o nastambama
ovjeka na tom podruju u razdoblju od oko 100.000 do 13.000 godine.
Ovi dokazi iznenauju jednako kao i samo nalazite. Kultura ovjeka ne pokazuje napredak ve povratak na staro. Ako uzmemo odreeni stupanj standarda
kao poetnu toku, dolaze e generacije nisu pokazivale napredniji ve unazaen
ivotni standard. U razdoblju izmeu 27.000 pr.n.e. do 11.000 pr.n.e. unazaena
populacija koja je bila u nestajanju dosegla je toku gotovo potpunog nepostojanja
nastambi. Iz razloga vjerojatno povezanih, s klimom, ovjek je gotovo potpuno
povukle. Tako se i prema Bibliji poetak uzgoja vinove loze smjeta u planine
sjeverne Mezopotamije.
Jabuke, kruke, masline, smokve, bademi, pistacio, orasi - sve to potjee sa
Bliskog istoka i od tamo se iri u Europu i ostale dijelove svijeta. Zaista, ne
moemo ne prisjetiti se da je Stari zavjet za nekoliko tisua godina pretekao nae
uenjake opisujui upravo ovo podruje kao prvi vonjak u svijetu: "I Gospodin
Bog zasadi vonjak u Edenu, na istoku.. I Gospodin Bog uini da izraste iz zemlje, svakojako drvo, ugodno za vidjeti i dobro za jelo."
Opa lokacija "Edena" bila je zasigurno poznata biblijskim generacijama. On
se nalazio "na istoku" - istono od zemlje Izrealske. Bilo je to u zemlji koju su
natapale etiri glavne rijeke, a dvije od njih poznajemo kao Tigris i Eutrat. Nema
sumnje da je Knjiga Postanka smjestila prvi vonjak tamo gdje izviru ove rijeke,
u sjeveroistonoj Mezopotamiji. Biblija i znanost se u potpunosti slau.
U stvari, ukoliko itamo originalni hebrejski tekst Knjige Postanka kao znanstveni a ne kao teoloki tekst, nai emo da je u njemu precizno opisan proces
kultiviranja bilja. Znanost kae da je proces zapoeo s divljim travama, pa preko
divljih itarica do kultiviranih itarica, iza ega je slijedilo plodonosno grmlje i
drvee. Upravo ovaj proces je detaljno opisan u prvom poglavlju Knjige Postanka:
I Bog ree:
Neka zemlja rodi travom;
itom koje cd sjemena stvara sjeme;
Voke koje nose razliito voe
Koje u sebi sadri sjeme.
I bi tako.
Zemlja je rodila travom;
Razna ita koja od sjemena stvaraju sjeme;
A stabla rode plodove, koji sadre
Unutar sebe raznoliko sjeme.
Knjiga Postanka dalje govori kako je ovjek, izgnan iz Rajskog vrta, morao
teko raditi da bi uzgojio hranu. "U znoju lica svoga jesti e kruh" - gospodin
ree Adamu. Nakon toga je "Abel postao uvar stada a Kain zemljoradnik". Biblija kae da je ovjek postao pastir ubrzo nakon to je postao ratar.
Uenjaci se u potpunosti slau s ovakvim biblijskim tijekom dogaaja. Analizirajui razliite teorije vezane uz pripitomljavanje ivotinja, F.E.Zeuner (Domestication of Animals i Pripitomljavanje ivotinja) naglaava da ovjek nije
jo uvijek neshvatljivi, ali koji e postati jasni kada opirno prikaemo nau priu
pretpovijesnih zbivanja - kretanje ovjeka prema civilizaciji u prvih nekoliko
tisuljea nakon 11.000 pr.n.e. bilo je ogranieno na visoravni Bliskog istoka.
Otkrivanje viestrukih naina koritenja gline dogodilo se istovremeno sa silaskom
ovjeka iz njegovih planinskih stanita u nie, blatom ispunjene doline.
Do sedmog tisuljea pr.n.e. bliskoistoni luk civilizacije vrvio je kulturama
koje su se bavile obraivanjem gline i lonarsrvom, i koje su proizvele brojno
posue, nakit i kipove. Do 5.000 pr.n.e. Bliski istok je proizvodio glinene lonarske predmete vrhunske kvalitete i fantastinih uzoraka.
No proces je jo jednom usporen: arheoloki nalazi pokazuju da 4.500 pr.n.e.
dolazi do vraanja na staro. Lonarstvo postaje jednostavnije. Kameno posude,
ostatak Kamenog doba, opet prevladava. U naseljenim podrujima nalazimo manje
ostataka. Neka mjesta koja su bila sredita lonarstva i glinene industrije ostaju
naputena, a osebujna proizvodnja gline nestaje. "Dolazi do opeg osiromaivanja kulture" - kae James Melaart (Earliest Civilizations of the Near East/Rane
civilizacije Bliskog Istoka); neka nalazita jasno nose obiljeja "mjesta nedavno
pogoenih siromatvom".
ovjek i njegova kultura oigledno su bili na silasku.
I tad, odjednom, neoekivano, neobjanjivo, Bliski istok je doivio procvat
najvee zamisli ve civilizacije, civilizacije u kojoj je i naa vlastita vrsto ukorijenjena.
Tajanstvena ruka jo je jednom povukla ovjeka s njegove silazne putanje i
podigla ga na jo vii stupanj kulture, znanja i civilizacije.
2
NEOEKIVANA CIVILIZACIJA
sl. 4
menida i na peatima u
prvo vrijeme su smatrani ukrasnim uzorcima. Engelben Kampfer, koji je posjetio
Perspolis, staroperzijski glavni grad, opisao
je znakove kao klinove
ili klinaste otiske, Od
tada je ovo pismo
poznato kao klinasto
sl. 5
pismo.
Kada se poelo s odgonetavanjem Ahemenidskih natpisa, postalo je jasno da
su oni napisani istim pismom kao i natpisi pronaeni na drevnim rukotvorinama
i ploicama za pisanje u Mezopotamiji, dolinama i visoravnima koje lee izmeu
Tigrisa i Eufrala. Zbunjen tako razbacanim otkriima, Paul Emile Botta je 1843.
odluio provesti prvo vee svrsishodno iskopavanje. Odabrao je mjesto u sjevernoj Mezopotamiji, blizu dananjeg Mosula, nazvano Khorsabad. Botta je vrlo
brzo mogao ustanoviti da se u natpisima na klinastom pismu to mjesto naziva
Dur arukin. To su bili semitski natpisi, pisani na jeziku srodnom hebrejskom, a
ime je znailo "ozidam grad ispravnog kralja". Nai prirunici tog kralja nazivaju Sargon II.
Sredite glavnog grada asirskog kralja inila je velianstvena kraljevska palaa
iji su zidovi bili ispunjeni isklesanim plitkim reljefima, koji bi se, kada bi ih
poredali jedan do drugog, protezali vige od milje u duljinu. Grad i kraljevski dvor
nadvisivala je stepenasta piramida zvana zigurat: ona je sluila bogovima kao
"stepenice za raj". (sl. 6)
Plan grada i kipovi ocrtavali su visoki ivotni standard. Palae, hramovi, kue,
staje, skladita, zidovi, vrata, stupovi, ukrasi, kipovi, umjetnika djela, tornjevi,
bedemi, terase, vrtovi - sve je to nastalo u samo pet godina. Kako kae Georges
Contenau (La vie Quotidienne a Babylone et en Assyrie/Svakodnevni ivot u
Babilonu i Asiriji) ''mata posustaje pred potencijalnom snagom carstva koje je
moglo postii toliko mnogo u tako kratkom vremenu" prije 3000 godina.
Kako ne bi zaostali za Francuzima, Englezi stupaju na scenu u liku Sir Aasten
Henry Layarda, koji je za odredite izabrao mjesto udaljeno od Khorsabasa nekih
deset milja uz rijeku Tigris. Domae stanovnitvo naziva to mjesto Kuyunjik: to
je bio glavni grad Asirije - Niniva.
Imena i dogaaji iz Biblije poeli su oivljavati. Niniva je bio kraljevski glavni grad Asirije za vrijeme vladavine njihova zadnja tri velika vladara: Sanherib,
jevstva: Babilon i Erck i Akad", Akad: je li zaista postojao takav kraljevski glavni grad, kojije prethodio Babilonu i Ninivi?
Ruevine u Mezopotamiji priskrbile su nam uvjerljive dokaze da je nekada
tamo uistinu postojalo kraljevstvo po imenu Akad, koje je uspostavio mnogo
raniji vladar. On je sebe nazivao arukin ("pravedni vladar"), U svojim zapisima
tvrdio je da se njegovo carstvo prostiralo, milou njegovog boga Enlila, od Donjeg mora (Perzijski zaljev) do Gornjeg mora (vjerojatno Sredozemlje). Hvalio se
kako su se "na molu Akada, sidrili brodovi" iz brojnih udaljenih zemalja.
Uenjaci su osjetili strahopotovanje: otkrili su mezopotamsko carstvo iz
treeg tisuljea prije Krista! To je predstavljalo skok u prolost od nekih 2000
godina; od asirskog Sargona iz Dur arukina do Sargona akadskog. Pa ipak su
humci gdje su vrena iskopavanja donijeli na svjetlost dana knjievnost i umjetnost,
znanost i politiku, trgovinu i komunikaciju; potpuno razvijenu civilizaciju, koja
je postojala mnogo ranije od pojave Babilonije i Asirije. tovie, ona je oito bila
prethodnik i izvor kasnijih civilizacija Mezopotamije: Asirija i Babilonijabile su
tek grane na akadskom deblu.
Tajnovitost takve rane Mezopotamske civilizacije samo se jo produbila otkriem natpisa koji biljee postignua i rodoslovlje Sargona Akadskog. U njima
se kae da je njegov puni naslov bio "Kralj Akadski, kralj Kia"; objanjava se da
je, prije nego je prisvojio prijestolje, bio savjetnik "vladarima Kia". Uenjaci se
pitaju nije li onda postojalo u Kuu jo starije kraljevstvo, koje je prethodilo
Akadskom?
Jo jednom, biblijski stihovi dobivaju na vanosti.
I Ku zae Nimroda;
On je bio prvi od junaka zemlje
I poetak njegovog kraljevstva:
Babilon, Erek i Akad.
Mnogi uenjaci su pretpostavljali kako je Sargon Akadski ustvari bio biblijski Nimrod. Ako u gornjim biblijskim stihovima Ki itamo kao Ku, ini se kao
da je Nimrodu zaista prethodio Ki, kako tvrdi Sargon. Znanstvenici su tada poeli
prihvaati doslovno ostatak natpisa: "On je porazio Uruk i sruio njegove zidove... pobijedio je u bici sa stanovnicima Ura.. porazio je itavo podruje od
Lagaa pa sve do mora."
Je li biblijski Erek identian s Urukom iz Sargonovih natpisa? To je potvreno
otkrivanjem mjesta koje se danas naziva Warka. Ur na kojeg upuuje Sargon nije
nita drugo ve biblijski Ur, rodni grad Abrahama u Mezopotamiji.
Ne samo da su arheoloka otkria potvrdila biblijske zapise; takoer je posta-
Znanstvenici su ubrzo shvatili da su imena nosila znaenje ne samo u hebrejskom i u Starom zavjeru ve i na drevnom Bliskom istoku. Sva akadska, babilonska i asirska imena ljudi i gradova imala su znaenje. Ali imena vladara koji su
prethodili Sargonu Akadskom nisu imala nikakvog smisla: kralj na ijem je dvora Sargon bio savjetnik zvao se Urzababa; kralj koji je vladao u Ereku zvao se
Lugalzagesi, i tako dalje.
U svom predavanju pred Royal Asiatic Society 1853, Sir Henry Rawlison je
istaknuo da takva imena nisu bila niti semitska niti indoeuropska; uistinu "inilo
se da ne pripadaju niti jednoj poznatoj grupi jezika ni naroda". Ali ako su imena
imala znaenje, u kojem bi to jeziku bilo?
Uenjaci su jo jednom pregledali akadske natpise. Akadsko klinasto pismo
je u osnovi bilo slogovno; jedan znak je predstavljao puni slog (ab, ba, bat, itd.).
Ali u rukopisu su se znatno koristili znakovi koji nisu bili fonetski slogovi ve su
imali znaenje "bog", "grad", "drava" ili "ivot", "uzvien" i slino. Jedino mogue objanjenje ove pojave bilo je da su ovi znakovi bili ostatak starijeg naina
pisanja koje se koristilo slikovnim pismom. Akadskom je dakle, prethodio neki
drugi jezik koji se sluio metodom pisanja srodnom egipatskim hijeroglifima.
Ubrzo je postalo oito da se ovdje radi o starijem jeziku, a ne samo starijem
obliku pisanja. Uenjaci su uoili da su se na akadskim natpisima i tekstovima
obilno koristile posuenice - rijei preuzete iz drugog jezika u nepromijenjenom
obliku (kao to dananji Francuz preuzima englesku rije weekend). To je posebno vrijedilo u znanstvenoj i tehnikoj terminologiji, te u pitanjima u vezi bogova
i neba.
Jedno od najveih otkria akadskih tekstova bile su ruevine knjinice koju je
u Ninivi sakupio Asurbanipal; Layard i njegovi kolege prenijeli su sa nalazita
25.000 ploica, a mnoge od njih su drevni pisari opisati kao kopije "starih tekstova." Grupa od 23 ploice zavravala je izjavom: "dvadeset i trea ploica:
jezik umera nije izmijenjen". Drugi tekst sadravao je tajnovitu izjavu samog
Asurbanipala:
Bog rukopisa podario mi je dar poznavanja njegovog umijea.
Bio sam iniciran u tajne pisanja.
Mogu ak itati zamrene ploe na umerskom:
Razumijem tajanstvene rijei uklesane u kamenu u danima prije Potopa.
sl.7
poljodjelstva i navodnjavanja. alica koju je u ast boginje uklesao "nadglednik
itnice" pokazuje da se ito skladitilo, mjerilo i prodavalo. (sl.8)
Ensi pod imenom Eanatum ostavio je natpis na glinenoj cigli koji pojanjava
da su sumerski vladari mogli zauzeti prijestolje samo uz pristanak bogova. On je
isto tako zabiljeio osvajanje drugog grada, to nam govori da su u Sumeru na
sl. 9
sl.10
sl. 11
hram". Taj "ovjek" koji je "sudei po kruni na njegovoj glavi oito bio bog"
kasnije je identificiran kao bog Ningirsu. S njim je bila boica koja je "drala
plou svoje omiljene zvijezde na nebu", a u drugoj ruci "drala je sveti tap"
kojim je Gudei pokazala "pogodan planet". Trei ovjek, koji je takoer bio bog
drao je u ruci plou od dragog kamena: "plan hrama nalazio se na njemu".
Jedan od Gudeinih kipova prikazuje ga kako sjedi i na koljenima dri tu plou na
kojoj se jasno vidi nebeski crte. (sl.10)
Gudea je bio zbunjen ovim arhitektonskim uputama, i mudar kakav je ve
bio, zamolio je za savjet boginju koja je mogla protumaiti boanske poruke.
Ona mu je objasnila znaenje uputa, mjera na planu, te veliinu i oblik cigli koje
treba koristiti. Gudea je zatim zatraio mukarca, "boanskog donositelja odluka" i enu "traiteljicu tajni" da odrede mjesto na rubu grada gdje bi bog elio da
se izgradi hram. Zatim je angairao 216.000 ljudi na poslovima gradnje.
Gueina zbunjenost potpuno je razumljiva, jer je, na vodno, jednostavni tlocrt
sadravao dovoljno informacija za gradnju kompleksnog zigurata, koji se uzdizao
na sedam katova. Svojim tekstom u "Der alte Orient" iz 1900. A. Billerbeck je
uspio odgonetnuti barem dio boanskih arhitektonskih uputa. Stari crte, ak i na
djelomino oteenom kipu, pri vrhu je dopunjen vertikalnim linijama iji se broj
smanjuje kako se razmak medu njima poveava. Boanski arhitekti, kako se ini,
mogli su jednostavnim tlocrtom popraenim sa sedam promjenjivih skala, dati
potrebne upute za izgradnju sedmerokatnog hrama. (sl. 11)
Ve je reeno da rat potie ovjeka na znanstveni i materijalni napredak. U
drevnom Sumeru, kako se ini, narod i njegove vladare na vea tehnoloka
postignua je poticala izgradnja hramova. Sposobnost da se izvedu veliki radovi
prema ve postojeim arhitektonskim planovima, da se organizira i nahrani brojna radna snaga, da se zemlja izravna i podignu breuljci, oblikuju cigle i dopremi
kamenje, rijetki metali i ostali materijali iz daleka, da se lijevaju kovine i oblikuju posue i nakit - sve to jasno govori o visokom stupnju civilizacije, koja je ve
bila u punom procvatu u treem tisuljeu prije Krista.
*
sl.12
sl.13
otpornost na tvlak i trajnost peenjem u pei. Izgradnju prvih viekatnica i slavoluka na svijetu, ba kao i izradu trajne keramike robe, omoguile su upravo ove
tehnoloke inovacije.
Otkrie pei za peenje - visoke pei u kojoj se mogu postii kontrolirane
visoke temperature, bez opasnosti da se proizvod okalja prainom ili pepelom omoguio je jo znaajniji tehnoloki napredak: Metalno doba.
Pretpostavlja se da je ovjek otkrio da moe kovati "meko kamenje" - grumenje prirodnog zlata, te spojeve bakra i srebra - u korisne i lijepe oblike, otprilike oko 6.000 pr.n.e. Prvi predmeti iskovani od metala pronaeni su na visoravni
Zagros i planini Taurus. No, kako istie R.J. Forbes (The Birthplace of Old
World Metallurgy) "na drevnom Bliskom istoku, zalihe bakra bez primjesa brzo
su bile iscrpljene, i rudar se morao okrenuti rudaama." To je zahtijevalo znanje
i sposobnost da se pronae i izvadi rudaa, zdrobi, zatim rastali i proisti proces koji se nije mogao izvesti bez talionica i napredne tehnologije.
Umjetnost metalurgije ubrzo je donijela mogunost pravljenja legura bakra i
ostalih metala, to je rezultiralo lijevanim, tvrdim i savitljivim metalom kojeg
zovemo bronca. Bronano doba, nae prvo metalurko doba, je isto tako doprinos
Mezopotamije modernoj civilizaciji. Veliki dio trgovine tog doba bio je posveen
trgovini metalima. To je stvorilo osnovu za razvoj bankarstva i pojavu prvog
novca, srebrnog ekela (teki ingot). Razliite vrste metala i legura iji su sumerski i akadski nazivi i opsena tehnoloka terminologija pronaeni, svjedoe o
visokom nivou metalurgije u drevnoj Mezopotamiji. Neko vrijeme ovo je zbunjivalo uenjake jer podruje Sumera, kao takvo, nema metalnih rudaa, a ipak je
sigurno da je metalurgija nastala upravo tamo.
Odgovor lei u energiji. Taljenje, proiavanje, stvaranje legura i lijevanje
nije se moglo sprovesti bez obilnih zaliha goriva kojim bi se palile pei za peenje gline, lonii za taljenje i talionice, Mezopotamija je moda bila liena rudaa,
ali je imala goriva u izobilju. I tako su rudae dovedene gorivu, to objanjava
brojne ranije natpise koji opisuju do voenje metalnih rudaa izdaleka.
Goriva koja su uinila Sumer tehnoloki nadmonim bila su bitumen i asfalt,
naftni proizvodi koji su prirodno istjecali na povrinu na mnogim mjestima u
Mezopotamiji. R. J. Forbes (Bitumen and Petroleum in Antiquity) pokazao je da
su povrinska nalazita u Mezopotamiji bila primarni izvor goriva u drevnom
svijetu jo od najranijih vremena pa sve do vremena Rima. On je zakljuio da je
tehnoloka upotreba ovih naftnih proizvoda zapoela u Sumeru oko 3500 pr.n.e.:
zaista, pokazalo se da je koritenje i znanje o ovom gorivu i njegovim svojstvima
bilo vee u doba Sumera nego u kasnijim civilizacijama.
Sumerani su toliko obilno koristili naftne proizvode, ne samo kao gorivo ve
sl.14
lijenik nije se sluio magijom ili aranjem, u to ne sumnjamo. On je preporuivao
ienje i pranje, namakanje u toplim kupkama i rudnim otopinama, primjenu
biljnih preparata, trljanje naftnim spojevima.
Lijekovi su bili spravljam od biljaka i rudnih smjesa, pomijeanih sa tekuinama i otopinama koje su odgovarale nainu primjene. Ako se lijek uzimao na
usta, praci su se mijeali s vinom, pivom ili medom, ako bi se "ulijevali u
rektum" primjenom klistira - bili su mijeani s biljem ili biljnim uljima. Alkohol,
koji ima tako vanu ulogu pri dezinfekciji u kirurgiji, te kao osnova mnogih
lijekova, stigao je u nae jezike preko arapskog "kohr, iz akadskog "kuhlu".
Modeli jetre pokazuju da se medicina uila u medicinskim kolama uz pomo
glinenih modela ljudskih organa. Anatomija je vjerojatno bila napredna znanost,
jer su hramski rituali zahtijevali detaljno razraeno seciranje rtvenih ivotinja
to predstavlja samo korak od komparativneg poznavanja ljudske anatomije.
Nekoliko prikaza na cilindrinim peatima ili ginenim ploama prikazuju
ljude kako lee na nekoj vrsti kirurkog stola, okrueni ekipama bogova i ljudi.
Iz epova i drugih junakih tekstova saznajemo da su Sumerani i njihovi potomci
u Mezopotamiji bili zaokupljeni pitanjima ivota, bolesti i smrti. Ljudi poput
Gilgamea, kralja Ereka, traili su "Drvo ivota" ili neku rudu ("kamen") koji bi
im donio vjenu mladost. Postoje takoer i aluzije o pokuajima uskrsnua mrtvih,
pogotovo ukoliko se radilo o bogovima:
Visei sa motke, na le
usmjerili su bilo i sjaj;
ezdeset puta vodu ivota.
ezdeset puta hranu ivota,
Poprskali su po njemu;
I Inanna ustade.
Jesu li oni poznavali i koristili pri takvim pokuajima oivljavanja neke ultramoderne metode, o kojima mi moemo samo raspravljati? Prikaz medicinskog
lijeenja na cilindrinom peatu koji se datira na sam poetak sumerske civilizacije, svakako sugerira poznavanje i koritenje radioaktivnih materijala pri lijeenju
odreenih lakih bolesti. Nema sumnje da crte prikazuje ovjeka kako lei na
posebnom krevetu; lice mu je zatieno maskom, i izloen je nekoj vrsti zraenja.
(sl.15)
Jedan od najstarijih sumerskih materijalnih
postignua je razvoj industrije tekstila i odjee.
Smatra se da je naa industrijska revolucija
zapoela s uvoenjem strojeva za predenje i
tkanje u Engleskoj 1760-tih. Najrazvijeniji narodi
oduvijek su teili razviti tekstilnu industriju kao
prvi korak prema industrij alizaciji. Dokazi pokazuju da taj proces traje ne samo od osamnaestog stoljea, ve od prve ovjekove velike
civilizacije. ovjek nije mogao proizvesti
sl.15
tkaninu prije nego je razvio poljodjelstvo koje
ga je opskrbilo lanom, i prije negoli je pripitomio ivotinje, stvorivi tako izvor za
vunu. Grace M. Crowfoot (Textiles, Basketry and Mats in Antiquity) izrazila je
ope miljenje uenjaka izjavivi da se tkanje prvi puta pojavilo u Mezopotamiji,
oko 3.800 pr.n.e.
U to vrijeme Sumer nije bio na glasu samo po tkaninama, ve i po svojoj
odjei. Knjiga Joue (7.21) govori da za vrijeme osvajanja Jerihona neki ovjek
nije mogao odoljeti iskuenju da zadri "jedan dobar kaput iz ineara" kojeg je
pronaao u gradu, iako je kazna za tako neto bila smrt. Odjea iz ineara (Sumer) bila je toliko cijenjena da su ljudi bili voljni izloiti ivot ne bi li je dobili.
Ve u sumersko doba postojala je bogata terminologija koja je opisivala i
pojedine komade odjee i njihove proizvoae. Osnovnu odjeu inio je TUG bez sumnje, i stilom i imenom prethodnik rimske toge. Ta odjea zvala se
TUG.TU.SHE, to je znailo "odjea koja se nosi omotana" (sl. 16).
Drevni prikazi otkrivaju ne samo zapanjujuu raznolikost i obilje odjee, ve
sl.17
sl. 16
sl.18
kako su izaslanici Kia krenuli za Erek, nudei mirno rjeenje njihovog spora.
Ali Gilgame, vladar Ereka u to vrijeme, radije se borio nego da pregovara.
Zanimljivo da je to pitanje dao na glasanje pred Vijee Staraca, lokalni "Senat":
Gospodar Gilgame
Pred starce svoga grada iznio je pitanje
I trai odluku:
Nemojmo se pokoriti kui Kia,
Ve ga unitimo orujem.
Vijee staraca, meutim, bilo je za pregovore. Ne obazirui se na to, Gilgame je iznio pitanje mlaima, Vijeu ratnika koje je glasalo za rat. Znaaj ove
prie je u otkrivanju injenice da je sumerski vladar morao iznijeti pitanje rata ili
mira pred prvi dvodomni sabor, prije nekih 5 000 godina.
Naslov prvog povjesniara pripada Kramer Entemeni, kralju Lagaa, koji je
na glinenim valjcima zabiljeio svoje ratovanje sa susjednom Ummom. Dok su
ostali tekstovi bili knjievna djela ili epske pjesme ija tema su bili povijesni
dogaaji, Entemenini natpisi bili su ista proza, pisani jedino kao injenina povijesna biljeka.
Poto su natpisi Asirije i Babilona bili odgonetnuti puno prije sumerskih zapisa,
dugo se smatralo da je prve zakonike sastavio i odredio babilonski kralj Hamurabi, oko 1900 prije Krista. Ali kada je otkrivena sumerska civilizacija, postalo je
jasno da prvi zakonski sustavi, prvi koncept drutvenog poretka i poteno provoenje pravde pripada Sumeru.
Puno prije Hamurabija, sumerski vladar grada-drave Enuna, koji se nalazi
sjeveroistono od Babilona, ozakonio je pravila koja su odreivala maksimalne
cijene prehrambenih proizvoda i iznajmljivanja teretnih kola i amaca kako siromasi ne bi bili ugnjetavani. Postojali su takoer zakoni koji su se bavili povredama osoba i imovine, i propisi koji su se odnosili na obiteljska pitanja i odnose
izmeu gospodara i sluge.
Lipit-Itar, vladar Isina je javno obznanio zakonik prije ve spomenutog.
Trideset i osam zakona koji su ostali itljivi na djelomino sauvanoj ploici
(kopija izvornika koji je uklesan na kamenoj steli) bavi se pitanjima nekretnina,
robova i sluga, brakova i nasljeivanja, iznajmljivanja brodova, posudbe volova,
neplaanja poreza. Kao i Hamurabi nakon njega, Lipit-ltar je u prologu svog
zakonika objasnio da je djelovao prema uputama "velikih bogova" koji su mu
naredili "da donese blagostanje Sumeranima i Akaanima".
No, ni Lipit-Itar nije bio prvi sumerski zakonodavac. Pronaeni dijelovi
glinenih ploica sadre kopije zakona koje je donio Ur-Nammu, vladar Ura oko
2350 pr.n.e., dakle vie od pola tisuljea prije Hamurabija. Zakoni, doneeni na
zapovijed boga Nannara, imali su za cilj da sprijee i kazne "kradljivce gradskih
volova, ovaca i magaraca," kako ne bi "siroe palo rtvom bogatome, udovica
rtvom moniku, a ovjek koji ima jedan ekel onome tko ih ima ezdeset". UrNammu je takoer odredio "valjane i nepromjenljive utege i mjere."
Ali sumerski pravni sustav i provoenje pravde seu jo dalje u prolost.
Do 2.600 pr.n.e. toliko tog se ve zbilo u Sumeru da je "ensi" Urukagina
smatrao nunim da uvede reforme. Njegov dugaak zapis uenjaci smatraju
dragocjenom ispravom koja govori o prvoj drutvenoj reformi kojoj je osnova
sloboda, jednakost i pravda - "francuska revolucija" koju je izveo kralj 4.400
godina prije 14. srpnja 1789.
Dekret o reformi kralja Urukagina najprije nabraja sva zla njegovog doba, a
zatim reforme. Zlo se u prvom redu sastojalo od nepotenog iskoritavanja moi
od strane nadglednika kako bi najbolje uzeli za sebe, te od zloupotrebe slubenog
poloaja i iznuivanja visokih cijena od strane monopolistikih grupa.
Sve takve nepravde i jo mnoge druge bile su zabranjene Dekretom o reformi. Slubenik nije vie mogao sam odrediti cijenu "za dobrog magarca ili
kuu." "Veliki ovjek" vie nije mogao sputavati obinog graanina. Prava slijepih
i siromanih, udovica i siroadi bila su preformulirana. Rastavljena ena - prije
gotovo 5000 godina - bila je pod zatitom zakona.
Koliko dugo je postojala sumerska civilizacija da su joj bile potrebne velike
reforme? Oito, dugo vremena J e r je Urukagina tvrdio da je njegov bog Ningirsu
zahtijevao od njega "da obnovi dekrete prijanjih dana." Jasna je poruka da se
zahtijeva povratak na jo stariji sustav i ranije zakone.
Sumerske zakone potvrivao je sud u kojem su postupci i presude ba kao i
ugovori bili paljivo biljeeni i uvani. Suci su djelovali vie kao porota nego
kao suci: sud se obino sastojao od tri ili etiri suca. Jedan od njih je bio profesionalni "kraljevski sudac", a ostali su bili izabrani sa popisa od trideset i est
mukaraca.
Dok su Babilonci postavljali pravila i propise, Sumerani su se bavili pravdom,
jer su vjerovali da su bogovi postavljali kraljeve prvenstveno kako bi osigurali
pravednost na Zemlji.
Moemo povui brojne usporedbe s pojmom pravde i moralnosti u Starom
zavjetu. Prije nego su idovi imali kraljeve, njima su upravljali suci; kraljeve se
prosuivalo, ne po njihovim osvajanjima i bogatstvu ve po opsegu "pravinog
djelovanja". U idovskoj vjeri Nova godina oznaava desetodnevno razdoblje
tijekom kojeg se djela ovjeka mjere i ocjenjuju kako bi se odredila njegova
sudbina u nadolazeoj godini. Vjerojatno nije sluajnost da su Sumerani vjerovali
kako boginja pravde Nan-e svake godine prosuuje ovjeanstvo na slian nain;
Materijalna i duhovna postignua sumerske civilizacije pratio je opsean razvoj reproduktivne umjetnosti. Ekipa strunjaka sa Sveuilita Califomia u Berkleyu
objavila je u oujku 1974. da su odgonetnuti najstariju pjesmu na svijetu. Profesor
L. Crocker, Anne D. Kilmer i Robert R. Brown uspjeli su proitati i odsvirati
glazbene note zapisane na klinastoj ploici iz 1.800 pr.n.e. pronaenoj u Ugaritu
na obali Sredozemlja (dananja Sirija).
"Oduvijek smo znali" - objanjava ekipa sa Berkleva - " d a je u ranijoj asirsko
- babilonskoj civilizaciji postojala glazba, ali dok nismo odgonetnuli note nismo
znali da se radilo o istoj ljestvici od sedam dijatonskih tonova koja je karakteristina za suvremenu zapadnu glazbu, i grku glazbu prvog tisuljea pr.n.e." Do
sada se smatralo da je zapadna glazba porijeklom iz Grke: sada je ustanovljeno
da naa glazba, kao i glazba zapadne civilizacije, potjee iz Mezopotamije. To
nas ne bi trebalo uditi, jer je ve grki uenjak Filon izjavio kako su Mezopotamci
bili poznati po tome to "trae svjetski sklad i slogu preko glazbenih tonova".
