Media Online 2001. All rights reserved.

Iz regiona

Dugotrajna infekcija:
O govoru mrnje u medijima nakon rata
Stojan Obradovi
Govor mrnje koji se prenosio, irio i posredovao kroz medije mnogi dre jednim od
kljunih inilaca pripreme i izbijanja ratnih sukoba na podruju bive Jugoslavije. Jo od
poetka tih sukoba u kritikim krugovima uvrijeila se sintagma kako su "prvi meci ispaljeni
sa TV ekrana", odnosno da su rat zapoeli i za njega jesu najodgovorniji upravo - mediji.
Govor mrnje i mediji u jednom momentu kao da su postali sinonimi.
Premda nema sumnje da su mediji u sukobima na podruju bive Jugoslavije zaista
igrali jednu od kljunih, i najprljavijih, uloga, ipak su oni bili samo sredstvo politike, pod
njenom manjom ili veom kontrolom. U svakom sluaju, instrument, ali ne i autonomni
kreator ratnih sukoba. Taj primat, bez daljnjega, pripada politici. Meutim, uloga medija u
ratu i njegovoj pripremi, ali i u postratnom periodu, jo ni blizu nije dovoljno objanjena i
razjanjena. Dapae, postoji sklonost tekim, mada unekoliko povrnim i pojednostavljenim,
ocjenama koje medije ili istiu kao uzronike rata ili pak njihovu funkciju svode iskljuivo na
irenje negativne propagande i lai. Pri tom se zanemaruju mnogi drugi aspekti vrlo
kompleksnog medijskog djelovanja, sa dugoronim negativnim posljedicama, i nakon samog
okonanja sukoba.
Povodom objavljivanja knjige "Mediji i rat" iji su izdavai beogradska agencija
"Argumenti" i zagrebaki Centar za prouavanje tranzicije i civilnog drutva i u kojoj su
sabrana neka znaajna empirijska i teorijska istraivanja uloge i ponaanja medija u ratnim
sukobima na podruju bive Jugoslavije Hrvatski Helsinki odbor, Pravni centar iz Sarajeva
te Centar za istraivanje tranzicije i civilnog drutva (uz potporu zaklade "Friedrich Ebert" i
Otvorenog drutva Hrvatske) organizirali su 7. i 8. travnja u Rovinju okrugli stol na temu
"Govor mrnje". Cilj skupa na kojem su sudjelovali novinari, sociolozi, politolozi, filozofi
bio je prevashodno daljnje i dublje rasvjetljavanje razliitih aspekata i naina funkcioniranja
"govora mrnje", najprije njegovih "proizvodnih pogona" (medija) i uvjeta njihovog
djelovanja, a potom i tragova koje "govor mrnje" ostavlja na politikim zajednicama u
formiranju i njihovim vrjednosnim sustavima. Skup se takoe bavio adekvatnijim i
efikasnijim pristupima istraivanju govora mrnje.
Vrlo zahtjevno postavljen spektar glavnih tema i problema onemoguio je davanje
zaokruenih i vrstih odgovora na mnoga inicirana pitanja, ali je u svakom sluaju znaajno

Media Online 2001. All rights reserved.

