Part 1

Onaj tko eli uui i shvatiti svetinju dana se mora maknuti od svakog fizikog rada i shvatiti
da je svijet ve stvoren i da e nastaviti postojati i bez njegovog doprinosa. est dana tjedno,
svaki od nas se bori sa svijetom oko nas, uzimamo dobit iz zemlje, a sedmi dan se okreemo
onom sjmenu koje je posijano u nas ivotu. est dana u tjednu pokuavamo dominirati
svijetom, a sedmi dan pokuavamo dominiriati i ovladati sami sobom.
Kada su se Rimljani susreli s idovskim obiajem odravanja abata, naravno da su ga
izrugali. To je smatrano istom lijenou. Kao obranu za to Philo je rekao kako se tu ne radi o
toleriranju lijenosti, ve se radi o odmaku od ponavljajuih rituala kako bi se tijelu dalo
vremena da doe k sebi i odmori se. Ali to nije objanjenje u duhu Biblije. Po Bibliji, abat je
za ivot, a ne kako bi odmoran ovjek mogao jo vie proizvesti. ovjek nije zvijer i abat ne
slui kako bio poveao ovjekovu efikasnost.
abat nije tu zbog radnih dana, radni dani su tu zbog abata. Sedmi dan je palaa koju
gradimo u vremenu.
Ljubav prema abatu je jedna stvar koja je zajednika Bogu i ljudima.
Jedna od stvari koju Tora dozvoljava je nepotivanje mitzva kada je ivot zbog toga doveden
u opasnost. Mitzva se uvijek rtvuje na dobrobit ivota, a ne obrnuto. Ako ovjek radi pod
tlakom, onda to nije dostojanstveno, a rad mora biti dostojanstven.
Rimljanima je cijeli ivot bio kruha i igara, ali ovjek ne moe ivjeti samo od toga. Kako im
objasniti i pokazati im da je to tako?
Bog je dao ljudima abat kao neprocijenjivi dar. Bog trai od ljudi da posveuju abat, tako
da jedu probranu hranu, nase posebnu odjeu. Rekao im je da uivaju i da e ih on nagraditi
zbog tog uivanja. Ne radi se samo o danu koji je koncentriran samo na duhovno. To je
blagdan duha i tijela.
to znai rije abat? Neki tvrde da je to ime Svetoga. Nakon estog dana svijetu je samo
falila Menuha -odmor. Ta rije se poistovjeuje s odmoraom, ali je zapravo vie nego sam
odmor. To je negativan kontekst te rijei. Po Biblijei, menuha, je srea, mirnoa, mir i sklad.
Rije kojom je Job opisao ivot poslije ivota, ima za svoj korijen rije menuha. Kasnije je
menuha postala sinonim za vjeni ivot.
Kada je Adam vidio abat na poetku onda je od oduevljenja poeo pjevati kako je abat
veliki, a Bog mu je rekao da kako to da njemu ne pjeva da je velik. Ali zapravo je poanta da
abat zapravo usmjerava svu slavu prema Bogu.

Beyond civilization
Ova naa tehnoloka civilizacija tei osvajanju teritorija. Uvijek smo ponosni na svakiu
pobjedi u bitci sa prirodom. Sve to ovjek radi jest da na tetu prirode osigurava sebi
sigurnost i ugodu. Naa civilizacija ide u propast s time to radi? abat je dan u kojem uimo
kako nadii taj civilizacijski kiks.
Adam je stavljen u vrt da ga obrauje i da ga uva. Znai da radi. To nije prokletstvo. Rad nije
proikletstvo, ali muka i znoj za vrijeme rada jesu prokletstvo. abat nije sputanje vrijednosti
rada, ve je potivanje rada kao i naglaavanje da se treba raditi 6 dana. Bude vrijedan est
dana i onda sedmi dan se moe posvetiti Bogu. Samo ako radi ovih est dana.
Na abat se odvajamo od svega. Od runih rijei, strojeva koji unitavaju na svijet, idola ove
nae tehnoloke civilizacije, ne koristimo novac, abat nas ini neovisnima o sistemu u kojem
ivimo. eli nas odmaknuti od svega to nas ini ovisnima tijekom tjedna.
Posao koji je za vrijeme abata zabranjen je onaj posao kojim se sastavljao ator sastanka u
pustiinji. Na abat se ne brinemo oko toga jesmo li siromani ili bogati, hoemo li uspjeti u
ivotu ili ne...Na abat slavimo i takve brige nas ne bi trebale smarati. Post, oplakivanje, bilo
kakvo iskzivanje aljenja su zabranjeni. Period oplakivanja je zaustavljen kada je abat. Biti
tuan na abat je grijeh.
Na abat se odmara i ti i sva tvoja obitelj i sve tvoje ivotinje....
I nije bitno da li ti uspije napraviti sav posao u est dana, ali na abat se ponaa kao da je sav
posao zavren i zato slavi bez briga.

