Z.

BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

344

Zdenko Babi*

UDK 364.01 (497.5)

JEL Classification I38
Izvorni znanstveni rad

SOCIJALNA PRAVEDNOST I TRINA EFIKASNOST

- TEORETSKI KONCEPTI I ULOGA DRAVE
Rastue ekonomske nejednakosti i koordinacija socijalne politike s
mjerama ekonomske politike radi ostvarivanja socijalno pravednije distribucije predmet su mnogih razmatranja rasprava i analiza, kako meu
znanstvenicima i strunjacima tako i meu nositeljima ekonomske politike i
politiarima. Ipak su istraivanja te problematike u Hrvatskoj rudimentarna. Maksimizacija trine efikasnosti legitiman je cilj samo uz respektiranje
zahtjeva socijalne pravednosti. U radu se donosi saeti prikaz teoretskih
koncepata, razmatrajui pitanje meuodnosa i ingerencija drave i trita,
s prikazom hrvatskih tendencija. Cilj je rada problematizirati i aktualizirati
tematiku, ukazati na mogue izazove u Hrvatskoj otvoriti pitanja i potaknuti
nova istraivanja.
Kljune rijei: socijalna pravednost, trina efikasnost, solidarnost,
drava blagostanja

1. Uvod
Rastue ekonomske nejednakosti i koordinacija socijalne politike s mjerama
ekonomske politike radi ostvarivanja socijalno pravednije distribucije predmet su
mnogih razmatranja, rasprava i analiza, kako meu znanstvenicima i strunjacima,
tako i meu nositeljima ekonomske politike i politiarima. Meutim, u Republici

Zdenko Babi, mr. sc., asistent na Ekonomskom institutu, Zagreb (zbabic@eizg.hr). Prva verzija
rada primljena u urednitvo 8. 11. 2005., a definitivna 19. 4. 2006.
*

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

345

Hrvatskoj ta problematika jo uvijek nije afirmirana u istraivanjima ekonomista,

te nije dobila prostor koji bi joj morao pripasti zbog tektonskih promjena kroz
koje u posljednjih petnaest godina prolazi hrvatsko drutvo sa znaajnim socijalnim posljedicama. Istraivanja o siromatvu i njegovim uzrocima, ekonomskim
nejednakostima, distribuciji dohotka i njegovoj redistribuciji mjerama fiskalne1
politike u Hrvatskoj su malobrojna. Mogunosti i instrumenti koji stoje na raspolaganju nositeljima ekonomske politike da bi ostvarili to je mogue bolju kombinaciju ciljeva maksimizacije trine efikasnosti i socijalne pravednosti znaajne
su, potrebno ih je utemeljenom znanstvenom metodologijom istraiti, te na kraju
u demokratskoj raspravi postii konsenzus o najpoeljnijem smjeru djelovanja.
Svrha ovoga rada je prikazati teoretska razmatranja o tome, problematizirati ta
razmatranja u hrvatskom kontekstu i potaknuti dalja istraivanja. Rad zapoinje
uvodom, u drugome djelu prikazuju se teoretski koncepti koji razmatraju odnos
principa trine efikasnosti i socijalne pravednosti. U treem dijelu se analizira
uloga trita i drave u realizaciji zahtjeva trine efikasnosti i socijalne pravednosti. U etvrtom dijelu autor na konkretnim primjerima razmatra integriranosti principa socijalne pravednosti u hrvatskome gospodarstvu i drutvu i donosi
zakljuak.

2. Socijalna pravednost i trina efikasnost

u glavnim kolama miljenja
Kada se govori o pojmu socijalne pravednosti, ona se realizira i mogua
je u kontekstu socijalne interakcije pojedinih osoba sa drugim osobama ili sa
drutvom kojemu pripada. Filozofski i teoloki interes usmjeren je na definiranje
opih naela pravednosti, a sociologija i pravo pokuavaju definirati sustave koji
bi omoguili ostvarenje pravednih odnosa. Kada ekonomisti govore o zahtjevu
socijalne pravednosti uobiajeno se pojam odnosi na zahtjev pravedne raspodjele
rezultata ekonomske aktivnosti.
Definiranje sadraja pravednosti i socijalne pravednosti na konceptualnoj
razini koja se onda formulira i implementira u razliitim sustavima ekonomske
i socijalne politike u modernim demokratskim drutvima u kojima pripadnici
razliitih skupina imaju razliite svjetonazore i vrijednosnu orijentaciju zahtjevan
je zadatak. Ipak, na praktinoj razini demokratski ga sustavi rjeavaju demokratskim procedurama, kako na razini zakonodavne tako i na razini izvrne vlasti
(Krian, 2000.).

Kako socijalnim transferima, tako i mjerama porezne politike.

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

346

U ekonomskim konceptima i razmatranjima problema tretiranja socijalnih

nejednakosti i socijalne pravednosti u dosadanjem razvitku mogue je razlikovati
tri osnovna smjera ili kole miljenja s njihovim glavnim predstavnicima. To su
liberalizam, socijalizam i libertarijanizam2. Pored te tri kole miljenja, u radu se
donosi i prikaz pogleda socijalnog nauka Crkve s obzirom da on moe biti takoer
dobra platforma za rjeavanje iznesene problematike. Duboka proetost hrvatskoga drutva katolikom tradicijom i socijalna dimenzija kranstva koja ima
svoje teoloko i teoretsko utemeljenje, te bogatu ivljenu praksu upuuju na potrebu prikaza socijalnog nauka Crkve koji sainjava bogata batina socijalnih dokumenata Crkve.

2.1. Liberalizam
Liberalna se kola miljenja prema tretiranju socijalnih i ekonomskih nejednakosti i postavljanja okvirnih koordinata za implementaciju principa socijalne
pravednosti moe prema Solimanu (1998) podijeliti na dva temeljna smjera: 1)
pristup neoklasine ekonomske kole i 2) teorija pravednosti Johna Rawlsa.
Glavni predstavnici utilitaristike tradicije su Adam Smith, Jeremy Bentham, John Stuart Mill, Francis Edgeworth i Wilfredo Pareto iji rad je poslije
ugraen u formalni okvir moderne neoklasine ekonomike koji su dalje razvijali
Arthur Pigou, Abraham Bergson, Paul Samuelson i drugi. Metodoloki, utilitarizam i neoklasina ekonomija individualistiki su koncepti s nizom pretpostavki meu kojima sredinje mjesto zauzima pretpostavka racionalnog izbora iz
koje slijedi cjelokupan model usmjeren maksimizaciji individualne korisnosti.
Sredinji instrumentariji utilitarizma i ekonomike blagostanja, kojim se koriste
u teoretskom modeliranju maksimizacije individualne korisnosti upotrebljava se
i kod irih socijalnih pitanja. U sluajevima rjeavanja drutvenih problema alternativna su stanja i politike za njihova rjeavanja rangirani prema njihovome
doprinosu maksimizaciji drutvene funkcije blagostanja. Glavna kritika upuena
ovome pristupu odnosi se na preusko definiranu funkciju cilja sa maksimizacijom
ukupne drutvene korisnosti to je u skladu sa utilitaristikom maksimom traenja
najvee sree najveeg broja. Svrha pristupa ove kole miljenja je maksimiranje ukupne korisnosti u drutvu. Pojednostavnjeno reeno za ovu je kolu
miljenja vei naglasak stavljen na efikasno organiziranje ukupne gospodarske
djelatnosti u pojedinim drutvima, tako da je tenja na efikasnoj organizaciji onih
faktora koji drutvu stoje na raspolaganju, radi stvaranja maksimalno mogueg