Nema sumnje da Sumeranima moemo pripisati prvenstvo u pitanjima glazbe
i pjesme. Profesor Crocke je konstruirao liru poput one pronaene u ruevinama
Ura i na njoj uspio odsvirati drevnu melodiju. Tekstovi koji potjeu iz drugog
tisuljea prije Krista ukazuju na postojanje glazbenih "kljueva" i pripadajue
glazbene teorije: a sama profesorica Kilmer ranije je napisala u svom djelu (The
Strings of Musical Instruments: Their names, Numbers and Significance) da
su mnoge sumerske zbirke crkvenih tekstova sadravale neto to "izgleda poput
glazbenih biljeenja na marginama." "Sumerani i njihovi
nasljednici imali su bogat
glazbeni ivot" -zakljuuje
ona. Nije stoga udno da
nalazimo raznolike glazbene
instrumente, pjevae i plesae prikazane na cilindrinim peatima i glinenim
ploicama. (sl. 20)
Kao i mnoga druga sumerska postignua, glazba i
pjesma imaju porijeklo u hramovima. Ali, iako su poele
kao sluba bogovima, ove
reproduktivne umjetnosti
uskoro su prevladale izvan
hramova. Koristei omiljene
Nakon iskopavanja u Lagau, arheolozi su otkrili Nippur, neko vjersko sredite Sumera i Akada. Od 30.000 tekstova koliko ih je tamo pronaeno, mnogi
jo do danas nisu proueni. U uruppaku su pronaene kolske zgrade iz treeg
tisuljea prije Krista. U Uru su istraivai pronali velianstvene vaze,
dragocjenosti, oruje, bojna kola, kacige od zlata, srebra, bakra, i bronze, ostatke
tkaonica, sudske biljeke i visoko uzdignuti zigurat ije ruevine jo uvijek dominiraju krajolikom. U Enunni i Adabu arheolozi su pronali hramove i umjet-
nike kipove iz vremena prije Sargona. Natpisi iz Umme govore o ranim kraljevstvima. U Kiu su otkrivene monumentalne zgrade i zigurat koji potjeu barem iz 3.000 pr.n.e.
Uruk (Erek) je vratio arheologe natrag u etvrto tisuljee prije Krista. Tamo
je pronaena prva bojana lonarija peena u pei, to dokazuje prvo koritenje
lonarskog kola. Plonik od blokova vapnenca predstavlja najstariju pronaenu
kamenu konstrukciju. U Uruku su arheolozi takoer pronali i prvi ziguiat - golemi breuljak kojeg je nainio ovjek, a na njegovom su se vrhu nalazili bijeli i
crveni hram. Tamo je takoer pronaen prvi pisani tekst na svijetu, kao i prvi
cilindrini peati, O njima govori Jack Finegan (Light from the Ancient Past):
"Izvrsnost peata ve pri prvom njihovom pojavljivanju u razdoblju Uruka je
zaudna". Druga nalazita iz razdoblja Uruk sadre dokaze o pojavi Metalnog
doba.
Godine 1.919. H. R. Hall naiao je na drevne ruevine u selu pod dananjim
nazivom El-Ubaid. To nalazite je imenovalo ono to danas uenjaci smatraju
prvom fazom velike sumerske civilizacije. Sumerski gradovi tog razdoblja, na
podruju od sjeverne Mezopotamije do junih obronaka Zagrosa, po prvi puta
su upotrebljavali glinene cigle, gipsane zidove, ukrasne mozaike; javljaju se groblja
s grobovima uokvirenim ciglama, oslikani i ukraeni keramiki predmeti s
geometrijskim uzorcima, bakrena ogledala, zrnca uvezenog tirkiza, boja za one
kapke, sjekirice s bakrenim glavama, odjea, kue i, iznad svega, monumentalni hramovi.
Nie na jugu, arheolozi su otkrili Eridu, prema drevnim tekstovima prvi sumerski grad. Kako su iskopavanja ila dublje, naili su na hram posveen sumerskom bogu Znanja imenom Enki. Izgleda da je taj hram bio vie puta graen i
obnavljan. Slojevi su vodili uenjake sve dalje do poetaka sumerske civilizacije:
2.500 pr.n.e., 2.800 pr.n.e., 3.000 pr.n.e., 3.500 pr.n.e.
Zatim su lopate naile na temelje prvog hrama posveenog bogu Enki. Ispod
njih se nalazila netaknuta zemlja. Prije toga nita nije bilo izgraeno. Starost je
iznosila otprilike 3.800 pr.n.e. Tada je zapoela civilizacija.
To, u pravom smislu rijei, nije bila samo prva civilizacija. To je bila civilizacija najveeg opsega, sveobuhvatna, mnogo naprednija od ostalih starih kultura
koje su slijedile nakon nje. Nema sumnje da se na njenim osnovama temelji naa
vlastita civilizacija.
Poevi koristiti kamenje kao orue nekih 2.000.000 godina ranije, ovjek je
ovakav stupanj civilizacije bez presedana postigao u Surneru oko 3.800 pr.n.e.
injenica koja zbunjuje do danas jest da uenjaci ni ne slute, tko su zaista bili
Sumerani, odakle su doli, te kako i zato se pojavila njihova civilizacija.
Jer, oni su se pojavili naglo, neoekivano i niotkuda.
3
BOGOVI NEBA I ZEMLJE
Grci su svoje bogove opisivali kao antropomorfha bia, fiziki slina smrtnicima, ljudskog karaktera: mogli su biti i sretni i ljutiti i ljubomorni; vodili su
ljubav, svaali set borili i raali kao i ljudi, raajui potomstvo, spolno opei,
meusobno ili s ljudima.
Bili su nedostupni, a ipak su se stalno mijeali u poslove ljudi. Mogli su putovati velikim brzinama, pojavljivati se i nestajati: posjedovali su oruje neizmjerne
i neobine snage. Svaki je bog imao odreenu ulogu, to je za posljedicu imalo da
su odreena ljudska djelovanja trpjela ili se okoristite stavom kojeg bi bog, zaduen
za to djelovanje, zauzeo. Zbog toga su postojali obredi tovanja i rtve bogovima
kojima je trebalo stei njihovu naklonost.
Glavno boanstvo Grka u doba helenske civilizacije bio je Zeus. "Otac bogova i ljudi", "Gospodar nebeske vatre". Njegovo glavno oruje i simbol bila je
munja. On je bio "kralj" na zemlji koji se spustio sa nebesa. Donosio je odluke i
dijelio smrtnicima dobro i zlo, ali njegovo izvorno polje djelovanja bilo je nebo.
On nije bio niti prvi bog na Zemlji niti prvo boanstvo koje je bilo na nebesima. Pomijeavi teologiju s kozmologijom da bi dobili ono to uenjaci smatraju
mitologijom, Grci su vjerovali da je najprije postojao Kaos; zatim su se pojavili
Gea (Zemlja) i njen brani drug Uran (nebo). Gea i Uran su izrodili dvanaest
Titana, est mukih i est enskih. Iako su se njihova legendama djela odvijala na
Zemlji, smatra se da su postojali njihovi astralni pandani.
Kron, najmlai muki Titan, javlja se kao glavni lik Olimpske mitologije.
Prisvojio je prevlast medu Titanima kastrirajui svog oca Urana. U strahu od
ostalih Titana, zatvorio ih je i prognao. Radi toga, majka ga je proklela: doivjet
e istu sudbinu kao i njegov otac, sa prijestolja e ga svrgnuti jedan od njegovih
sinova.
Kron je oenio svoju sestru Reu, koja mu je rodila tri sina i tri keri, poimence; Had, Posejdon i Zeus te Hestija, Demetra i Hera. Jo jednom, sudbina je
htjela da najmlai sin bude taj koji e svrgnuti svog oca. Klada je Zeus svrgnuo svog
oca Krona, ostvarila se Geina kletva.
Prevrat, kako se ini, nije iao glatko.
Bitke bogova i mnotva udovinih bia
trajale su mnoge godine. Odluujua bitka zbila se izmeu Zeusa i Tifona, zmijolikog boanstva. Borba se odvijala na velikim prostranstvima Zemlje i neba. Zavrna bitka se odvijala na planini Casius,
blizu granice Egipta i Arabije, negdje na
Sinajskom poluotoku (sl. 21).
sl.21
Pobijedivi u bitci, Zeus je priznat kao vrhovno boanstvo. Unato tome, morao
je dijeliti vlast sa svojom braom. Vlastitim izborom, ili prema drugoj verziji drijebom, Zeus je dobio vlast na nebu, najstarijem bratu Hadu bio je dodijeljen
Donji svijet, a srednji brat Posejdon je dobio vlast nad morima.
Iako je vremenom Had i njegovo podruje postalo sinonim za Pakao, njegovo
izvorno podruje djelovanja bio je teritorij koji se nalazio negdje "daleko dolje",
obuhvaajui pogranina podruja, opustoena podruja i zemlje koje su natapale
mone rijeke. Had je opisan kao "nevidljiv" - uzdran, odbojan mrk: nepokoleban
molitvom ili rtvom. Posejdona se s druge strane esto moglo vidjeti kako dri
svoj simbol, trozub. Iako vladar mora, bio je takoer vjet u metalurkom zanatu
i kiparstvu, usto i prepreden arobnjak. Dok Zeusa u grkoj predaji i legendi
opisuju kao strogog u odnosu na ovjeanstvo (ak je u jednom trenutku snovao
kako bi ga unitio), Posejdona su smatrali prijateljem ljudi i bogom koji je prelazio
velike udaljenosti kako bi stekao pohvale smrtnika.
Tri brata i njihove tri sestre, sve djeca Krona i njegove sestre Ree, sainjavali
su stariji dio Olimpskog kruga, skupinu od Dvanaest Viih Bogova. Preostalih
est su potomci Zeusa i grke prie su se uglavnom bavile njihovim rodoslovljima i odnosima.
Bogovi i boginje kojima je otac bio Zeus imali su za majke razliite boginje.
Zdruivi se najprije s boginjom Metis, Zeus je s njom dobio ker, veliku boginju
Atenu. Ona je bila zaduena za zdrav razum i runi rad, te je tako postala boica
mudrosti. Ali, kao jedina od bogova koja je ostala uz Zeusa za vrijeme njegove
borbe sa Typhonom (svi ostali bogovi su pobjegli), Atena je poprimila kvalitete
ratnika te tako postala boica rata. Ona je bila "savrena djeva", i nikome nije
postala enom. No, neke ju prie esto povezuju s njenim ujakom Posejdonom,
te, iako je njegova slubena druica bila Gospa od Labirinta sa Krete, njegova
neakinja Atena bila mu je ljubavnicom.
Zeus je opio i s drugim boicama, ali njihova djeca nisu zadovoljavala kriterije za Olimpski krug. Kada je Zeus ozbiljno odluio dobiti mukog nasljednika, obratio se jednoj od svojih sestara. Najstarija je bila Hestija. Ona je, po svemu
sudei, bila samotnica i vjerojatno prestara ili previe bolesna za brane aktivnosti.
Tako Zeus nije dugo traio izgovor da svoju panju posveti Demetri, srednjoj
sestri, boici plodnosti. Ali, umjesto sina, ona mu je rodila ker, Prozerpinu, koja
je postala enom svom ujaku Hadu i dijelila s njim vlast nad Donjim svijetom.
Razoaran to nije dobio sina, Zeus se okrenuo drugim boicama za utjehu i
ljubav. Sa Harmoniom je imao devet keri. Zatim mu je Leta rodila i ker i sina
Artemidu i Apolona, koji su odmah prihvaeni u skupinu glavnih boanstava.
Apolon, prvoroeni Zeusov sin, bio je jedan od najveih bogova helenskog
panteona, kojeg su se jednako bojali i ljudi i bogovi. On je smrtnicima tumaio
elje svog oca Zeusa, i time je bio autoritet za pitanja vjerskog zakona i tovanja
u hramu. Predstavljajui moralne i boje zakone, on je predstavljao (pro)isenje
i savrenost, kako duhovnu tako i fiziku,
Zeusov drugi sin, kojemu je majka bila boica Maja, bio je Hermes, zatitnik
pastira, uvar stada. Manje vaan i manje moan od svog brata Apolona, bio je
blii ljudskim zbivanjima; njemu se pripisuju dodiri Sree. Kao onaj koji daruje
dobre stvari, on je bio zaduen za trgovinu, a bio je i zatitnik trgovaca i putnika.
Ali u mitovima i epovima on je bio glasnik Zeusa, glasnik Bogova.
Tjeran nekom dinastijskom tradicijom, Zeus je i dalje elio sina s nekom od
svojih sestara. I obratio se najmlaoj, Heri. Oenivi ju obredom svetog braka,
Zeus ju je proglasio Kraljicom bogova, Boicom majkom. Njihov brak bio je
blagoslovljen roenjem sina Aresa i dviju keri, ali poljuljan stalnim nevjerstvima Zeusa, kao i govorkanjima o nevjerama Here, koja su bacila sumnju na oinstvo drugog sina, Hefesa.
Ares je odmah pripojen Olimpskom krugu dvanaest glavnih bogova i bio je
postavljen za Zeusovog glavnog pomonika, boga rata. Njega su prikazivali kao
duha krvoprolia, ali je bio daleko od nepobjedivog - ratujui u bici kod Troje na
strani Trojanaca, zadobio je ranu koju je samo Zeus mogao izlijeiti.
Hefes se, s druge strane, morao boriti za svoje mjesto na Olimpskom vrhu. On
je bio bog stvaralatva; njemu se pripisuje vatra kovanice i umijee metalurgije.
On je bio boanski obrtnik, stvaratelj i praktinih i maginih predmeta namijenjih ljudima i bogovima. Legende kau da je bio roen epav te ga je stoga njegova majka Hera odbacila u ljutnji. Druga, vjerojatnija verzija prie kae da je Hefesa
odbacio Zeus zbog sumnji u njegovo oinstvo, ali se Hefes posluio svojim arobnim stvaralakim moima kako bi natjerao Zeusa da mu osigura mjesto medu
velikim bogovima.
Legende takoer izvjeuju kako je Hefes jednom nainio nevidljivu mreu
koja bi se spustila preko kreveta njegove ene ako bi ga grijao nezvani ljubavnik.
Mogue da mu je trebala takva zatita, jer mu je ena bila Afrodita, boica ljubavi
i ljepote. Prirodno je da su se oko nje gradile mnoge prie o ljubavnim aferama; u
mnogima je zavodnik bio Ares, Hefesov brat (jedan od plodova ove zabranjene
ljubavi bio je Eros, bog ljubavi).
Afrodita je takoer bila ukljuena u Olimpski krug dvanaestorice, a okolnosti
njenog ukljuivanja bacaju svjetlo na nau temu. Ona nije bila niti Zeusova sestra
niti ki, a ipak ju nisu mogli zanemariti. Ona je dola sa azijskih obala Mediterana koje gledaju prema Grkoj (prema grkom pjesniku Hesiodu, stigla je preko
Cipra), i, kako bi potvrdila svoju drevnost, pripisala je svoje porijeklo Uranu.
Prema takvom rodoslovlju ona je bila generaciju ispred Zeusa, kao sestra njegovog oca, i utjelovljenje kastriranog praoca bogova. (sl. 22)
Tako je Afrodita morala biti ukljuena meu Olimpske bogove. Ali, dvanaest, njihov ukupni broj nije se mogao poveavati. Rjeenje je bilo domiljato;
dodati jednog oduzimanjem drugog. Poto je Had dobio prevlast nad Donjim
svijetom i nije ostao medu velikim bogovima Olimpa, bilo je osloboeno jedno
mjesto, savreno prikladno kako bi se Afroditu smjestilo u Krug dvanaestorice.
ini se takoer da je broj dvanaest djelovao u oba pravca: na Olimpu nije
moglo biti niti vie niti manje od dvanaest bogova. To se vidi pri ukljuivanju
Dioniza u Olimpski krug. On je bio Zeusov sin kojeg je ovaj zaeo sa svojom
kerkom, Semele. Dioniz se morao skrivati od Herinog bijesa, pa su ga poslali u
daleke zemlje (stigao je ak do Indije). On je uvodio uzgoj vinove loze i proizvodnju vina gdje god je proao. U meuvremenu se na Olimpu pojavilo upranjeno
mjesto. Hestia, najstarija Zeusova sestra, ostarjela i onemoala, bila je potpuno
izbaena iz Kruga dvanaestorice. Dioniz se tada vratio u Grku i bilo mu je dozvoljeno da zauzme slobodno mjesto. Tako je opet bilo dvanaest bogova na Olimpu.
Iako grka mitologija nije jasna u pogledu porijekla ovjeanstva, legende i
predaja govore o boanskom porijeklu junaka i kraljeva. Ovi polubogovi tvore
vezu izmeu sudbine ljudi: svakodnevni naporan posao, ovisnost o elementima,
kuga, bolesti, smrt i zlatne prolosti, kada su samo bogovi lutali zemljom. Iako su
mnogi bogovi roeni na Zemlji, izabrana dvanaestorica Olimpskog kruga predstavljaju nebeski aspekt bogova. Odiseja opisuje izvorni Olimp koji se nalazi u
"neokaljanom viem zraku". Izvorno, dvanaest velikih bogova bili su bogovi neba
koji su sili na Zemlju i predstavljali su dvanaest nebeskih tijela na "nebeskom
svodu".
Latinski nazivi grkih bogova, koje su dobili kada su Rimljani prihvatili grki
panteon, pojanjavaju njihove astralne asocijacije: Gea je Zemlja; Hermes Merkur;
Afrodita Venera; Ares Mars; Kron Saturn; te Zeus Jupiter. Nastavljajui grku
tradiciju, Rimljani su zamiljali Jupitera kao gromovitog boga ije je oruje bila
munja. Poput Grka i Rimljani su ga povezivali s Bikom. (sl. 23)
Openito se smatra da su temelji daleke grke civilizacije bili postavljeni na
Kreti, gdje je minonska kultura cvjetala u razdoblju od 2.700 pr.n.e. do 1.400
pr.n.e. U minonskim mitovima i legendama istie se pria o Minotauru. Poluovjek,
polubik, Minotaur je potomak Pasipe, ene kralja Minosa, i bika. Arheoloki
nalazi su potvrditi znatna minoanska tovanja bika, a neki cilindrini peati ocrtavaju bika kao boansko bie uz koje stoji simbol kria, koji oznaava neku
neidentificiranu zvijezdu ili planet. Stoga se nagaa da bik kojeg su tovali minoanci nije bio obian zemaljski stvor ve nebeski bik (zvijee Bika), a tovali
su ga u spomen nekih dogaaja iz vremena kada se Sunev proljetni ekvinocij
pojavio u tom zvijeu, oko 4.000 pr.n.e. (sl. 24)
sl.22
sl.24
sl.23
Prema grkoj predaji, Zeus je stigao na grko kopno preko Krete, odakle je
pobjegao preplivavi Mediteran nakon to je oteo Europu, prelijepu ker kralja
fcnikog grada Tira. Zaista, kad je Cyrus H. Gordon konano uspio odgonetnuti
najraniji minoanski natpis, pokazalo se da se radi o "semitskom dijalektu sa obala
istonog Mediterana."
Grci, ustvari, nikada nisu tvrdili da su njihovi Olimpski bogovi doli u Grku
izravno sa neba. Zeus je stigao preko Mediterana, tj. Krete. Afrodita je, kau,
stigla morem sa Bliskog istoka, preko Cipra, Posejdon (Neptun za Rimljane) je
sa sobom doveo konja iz Male Azije. Atena je u Grku donijela "maslinu, rodnu
i samoniklu" iz biblijskih zemalja.
Nema sumnje da je Grka predaja i religija stigla na grko kopno sa Bliskog
istoka, preko Male Azije i mediteranskih otoka. Tamo su korijeni njihovog panteona; tamo treba traiti porijeklo grkih bogova i njihov astralni odnos s brojem
dvanaest.
Hinduizam, drevna indijska religija smatre Vede, zbirku himni, rtvenih formula i drugih izreka koje se odnose na bogove, svetim spisima, koji "nisu ljudskog porijekla". Sami su ih bogovi skupili, kako kae indijska predaja, u doba
koje prethodi dananjem. Ali kako je vrijeme prolazilo, sve vie od izvornih
100.000 stihova, koji su se prenosili usmenim putem iz generacije u generaciju,
bilo je izgubljeno ili zametnuto. Na kraju, mudrac je zapisao preostale stihove,
podijelivi ih u etiri knjige i povjerivi ih etvorici svojih glavnih uenika da
svaki sauva po jednu.
Kada su u devetnaestom stoljeu uenjaci poeli odgonetavati i razumijevati
zaboravljene jezike i otkrivati njihovu povezanost, shvatili su da su Vede bile
napisane na vrlo starom indoeuropskom jeziku, prethodniku indijskog korijenskog jezika sanskrta, te grkog, latinskog i ostalih europskih jezika. Kada su
konano uspjeli proitati i analizirati Vede bili su iznenaeni uoivi nevjerojatnu slinost izmeu vedskih i grkih pria o bogovima.
Vede kau da su svi bogovi bili lanovi jedne velike, ali ne nuno mirne obitelji.
U priama o uzlascima na nebo i silascima na zemlju, zranim bitkama, udesnim
orujima, prijateljstvima i suparnitvima, brakovima i nevjerama, izgleda da se
vodilo rauna o biljeenju rodoslovlja; tko je kome bio otac, a tko prvoroeni sin.
Bogovi na Zemlji potjeu sa neba, a glavna boanstva, ak i na Zemlji i dalje
predstavljaju nebeska tijela.
U pretpovijesna vremena, Riji (koji teku) kretali su se nebom, posjedujui
nesavladive moi. Njih sedmorica bili su Veliki praoci Bogovi Ranu (demon) i
Ketu (nevezan) bili su neko jedno nebesko tijelo koje se, bez dozvole, htjelo
pridruiti bogovima, ali Bog oluje zavitlao je svoje plamtee oruje na nj, rasporivi
ga na dva dijela: Rahu - Zmajeva glava, koja neprestano prelazi nebom u potrazi
za osvetom i Ketu, Zmajev rep. Marici, praotac Sunane dinastije, rodio je Kashyapu "onaj koji je prijestolje", Vede kau da je bio prilino plodan, ali dinastiju je
od njegovo desetero djece nastavila tek Prthivi (nebeska majka).
Kao glava dinastije, Kashyapa je bio i voa devasa (oni koji sjaje) i nosio je
ime DyauhPitr (sjajni otac). Zajedno sa enom i njihovo desetero djece, boanska
obitelj tvorila je dvanaest aditva, bogova kojima je svakom dodijeljen zodijaki
znak i nebesko tijelo. Nebesko tijelo Kashyape bila je "sjajna zvijezda", a Prthivi
je predstavljala Zemlju. Osim njih postojali su bogovi kojima su nebeski pandan
bili Sunce, Mjesec, Mars, Merkur, Jupiter, Venera i Saturn.
Vremenom vodstvo panteona dvanaestorice preuzima Varuna, bog nebeskog
prostranstva. On je sveprisutan i sve vidi Jedna od himni njemu posveenih zvui
gotovo poput biblijskog psalma:
On ini da sunce sja na nebesima
Vjetrovi koji puu njegov su dah
Izdubio je korita rijeka
Po njegovoj zapovijedi one teku
On je sainio dubine mora.
I njegovoj vladavini prije ih kasnije doao je kraj. Indra, bog koji je ubio
nebeskog "Zmaja" osvojio je prijestolje ubivi svog oca. On je postao novi Gospodar neba i Bog oluja. Munja i grom bili su njegovo oruje, a epitet mu je bio
gospodar vojske. Ipak, vlast je morao dijeliti sa svoja dva brata. Jedan od njih je
Vivasvat, praotac Manua, prvog ovjeka. Drugi je bio Agni (koji pali) koji je sa
neba na Zemlju donio vatru, da bi se njome ovjek mogao sluiti.
Slinosti vedskog i grkog panteona su oite. Prie koje govore o glavnim
boanstvima ba kao i stihovi koji se bave brojnim drugim niim bogovima: sinovima, enama, kerima, ljubavnicama, oito su kopije (ili originali) grkih pria.
Nema sumnje da Dyaus znai Zeus, Dyaus Pitr je Jupiter, Varuna Uran, itd. U
oba sluaja Krug velikih bogova staje na broju dvanaest, bez obzira na promjene
koje su se dogodile u boanskom slijedu.
Kako su mogle nastati takve slinosti na dva podruja toliko geografski i
vremenski udaljena?
Uenjaci smatraju da je negdje u drugom tisuljeu prije Krista narod koji je
govorio indoeuropskim jezikom, i ivio na podruju Sjevernog Irana ili na podruju
Kavkaza, krenuo u veliku seobu. Jedan dio je krenuo na jugoistok, prema Indiji.
Indijci ih zovu Arijci - "plemeniti". Oni su sa sobom donijeli usmenu predaju
Veda, oko 1.500 pr.n.e. Drugi val ove seobe indoeuropljana krenuo je prema
zapadu, u Europu. Neki su zaobili Crno more i stigli u Europu preko ruskih
stepa. Ali glavni put kojim su ovi narodi i njihove predaje i religija stigli u Grku
bio je ujedno i najkrai: Mala Azija. Neki od najstarijih grkih gradova u stvari
ne lee na grkom kopnu ve na zapadnom kraju Male Azije
Ali tko su bili ti Indoeuropljani koji su izabrali Anatoliju za svoje boravite?
Zapadno znanje baca slabo svjetlo na to pitanje.
Jo jednom se Stari zavjet pokazao jedinim lako dostupnim i pouzdanim izvorom. Tamo su uenjaci pronali nekoliko aluzija na "Hetite", narod koji je
nastanjivao planine Anatolije. Za razliku od neprijateljstva koje se u Starom zavjetu
odraavalo prema Kanaancima i ostalim susjedima ije su obiaje smatrati
mrskima, Hetite su smatrali prijateljima i saveznicima Izraela. Bateba, za kojom je kralj David eznuo, bila je ena Uriaha Hetitskog, asnika vojske kralja
Davida. Kralj Salomon je jaao saveznitvo enei se kerima stranih kraljeva;
za ene je uzimao keri i egipatskog faraona i hetitskog kralja. U drugom navratu,
vojska Sirijaca u napadu pobjegla je uvi glasine da je "Kralj Izraelski unajmio
protiv nas kraljeve hetitske i egipatske". Ovi kratki osvrti na Hetite otkrivaju
visoko miljenje koje su ostali narodi drevnog Bliskog istoka imali o njihovim
vojnim sposobnostima.
Odgonetavanjem egipatskih hijeroglifa, te kasnije mezopotamskih natpisa,
uenjaci su naili na brojne aluzije na "zemlju Hatti", velikom i monom kraljevstvu u Anatoliji. Je li mogue da tako vana sila nije ostavila traga?
Naoruani tumaenjima koja su im omoguili egipatski i mezopotamskt tekstovi, uenjaci su se uputili u iskopavanja drevnih mjesta u brdovitim krajevima
Anatolije. Trud se isplatio. Pronaeni su hetitski gradovi, palae, kraljevska blaga, grobnice, hramovi, vjerski predmeti, alati, oruja, umjetniki predmeti. Osim
toga, pronaeno je mnotvo natpisa pisanih slikovnim i klinastim pismom. Biblijski Hetiti su oivjeli.
Jedinstveni spomenik kojeg nam je drevni Bliski istok ostavio u nasljee je
isklesana stijena koja se nalazi izvan hetitskog glavnog grada (mjesto se danas
zove Yazilikaya, to na turskom znai ispisana stijena). Nakon to bi proli kroz
vrata svetita, drevni tovatelji bi stigli u otvorenu galeriju, istinu okruenu polukrugom stijena, na kojima su svi hetitski bogovi bili prikazani u povorci.
Duga povorka uglavnom mukih boanstava koja dolazi slijeva, jasno je
podijeljena u skupine po dvanaest. Posljednji koji stupaju u ovoj izvanrednoj
paradi s krajnje lijeve strane, jest skupina od dvanaest istovjetnih boanstava, i
svi oni nose isto oruje. (sl. 25)
U skupini dvanaestorice koja stoji u sredini nalaze se i neki bogovi koji izgledaju starije od ostalih, neki koji nose raznoliko oruje i dvojica koji su istak-
sl.26
sl.27
sl.28
sl.29
sl.30
sl.31
sl.32
sl.33
Tko su bili ti stari bogovi? Odgovor je oigledan: svaki od njih (Anu, Antu,
Enlil, Ninlil, Ea, Ikur) nosi sumersko ime. Ime Teuba i ostalih hetitskih bogova
esto su bila napisana sumerskim pismom kako bi se oznaio njihov identitet.
Isto tako, neka mjesta koja se navode u radnji jesu drevne sumerske lokacije.
Uenjacima je postalo jasno da su Hetiti ustvari oboavali panteon sumerskog porijekla i da je pozornica pria o starim bogovima bio Sumer. To je naravno
bio samo dio mnogo opsenijeg otkria. Pronaeno je ne samo da se hetitski jezik
temelji na nekoliko indoeuropskih dijalekata, ve i da je bio predmetom stalnog
akadskog utjecaja, u govoru, a jo vie u pismu. Budui da je akadski u drugom
tisuljeu prije Krista bio internacionalni jezik starog svijeta, njegov utjecaj na
Hetite moe se nekako racionalno objasniti.
Tijekom odgonetavanja hetitskog jezika, uenjaci su otkrili da su u njemu
obilno upotrebljavali sumerske slikovne znakove, slogove pa ak i cijele rijei.
tovie, postalo je oito da je sumerski bio njihov jezik vieg uenja. Sumerski
jezik, prema rijeima O. R. Gurneya (The Hittites) "se intenzivno prouavao u
Hattuau (glavni grad) gdje su pronaeni sumersko-hetitski rjenici...Mnogi
slogovi povezani s klinastim znakovima u hetitskom razdoblju su ustvari sumerske rijei znaenje kojih su Hetiti zaboravili. U hetitskim tekstovima pisci su
esto zamjenjivali uobiajene hetitske rijei odgovarajuim sumerskim ili babilonskim rijeima."
Kada su Hetiti dospjeli do Babilona negdje iza 1.600 pr.n.e. Sumerani su ve
davno napustili bliskoistonu scenu. Kako to onda da su njihov jezik, knjievnost
i religija dominirali drugim carstvom, u nekom drugom tisuljeu i u drugom
dijelu Azije?
Nedavno je otkriveno da su most predstavljali Huriti.
U Starom zavjetu poznatiji kao Horiti (slobodan narod), oni su vladali prostranim podrujem izmeu Sumera i Akada u Mezopotamiji i hetitskog kraljevstva u Anatoliji. Na sjeveru njihove zemlje bile su drevne "zemlje cedra" odakle su
oblinje i udaljenije zemlje dobivale najbolje drvo. Njihova sredita na istoku
obuhvaala su dananja naftna polja u Iraku: u samo jednom gradu, Nuzi, arheolozi su pronali ne samo uobiajene graevine i rukotvorine, ve isto tako i
tisue pravnih i drutvenih dokumenata velike vrijednosti. Na zapadu, vladavina
i utjecaj Hurita proirio se na mediteransku obalu i obuhvaao velika drevna sredita trgovine, industrije i znanja kao to su Karkemi i Alalah.
Ali sjedita njihove moi, glavna sredita drevnih trgovakih putova i mjesta
najvie tovanih hramova nalazili su se u srcu zemlje, izmeu dvije rijeke, u
biblijskom Naharayimu. Najstariji glavni grad (do sada jo neotkriven) nalazio
im se negdje na rijeci Khabur, dok je njihov najvei trgovaki centar, na rijeci
Belih, bio biblijski Haran; grad gdje je obitelj Abrahamova kratko boravila na
bilo tako jasno se vidi iz este upotrebe izvornih sumerskih imena i epiteta bogova i znakova u pisanju.
Postalo je jasno da su epske prie Hurita bile sumerske; boravita starih bogova nalazila su se u sumerskim gradovima; stari jezik bio je jezik Sumera. ak je
i umjetnost Hurita oponaala sumersku umjetnost, njenu formu, teme, simbole.
Kada i kako su se Huriti promijenili pod utjecajem Sumerana?
Dokazi sugeriraju da su se Huriti, sjeverni susjedi Sumera i Akada u drugom
tisuljeu prije Krista, ustvari mijeali sa Sumeranima u prethodnom tisuljeu.
Utvreno je da su Huriti bili prisutni i da su djelovali u Sumeru u treem tisuljeu
prije Krista, da su tamo drali vane pozicije tijekom njegovog posljednjeg slavnog
razdoblja, u vrijeme tree dinastije Ura. Dokazi pokazuju da su Huri upravljali i
osiguravali ljudima konfekcijsku industriju po kojoj je Sumer bio poznat u davnini (a posebno Ur). Priznati trgovci Ura bili su vjerojatno uglavnom Huriti.
U trinaestom stoljeu pr.n.e. pod pritiskom velikih seoba i najezda (ukljuujui i izraelski prodor iz Egipta u Kanaan), Huriti su se povukli na sjeveroistok
svog kraljevstva. Uspostavivi svoj novi glavni grad blizu jezera Van, postaju
kraljevstvo Urartu (Ararat). Tamo su tovali panteon kojeg je predvodio Tesheba,
(Teub), kojeg su prikazivali kao snanog boga koji nosi kapu ukraenu rogovima i stoji iznad svog kultnog simbola, bika. (sl.34). Svoj glavni hram nazvali su
Bitanu (Dom Anua) i posvetili se tome da svoje kraljevstvo uine "tvravom
doline Anua".