Part two The splendor of space

Kratka pria 130.godina u Palestini
Razgovaraju tri rabbija i jedan spomene kako je Rim napravio velianstvene stvari i kako je to
odlino, jedan rabbi je na to utio, a trei je spomenuo kako su to rimljani napravili samo radi
sebe...ceste kako bi naplaivali cestarinu, i mostove isto tako, a i gradove kako bi ostavili
dojam moi. Ta njihova rasprava je dola do rimskih glavara koji su prvom rabbiju odali
poast, ovoga koji je utio su izgnali, a treega su planirali ubiti. Kada je on to saznao,
pobjegao je sa svojim sinom i Sinagogu i tamo se skrivao. Kako nisu mogli ostati dugo i biti
sigurni, odluili su otii u pustinju i sakrivati se u spilji, tamo su ivjeli 12 godina dok se nije
dogodila smjena vlasti. Unutra su prouavali toru i raspravljali na veliko. Nakon 12 godina su
izali van i gledali kako ljudi rade krive stvari i to su osuivali pa ih je Bog poslao natrag u
peinu na jo 12 mjeseci. Nakon 12 mjeseci su iuzali i sreli starca koji e pripremao za abat.
Kasnije su obojica zbog te slike primili mir.

Ta kratka pria pria mnogo o abatu i miru. To to je govoreno o Rimu je uvijek izvlailo
kako je rim vjean grad i samim time da je taj rabbi sa svojim sinom otiao u peinu govori o
tome kako se odvojio o tome.On nije bio zarobljen stvarima ovoga svijeta. Rim je divljenje
svoje okoline doivljavao kao svoju vjenost i besmrtnost. Ali koja je vrijsdnost da bude
zapamen od ljudi? Sve to je stvoreno je prolazno. Jedino to je vjeno je ivot posveen
prouavanju Tori. Tora se smatra izvorom vjenog ivota. Zato se i zahvaljujemo Bofgu to
nam je dao Toru i to je unutar nas stavio vjeni ivot. Problem ovog rabbija iz peine nije bio
to da se vrijeme iskoristi kako bi se osvojio prostor, to je radio rim ve kako iz vremena
dobiti vjenost. To se ne moe drugaije nego kroz prouavanje i molitvu. Prije tako nego
kroz geometriju i ininjerstvo.
Only heaven and nothing else
Kod rabbia shimeona ne vidimo oaj kada se suoava sa stvarima ovog svijeta. Kod njega
vidimo e koja je rezultat traganaj za vjenim ivotom. Njega meta kada vidi ljude koji tre
za kratkotrajnim ivotom i koji troe svoj ivot za beuznaajne stvari. Za njega ne postoji
neka sredina. Dunost da se prouava Tora, kojim se postie vjeni ivot, se odnosi na cijeli
ivot. Joshua 1:8. Za njega je i sat vremena bez tore bio gubitak ivota. Zato si on nije mogao
dopustiti proivljavati nita svjetovno.
Suprotno njemu pojavio se rabbi Elisha koji je bio oaran helenizmom i njihovim kolama.
On je hodao od kole do kole i govorio ljudima da dignu svoje lijene pozadine i da se
pokrenu. Govorio je mladima da postanu tesari, ribari i da steknu prava zanimanja. To su dva
poznata ekstrema u domeni ivota i prouavanja tore. Zapravo taj drugi koji je tjerao ljude da
nau zanimanja nije ni bio rabbi nego neki heretic. Rabbi Judah ben Ilai je bio protiv jednog i
drugog. On je govorio da je to kao kad ima s jedne strane vatru, a s druge led. Ako hoda
smo po vatri opei e se. Najbolje je hodati po sredini.
Ovaj stih iz Joue se stvarno moe interpretirati kao da se ovjek ne bi trebao nikada ratajati
sa Torom. ak ni zbog onih ivotnih stvari koje ovjek mora obavljati.
Sada se vraamo na onaj izlazak sina i oca iz peine koji su kada su izali u svijet odmah
poeli osuivati svijet pa su vraeni natrag u peinu i tek se obratili kada su vidjeli starca kako
nosi mertyl za abat. Oni su mislili kako se ne bi trebali baviti niim nego nebeskim stvarima,
ali zapravo im je glas s tog istog neba rekao da se radi i o nebeskim, ali i o zemaljskim
stvarima. to je bilo uzrok promjene njihovog naina razmiljanja?
Starac je bio simbol Izraelaca. A Mirta je bila simbol ljubavi. Kada bi enik iao nevjesti i
kada bi htio pozvati sve svoje prijatelje na vjenanje, onda bi uzeo mirtu iznad koje je prije
izgovoren blagoslov i onda bi pred mladom s mirtom u ruci otplesao ples pred svima. Kada su
njih dvojica vidjeli kako starac tri ususret abatu s mirtom u ruci kao pred mladu, skuili su
da Izraelci brinu za abat.
Za rabbija Sihmeona ovo je bila utjeha jer je u tome vidio da iznad svega prolaznog ime se
ljudi bave, stoji sudbina koja oekuje cijeli Izrael. Izrael e biti spaen na kraju, a spasit e ga
obaveza koja je vea od svega prolaznog, a to je obaveza prema i odravanje abata.
3