Rad se ograniava na iznoenje osnovnih postavki u pitanju raspodjele

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

347

outputa, a pitanje kako je taj output distribuiran meu lanovima zajednice jest
pitanje sekundarnog znaenja. Ipak, potrebno je rei da je postignut odreeni konsenzus i meu predstavnicima neoklasine kole o potrebi intervencije na donjim
krajevima distribucije, koje karakterizira visoki stupanj suglasnosti oko formuliranja odreenih modaliteta pomoi najsiromanijim i najugroenijim lanovima
drutva.
Neto je drugaiji pristup, ali takoer u okviru liberalne kole miljenja
Rawlsova (1971.) teorija pravednosti. U pojednostavnjenoj interpretaciji moglo
bi se rei da njegov pristup tei maksimizaciji prava za lanove drutva na dnu
ljestvice. Poznata je njegova sintagma naela distribucijske pravednosti, a koja se
pojednostavljeno moe prikazati na sljedei nain:
a) uspostava jednakih prava na osnovne slobode
b) jednakost mogunosti
c) socijalne i ekonomske nejednakosti moraju biti tako ureene da donose
najvee koristi najugroenijim skupinama drutva
Do takvih zakljuaka Rawls dolazi polazei od hipoteze o tzv. poetnom
poloaju u kojem pojedinci ne mogu predvidjeti svoj budui poloaj u socijalnoj
stratifikaciji, niti mogu predvidjeti svoje trine potencijale. Samo u tome stanju
tzv. poetnog poloaja koje je moralno neutralno, pojedinci neutralno odabiru ciljano stanje raspodjele. Budui da znaju da e izjednaavanje rezultirati smanjenjem
dohotka za raspodjelu, ali ne znajui kakav e biti njihov vlastiti poloaj na ljestvici dohotka, i uz pretpostavku odreenoga stupnja averzije prema riziku, oni e
glasovati, tj. birati onaj sustav raspodjele koji maksimira najnii dohodak.
Osnovna razlika izmeu Rawlsove teorije i koncepta (socijalne) pravednosti
i pristupa neoklasine ekonomske kole sadrana je u injenici da se poboljanje
u Pareto efikasnosti kod neoklasiara postie pomakom u kojem je bitno da se
taj pomak u blagostanju osobe nije dogodio na raun nekog drugoga, a svi ostali
imaju jednako blagostanje kao i prije pomaka, no uope nije bitno je li se taj pomak u blagostanju dogodio kod osobe sa vrha ili dna dohodovne distribucije. Kod
Rawlsove je teorije upravo to bitno, i to je ono to je razlikuje od prethodna dva
pristupa. No i ta teorija doivjela je brojne kritike, koje se odnose na neostvarivost
hipoteza poetnog poloaja i moralne neutralnosti u praksi.

2.2. Socijalizam
Pojmovi socijalizam i komunizam porijeklo imaju je u latinskim
rijeima socius, to u prijevodu znai drug, drutvo, i communis, sa znaenjem
opi, zajedniki, svaiji. I jedan i drugi pojam upuuju na drutvo, drutvenost,

348

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

podrutvljenost. Ono to je zajedniko socijalistikom i komunistikom poretku

jest drutveno vlasnitvo. Svaki ekonomski sustav moemo na osnovi vlasnitva
oznaiti kao klasni ili besklasni. Osnova je kapitalistikoga sustava privatno vlasnitvo, ali njemu nije strano ni dravno vlasnitvo. Naprotiv, dravno
vlasnitvo u nekim graanskim teorijama ima iznimno vanu ulogu. Ipak, dravno
je vlasnitvo okosnica takozvanih socrealistikih, odnosno etatistikih sustava,
koji su preivjeli jo jedino u Kini, Vijetnamu, Sjevernoj Koreji i Kubi, te moda
u jo ponekoj zemlji. No, ak i u najrigidnijim etatistikim sustavima ima donekle
i privatnoga vlasnitva (sitni obrti, uslune djelatnosti i slino).
Socijalistiko iskustvo staro je dva stoljea, zaeci socijalizma nalaze se
u poecima radnikoga pokreta u Engleskoj i Francuskoj u prvoj polovini 19.
stoljea. Radniki pokret u tim zemljama javlja se kao praktina kritika kapitalizma. Pokazivao je i u teoriji i u praksi, tenju za promjenom starih odnosa i
potrebu zasnivanja novog drutvenog politikog ureenja. Socijalizam se, nakon
epizodnog pojavljivanja u Parikoj komuni u 19. stoljeu, kao poredak ija se povijesna zadaa vidjela u prevladavanju, dokidanju kapitalizma, prvi puta pojavio u
Rusiji nakon Oktobarske revolucije godine 1917. Do zavretka Drugog svjetskoga rata Sovjetski je Savez postojao kao prva i jedina zemlja socijalizma. To je
dalekoseno odredilo karakter socijalizma svuda tamo gdje se on u 20. stoljeu
instalirao kao dravni poredak, a vie ili manje po ruskom, odnosno sovjetskom
uzoru.
U socijalistikom modelu drutva zagovaran je princip pravedne raspodjele prema naelu svakomu prema potrebama. Naelo koje se zasniva na potrebama izvedeno je iz uvene Marxove reenice u kritici Gotskog programa:
Svatko prema svojim mogunostima, a svakome prema njegovim potrebama
(Marx, 1875.) koja je poznata kritika kapitalistikog drutva i njemu inherentne
proizvodnje neodrivih ekonomskih i klasnih nejednakosti. Takvo je stajalite u
biti Marxove teorije o eksploataciji radnike klase. Eksploatacija se prema marksistima odnosi na injenicu da su radnici plaeni manje od iznosa ukupne dodatne vrijednosti koju proizvedu. Tako kapitalisti, odnosno Marxovim rjenikom
reeno: vlasnici sredstava za proizvodnju, sebi prisvajaju viak vrijednosti, pa
nastaju po marksistima nepravedne i nelegitimne nejednakosti u raspodjeli. Dodatno, rezultat raspodjele u marksistikoj teoriji uvelike ovisi o vlasnitvu nad
sredstvima za proizvodnju. Naime, kapitalistima vlasnitvo nad sredstvima za
proizvodnju omoguuje dominantnu politiku mo u drutvu, kojom se koriste da
bi ouvali stabilnost kapitalistikoga sustava. Posljedice marksistke utopije, to
se tie njezinih obeanja o blagostanju, socijalnoj pravednosti i jednakosti, dobro
su poznate narodima koji su ivjeli u komunizmima razliitoga tipa. Rezultati
te utopije o jednakosti raspodjele mogu se opisati prividnom jednakou na niskoj
razini blagostanja za graane s niskom razinom politikih sloboda i sigurnosti, i
privilegijama i razliitima oblicima materijalne i statusne udobnosti nositeljima i