A Anu je, kao to emo vidjeti, bio sumerski Otac bogova.
to je s drugim putevima kojima su prie o tovanju bogova stigle u Grku sa
istonih obala Mediterana, preko Krete i Cipra?
Dananji Izrael, Libanon i juna Sirija - koji su tvorili jugoistoni pojas drevnog
plodnog polumjeseca - bili su tada postojbina naroda koji se mogu povezati u
skupinu Kanaanaca. Jo jednom, sve to srno do nedavno znali o njima javljalo se
u aluzijama iz Starog zavjeta i razbacanih fenikih natpisa. Arheolozi su tek poeli
razumijevati Kanaance kada su na svjetlo dana izala dva otkria: jedan egipatski
tekst u Luxoru i Sakari, i, mnogo vaniji, povijesni, knjievni i vjerski tekstovi
iskopani u glavnom kanaanskom sreditu. Mjesto na sirijskoj obali koje danas
nazivamo Ras amra, bio je drevni grad Ugarit.
Jezik ugaritskih natpisa, kanaanski, uenjaci nazivaju zapadno-semitskim,
granom jezine skupine koji ukljuuje najraniji akadski i dananji hebrejski. Zaista,
tko dobro poznaje hebrejski moe relativno lako itati kanaanske natpise. Jezik,
knjievni stil i terminologija podsjeaju na Stari zavjet.
Panteon koji se otkriva iz kanaanskih tekstova nosi mnoge slinosti s kasnijim grkim. Na vrhu kanaanskog panteona takoer se nalazi vrhovno boanstvo
sl.34
po imenu El, rije koja istovremeno oznaava osobno ime boga i generiki izraz
u znaenju "uzvieno boanstvo". On predstavlja konani autoritet u svim
dogaanjima, ljudskim ili boanskim. Njegov naslov je bio Ab Adam (otac
ovjeka), a njegovi epiteti: ljubazan i milosrdan. On je bio "stvoritelj svih stvari,
i onaj koji je sam mogao podariti kraljevsko dostojanstvo."
Kanaanski tekstovi (za mnoge uenjake tek mitovi) prikazuju Ela kao mudrog,
starog boga koji se dri podalje od dnevnih
dogaanja. Njegovo je boravite bilo udaljeno i nalazilo se kod "gornjeg toka dviju
rijeka" - Tigrisa i Eufrata. Tamo je sjedio
na svom prijestolju, primao emisare, i
razmiljao o problemima i sporovima koje
su ostali bogovi iznosili pred njega.
Stela pronaena u Palestini prikazuje
starijeg boga kako sjedi na prijestolju i
mlade bogove kako ga posluuju piem.
Bog koji sjedi ima unjastu frizuru okienu
rogovima - znakom bogova, kao to smo
vidjeli jo iz pradavnih vremena, a cijesl.35
lim prizorom dominira krilata zvijezda,
rasprostranjen simbol kojeg emo sretati sve ee. Uenjaci se openito slau da
ovaj uklesani reljef prikazuje Ela, vie kanaansko boanstvo. (sl. 35.)
No nije El oduvijek bio stari bog. Jedan od njegovih epiteta je Tor (u znaenju
Bik) i uenjaci smatraju da oznaava njegove seksualne podvige i njegovu ulogu
Oca bogova. U kanaanskoj pjesmi pod naslovom "Roenje milostivih bogova"
El se nalazi na morskoj obali, vjerojatno gol, gdje su dvije ene potpuno oarane
veliinom njegovog penisa. Dok se na obali pekla ptica, El je vodio ljubav s
dvjema enama. Tako su roena dva boga: Shahar (zora) i Shalem (dovrenje ili
sumrak).
To nisu bili jedini njegovi potomci niti njegovi glavni sinovi (kojih je oigledno imao sedam). Njegov glavni sin zvao se Baal, to je jo jedno osobno ime
boanstva koje je ujedno generiki izraz za "gospodara". Ba kao i Grci, i Kanaanci
govore o tome kako su sinovi prkosili autoriretu i vladavini svojeg oca. Kao i
otac mu El, i Baai je bio ono Sto bi uenjaci nazvali Olujni bog, Bog groma i
munje. Nadimak Baalov bio je Hadad (otar). Njegovo oruje bila je borbena
sjekira, i koplje-rnunja, njegova kultna ivotinja, kao i Elova bio je bik. Kao i
Ela, prikazivali su ga kako nosi unjastu frizuru okienu parom rogova.
Baala su jo nazivali i Alijan "vrhovni", to jest priznati vladar, zakoniti nasljednik. Ali do ovog naslova nije doao bez borbe, najprije sa svojim bratom Yamom, vladarom mora, a zatim s drugim bratom Mothom. Dugaka i dirljiva pjesma,
sloena sa brojnih komadia ploica, zapoinje s pozivanjem Gospodara Obrta u
boravite Elovo "na izvore voda, u sredite gornjeg toka dviju rijeka":
Preko polja Elovih on dolazi
unato tome nastavlja biljeiti njene razliite ljubavne avanture, posebno s njenim
vlastitim bratom Baalom. Jedan tekst govori o dolasku Anat u Baatovo boravite
na planini Zaphon, kojom prilikom je Baal urno raspustio svoje ene. Zatim se
spustio do njenih nogu, gledali su jedan drugome u oi i pomazili jedan drugome
"rogove":
On ju je uhvatio i drao ju za krilo,
Ona je uhvatila i drala njegove "kamenie"
I bi uinjeno, te Djeva Anat zane i rodi.
Nije stoga ni udno da su Anat esto prikazivali potpuno golu, ne bi li naglasili njene spolne karakteristike, kao na ovom otisku na peatu koji prikazuje Baala s kacigom kako se bori protiv drugog boga. (sl. 36)
Poput grke religije i njenih izravnih prethodnika, i kanaanski panteon ukljuuje Boicu Majku, slubenu druicu glavnog boga. Zvali su ju Ashera, to
odgovara grkoj Heri. Atarta (biblijska Atarot) odgovara Afroditi. Njen esti
pratilac bio je Athtar kojeg povezuju sa sjajnim planetom i koji vjerojatno odgovara Aresu, Afroditinom bratu. Postojali su i drugi mladi bogovi, muki i enski
ije astralne ili grke paralele moemo lako naslutiti.
No, osim ovih mladih boanstava postojali su i stari bogovi, udaljeni od svjetovnih dogaanja ali dostupni kada bi sami bogovi upali u ozbiljne nevolje. Iako
djelomino oteeni, neki njihovi kipovi prikazuju ih sa zapovjednim crtama lica,
bogove prepoznatljive po svojem rogatom pokrivalu za glavu. (sl.37)
Odakle su Kanaanci crpili svoju kulturu i religiju?
Stari zavjet smatrao ih je dijelom hamttske obitelji naroda koji su vukli korijenje iz vruih (jer "ham" upravo to i znai) zemalja Afrike, braom Egipana.
Arheolozi su pronali rukotvorine i pisane zapise koji potvruju njihovu meusobnu srodnost, kao i mnoge slinosti meu kanaanskim i egipatskim boanstvima.
Mnogi nacionalni i lokalni bogovi, njihova brojna imena i epiteti, razliitost
njihovih uloga, simboli i ivotinjske maskote najprije smjetaju bogove Egipta,
poput neizmjernog mnotva glumaca, na neobinu pozornicu. No, ako bolje pogledamo otkrit emo da se oni nisu bitno razlikovati od bogova ostalih zemalja
drevnog svijeta.
Egipani su vjerovali u bogove neba i zemlje, Vie bogove koje su jasno razlikovali od mnotva niih bogova. G. A. Wainwright (The Sky-Religion in Egypt)
sakupio je dokaze koji pokazuju da je egipatsko vjerovanje u Bogove neba koji su se
spustili na Zemlju bilo "iznimno staro". Neki od epiteta ovih Velikih bogova - Najvei bog, Bik nebeski, Gospodar/Gospa Planine -zvue poznato.
Iako su Egipani koristili decimalni sustav, njihova religiozna dogaanja vodila
sl.36
sl.37
sl.41
4
SUMER: ZEMLJA BOGOVA
Nema sumnje da su "stare rijei", koje su tisuama godina inile jezik vieg
znanja i vjerskih tekstova, bile iz jezika Sumera. Isto tako je sigurno da su "stari
bogovi" bili sumerski bogovi. Zapisi i prie i genealogije i povijesti bogova stariji od onih koje pripadaju bogovima Sumera nisu nigdje pronaeni.
Kada su ovi bogovi (u njihovom izvornom sumerskom obliku ili u kasnijem
akadskom, babilonskom ili asirskom) dobili imena i bili pobrojani, popis je dosegao nekoliko stotina. No, jednom kada su klasificirani, postalo je jasno da oni
nisu bili kaotina zbirka boanstava. Predvodio ih je panteon Viih Bogova i
Zbor bogova i meusobno su bili povezani. Ako iskljuimo brojne manje vane
neakinje, neake, unuad i slino, izdvaja se mnogo manja, suvisla skupina
bogova, a svaki od njih ima svoju ulogu, moi ili odgovornosti.
Postojali su, prema sumerskom vjerovanju, bogovi koji su bili "sa nebesa".
Tekstovi koji se bave vremenom "prije negoli su stvari bile stvorene", govore o
takvim nebeskim bogovima kao to su Apsu, Tiamat, Ansar, Kisar, Nigdje se ne
tvrdi da su se bogovi od ove vrste ikad pojavili na Zemlji. Ako poblie pogledamo te "bogove", koji su postojali prije nego je stvorena Zemlja, shvatit emo da
su oni nebeska tijela koja ine na Sunev sustav: i, kao to emo pokazati, takozvani sumerski mitovi koji se bave ovim nebeskim biima ustvari su precizne i
sl.43
AN
Zvijezda
Nebo
"Bog"
etvrtog tisuljea prije Krista pa skoro sve do Kristovog doba, taj simbol se
nalazio ispred imena bogova, pokazujui tako da ime napisano u tekstu ne pripada smrtniku, ve boanstvu nebeskog porijekla.
Boravite Anua i sjedite njegovog kraljevanja bilo je na Nebu. Ostali Bogovi
neba i Zemlje odlazili bi tamo ukoliko su trebali individualni savjet ili uslugu, ili
kada su se odravale skuptine kako bi se rijeili meusobni sporovi ili donijele
velike odluke. Brojni tekstovi opisuju Anuovu palau (ije portale su uvali Bogovi
Drva Istine i Bog Drva ivota), njegovo prijestolje, nain na koji su mu pristupali
ostali bogovi te kako su sjedili u njegovoj prisutnosti.
Sumerski tekstovi spominju se sluajeva kada je pristup u Anuovo boravite
bio dozvoljen ne samo ostalim bogovima, ve ak i nekim odabranim smrtnicima,
uglavnom s ciljem bijega od smrtnosti. Jedna takva pria odnosi se na Adapu
(model ovjeka). On je bio tako savren i tako odan bogu Ei, koji ga je stvorio, da
je Ea uspio postii da ga odvedu do Anua. Ea je zatim opisao Adapi to moe
oekivati.
Adapa
Ti ide pred Anua, kralja;
Krenut e putem za nebo.
Kada uzaes na nebo,
I pristupi vratima Anuovim,
''onaj koji nosi ivot" i "onaj koji uzgaja istinu
stajat e na vratima Anuovim.
Pod vodstvom svog stvoritelja Adapa "je krenuo gore u nebo", "uzaao na
nebesa i pristupio vratima Anuovim", ali kad mu se pruila prilika da postane
besmrtan, Adapa je odbio jesti Kruh ivota, mislei da mu razljueni Anu nudi
otrovanu hranu. Tako je bio vraen na Zemlju kao pomazani sveenik, ali jo
uvijek smrtnik.
Tvrdnja Sumerana da su se osim bogova u Boansko boravite na nebu mogli
uzdii i izabrani smrtnici, ima odjeka u starozavjetnim priama o uzaacima na
nebo Henoka i proroka Ilije. Iako je Anu ivio u Nebeskom stanu, sumerski tekstovi izvjetavaju o prilikama kada je on doao na Zemlju, bilo u vrijeme velikih
kriza ili u ceremonijalne posjete (pritom ga je pratila druica Antu) ili (barem
jednom) da bi svoju pra praunuku Inannu uinio svojom enom na Zemlji.
Kako nije stalno boravio na Zemlji, oigledno nije bilo potrebe dodijeliti mu
iskljuivo njegov vlastiti grad ili sredite kulta, a boravite ili "visoka kua" koju
su podigli za njega bila je smjetena u Uruku (biblijski Erek), na podruju vlasti
boice Inanne. U ruevinama Uruka nalazi se do dananjeg dana; veliki umjetno
drugi dio gozbe. Zatim je proveden obred ispiranja usta, a svenik bi nakon toga
govorio himnu "Planet Anuov je Nebeski junak". Upaljene su baklje, a bogovi,
sveenici, pjevai i oni koji su nosili hranu stali su u povorku i otpratili svoje
posjetitelje u njihovo svetite da prenoe.
etiri glavna boanstva bila su odreena da ostanu u dvoritu i uvaju strau
do zore. Ostali su smjeteni na razliito oznaena vrata. U meuvremenu cijela
zemlja trebala je biti osvijetljena i slaviti prisutnost dvoje boanskih posjetitelja.
Na znak iz glavnog hrama, sveenici ostalih hramova u Uruku trebali su "uzeti
baklje i upaliti krijesove", a sveenici iz ostalih gradova, trebali su uiniti to isto
kada vide krijesove Uruka: A onda:
Ljudi zemlje upalit e vatre u svojim domovima,
i ponuditi gozbe svim bogovima...
uvari gradova upalit e vatre
na ulicama i trgovima.
Odlazak Viih bogova bio je takoer brino planiran, ne samo u dan, ve u
minutu.
Sedamnaestog dana,
etrdeset minuta nakon izlaska sunca,
Vrata e se otvoriti ispred bogova Anua i Antu,
Privevi kraju njihov boravak preko noi.
Iako je kraj ove ploice odlomljen, drugi tekst vrlo vjerojatno opisuje odlazak: jutarnji obrok, arolije, rukovanje (hvatanje za ruke) s ostalim bogovima.
Velike bogove su zatim prenijeli do mjesta odlaska, u nosiljkama koje su izgledale
sl.44
poput prijestolja, na ramenima hramskih dostojanstvenika. Asirski prikaz povorke bogova (iako je nastao mnogo kasnije) vjerojatno prilino dobro prikazuje
nain na koji su Anu i Antu bili noeni u povorci u Uruku. (sl. 44)
Posebne arolije bile su izgovarane kada je povorka prolazila "ulicama
bogova". Drugi psalmi i himne pjevali su se kako se povorka pribliavala "svetom
pristanitu", a kada su stigli do "nasipa gdje je bio Anuov brod" pozdravili su se
na odlasku, izgovorili jo nekoliko arolija i pjevati "pokretima podizanja ruku".
Zatim su svi sveenici i dostojanstvenici hrama, nosai bogova, predvoeni
velikim sveenikom, ponudili posebnu "molitvu za odlazak". "Veliki Anu neka
te blagoslove Nebo i Zemlja!"- izgovorili bi sedam puta. Molili su za blagoslov
sedam nebeskih bogova i zazivali bogove na nebu i bogove na Zemlji. Na kraju
su se oprostili s Anuom i Antuom ovako:
Neka bi bogovi dubina,
I bogovi Boanskog boravita,
Blagoslovili vas!
Neka bi vas blagoslovili svakodnevno
Svakog dana, svakog mjeseca, svake godine!
Medu tisuama i tisuama pronaenih prikaza drevnih bogova, niti jedan ne
prikazuje Anua. A ipak, on proviruje sa svakog kipa i svakog portreta svakog
kralja koji je ikada postojao, od davnina do dananjih dana. Jer Anu nije bio samo
Veliki kralj, Kralj bogova, ve isto tako onaj ijom milou su drugi mogli biti
okrunjeni za kraljeve. Prema sumerskoj predaji, vladavina je tekla iz Anua: i sam
izraz za kraljevstvo dostojanstva bio je Anutu, Anuovo kraljevstvo dostojastva.
Znakovi asti Anuove bili su tijara (boanski ukras za kosu), ezlo (simbol moi)
i tap (koji predstavlja vodstvo pastira). tap pastira danas ee nalazimo u rukama
biskupa nego kraljeva. Ali krunu i ezlo su nosili svi kraljevi koje je ovjeanstvo
ikada postavilo na neko prijestolje.
Drugo po redu mono boanstvo sumerskog panteona bio je EN.LIL. Njegovo
ime znai "gospodar zranog prostora", prototip i otac kasnijeg Boga oluje koji
je predvodio panteone drevnog svijeta.
On je bio najstariji Anuov sin, roen u Nebeskom stanu svog oca. Ali u jednom trenutku u najranijim vremenima on je siao na Zemlju i tako postao glavni
bog neba i Zemlje. Kada su se bogovi sastali na skuptini u nebeskom stanu, Enlil
je predsjedao sastancima uz svog oca, Kada su se bogovi sastajali u Zboru na
Zemlji, sastajali bi se u Enlilovom dvoru u boanskom podruju Nippura, grada
posveenog Enlilu i mjestu gdje se nalazi njegov glavni hram E.KUR (kua koja
je poput planine).
Enlila je vrhovnikom smatrao ne samo sumerski narod ve i sami bogovi Sumera. Zvali su ga Vladarom svih zemalja, i bilo je jasno da: "na nebu - on je vladar;
na Zemlji - on je glavni". Njegova "rije (zapovijed) visoko gore inila je da
nebesa podrhtavaju, a dolje da se Zemlja trese":
Enlil
ija je zapovijed dalekosena;
ija rije je uzviena i sveta
iji je proglas nepromjenjiv;
Koji odreuje sudbine do u daleku budunost..
Bogovi zemlje klanjaju se spremno pred njim;
Nebeski bogovi koji su na Zemlji
Pred njim postaju ponizni;
Vjerno stoje pripremni, kako su upueni.
Enlil je, prema sumerskom vjerovanju, stigao na Zemlju prije nego je bila
naseljena i civilizirana. "Himna Enlilu, blagotvornom" potanko izvjetava o
brojnim aspektima drutva i civilizacije koji ne bi postojali da nije bilo Enlilovih
uputa kako da se "izvre njegova nareenja, nadaleko i nairoko":
Gradovi ne bi bili izgraeni, naselja utemeljena;
Staje ne bi bile izgraene, torovi za ovce podignuti;
Kraljevi se ne bi uzdigli, visoki sveenici ne bi bili roeni.
Sumerski tekstovi takoer su tvrdili da je Enlil stigao na Zemlju prije nego su
"crnoglavi ljudi" (sumerski nadimak za ljudsku vrstu) stvoreni. U tom razdoblju
prije pojave ljudske vrste, Enlil je podigao Nippur kao svoje sredite, "komandno
mjesto" u kojem su nebo i Zemlja bili povezani nekom "vezom". Sumerski tekstovi nazivaju tu vezu DUR.AN.KI (veza nebo - Zemlja) i koriste poetski jezik
kako bi opisali Enlilova prva djelovanja na Zemlji:
Enlil
Kada si obiljeio boanska naselja na Zemlji
Nippur si izabrao kao svoj grad.
Grad Zemlje, uzvien,
Svoje neokaljano mjesto gdje je voda slatka
utemeljio si DUR-AN-KI
u sreditu etiri ugla svijeta.
Bog Neba i Zemlje, prvoroeni Anuov sin, Onaj koji dodjeljuje kraljevanje,
Vrhovni rukovoditelj skuptine bogova, Otac bogova i ljudi, Onaj koji je podario
poljoprivredu, Gospodar zranog prostora - to su tek neki od Enlilovih atributa
koji zagovaraju njegovu veliinu i moi. Njegova zapovijed bila je dalekosena,
njegovi proglasi nepromjenjivi, on je odluivao o sudbinama. Posjedovao je vezu
nebo - Zemlja i iz svog stranog grada Nippura mogao je podii zrake koje istrauju
srce svih zemalja, oi koje su mogle pregledati sve zemlje.
A ipak, on je bio ljudsko bie, poput bilo kojeg drugog mladia namamljen
ljepotom golog tijela, podloan moralnim zakonima koje namee zajednica bogova, prekrajima koji se kanjavaju progonstvom, i nije bio imun na albe smrtnika. Znamo za barem jedan sluaj kada se sumerski kralj Ura poalio direktno
skuptini bogova da se seriji nevolja koje su zadesile Ur i njegov narod moe
pratiti trag do zlosretne injenice da je Enlil podario kraljevanje bezvrijednom
ovjeku, koji nije od sumeranskog sjemena.
Kako idemo dalje vidjet emo da je sredinja uloga koju je Enlil odigrao u
boanskim skandalima i skandalima smrtnika na Zemlji i injenica da se njegovih nekoliko sinova borilo meusobno i s drugima za boansko naslijee, bez
sumnje potakla nastanak kasnijih pria o borbama bogova.
Trei veliki sumerski bog bio je drugi sin Anua; imao je dva imena: E.A i
EN.KL Poput svog brata Enlila, i on je bio Bog nebesa i zemlje, boanstvo koje
izvorno potjee sa neba i koje je silo na Zemlju.
Njegov dolazak na Zemlju povezuje se u sumerskim tekstovima s vremenom
kada su vode Perzijskog zaljeva sezale u unutranjost zemlje mnogo dalje nego
danas, pretvarajui juni dio zemlje u movarno tlo. Ea (ime je doslovno znailo
kua - voda) koji je bio glavni inenjer, planirao je i nadgledao izgradnju kanala
i nasipa na rijekama i isuivanje movara. Rado je plovio tim vodenim putevima,
pogotovo u movarama. Vode su zaista, kako mu i ime oznaava, bile njegov
dom. Izgradio je svoju veliku kuu u gradu kojeg je utemeljio na rubu movare,
te ga odgovarajue nazvao HA.A.KI (mjesto vodenih riba), a bio je poznat i kao
E.RI.DU (dom dalekih odlazaka).
Ea je bio "Gospodar slanih voda", mora i oceana. Sumerski tekstovi opetovano govore o ranom dobu kada su tri velika boga medu sobom podijelila kraljevstvo. "Mora su dodijelili Enkiju, vladaru Zemlje" time mu podarivi i "vladavinu nad Apsuom" (dubina). Kao gospodar mora, Ea je gradio brodove koji su
plovili u daleke zemlje, a posebno u mjesta odakle su dovozili u Sumer dragocjene
metale i poludrago kamenje.
Najraniji sumerski cilindrini peati prikazuju Ea kao boanstvo okrueno
potocima koji teku i u kojima se ponekad naziru i ribe. Kao to je prikazano,
peati povezuju Ea s Mjesecom (na to ukazuje polumjesec), asocijacija koja
sl.46
kojim treba stvoriti ovjeka. S takvom sklonou ka stvaranju ili nastanku ovjeka, nije ni udo da je upravo Ea poveo Adapu - "uzorak ovjeka" stvoren Einom
mudrou - u boravite Anua u nebesima, unato odluci bogova da tajnu "vjenog
ivota" ne odaju ljudskoj vrsti.
Je li Ea bio na strani ovjeka jednostavno zato jer je u njegovim rukama bilo
njegovo stvaranje ili je imao neki drugi, subjektivniji motiv? Kada bolje istraimo
zapis, nalazimo da je stalan prkos Eae, kako u boanskim tako i u pitanjima smrtnika, bio usmjeren uglavnom prema frustrirajuim odlukama ili planovima koji
su potjecali od Enlila.
Zapis je krcat indicijama o goruoj ljubomori boga Ea prema svom bratu Enlilu.
Doista, njegovo drugo (a moda je to bilo prvo) ime bilo je EN.KI (gospodar
Zemlje), a tekstovi koji se bave podjelom svijeta izmeu tri boga daju naslutiti da
je Ea moda tek drijebom izgubio prevlast nad Zemljom u korist svog brata
Enlila.
Bogovi su sklopiti ruke
drjebali i podijelili.
Anu je zatim otiao na nebo;
Enlilu je Zemlja pripala u dunost
Mora, kao da ih zavoj omeuje,
Dodijelili su Enkiju, vladaru Zemlje.
Koliko god bio ogoren rezultatima ovog drijeba, ini se da je Ea/Enki gajio
mnogo dublju ogorenost. Razlog tomu sam Enki iskazuje u svojoj autobiografiji:
On, a ne Enlil, je bio prvoroeni, tvrdio je Enki: stoga je on, a ne Enlil, trebao biti
zakonitim nasljednikom Anua:
Moj otac, kralj svemira,
Rodio me u svemiru...
Ja sam plodno sjeme,
Koje je stvorio Veliki divlji bik;
Ja sam prvoroeni sin Anuov,
Ja sam veliki brat bogova...
Ja sam onaj koji je roen
Kao prvi sin boanskog Anua.
Budui da su zakonike prema kojima su ljudi ivjeli na Bliskom istoku
donijeli bogovi, logino je da su drutveni i obiteljski zakoni koji su se primjenjivali meu ljudima bili kopije onih koji su se primjenjivali meu bogovima.
Sudski i obiteljski zapisi pronaeni na mjestima kao to su Mari i Nuzi potvruju da su biblijski obiaji i zakoni po kojima su ivjeli idovski rodozaetnici bili
zakoni koji su meusobno povezivali kraljeve i plemstvo na drevnom Bliskom
istoku. Problemi oko nasljeivanja s kojima su se susretali patrijarsi stoga su
pouni.
Abraham, lien potomstva zbog oigledne neplodnosti svoje ene Sare, dobio
je prvorodenog sina s njenom slukinjom. Pa ipak, taj sin Jimael bio je iskljuen
iz patrijarhalnog nasljeivanja im je Sara rodila Abrahamu sina Izaka.
Izakova ena Rebeka nosila je blizance. Prvi je bio roen Ezav - crvenkast,
rutav i vrst djeai. Ezavovu petu je drao profinjeniji Jakov, kojeg je Rebeka
vie voljela. Kada je ostarjeli i poluslijepi Izak trebao proglasiti svoju oporuku,
Rebeka se posluila lukavtinom kako bi blagoslov nasljedstva bio dodijeljen
Jakovu, a ne Ezavu.
Konano, Jakovovi problemi s nasljeivanjem bili su rezultat injenice da,
iako je sluio Labana dvadeset godina kako bi mogao oeniti Rahelu, Laban ga je
natjerao da najprije oeni njenu stanju sestru Leu. Lea je Jakobu rodila njegovog
prvog sina (Ruben), a potom je s njom i jo dvije konkubine imao mnogo sinova
i keri. No, kad mu je Rahela rodila njenog prvorodenog sina Josipa, Jakov je
volio njega vie od njegove brae.
Prema porijeklu takvih obiaja i zakona nasljeivanja, moemo razumjeti
proturjena potraivanja izmeu Enlila i Ea/Enkija. Enlil, prema svim zapisima,
sin Anua i njegove slubene druice Antu, bio je zakoniti prvoroeni. Ali tjeskobni
povik Enkijev: "ja sam plodno sjeme, Ja sam prvoroeni sin Anuov" morao je
biti istinit. Je li on bio Anuov sin, roen od neke druge boice koja mu je bila tek
prilenica? Pria o Izaku i Jimaelu ili pria o blizancima Ezavu i Jakovu, moda
je imala raniju uporedbu u Nebeskom prebivalitu.
Iako je izgledalo da je Enki prihvatio Enlilovo pravo na naslijeivanje, neki
uenjaci nalaze dovoljno dokaza da bi pokazali neprekidnu borbu za mo izmeu
ta dva boga, Samuel N. Kramer je jedan drevni tekst naslovio "Enki i njegov
kompleks manje vrijednosti". Kao to emo kasnije vidjeti, nekoliko biblijskih
pria o Evi i zmiji u vrtu edenskorn, ili pria o Potopu, ukljuuju u svojim izvornim sumerskim verzijama trenutke Enkijevog neposluha prema proglasima
njegovog brata,
ini se da je u jednom trenutku Enki shvatio da je njegova borba za boansko
prijestolje besmislena. I sav svoj trud usmjerio na to da njegov sin, a ne Enlilov,
postane nasljednikom tree generacije. To je pokuavao postii, barem u poetku, uz pomo svoje sestre NIN.HUR.SAG (Gospodarice kozmotvorne planine).
Ona je takoer bila kerka Anuova, ali oito ne s boicom Antu, i tu vidimo
joS jedno pravilo nasljeivanja. Znanstvenici su se pitali dugo vremena zato su i
sl.47
sl.48
sl.49
Enlil, Enkijev brat i suparnik, imao je sreu da dobije "zakonitog nasljednika" od svoje sestre Ninhursag. On je bio najmlai medu bogovima na Zemlji
koji su bili roeni na nebu, a ime mu je biio NIN.UR.TA, "gospodar koji
zavrava temelje". On je bio "junaki sin Enlila koji je krenuo u bitku s
mreom i zrakama svjetla" da bi se borio uz svog oca "osvetniki sin...koji
je izbacivao svjetlosne munje". (sl. 49) Njegova ena BA.U takoer je bila
medicinska sestra ili lijenica, a njen epitet je bio "gospa koja mrtve vraa u
ivot".
Drevni portreti Ninurte prikazuju ga kako dri jedinstveno oruje; bez sumnje ono koje je moglo izbacivati "svjetlosne munje". Drevni tekstovi pozdravljali su ga kao monog lovca, boga borbenog duha na glasu po svojim ratnikim
sposobnostima. Ali njegova najhrabrija bitka nije bila u korist njegovog oca ve
za njegovu vlastitu korist. Bila je to sveobuhvatna bitka protiv zlog boga pod
imenom ZU (mudar), i ukljuivala je kao nagradu ni manje ni vie nego prevlast
nad bogovima na Zemlji, jer je Zu nezakonito oteo znakove asti i predmete koji
su pripadali glavnom bogu Eniilu.
Ploice s poetnim tekstovima koji opisuju ove dogaaje su slomljene i pria
postaje itljiva tek od toke kada Zu stie u E.Kur, Enlilov hram. On je oigledno
poznat, i na nekom poloaju, jer mu Enlil zaeli dobrodolicu, povjerivi mu na
uvanje ulaz u njegovo svetite. Ali zli Zu povjerenje vraa izdajom, jer je "zaeo
u svom srcu namjeru da ukloni Enlilovo kraljevsko dostojanstvo" otimanjem
boanskih moi.
Da bi to postigao, Zu je morao doi u posjed odreenih predmeta, ukljuujui
i arobnu Tablicu sudbina. Prepredeni Zu ugrabio je priliku kada se Enlil skinuo
i otiao u bazen na svakodnevno plivanje, ostavljajui svoju imovinu bez nadzora.
Na ulazu u svetite,
Koje je bio nadgledao,
Zu iekuje poetak dana.
Kada se Enlil prao istom vodom Odstranivi krunu
I ostavivi ju na prijestolju Zu je ugrabio Tablicu sudbina u svoje ruke,
I odnio Enlilovo kraljevsko dostojanstvo.
Kada je Zu pobjegao u svojem MU (prevodi se kao ime, ali u stvari oznaava
letei stroj) u udaljeno sklonite, posljedice njegovog odvanog ina poele su
djelovati:
tovao Ninurtu da doda svojem oruju "til - lum", i puca u pero, ili malene zupanike Zuovih krila. Slijedei ovaj savjet, Ninurta je pogodio til - lumom Zuovo
perje. Tako pogoeno perje se poelo rasipati, a krila Zuova su pala u vrtlog. Zu
je bio pobijeen, a Ploe sudbina vraene Enlilu.
Tko je bio Zu? Je li on bio, kako dre neki uenjaci, mitoloka ptica?
Oigledno je mogao letjeti. Ali danas svatko moe letjeti zrakoplovom, a astronauti lete svemirskim brodovima. Ninurta je takoer mogao letjeti, jednako
vjeto kao i Zu, a moda i boije. Ali on nije bio ptica, kao to jasno pokazuju
brojni prikazi njega samog ili s njegovom druicom BA.U (jo zvanom GU.LA).
Bolje reeno, on je letio pomou "ptice" koju je drao na svom svetom podruju
(GIR.SU) u gradu Laga.
Ni Zu nije bio ptica, ve je oito na raspolaganju imao "pticu" u kojoj je
mogao odletjeti i sakriti se. U takvim pticama se odvijala bitka na nebu izmeu
dva boga. Priroda oruja koje je konano unitilo Zuovu "pticu" takoer nije
upitna. U sumerskom nazvana TIL, a u asirskom til - lum, slikovno se prikazivala
ovako
i mora da je znailo ono to til danas znai u
hebrejskom: projektil.