I to je odgovor na pitanje kako ivjeti u ovome svijetu. ivjheti s obje noge na zemlji ali biti
zaljubljen u vjenost. Iako Izraelci est dana u tjednu posveuju prolaznim i svjetovnim
stvarima, sedmi dan jo uvijek dri njihovu duu.

Thou art one

Jo jedna usporedba iliti priica.
U poetku je vrijeme bilo jedna cijelina, nepodjeljena. I to vrijeme je bilo nepovezano s
prostorom. Nakon to je vrijeme podjeljeno u sedam dana ulo je u poseban odnos s
prostorom. Sabath je postao dan drugaiji od drugih. Svaki dan je neto novo dolo u
postojanje osim na abat.
Ti dani mogu biti usporeeni s kraljem koji je imao sedam sinova. estorici njih je kralj dao
bogatstvo, a sedmome je dao plemstvo i prednost kraljevanja. Nakon nekog vremena svaki sin
se i oenio i naao enu, osim sedmoga. On je jednog dana doao kralju i pitao ga u emu je
problem. Zato samo on nema enu? Kralj mu je odgovorio da e Izraelski narod biti njegov
mate.
Na Sinaju je Bog rekao Izraelcima da e mu abat biti brani drug i da ga posvete. Le-kadosh
u talmudu oznaava oeniti enu. Izraelova sudbina je da bude mladoenja abatu. abat nije
dovoljan, njemu je potrebno drutvo ljudi. est dana stoji u enji za prostorom, dok sedmi
dan trai ljude. Nije dobro da ovjek bude sam i zato ga je Bog spojio sa abatom.
Nnakon to su se Izraelci pokuali oduprijeti Rimu i nisu uspjeli izgledalo je kao da je Izrael
preputen samom sebi, ali po ovome vidimo da nije tako. Izrael je zdruen sa abatom. I taj
spoj je isplaniran puno prije vremena. Ono to je Bog sastavio nitko ne moe razdvojiti. U
vrijeme Rima kada je poboljavanje careva bilo u modi, Izrael se klonuo bilo kakvog
poosobljavanja ili personifikacije. Jedino su to radili s mudrou Tore. Zato je Shimone
napravio veliki korak s ovom izjavom i idejom.
Nisu prole ni dvije generacije nakon rabbia Shimonea, a ve se javila nova ideja o svetom
danu Shabbatu. Negdje u sredini treeg stoljea, poznati uenjaci govore o abatu ne kao o
apstraktnom vremenu, koje stalno prolazi, nego kao o ivoj prisutnosti. I kada bi stigao abat,
bilo bi im kao da im je doao gost, a naravno gost koji dolazi u prijateljstvu mora se primiti na
dostojanstven nain.
Rabbi Yannai nam govori o tome kako je njegov obiaj bio da obue prigodnu odjeu za
shabbat i onda mu iskae dobrodolicu rijeima: Doi, o nevjesto, doi, o nevjesto!. Isto tako
i rabbi Hanina the great bi obukao finu odjei i radosno zaplesao te pozvao svoje prijatelje da
mu se pridrue i zajedno doekaju kraljicu abat.
abat ima svoja dva spekta, kao i cijeli svijet. Ima svoje znaenje za ljude, ali ima i svoje
znaenje za Boga. Bog je taj koji je prvi posvetio sabat, a ovjek ga mora opet, ponovno i
ponovno posveivati. abat je vaan Bogu jer bez njega ne bi bilo svetosti u ovom svijetu
4