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

349

promicateljima ideologije. Niska razina potovanja graanskih i politikih prava

u socijalizmu se navodi zbog toga to veina modernih teoretiara koji razmatraju
problem socijalne pravednosti ta prava smatraju preduvjetom za govor o socijalnoj pravednosti u drutvu. Dakle, u socijalizmu je postignut odreeni napredak u
garantiranju socijalnih prava, ali na tetu potovanja graanskih i politikih prava, pa je svako razmatranje o stupnju ostvarenja socijalne pravednosti u bivim
socijalistikim drutvima upitno. Sa druge strane, ipak se ne moe ne priznati
barem to se tie ideja o socijalno pravednijoj raspodjeli rezultata ekonomske
aktivnosti, odreeni doprinos koji je u tom segmentu potaknula marksistika filozofija.

2.3. Libertarijanizam
Libertarijanisti, meu kojima je jedan od glavnih predstavnika Hayek3 smatraju da je traenje ostvarenja principa pravednosti ispravno na individualnoj
razini, ali predstavnici te kole miljenja smatraju da je potraga za socijalnom
pravednou na razini drutva besmislena. Za Hayeka je ispravno govoriti o tome
je li odreeni socijalni output dobar ili lo, ali nema smisla govoriti o tome je li
pravedan ili ne, zato to je drutvo skup pojedinaca, a pojedinci su oni koji stvaraju dohodak, a ne drutvo. Prema tome, on smatra da je poetna na tritu stvorena distribucija pravedna uz uvjet jednakih mogunosti pristupa tritu, pa nema
potrebe za preraspodjelom. (Hayek, 1948.)
Drugi poznati predstavnik libertarijanistike kole, filozof Robert Nozick
(1974.) koji se naslanja i razvija tradiciju onih filozofa (Hobbes, Locke) koji zagovaraju naravni zakon kojima se moralno opravdanim i priroenim pravom
pojedinaca smatra (neogranieno) uivanje plodova vlastitoga rada sve dok ono
ne ugroava slobodu drugih. Nozick razrauje tezu o individualnim prirodnim
pravima zasnovanima na, iz njegovoga pristupa izvedenoj hipotezi da je svaka
osoba svoj pravi moralni vlasnik. Iz te hipoteze slijedi razrada koja glasi da je
moralno opravdano da osoba upotrebljava vanjske resurse sebi na korist i to do
one mjere do koje to ne teti drugima. Iz takvoga se pristupa problem pravednosti
i domena uloge drave premjeta Nozickovim rjenikom na definiranja pravila
i propisa koja e osigurati pravednost u stjecanju, a svaka je preraspodjela uz
pravilno definirani okvir koji osigurava pravednost u stjecanju nepravedna. On
ipak odbacuje anarhistiku tvrdnju da svaka drava kri naa prava, ali opravdava jedino minimalnu dravu koja titi samo od nasilja i prijevare. Prema njemu,
3
www.mises.org/ na ovim se stranicama mogu vidjeti aktualna stremljenja zasnovana na
tradiciji libertarijanizma.

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

350

socijalna drava u odreenome smislu kri ljudska prava. Jednaka bi raspodjela materijalnih resursa, kao i bilo koja druga raspodjela u skladu s nekim modelom raspodjele zahtijevala, prema Nozicku, sustavno uplitanje u tue ivote i
onemoguivanje slobode u odluivanju. Jedini po njemu opravdan zahvat drave
u preraspodjelu jest kada je oblik vlasnitva nad imovinom na odreeni nain
neprilian. (Nozick, 1974.)

2.4. Socijalni nauk Crkve

Opis i moglo bi se rei definicija, socijalnoga nauka Crkve donosi se u enciklici Sollicitudo Rei Socialis koju je napisao blagopokojni Ivan Pavao II. Socijalni
nauk Crkve nije neki trei put izmeu liberalnog kapitalizma i marksistikog
kolektivizma, a ni neka mogua alternativa za neka druga rjeenja, koja nisu tako
radikalno oprena: on je jednostavno zasebna kategorija... Dobro pojanjenje
prethodno iznesenog donosi enciklika Centesimus Annus (1991.) Crkva ne
posjeduje modele koje bi mogla ponuditi. Stvarni i istinski modeli mogu samo
izrasti u okviru razliitih povijesnih prilika zahvaljujui naporu svih odgovornih koji zahvaaju konkretne probleme u svim njihovim vidovima: socijalnim,
drutvenim, ekonomskim, politikim i kulturalnim, to se meusobno isprepliu.
Tom zalaganju Crkva nudi kao nezaobilaznu idejnu orijentaciju vlastiti socijalni
nauk, koji kako je reeno priznaje pozitivnost trita i poduzea ali u isti mah
upozorava na nunost da se oni usmjere prema zajednikom dobru..... Socijalni
nauk Crkve predstavlja, dakle, zbirku socijalnih dokumenata pisanih u razliito
vrijeme, a poetkom se smatra poznata enciklika Pape Lava XIII. iz godine 1891.
Rerum Novarum u kojoj on progovara o potrebi rjeavanja radnikoga pitanja,
o pravednoj plai i predvia slom socijalizma.
U daljem tekstu donosi se prikaz nekoliko osnovnih smjernica socijalnog
nauka Crkve koji se odnose na ureenje socijalno pravednijih odnosa. Same
smjernice u socijalnim dokumentima Crkve integralni su dijelovi tekstova dokumenata uiteljstva Crkve koje su za potrebe ovoga rada uzeti kao dijelovi i nazvani smjernicama; to nuno sa sobom nosi problem selektivnosti4 u izboru.
Prva smjernica se odnosi na uvjerenja Crkve iznesena u Enciklici Evangelium Vitae iz 1995. godine u kojoj se govori o imperativu potivanja i zatite
ljudskog ivota od njegovog zaea pa do prirodne smrti. Prema toj smjernici svi
oni demokratski sustavi i drutva u kojima je zakonski legalizirano prekidanje

Stoga se zainteresirane za ovu problematiku svakako upuuje na itanje izvornih tekstova.