Prema tome, Zu je bio bog, jedan od onih koji je imao razloga prisvojiti Enlilovo kraljevsko dostojanstvo i bog protiv kojeg se Ninurta, kao zakoniti nasljednik, imao razloga boriti.
Je li on moda bio MAR.DUK (sin istog breuljka), Enkijev prvoroeni od ene
mu DAM.KI.NE, nestrpljiv da ugrabi
lukavtinom ono to mu zakonom nije pripadalo?
Ima razloga vjerovati kako se, ne uspjevi
dobiti sina sa svojom sestrom i tako stvoriti
zakonitog takmaca za Enliiovo kraljevsko
dostojanstvo, Enki oslonio na svog sina Marduka. Zaista, kada su se poetkom drugog
tisuljea prije Krista na drevnom Bliskom
istoku dogaali veliki drutveni i vojni prevrati, Marduk je u Babilonu uzdignut na
poloaj nacionalnog boga Suroera i Akada.
Marduk je proglaen Kraljem bogova, zamijenivi Enlila, a od ostalih se bogova
zahtijevalo da mu se zakunu na vjernost i da
dou boraviti u Babilon, kako bi se njihova
sl.50
djelovanja mogla lake nadgledati. (sl. 50)
Na moje okajanje?
Dokada?
Na porobljeno srce, koje si uinio
Da podrhtava poput plamena Molim te uputi prijateljski pogled.
Nigdje se u jadikovkama ne otkriva uzrok Anuovog i Enlilovog bijesa. Ali
ako je Nanna bio ZU, ovakva kazna bi opravdala njegov zloin prisvajanja. Je li
on bio Zu?
On je svakako mogao biti Zu jer je Zu posjedovao nekakvu letjelicu; "pticu"
u kojoj je pobjegao i iz koje se borio s Ninurtom, Sumerski psalmi govore s
oboavanjem o njegovoj "Lai sa neba":
Oe Nannar, gospodaru Ura...
ija je slava u svetoj Lai sa neba...
Gospodaru, prvoroeni sine Enlilov.
Kada se sputa u svojoj lai sa neba
Ti si velianstven.
Enlil je ukrasio tvoju ruku
ezlom vjenim.
Kada se penje iznad Ura u svetoj lai.
Postoji i dodatni dokaz, Nannino drugo ime, Sin, nastalo je od SU.EN, drugog
naina da se izgovori ZU.EN. Ukoliko slogove ove dvoslone rijei posloimo bilo
kojim redom, dobit emo isto sloeno znaenje: ZU.EN i EN.ZU tako predstavljaju
istu rije u zrcalu. Nanna/Sin kao ZU.EN nije bio nitko drugi nego EN.ZU (gospodar Zu). Prema tome, moemo zakljuiti da je on bio taj koji je pokuao oteti Enlilovo kraljevsko dostojanstvo.
Sada moemo razumjeti zato, unato prijedlogu boga Eae, gospodar Zu (Sin)
nije bio kanjen smaknuem, ve progonstvom. Oba sumerska teksta, kao i arheoloki dokazi, ukazuju da su Sin i njegova ena pobjegli u Haran, huritski grad zatien
s nekoliko rijeka i planinskim terenom. Vrijedno je zabiljeiti da se Abrahamov rod,
kada je predvoen njegovim ocem Terahom napustio Ur, takoer uputio u pravcu
Harana, gdje su ostali mnogo godina na putu za Obeanu zemlju.
Iako je Ur ostao za sva vremena grad posveen Nannai/Sinu, Haran je vjerojatno dugo vremena bio njegovo prebivalite, jer je izgraen tako da potpuno
podsjea na Ur, njegove hramove, zgrade i ulice. Andre Parrot (Abraham et son
temps) sumirao je slinosti, rekavi da "postoje svi dokazi da je kult Harana bio
tona replika onog iz Ura."
se nastavila sluiti trikovima kako bi ojaala poloaj Uruka i svoju vlastitu mo.
Nie niz Eufrat stajao je drevni grad Eridu - sredite Enkijevo. Znajui za njegovo veliko poznavanje svih umjetnosti i znanosti civilizacije, Inanna je odluila
zamoliti, posuditi ili ukrasti ove tajne. Oito s namjerom da upotrijebi svoj "osobni arm" kod Enkija, koji je bio njen praujak, Inanna je uredila da ga posjeti
nasamo. Ta injenica nije promakla Enkiju, kojije uputio svog vjesnika da pripremi
veeru za dvoje.
Doi vjesnie moj. Isimud, i pouj moje upute;
Rije u ti rei, posluaj moju rije:
Djevojka, potpuno sama, uputila je svoj korak prema Abzuu...
Neka djevojka ue u Abzu Eridua,
Daj joj da jede jemene kolaie s maslacem,
Natoi joj hladne vode koja osvjeava srce,
Daj joj da pije piva...
Sretan i opijen, Enki je bio spreman uiniti sve za Inannu. Ona je hrabro
zatraila boanske zakone, koji su predstavljali temelj visoke civilizacije. Enki
joj je dao nekih stotinjak zakona, ukljuujui i boanske zakone koji se odnose
na vrhovni poloaj gospodara, kraljevsko dostojanstvo, sveenike funkcije,
oruja, pravne postupke, pisarstvo, stolarske poslove, ak i poznavanje glazbenih instrumenata i prostitucije u hramu. Kad se Enki probudio i shvatio to je
uinio, Inanna je ve bila daleko na putu za Uruk. Enki je poslao za njom svoje
"strano oruje", ali bez uspjeha jer je Inanna pourila u Uruk u svojoj "nebeskoj
lai".
Itar su vrlo esto prikazivali kao golu boicu; razmeui se svojom ljepotom,
ponekad je ak prikazivana kako podie suknju ne bi li otkrila donje dijelove
svoga tijela. (sl. 52)
Gilgame, vladar Uruka oko 2.900 pr.n.e. koji je takoer bio djelomino boanskog porijekla (sin ovjeka i
boice) izvjeuje kako ga je Inanna zavela, iako je ve
imala zakonitog mua. Okupavi ga nakon bitke i
obukavi "resama obrubljen ogrta, privren irokom
vrpcom,"
sl.52
Ali Gilgame je bio upuen: "Kojeg od svojih ljubavnika si voljela trajno?" upitao ju je. "Koji od tvojih pastira ti je ugodio za sva vremena?" Izgovorivi
naizust dugu listu njenih ljubavnih avantura, odbio ju je.
Kako je vrijeme prolazilo, i kako je preuzimala sve vilje poloaje u panteonu, a s njima i odgovornost za dravne poslove, Inanna/Itar je poela pokazivati sve vie kvaliteta ratnika i esto je prikazivana kao Boica rata, naoruana do
zuba. (sl. 53)
Natpisi asirskih kraljeva opisuju kako su ili u rat po njenoj zapovijedi, kako
je izravno davala savjete kada ekati, a kada napasti, kako je ponekad koraala
ispred vojske, i kako se, barem jednom, ukazala i pojavila ispred svih trupa. Njihovoj odanosti za uzvrat, obeala je asirskom kralju dug ivot i uspjeh. "Pazit u
na vas iz Zlatne sobe na nebesima" - obeala je.
Je li se Itar pretvorila u ogorenog ratnika jer je i sama teko proivljavala
uspon Marduka na vlast? U jednom od svojih natpisa Nabunaid kae: "Inanna od Uruka, uzviena princeza koja je ivjela u zlatnom svetitu, koja se
vozila u koiji u koju je bilo upregnuto sedam lavova; stanovnici Uruka izmijenili su njezin kult za vrijeme vladavine kralja Erba - Marduka, uklonili
njeno svetite i ispregnuli njenu zapregu", Inanna je, kako izvjetava Nabunaid
"stoga ljutito napustila E-Anna, i ostala zbog toga u nedolinom mjestu",
koje on ne imenuje. (sl.54)
U nastojanju da spoji ljubav i mo, Inanna, kojoj su se mnogi udvarali, je
za mua izabrala DU.MU.ZIJA, mlaeg Enkijevog sina. Mnogi drevni tekstovi bave se ljubavlju i svaama ovog para. Neki od njih su ljubavne pjesme
velike ljepote i ivopisne seksualnosti. Drugi govore o tome kako je Itar,
vrativi se sa jednog od njenih putovanja, nala Dumuzija kako slavi njenu
odsutnost. Uredila je da ga zarobe i protjeraju u Donji svijet, podruje kojim
je vladala njena sestra ERE.KLGAL i njen brani drug NER.GAL. Neki od
najglasovitijih sumerskih i akadskih tekstova bave se putovanjem Itar u Donji
svijet u potrazi za svojim prognanim dragim.
Od est Enkijevih sinova za koje znamo, sumerske prie opisuju trojicu:
prvorodeni Marduk, koji je na kraju prisvojio vrhovnu vlast; Nergal, koji je
postao vladarom Donjeg svijeta; i Dumuzi, koji je oenio Inannu/Itar.
Enlil je takoer imao tri sina koji su imali kljune uloge u poslovima
bogova i ljudi: Ninurta, kojega je Enlilu rodila njegova sestra Ninhursag,
bio je zakoniti nasljednik; Nanna/Sin, prvoroeni Enlilove slubene druice
Ninlil; i njen mlai sin imenom I.KUR (planinski, udaljena planinska zemlja) kojeg su ee nazivali Adad (voljeni).
Izgleda da se Adad, brat Sinov i ujak Utua i Inanne, vie osjeao kod
kue s njima nego kod svoje vlastite kue. Sumerski tekstovi stalno svrstavaju
ovo etvoro zajedno. Obredi povezani s posjetom Anua Uruku takoer govore o ovoj etvorki. U jednom tekstu koji opisuje ulaz u Anuov dvor kae se da
se do sobe s prijestoljem moglo stii preko "ulaza Sina, amaSa, Adada i Itar."
Drugi tekst, kojeg je prvi objavio V. K. Shileiko (Russian Academy of the History of Material Cultures) poetski ih opisuje kako se zajedno povlae na spavanje.
ini se da je najvea privrenost postojala izmeu Adada i Itar. Njih dvoje su
ak i prikazivali jedno uz drugo, kao na ovom reljefu koji prikazuje asirskog
vladara kojeg blagoslove Adad, koji dri prsten i munju i Itar, koja dri svoj luk.
Tree boanstvo je previe oteeno da bi ga prepoznali. (sl.55)
Je li u toj privrenosti bilo i neto vie od platonskog odnosa, posebno ako
uzmemo u obzir "zapise" o Itar? Vrijedno je zabiljeiti da u biblijskoj Pjesmi
nad pjesmama, razigrana djevojka naziva svog ljubavnika "dod" - rije koja znai
i ljubavnik i ujak. Da li su Ikura nazivali Adad, to je izvedenica od sumerskog
DA.DA, jer je bio ujak koji je ujedno bio i ljubavnik?
Ali Ikur nije bio samo avanturist. On je bio moni bog, kojeg je njegov otac
Enlil obdario moima i povlasticama Olujnog boga. Kao takav, on je bio duboko
tovan kao huritski/hetitski Teub i urartski Teshubu (koji pue vjetar), amoritski
Ramanu (gromovnik), kanaanski Ragimu (koji izbacuje zrna tue), indoeuropski
Buriash (koji ini svjetlo), semitski Meir (onaj koji osvjetljava n e b e s a ) . (sl. 56)
Popis bogova koji se nalazi u Britanskom muzeju, kako je pokazao Hans Schlobies (Der Akkadische Wettergott in Mesopotamen) potvruje da je Ikur zaista
bio boanski gospodar u zemljama udaljenim od Sumera i Akada Sumerski tekstovi otkrivaju da to nije bilo sluajno. Izgleda da je Enlil spremno otjerao svog
mladog sina da postane "boanstvo koje stalno boravi" u planinskim zemljama
sjeverno i zapadno od Mezopotamije.
Zato je Enlil otjerao svog najmlaeg voljenog sina iz Nippura?
Pronaeno je nekoliko sumerskih epskih pria koje govore o svaama, pa ak
i krvavim borbama meu mladim bogovima. Mnogi cilindrini peati prikazuju
bogove kako se meusobno bore (sl.57); reklo bi se da se prvotno suparnitvo
izmeu Enkija i Enlila nastavilo i pojaalo meu njihovim sinovima, gdje se
ponekad brat okretao protiv brata (boanska pria o Kainu i Abelu). Neke od
ovih borbi bile su usmjerene protiv boanstva koje prepoznajemo kao Kura, najvjerojatnije Ikur/Adad. Tako moemo objasniti zato je Enlil smatrao poeljnim
da svom mlaem sinu dodijeli vladavinu na udaljenom podruju; kako bi ga drao
to dalje od opasnih bitaka za nasljedstvo.
Poloaj sinova Anuovih, Enlilovih i Enkijevih, i njihovih potomaka, u dinastijskoj liniji jasno je vidljiv u jedinstvenom sumerskom izumu; dodijeljivanje
numerikog poloaja bogovima. Otkrie ovog sustava takoer otkriva lanove
velikog kruga Bogova neba i Zemlje u vrijeme procvata sumerske civilizacije.
sl.55
sl.56
sl.57
ene
60-Anu
50-Enlil
40-Ea/Enki
30-Nanna/Sin
20-Utu/ama
10-Ikur/Adad
55-Antu
45-Ninlil
35-Ninki
25-Ningal
15-Inanna/ltar
5-Ninkursag
6 mukih boanstava
6 enskih boanstava
Ne smije nas iznenaditi to je Ninurti bio dodijeljen broj 50, kao i njegovom
ocu. Drugim rijeima, njegov poloaj u dinastiji bio je izraen u kriptografskoj
poruci. Ako Enlil ode, Ti, Ninurta dolazi na njegovo mjesto, ali do tada, ti ne
pripada dvanaestorici, jer je poloaj 50 zauzet.
Isto tako nas ne smije iznenaditi da je Marduk, kada je prisvojio Enlilovo
kraljevsko dostojanstvo, inzistirao da mu bogovi podare ''pedeset imena" kako bi
oznaili da je poloaj oznaen brojem 50 postao njegov.
Bilo je mnogo drugih bogova u Sumeru: djeca, unuad, neakinje i neaci
velikih bogova. Takoer je postojalo nekoliko stotina niih bogova, nazvanih
Anunnaki, kojima su dodijeljene, moemo tako rei, ope dunosti. Ali samo
njih dvanaest je sainjavalo Veliki krug. Ukoliko ih prikaemo u tabeli, moemo
bolje shvatiti njih i njihove obiteljske odnose, a iznad svega liniju dinastijskog
nasljeivanja:
panteon dvanaestorice
Enlilov zakoniti nasljednik
Enkijev sin, prisvaja
osobni broj poloaja u nasljeivanju
5
NEFILI:
NAROD VATRENIH RAKETA
sl.58
sl.59
Tekst koji se bavi ovim opasnim putovanjem opisuje kako je Inanna vrlo
paljivo stavila na sebe sedam predmeta prije poetka putovanja, te kako ih je
morala predati dok je prolazila kroz sedam vrata koja vode do prebivalita njene
sestre. Takvih sedam predmeta spominje se i u drugim tekstovima koji se bave
Inanninim nebeskim putovanjima:
1.na glavu je stavljala SHU.GAR.RA
2.na ui-privjeske za mjerenje
3.oko vrata, lance od malog plavog kamenja
4.na ramena, dva kamena blizanca
5. u ruke, zlatni valjak
6.grudi je obujmila remenjem
7.oko tijela odjeu pod nazivom PALA
Iako do sada jo nitko nije uspio objasniti prirodu i znaenje ovih sedam predmeta, ini nam se da nam je odgovor ve dugo dostupan. Vrei iskopavanja u
asirskom glavnom gradu Assuru od 1.903 do 1.914, Walter Andrae i njegovi
kolege pronali su u hramu boice Itar izoblien kip boice na kojem je ona
prikazana s razliitim udnim napravama privrenima na grudi i lea. Godine
1.934. arheolozi koji su vrili iskapanja u Mariu naili su na slian ali nedirnut
kip zakopan u zemlji. Bio je to prikaz prekrasne ene u naravnoj veliini. Njen
neobian ukras za kosu bio je ukraen parom rogova, pokazujui tako da se radi o
boici. Arheolozi su bili uzbueni njenim izgledom koji je tako vjeran originalu,
a na fotografiji koja prikazuje arheologe kako stoje oko kipa starog 4.000 godina,
teko je odrediti razliku izmeu kipa i ivih ljudi. Nazvali su ju Boica s vazom
jer u rukama dri valjkasti predmet. (sl. 60)
Za razliku od plitkih rezbarija i niskog reljefa, ovaj trodimenzionalni prikaz
boice u naravnoj veliini otkriva zanimljiva obiljeja njene odjee. Na glavi ona
ne nosi modni eir nego posebnu kacigu iz koje s obje strane izviruju i podeSeni
su preko uha predmeti koji podsjeaju na pilotske slualice. Na vratu i gornjem
dijelu grudi boica nosi ogrlicu od brojnog sitnog, vjerojatno dragog kamenja. U
rukama dri valjkasti predmet koji izgleda previe debeo i teak a da bi bio vaza
za dranje vode.
Preko bluze od prozirnog materijala, dva uporedna remena idu preko njenih
grudi, vode na lea i tamo pridravaju neobinu kutiju pravokutnog oblika. Kutija je vrsto privrena oko stranjeg dijela njenog vrata i horizontalnim remenom za kacigu. to god se nalazilo u kutiji vjerojatno je bilo teko, jer je udna
naprava poduprta s dva velika titnika za ramena. Teinu kutije poveava cijev
koja je okruglom kopom povezana s njenim podnojem. itav paket instrumenata, jer nema sumnje da se upravo o tome radi, privren je uz pomo dva
kompleta remenja koji prelaze i preko lea i grudi boice.
Slinost izmeu sedam predmeta koje Inanna zahtijeva za svoje zrano
putovanje i odjee i predmeta koji se nalaze na kipu iz Maria (a vjerojatno i na
onom okrnjenom kipu pronaenom u hramu boice Itar u Auru) jednostavno je
dokazati. Moemo vidjeti "privjeske za mjerenje" - slualice na njenim uima;
nizove ili "lance" sitnog kamenja oko njenog vrata; kamenje blizance - dva jastuka za ramena na njenim ramenima; zlatni valjak u njenim rukama, i remenje koje
prelazi preko njenih grudi. Ona je zaista odjevena u "PALA odjeu" (odjeu
vladara), a na svojoj glavi nosi kacigu pod nazivom SHU.GAR.RA, izraz koji
doslovno znai "ono to ini da se ide daleko u svemir".
Sve nam ovo sugerira da je odjea Inanne bila odjea aeronauta ili astronauta.
Stari zavjet je nazivao anele gospodnje malachim - u doslovnom znaenju
izaslanici, koji su donosili boanske poruke i izvravali boanske zapovijedi. Kao
to moemo vidjeti u mnogim sluajevima, postojali su boanski letai: Jakov ih
je vidio kako se penju uz nebeske ljestve; Abrahamovoj prilenici Hagar obratili
su se sa nebesa; oni su bili ti koji su donijeli unitenje Sodome i Gomore iz zraka.
Biblijska izvjea o dogaajima koji prethode unitenju dvaju grenih gradova ilustriraju injenicu da su ti izaslanici bili sjedne strane antropomorfni u svakom pogledu, a s druge strane, moglo ih se prepoznati kao anele im bi ih se
vidjelo. Razabiremo da je njihova pojava bila iznenadna. Abraham je podigao
oi, i gle! - pored njega su stajala tri ovjeka. Klanjajui se i nazivajui ih "moja
gospodo", on je zamolio: "Nemojte prijei preko vaeg sluge" i nagovorio ih da
operu noge, odmore se i jedu.
Uinivi kako je zahtijevao Abraham, dvojica od njih (pokazalo se da je trei
bio Gospodin sam) produili su za Sodomu. Lot, neak Abrahamov, "je sjedio na
vratima Sodome", i kad ih je vidio ustao je da im izae u susret, poklonio se do
zemlje i rekao: "Ako je gospodi po volji, molim vas, uite u kuu sluge vaeg,
operite noge i ostanite preko noi." Tada im je priredio gozbu i oni su jeli. Kada
se novost o dolasku ove dvojice proirila gradom, "svi ljudi iz grada, mladi i stari,
okruili su kuu, poviknuli Lotu i rekli: Gdje su ljudi koji su noas doli k tebi?"
Kako to da su te ljude, koji su jeli, pili, spavali i prali svoje umorne noge,
unato tome odmah prepoznali kao anele gospodnje? Jedino vjerojatno objanjenje jest da su bili prepoznatljivi po onome to su imali na sebi, kacige ili uniforme, ili po oruju koje su nosili. Lako je mogue da su nosili specifino oruje;
dva mukarca u Sodomi koje je gomila htjela linovati, "udarili su na ljude na
ulazu u kuu sljepilom... i oni nisu mogli pronai vrata." Neki drugi aneo, pojavivSi se pred Gideonom, budui da je ovaj bio izabran da bude sudac u Izraelu,
dao mu je boanski znak dodirnuvi stijenu svojini tapiem, nato je iz stijene
iskoila vatra.
Ekipa koju je predvodio Andrae pronala je jo jedan neobini prikaz Itar u
njenom hramu u Auru. Vie zidna skulptura nego obini reljef, on prikazuje
boicu s tijesno prileglom ukraenom kacigom sa slualicama rairenim kao da
imaju svoje vlastite ispruene antene, a na oima su joj nedvojbeno naoale koje
su bile dio kacige. (sl. 61).
Ne treba posebno naglaavati da bi svatko tko vidi takvu osobu, svejedno radi
li se o mukarcu ili eni, tako odjevenu, shvatio da se susreo s boanskim astronautom.
Glineni kipovi pronaeni na sumerskim nalazitima za koje se vjeruje da su
stari otprilike 5.500 godina mogu biti ne dotjerani prikazi takvih "malachim" koji
dre oruje koje izgleda poput arobnjadkog tapa. U jednom sluaju vidi se lice
kroz zaslon kacige. U drugom sluaju, izaslanik nosi vrlo prepoznatljivu boansku
unjastu frizuru i uniformu proaranu okruglim predmetima nepoznate funkcije.
(sl. 62,63)
Prorezi za oi ili naoale su najzanimljivije obiljeje figurica, jer je Bliski
istok u etvrtom tisuljeu bio doslovno preplavljen okruglim figuricama koje su
sl.61
sl.62
izvan Harana, vidio "ljestve namjetene na zemlji, a njihov vrh je sezao prema nebu", na kojima su "aneli gospodnji" marljivo ili gore - dolje. Na
vrhu ljestava stajao je sam Gospodin. A zapanjeni Jakov "bio je preplaen, i
rekao je":
Doista, Bog je ovdje prisutan,
A ja to nisam znao...
Kako je golemo ovo mjesto!
Doista, ovo nije nego prebivalite Gospoda
A ovo su vrata u raj.
U ovoj prii su zanimljive dvije stvari. Prvo, da su se boanska bia koja su
ila gore - dolje tim prolazom u raj, koristila mehanikim ureajem, ljestvama.
Drugo, da je prizor potpuno iznenadio Jakova, "Prebivalite bogova, ljestve i
aneli gospodnji" koji su se njima sluili nisu bili tamo kada je Jakov legao spavati u polju. Strana vizija se odjednom pojavila. A do jutra su i Boravite i
ljestve i njihovi stanari nestali. Moemo zakljuiti da je oprema koju su koristila
boanska bia bila neka vrsta letjelice koja se mogla pojaviti iznad mjesta, lebdjeti
neko vrijeme i nestati iz vida. Stari zavjet isto tako izvjeuje da prorok Ilija nije
umro na Zemlji, nego je "otiao na nebo u zranom vrtlogu". To nije bio nagli i
neoekivani dogaaj: uzdizanje Ilije na nebo bilo je prije planirano. Iliji je bilo
reeno da ode u Beth - El (Kuu Gospodnju) odreenog dana. Medu njegovim
uenicima su se ve proirile glasine da treba biti odveden na nebo. Kada su
priupitali njegovog zamjenika, jesu li glasine istinite, on je potvrdio: Da, zaista,
"Gospodin e danas uzeti Uitelja". I potom:
Pojavila su se vatrena kola
I vatreni konji...
I Ilija je uzaao na neba
Zranim vrtlogom.
Jo glasovitija, i svakako bolje opisana, bila su nebeska kola koja je vidio
prorok Ezekiel, koji je ivio medu judejskim izgnanicima na obalama rijeke Khabur
u sjevernoj Mezopotamiji.
Nebesa su se otvorila
I ja sam vidio pojavu Gospodina
Ezekiel je vidio ovjekoliko bie, okrueno sjajem i svjetlou kako sjedi na
prijestolju koje se nalazilo na metalnom "nebeskom svodu" unutar kola. Samo
vozilo, koje se moglo kretali na koju god stranu po zamrenim motivima i podizati
se vertikalno sa zemlje, prorok opisuje kao blistav zrani vrtlog:
I vidio sam
Zrani vrtlog kako dolazi sa sjevera,
poput velikog oblaka s bljeskovima vatre
i sjaja svuda naokolo.
A u njemu, iz vatre,
Bio je sjaj kao blistava aureola.
Nedavno su neki studenti koji prouavaju biblijske opise (poput Josefa F.
Blumricha iz U. S. National Aeronautics and Space Admmistration) zakljuili da
su "kola" koja je vidio Ezekiel bila helikopter koji se sastojao od kabine postavljene na etiri stupa, svaki opremljen rotirajuim krilima - doista "zrani vrtlog".
Otprilike dva tisuljea ranije, kada je sumerski vladar Gudea posvetio gradnju lirama svom bogu Ninurti, napisao je da mu se pojavio "ovjek koji je blistao
poput neba ... prema kacigi na njegovoj glavi sudei, bio je bog. "Kada su se
Ninurta i dva boanska pratitelja pojavili Gudei, stajali su pored Ninurtine
"boanske crne vjetrovite ptice." Pokazalo se da je glavna svrha izgradnje hrama
bila da se osigura sigurno podruje, poseban ograeni prostor unutar hrama, za
njegovu "boansku pticu".
Izgradnja ovog ograenog prostora, izvjeuje Gudea, zahtijevala je velike
grede i masivno kamenje koje se uvozilo izdaleka. Tek kada je boanska ptica
smjetena unutar ograenog prostora, izgradnja hrama smatrala se dovrenom. I,
jednom namjetena, boanska ptica mogla se vinuti u nebesa i mogla je spojiti
nebo i Zemlju. Predmet je bio tako vaan, "svet", da su ga neprestano titila dva
boanska oruja: vrhovni lovac i vrhovni ubojica, oruja koja su izbacivala svjetlosne zrake i smrtonosne zrake.
Slinost biblijskih i sumerskih opisa vozila i bia unutar njih, je oita. Opis
vozila kao "ptice", vjetrovite ptice, i zranog vrtloga koji se mogao uzdii u nebo
i istovremeno isijavati svjetlost, ne ostavlja mjesta sumnji da se radi o nekoj vrsti
leteih strojeva.
Tajanstveni murali otkriveni u Tell Ghassulu, nalazitu istono od Mrtvog
mora ije nam staro ime nije poznato, mogu baciti svjetlo na nau temu, Datirani
otprilike u 3.500 pr.n.e. murali prikazuju veliki "kompas" s osam vrhova, glavu
osobe s kacigom koja se nalazi unutar komore u obliku zvona i dva crtea mehanikih letjelica koje su vjerojatno bile "zrani vrtlozi" davnina. (sl. 66)
Drevni tekstovi takoer opisuju neko vozilo kojim su se sluili da bi podigli
aeronaute u nebo. Gudea izjavljuje kako je boanska ptica, kada bi se podigla da
ID.GE.UL, prvi pridjev kojim se opisuje ovaj vrhovni putnik ili Mardukova
kola, doslovno znai, visok do neba, sjajan nou. ZAG.MU.KU, drugi pridjev
kojim se opisuje vozilo, oito brod koji se pijezdi u posebnom paviljonu, znai
"sjajni MU koji je za daleko".
Sreom, moemo dokazati da je MU, unjasti predmet ovalnog vrha, zaista
bio smjeten u unutarnji, sveti prostor hrama velikih bogova neba i Zemlje. Stari
novi pronaen u Byblosu (biblijski Gebal) na mediteranskoj obali dananjeg
Libanona prikazuje Veliki hram boice Itar. Iako on prikazuje hram onako kako
je izgledao u prvom tisuljeu prije Krista, zahtjev da se hramovi grade i obnavljaju na istom mjestu i u skladu s originalnim planom nesumnjivo znai da moemo
vidjeti osnovne elemente izvornog hrama u Byblosu, koji see tisuljeima unatrag.
Novi prikazuje hram od dva dijela. Na prednjoj strani se nalazi glavna graevina hrama, velianstvena sa svojim vratima sa stupovima. Iza njih se nalazi
unutarnje dvorite ili sveto podruje, skriveno i zatieno visokim, masivnim
zidom. To je oito uzdignuto podruje, jer se do njega moe doi jedino uspinjui
se brojnim stepenicama. (sl. 67)
U sreditu ovog svetog podruja stoji posebna platforma ija isprepletena
sl. 67
sl.68
sl.69
sl.70
sl.71
sl.72
sl.73
M. Redslob (Zeitschrift der deutschen Morgemandischen Gesellschaft) u kojoj je
on ispravno istaknuo da izrazi "shem" i "shamaim" (nebo) potjeu iz korijenske,
rijei "shamah", koja znai "ono koje je prema gore". Kada se u Starom zavjetu
kae da je kralj David napravio shem da bi oznaio svoju pobjedu nad Aramejcima, kae Redslob, on nije napravio ime ve postavio spomenik koji pokazuje
prema nebu.
Spoznaja da "mu" ili "shem" u mnogim mezopotamskim tekstovima treba
itati ne kao "ime" ve kao "nebesko vozilo" otvara put razumijevanju pravog
dosei nebo". Ali kulu su prevrnuli bogovi i jaki vjetrovi, a bogovi su uveli razliite jezike medu ljude, koji su dotada svi govorili istim jezikom.
George Smith ("The Chaldean Account of Genesis") pronaao je u zapisima
grkog povjesniara Hestaeusa izvjetaj kako je, prema starim predajama narod
koji je izbjegao Potop doao u Senaar u Babiloniji, ali su od tamo bili otjerani
zbog razliitog jezika. Povjesniar Alexander Polyhistor (prvo stoljee pr.n.e.)
pisao je kako su svi ljudi nekada govorili istim jezikom. Tada su se neki poduhvatili da podignu veliku, uzvienu kulu, kako bi se mogli popeti u nebo. Ali
vrhovni bog poremetio im je plan postavi zrani vrtlog i svako pleme je dobilo
razliit jezik. "Grad gdje se to dogodilo bio je Babilon".
Vie nema sumnje da biblijske prie, izvjea grkih povjesniara od prije
2.000 godina i njihovog prethodnika Berossusa, svi potjeu iz ranijih, sumerskih
izvora. A. H. Sayce ('The Religion of Babylonians") izvjeuje kako je na dijelu
ploe u Britanskom muzeju itao babilonsku verziju izgradnje Kule babilonske.
U svakom sluaju, pokuaj da se dosegnu nebesa i posljedina zbrka jezika su
osnovni elementi te verzije. Postoje i drugi sumerski tekstovi koji biljee kako je
srditi bog namjerno izmijeao ljudski govor.
Za pretpostaviti je da ljudska vrsta u to vrijeme nije imala tehnologiju potrebnu za takav aviokozmiki projekt, te je vodstvo i suradnja upuenog boga bila
nuna. Je li takav bog pozvao ostale da pomognu ljudskoj vrsti? Sumerski peat
prikazuje sukob izmeu naoruanih bogova, oito oko osporavane gradnje stepenaste kule. (sl. 74)
Sumerska stela izloena u parikom Louvru dobro opisuje incident o kojem
izvjeuje Knjiga Postanka. Stelu je oko 2.300 pr.n.e. podigao Naram-Sin, kralj
akadski i uenjaci su pretpostavili da ona prikazuje kralja koji je pobijedio svoje
neprijatelje. Ali veliki sredinji lik predstavlja boanstvo, a ne ljudskog kralja,
jeT ta osoba nosi kacigu ukraenu rogovima, znak raspoznavanja iskljuivo meu
bogovima. tovie, ovaj sredinji lik ne izgleda kao voda ljudi koji su, u odnosu
na njega maleni, ve kao da ih gazi. Ovi ljudi ne izgledaju zauzeti nekom ratnom
aktivnou, ve kao da prilaze ili stoje u oboavanju velikog unjastog predmeta
na kojeg je usmjerena panja boga. Naoruan lukom i kopljem, bog promatra
predmet vie kao opasnost nego sa tovanjem. (sl. 75)
unjasti predmet je prikazan kako see prema tri nebeska tijela. Ako njegova
veliina, oblik i namjena pokazuju da je to bio shem, tada scena prikazuje ljutitog
i potpuno naoruanog boga kako gazi ljude koji slave podizanje shema.