vremena. Kada raspravljamo o stihovima: i sedmog dana Jahve zavri svoj posao rabbi
predlau da je sedmog dana ipak neto stvoreno. Rabbi geniba i ostali raspravljaju o tome i
Geniba kae da je to kao i sa kraljem koji napravi svadbenu dvoranu, uredi je, oboji, iobavi
sve pripreme. Jedino to na kraju fali toj sobi jest mlada. Ono to je svemiru nedostajalo je
abat.
The presence of the day
Moemo li rei da su rabbiji u ta davna vremena zapravo personalizirali, abat i moemo li
abat zamisliti kao nekog anela ili osobu koja stoji izmeu Boga i ljudi? Ne. Oni nikada nisu
davali neku jasnu sliku koja bi se mogla zamisliti. Samo su koristili personalizaciju kako bi
objasnili ono to su oni osjeali prema abatu. Na drugom mjestu rabbi Geniba abat
usporeuje s kraljem.
Ideja abata kao mlade se i danas zadrala u Izraelu. U sinagogama se pjeva himna lechah
dodi, a i veernja molitva se zove ispraaj kroljice.
Nije sluajno da se abat zna nastaviti i nakon zalaska sunca u subotu. Na taj nain se iskazuje
zahvalnost i negodovanje zbog odlaska abata. Na kraju se kraljica ispraa s pjemsom i
slavljenjem.
Veernja sluba u petak naveer se zove kabblat shabat. Termin kabbalah znai preuzeti
obvezu na sebe, obavezati se. I zvui jako striktno. On takoer i oznaava kada neto primi,
zaeli dobrodolicu tome i pozdravi neto. U prvom znaenju se odnosi na zakon, a u
dugom na osobu. Ali postavlja se pitanje koji od ovih znaenja vrijedi kada se rije stavi uz
rije abat? U srednjem vijeku, javno mijenje je zastupalo prvi nain, ali kasnije je dokazano
da se ak i ranije pojavljuju znakovi koji uzimaju drugo znaenje. A istina je da su oba
znaenja ispravna. abat je kraljica isto kao i nevjesta.
Eternity utters a day
Nema nita udno u tome da se domain veseli i raduje dolasku abata kao nekom vanom
gostu. Zato taj dan sve mora biti drugaije nego svih ostalih est dana. Kada stane sav posao i
svijee su upaljene, od strane ene u kui. Ona ini da svjetlo dominira cijelom kuom. I
poinje odmor. I kada ostanet u tim uzvienim mislima koje vas podiu iznad uobiajenih
misli kroz cijeli tjedan. Neki imaju potrebu zapjevati i podii svoj glas u ime svih prijenjih
generacija i izraziti svoje oduevljenje kroz pjesmu nad pjesmama.
Opis cijelog protokola za vrijeme valjda abata....explore!!!!!