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

351

ljudskog ivota pobaajem5 i eutanazijom ne mogu se smatrati socijalno pravednima jer zadiru u vrhunaravni moralni red, jer Bog je prvenstveni izvor i gospodar
ivota, kako ui socijalni nauk Crkve.
U drugoj znaajnoj smjernici govori se o dostojanstvu ljudske osobe pa se
kae da je ovjek i njegovo dobro temelj, uzrok i cilj svih drutvenih ustanova. To
takoer vrijedi kako za drutveni tako i za privredni ivot.
Trea smjernica odnosi se na univerzalno odreenje materijalnih dobara.
Prema enciklici Gaudium et Spes (1965) Bog je zemlju i sve ono to ona nosi
namijenio svim ljudima i svim narodima. Spomenuta smjernica upuuje na potrebu kako obiteljske, graanske, nacionalne, tako i meunarodne solidarnosti.
Ona izranja iz cjelokupnog korpusa uenja socijalnog nauka Crkve od smjernica
o dostojanstvu ljuske osobe i njoj neotuivih prava, do smjernica koje govore
o potrebi ravnomjernije raspodjele dobara i rezultata ekonomske aktivnosti na
meunarodnoj razini, pravednijeg ureenje meunarodnih trgovinskih odnosa,
potreba ekonomske i tehnike pomoi siromanim zemljama (Pacem in Terris,
1963.).
etvrta smjernica govori o pravu na privatno vlasnitvo. U enciklici Sollicitudo Rei Socialis, (str. 611) navodi se kao naelo bitno za kranski socijalni
nauk: Dobra ovoga svijeta izvorno su namijenjena svima. Pravo je na privatno
vlasnitvo opravdano i nuno, ali ono ne ponitava vrijednost tog naela: na njemu zapravo poiva socijalna hipoteka, to jest u njemu se kao unutarnja kvaliteta
prepoznaje socijalna funkcija, koja se temelji i ima svoje opravdanje na opem
odreenju dobara. Takoer se navodi opasnost od krivih interpretacija. Tako oni
koji nijeu ili umanjuju drutveno ili javno znaenje prava vlasnitva srljaju u
takozvani (pretjerani op.a.) individualizam dok oni koji umanjuju ili nijeu privatno pravo vlasnitva izlau se opasnosti kolektivizma.
Sljedea smjernica ili prikladnije reeno uputa o sustavu gospodarstva u enciklici Centesimus Annus (1991.) navodi Crkva je odbacila totalitarne i ateistike
ideologije, povezane u modernom dobu s komunizmom i socijalizmom. K
tome u praksi kapitalizma odbila je individualizam i apsolutno prvenstvo zakona trita nad ljudskim radom. Regulacija trita samim centralnim planiranjem
u osnovi izopauje drutvene veze; a regulacija samim zakonom trita vrijea
drutvenu pravdu, jer ima mnogo ljudskih potreba koje trite ne moe zadovoljiti. ... Jo prije logike razmjene jednakih vrijednosti i oblika pravde koji su joj
svojstveni, postoji neto to se duguje ovjeku zato to je ovjek snagom njegova
eminentnog dostojanstva.
Na kraju je bitno spomenuti i pojasniti dva glavna naela koja su vezivno
tkivo cjelokupne grae socijalnog nauka Crkve, a to su naela solidarnosti i supsidijarnosti.
5

Osim u specifinim okolnostima:

352

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

Naelo solidarnosti govori o tome da Solidarnost nije osjeaj neke

neodreene suuti ili povrnog ganua zbog patnji tolikih ljudi, bliskih ili udaljenih. Naprotiv, to je vrsta i postojana odlunost zauzeti se za ope dobro, to jest
za dobro svih i svakoga, jer svi smo mi uistinu za sve odgovorni.... (Sollicitudo
Rei Socialis, 1987. , str. 606)
Naelo supsidijarnosti prema tome naelu drutvo vieg reda ne smije se
mijeati u unutarnji ivot drutva nieg reda liavajui ga njegovih nadlenosti,
nego ga mora podrati u sluaju nude te mu pomoi da svoje djelo uskladi s
djelovanjem drugih drutvenih imbenika radi zajednikog dobra. (Katekizam
Katolike Crkve). Prema ovom naelu takoer stoji da zauzimanje dravnih vlasti za ekonomiju, kako god bilo svestrano i zadiralo duboko u drutveni ivot,
treba biti tako da slobodu privatne inicijative ne samo ne stee nego i pospjeuje,
ali tako da osnovna prava svake ljudske osobe ostanu netaknuta.... (Mater et
Magistra,1961, str. 117).
Iz navedenih smjernica mogue je zakljuiti da socijalni nauk Crkve moe
biti dobar temelj za traenje rjeenja izmeu naizgled oprenih, a uistinu komplementarnih ciljeva ostvarenja socijalne pravednosti i trine efikasnosti.

3. Odnos drave i trita u realizaciji zahtjeva socijalne

pravednosti i trine efikasnosti
Klasini su ekonomisti sukladno s liberalnom ekonomskom kolom smatrali da pokuaji iskorjenjivanja siromatva mogu zavriti smanjenjem ukupnog
nacionalnog dohotka i poveanjem neefikasnosti. No, na prijelazu iz 19. u 20.
stoljee dravnici u Njemakoj i u Velikoj Britaniji odgovorni su za razvitak pojma drave blagostanja u kojoj drava preuzima odgovornost za socijalnu sigurnost
stanovnitva, i uplie se u trite da bi stanovnitvu zajamila minimalni ivotni
standard i osigurala socijalno pravedniju distribuciju dohotka.
U teoretskim razmatranjima i istraivanjima postoje razliita stajalita o
uzrocima nastanka i razvitka drave blagostanja. Prema Gilbertu (2002.) ta je
stajalita mogue klasificirati u dva osnovna pravca:
a) Strukturni
b) Sociopolitiki
Kod a) strukturnog gledita naglasak je na tome da je drava blagostanja
zapravo posljedica strukturnih kretanja u razvoju drava i njihovih gospodarstava.
Javlja se kao odgovor na strukturne faktore, gospodarski rast, industrijalizaciju,
demografska kretanja obiljeena demografskom tranzicijom i tendencijom demografskog starenja. Ovaj pristup koji je poznat jo i pod nazivom teorija konver-