Mezopotamski tekst i biblijsko izvjee sadre istu poruku: letee sprave bile
su namijenjene bogovima, a ne ljudima.
Ljudi, kako se istie u mezopotamskim i biblijskim tekstovima, mogli su doi
na nebo samo po izriitoj elji bogova. Tu nalazimo vie pria o uzlascima na
sl.74
sl.75
Ea. Ea mu je dao mudrost, ali mu nije dao vjeni ivot. Kako su godine prolazile,
Ea je odluio ukinuti Adapinu smrtnost i opskrbio ga je sa "shemom" pomou
kojeg e doi do Anuovog nebeskog stana kako bi tamo jeo od kruha ivota i pio
ivotvorne vode. Kada je Adapa stigao u Anuov nebeski stan, Anu je elio znati
tko mu je dao shem pomou kojeg je stigao na nebo.
U biblijskim i u mezopotamskim priama koje govore o rijetkim uspinjanjima
smrtnika u stan bogova nalazimo nekoliko znaajnih indicija, Adapa je, kao i
kralj Tir, bio sainjen od savrene zemlje crnice. Svi su se oni trebali koristiti
shemom, vatrenim kamenom kako bi dosegli nebeski raj. Neki su otili gore i
vratili se na Zemlju; drugi su, poput mezopotamskog junaka Potopa, ostali tamo
da bi uivali u drutvu bogova. Sumerski Gilgame se otisnuo da pronae tog
mezopotamskog Nou i od njega dobije tajnu Drveta ivota.
Uzaludna potraga smrtnika za Drvetom ivota je predmet jedne od najduih i
najsnanijih epskih tekstova koje nam je ostavila sumerska civilizacija. Tekst
koji su moderni znanstvenici nazvali "Ep o Gilgameu" dirljiva je pria o vladaru
Uruka koji je bio roen od oca-smrtnika i boanske majke. Kao posljedica toga
smatralo se kako je Gilgame dvije treine bog, a jedna treina ljudsko bie okolnost koja ga je poticala da trai izlaz iz smrti koja je bila sudbina ljudskih
bia. Iz predaje saznajemo da je jedan od njegovih predaka, Utnapitim, junak
Potopa, izbjegao smrti tako da su ga odveli u nebeski stan zajedno s njegovom
enom. Stoga je Gilgame odluio otii na to mjesto i od svog pretka dobiti tajnu
vjenog ivota.
Na takav poduhvat ga je naveo dogaaj koji je on protumaio kao poziv Anuov. Ovi stihovi zvue kao opis vienja pada istroene rakete na zemlju. Ovako
to Gilgame opisuje svojoj majci, boici NIN.SUN:
Majko moja,
Tijekom noi bio sam radostan
I etao meu svojim plemiima.
Zvijezde su se skupile na nebesima.
Djelo Anuovo spustilo se prema meni
Htio sam ga podii; bih je preteko.
Htio sam ga pomaknuti; nije se moglo!
Narod Uruka skupio se oko njega,
A plemii su mu ljubili noge.
Kada sam podmetnuo elo, podrali su me
Podigao sam ga, i donio tebi.
Dio teksta gdje se nalazi komentar Gilgameove majke o ovom dogaaju je
oteen i nejasan. Ali je oito da je Gilgame bio ohrabren vienjem palog pred-
meta, djela Anuovog, da bi se uputio u svoj pothvat. U uvodu epa, drevni izvjestitelj naziva Gilgamea mudrim, onim koji je sve iskusio:
On je vidio tajne stvari,
on zna to je ovjeku skriveno
on je ak donio vijesti
o vremenu prije Potopa
takoer se otisnuo na daleko putovanje,
zamorno i puno tekoa;
vratio se i uklesao sve svoje patnje na kameni stup.
Daleko putovanje koje je Gilgame poduzeo bilo je, naravno, njegovo putovanje u stan bogova: a pritom ga je pratio njegov prijatelj Enkidu. Njihov cilj je
bio zemlja Tilmun, jer tamo je Gilgame mogao podii shem za sebe. Dananji
prijevodi koriste, kako je i za oekivati rije "ime" na mjestima gdje se u drevnim
tekstovima javlja sumersko MU ili akadsko shumu; no, mi emo koristiti shem
umjesto toga kako bi pravo znaenje izraza, "nebesko vozilo" dolo do izraaja.
Vladar Gilgame,
eznuo je za zemljom Tilmun,
On govori svojem prijatelju Enkidu;
O Enkidu...
Otiao bih tamo, postavio svoj shem.
Na mjestima gdje su podizani shemovi
Ja bih podigao svoj shem.
Budui ga nisu mogli odgovoriti, i starjeine Uruka i bogovi koje je Gilgame
upitao za savjet, savjetovali su mu da prvo zatrai pristanak i pomo Utu/amaa.
"Ako e ulaziti u zemlju, obavijesti Utua", upozorili su ga. "Zemlja je povjerena
Utuu" naglaavali su. Tako unaprijed upozoren i posavjetovan, Gilgame je zamolio Utua za dozvolu.
Dozvoli mi da uem u zemlju
Daj mi da postavim svoj shem
Na mjestima gdje se podiu shemovi,
Dozvoli da podignem svoj shem..
Dovedi me do mjesta za slijetanje u ...
Postavi na mene svoju zatitu.
Na alost, slomljena ploa ne dozvoljava nam da saznamo gdje se nalazilo to
mjesto za slijetanje. Ali, gdje god ono bilo, Gilgame i njegov prijatelj konano
su stigli do njegovih rubnih dijelova. To je bila zona ogranienog kretanja, koju
su uvali strani straari. Iscrpljeni i pospani, dvojica prijatelja odluili su se
odmoriti preko noi, prije nego krenu dalje.
Tek to ih je san svladao neto ih je protreslo i probudilo. "Jesi li me ti
probudio?" - Gilgame je upitao svog prijatelja. "Jesam li budan?" - pitao se, jer
je prisustvovao neobinom prizoru, tako stranom da se pitao je li budan ili sanja.
Rekao je Enkiduu:
U mom snu, prijatelju moj, gora se sruila
Oborila me dolje, zarobila mi noge...
Blistavih je bilo neodoljivo
Pojavio se mukarac
Najzgodniji u zemlji
Njegova milost...
Izvukao me ispod poruene zemlje.
Dao mi je da pijem vode, i moje se srce umirilo
Tko je bio taj mukarac, najzgodniji u zemlji, koji je izvukao Gilgamea ispod odrona zemlje, dao mu vode, i umirio njegovo srce? I kakvo je to bilo neodoljivo bijetavilo koje je pratilo neobjanjivo odronjavanje zemlje?
Nesiguran i uznemiren Gilgame je ponovo zaspao, ali ne zadugo:
Usred noi njegov san je prekinut.
Trgnuo se iz sna, govorei svom prijatelju:
Prijatelju, ti si me zvao?
Zato sam se probudio
Nisi li me dodirnuo?
ega sam se uplaio?
Zar nije ovuda proao neki bog?
Zato mi je tijelo ukoeno?
Ponovo probuen na ovako tajanstven nain, Gilgame se pita tko ga je dotaknuo. Ako to nije bio njegov drug, je li to uinio neki bog koji je proao onuda?
Jo jednom je Gilgame zadrijemao, da bi ga neto probudilo po trei puta. Svojem
prijatelju je opisao stranu pojavu:
Vizija kotu sam vidio bih je posve strana!
sl.76
sl.77
Iako je nebeski pandan ovog lana panteona dvanaestorice bilo Sunce, pretpostavljamo da njegovo ime nije znailo Sunce ve je bilo pridjev koji opisuje
funkciju i odgovornosti. Njegovo sumersko ime Utu znailo je "onaj koji sjajno
ulazi". Njegovo izvedeno akadsko ime, em-e bilo je mnogo jasnije: E znai
vatra; sada znamo to je shem izvorno znailo. Utu/amas bio je "onaj od vatrenih
raketa". On je, pretpostavljamo, bio zapovjednik svemirske luke bogova.
Zapovjednika uloga Utu/amaa po pitanjima putovanja u nebeski stan bogova, i funkcije koje su izvravali njegovi podreeni s tim u vezi, izneseni su detaljnije u jo jednoj sumerskoj prii o putovanju smrtnika u nebo.
Popis sumerskih kraljeva izvjeuje nas da je trinaesti vladar kia bio Etana,
onaj koji je uzaao na nebo. Ova kratka izjava nije zahtijevala razradu, jer je pria
o kralju smrtniku koji je putovao u najvilje nebo bila dobro poznata na cijelom
drevnom Bliskom istoku, i bila je predmetom brojnih prikaza na peatima.
Kako nam je poznato, Etani su bogovi odredili da ovjeanstvu prui sigurnost i napredak kakvu je trebalo pruiti kraljevsko dostojanstvo - organizirana
civilizacija. No, izgleda da Etana nije mogao dobiti sina koji bi nastavio dinastiju. Jedini poznati lijek bila je "biljka roenja" koju je Etana mogao dobiti jedino
ako ju donese sa neba.
Kao kasnije Gilgame, i Etana je zatraio dozvolu i pomo od amaa. Kako
se ep razvija, postaje jasno da je Etana od amaa traio shem!
O gospodine, neka je objelodanjeno iz tvojih usta!
Podari mi biljku roenja
Pokai mi biljku roenja
Odstrani moju tekou
Stvori za mene shem!
Orao se uzdizao sve vie i vie, a Zemlja se inila sve manjom i manjom. Kad
su se podigli za jo jednu beni vie, orao je rekao:
Prijatelju moj,
sl.80
sl.81
sl.82
dio, skriven i zatien vrstim zidovima. Unutar tih zidova nalazio se hram Utua,
"kua koja je bila poput kue nebeske". U unutarnjem dvoritu hrama, takoer
zatienom visokim zidovima, stajao je uspravljen prema gore moni APIN, u
prijevodu, predmet koji ore.
Crte pronaen na Anuovom hramskom breuljku u Uruku prikazuje takav
predmet. Prije nekoliko desetljea bilo bi nam lelko pogoditi Sto
on predstavlja, ali danas znamo da je to svemirska raketa na vie
nivoa kojoj se na vrhu nalazi unjasti MU ili komandna kabina.
(sl. 83)
Dokaz da su sumerski bogovi posjedovali ne samo letee komore kojima su lutali Zemljinim nebom ve i rakete na vie nivoa
kojima su odlazili u svemir takoer se javlja prouavanjem tekstova koji opisuju svete predmete u Utuovom hramu u Sipparu,
Oni nam kazuju da se od svjedoka u sumerskom vrhovnom sudu
trailo da poloe zakletvu u unutranjem dvoritu, tako da stoje
pored prolaza kroz koji su mogli vidjeti tri boanska predmeta.
Nazivali su ih "zlatna kugla" (kabina za posadu?), GIR i alikmahsl.83
rati, izraz koji doslovno znai: "onaj koji potie posudu da se
kree", kako bi mi nazvali motor.
Ovdje se javlja aluzija na rakete koje se sastoje od tri dijela, s kabinom ili
komandnim modulom na vrhu, motorima na dnu i girom u sredini. Ovaj posijedji
izraz koristio se esto u vezi sa svemirskim letom. uvari koje je Gilgame susreo na ulazu u mjesto za sputanje amaa nazivali su se gir-ljudi. U hramu Ninurta,
najuvanije sveto unutarnje podruje zvalo se GIR.SU ("gdje gir izvire").
Ope je priznato da je gir izraz koji se koristi kako bi se opisao predmet otrog
vrha. Ako bolje pogledamo slikovni znak za gir bolje emo i razumjeti boansku
prirodu izraza: moemo vidjeti dugaak predmet u obliku strijele koji je podijeljen na nekoliko dijelova ili odjeljaka:
Ukoliko je Mu mogao sam lebdjeti iznad zemlje, ili letjeti iznad zemaljskih
podruja ako je bio privren za gir, ili postati komandni modul na vrhu apina na
vie nivoa, to dokazuje tehniku domiljatost sumerskih bogova, bogova neba i
Zemlje.
Pregled sumerskih slikovnih znakova i ideograma ne ostavlja traga sumnji da
je osoba koja je stvarala ove znakove bila upoznata s oblicima i namjenom raketa
s repovima sukljajue vatre, vozila u obliku projektila i nebeskih kabina.
KA.GIR (usta rakete) prikazuju gir ili raketu opremljenu perajama, unutar
polijee?
bili na Zemlji" prevodio kao "divovi su bili na Zemlji", ali dananji prevoditelji,
spoznavi greku, jednostavno su u prijevodu odluili ostaviti izvorni hebrejski
izraz Nefili. Za oekivati je da se za stih "narod shema", smatralo da znai, "ljudi
koji imaju ime" te stoga obnovljeni narod. Ali kao to smo ve ranije ustanovili,
izraz shem treba uzimati u njegovom izvornom znaenju - raketa.
to onda znai izraz Nefili? Porijeklom iz sumerskog korijena NFL (biti baen
dolje) on znai upravo ono to govori; oni koji su bili baeni na Zemlju.
Suvremeni teolozi i biblijski znanstvenici imali su tendenciju da izbjegavaju
nejasne stihove, objanjavajui ih alegorijski ili ih jednostavno potpuno ignorirajui. Ali idovski zapisi iz vremena Drugog Hrama prepoznali su u tim stihovima
odjeke drevnih predaja o palim anelima. Neki raniji znanstveni radovi ak spominju i imena ovih boanskih bia "koji su pali sa neba i bili na Zemlji u tim
danima"; Sham-Hazzai (shemova promatranica), Uzza (monik) i Uzi-El (boja
snaga).
Malbim, ugledni biblijski komentator devetnaestog stoljea, prepoznao je ovaj
drevni korijen i objasnio da su u drevna vremena vladari zemalja bili sinovi bogova
koji su stigli na Zemlju sa neba, i vladali zemljom, enili se s kerima ljudskim,
i njihovo potomstvo ukljuuje junake i monike, prineve i vladare. Malbim kae
da ove prie pripadaju poganskim bogovima, "sinovima boanstava, koji su u
najranija vremena pali sa neba na Zemlju...i zbog toga oni sebe nazivaju Nefili,
tj. "Oni koji su pali dolje".
Bez obzira na teoloke implikacije, doslovno i izvorno znaenje stihova ne
moe nam promai: sinovi bogova koji su na Zemlju doli sa neba bili su Nefili.
Nefili su bili narod shema, narod svemirskih letjelica. Ubudue emo ih zvati
njihovim biblijskim imenom.
6
DVANAESTI PLANET
Uruk. I Adapa je otiao na taj put i vratio se da pria o njemu, ba kao i biblijski
kralj Tir.
Brojni mezopotamski tekstovi bave se Apkalluom, to je akadski izraz koji
potjee iz sumerskog AB.GAL ('Veliki vodi" ili "uitelj koji pokazuje put").
Studija Gustava Guterbocka "Die Historische Tradition und Ihre Literarische
Gestaltung bei Babylonier und Hethiten", utvrdila je da su to bili ljudi - ptice koji
su prikazivani kao orlovi, kao to smo ve dokazali. Tekstovi koji govore o
njihovim junatvima kau za jednog od njih da je "spustio Inannu sa neba i uinio
da sie u hram E-Annin". Ova i ostale aluzije pokazuju da su Apkallu bili piloti
svemirskih brodova Nefila.
Ne samo da su putovanja u oba pravca bila mogua, ve su na samom poetku
bila predviena, jer odluivi da u Sumeru uspostavi Vrata bogova (Babili), voa
bogova kae:
Kada se u pradavni izvor
Uzdignete na Zbor
Tamo e biti prenoite
Za sve vas.
Kada se sa neba
Spustite na Zbor
Tamo e biti prenoite
za sve vas.
Shvativi da su takva putovanja u oba smjera, izmeu Zemlje i nebeskog stana,
bila planirana i da su se ostvarivala, narod Sumera nije smjetao svoje bogove u
udaljene galaktike. Stan bogova, kako razotkriva njihova batina, nalazio se unutar naeg Sunevog sustava.
Vidjeli smo amaa u njegovoj slubenoj odori zapovjednika orlova. Na runim
zglobovima on nosi predmete, privrene metalnim kopama, koji nalikuju satu.
Ostali prikazi orlova pokazuju da su svi vaniji medu njima nosili takve predmete. Ne moemo znati jesu li bili samo ukras ili su imali i upotrebnu vrijednost.
Ali svi uenjaci se slau u miljenju da su ti predmeti predstavljali rozete, kruni
grozd "latica" koje se ire iz sredinje toke. (sl. 86)
Rozeta je bila najei ukrasni simbol u hramovima diljem drevnih zemalja,
najee u Mezopotamiji, zapadnoj Aziji, Anatoliji, Cipru, Kreti i Grkoj. Prihvaeno je miljenje da je rozeta kao simbol u hramu bila izdanak ili stilizacija
nebeskog fenomena - Sunca okruenog njegovim satelitima. injenica da su astronauti nosili takav simbol na svojim zglobovima ini ovakvo stajalite vjerodostojnim.
sl.86
sl.87
sl.88
sl.89
Asirski prikaz Anuovih vrata u nebeskom stanu (sl. 87) ukazuje na drevnu
srodnost s nebeskim sustavom kakvog ini nae Sunce i njegovi planeti. Dva orla
stoje sa svake strane vrata pokazujui kako su njihove usluge nune da bi se
stiglo u nebeski stan. Krilata kugla, simbol vrhovnog boanstva, oznaava vrata.
Oko nje se nalaze nebeski simboli broja sedam i polumjesec, koji vjerojatno
predstavljaju Anua okruenog Enlilom i Enkijem.
Gdje se nalaze nebeska tijela koja predstavljaju ovi simboli? Gdje se nalazi
nebeski stan? Drevni umjetnik odgovara nam jo jednini prikazom, na kojem
vidimo veliko nebesko boanstvo kako iri svoje zrake na jedanaest manjih
nebeskih tijela koja ga okruuju. To je prikaz Sunca kojeg okruuje jedanaest
planeta.
Da ovo nije jedini takav prikaz dokazuju slini crtei na cilindrinim peatima, poput onoga koji se nalazi u berlinskom Muzeju drevnog Bliskog istoka. (sl.
88)
Ukoliko uveamo sredinji lik boga ili nebeskog tijela na "berlinskom" peatu,
vidimo da on prikazuje veliku zvijezdu koja isijava zrake, a okruuje ju jedanaest
nebeskih tijela, planeta. Oni se nalaze na lancu koji se sastoji od dvadeset i etiri
manje kugle. Je li sluajno da broj satelita koji pripadaju planetima naeg Sunevog
sustava takoer iznosi dvadeset i etiri (astronomi iskljuuju one koji imaju promjer
manji od deset milja)?
No, naravno, u tvrdnji da ovi prikazi Sunca i jedanaest planeta predstavljaju
upravo na Sunev sustav postoji i zamka. Nai uenjaci tvrde da se planetarni
sustav kojem pripada naga Zemlja sastoji od Sunca, Zemlje, Mjeseca, Merkura,
Venere, Marsa, Jupitera, Saturna, Urana, Neptuna i Plutona. To znai, Sunce i
samo deset planeta, ukoliko uraunamo i Mjesec.
Ali Sumerani ne misle tako. Oni tvrde da na sustav sainjava Sunce i jedanaest planeta (ubrojivi tu i Mjesec) i nepokolebljivo se dre miljenja da je, pored
planeta koji su nam danas poznati, postojao i dvanaesti lan Sunevog sustava,
matini planet Nefila.
Mi emo ga nazvati DVANAESTIM PLANETOM.
planeta. Vodeni takvim matematikim izraunavanjima astronomi su 1846. godine pronali planet koji nedostaje i dali mu ime Neptun. Zatim je, krajem devetnaestog stoljea, postalo oito da je i sam Neptun izloen nepoznatom gravitacijskom povlaenju. Nalazi li se u naem Sunevom sustavu jo jedan planet?
Ova zagonetka je rijeena 1930. kada je lociran Pluton.
Stoljeima, sve do 1.780., vjerovalo se da na Sunev sustav ima sedam lanova;
Sunce, Mjesec, Merkur, Veneru, Mars, Jupiter i Saturn. Zemlja se nije ubrajala medu
planete jer se smatralo da ostala nebeska tijela krue oko nje, najvanijeg nebeskog
tijela kojeg je stvorio Bog, te ovjeka, kao najvanije boje kreacije.
Nai prirunici pripisuju Nikoli Koperniku zaslugu da je otkrio poloaj Zemlje
kao tek jednog od nekoliko planeta u heliocentrinom sustavu (u kojem je Sunce
sredite). Bojei se gnjeva Katolike crkve, jer je osporavao sredinji poloaj
Zemlje, Kopernik je svoje studije ("De revolutionibus orbium coelestium") objavio tek 1.543. na samrtnoj postelji.
Potaknut da preispita stoljeima stare astronomske koncepcije, uglavnom radi
potreba navigacije u doba velikih otkria, te upoznat s izvjeima Kolumba 1.492.,
Magellana 1.520. i ostalih kako Zemlja nije ravna ve okrugla, Kopernik je svojim
matematikim proraunima dodao i odgovore iz drevnih spisa. Jedan od rijetkih
viih sveenika koji ga je podravao, kardinal Schonberg, napisao mu je 1.536:
"Saznao sam da vi ne samo da poznajete temelje drevnih matematikih uenja,
ve i da ste postavili novu teoriju prema kojoj se Zemlja kree, a Sunce zauzima
osnovnu i stoga glavnu poziciju".
U to vrijeme je prevladavao pristup baziran na grkim i rimskim predajama
da je Zemlja, koja je bila ravna, nadsvoena nebom, na kojem su nepomino
visjele zvijezde. Na nebu posutom zvijezdama, planeti (izraz dolazi od grke
rijei za lutalicu) su se kretali oko Zemlje. Takvih nebeskih tijela bilo je sedam, i
otuda nazivi za sedam dana u tjednu: Sunce (Sunday), Mjesec (Monday), Mars
(mardi), Merkur (mercredi), Jupiter (jeudi), Venera (vendredi), Saturn (Saturday).
(sl.90)
Ove astronomske ideje potjeu iz djela i kodifikacija Ptolomeja, astronoma iz
egipatskog grada Aleksandrije, koji je ivio u drugom stoljeu naeg doba. On je
bez dvojbe ustvrdio da se Sunce, Mjesec i pet planeta kreu u krugovima oko
Zemlje. Ptolomejeva astronomija prevladavala je vie od 1.300 godina, sve dok
Kopernik nije postavio Sunce u sredite.
I dok neki Kopernika nazivaju ocem moderne astronomije, drugi ga smatraju
istraivaem i obnoviteljem ranijih ideja. On je zaista paljivo prouavao zapise
grkih astronoma koji su prethodili Ptolomeju, kao to su Hiparh i Aristarh iz
Samosa. Aristarh je, u treem stoljeu prije Krista, tvrdio da bi se kretanja nebeskih
tijela mogla bolje objasniti ako bi kao sredinjicu uzeli Sunce, a ne Zemlju. U
sl.90
stvari, 2.000 godina prije Kopernika, grki astronomi napravili su popis planeta
pravilno poredanih od Sunca, priznavi tako da je Sunce, a ne Zemlja sredinja
toka Sunevog sustava,
Kopernik je samo ponovno otkrio heliocentrini pristup. Zanimljivije injenica
da su astronomi znali vie 500.g. pr.n.e. nego 500. ili 1500. godine novog doba.
Zaista, uenjacima je danas teko objasniti zato su najprije mlai Grci, a zatim i
Rimljani pretpostavljali da je Zemlja ravna ploa, koja se uzdie nad slojem mutnih
voda ispod kojih lei Had ili pakao, kada neki dokazi koje su ostavili grki astronomi
iz ranijih vremena pokazuju da su postojala i druga znanja.
Hiparh koji je ivio u Maloj Aziji u drugom stoljeu pr.n.e., raspravljao je o
"premjetanju znakova ekvinocija i solsticija", pojavi koju danas nazivamo precesija ekvinocija, Ati tu pojavu moemo objasniti samo u smislu sferne astronomije, u kojoj je Zemlja okruena ostalim nebeskim tijelima kao kugla unutar sfernog svemira.
Je li Hiparh znao da je Zemlja kugla i je li izradio svoje proraune u kontekstu
sferne astronomije? Jednako je vano jo jedno pitanje. Pojavu precesije moemo
promatrati povezujui dolazak proljea s pozicijom Sunca, kako ga vidimo sa
Zemlje, u danom zvijeu Zodijaka. Ali za pomak iz jedne kue zodijaka u drugu
potreban je period od 2160 godina. Hiparh sigurno nije ivio dovoljno dugo da bi
obavio ovakvo astronomsko promatranje. Odakle je onda dobio ovakvu informaciju?
Eudokso Knianin, jo jedan grki matematiar i astronom koji je ivio u
Maloj Aziji dva stoljea prije Hiparha, zamislio je nebesku kuglu, ija se kopija
danas nalazi u Rimu, kao kip Atlasa koji podupire svijet. Crte na kugli predstavlja zvijea zodijaka. Ali ako je Eudokso zamislio nebo kao kuglu, gdje je bila
Zemlja? Je ti on smatrao da se nebeska kugla nalazila na ravnoj Zemlji to bi
predstavljalo vrlo neobino ureenje, ili je znao da je Zemlja okrugla i okruena
nebeskom kuglom? (sl. 91)
Djela Eudoksova, iji su originali izgubljeni, stigla su do nas zahvaljujui poemama
Artusa, koji je u treem stoljeu pr.n.e. preveo astronomske injenice i simbole u poetski jezik. U ovoj poemi, koju je znao citirati i
sveti Pavao, sazvijea se opisuju vrlo detaljno i ocrtana su "svuda naokolo". Njihova
grupiranja i imenovanja pripisuju se vrlo
davnom dobu. "Neki ljudi u davnini zamislili su i domislili se nomenklaturi i pronali
odgovarajue oblike".
Tko su bili ti ljudi od davnina kojima
Eudokso pripisuje imenovanje zvijea? Prema nekim indicijama iz pjesme, moderni astronomi vjeruju da grki stihovi opisuju nebo
nad Mezopotamijom oko 2.200 prije Krista.
sl.91
injenica da su i Hiparh i Eudokso ivjeli u Maloj Aziji poveava vjerojatnost da su svoje znanje preuzeli iz hetitskih
izvora. Moda su ak i posjetili hetitski glavni grad i vidjeli boanske povorke
koje su tamo uklesane na stijenama; jer tamo se meu bogovima koji hodaju
nalaze dva bika - ovjeka koji nose kuglu: prizor koji je mogao nadahnuti Eudoksa
sl.92
objanjavao pravila o izraunavanju efemerida sukladno nekim strogo matematikim teorijama. Neugebauer je zakljuio da babilonski astronomi nisu poznavali
teorije na kojima su bile zasnovane efemeride i njihovi matematiki prorauni.
On je takoer priznao da empirijske i teorijske osnove ovih preciznih tabela u
velikoj mjeri nisu jasne ni modernim znanstvenicima: stoga je uvjeren da su
postojale drevne astronomske teorije, jer nije mogue osmisliti vrlo zamrenu
shemu raunanja bez dobro razraenog plana.
Profesor Alfred Jeremias ("Handbuch der Altorienlalischen Geistkultur") zakljuio je da su mezopotamski astronomi znali za pojavu retrogradnoga prividno
krivudavog i zmijolikog kursa planeta kako se vidi sa Zemlje, nastalog zbog injenice da Zemlja krui oko Sunca bre ili sporije od ostalih planeta. Ovakvo
znanje je znaajno ne samo radi injenice da je retrogradnost pojava vezana uz
krune putanje oko Sunca, ve i zbog toga to su potrebna vrlo duga razdoblja
promatranja za otkrivanje i razumijevanje ove pojave.
Gdje su se razvile ove zamrene teorije i tko je obavio promatranja bez kojih
one nisu mogle nastati? Neugebauer istie da u "tekstu o postupku" sreemo
veliki broj tehnikih izraza potpuno nepoznatog tumaenja, ako ne i nepoznatog
znaenja. Netko je moda prije Babilonaca posjedovao znanje astronomije i
matematike mnogo superiornije onom koje su imale kasnije kulture Babilona,
Asirije, Egipta, Grke i Rima.
Babilonci i Asirci posvetili su bitan dio svog rada u astronomiji voenju
preciznog kalendara. Poput idovskog kalendara koji se i danas koristi, to je bio
solarno - lunarni kalendar koji je povezivao solarnu godinu (neto vie od 365
dana) s lunarnim mjesecom (neto manje od 30 dana). Budui da je kalendar bio
vaan radi poslova i ostalih svjetovnih potreba, njegova preciznost bila je nuna
prvenstveno kako bi se odredio toan dan i trenutak nastupanja Nove godine i
drugih festivala i tovanja bogova.
Mezopotamski astronomi - sveenici oslanjali su se na sloenu sfernu astronomiju, kako bi izmjerili i uspostavili meusobne odnose zamrenih kretanja Sunca,
Zemlje, Mjeseca i planeta. Zemlju su zamiljali kuglom s ekvatorom i polovima.
Nebo je takoer bilo podijeljeno zamiljenim linijama ekvatora i polova. Prolazak
nebeskih tijela bio je povezan s ekliptikom, zamisao visine orbite Zemlje oko
Sunca po nebeskoj sferi: ekvinocij (trenutak kada Sunce u svom prividnom
godinjem kretanju na sjever i jug prelazi nebeski ekvator) i solsticij (vrijeme
kada se Sunce tijekom svog prividnog godinjeg kretanja du ekliptike nalazi na
svojoj najvioj deklinaciji sjeverno ili juno). Svi ovi astronomski pojmovi koriste se i danas.
No, kalendar ili domiljate metode za njegovo izraunavanje nisu izmislili
Babilonci i Asirci, Njihovi kalendari, ba kao i dananji, potjeu iz Sumera. Tamo
GIR.TAB
korpion
AB.SIN
Djevica
SUHUR.MASH
Koza - riba
sl.93
sl.94
sl.95
Precesija je pojava koju uzrokuje pomicanje zemljine osi sjever - jug zbog
ega Sjeverni pol (onaj koji je usmjeren prema Sjevernjai) i Juni pol opisuju
veliki krug na nebu. Prividno usporenje Zemlje u odnosu na zvijea iznosi otprilike pedeset sekundi luka u jednoj godini, ili jedan stupanj u sedamdeset i
dvije godine. Veliki krug, tj. vrijeme potrebno da Zemljin sjeverni pol ponovo
pokazuje prema istoj zvijezdi Sjevernjai stoga traje 25.920 godina (72 x 360) i
astronomi ga nazivaju Velikom godinom ili Platonovom godinom (oito je i Platon znao za tu pojavu).
Izlaenja i zalaenja zvijezda kao i precizno odreivanje proljetnog ekvinocija (najavljuje tadanju Novu godinu) bili su povezani s kuama zodijaka u
kojima su se pojavljivali. Proljetni ekvinocij kao i ostale nebeske pojave zbog
precesije se iz godine u godinu usporavaju, a konano se uspore za cijelu kuu
zodijaka jednom u 2.160 godina. Nai astronomi i dalje koriste nultu toku tropskog zodijaka (poetak znaka Ovna) koja je oznaavala proljetni ekvinocij oko
900 godine prije Krista, ali se ta toka do sada pomakla znatno u kuu Riba.
Otprilike oko 2.100. godine proljetni ekvinocij poet e se pojavljivati u prethodnoj kui Vodenjaka. Upravo na to se misli kada kaemo da ulazimo u doba Vodenjaka (sl. 96).
sl.96
sl.97
7
EP O STVARANJU
s1.99
sl.100
sl.101
poinje krug, a slijedi ga Venera. Zemlja, ovdje iste veliine kao i Venera, u svom
drutvu ima manju "kuglicu" - Mjesec. Redoslijed kojim su planeti poredani oko
zvijezde ide smjerom suprotnim od kazaljke na satu. I Mars je prikazan korektno,
manji je od Zemlje, ali vei od Mjeseca i Merkura. (sl. 101)
Drevni opis potom pokazuje planet koji ne poznajemo - vidljivo vei od Zemlje, ali manji od Jupitera i Saturna, koji potom slijede u nizu. Na kraju lako prepoznajemo Uran i Neptun, a tu je i maleni Pluton, no ne iza Neptuna kako smo mi
navikli, ve se pojavljuje izmeu Sararna i Urana.