Institution of eternity
To da su abat i vjenost jedno te ista stvar je ve prastara ideja. Postoji legenda koja kae da
je Bog rekao svom narodu da ako budu primili Toru i drali se svih zapovijedi da e im on
dati neto najvrijednije to postoji. Oni su onda pitali Boga to je to? I on im je odgovorio da
je to svijet koji ima doi. Kiada su ga pitali da im pokae taj svijet koji ima doi, on im je dao
5

abat kao primjer svijeta koji ima doi. Prema Talmudu, Sabbath je me'en 'olam ha-ba to
znai neto kao vjenost ili Svijet koji ima doi. injenica da sedmi dio naeg ivota moe
biti iskuan kao novi svijet je skandal za pogane ali veliko pogatstvo za idove. A za rabbija
Hayima, abat je puno vie nego pogled u vjenost, za njega je to fontana vjenosti ili mjesto
odakle svijet koji ma doi ima svoj izvor. Ako netko ne naui sada na zemlji uivati u abatu,
on to nee moi uiniti niti na svijetu koji ima doi.
Mnogo toga bi filozofija mogla nauiti od Biblije. Za filozofa je najvea vrijednost ideja
dobroga. Ali u Bibliji ideja dobrog ne moe postojati bez svetosti. Bog je est dana smatrao
dobrima, ali je posvetio sedmi dan. abat pokuava nauiti ovjeka da on ne stoji samo u
odnos s prirodom nego i sa stvoriteljem te prirode.
to je abat? On je duh u obliku vremena.
Naim tijelima pripadamo prostoru, na duh, dua tee vjenosti i naginju svetosti. abat nam
daje priliku da posvetimo vrijeme, i da dobro podignemo na razinu svetoga, da zadrimo
svetost suzdravanjem od svjetovnosti.
Mi obino mislimo da je zemlja naa majka, da je vrijeme novac i da je profit na prijatelj.
Sedmi dan je podsjetnika da je Bog na otac, da je vrijeme ivot i da je duh na prijatelj. Kao
to meterijalni svijet ne opstaje zahvaljujui ovjeku, tako niti duh ne duguje svoje postojanje
ljudskom umu. Bog je taj koji je posvetio sedmi dan. Svijet je doveden u postojanje u periodu
od est dana, ali njegovo posojanje ovisi o svetosti sedmog dana. Veliki su zakoni koji
upravljaju prirodom, ali bez svetosti ne bi bilo ni zakona ni prirode.

Hollines in time
Svetost u prostoru, prirodi je bila poznata u svim religijama. Ono to je novo otkrivenje za
Judaizam je to da se svetost preselila u dimenziju vremena, iz podruja prirode u podruje
povijesti, sa stvari na dogaaje. Vie nisu postojale nikakve svete ivotinje niti biljke. Da bi
neto postalo sveto moralo je biti posveeno posebnim ljudskim inom. Poinje se stavljati
naglask na svetost vremena i tako je Boji dan postao vaniji od boje kue. Svetost nije
vezana za odreeno mjesto. Izlazak 20;24
To se dogodilo pojavom singoga. Prije njih moglo se moliti samo u jeruzalemu. Sad je
vrijeme ostalo isto, ali se mijenja mjesto, ima ih puno. U Bibliji, nijedno mjesto nije sveto
samo od sebe. Nikada se u petoknjiju mjesto graenja hrama ne naziva svetim, ve mjestom
kojeg je Bog izabrao. David pie u pslamu da nee ii u poinak dok se Bog ne sagradi hram i
tada u odgovoru na taj psalam, David dobiva upute na koje mjesto da sagradi hram. Zion nije
odabran zato jer ima neke posebne kvalitete, ve samo zato jer ga je Bog izabrao. On je to
htio (desired it). To mjesto nije imalo svetost, ono je postalo posveeno.
Rabbiji razlikuju tri vrste svetosti. Svetost Bojeg imena, svetost abata i svetost Izraela.
Svetost abat prethodi svetosti izraela. Svetost zemlje Izrael izlazi i Izraela kao naroda.Oni su