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

353

gencije uzroke nastanka drave blagostanja vidi kao posljedian odgovor na sve
ove strukturne promjene koje se dogaaju na putu razvoja. Drava blagostanja
poveavajui izdatke za socijalne namjene sada preuzima funkciju zatite socijalne sigurnosti, a koja je prije bila u domeni proirene obitelji, crkve i feudalnih
gospodara.
Nasuprot ovome pomalo impersonalnom pristupu, drugi b) sociopolitiki
pristup istie ulogu socijalnog pritiska u politikom procesu kojeg je rezultat stvaranje i razvijanje razliitog okvira reima drave blagostanja. S jedne strane, u
sociopolitikim analizama razliite razvojne faze drave blagostanja predstavljaju
se kao kontinuirani kompromis klasnoga sukoba izmeu radnika i kapitalista u
modernim demokracijama. Zasnovani prema zakonu velikih brojeva, organizirani radniki pokreti mobiliziraju politiku mo kroz demokratski proces da bi
ublaili ekonomsku mo vlasnika kapitala pokuavajui u politikom procesu
izvui koncesije u vidu nove distribucije resursa u drutvu. Brojne su komparativne studije pokazale da zemlje sa snanim sindikatima ili dugom tradicijom
vladavine socijal-demokratskih stranaka imaju vie razine izdataka namijenjenih
za socijalnu potronju.
Ipak, meu teoretiarima ekonomike blagostanja nalazi se dobar broj onih
koji smatraju da su oba spomenuta stajalita ispravna i da su oba sa svoje strane
utjecala i utjeu na oblik, veliinu i ostvarenje koncepta drave blagostanja u demokratskim drutvima.
Razvitak drave blagostanja lagano dolazi u krizu u prvoj polovici osamdesetih godina 20. stoljea, a kao odgovor na tu krizu javlja se taerizam u Velikoj
Britaniji i regano-ekonomika u SAD-u. Usporedno se u ekonomskoj literaturi
javljaju teorije i modeli koji nastoje objasniti spomenutu krizu i ponuditi odreena
rjeenja. Svakako je jedan od najutjecajnijih model probuenog vedra Arthura
Okuna iz godine 1975. On u svom modelu probuenog vedra razmatra kako
preraspodjela dohodaka u drutvu (oporezivanjem) moe poremetiti ekonomsku
efikasnost. Na slijedeoj slici prikazan je Okunov model.

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

354
Slika 1.

OKUNOV MODEL PROBUENOG VEDRA

Izvor: Ekonomija, Samuelson i Nordhaus, str.322.

Postizanje jednakosti ima svoje koristi i trokove. Kao to slika prikazuje,

kada bi programom oporezivanja i transferima siromanima svaka uzeta kuna od
bogatijih zaista i otila siromanijima, kretali bi se du pravca do toke E, toke
jednakih dohodaka. To je mogue samo ako vedro preraspodjele nema pukotina. Meutim, u stvarnosti to nije tako idealno. U svim drutvima vedra preraspodjele imaju manje ili vee pukotine, jer novac uzet od bogatijih, poreznim
sustavom ne odlazi u cijelosti siromanima kroz programe pomoi (zbog esto
rastrone dravne potronje i raznih administrativnih trokova provedbe programa
- to vea administracija, to vea pukotina). Stoga se, zapravo, ne kreemo prema
toki E, ve po zakrivljenoj krivulji AZ. Prema modelu, previsokim poreznim
stopama moe se destimulirati tednju i radni napor bogatijih, rezultat moe biti
nia nacionalna proizvodnja i gubitak efikasnosti. Iz modela se moe zakljuiti da
e to je pukotina vea, odnosno to je neefikasnije dravno upravljanje i prijenos
sredstava do najugroenijih lanova drutva, odnosno to vie sredstava iscuri na
tome putu, otpori za preraspodjelu u drutvu biti vei.
Danas, dakle, veina zemalja poduzima razne korake da bi pomogla
siromanima i smanjila nejednakosti u drutvu, ali se u posljednjim godinama kao
rezultat razliitih gibanja, a prije svega zbog ubrzane informacijsko-tehnoloke

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

355

revolucije, globalizacije i demografskih procesa govori o novoj krizi drave i

drutava blagostanja, pa se u veini europskih zemalja provode odreene reforme
drave blagostanja. (Giddens, 2001.). Dijelom su kao rezultat programa politike
treega puta i njegovog prihvaanja meu europskim liderima6 u posljednjim
godinama provedene znaajne reforme drave blagostanja u Europi. Meu poznatijim su reformama svakako reforme trita rada kojima se nastojalo dinamizirati trite rada, s jedne strane, a sa druge strane smanjiti izdatke za zatitu od
nezaposlenosti i zakonsku zatitu zaposlenja koji su prema brojnim teoretiarima
bili znaajan uzrok loijim europskim7 rezultatima u stvaranju dovoljnoga broja
produktivnih radnih mjesta. Meu brojnim preporukama za realizaciju politike
treeg puta8 isti autor zagovara i potrebu stvaranja novog drutvenog ugovora
koji bi (bolje) povezivao prava s odgovornou. Sukladno s time stavlja se vei
naglasak na individualnu odgovornost, za razliku od prije, kada je naglasak bio
na socijalnim pravima. Zagovara se reforma javnih slubi u smislu njihove modernizacije s naglaskom na transparentnosti, fokusiranosti na rjeavanje potreba
graana i podizanja kvalitete javnih usluga i efikasnosti. Zalae se ne za veliku
dravu, nego za snanu dravu imajui pritom u vidu dovoljno snane vlade i
javne vlasti koje mogu stvoriti i razvijati okvir koji e biti poticajan za ukupni socijalni razvoj i socijalnu pravednost. Zagovaraju se pristup i mjere koje e rezultirati gospodarstvom utemeljenom na znanju, a u sklopu tih mjera znaajna se
uloga pridaje vladama koje su odgovorne za makroekonomsku stabilnost i fiskalnu disciplinu, te poticanje tehnolokog razvitka i inovacija sa znaajnim investicijama u obrazovanje. Na kraju je potrebno spomenuti znaaj poticanja i razvoja
civilnog sektora sa njegovim inicijativama. Ipak, iako prihvaena meu vodeim
liderima socijaldemokratskih europskih stranaka, politika treega puta naila je
na brojne kritike u strunoj javnosti, meu kojima su i one koje politiku treeg
puta izjednauju s modernim neoliberalizmom, i one koje smatraju da su same
postavke treega puta blie konzervativnoj politikoj opciji od socijaldemokratske. Ipak, ne moe se zanemariti utjecaj koji je politika treega puta ostvarila u
europskom kontekstu.
Iako se zbog brojnih razliitosti izmeu samih modela, ne moe govoriti o jedinstvenom europskome modelu drave blagostanja, ono to je svima zajedniko
jest da su upali u odreene potekoe9 dok je sa druge strane na globalnoj razini
Europa jo uvijek prepoznatljiva po svom socijalno osjetljivom modelu razvitka.
Misli se prije svega na Blaira i Schrdera.
Naravno da su velike razlike u Europi, ovdje se prije svega se misli na zemlje kontinentalne
Europe sa Njemakom, Francuskom, Italijom.
8
Po nekima kontroverzne.
9
Kao iznimka u odreenoj se mjeri moe navesti Skandinavski model.
6
7