doprinio nainu problematiziranja i rasvjetljavanja mnogih prikrivenih aspekata ovog
fenomena.
Naravno, o fenomenu govora mrnje ne moe se govoriti samo u kontekstu medija, jer
oni nisu jedini kanal i sredstvo njegovog irenja. Ne treba zaboraviti da su ti kanali npr. i
obrazovni sustav ili vojna indoktrinacija. tovie, formalno gledajui, medije se moe i ne
mora konzumirati, ali obrazovanje je obavezno, a vojni rok gotovo neizbjean. Zajedniki
izvor i generator govora mrnje koji koristi ove mehanizme bez sumnje jesu politiki centri
moi. No, upravo bi mediji mogli prema njima imati autonomniju poziciju od institucionalnih
mehanizama vlasti (obrazovanje, vojska i sl.), pa je njihov grijeh tim i vei.
Analizirajui pogone proizvodnje mrnje, same medije, novinari Mio Vasi i Danko
Plevnik "govor mrnje" u prvom redu su sagledali kao sredstvo legitimiranja ratnih politika,
ali jo i vie prikrivanja kljunih ratnih ciljeva. Mrnja tako postaje emocionalna isprika za
otimainu tue imovine, "manipulacijska magla" za opravdavanje neposredne ratne pljake i
to je jo znaajnije za organizaciju sustavne drutvene pljake kojom su u toku rata
osiromaeni masovni segmenti stanovnitva i unitavani gospoodarski resursi. Medijsko
(industrijsko) poticanje gromoglasne etnike mrnje omoguava utnju o mehanizmima i
razmjerima te drutvene pljake.
Mrnja se medijski ne posreduje kao odraz (emocionalnih) stanja ve se proizvodi kao
ideologija u kojem se destabilizira i eliminira sustav civilnih i humanih vrijednosti
(graanskog) drutva. U tom kontekstu, kljuna je razlika izmeu politikog ratnog zloina i
medijskog ratnog zloina. Za medijski ratni zloin, odnosno ratni zloin poinjen putem
medija, ve je Haki tribunal za Ruandu izrekao nekoliko osuda. No, radi se o osudama koje
se temelje na injenici da su putem medija navoene ili provocirane ratne operacije ije su
direktne posljedice bile pokolji. Na osnovu kojih kriterija bi se moglo otvoriti pitanje za
poinjene medijske ratne zloine u sukobima na podruju bive Jugoslavije ostaje nejasno. Jo
je uvijek to vrlo "sklisko" podruje koje se najradije zaobilazi, iako su brojna svjedoenja (pa
i dokazi) o najperfidnijim i najdirektnijim zloupotrebama medija u ratne svrhe. Za bive
jugoslavensko podruje moda bi trebalo zapoeti rad na sistematizaciji tipova odgovornosti i
uzrono-posljedinih veza kada su u pitanju rat i mediji.
No, iako je novinarska introspekcija medijske industrije mrnje pruila vrlo
primamljiva objanjenja ovog fenomena, ipak ga u mnogim dimenzijama nije uspjela
apsolvirati. Jedan od kljunih i temeljnih prigovora bio je da se mrnja moe proizvoditi
"racionalno", ali da ona ipak funkcionira kao emocionalno (no ne uvijek i iracionalno) stanje
koje je upravo zbog toga neosjetljivo na argumente. Mrnja djeluje kao moralni amalgam ija
2

Media Online 2001. All rights reserved.