posvetili zemlju tek nakon to su uli u njju. Zemlja je bila posveena od strane ljudi, a abat
je bio posveen od strane Boga.
Svetost abata nije ista kao i svetost blagdana. Blagdani su ivijek sveti jer se ljudi pobrinu da
budu sveti. Oni prate kalendar i rade da se blagdani ostvare. abat ostaje svet i ako ga i ljudi
zaborave. Svi apekti svetosti su isprepleteni u njemu. Osjeaj svetosti u vremenu se izraava
na nain na koji se izraava abat. Nikakvi ritualni predmeti su potrebni za odravanje abata,
kao naprimjer beskvasni kruh ili ofar...
U vrijeme abata, sam abat je simbol saveza. abat je sva svetost. U abatu su sve due i sva
svetost. Svi mudraci se slau i tu nem nikakve rasprave, da je Tora dana Izraelu na abat.
Svaki sedmi dan se dogaa udo oivljavanja due. Svijet koji je stvoren u est dana nije imao
duu. Tek sedmi dan je dobio duu, zato i kae da je Bog na sedmi dan omorio vayinnafash
Izlazak 31:17) nefesh znai dua!

Thou shelt covet

Svetost izabranog dana nije neto emu bi se trebali uditi i drati se podalje.On nije tu da bi
se drali dalje od njega, nego je on tu za nas izlazak 31;14). abat izraelu dodaje svetost.
Rabbi shimeon tvrdi da lice ne isijava istu svjetlost preko tjedna kao i na abat. Neto se
ovjek na abat dogodi. Bog ovjek na abatnje veer daje neshamah yetarah i na kraju abata
to ponovno uzima od njega. Taj izraz oznaava dodatni duh. Ili dodatnu duu. Neki to
objanjavaju kao poveanu duhovnost i mir, drugi vjeruju da druga dua postaje utjelovljena u
tijelu. Da druga dua je savrena, po uzorku na svijet koji ima doi. To je sveti duh koji silazi
na ovhjeka. Zohar napominje da se radi o duama koje taj dan ive u ljudima i kada se vrate
pre Svetoga onda ih on pita to su ih novo te due nauile iz Tore taj dan. Dua koja bi imala
to novo za ispriati bila bi sretna dua.
Prema staroj legendi svjetlo koje je Bog prvo stvorio nije ono isto od sunca, mjeseca i
zvijezda.. To je bilo svjetlko koje je ljudima omoguavalo da vide s jednog kraja zemlje na
drugi ali je bilo maknuto sa zemlje nakon grijeha. U novom svijetu to svjetlo e ponovno biti
upaljeno. Dijelove tog svjetla dolaze na ljude tijekom abata. I to svjetlo se zove dodatna
dua. Legenda se povezuje s rabbijem loewom koji je za abat uvijek bio vii za glavu...
Ali shabat ne moe biti jedini dan kada oekujemo neku svetost.. Svaki dan mora pratiti abat
i biti u istom obrazcu. Ono to mi jesmo ovisi o tome to je nama abat. Najvea borba s
kojom se ovjek suoava je ta da bude slobodan od ljudi i neovisan od stvari. Deset zapovijedi
kojim je Bog blagoslovio izrael poinju s injenicom da je Izrael slobodan od ropstva. Od
svih zapovijedi samo je jedna ponovljena dvaput, thou shall not poeljeti....Nemoj poeljeti
nita tue. Bog ti je dao neto svoje i to ti je dao svoj dan koji je posvetio. Judaizam pokuava
tu enju preusmjeritzi iz podruja prostora u podruje vremena.