356

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

U tome kontekstu je bitno spomenuti Lisabonsku strategiju iz 2000. godine, kada

su se lanice EU obvezale da e raditi na novom strategijskom cilju u slijedeem
desetljeu kako bi EU postao najkompetitivnija, dinamina i na znanju zasnovana ekonomija, sposobna za odrivi ekonomski rast s brojnijim i boljim poslovima
te s veom socijalnom kohezijom. Postizanje tog cilja zahtijeva strategiju usmjerenu modernizaciji europskoga socijalnog modela, investiranju u ljude i borbi protiv socijalne iskljuenosti (European Union, 2000).
Ipak, veina analitiara (Stubbs, Zrinak) smatra da je u procesu proirenja
EU tema socijalne politike bila potpuno zanemarena, a to potencijalno moe ugroziti osnovu europskoga socijalnog modela. Za skupinu tranzicijskih zemalja, novih
lanica EU, utjecaj EU na sadraj i strukturu socijalnih reformi bio je ogranien
to zbog nepostojanja jedinstvenoga europskoga modela, to zbog injenice da
ta pitanja unutar EU administracije ipak nisu bila prioritetna. Stoga maarska
analitiarka socijalne politike Ferge u svojim analizama izraava stav da je u
bivim tranzicijskim zemljama prevladao koncept neoliberalnih socijalnih reformi koje su ipak udaljene od europskoga socijalnog modela (Ferge, 2001.). Takvu
tezu da je reforma drutava blagostanja u tranziciji ostvarivana u okruenju sve
snanijeg utjecaja doktrine ekonomskog neoliberalizma iznosi i Vojni (2004.).

4. Socijalna pravednost i trina efikasnost u hrvatskom kontekstu

Prema Deaconu postkomunistika socijalna politika u najveoj je mjeri pod
utjecajem obiljeja stvaranja trita, ali joj ozbiljno nedostaju mjere za ublaavanje
neuspjeha trita. Ta teza koja je toliko zajednika za bive socijalistike zemlje,
vjerojatno vrijedi i za Hrvatsku. Liberalizaciju cijena nisu pratile mjere potpore
ciljanim skupinama najvie pogoenih porastom cijena najvanijih ivotnih dobara; uvoenje trinih kriterija prije svega strogi trini uvjeti za sve socijalne
skupine za dobivanje kredita nakon dugogodinjeg razdoblja subvencioniranog
stanovanja i izostanak odgovarajue politike stambenih potpora i manjak tzv. socijalnih stanova ozbiljno su ugrozili nove narataje mladih i vjerojatno negativno
utjecali i utjeu na demografska kretanja. Liberalizaciju trita rada nije pratilo
poveanje ulaganja u aktivne programe obrazovanja i osposobljavanja moguih
gubitnika. Slian proces se odvijao u veini zemalja i jo je aktualan u nekima
od bivih socijalistikih zemalja, a dobro ga je opisala maarska autorica Ferge (2001.) u domaoj javnoj politici potpuno je izostalo potovanje temeljnih
zapadnjakih vrijednosti poput socijalne integracije, solidarnosti ili pravednosti
u raspodjeli. O tome se ak i ne govori.
Premda su spomenute reforme u dobroj mjeri bile prijeko potrebne da bi se
prelo iz starog paternalistikoga sustava i da bi se potaknula individualna odgo-

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

357

vornost graana, sa druge strane, izostao je cijeli niz mjera i programa za prevladavanje neuspjeha trita, pa su oni najslabiji i najranjiviji ostali na neodgovarajui
nain pokriveni socijalnom sigurnosnom mreom.
Republika Hrvatska i njezini graani inili su brojne napore u smislu nastojanja ostvarenja odreene razine socijalne pravde u drutvu i ostvarenja
odreene razine solidarnosti, to najbolje ilustriraju podaci: o zbrinjavanju prognanika i izbjeglica, podaci o obnovi domova i infrastrukture i podaci o financiranju i
koordiniranju sloenog i zahtjevnog procesa povratka prognanih. Ipak, ovaj se dio
rada ponajprije ograniuje na onu dimenziju problema socijalne pravednosti koja
je bitno povezana sa problematikom raspodjele i funkcioniranja pravne drave, o
emu se razmatra u iduim poglavljima.

4.1. Distribucija dohotka i imovine

Nesti (2004.) iznosi argumente o poveanju nejednakosti u raspodjeli
dohotka, koja se dogodila u razdoblju 1998.-2002. godine u Hrvatskoj. Njegova
usporedba pokazuje da su decilne skupine na donjem kraju distribucije godine
2002. imale manji udio u ukupnom dohotku nego godine1998., a udio je decilnih
skupina na gornjem kraju distribucije povean, osim u sluaju posljednjega desetog decila. Tako se primjerice udio prve decilne skupine (skupina koju sainjava
10% najsiromanijih kuanstava po kriteriju dohotka po lanu kuanstva) u ukupnome dohotku stanovnitva smanjio s 3,5 % na 3,1 %. Slino tome, smanjio se i
udio druge i tree decilne skupine. Deset posto najbogatijih kuanstava u Hrvatskoj raspolagalo je s oko 23% ukupnog dohotka stanovnitva.
Kada se govori o distribuciji bogatstva meu lanovima hrvatskoga drutva
dobiva se nepovoljnija slika. Jednu takva analizu donosi Sever (2003.), on u njoj
pokazuje da najbogatija treina stanovnitva kontrolira 73% imovine, to spomenuti autor smatra neprihvatljivo visokom nejednakou, ali se u radu ne donosi analiza uzroka koji su proizveli tako visoku nejednakost u vlasnitvu nad
imovinom. Meutim Biani i Franievi (2005.) donose bitne naznake uzroka
tako visoke nejednakosti u raspodjeli imovine. Spomenuti autori smatraju da je
upravo privatizacija dovela do visokih nejednakosti u raspodjeli kapitalne imovine, a to je onda postala osnova, koja je uzrokovala tako visoku nejednakost u
raspodjeli bogatstva u Hrvatskoj. U istom radu pozivajui se na rad Birdsalla i
Nellisa (2002.), ukazuje se na injenicu da ne postoji jednostavna procjena distribucijskih uinaka privatizacije...premda je bilo mogue privatizacijom pospjeiti i
efikasnost i pravednost, u stvarnosti se vea pozornost pridavala poboljanju efikasnosti, a zanemarivala se pravednost. Stoga je u prosjeku privatizacija pogorala
raspodjelu bogatstva..... Ako su kasnije reforme uspjeno zaustavljene ili usmje-

358

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

rene da zatite interese pobjednika, tada se kratkoroni i trenutano mogui dobici lako pretvaraju u dugorone te na dulji rok cementiraju poetne prednosti i
raspodjele.( str.16 i 17 )