Uvaavajui Mjesec kao ravnopravno nebesko tijelo sumerska skica Sunevog
sustava ispunjava sva naSa saznanja o planetima koji su ispravno poredani (uz
izuzetak Plutona) i precizno oznaeni po stvarnoj veliini. Meutim, ovaj 4.500
godina star opis svemira inzistira na postojanju nama potpuno nepoznatog velikog planeta, koji bi se trebao nalaziti ili se moda nekada nalazio negdje izmeu
Marsa i Jupitera. Radi se, kako emo uskoro pokazati, o Dvanaestom planetu, o
planetu Nefilim.
Da je ova sumerska nebeska karta pronaena prije dvije stotine godina, tadanji astronomi bi podsmjeljivo stare Sumerane optuili da u svojoj prostodunosti
izmiljaju nepostojee planete iza Sarurna. Ali danas znamo da su Uran, Neptun
i Pluton uistinu tamo. Jesu li onda Sumerani ispravno obavijeteni od Nefila ili
ipak izmiljaju da postoji Dvanaesti Planet izmeu Marsa i Jupitera, da je Mjesec
punopravno nebesko tijelo, a ne samo satelit i da je Pluton blii Saturnu?
Suvremeni svijet dugo je vjerovao u teoriju kako je Mjesec tek "smrznuta
loptica za golf" nastala kada se ogroman komad materije odvojio od Zemlje, u
vrijeme kada je ona bila jo vrtlog uarenog tekueg materijala. Ovaj odvojeni
komad Zemlje postepeno se hladio i stvrdnuo, vjeno pratei matini planet kao
satelit, dok su njegovu povrinu bombardirali milijuni meteori ta inei kratere po
njegovom sve runijem licu. Ali nekoliko uspjenih misija Apollo, posebno aktivnost satelita bez ljudske posade, lomili su ova uvjerenja u pitanja na koja se
moralo odgovoriti. Otkriveno je da kemijski sastav Mjeseca, te pronaeni minerali nisu u potpunosti identini onima na Zemlji. Baena je rukavica u lice teoriji
o odvajanju. Uslijedila je potom laboratorijska analiza sastava uzoraka tla i kamenja koje su astronauti Apolla donijeli sa sobom na Zemlju, koja je izvan sumnje pokazala kako je Mjesec nekada bio "ivi planet". Poput Zemlje, on se u
svojoj vlastitoj sceni stvaranja ohladio u vrsto nebesko tijelo. Poput Zemlje, on
generira toplinu, ali dok u sluaju naeg planeta vruina dolazi iz utrobe Zemlje
u kojoj se "kuhaju" radioaktivni materijali pod ogromnim pritiskom, na Mjesecu
ona dolazi od omotaa radioaktivnih materijala koji lei neposredno ispod povrine. Ovi materijali su preteki da se probiju joS taj jedan korak prema van. to ih
je onda smjestilo i dri ih ba na tom mjestu?
Mjeseevo gravitacijsko polje je nestabilno i promjenjivo, to je osnovni razlog da ovi teki materijali (poput eljeza) nemaju kanale prema jezgri, ve su
raspreni. Ali kakvom to silom, moramo se zapitati? Postoje jasni dokazi kako je
kamenje sa Mjeseca nekada, u davnoj prolosti, bilo magnetizirano, ba kao to
se magnetno polje danas promijenilo. Je li uzrok tome nama nepoznat unutarnji
proces ili pak utjecaj neke vanjske sile?
Astronauti misije Apollo 16 pronali su na povrini Mjeseca zanimljive uzorke
kamenja koji su nekada bili dijelovi smrvljene stijene, a potom nanovo spojem
utjecajem ogromne vruine iz nepoznatog izvora. Nametala su se nova pitanja.
to je razbilo stijene i to ih je kao u visokoj pei nanovo spojilo? Drugi materijali na povrini Mjeseca i neposredno ispod nje bili su bogati radioaktivnim kalijem
i fosforom, materijalima koji se na Zemlji nalaze duboko u njenoj unutranjosti.
Kada se svi ovi podaci sastave u jednu cjelinu postaje jasno, a moderna znanost
danas ovaj zakljuak i zastupa - Mjesec i Zemlja, koji su nastali od istih elemenata, u isto vrijeme, evoluirali su u odvojena i samostalna nebeska tijela. Po miljenju znanstvenika NASA-e (U.S. National Aeronautics and Space Administration) Mjesec se u prvih 500 milijuna godina razvijao "normalno". A onda se
dogodilo (kako pie u izvjeu "The New York Timesa"):
Velika kataklizma zadesila je Mjesec prije 4 milijarde godina. Svemirska tijela veliine veih gradova i manjih drava obruila su se na Mjesec
formirajui u sudaru njegove velike kratere, doline i planine.
Ogromne koliine radioaktivnog materijala oslobaale su svoju snagu
u ovim sudarima, topei kamenje na povrini i tjerajui more lave na povrinu.
Apollo 15 pronaao je glatku stijenu u krateru Tsiolovsky, est puta
veu od bilo koje na Zemlji. Apollo 16 je pak otkrio da je More Nektara
nastalo uslijed neke enormno velike eksplozije to je za posljedicu imalo
dijelove "mora" razasute do 1.000 milja naokolo.
Apollo 17 sletio je blizu procijepa osam puta veeg od bilo ega slinog
na Zemlji. Rezultat je to potresa barem osam puta razornijeg od najsnanijeg
potresa u povijesti Zemlje.
Potresi i svemirski sudari nastavili su se narednih 800 godina, pa je Mjesec
svoj konani, zaleeni i oiljcima nagrden izgled, dobio prije otprilike 3.2 milijarde godina. Po svemu to smo naveli, Sumerani su dakle bili u pravu kada su
tvrdili kako je Mjesec samostalno nebesko tijelo. A uskoro emo vidjeti da su
nam u nasljee ostavili tekst koji objanjava i opisuje kozmiku katastrofu o
kojoj je govorio NASA-in strunjak.
Planet Pluton nekada je n a z i r u "zagonetka". Jer, dok orbite oko Sunca ostalih planeta vrlo rijetko odstupaju od savrenog kruga, devijacije orbite Plutona,
njegova "ekscentrinost" je tolika da poprima oblik elipse, I dok ostali planeti u
svom kretanju oko Sunca uvijek putuju po planu, istim putem, Pluton odstupa do
nevjerojatnih 17 stupnjeva. Zbog ove dvije neobine osobine Pluton je jedini
planet koji prolazi kroz orbitu nekog drugog planeta, Neptuna.
Po svojoj veliini Pluton spada u klasu satelita: njegov promjer iznosi 3.600
milja i nije mnogo vei od Tritona, satelita Neptuna i Titana, jednog od deset
satelita Saturna. Zbog svog neobinog "karaktera" ini se da je ovaj "izrod" svoj
nebeski ivot zapoeo kao satelit, a potom nekako pobjegao svojem gospodaru u
vlastitu orbitu oko Sunca.
Ovo je, kako emo uskoro vidjeti, ba ono to se i dogodilo - sudei po sumerskim tekstovima. Ujedno, pribliavamo se vrhuncu nae potrage za drevnim
nebeskim dogaajima s poetka nastanka Sunevog sustava i dokazima o postojanju Dvanaestog Planeta.
U slinoj potrazi ve stoljeima su i nai astronomi. Naime, raireno je vjerovanje kako je nekada postojao planet smjeten izmeu Marsa i Jupitera. Negdje
krajem osamnaestog stoljea, ak prije no to je otkriveno postojanje Neptuna,
grupa astronoma je ustvrdila kako je raspored planeta u naem Sunevom sustavu, njihova udaljenost od Sunca i meusobna udaljenost napravljena po definiranom zakonu. Ovaj stav, poznat i kao Bodeov zakon, uvjerio je astronome kako je
prazan prostor izmeu Marsa i Jupitera anomalija i kako bi tamo morao biti nepoznat planet.
Izazvani ovim matematikim kalkulacijama, astronomi s kraja osamnaestog
stoljea su opsesivno poeli pretraivati spomenutu zonu u potrazi za "nestalim
planetom". I ve prvih dana devetnaestog stoljea, talijanski astronom Giuseppe
Piazzi, ba u tom "praznom" dijelu svemira izmeu Marsa i Jupitera, otkrio je
vrlo mali planet (promjera 485 milja) nazvan Ceres. Do 1804. broj novootkrivenih
asteroida (malih planeta) dogurao je do etiri, a danas ih poznajemo 3.000. Rije
je o skupim asteroida koji po zajednikoj orbiti putuju oko Sunca i poznati su kao
pojas asteroida. Izvan svake sumnje, oni su ostaci nepoznatog planeta koji je
raznesen u komade. Ruski astronomi dali su mu i ime Phayton.
Zapravo, astronomi su sigurni kako je nekakav planet tamo postojao, alt ono
to nisu u stanju objasniti je nain na koji je nestao. Je li moda sam eksplodirao?
Ali tada bi njegovi dijelovi bili raspreni u svim smjerovima i ne bi ostali u jednom pojasu. Ako je raspad nestalog planeta izazvao sudar s nekim drugim nebeskim
tijelom, gdje je onda ono ili njegovi ostaci? Njih nema jer se asteroidi u pojasu
kreu u istom pravcu, ba kao to je isti smjer okretanja osi pojedinih asteroida.
Da su meu njima dijelovi drugog planeta iz eventualnog sudara, oni bi se okre-
Neptun sam zraio nekom silnom radioaktivnom energijom? to god bilo, epski
nam pripovjeda kae kako je Apsu ili Sunce "uspavan". ak je i Mummu, "povjerenik, lien svojih moi."
U biblijskoj prii o Samsonu i Dalili vidjeli smo kako silni junak uhvaen na
spavanju moe lako biti lien svojih moi. Eaje povukao nenadan potez i preoteo
od Apsua njegove moi stvaranja i na glavu stavio "krunu." Apsu je bio "razvlaen". Ni Mummu se nije vie mogao slobodno kretati. "Gurnut je u pozadinu
i zatvoren", beivotni planet uz bok svojeg gospodara.
Oduzimajui Suncu moi stvaranja, bogovi su zaustaviti formiranje novih
planeta i donijeli privremeni mir u Sunev sustav. Pobjeda je znaila i da rijei
slave Vrhovnom Biu od tada vae za Eau, Neptun. Novi planet mogao je biti
stvoren samo voljom novog Apsua - u "Dubinama" - daleko u praznom prostoru
svemira s kojim su licem u lice stajali vanjski planeti.
Koliko je krhki mir potrajao? Ep ne kae nita precizno. Ali drama Stvaranja
se nastavila Treim inom:
U Dvorima Sudbine, gdje se stvari odreuju,
pojavio se bog, moniji od svih:
U srcu Dubine stvoren je MARDUK.
Novi nebeski bog - novi planet - stupa na scenu. Stvoren je u Dubinama.
Duboko u svemiru mu je odreena "sudbina", orbita kojom e se kretati. U Sunev
sustav su ga privukli vanjski planeti. "Onaj koji ga je rodio bio je Ea" (Neptun).
Novi planet izazivao je divljenje.
Zadivljujua je bila njegova figura, sjaj oiju;
Boanski je bio njegov korak,
Uzdignut je visoko iznad bogova..
Najuzvieniji meu njima,
udesna je bila njegova snaga.
Dolazei iz vanjskog svemira, Marduk je jo uvijek bio planet u stvaranju,
rigao je vatru i zraio radijacijom. "Kada bi pomaknuo usne kroz njih je curila
vatra."
Kako se pribliavao ostalim planetima "zaslijepio ih je svojim sjajem", "obuen
u odoru svjetlosti snage deset bogova." Njegova blizina oito je izazivala elektrina
i magnetska zraenja koja su ostali planeti poeli osjeati. Epski pripovjeda je
jasan:
Pripovijest nas potom vodi uzdu Mardukove putanje kretanja. Prvo je proao pokraj planeta koji ga je "rodio", Eae ili Neptuna, iji ga utjecaj skree u
Sunev sustav, "da ispuni svoju svrhu". Marduk u to vrijeme oito jo nije bio
ohlaen planet u krutom stanju. Jer, prolazei pored Neptuna sila njegovog gravitacijskog polja na tijelu pridolice izaziva izboinu. Izgledalo je kao da "dobija
drugu glavu". A s pribliavanjem Uranu gromade materije su se konano odvojile
od matinog planeta formirajui etiri satelita. "Anu stvori Marduku etiri pomagaa i naloi im da ga vjerno slijede." Mardukovi sateliti su nazvani "vjetrovi"
zbog brze orbite.
Nain na koji je Marduk proao pokraj Neptuna i Urana sugerira nam da se
kretao u suprotnom smjeru od ostalih planeta Sunevog sustava, u smjeru kretanja kazaljke na satu. Grabei dalje, "uljez" je doao pod utjecaj gravitacijskih sila
divova Anshara/Saturna i Kishara/Jupitera, koji su ga jo vie skrenuli s puta,
prema samom centru Sunevog sustava. Ravno u Tiamat. (sl. 106)
sl.106
Meutim, jo nije dolo do direktnog sudara dvaju planeta. injenica od velikog znaaja: Mardukovi sateliti su se sudarili s Tiamatom, ne planet sam. Oni
su "raniti" Tiamatovo tijelo, napravili na njemu veliki procijep. Potom je kroz to
ranjeno mjesto Marduk pucao svojom "strijelom", "boanskim svjetlom", munjom ispunjenom elektricitetom. I pogodivi Tiamat "u srce" "izvue iz nje ivotni
dah" - neutralizirao je Tiamatova elektrina i magnetna polja i tako ga "pokorio".
Prvi susret Marduka i Tiamata ostavio je Tiamat pustim, beivotnim planetom,
ali njegova sudbina je zapeaena tek njihovim sljedeim susretom. Konano
rjeenje odgoeno je i za Kingua, vodei Tiamatov satelit. to nije bio sluaj s
preostalih deset manjih satelita. Marduk je s njima odmah raskrstio.
Nakon to je razoruao Tiamat, vou,
Njena vojska je razbijena.
Bogovi, pomagai koji su je pratili sa strane,
U paninom strahu okrenue joj lea,
U bijegu potraie spas.
Moemo li identificirati ovu "razbijenu vojsku" koja je "u bijegu potraila
spas" kao satelite ija je putanja naglo promijenila smjer?
Ako tako napravimo doi emo do rjeenja jo jedne velike zagonetke
Sunevog sustava - fenomena kometa. Ovi mali globusi materije, koje esto opisuju
kao "pobunjene, neposlune lanove" Sunevog sustava, poznajemo prvenstveno
po nepravilnoj putanji kojom se kreu. Orbite planela oko Sunca (uz izuzetak
Plutona) gotovo su potpune krunice, dok su orbite kometa nepravilne, uz potpuno razliita vremenska pojavljivanja. Neki svoj put oko Sunca zavre za stotinjak, neki za tisuu godina. I to je posebno zanimljivo, dok planeti krue oko
Sunca u obrnutom smjeru kazaljke na satu, kometi jure u smjeru kazaljke na satu.
Astronomi joS nisu u stanju odgovoriti kakva je sila, kakav dogaaj stvorio
komete i gurnuo ih u njihove nestalne putanje. Na odgovor je: bio je to Marduk.
Dolazei u suprotnom smjeru, po svojoj vlastitoj putanji, razbio je i Tiamatove
male satelite i svojom gravitacijskom silom gurnuo ih u svemir kojim lutaju kao
kometi.
Kada je bitka zavrena Marduk je oduzeo Kinguu Pravo na Sudbinu (njegovu
samostalnu orbitu) i vezao ga uz svoju volju: Marduk je sada osvojio svoj put,
nakon skretanja u Sunev sustav, nadalje e se uvijek kretati ovom orbitom, pokraj
mjesta nebeske bitke koju je dobio.
Tiamat je "pokoren" i Marduk je otplovio u Nebo, u vanjski svemir, na svoj
put oko Sunca. U povratku proi e nanovo kraj Eae/Neptuna, "onoga ije je
elje ispunio", Anshara/Saturna "iji ga je trijumf ustoliio", te kraj mjesta velike
rijei "vode" kada se govori o Tiamatu, znanom i pod nadimkom Vodena Grdosija.
Onda je normalno da je Zemlja, Tiamatov dio, takoer vodeni planet.
B. Tiamat je prepolovljen: njegov donji dio postaje Nebo - pojas asteroida;
drugi dio, Zemlju, Mardukov satelit Sjeverni Vjetar gurnuo je u novu orbitu.
Tiamatov glavni satelit, Kingu, postaje Mjesec, ostali sateliti rastjerani su i postaju kometi.
Moderna znanost vjeruje da je Zemlja, nakon to je postala planet, bila uarena
kugla aktivnih vulkana. Nebo nad njom ispunjavali su para i oblaci. Kako se
temperatura sputala, magle su se pretvarale u vodu, razdvajajui lice planeta na
kopna i mora.
Peta tablica "Enuma Elish", na alost znatno oteena, prua nam na svom
sauvanom dijelu iste informacije. Opisujui lavu koja kulja na povrinu kao
Tiamatovu "slinu", Ep o Stvaranju ovo razdoblje korektno smjeta u vrijeme prije nastanka atmosfere, oceana i kontinenata. Nakon to su "vode oblaka sakupljene", oceani se poinju stvarati, a "oslonci" Zemlje - kontinenti - poinju izrastati. A kada "hlaenje nastade", kie i magle su se pojavile. U meuvremenu,
"slina" je nastavila izlaziti na povrinu, ali sada "leei u omotau".
Jo jednom, jasna je i biblijska usporedba:
I ree Bog
Neka se vode pod nebom sakupe,
na jedno mjesto, i neka suho tlo uskrsne.
I bi tako.
Zemlja, s oceanima, kontinentima i atmosferom, bila je sada spremna za
formiranje planina, rijeka, izvora, dolina. Pripisujui svu Kreaciju Bogu Marduku, "Enuma Elish" nastavlja pripovijest:
Gurnuvi Tiamatovu glavu (Zemlja) na poloaj,
On rasu planine naokolo.
Otvori izvore vodom obilnom
Kroz njene oi on pusti Tigris i Eufrat
Kroz njene grudi on stvori najvie planine.
U savrenom suglasju sa suvremenim saznanjima, oboje, i Knjiga Postanka i
Enuma Elish kao i ostali mezopotamski tekstovi smjetaju poetak ivota na Zemlji
u vode, iz kojih "izlaze puzea bia" pa onda "ona koja lete". I tada "stoka i
zvijeri", da bi kreacija kulminirala nastankom ovjeka.
Kao dio novog nebeskog poretka, Marduk "uini da se pojavi boanski
Mjesec... stvoren kao znak na nebu, odreuje dane svakog mjeseca."
Tko je bio ovaj nebeski Bog? Tekst ga zove SHESH.KI ("nebeski bog koji
titi Zemlju"). U Epu se nigdje prije toga ovakvo ime ne spominje. A sada ga
nalazimo "uz njenu nebesku silu (gravitacijsko polje)". I tko je "ona": Tiamat ili
Zemlja? Uloge Tiamata i Zemlje neodvojivo se poklapaju. Posve je jasno kako je
Zemlja Tiamatova reinkarnacija. Mjesec je nazvan zemljinim "zatitnikom", a to
je tono ona uloga koju je Tiamat namijenio Kinguu, kada gaje proglasio glavnim
satelitom.
Ep o Stvaranju precizno opisuje odvajanje Kingua od Tiamata i njegovo guranje
u svemir, u putanju oko Sunca nalik na komet. Ali, nakon to je Marduk zavrio
svoj prvi orbitalni krug oko Sunca i vratio se na poprite bitke, odredio je za
Kingu drugaiju sudbinu:
I Kingu, koji je bio vodei meu njima,
Ostade ponien;
Za boga DUG.GA.E su ga brojali.
On mu je oduzeo Tablicu Sudbine,
Koja nije vie njegova.
Marduk znai nije razorio Kingu, ve ga je kaznio oduzimanjem vlastite orbite. Smanjen, Kingu je bivi bog - planetarni lan naeg Sunevog sustava. Bez
samostalne orbite on je jedino mogao biti ponovno satelit. Ako je dio Tiamata
gurnut u novu orbitu (kao planet Zemlja), mi mislimo da je s njim povuen i
Kingu. Na Mjesec je po svemu sudei Kingu, bivi satelit Tiamata.
Pretvoren u nebeskog "duggaea". Kingu je ostao bez svojih vitalnih elemenata - atmosfere, vode, radioaktivnih materijala. Sabijen je u manji obim
sl. 109
sl.110
8
KRALJEVSTVO NEBESKO
lost zasljepljuje", inilo se da snano podupiru ovu teoriju. Ali u istini tekstovima stoji da "On osvaja predjele nalik na Shamash (Sunce)." Ako je Marduk nalik
na Sunce, onda ne moe biti Sunce.
A ako nije Sunce, koji od planeta onda jeste? Drevni astronomski tekstovi
propustili su naznaiti bilo koji planet. Bazirajui svoje teorije na opisnim pridjevima (na primjer "Sin Sunca") neki uenjaci uperili su prst u Saturn, Opis Marduka kao crvenog planeta istaknuo je i kandidaturu Marsa. Kako tekstovi Marduk
smjetaju u "markas shame" (u centar Neba) pojavili su se uenjaci s tvrdnjom
kako je pravi odgovor Jupiter, koji je smjeten u sredini planeta poredanih u liniju:
Jupiter
Merkur, Venera, Zemlja, Mars
Saturn, Uran, Neptun, Pluton
Ova teorija obiluje kontradikcijama, jer isti uenjaci tvrde kako Kaldeanci
nisu znali za postojanje planeta iza Saturna. Na njihovoj listi Zemlja je planet
iako tvrde da su Kaldeanci Zemlju shvaali kao centar planetarnog sustava. A
previdjeli su i Mjesec kojeg se u Mezopotamiji dralo za "nebeskog boga", dakle
planet. Identifikacija Jupitera i Dvanaestog Planeta jednostavno "ne dri vodu".
"Ep o Stvaranju" jasno daje do znanja da je Marduk osvaja iz vanjskog
svemira, izvan Sunevog sustava, koji prolazi pokraj vanjskih planeta (ukljuujui
Saturn i Jupiter) prije sudara s Tiamatom. Sumerani planet nazivaju NIBIRU,
planet krianja", a babilonska verzija ep nadopunjuje sljedeim astronomskim
podacima:
Planet NIBIRU:
Krianje Neba i Zemlje je okupirao.
Iznad i ispod, ne moe se proi;
Svi moraju njega ekati,
Planet NIBIRU:
Planet koji sjaji na nebesima.
On zauzima glavnu ulogu
Njemu se svi klanjaju.
Planet NIBIRU
To je On koji bez zamora
Sredinom Tiamata stalno prolazi
PROLAZNIK neka mu bude ime Onaj koji je osvojio sredinu.
Marduk
Ako Mardukova orbita prolazi mjestom gdje je nekada bio Tiamat, relativno
blizu nas (izmeu Marsa i Jupitera), zbog ega onda ne vidimo taj planet, koji je
oito velik i sjajan?
Mezopotamski tekstovi govore o Marduku kao osvajau nepoznatih predjela
neba i osvajau svemira. "On upoznaje skrivena znanja... On je vidio sve kutke
svemira/' On je opisan i kao "nadglednik" ostalih planeta, jer orbitom okruuje
sve ostale, "On dri ruku na njihovim putovima (orbitama)", inei "obru" oko
njih. Njegova orbita je "uzvienija" (vea) od ostalih planeta. Po Franzu Kugleru
("Sternkunde und Stemdienst in Babylon") iz ovoga proizilazi da je Marduk
najbre nebesko tijelo, koje krui velikom elipsom kroz svemir, ba kao i kometi.
Ovakva neobina putanja planeta koji ovisno o Suncu ima centar svoje gravitacije, ini da je njegov apogej - toka u kojoj je najvie udaljen od Sunca duboko u svemiru, a perigej - toka u kojoj je najblii Suncu i mjesto okretanja i
povratka u svemir - u centru naeg Sunevog sustava, nama pred oima. Pronali
smo da dvije ovakve "baze" uistinu podsjeaju na Marduka u mezopotamskim
tekstovima. Sumerski tekstovi opisuju planet koji svoje kretanje zapoinje od
AN.UR ("Nebeske baze") do E.NUN ("Boanskog Prebivalita"). Ep Stvaranja
kae o Marduku:
On prolazi nebom i osvaja daljine...
Prostore Dubina Vrhovnik je izmjerio.
E-Shara je odredio za svoje vanjsko prebivalite;
E-Shara veliko prebivalite na Nebu je odredio.
Jedno "prebivalite" je "vanjsko" - duboko u svemiru. Drugo je odreeno na
"Nebu", tamo gdje je pojas asteroida, izmeu Marsa i Jupitera. (sl. 111)
Slijedei uenje svojih sumerskih predaka, idov Abraham od Ura, takoer je
sl.111
ujedno znai "Anu" ili "boanstvo", a u semitskom jeziku razvio se u slovo "tav",
to znai "znak".
I doista, svi drevni narodi tog podruja periodino pojavijivanje Dvanaestog
Planeta doivljavaju kao znak velikih promjena, znak Novog Doba. Mezopotamski
tekstovi govore o planetu koji se pojavljuje u pravilnim vremenskim razmacima,
kao o prihvaenoj i predvidljivoj injenici.
Veliki planet:
Kada se pojavi tamno crven.
Nebo dijeli napola
I stoji kao Nibiru
Dosta je tumaa tekstova koji pretpostavljaju kako dolazak planeta znai predskazanje promjena vanih za cjelokupni ljudski rod. R. Campbell Thompson ("Reports of the Magicians and Astronomers of Nineveh and Babylon") prilae nekoliko spisa koji prate rast planeta na nebu, od trenutka kada "pozvoni na stanici
Jupiter" do dolaska na mjesto krianja, Nibiru:
Kada od stanice Jupiter
Planet proe prema Zapadu
Nastat e vrijeme sigurnosti.
Tihi mir e se rasuti zemljama.
Kada od stanice Jupiter
Planet uskrsne u sjaju
I u Zodijaku Raka postat e Nibiru,
Akkad e preplaviti milost
Kada Nibiru naraste...
Domai kraljevi vladat e u miru,
Bogovi e poslati milost i blagoslov.
Meutim, nadolazei planet izaziva takoer kie i poplave, te snane gravitacijske promjene.
Kada Planet Nebeskog Prijestolja
sl.112
Naraste u sjaju,
Nastat e poplave i kie...
Kada Nibiru zastane u perigej,
Bogovi e pokloniti mir,
Brige e se proistiti,
Problemi postati nevani.
Kie i poplave e doi.
Poput mezopotamskih znanstvenika, idovski proroci podrazumijevaju vrijeme
dolaska planeta i njegovo pribliavanje Zemlji kao vrijeme velikih promjena.
Slinost izmeu mezopotamskih predskazanja mira i napretka koji prate dolazak
Planeta Nebeskog Prijestolja i biblijskih proroanstava o miru i pravdi to e sii
na Zemlju nakon Dana Gospodnjeg, najbolje odraavaju Izaijine rijei:
Dogodit e se na kraju Dana:
...On e biti sudac narodima,
mnogim e suditi plemenima,
koji e maeve prekovati u plugove,
a koplja u srpove.
Nee vie narod dizati maa
protiv naroda.
Niti e vie uiti ratovanju.
U suprotnosti s blagoslovom novog vremena koje slijedi nakon Dana Gospodnjeg, Dan sam je u Starom zavjetu opisan kao vrijeme kie i zemljotresa. Ako
ove biblijske stihove shvatimo na nain mezopotamskih sveenika, kao vrijeme
dolaska velikog planeta snanog gravitacijskog polja u blizinu Zemlje, onda nam
ove rijei Izaije izgledaju prilino razumljivima:
uj! agor na gorama kao od silna naroda.
uj! Buka kraljevstavar sakupljenih naroda.
To Jahve nad Vojskama za boj vojsku pregleda.
Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni Jahve i orua gnjeva njegova Da svu Zemlju poharaju...
Nebesa u potresti.
Maknut e se Zemlja s mjesta
Od srdbe Jahve nad Vojskama,
U Dan kad se izlije gnjev njegov.
sl. 113
sl. 114
Zemlje govori o njegovoj stalnoj orbiti oko Sunca. Po svom kretanju on se ponaa kao mnogi kometi. Neki od kometa koje poznajemo - poput Halleyevog
kometa koji se Zemlji pribliava svakih 75 godina - nestaju pred naim pogledom
na toliko dugo vremena da astronomi vrlo teko utvruju radi li se o istom kometu
kada se nanovo pojavi. Neki kometi vieni su samo jednom u ljudskoj povijesti i
pretpostavlja se da imaju orbitalno vrijeme mjereno tisuama godina. Komet
Kohoutek, na primjer, prvi puta je otkriven u oujku 1973. godine, proao je na
udaljenosti 75.000 000 milja od Zemlje poetkom sijenja 1974. godine i ubrzo
zatim nestao iza Sunca. Astronomi predviaju da e se ponovno pojaviti negdje
nakon 7.500 godina do 75.000 godina.
Ljudska intimnost s dolaskom i odlaskom Dvanaestog Planeta govori nam
kako je njegova orbita kraa od Kohouteka. Ako je tako, zato onda nai astronomi ne znaju za njegovo postojanje, Vjerojatno stoga to bi orbita Dvanaestog Planeta bila est puta vea od one Plutona ak i u sluaju da je dvostruko
kraa od Kohoutekove ophodnje oko Sunca. Zapravo, planeti iza Satuma, za ije
potopni svijet izranja pred naim oima kroz listu od deset vladara - od prvog "Kraljevstva koje se spustilo sa Nebesa" do vremena kada je "Potop prekrio Zemlju".
Jedna sumerska lista kraljeva, poznata kao tekst W-B/144, biljei vladavinu
boanstava u pet mjesta ili "gradova". U prvom gradu, Eridu, stolovala su dva
vladara. Tekst obiljeava oba imena sa znakom "A", to znai "praotac".
Kada se Kraljevstvo spustilo s Nebesa,
prvo je stolovah u Eridu.
U Eridu
A.LU.LIM postade kralj; vladao je on 28.800 godina
A.LAL.GAR je vladao 36.000 godina.
Dva vladara vladae 64.800 godina.
Kraljevstvo se potom seli u druga mjesta, gdje vladare nazivaju "en", ili "Gospodin" (a na jednom mjestu koritena je boanska titula "dingir").
Nakon Eridu,
Svoje Kraljevstvo preselio je u Bad-Tibira,
U Bad-Tibira
EN.MEN.LU.AN.NA vlada 43.200 godina;
EN.MEN.GAL.AN.NA vlada 28.800 godina.
Boanski DU.MU.ZI Pastir, vlada 36.000 godina.
Tri kralja vladae 108.000 godina.
Popis potom nabraja gradove, Larak i Sippar, i njihove boanske vladare, te
na kraju grad Shuruppak, gdje je ovjek boanskog porijekla bio kralj. Zajednika je injenica svih popisa, da su ove fantastino duge vladavine, sve do jedne,
bile djeljive sa 3.600:
Alulim
-8x3 600 = 28.800
Alalgar
-10x3 600 = 36.000
Enmenluanna
-12x3 600 = 43.200
Enmengalanna
- 8x3 600 = 28.800
Dumuzi
10x3 600 = 36.000
Ensipazianna
- 8x3 600 = 28.800
Enmenduranna
-6x3 600 = 21.600
Ubartutu - 5x3 600 = 18.000
Sumerski tekst oznaen kao W-B/62 dodaje Larsu popisu prijestolnica i dva
sus.
utjecajem Nefila, prolo kroz tri razvojna skoka, svakih 3.600 godina; razdoblje mezolitika 11.000 godina prije Krista, doba lonarstva 7.400 godina prije
Krista i nenadani razvoj sumerske civilizacije otprilike 3.800 godina starog
doba. Nije sluajno da Nefili interveniraju u ljudskoj povijesti uvijek u vrijeme koje odgovara vremenu kada se Dvanaesti Planet priblii Zemlji.
Mnogi uenjaci (na primjer Heinrich Zimmern u "The Babylonian and
Hebrew Genesis") otkrivaju da Stari zavjet paljivo njeguje tradiciju vladavina
prije Potopa, razdoblje predaka, i da rodoslovlje od Adama do Noe (junaka
Potopa) broji deset vladara. Govorei o dobu prije Potopa, Knjiga Postanka
(Poglavlje 6) opisuje razoaranje Boga ovjeanstvom. "I zaali Bog to je
stvorio ovjeka na Zemlji... i ree Bog: Unitit u ovjeka kojeg sam stvorio."
I ree Bog:
Moj duh nee dovijeka lebdjeti nad ovjekom;
to grijeei, samo misli na putenost tijela.
I njegovi dani bijahu sto i dvadeset godina.