pozicija ne podlijee diskusiji i ona se stavlja sa onu stranu istine i lai, odnosno la kao
medijska kategorija postaje irelevantna za ovu vrstu problema.
Govor mrnje postaje jo kompleksniji ako se zna da on uope i ne mora poivati na
laima. Dapae, on se moe temeljiti na injenicama, ali mediji te injenice prezentiraju,
elaboriraju i kontekstualiziraju tako da proizvode ideoloke matrice pomou kojih ire mrnju
kao sustav vrijednosti, kao moralni surogat za proces koji upravo eliminira - moralne dileme i
pitanja. Naime, kako je upozorila filozofkinja Nadeda ainovi, jedna od osnova na kojima
poiva i funkcionira govor mrnje jeste estetizacija mrnje. Dakle, stvaranje situacije,
pripremanje atmosfere u kojoj nasilje, mrnja, pa i sam zloin mogu funkcionirati kao
"normalna stvar". Estetizacija mrnje rui ona moralna pitanja, kriterije i dileme koji bi inae
bili blokada za nasilje. Procesom estetizacije "uvjebava" se odgovarajui (reduciran) moralni
senzibilitet, odnosno suspendira se moralna dimenzija. U tome je nezaobilazna uloga
elektronskih medija, posebno TV, koji specifinom stilizacijom, odnosno naizgled
nespojivom ali djelotvornom kombinacijom mitologizirane tradicije i npr. amerikanizacije (u
vidu "ramboizma") nameu iroko prihvatljive obrasce.
Ova estetizacija kao mimikrirajui terminator "suvinih" moralnih dilema i pitanja
ukazuje na specifinost aktualnog stanja govora mrnje, tanije njegove postratne fizionomije.
Tako je. poznati hrvatski publicist Igor Mandi ustvrdio kako govor mrnje nije iezao ve je
i dalje prisutan kao kameleon. Tee ga je prepoznati, mijenja boju (formu, retoriku,
sadraje, naglaske, ciljeve), ali i dalje djeluje. Pri tome nisu uvijek najbitniji i najopasniji
ekstremisti, jer najekstremeniji mediji u pravilu i nemaju uticaja na iru publiku ve su
ogranieni na uske krugove istomiljenika (alosno je jedino to je i publika kvalitetnih i
kritinih medija jednako malena). Novogovor mrnje, novo ozraje netrpeljivosti u kojem se
supstituiraju i reduciraju moralni kriteriji iri se stalnim obnavljanjem mrnje kroz
humoristiki govor, npr. emisije ijim recipijentima je snien prag kritinosti, dakle ne kroz
politike emisije, ve kroz zabavne, sportske i sl. sadraje.
U tome, to je moda najpogubnije, danas svjesno ili nesvjesno ponekad sudjeluju i
mediji koji su dugo imali aureolu kritikih, profesionalnih, civiliziranih boraca protiv
medijske i politike "movare" (primjerice, na skupu je dosta kritike u ovom kontekstu
izreeno na kultni zagrebaki Radio 101). Obnavljanju govora mrnje u medijima doprinose i
dalja vezanost medija za politike strukture (sadanju ili bivu vlast) i njihovo sudjelovanje u
politikim sukobima, te profiterski motivi koji ine da se ne biraju sredstva u skandaliziranju
javnosti.

Media Online 2001. All rights reserved.

Upozoreno je i na problem da upravo pojedini mediji bez jasnih profesionalnih
kriterija, standarda i pravila to je dobrim dijelom uzrokovano upravo periodom njihove
deprofesionalizacije kada je trebalo sluiti ratnim ciljevima i danas daju legitimitet novom
govoru nasilja i mrnje. Raznorazne udruge sa jasnim porukama mrnje i nasilja svoju
legitimnost ne stiu na otvorenoj politikoj sceni ve prije svega stalnim nekritikim
prsisustvom i recikliranjem njihovih poruka u najtiranijim/najgledanijim medijima.
Kako se suprostaviti medijskom govoru mrnje? Svu teinu ovog pitanja i svu tekou
odgovora na ovo pitanje najbolje izrazio poznati hrvatski filozof i predsjednik Hrvatskog
Helsinkog odbora dr. arko Puhovski, ocijenivi da su argumenti gotovo jedino orue u toj
borbi, ali i upozorivi na svu teinu argumentiranog suprotstavljanja fabriciranju
emocionalnog stanja iracionalnosti to govor mrnje zapravo jeste. S druge strane, mogue
sankcioniranje govora mrnje uvijek je kretanje po opasnoj granici, bremenito opasnou da
se sankcioniranjem govora mrnje ue u sankcioniranje slobode govora sama. Moda bi
svojevrsno rjeenje trebalo traiti negdje izmeu, u ombudsmanima za medije, koji bi teinom
svog javnog ugleda mogli postati inilac potiskivanja govora mrnje i izgradnje i razvoja
profesionalnih standarda i pravila u podizanju medijske kulture.
Zbog svega toga jo znaajnijim se ini permanentno istraivanje sadraja poruka koje
ire mediji i njihovog uticaja na javnost, na korisnike, to je bio poseban dio skupa. Ta
istraivanja do sada su gotovo iskljuivo bila usmjerena na ratni period i ratne funkcije
medija. Ulazimo u novu fazu koja trai novu eksplikaciju ovog fenomena i nove istraivake
matrice kako bismo mogli sagledati sa ime se suoavamo i kako se tome suprostaviti. U
protivnom bi se nae zajednice, politike i drutvene, ponovo mogli nai "zaraene".
Stojan Obradovi je glavni i odgovorni urednik nezavisne novinske agencije STINA, Split
(Hrvatska). Media Online 2001. All rights reserved.