4.2. Uloga fiskalnog sustava u ostvarenju socijalno

pravednije distribucije
Prema podacima Ministarstva financija i porezne uprave ukupni porezni sustav u Republici Hrvatskoj ostvaruje redistributivne efekte. Redistributivni uinak
mjeri se kao razlika indeksa nejednakosti predfiskalnog dohotka i neto dohotka.
Prema Urbanu (2004.) u 2003. godini Ginijev indeks nejednakosti predfiskalnog
dohotka iznosio je 0,6559 Ginijev indeks nejednakosti neto dohotka je bio 0,4317
pa se ostvareni redistributivni uinak oituje u smanjenju indeksa nejednakosti
za 0,2243. Dakle nakon fiskalne intervencije, poreznim je sustavom i transferima
znaajno smanjena nejednakost dohotka u Hrvatskoj.
Kada se uzme u obzir rashodovna strana fiskalne politike a u sklopu nje posebice politika socijalnih transfera u Hrvatskoj, prema dosadanjim istraivanjima
(uur, 2004.) moe se zakljuiti da ukupni transferni sustav nije manje efikasan
od transfernih sustava veine zemalja EU. Naime, prema spomenutom istraivanju
sustav socijalnih transfera smanjuje stope siromatva u Hrvatskoj za 25-30%.
Meutim, relativno dobru efikasnost ukupnog transfernog sustava naruava
neuinkovit sustav starosnih i obiteljskih mirovina, a taj sustav je najvei transferni sustav, na koji otpada vie od 40% izdataka socijalne sigurnosti. Kada se govori o drugim socijalnim transferima, poseban problem predstavlja neadekvatna
zatita nezaposlenih (oi, 2003.). Relativno je mali dio nezaposlenih obuhvaen
naknadom za nezaposlenost (u posljednjih 12 godina izmeu 10% do 20% nezaposlenih je primalo naknade). Takoer i naknade socijalne pomoi koje su niske
i ne osiguravaju podmirenje osnovnih ivotnih potreba, te se u iznosu od 400 kuna
nisu mijenjale od 2001. godine (uur, 2004.). Znaajno je pitanje: u kojoj mjeri
pomo za uzdravanje kao najvaniji oblik socijalne pomoi smanjuje siromatvo
i zadovoljava minimalne potrebe korisnika? uur (2000.) je u svojoj analizi
usporedio dohodak kuanstava korisnika prije i poslije primanja socijalne pomoi.
Prema njegovim nalazima 90% korisnika socijalne pomoi nema predtransfernog
dohotka, a 3/4 kuanstava korisnika nakon dobijene pomoi ostaje ispod linije
minimalnih prehrambenih potreba. To znai da su sredstva za socijalnu pomo u
Hrvatskoj usmjerena na kuanstva i osobe kojima su ona najpotrebnija. Budui da
je socijalna pomo namijenjena iskljuivo siromanima, bilo bi potrebno poveati
izdatke za socijalnu pomo, definirati na objektivniji nain minimalni dohodak i
prilagoavati visine naknada socijalne pomoi u skladu s rastom trokova ivota
(uur, 2000., 2004.).

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

359

4.3. Zakonodavno institucionalna razina

U razdoblju od stvaranja samostalne Republike Hrvatske uinjeni su brojni
napori u izgradnji djelotvorne pravne drave i demokratizacije drutva. Ipak, oito
je i nadalje veliko nezadovoljstvo hrvatskih graana u pogledu ostvarene razine
pravednosti u drutvu.
Obiljeja konteksta zakonodavno-institucionalne infrastrukture u Hrvatskoj
mogla bi se opisati na sljedei nain:
a) veliki pritisak na donoenje zakona zbog prijeko potrebnih prilagodbi europskim standardima,
b) nedostatak ex ante i ex post evaluacija u smislu praenja provedbe donesenih zakona i njihovih pozitivnih i negativnih posljedica s obzirom na
ostvarenje socijalne pravednosti i trine efikasnosti
c) veliki pritisak na sudove (prekapacitiranost s nerijeenim predmetima),
pa se esto spominje neuinkovitost u radu pravosudnih tijela vlasti
d) ubrzano i ad hoc stvaranje novih institucija bez potpore odgovarajuim
kapacitetima, bilo financijskima, bilo ljudskima, to rezultira zadovoljenjem forme dok svrha osnivanja institucije ne biva ostvarena
U takvom kontekstu funkcioniranja zakonodavno-institucionalne infrastrukture najvie su pogoeni oni najugroeniji, oni koji nemaju svoje lobistike skupine i oni kojima je ogranien pristup tritu10. Slabo funkcioniranje zakonodavnoinstitucionalne infrastrukture naruava socijalnu pravednost u drutvu a esto je
posljedica i ostvarenje nie razine efikasnosti11.

4.4. Zakljuno razmatranje

Istraivati razinu ostvarene socijalne pravednosti u odreenome drutvu, a
ne izgubiti iz vida princip trino efikasne organizacije gospodarskoga ivota, iznimno je zahtjevan, ali i iznimno vaan istraivaki zadatak koji bi se morao provoditi kontinuirano. U radu su izneseni osnovni teoretski i konceptualni pogledi

10
Nekim je ljudima naalost pristup tritu ogranien zbog njihovih osobnih karakteristika
tijekom njihovog cjelokupnog ivota (bolesni, hendikepirani, invalidi) nekima djelomino (to isto
moe poprimiti element trajnosti) zbog neodgovarajueg obrazovanja
11
Brojni negativni primjeri iz privatizacijske prakse, dodjeljivanje dravnih jamstava i
potpora po netransparentnim kriterijima naruavaju uvjete potene trine utakmice i dolazi do
gubitka u efikasnosti

360

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

na spomenuta pitanja s osvrtom na situaciju u Hrvatskoj. Jedan od ciljeva rada je

bio otvoriti pitanja i potaknuti istraivake napore u ovom podruju.
Iz iznesenog u radu evidentne su slijedee tendencije:
a) ostvarenje socijalne pravednosti u drutvu trajan je cilj, a njegovo ostvarenje u znaajnoj mjeri ovisi o prevladavajuem konceptu ekonomske politike koji je esto pod utjecajem prevladavajueg opredjeljenja za jedan
od prikazanih teoretskih koncepata
b) dobar broj istraivaa napominje da je u tranzicijskim zemljama vrijednosno podruje solidarnosti, socijalne integracije i pitanje pravedne
raspodjele ostalo prazno i u politikim diskusijama, a ini se i u samim
istraivanjima
c) izvor potencijalno socijalno nepravedne distribucije vlasnitva nad kapitalnom imovinom u Hrvatskoj nalazi se u netransparentno provedenom
privatizacijskom procesu posljedice kojeg se osjeaju i sada
d) u Hrvatskoj trenutni fiskalni sustav ostvaruje redistribucijske efekte i
ublaava ekonomske nejednakosti to pokazuju izneseni podaci o Ginijevom koeficijentu nejednakosti predfiskalnog dohotka i Ginijevog indeksa
nejednakosti neto dohotka i podaci o relativnoj uinkovitosti socijalnih
transfera
e) ipak mrea socijalne sigurnosti je najslabija tamo gdje bi morala biti
najjaa, odnosno socijalni transferi usmjereni prema najsiromanijima
preniski su u svojim novanim iznosima, pa su najsiromaniji lanovi
drutva u Hrvatskoj najslabije socijalno zatieni
Zbog svega navedenoga moe se zakljuiti, da je osjeaj socijalno nepravedne distribucije vlasnitva nad kapitalnom imovinom u Hrvatskoj dobrim dijelom
posljedica netransparentne privatizacije i u znaajnoj mjeri izaziva osjeaj socijalne nepravde kod prosjenog graanina. Nadalje, mogue je procijeniti da je
trenutni fiskalni sustav relativno dobro postavljen sa stajalita pravednosti u raspodjeli, ali ipak uz znaajnu iznimku relativno slabe socijalne zatite najugroenijih
skupina s preniskom razinom izdvajanja za te skupine. Oito je da postoji znaajna
potreba unapreenja socijalnih odnosa, osobito unapreenja socijalne sigurnosne
mree usmjerene prema zatiti najsiromanijih. Trinoj efikasnosti usmjerenoj
drutvenom i gospodarskom razvitku u Hrvatskoj treba teiti potivanjem integrativnih vrijednosti solidarnosti, socijalne integracije, socijalne kohezije i socijalne
pravednosti.