Generacije znanstvenika stih "I njegovi dani biti e sto i dvadeset godina" itali su kao boju garanciju da e ovjekov ivotni vijek trajati 120
godina. Ali ovo ba i nema nekog smisla. Zato bi Bog, u istom stihu gdje
objavljuje svoju namjeru da uniti ovjeanstvo, obeao ovjeku dug ivot.
A znamo i da su nakon Potopa pojedini ljudi ivjeli due od 120 godina Noa ili Shem ak 600 godina.
Drei se uvjerenja da se spominjanih 120 godina tiu ljudskog ivotnog
vijeka, uenjaci su previdjeli da u spomenutom stihu biblijski jezik ne koristi vrijeme budue - "I njegovi dani e biti..." - ve vrijeme prolo - "I njegovi
dani bijahu sto i dvadeset godina." Namee se oito pitanje, o ijem se ivotnom vijeku ovdje govori?
Nas zakljuak je kako se 120 godina odnosi na Boanstva.
Smjestimo gore opisana zbivanja u vrijeme koje razmatraju epski tekstovi Sumerana i Babilonaca "Ep o Stvaranju" poinje rijeima "Enuma elish"
(kada u visinama). Pria o pojavljivanju boga Enlila i boginje Ninlil smjetena je u vrijeme "kada ovjek jo nije bio stvoren", i tako dalje.
Jezik i svrha Poglavlja 6 Knjige Postanka slui istom cilju, smjestiti zbivanja o kojima govorimo, doba Potopa, u pravu vremensku perspektivu. Poetne rijei izvorne verzije Poglavlja 6 odnose se na vrijeme:
Kada su se ljudi poeli iriti po Zemlji
I keri im se narodile.
Ovo se, nastavlja pripovjeda, zbivalo kada
Opaze sinovi Boji da su keri ljudske pristale
pa ih uzimahu sebi za ene gdje su god htjeli
A bilo je to kada
U ona vremena - a i kasnije - na Zemlji su bili Nefili,
u vrijeme kad su Boji sinovi opili s ljudskim kerima
pa im one raale djecu.
To su oni od starina po snazi glasoviti ljudi...
.. Ljudi Shema.
Bilo je to u vrijeme kada je ovjek Potopom zbrisan s lica Zemlje. A kada se
to tono dogodilo?
Stih trei nam odgovara nedvosmisleno: onda kada boanstva izbroje 120
godina. Sto i dvadeset "godina", ne ovjeka na Zemlji, ve monih, glasovitih
"Ljudi s raketama", Nefila. A njihova godina iznosila je jedan shar - 3.600 zemaljskih godina.
Ovakva interpretacija ne samo da rasvjetljava stihove Postanka, ve nam pokazuje kako su oni nastali na osnovu obavijesti koje su dobili od Sumerana: 120
shara, 432.000 godina je prolo od prvog slijetanja Nefila na Zemlju do Potopa,
Vodeni naim ranijim saznanjima o pravom vremenu poetka Potopa, moemo
zakljuiti da se prvo slijetanje Nefila na Zemlju dogodilo tono prije 450.000
godina.
Ali prije no to krenemo u potragu za dogaanjima koje je izazvao dolazak
Nefila, te sustav koji su potom izgradili, moramo odgovoriti na dva kljuna pitanja: Je li mogue da su se bia, oito fiziki potpuno nalik na nas, razvila na
nekom drugom planetu? I, je li mogue da su ta bia posjedovala sposobnost
meuplanetarnih letova, prije pola milijuna godina?
Iz prvog pitanja proizlazi jedno jo vanije: Ima li ivota bilo gdje u svemiru?
Suvremena znanost danas dokazuje kako postoji niz galaktika nalik na nau, s
nemjerljivo mnogo zvijezda nalik na nae Sunce, s bezbroj planeta i razliitih
atmosfera, na kojima se kemijski elementi mijeaju u svim zamislivim varijantama. Svemir nudi milijarde mogunosti i prilika da se razvije ivot.
Danas takoer znamo kako meuplanetarni prostor svemira nije prazan. Na
primjer, svemirom se kreu estice vode, oblaci ledenih kristala, ostaci procesa
nastajanja zvijezda. Ovo otkrie suvremene astronomije potvruje mezopotamska
vjerovanja kako su se "vode Sunca mijeate s vodama Tiamata."
Osnovne estice ivih materija "lebde" prostorom izmeu planeta, to negira
tvrdnju kako ivot moe postojati i opstati jedino unutar odreene zagrijane atmosfere. Vie ne stoji niti uvjerenje kako se ivi organizmi mogu razvijati jedino
tamo gdje je izvor ivotne energije Sunce i njegovo zraenje, Amerika svemirska letjelica "Pioneer 10" je otkrila kako Jupiter, iako znatno udaljeniji od Sunca,
ima toplu atmosferu to znai da posjeduje vlastiti izvor energije i topline, neovisan od Sunca.
Planet s rezervama radioaktivnih elemenata u svojoj unutranjosti ne proizvodi samo vlastitu toplinu, on je sposoban i za vulkansku aktivnost, proces nuan
za stvaranje atmosfere. Ako je planet dovoljno velik da ostvari stabilnu
gravitacijsku silu, ona e atmosferu uvati nedirnutom. Takva atmosfera nalik je
na efekt zagrijane kue, titi planet od hladnoe svemira i uva vlastitu toplinu da
se ne raspri. Kao to pojedinca grije i od hladnoe titi odjea. Vjerojatno su ovo
imali na umu autori drevnih tekstova kada su Dvanaesti Planet opisivali kao
"odjeven u toplinu". Doivljavali su ga i kao planet koji zrai i jo ga zvali "onaj
koji zrai najjae medu Bogovima". (sl. 115) Dvanaesti Planet mogao je razvijati
svoju vlastitu toplinu i posjedovao je atmosferski ogrta koji je titio ivot za
njegovog prolaska mranim dubinama svemira, daleko od Sunca.
sl. 115
9
SPUTANJE NA PLANET
ZEMLJU
sl.1
sl. 2
planetu, a njegova dva sina koji su sili na Zemlju izvlaili su drijeb. Eai je
bila dodijeljena "vladavina nad Dubinama", a Enlilu je "dodijeljena vlast nad
Zemljom". I rjeenje zagonetke pojavljuje se u svom punom znaaju:
Enlilov planet bila je Zemlja, Za Nefile, Zemlja je bila sedmi planet.
U veljai 1971, SAD su lansirale letjelicu bez posade na najduu misiju do
tada. Putovala je dvadeset i jedan mjesec, prola pored Marsa i pojasa asteroida,
do precizno utvrenog susreta s Jupiterom. Zatim je, kako su predvidjeli
znanstvenici NASE, snana gravitacija Jupitera "ugrabila" letjelicu i zavitlala
ju u vanjski svemir.
Razmiljajui kako bi Pioneer 10 jednog dana mogao biti privuen
gravitacijom nekog drugog "Sunevog sustava" i spustiti se ili sudariti s nekim
sl. 3
sl. 4
Light of the Ancient Near East"), "vaan zvjezdano mitoloki tekst" bavi se
nekim izvanrednim nebeskim dogaajem, kada su sedmorica "nahrupili na
Nebesku ogradu". U ovom prevratu, koji je oigledno bio neobino poravnanje
Sedam planeta, "oni su sklopili savez s junakom Shamashem (Sunce) i smionim
Adadom (Merkur)"- to vjerojatno znai da su svi oni iskoristili povlaenje
gravitacije u istom pravcu. "U isto vrijeme je Itar, traei velianstveno
boravite s Anuom, borei se da postane Kraljica Neba" - Venera je nekako
pomicala svoj poloaj na "velianstvenije boravite". Najvei uinak bio je
na Sina (Mjesec). "Sedmorica koji se ne plae zakona.. estoko su nagrnuli
oko Sina koji daje svjetlo". Prema ovom tekstu, pojavljivanje Dvanaestog
Planeta spasilo je pomraeni Mjesec i uinilo da ponovo "zasja na nebu".
etvorica su se nalazila u podruju neba koje su Sumerani nazvali GIR.HE.A
("nebeske vode gdje rakete postaju zbrkane"), MU.HE ("smetenost letjelica")
ili UL.HE ("pojas pomutnje"). Ovi zbunjujui izrazi imaju smisla tek kada
shvatimo da su Nefili promatrali nebo Sunevog sustava u smislu svojeg
svemirskog putovanja. Tek nedavno, inenjeri Comsata ("Communication
Satellite Corporation") otkrili su da Sunce i Mjesec "prevare" satelite i 'iskljue
ih". Zemljini sateliti mogu biti "zbunjeni" pljuskom estica iz solarnih
bljeskova ili promjenama u mjeseevom odraavanju infracrvenih zraka. Nefili
su takoer bili svjesni da rakete ili letjelice ulaze u "zonu zbrkanosti" kada
prou pored Zemlje i priblie se Veneri, Merkuru i Suncu.
Odvojeni od etvorke pretpostavljenom nebeskom ogradom, sedmorica
su se nalazili u podruju neba za koje su Sumerani koristili izraz UB. Ub se
sastojao od sedam dijelova nazvanih (u akadskom) giparu ("none
prijestolnice"). Vrlo je vjerojatno da odavde potjee bliskoistono vjerovanje
u "sedmo nebo".
Sedam "nebeskih tijela" ili "kugli" sainjavali su akadski kishshatu
("sveukupnost"). Porijeklo izraza bio je sumerski SHU, koji takoer znai
"onaj dio koji je najvaniji", Vrhovni.
Sedam planeta su stoga ponekad nazivali "Sedam Sjajnih SHU.NU" Sedam "koji se odmaraju u Najviem dijelu".
Sedmoricu se opisivalo s vie tehnikih detalja nego etvorku. Sumerske,
babilonske, i asirske nebeske liste opisivale su ih razliitim epitetima i nabrajale
ih njihovim tonim redom. Veina uenjaka, pretpostavljajui da se drevni
tekstovi nisu nikako mogli baviti planetima iza Saturna, imali su potekoa u
ispravnom identificiranju planeta opisanih u tekstovima. Ali nai nalazi ine
identifikaciju i razumijevanje znaenja imena relativno lakim.
Prvi planet koji su susreli Nefili pribliavajui se Sunevom sustavu bio je
sl. 6
Sunevog sustava. Preciznije, Mars se spominjao kao Shelibbu ("koji je blizu
sredita" Sunevog sustava).
Neobian crte na cilindrinom peatu sugerira da je, proavi Mars,
dolazea letjelica Nefila uspostavila stalnu komunikaciju s "Kontrolom misije"
na Zemlji. (sl. 6)
sl. 7
sl. 8
Sha sha sha sha sha sha (du obodnice)
sham sham bur bur Kur (du vodoravne linije)
dobivaju smisao ako umetnemo sumerska znaenja ovih slogovnih rijei.
(sl.8)
Ovdje otkrivamo kartu putovanja koja oznaava put kojim je bog Enlil
raketa
podigni
klii
40 40 20 22 22
Gornja linija sljedeeg dijela vie ne kazuje: "nebo nebo"; umjesto toga
trai se "kanal kanal 100 100 100 100 100 100 100". Na ovom prilino
oteenom dijelu uzorak je zamjetljiv. Du jedne od linija natpis kae:
"Ashshur" to moe znaiti "onaj koji vidi" ili "gledanje".
Sedmi dio je previe oteen da bi nam posluio u naim ispitivanjima;
nekoliko razluivih slogova znae "udaljen udaljen..pogled pogled" a uputa
glasi "prisni". Osmi i zadnji dio je gotovo potpun. Linije smjerova, strelice i
natpisi oznaavaju put izmeu dva planeta. Upute: "nagomilaj planina planina"
pokazuju etiri grupe krieva; dva puta je napisano "gorivo voda ito", a dva
sl. 9
prikazujui ga otmjenim,
Sainivi shem za njega?
Na planisferu kojeg smo upravo deifrirali, mi zaista vidimo takav plan
puta, "Plan Nebo - Zemlja". Jezikom znakova i rijei Nefili su nam skicirali
put od njihovog planeta do naeg.
Tekstovi koji bi inae bili nerazumljivi, a bave se nebeskim udaljenostima
takoer dobivaju smisao, ako ih itamo kroz prizmu svemirskog putovanja od
Dvanaestog Planeta. Tekst koji je pronaen u ruevinama Nippura, a ija se
starost procjenjuje na otprilike 4000 godina, danas se uva u Zbirci Hilprecht
na Sveuilitu u Jeni, u Njemakoj. 0. Neugebauer ("The Exact Sciences in
Antiquity") ustanovio je da ploica nedvojbeno predstavlja kopiju "izvornog
starijeg djela"; u njemu nalazimo omjere nebeskih udaljenosti poevi od
Mjeseca do Zemlje i zatim kroz svemir do preostalih est planeta.
ini se da je drugi dio teksta sadravao matematike formule za rjeavanje
bilo kojeg meuplanetarnog problema (prema nekim itanjima):
40 4 20 6 40 x 9 je 6 40
13 kashu 10 ush mul SHU.PA
eli mul GIR sud
40 4 20 6 40 x 7 je 5 11 6 40
10 kashu 11 ush 6 1 gar 2 u mul GIR tab
eli mul SHU.PA sud
Uenjaci se nikada nisu u potpunosti sloili po pitanju pravilnog itanja
mjernih jedinica u ovom dijelu teksta (Dr. J. Oelsner, kustos Zbirke Hilprecht
u Jeni predloio je nov nain itanja). Meutim, jasno je da drugi dio teksta
mjeri udaljenosti od SHU.PAe (Pluton).
Jedino su Nefili, prelazei planetarne orbite, mogli izraditi ove formule,
jer su jedino njima bili potrebni takvi podaci.
Uzevi u obzir da su i njihov planet i njihov cilj, Zemlja, obje u stalnom
kretanju, Nefili su trebali usmjeriti svoju letjelicu, ne na mjesto gdje se Zemlja
nalazila u trenutku njena lansiranja, ve gdje bi trebala biti u trenutku dolaska.
Moemo sa sigurnou pretpostaviti da su Nefili izradili svoje putanje na nain
na koji moderni znanstvenici planiraju misije na Mjesec i ostale planete.
Letjelica Nefila bila je vjerojatno lansirana sa Dvanaestog Planeta u pravcu
njegove vlastite orbite, ali mnogo prije njenog dolaska u blizinu Zemlje. Na
sl. 10
10
GRADOVI BOGOVA
Kada se sa nebesa
Spustite na Zbor,
imat ete prenoite
da vas sve prihvati.
Dat u mu ime "Babilon"Vrata Bogova.
Tako Zemlja nije bila tek mjesto posjeta ili kratkog boravka predvienog
za istraivanje, ona je trebala postati stalan "dom daleko od doma".
Putujui na planetu koji je i sam bio poput neke letjelice, prelazei putanje
veine ostalih planeta, Nefili su nesumnjivo najprije promatrali nebo sa
povrine svojeg planeta. Slijedila su istraivanja bez posade. Prije ili kasnije
bili su u mogunosti da poalju misije s posadom na druge planete.
Dok su Nefili traili dodatni "dom", Zemlja ih se povoljno dojmila. Njene
plave boje ukazuju da na njoj ima voda koje sadre ivot i atmosferu: smea
boja ukazuje na vrstu zemlju; njeno zelenilo, na vegetaciju i osnovu za ivot.
Ipak, kada su Nefili konano doputovali do Zemlje, ona je vjerojatno izgledala
neto drugaije no to ju vide dananji astronauti. Jer, kada su Nefili prvi puta
doli na Zemlju, ona se nalazila usred Ledenog doba - ledenog razdoblja koje
je bilo tek jedno u nizu faza zamrzavanja i odleivanja u klimi zemlje:
Ranije ledeno doba - poelo je prije otprilike 600.000 godina
Prvo zatopljenje (meuledeni period) - prije 550.000 godina
Drugo ledeno doba - prije 480.000 do 430.000 godina
Kada su se Nefili prvi puta spustili na Zemlju prije otprilike 450.000 godina,
gotovo treina Zemljine povrine bila je prekrivena ledenim prekrivaem i
ledenjacima. Uz toliku koliinu smrznute vode, kine padaline bile su smanjene,
ali ne svugdje.
Zbog posebnosti vjetrova i terena, izmeu ostalog, neka podruja koja su
danas dobro navodnjena tada su bila suha, a neka podruja s danas iskljuivo
sezonskim padalinama, u to vrijeme su imali kine oborine tijekom cijele
godine.
Razine mora takoer su bile nie, jer su se velike koliine vode na Zemlji
nalazile u obliku leda. Na vrhuncu dva glavna ledena doba, razine mora su
bile gotovo 600 do 700 stopa nie nego danas. Tamo gdje se danas nalaze
mora i obale bila je suha zemlja. U tokovima rijeka, koje su prolazile stjenovitim
podrujem, nastale su duboke gudure i kanjoni; ukoliko je tok rijeke prolazio
kroz meku zemlju i glinu, stizao bi do mora ledenog doba kroz ogromne
movare.
Stigavi na Zemlju usred takvih klimatskih i geografskih uvjeta, gdje su
Nefili mogli urediti svoje prvo prebivalite?
Nema sumnje da su traili mjesto s relativno umjerenom klimom, gdje bi
dostajala jednostavna sklonita i gdje su se mogli kretati u laganoj radnoj
odjei, umjesto u nespretnim, izoliranim odijelima. Vjerojatno su traili i vodu
za pie, kupanje i industrijske svrhe, kao i odravanje biljnog i ivotinjskog
svijeta potrebnog za hranu. Rijeke bi ujedno olakavale navodnjavanje velikih
povrina zemlje i predstavljale bi prikladan nain prijevoza.
Jedino je prilino usko umjereno podruje na Zemlji moglo udovoljiti svim
ovim zahtjevima, kao i potrebi za dugim ravnini podrujem prikladnim za
slijetanja. Panja Nefila, kao to sada znamo, usmjerila se na tri glavna rijena
sustava i njihove doline: Nil, Ind te Tigris i Eufrat. Svaki od ovih rijenih
bazena bio je prikladan za ranu kolonizaciju: svaki od njih je s vremenom
postao sreditem drevne civilizacije.
Teko da bi Nefili zanemarili jo jednu potrebu: izvor goriva i energije.
Nafta je na Zemlji bila svestran i obilan izvor energije, topline i svjetla, kao i
temeljna sirovina iz koje su nastala bezbrojna esencijalna dobra. Nefili su,
sudei prema sumerskim obiajima i zapisima, obilno koristili naftu i njene
derivate, pa je jasno da su u svojoj potrazi za najprikladnijim prebivalitem na
Zemlji, odabrali mjesto bogato naftom.
Imajui sve ovo u vidu, Nefili su vjerojatno Ind stavili na zadnje mjesto,
jer to nije podruje gdje se moe nai nafta. Dolina Nila je vjerojatno zauzela
drugo mjesto. Geoloki, ona se nalazi u podruju nastalom taloenjem stijena,
ali nafta je na tom podruju pronaena dosta daleko od doline i zahtijevala bi
duboka buenja.
Zemlja dviju rijeka, Mezopotamija je nedvojbeno stavljena na prvo
mjesto. Neka od najbogatijih naftnih polja proteu se od vrha Perzijskog
zaljeva do planina odakle izviru Tigris i Eufrat. I dok se na veini drugih
lokacija treba buiti duboko kako bi se dolo do sirove nafte, u drevnom
Sumeru (danas je to juni Irak), bitumen, katran, smole i asfalt izbijali su
ili tekli prirodno po povrini.
(Zanimljivo je da su Sumerani imali nazive za sve smolaste tvari - naftu,
sirovu naftu, isti asfalt, katran, mastike, voskove i smole. Imali su devet
razliitih naziva za razliite vrste bitumena. Za usporedbu, drevni egipatski
jezik imao je samo dva izraza, a sanskrt tek tri.)
Knjiga Postanka opisuje prebivalite Boga na Zemlji - Eden - kao mjesto
umjerene klime, toplo ali i vjetrovito, jer bi Bog etao poslije podne i uivao
u povjetarcu koji hladi. To je bilo podruje dobrog tla, pogodno za poljoprivredu
i vrtlarstvo, posebno za uzgajanje vonjaka. Bilo je to mjesto koje je dobivalo
vodu iz mrenog sustava etiri rijeke. "Ime tree rijeke bilo je Hidekel (Tigris);
to je ona koja tee prema istoku Asirije, a etvrta je bio Eufrat."
I dok miljenja u vezi identiteta prve dvije rijeke, Pishon ("obilna") i Gihon
("koja snano izbija"), ostaju nerijeena, nema nejasnoga to se tie druge
dvije rijeke, Tigrisa i Eufrata. Neki uenjaci smjetaju Eden u sjevernu
Mezopotamiju, odakle izviru dvije rijeke i dvije manje pritoke. Ostali (poput
E. A. Speisera u djelu "The Rivers of Paradise") vjeruju da su se ta etiri toka
stjecala u gornjem dijelu Perzijskog zaljeva, pa se tako Eden nije nalazio u
sjevernoj ve u junoj Mezopotamiji.
Biblijski naziv Eden je rije mezopotamskog porijekla, koja potjee od
akadskog "edinu", u znaenju "dolina". Sjeamo se da je "boanski" naslov
drevnih bogova bio DIN.GIR ("pravini iz raketa"). Sumersko ime za
prebivalite bogova, E.DIN, znailo bi "dom pravinih", to bi predstavljalo
odgovarajui opis.
Odluka da im Mezopotamija bude dom na Zemlji, bila je vjerojatno
motivirana barem jo jednim vanim razlogom. Iako su vremenom Nefili
uspostavili svemirsku luku na suhom tlu, neki dokazi pretpostavljaju da su,
barem na poetku, oni slijetali sputanjem na povrinu mora u hermetiki
zapeaenoj kapsuli. Ukoliko je to bio nain na koji su se sputali na Zemlju,
Mezopotamija je nudila blizinu ne jednog, ve dva mora - Indijski ocean na
jugu i Sredozemlje na zapadu - tako da u sluaju nude, slijetanje nije bilo
ovisno samo o jednoj vodenoj lokaciji. Kao to emo vidjeti, isto tako je bio
nuan dobar zaljev iz kojeg se moglo otisnuti na duga putovanja morem.
U drevnim tekstovim i slikama, letjelica Nefila je u poetku nazivana
"nebeskom laom". Moemo pretpostaviti da je sputanje takvih "pomorskih"
astronauta, moglo biti opisano u drevnim epskim priama kao pojavljivanje
neke vrste podmornice sa nebesa u moru, odakle su se pojavili "ljudi-ribe" i
izali na obalu.
Ustvari, tekstovi spominju kako su neki od AB.GALa koji su upravljali
letjelicama bili odjeveni poput riba. Tekst koji se bavi boanskim putovanjima
boice Itar navodi kako je ona eljela doi do "Velikog gallu" (''glavni
navigator" koji je otiao "u potonulom brodu"). Beros prenosi legende o
Oannesu, "Biu obdarenom razumom", bogu koji se pojavio iz "Eritrejskog
mora koje granii s Babilonijom", prve godine silaska Kraljevstva Nebeskog.
Beros izvjeuje da, iako je Oannes izgledao poput ribe, ispod riblje glave
sl.11
imao je glavu ovjeka, a ispod ribljeg repa imao je stopala. "I njegov glas i
jezik bili su razgovjetni i ljudski." (sl. 11)
Grki povjesniari preko kojih doznajemo o djelima Berosa, kau kako su
se takvi ljudi - ribe pojavljivali periodiki, dolazei na obalu iz "Eritrejskog
mora", vodene povrine koju danas nazivamo Arapsko more (zapadni dio
Indijskog oceana).
Zato bi se Nefili spustili u Indijski ocean, stotinama milja daleko od svog
odredita u Mezopotamiji, umjesto u Perzijskom zaljevu, koji je toliko blii?
Drevna izvjea indirektno potvruju na zakljuak da su se prva sputanja
dogodila tijekom drugog ledenog razdoblja, kada dananji Perzijski zaljev
nije bio more ve potez movara i plitkih jezera, u koje se bilo nemogue
spustiti.
Spustivi se u Arapsko more, prva inteligentna bia na Zemlji krenula su
sl. 12
On je zaduio za movare.
Njega koji postavlja mree tako da niti jedna riba ne moe pobjei,
ijoj zamci niti... ne izbjegne.
ijoj stupici niti jedna ptica ne pobjegne,
...sin... bog koji voli ribu
Enki je zaduio za ribe i ptice.
Enkimdu, onaj od kanala i jaraka,
Enki ga je zaduio za kanale i jarke.
Njega koji ...upravlja kalupima,
Kulla, koji pravi opeke,
Enki ga je zaduio za kalupe i opeke.
Pjesma nabraja ostala postignua Enkijeva, ukljuujui proienje voda
Tigrisa i spajanje (kanalom) Tigrisa i Eufrata. Njegova kua koja se nalazila
pored obale vode graniila je s molom na kojem su se mogle sidriti splavi od
trske i amci, i sa kojeg su mogli otploviti. Sukladno tome, kua je nosila
naziv E.ABZU ("kua Dubina"). Enkijevo sveto podruje u Eridu bilo je
poznato pod tim imenom jo tisuljeima.
Nema sumnje da su Enki i njegova posada pri slijetanju istraili zemlju
uokolo Eridua, ali ini se da je on vie volio putovati vodom. Kako kae u
jednom od tekstova, movara "je moje omiljeno mjesto; ona prua svoje ruke
prema meni." U drugim tekstovima Enki opisuje jedrenje movarom u svom
brodu, pod imenom MA.GUR (u doslovnom znaenju, "brod za okretanje"),
naime brod za razgledavanje. On govori o tome kako je njegova posada "slono
veslala", kako su obiavali "pjevati pjesme u kojima je rijeka uivala". U
sl. 13
EN
LI L
sl. 14
sl. 15
sl. 16
Prilikom dolazaka i odlazaka letjelica bi imala neometano vidno polje
i komunikaciju s Kontrolnim centrom u Nippuni.
Enlilov asnik bi tada nacrtao grubu skicu - trokut kojem se sa svake strane
nalaze vode i planine, a koji poput strijele pokazuje prema Sipparu. U sreditu
je bio znak "x" koji oznaava Nippur. (sl. 16)
Koliko god izgledalo nevjerojatno ovaj crte nismo nacrtali mi; on se nalazi
na keramikom predmetu iskopanom u Susi, u sloju ija je starost otprilike
3200 godina prije Krista. Podsjea na planisferu koja je opisivala putanju i
postupke leta, a koja se temelji na dijelovima od 45 stupnjeva.
Nefilska uspostava naselja na Zemlji nije bio sluajan poduhvat. Sve
mogunosti su bile prouene, svi resursi procijenjeni, sve opasnosti uzete u
obzir; tovie, sam plan naseljavanja bio je paljivo planiran u detalje, tako da
je svako mjesto odgovaralo konanoj shemi ija je svrha bila izlaganje puta
sputanja u Sippar.
Nitko do sada nije pokuao vidjeti vii plan u razbacanim sumerskim
naseljima. Ali ako pogledamo prvih sedam gradova, vidjet emo da Bad-Tibira,
Shuruppak i Nippur tee na liniji koja ide pod kutem od tono 45 stupnjeva
prema meridijanu Ararata, a ta linija presijeca meridijan tono u Sipparu!
Ostala dva grada ije lokacije znamo, Eridu i Larsa, takoer lee na drugoj
ravnoj liniji koja sijee prvu liniju i araratski meridijan, takoer u Sipparu.
sl. 17
sl.18
sl. 19
glavna odlika graevine nije bila "koliba" ve antenski toranj. Slini stupovi
s "prstenovima" bili su postavljeni na ulazima u hramove, unutar svetih
podruja bogova, a ne samo vani u p r i r o d i . (sl. 18c)
Jesu li ovi predmeti bili antene privrene na opremu za emitiranje? Jesu
li parovi prstenova bili radarski emiteri, postavljeni u polja kako bi vodili
dolazee letjelice, a stupovi u obliku oka koji su promatrali naprave, boje
"oi koje sve vide" o kojima govore brojni tekstovi?
Znamo da je oprema na koju su bile povezane ove razliite naprave bila
sl. 20
sl. 21
sl. 22
sl. 23
11
POBUNA ANUNNAKIJA
Ona je odgovarala vremenu od dva sata, tako da je stotinu berua iznosilo dvije
stotine sati plovidbe. Ne moemo nikako odrediti prosjenu brzinu plovidbe
koja se koristila u tim drevnim preraunavanjima udaljenosti. No, nema sumnje
da se do udaljene zemlje dospijelo nakon putovanja morem od preko dvije ili
tri tisue milja.
Tekstovi ukazuju da se Arali nalazio zapadno i juno od Sumera, Brod
koji je plovio dvije do tri tisue milja u pravcu jugozapadno od Perzijskog
zaljeva mogao je imati samo jedno odredite: obale june Afrike.
Samo ovakav zakljuak moe objasniti izraze Donji Svijet, u znaenju
june polutke, gdje se nalazila Zemlja Arali, za razliku od Gornjeg Svijeta, ili
sjeverne polutke, gdje se nalazio Sumer. Takva podjela Zemljinih polutki
izmeu Enlila (sjeverna) i Eae (juna) u skladu je s imenovanjem sjevernog
neba Putem Enlila i junog neba Putem Eae.
Sposobnost Nefila da se otisnu na meuplanetarno putovanje, krue oko
Zemlje i spuste se na tlo, trebala bi preduhitriti pitanje jesu li mogli osim
Mezopotamije znati i za postojanje June Afrike. Brojni cilindrini peati
koji prikazuju ivotinje karakteristine za to podruje (poput zebre ili noja),
prizore iz dungle, ili vladare obuene u koe leoparda, prema afrikim
obiajima, potvruju "Afriku vezu"!
Kakav je bio interes Nefila u tom dijelu Afrike da su tamo uputili znanstveni
genij Eae, a vanim bogovima zaduenima za tu zemlju dodijelili jedinstvenu
"Tablicu Mudrosti"?
Sumerski izraz AB.ZU, kojeg je prihvaeno znaenje "vodene dubine",
zahtjeva svjeu kritiku analizu. Izraz je doslovno znaio "prastari duboki
izvor", ne nuno vode. Prema sumerskim gramatikim pravilima, bilo koji od
dva sloga nekog izraza moe se nalaziti na prvom mjestu bez da se mijenja
znaenje rijei, iz ega slijedi da AB.ZU i ZU.AB znae isto. Ova druga verzija
tog sumerskog izraza omoguuje prepoznavanje njegove paralele u semitskim
jezicima, jer je za-ab uvijek, pa i danas znailo "dragocjeni metal", posebno
"zlato", u hebrejskom i njemu srodnim jezicima.
sl. 24
sl. 25
koji se pojavljuje iz zemlje ili se upravo treba spustiti u nju. Tekstovi govore
kako je Ea proeo Gibila "mudrou", to treba znaiti da ga je Ea nauio
rudarskim tehnikama. (sl. 25)
Metalne rudae koje su Nefili iskapali u jugoistonoj Africi vozili su natrag
sl. 27
sl. 28
sl. 29
sl. 30
sl. 31
na Zemlju traei izvore radioaktivnih ruda, kao to su uran ili kobalt - "plavci
kamenje koje uzrokuje zlo", spominjano u tekstovima o Donjem Svijetu. Brojni
prikazi pokazuju Eau, kao Boga rudarstva - kako izlazei iz rudnika isijava
tako mone zrake da su bogovi u njegovoj pratnji morali upotrijebiti zatitne
titove: na svim tim prikazima, Ea je prikazan kako dri rudarsku pilu za
kamen. (sl. 31)
Iako je Enki bio zaduen za skupinu koja se prva spustila, te za razvitak
Abzua, zasluge za postignuto (kao to bi trebao biti sluaj sa svim generalima)
ne treba pripisivati samo njemu. Oni koji su istinski radili, dan zadanom, bili
su nii lanovi skupine koja je sletjela, Anunnaki.
Sumerski tekst opisuje izgradnju Enlilovog sredita u Nippuru. "Anutina,
bogovi neba i zemlje, rade. Sjekiru i koaru za noenje, pomou kojih su
postavili temelje gradova, oni dre u rukama."
Drevni tekstovi opisivali su Anunnakije kao nie bogove koji su bili
ukljueni u naseljavanje Zemlje, bogove "koji su izvravali zadatke".
Babilonski "Ep o stvaranju" pripisuje Marduku zasluge dodjeljivanja zadaa
Anunnakijima. (Sumerski izvornik, moemo zakljuiti sa sigurnou, navodi
Enlila kao boga koji je zapovijedao ovim astronautima.)
Dodijeljene Anuu, da vode brigu o njegovim uputama,
Tri stotine je postavio na nebo kao strau;
Putove zemaljske da odreuju sa nebesa;
A na Zemlju,
Postavio je est stotina.