Epilogue
To sanctify time
Poganske religija poistovjeuju svoja boanstva s vidljivom slikom ili s fenomenom u prirodi.
S neim to je iz podruja prostora. U 10 zapovijedi, Bog se povezuje s dogaajem u
povijesti...onaj koji te izveo iz egipta.
Dvije table s desdt zapovijedi je neto najvrijednije to je ikada bilo na zemlji. Kada se
Mojsije spustio sa sinaja i vidio Izraelce kako pleu oko zlatnog teleta, on je razbio ploe.
Svi kultovi e govoriti o mjestu stvaranja, dok Biblija govori o stvaranju prostora u vremenu.
Povijesniar Rinke tvrdi da je svako vrijeme jednako blizu Bogu, ali Judaizam ne govori tako.
Svi ljudi se stalno mole Bogu, ali Bog ne govori u svako vrijeme ljudima. Postoji za njih
hijerarhijas trenutaka. Npr. u jednom trenutku je duh proroanstava otiao od Izraela.
Nama je vrijeme vie neki instrument za mjerenje nego okruenje u kojem prebivamo. To
vidimo kada poenmo mjeriti koji se dogaaj dogodio prije, koji kasnije. JE li vrijeme samo
da bi nam objasnilo odnose izmeu dogaaja? Zar sadanji trenutak nema nikakvog posebnog
znaaja. Prostor nas okruuje, ali on je samo dio ivota, sve drugo je vrijeme. Vrijeme je ono
glavno, stvari su samo dijelovi. Kada zamirimo i koncentriramo se, moemo imati vrijeme
bez prostora, ali prostor bez vremena nikako ne moemo imati.
Dva su stajalita skojeg moemo promatrati vrijeme: Jedno je s mjesta prostora, a drugo je sa
strane duha. Ako se nalazimo u jureem vlaku moe nam se initi kako stvari koje su oko nas
se miu, a mi stojimo na mjestu. Tako nam je i u ivotu kada nam je dua ponesena
prostornim stvarima, ini nam se da je vrijeme u stalnom pokretu. Ali zapravo su prostorne
stvari te koje prolaze, a vrijeme uvijek ostaje.
Na svijet je svijet prostora koji se mie kroz vrijeme od poetka, do kraja naih dana. Stvari
su te koje nestaju u vremenu, vrijeme samo po sebi je vjeno. Vrijeme koje je osloboeno
prostora je vrijeme koje se ne treba dijeliti na prolo, sadanje i budue...
Imamo jednu zanimljivu obzervaciju u knjizi Izlaska 19:1 gdje kae ovako:
...na ovaj dan!!! Kako je mogue da pisac pie na ovaj dan, kada se to dogodilo u prolosti i
trebalo je pisati na taj dan? To znai da dan kada nam je Bog dao Toru ne smije nikada postati
prolost. Svaki dan kada prouavamo Toru to mora biti kao da nam ju je Bog taj dan dao prvi
put. Vrijednost velikog dana nije u prostoru kojeg on zauzme na kalendaru. U duhovnom
svijetu nema razlike izmeu jedne sekunde i stoljea. Jedan dobar sat moe zamijeniti 20
dana.
Tehnoloka civilizacija tei osvajanju prostora. Moemo prevaliti tolike daljine, ali ovjek
nikada ne moe ponoviti neki vremenski odsjeak iz prolosti ili ga iz budunosti izvui u
sad. ovjek nadilazi prostor i vrijeme nadilazi ovjeka.Vrijeme je ovjekov najvei izazov. Mi
se moemo petljati u stvari prostora i svemira, ali u vrijeme ne moemo zadirati. Ono nas sve
nadilazi i ono pripada Bogu. Vrijeme je neto daleko i strano naem umu, ali opet jedino je u
8

vremenu mogue zajednitvo ljudi i svih bia. Svatko od nas zauzima svoj dio prostora. Ja
zauzimam prostor svoga tijela i ono nikome drugome ne pripada. Tako ne moemo s
vremenom. Ono je svima na raspolaganju, ne postoji trenutak koji ti moe zadrati samo za
sebe. Taj isti trenutak koji bi ti zadrao za sebe, mogu koristiti i svi drugi ljudi. Vrijeme
dijelimo, a posjedujemo prostor. Vrijeme nije neto to moemo izolirati od ostatka vremena.
Vrijeme je cijelo ili uope nije. Mi ga moemo dijeliti samo u naim glavama. to se tie
prostora lako se moemo zavarati da je sve stvoreno radi nas, ali s vremenom se ne moemo
tako zeznuti. Jer vrijeme ne moemo imati, ne moemo upravljati njime, ne moemo ga
posjedovati. Vrijeme je odvojeno od svega. Vrijeme je sveto.
U vremeneu sreemo Boga. Svijet bez vremena bio bi svijet bez Boga, svijet bez obnove.
Vrijeme je to u kojem Bog odrava cijeli svijet. Na abat nam je dano da imamo udjela u toj
svetosti i tom velikom znaaju i vremenu.!
Vjenost utters a day!