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

361

LITERATURA
1. Biani, I. i V. Franievi (2005.): Izazovi stvarnoga i subjektivnoga
siromatva i porasta nejednakosti u ekonomijama jugoistone Europe u tranziciji, Financijska teorija i praksa vol. 1/2005; str. 13-37.
2. Deacon, B., (1998.) Global and regional agencies and the making of postcommunist social policy in eastern Europe in: M. Rhodes and Y. Meny.
The future of european welfare. A new social contract? London: Macmillan
Press, 204-227.
3. European Union (2000.) Presidency conclusions. Lisabon European
Council. [online] Available from: [http://ue.eu.int/Newsroom/LoadDoc.
asp?BID=76&DID=-60917&from=&LANG=1
4. Ferge, Zs., (2001.) European integration and the reform of social security in
the accession countries. Journal of Social Quality, 3 (1-2), 9-25.
5. Krian, M. (2000.): Pravednost u kulturno pluralnim drutvima, Panliber;
Osijek-Zagreb-Split, 2000.
6. Giddens, A. (ur.); (2001.) The Global Third Way Debate. Cambridge: Polity
Press.
7. Gilbert, N. (2002.) Transformation of the Welfare State. The Silent Surrender
of Public Responsibility., Oxford University Press.
8. Hayek, F. A. (1948.) Individualism and Economic Order. London: Routledge.
9. Ivan Pavao II., (1998.) Enciklika Sollicitudo rei Socialis, u Sto godina
katolikog socijalnog nauka Kranska sadanjost, 1991. Zagreb.
10. Ivan Pavao II (1995.) Enciklika Evangelium Vitae , Kranska sadanjost,
Zagreb
11. Pastoralna konstitucija (1965.) Gaudium et spes u: Sto godina katolikog
socijalnog nauka Kranska sadanjost, 1991. Zagreb.
12. Ivan XXIII (1963.) Enciklika Pacem in Terris , KS, Zagreb
13. Lav XIII (1891.) Enciklika Rerum Novarum , u: Sto godina katolikog
socijalnog nauka Kranska sadanjost, 1991. Zagreb.
14. Ivan Pavao II (1991.) Enciklika Centesimus Annus, KS, Zagreb (1991)
15. Ivan XXIII (1961.) Enciklika Mater et Magistra KS, Zagreb
16. Katekizam Katolike Crkve (1995.), Glas Koncila, Zagreb.
17. Marx, Karl (1875): Kritika Gotskog programa. Kultura, Zagreb (1948).
18. Nesti, D. (2004.) Raspodjela dohotka u Hrvatskoj: to nam govore podaci
iz ankete o potronji kuanstava? , Financijska teorija i praksa vol. 1/2005;
str. 59-75.

362

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

19. Nozick, R. (1974.): Anarhija, drava i utopija , Jesenski i Turk 2003; prijevod i naklada.
20. Okun, A. (1975.) Equality and Efficiency: The Big Tradeoff. Brookings Institution, Washington, D.C.
21. Rawls, J. (1971.): A Theory of Justice. Cambridge, Harvard University Press,
1971.
22. Solimano, A. (1998.) Alternative Theories of Distributive Justice and Social Inequality: Liberal, Socialist and Libertarian Perspectives, u Social
Inequality Values, Growth & State ed. Solimano; The University Michigan
Press.
23. Sever, I. i S. Drezgi (2003.) Koncepcija i strategija socijalnih odnosa u
hrvatskom drutvu - distribucija dohotka i imovine Ekonomija. 10 (2003),
1 ; str. 177-199.
24. Urban, I. (2004.) Fiskalni sustav u ulozi preraspodjele dohotka: mirovine,
doprinosi za socijalno osiguranje i porez na dohodak izlaganje na okruglom
stolu Siromatvo i mogunosti njegovog ublaavanja u Hrvatskoj, Zagreb,
15. studenog 2004.
25. Zrinak, S. i Stubbs, P. (2004.) Proirena socijalna Europa? Socijalna politika, socijalna ukljuenost i socijalni dijalog u Hrvatskoj i Europskoj uniji.
U: Ott, K, (ur.): Pridruivanje Hrvatske Europskoj uniji. Ususret izazovima
pregovora. IJF,2004. str 157-180.
26. oi, V. (2003.) Nezaposlenost, u: N. Starc (ur.) Izvjee o drutvenom
razvoju: Hrvatska 2002. Zagreb: UNDP i Ekonomski institut.
27. uur, Z. (2000.) Socijalna pomo, u: Puljiz, V. (ur.) Sustavi socijalne politike, Zagreb: Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta.
28. uur, Z. (2004.) Pristup pravima ope socijalne pomoi, Revija za socijalnu politiku vol 1: str. 21- 38.
29. Vojni, D. (2004.) Trite prokletstvo ili spasenje? , Ekonomski pregled;
9-10. str. 681-726.

Z. BABI: Socijalna pravednost i trina ekasnost - teoretski koncepti i uloga drave

EKONOMSKI PREGLED, 57 (5-6) 344-363 (2006)

363

SOCIAL JUSTICE AND MARKET EFFICIENCY - THEORETICAL

CONCEPTS AND THE ROLE OF THE STATE
Summary
The question of growing global economic inequalities and the coordination of economic and social policy with the primary goal of achieving social justice in distribution together with economic efficiency is the subject of discussion among researchers, politicians
and economic-policy makers. However, research about these questions in Croatia has
been too rudimentary. This article gives a short overview of important theoretical concepts
regarding this subject, discussing and developing questions of the complex relationship
and domain of the state and market. The aim of the article is to give an overview regarding
the subject, point out potential challenges for Croatia and open the questions for further
research and discussion.
Key words: social justice, market efficiency solidarity, welfare state