Nakon to im je dodijelio sve upute,
Anunnakijima Neba i Zemlje
Dodijelio je zadatke.
Tekst otkriva da su tri stotine njih, "Anunnakiji sa Neba" ili Iggigi, bili
uistinu astronauti koji su ostali u svemirskom brodu i nisu sletjeli na Zemlju.
Kruei oko Zemlje, ovi svemirski brodovi slali su i primali letjelice koje su
putovale na Zemlju i sa nje.
Kao vodei meu "Orlovima", ama je bio dobrodoao herojski gost u
"monoj velikoj komori na nebu" koja je pripadala Iggigima. "Himna amau"
opisuje kako je Iggigi promatrao amaa kako prilazi svojom letjelicom:
Kada se ti pojavi svi prinevi su sretni,
Svi Igigi se tebi raduju...
sl. 32
njemu srodnim Vodama koje teku, ali u ovom sluaju izgleda da vode teku iz,
ili se filtriraju kroz niz laboratorijskih posuda. (sl. 32)
Takva interpretacija Eaine povezanosti s vodama navodi nas na pomisao
kako je izvorna nada Nefila bita da e dobivati rude iz mora. Vode iz oceana
doista sadre ogromne koliine zlata i ostalih temeljnih ruda, ali toliko
razrijeene da bi bile potrebne dobro razraene i jeftine tehnike kako bi se
opravdalo takvo "vodeno iskapanje".
Takoer je poznato da morsko dno sadri ogromne koliine ruda u obliku
kuglica veliine ljive, a koje su dostupne samo u sluaju da se do njih spusti,
zahvati i podigne na povrinu.
Drevni tekstovi opetovano govore o vrsti broda kojeg su bogovi koristili;
zvali su ga elippu tebiti ("potonuo brod", ono to mi danas nazivamo
podmornicom). Vidjeli smo da su "ljudi-ribe" bili dodijeljeni Eai. Znai li to
da su oni pokuavali roniti do dubina oceana i vratiti se s rudnim bogatstvom?
sl. 33
Zemlja Rudnika, kako smo primijetila ranije je nosila naziv A.RA.LI - "mjesto
voda sjajnih rudnih ila". Ovo moe znaiti zemlju gdje se zlato moglo ispirati
iz rijeka; takoer se moe odnositi na pokuaje da se zlato dobije iz mora.
Ukoliko su postojali takvi planovi Nefila, oito su se izjalovili. Jer, ubrzo
nakon to su uspostavili svoja prva naselja, nekoliko stotina Anunnakija dobilo
je neoekivan i naporan zadatak: sputati se duboko u afriko tlo i od tamo
vaditi potrebne rude.
Prikazi koji su pronaeni na cilindrinim peatima prikazuju bogove koji
se nalaze na ulazima u rudnik ili rudarskim oknima. Jedan od njih prikazuje
Eau u zemlji gdje se Gibil nalazi iznad zemlje, a drugi bog na rukama i
koljenima naporno radi pod zemljom. (sl. 33)
Kasnije, kako nam otkrivaju babilonski i akadski tekstovi, mukarci,
stari i mladi, bili su osuivani na teak rad u rudnicima Donjeg Svijeta.
Radei u mraku i jedui prainu umjesto hrane, bilo im je sueno da se
nikada ne vrate u svoju domovinu. Zato je sumerski opis za zemlju
KUR.NU.GI.A interpretiran kao "zemlja bez povratka", dok je doslovno
znaenje bilo "zemlja gdje bogovi koji rade, u dubokim tunelima gomilaju
(rude)". Jer u vrijeme kada su Nefili naselili Zemlju (kako potvruju svi
drevni izvori), ovjek jo nije ivio na Zemlji, a u nedostatku ljudske
vrste, taj mali broj Anunnakija morao je naporno raditi u rudnicima. Itar
je na svom silasku u Donji Svijet opisivala marljive Anunnakije kako
jedu hranu pomijeanu s glinom i piju vodu uprljanu prainom.
Uz ovakvu pozadinu moemo u potpunosti razumjeti dugi epski tekst pod
nazivom (prema njegovim uvodnim stihovima, kako je ve bio obiaj) "Kada
su bogovi, poput Ljudi trpjeli rad". Sakupivi brojne dijelove babilonske i
asirske verzije istog teksta, W. G. Lambert i A. R. Millard ("Atra-Hasis: The
Babylonian Story of the Flood") uspjeh' su sastaviti tekst u cjelini. Doli su do
zakljuka da se on zasniva na ranijim sumerskim verzijama, a vjerojatno na
ak i ranijoj usmenoj predaji o dolasku bogova na Zemlju, stvaranju ovjeka
i njegovom unitenju u vrijeme Potopa.
I dok mnogi stihovi predstavljaju samo knjievnu vrijednost za prevoditelje,
mi ih smatramo izuzetno znaajnima, jer potvruju nae nalaze i zakljuke iz
prethodnih poglavlja. Oni takoer objanjavaju okolnosti koje su dovele do
pobune Anunnakija.
Pria zapoinje u vrijeme kada su samo bogovi ivjeli na Zemlji:
Svaki dan...
Njihova je jadikovka teka, uli smo kako se ale."
Ohrabren oevim rijeima, Ea je takoer "progovorio" i ponovio Anuov
zakljuak. Ali i ponudio rjeenje: stvorimo lulua, "Primitivnog radnika"!
"Dok je prisutna Boica Raanja,
neka ona stvori Primitivnog radnika;
neka on nosi jaram...
neka on trpi naporan rad bogova!
Prijedlog da se stvori "Primitivan radnik" kako bi mogao preuzeti teret
Anunnakijevih poslova bio je spremno prihvaen. Bogovi su jednoglasno
podrali stvaranje "Radnika". "ovjek e mu biti ime", rekli su.
Okupili su se i upitali boicu,
Babicu bogova, mudru Mami,
(i rekli joj:)
"Ti si boica Raanja, stvori Radnike!
Stvori Primitivnog radnika.
Da bi mogao nositi jaram!
Neka on nosi jaram koji je dodijelio Enlil,
Neka Radnik trpi naporan rad bogova!"
Mami, Majka Bogova rekla je da e joj trebati pomo Eae, "u kojem lei
umijee." U Kui Shimti, mjestu koje izgleda poput bolnice, bogovi su ekali.
Ea je pomogao pripremiti mjeavinu od koje je Majka Boica nastavila
oblikovati "ovjeka", Boice raanja bile su prisutne, Majka Boica je
nastavila s radom za vrijeme kojeg su se neprestano izgovarale arolije. Zatim
je pobjedonosno uzviknula:
"Ja sam stvorila!
Moje su ga ruke napravile!"
Ona je "okupila Anunnakije, Velike Bogove....progovorila je, obratila se
Velikim bogovima":
"Dali ste mi zadatak ja sam ga izvrila...
12
STVARANJE OVJEKA
su
su
su
su
naporno radei
naporno radei
naporno radei
naporno radei
kroz
kroz
kroz
kroz
10
20
30
40
razdoblja;
razdoblja;
razdoblja;
razdoblja.
sl. 34
i tako stvaraju nove stanice koje u sebi sadre kompletne nasljedne osobine
stanica roditelja.
Danas je mogua umjetna oplodnja, ak i ljudskog enskog jajaca. Istinski
izazov lei u unakrsnoj oplodnji izmeu razliitih obitelji unutar iste vrste, ili
ak meu razliitim vrstama. Moderna znanost je prela dug put od razvoja
prvog hibridnog kukuruza ili parenja aljakih pasa s vukovima ili stvaranja
mule (umjetnim parenjem kobile i magarca) sve do mogunosti da manipulira
reprodukcijom ovjeka.
Postupak nazvan kloniranje (od grke rijei klon, u znaenju granica)
primjenjuje na ivotinje princip slian rezanju komadia biljke kako bi se
reproduciralo stotine slinih biljaka. Primjena ove tehnike primjenjene na
ivotinje prvi puta je demonstrirana u Engleskoj, gdje je Dr John Gurdon
zamijenio jezgru oploenog abljeg jajaca materijalom jezgre neke druge
stanice iste abe. Uspjeno stvaranje normalnih punoglavaca pokazalo je kako
se jajace nastavlja razvijati i dijeliti, stvarati potomstvo bez obzira odakle
dobiva ispravnu vrstu odgovarajuih kromosoma.
Pokusi o kojima izvjeuje "Institute of Society, Ethics and Life Sciences"
pokazuju da ve postoje tehnike kloniranja ljudi. Danas je mogue uzeti
materijal jezgre bilo koje ljudske stanice (ne nuno iz spolnih organa) i
uvoenjem njegovih 23 potpunih kromosoma u ensko jajace, dovesti do
zaea i roenja "unaprijed odreenog" pojedinca. U normalnom zaeu
kromosomi "oca" i "majke" stapaju se ujedno, a zatim se moraju dijeliti kako
bi ostali u dvadeset i tri kromosomska para, to dovodi do sluajne kombinacije.
No u postupku kloniranja potomak je tona kopija izvora iz kojeg smo dobili
nepodijeijenu skupinu kromosoma. Dr. W. Gaylin pie u "The New York
Timesu", kako mi ve posjedujemo "zastraujue znanje pomou kojega
moemo stvoriti tone kopije ljudskih bia" - neogranien broj Hitlera, Mozarta
ili Einsteina (ukoliko smo sauvali jezgre njihovih stanica).
Ali umijee genetskog inenjeringa nije ogranieno na samo jedan
postupak. Istraivai u mnogim zemljama su usavrili postupak pod nazivom
"STAPANJE STANICA", omoguavajui tako da se stanice stapaju umjesto
da se kombiniraju kromosomi unutar jedne stanice. Kao rezultat takvog
postupka stanice koje dolaze iz razliitih izvora mogu se stopiti u jednu
"superstanicu", koja u sebi sadri dvije jezgre i i dvostruki broj parnog broja
kromosoma. Kada se takva stanica podijeli, mjeavina jezgri i kromosoma
moe se podijeliti na nain razliit od onoga u svakoj pojedinoj stanici prije
stapanja. Rezultat mogu biti dvije nove stanice, svaka od njih genetski potpuna,
ali svaka s potpuno novom vrstom genetikih kodova, potpuno promijenjenom
sl. 35
sl. 36
sl. 37
sl. 38
prema Enlilu.
On je postojano promatrao svoje Crnoglave.
Zahvalni Anunnaki su uruili svoj zahtjev za dolazee Primitivne radnike
i nisu gubili vrijeme, ve su im odmah dali da rade:
Anunnaki su mu prili,
Podigli ruke na pozdrav,
Umirivi Enlihvo srce molitvama.
Od njega su zahtijevali Crnoglave.
Crnoglavim ljudima,
Oni su dali trnokope da dre.
Knjiga Postanka na slian nain izraava kako je "Adam" bio stvoren negdje
zapadno od Mezopotamije, a zatim doveden na istok u Mezopotamiju kako bi
radio u Edenskom vrtu:
I Bog Jahve
Zasadi vonjak u Edenu, na istoku...
I on uze Adama
I stavi ga u Edenski vrt
Da radi u njemu i uva ga.
13
KRAJ SVIH BIA
ivotinje otile." No, kako se kae u drevnom tekstu, zbog te promjene nije
trebalo aliti:
Sada je imao viziju, ire razumijevanje.
Bludnica kae njemu, Enkiduu:
"Ti ima znanje, Enkidu;
postao si poput boga!"
sl. 41
sl. 42
sl. 43
zdjelu koja vjerojatno sadri Plod ivota. Bog koji se nalazi s lijeve strane i
ije grane imaju vrhove u obliku vagine nudi grane pune plodova,
predstavljajui stablo "Spoznaje", bogom dan dar raanja.
Sa strane stoji jo jedan Vii bog. Pretpostavljamo da se radi o Enlihi.
Njegov bijes na Enkija je oigledan. (sl. 43)
Nikada neemo saznati to je izazvalo ovaj "sukob u Vrtu Edenskom."
No, kakvi god Enkijevi motivi bili, uspio je usavriti Primitivnog Radnika i
stvoriti Homo sapiensa koji je sada mogao imati svoje potomstvo.
Nakon to je ovjek stekao "znanje", Stari zavjet mu se vie ne obraa
kao Adamu, ve ga prihvaa kao posebno bie, Adama, prvog patrijarha u
nizu kojim se bavi Biblija. No, dolazak razdoblja ljudi takoer oznaava raskol
izmeu Boga i ljudi.
Odvajanje putova, kada ovjek vie nije bio glupi rob bogova ve osoba
koja brine sama za sebe, pripisuje se u Knjizi Postanka ne odluci samog
ovjeka, ve kazni nametnutoj od strane Boga: kako Zemljanin ne bi
takoer postigao mogunost da izbjegne smrtnost, bit e izbaen iz Vrta
Edena, Prema ovim izvorima, ovjekovo neovisno postojanje nije zapoelo
u junoj Mezopotamiji gdje su Nefili uspostavili svoje gradove i vonjake,
ve na istoku, u Planinama Zagros: "i on je istjerao Adama i uinio da
boravi istono od Vrta Edenskog."
Stari zavjet na tom mjestu gubi svaki interes za oskvrnutu lozu Kaina i
Lameka. Nastavlja se pria o dogaanjima meu ljudima koja se temelji na
lozi Adamovoj preko njegovog sina eta i njegovog prvoroenog Enoa, ije
ime je u hebrejskom poprimilo generiku konotaciju "ljudsko bie". Kako
nas izvjeuje Knjiga Postanka "tada se poelo zazivati ime Boje."
Ova zagonetna izjava zbunjivala je biblijske uenjake i teologe dugo
vremena. Slijedi poglavlje o rodoslovlju Adama preko eta i Enoa kroz deset
generacija zavravajui s Noom Junakom Potopa.
Sumerski tekstovi koji opisuju ranija razdoblja kada su bogovi bili sami u
Sumeru, opisuju s jednakom preciznou ivot ljudi u Sumeru poslije toga,
ali prije Potopa. Sumerska (izvorna) pria o Potopu ima za svog "Nou" "ovjeka
iz uruppaka", sedmog po redu grada kojeg su utemeljili Nefili kada su se
spustili na Zemlju.
U jednom trenutku ljudima - prognanima iz Edena - bilo je dozvoljeno da
se vrate u Mezopotamiju, da ive uz bogove, slue im i tuju ih. Prema naoj
interpretaciji biblijske izjave to se dogodilo u vrijeme Enoa. Tada su bogovi
dozvolili ovjeanstvu povratak u Mezopotamiju, da bi sluili bogovima "i
zazivali ime boje".
Sa eljom da stigne do sljedeeg epskog dogaaja u sagi o ljudima, Potopa,
Knjiga Postanka nudi malo informacija osim imena patrijarha koji su ivjeli
nakon Enoa. Ali znaenje imena svakog patrijarha govori o dogaajima koji
su se zbili za vrijeme njegovog ivota.
Sin Enoa, preko kojeg je nastavljena ista loza, bio je Kenan ("mali Kain");
neki uenjaci smatraju da to ime znai "kova". Kenanov sin bio je Mahalalel
("koji hvali boga"). Iza njega je doao Jered ("onaj koji se spustio"); njegov
sin bio je Henok ("posveen") kojeg je u 365. godini ivota Bog uzeo k sebi.
Tristo godina ranije u dobi od ezdeset i pet godina, Henok je dobio sina po
imenu Metusalah; mnogi uenjaci po uzoru na Lettia D. Jeffreysa ("Ancient
Hebrew Names: Their significance and Historical Value") prevode njegovo
ime kao "ovjek od rakete".
Metualahov sin nosio je ime Lamek, to znai "onaj koji je ponien". A
Lamek je imao sina Nou ("odgoda"), govorei: "neka nam on bude utjeha,
naim radom i patnjom naih ruku, na zemlji koju je Bog prokleo".
Izgleda da je ovjeanstvo proivljavalo velike gubitke kada se rodio Noa.
Teak i naporan rad nije nikuda vodio, jer je zemlja koja ih je trebala hraniti
bila prokleta. Pozornica je bila pripremljena za Potop, znaajan dogaaj koji
e zbrisati sa lica Zemlje ne samo ljudsku rasu ve i sav preostali ivot na
Zemlji i na nebu.
I Bog vidje da je opakost ovjeka
Bila silna na Zemlji,
I da je svaka pomisao njegova srca
Bila samo zlo, svaki dan.
I Bog se pokaje to je stvorio ovjeka
Na Zemlji, i srce mu je bilo alobno.
I Bog je rekao:
"Unitit u ovjeka kojeg sam stvorio
sa lica Zemlje."
Ovo su openite optube, koje su sluile kao opravdanje za drastine mjere
"unitenja svakog bia". Ali njima nedostaje potanki opis i uenjaci jednako
kao i teolozi ne mogu pronai zadovoljavajue odgovore u vezi grijeha ili
"prekraja" koji su toliko uznemirili Boga.
Opetovana upotreba izraza tijelo, u stihovima koji optuuju i u
proglaavanju presude navode nas na pomisao da su iskvarenost i prekraji
bili povezani s tijelom. Bog aluje zbog zlih "elja ovjekovih misli". ini se
da je ovjek otkrio seks i postao seksualni manijak.
No, teko je prihvatiti da je Bog odluio zbrisati ljude s lica Zemlje samo
zato jer su mukarci previe vodili ljubav sa svojini enama. Mezopotamski
tekstovi govore slobodno i rjeito o seksu i voenju ljubavi medu bogovima.
Postoje tekstovi koji opisuju njenu ljubav izmeu bogova i njihovih druica;
ledozvoljenu ljubav izmeu djevojke i njenog ljubavnika; estoku ljubav
(kao kada je Enlil silovao Ninlil). Brojni tekstovi opisuju voenje ljubavi i
sam spolni in meu bogovima - s njihovim slubenim druicama ili
neslubenim konkubinama, s njihovim sestrama i kerima, pa ak i unukama
(ovo zadnje je bila omiljena zabava Enkija). Takvi bogovi teko bi se mogli
okrenuti protiv ljudi zato to se ponaaju kao i oni sami.
Boji motiv nije bio tek briga za moral ljudi. Sve vee zgraanje uzrokovalo
je kaljanje bogova samih koje se irilo. Vieno u ovom svjetlu, znaenje
zbunjujuih uvodnih stihova u Knjizi Postanka 6 postaje jasnije:
I dogodilo se,
Kada su se Zemljani poeli poveavati brojem
Na licu Zemlje,
Ovako e im rei:
"Uvidio sam da je Enlil meni neprijatelj,
te vie ne mogu ivjeti u vaem gradu,
niti nogom kroiti na podruje Enlilovo.
Stoga u otii dolje u Apsu,
Da ivim sa svojim gospodarom Eaom."
Prema tome izgovor je trebao biti da, budui Enkijev sljedbenik, Utnapitim
vie nije mogao ivjeti u Mezopotamiji, pa je gradio brod s kojim je namjeravao
otploviti u Donji Svijet (juna Afrika, prema naim saznanjima) da bi tamo
ivio sa svojim gospodarom, Ea/Enkijem. Stihovi koji slijede govore kako je
na tom podruju tada vladala sua ili glad: Utnapitim je (prema Enkijevom
savjetu) trebao uvjeriti stanovnike grada kako e, ukoliko ga Enlil vidi kako
odlazi, "zemlja (opet) biti sita i imati bogate etve." Ovakav izgovor je imao
smisla ostalim stanovnicima grada.
Obmanuti, ljudi u gradu nisu postavljali pitanja, ve su i pomogli u izgradnji
arke. Ubijajui i sluei im volove i ovce "svaki dan" i obasipajui ih "motom,
crnim vinom, uljem i bijelim vinom", Utnapitim ih je poticao da rade bre.
ak su i djecu prisiljavali da nose bitumen radi impregniranja.
"Sedmog dana brod je bio zavren, otiskivanje je bilo jako teko, pa su
trebali premjetati podne daske gore i dolje, dok dvije treine broda nije zaronilo
u vodu" Eufrata. Zatim je Utnapitim doveo na brod itavu svoju obitelj i
rodbinu, povevi sa sobom "togod sam imao od ivih bia" ba kao i "ivotinje
sa polja, divlje poljske zvijeri". Paralele s biblijskim tekstom, ukljuujui i
sedam dana potrebnih za izgradnju, oigledne su. Meutim, Utnapitim je
poao korak dalje od Noe prokrijumarivi na brod sve majstore obrtnike koji
su mu pomogli pri izgradnji broda.
On sam je trebao stupiti na brod na odreen znak, kojeg mu je otkrio Enki:
"navedeno vrijeme" trebao je odrediti ama, bog zaduen za vatrene rakete.
Ovakva je bila Enkijeva naredba:
Kada ama koji nareuje podrhtavanje u sumrak
Zapljusne zemlju pljuskom erupcija Ukrcaj se na brod, pregradi sve ulaze!
Preostaje nam nagaati o povezanosti izmeu ovog oitog ispaljivanja
svemirske rakete amaa i trenutka kada se Utnapitim treba ukrcati u svoju
arku i zatvoriti se vrsto u njoj. Trenutak je stigao: svemirska raketa je
14
KADA SU BOGOVI
OTILI SA ZEMLJE
detalje plana: "U noi...nakon to on..." netko je trebao biti "na obali
rijeke" u odreeno vrijeme, moda da doeka povratak Enkija iz Donjeg
Svijeta, Od tamo je Enki "doveo vodene ratnike", koji su moda i sami
bili Zemljani, Primitivni Radnici u rudnicima. U dogovoreno vrijeme,
zapovijedi su izvikivane: "Idi!..naredba..."
Unato redovima koji nedostaju, moemo razumjeti to se dogodilo prema
Enlilovoj reakciji. "Bio je ispunjen bijesom". Okupio je Zbor bogova i poslao
svog naoruanog vodnika da dovede Enkija. Zatim je ustao i optuio svog
brata da je otkrio planove o nadzoru i okruenju:
Zajedno smo, vii Anunnaki
Odluili...
Zapovjedio sam da u Nebeskoj ptici
Adad nadgleda gornja podruja;
Sin i Nergal da uvaju
Srednja podruja Zemlje;
Da zasun, pregradu mora,
Ti, Enki, uva svojim raketama.
Ali ti si oslobodio zalihe hrane za ljude!
Enlil je optuio svog brata da je slomio "zasun mora". No, Enki je poricao
da se to dogodilo s njegovim pristankom:
Zasun, pregradu mora...
Doista sam uvao svojim raketama.
(Ali) kada ...pobjegli od mene...
bezbroj riba... nestalo je;
one su probile zasun...
one su ubile uvare mora.
On je tvrdio da je uhvatio i kaznio krivce, ali Enlil nije bio zadovoljan. On
je traio da Enki "prestane hraniti ljude", da ih vie "ne opskrbljuje obrocima
kukuruza kojim su se ljudi dobro hranili". Reakcija Enkija bila je zapanjujua:
Bogu je dozlogrdilo sjedenje;
U Zboru Bogova,
Smijeh ga je prevladao.
sl. 44
je bila suza, nedostatak kia, manjak vode. Tko bi pri zdravoj pameti pomislio
da ljudi trebaju nestati u vodenoj stihiji?
No, ako ljudi nisu mogli tumaiti znakove, Nefili jesu. Za njih Potop nije
bio iznenadan dogaaj: iako ga nisu mogli izbjei, oni su znali za njegov
dolazak. Njihov plan da unite ljudsku vrstu nije poivao na aktivnoj ve na
pasivnoj ulozi bogova. Oni nisu prouzroili Potop, oni su samo pred
Zemljanima preutjeli injenicu o njegovom dolasku.
Meutim, svjesni prijetee katastrofe i njenog opeg utjecaja, Nefili su
poduzeli korake da spase vlastitu kou. Ako je Zemlju trebala progutati voda,
da bi se spasili mogli su pobjei samo u jednom pravcu: prema nebu. Kada je
poela oluja koja je prethodila Potopu, Nefili su krenuli prema svojoj letjelici
i ostali u Zemljinoj orbiti dok se vode nisu poele povlaiti.
Dan Potopa bio je dan kada su bogovi odletjeli sa Zemlje.
Znak na koji je Utnapitim trebao paziti, pridruiti se ostalima u arci i
zapeatiti ju, bio je ovakav:
Kada ama,
Koji nareuje podrhtavanje u sumrak,
Zapljusne zemlju pljuskom erupcija Ukrcaj se na brod,
Pregradi sve ulaze!
Kao to znamo, ama je bio zaduen za svemirsku luku u Sipparu. Nema
sumnje da je Enki uputio Utnapistima da promatra prvi znak lansiranja u svemir
iz Sippara. uruppak, gdje je ivio Utnapitim, nalazio se samo 18 berua
(otprilike 180 kilometara, ili 112 milja) juno od Sippara. Budui su se
lansiranja trebala dogoditi u sumrak, nije bilo problema da se vidi "pljusak
erupcije" kojima e raketa pri podizanju "zapljusnuti" zemlju.
Iako su Nefili bili spremni za Potop, njegov dolazak bio je zastraujue
iskustvo: "Buka Potopa...uinila je da bogovi zadrhte". Ali kada je doao
trenutak naputanja Zemlje, bogovi "ustuknuvi, uzali su na nebo Anuovo".
Asirska verzija o Atrahasisu govori da su bogovi upotrijebili rukub ilani ("kola
bogova") kako bi pobjegli sa Zemlje. "Anunnnakiji su podigli" svoje rakete,
poput baklji, "zapalivi zemlju svojim bljetavilom".
Kruei oko Zemlje, Nefili su ugledali prizor unitenja koji ih se duboko
dojmio. Tekstovi o Gilgameu kazuju nam da, kako je oluja postajala
snanijom, ne samo da "nitko nije mogao vidjeti svog druga" ve se "niti
ljude nije moglo prepoznati sa nebesa". Natrpani u svojoj letjelici, bogovi su
Dogaaj
Nefili, predvoeni Enkijem, stiu na Zemlju sa
Dvanaestog Planeta. U junoj Mezopotamiji se
uspostavlja Eridu, prva Zemaljska Stanica
430.000
415.000
400.000
360.000
300.000
250.000
200.000
100.000
77.000
75.000
"Prokletstvo Zemlje" - novo ledeno doba zapoinje. Zemljom luta regresivan tip ovjeka.
49.000
38.000
13.000
15
KRALJEVSTVO NA ZEMLJI
sl. 45
vrste, njihove zemlje i kraljevstva, kao posljedica podjele ljudi u tri grane
nakon Potopa, Potjeui i dobivi ime po tri sina Noina to su bili narodi i
zemlje ema, koji je nastanjivao Mezopotamiju i bliskoistone zemlje; Hama,
koji je nastanio Afriku i dijelove Arabije; i Jafeta, indoeuropljani u maloj
Aziji, Iranu, Indiji i Europi.
Ove tri opsene skupine predstavljale su bez sumnje tri "podruja" o ijem
naseljavanju su raspravljali Vii Anunnakiji. Svaki od njih bio je dodijeljen
jednom od vodeih boanstava. Naravno, jedan od njih bio je sam Sumer,
podruje u kojem ive semitski narodi, mjesto gdje je nastala ovjekova prva
velika civilizacija. Preostale dvije takoer su postale mjesta civilizacija u
procvatu. Oko 3.200 prije Krista, otprilike pola tisuljea nakon procvata
sumerske civilizacije, drava, kraljevstvo i civilizacija po prvi puta su se
pojavile u dolini Nila, vremenom se pretvorivi u veliku egipatsku civilizaciju.
Do prije pedeset godina nigta nismo znali o prvoj velikoj indo-europskoj
civilizaciji. No, do sada je ve dobro poznato da je u dolini Inda u drevnim
vremenima postojala napredna civilizacija, koja je obuhvaala velike gradove,
razvijenu poljoprivredu, trgovinu koja je cvjetala. Nastala je, kako smatraju
uenjaci, otprilike 1.000 godina nakon poetka sumerske civilizacije. (sl. 45)
Drevni tekstovi bas kao i arheoloki dokazi potvruju bliske kulturne i
ekonomske veze izmeu ove dvije civilizacije nastale u dolinama rijeka i one
starije - sumerske. tovie i izravni dokazi na osnovu indicija uvjerili su veinu
uenjaka da su civilizacije Nila i Inda ne samo bile povezane, ve su zapravo
sl. 46
sl. 41
sl. 48
bog, moemo dokazati, nije bio nitko drogi do sam Enki, glavni inenjer Nefila.
Iako nam je indska dolmska civilizacija relativno malo poznata, znamo da
se i tamo tovao broj dvanaest kao vrhovni boanski broj, da su prikazivali
svoje bogove kao bia koja izgledaju poput ljudi, a nosili su ukrase za glavu u
obliku rogova, i da su duboko tovali znak kria, znak Dvanaestog Planeta.
(sl.47, 48)
Ukoliko su ove dvije civilizacije bile sumerskog porijekla, zato se njihovi
pisani jezici razlikuju? Znanstveni je odgovor da ti jezici nisu razliiti. Ovo
je potvreno ve 1852. godine, kada je veleasni Charles Foster ( T h e One
Primeval Language") vjeto pokazao da svi drevni jezici koji su do tada bili
odgonetnuti, ukljuujui i rani kineski i ostale dalekoistone jezike, imaju
korijenje u jednom pretpovijesnom izvoru za koji se kasnije pokazalo da je
sumerski.
Slini slikovni znakovi ne samo da su imali slino znaenje, to bi mogla
biti logina sluajnost, ve takoer i jednaka viestruka znaenja i iste fonetske
znakove, to govori o zajednikom porijeklu. Neto skorije, uenjaci su
pokazali da su se prvi egipatski natpisi koristili jezikom koji je ukazivao na
prethodni pisani razvoj. Jedino mjesto gdje je pisani jezik imao prethodni
razvoj bio je Sumer.
Tako imamo jedan pisani jezik koji se iz nekog razloga razvio u tri jezika:
mezopotamski, egipatski/hamitski i indoeuropski. Takav razvoj mogao se
dogoditi sam po sebi s vremenom, udaljenou i geografskom odvojenou.
No sumerski tekstovi tvrde da se raskol dogodio kao posljedica hotimine
odluke bogova, koju je jo jednom inicirao Enlil. Sumerske prie o ovom
sluaju sukladne su dobro poznatoj biblijskoj prii o Kuli babilonskoj, koja
kae " d a je itava Zemlja bila od jednog jezika i istih rijei". No, nakon to
su se ljudi naselili u Sumeru, nauili praviti opeke, graditi gradove i podizati
visoke tornjeve (zigurate) odluili su sebi napraviti shem i toranj sa kojeg bi
ga lansirali. Stoga "je gospodin izmijeao jezike Zemlje".
Hotimino podizanje Egipta ispod blatnjavih voda, lingvistiki dokazi i
sumerski i biblijski tekstovi potvruju na zakljuak da se dvije satelitske
civilizacije nisu razvile sluajno. Ba naprotiv, one su bile planirane i nastale
u kao rezultat hotimine odluke Nefila.
Bojei se oigledno ljudske rase ujedinjene kuturom i ciljem, Nefili su
prihvatili vladarsku politiku; "Podijeli pa vladaj". Jer kada su ljudi doli do
stupnja kulture koji je takoer ukljuivao i pokuaje letenja zrakom, nakon
ega "togod snuju da uine vie nee za njih biti nemogue", sami Nefili su
postali vrsta na izmaku. U treem tisuljeu prije Krista, djeca i unuci, a isto
dou do ove Zemlje ivih, kako bi ih od tamo shem ili Orao prenio do Nebeskog
prebivalita Bogova. Prisjeamo se zamolbe Gilgamea amau:
Dozvoli da uem u zemlju, dozvoli da podignem svoj shem...
ivotom boice majke koja me rodi,
istog odanog kralja, mog oca Uputi moje korake prema Zemlji!
Drevne prie, ak i zabiljeena povijest, prisjeaju se neprestanih pokuaja
ljudi da "dosegnu zemlju" pronau "Biljku ivota", dobiju vjeni blagoslov
meu Bogovima Neba i Zemlje. Ova udnja je sredinja misao svake religije,
a njeni korijeni lee duboko u Sumeru: nada da e pravdu i pravinost za
kojom teimo na Zemlji slijediti "zagrobni ivot" u nekom Nebeskom
Boanskom Prebivalitu.
No, kakva je bila ta neshvatljiva zemlja boanske povezanosti?
Na ovo pitanje moemo odgovoriti. Kljuevi postoje. No iza njega se javlja
drugo pitanje. Jesmo li se od tada sreli s Nefilima? to e se dogoditi kada ih
ponovo sretnemo?
I ukoliko su Nefili bili "bogovi" koji su "stvorili" ovjeka na Zemlji, jesu
li Nefili, na Dvanaestom Planetu nastali jedino procesom evolucije?