Od subote do nedjelje

1. Poglavlje: Uvod
Sadanja kriza dana Gospodnjeg
Niz od est radnih dana i jednog dana za bogotovlje ima svoj izvo u Judaizmu!
bog thnolokog napretka ovjek je sve vie u iskuenju da zanemari dan
Gospodnji i isto tako da vrijeme pone koristiti kao svoje i za svoju korist, za svoj
napredak i za svoje uivanje.
Obaveza bogotovlja, ako nije zanemarena, esto je svedena na hirove ivota.
Svetkovanje subote sve vie iezava iz kranskoga svjetonazora. I ako jo
uzmemo u obzir cijeli ovaj sistem ekonomske i industrijske institucije koji tei
maksimalnoj iskoristivosti potencijala rada pa tako zanemaruje bilo kakve
blagdane, lako je shvatiti zato model estodnevnog radnog dan i sedmog dana
odmora mogao doivjeti korjenitu promjenu.
Opeprihvaeno krivo razumijevanje znaenja Bojeg dana ini stvari jo
kompliciranijim. Mnogi krani misle da se nedjelja slui kao sat gospodnji, a ne
kao dan Gospodnji. Kada izvre svoje obveze prema Bogu, ostatak dana provedu
u potjeri za zaradom i svjetovnim stvarima. Neki zabrinuti krani rade sve kako
bi zabranili rad nedjeljom. esto se koriste i nekranskim motivima, ouvanja
okolia i strojeva, ali ak da se u tome i uspije teko da bi to nekoga natjeralo na
tovanje. Bljeg bi efekta imalo uenje ljudi o vanosti tovanja Bojeg dana. Ali da
se do toga doe prvo se treba definirati to je to uope Boji dan. Je li nedjelja
dostojna i legitimna zamjena za idovsku subotu? Treba li nedjelju smatrati satom
tovanja umjesto svetim danom odmora Gospodnjeg?
Problem i ciljevi ove studije
Postoji mogunost da se tovanje nedjelje u novijim redovima teologa i
znanstvenika pone smatrati izvornom idejom apostola u Jeruzalemu. Ili
poganskom prigodbom dies solis, dana sunca. Ali svako istraivanje uzima
samo nekoliko initelja . Samo su sloene i duboke pobude mogle potai veinu
krana da odbace prastaru i prepoznatljivu idovsku tradiciju tovanja subote u
korist novog dana bogosluja. Zato da bi se isrekonstruirao povijesni tijek
podrjetla nedjelja potrebno je ukljuiti to je mogue vie initelja teolokih,
drutvenihi, politikih i poganskih koji su se mogli u manjoj ili veoj mjeri
pridonijeti prihvaanju nedjelje kao dana bogosluja.
Autor trai preispitivanje pretpostavke da se apostolima, evaneljima ili ak Isusu
pripisuje odgovornost za prebacivanje tovanja sa subote na nedjelju. Prouit e
Kristovo nauavanje o suboti. Utvrdit emo je li tovanje nedjelje poelo u vrijeme
apostola ili neto kasnije i negdje drugdje osim u Jeruzalemu. Ako je nedjelja
zaista dan Gospodnji onda bi to svi krani trebali znati.

A drugi cilj ovoga rada je ocijeniti do koje su mjere odreeni initelji kao to su
protuidovski osjeaji, represivene rimske mjere protiv idova, oboavanje sunca i
neke kranske teoloke pobude utjecali na veinu krana da odbace subotu i
prihvate nedjelju kao dan Gospodnji.

C:W. Dugmore
katkad je vrijedno ponovno ispitati ono to veina ljudi smatra golim
injenicama, ak ako se zapanjujui zakljuci ne mogu definitivno dokazati.
Znai u radu se ne bavimo obrednim ili pastoralnim vienjima tovanja nedjelje,
nego vie se bavi podrijetlom tovanja nedjelje.
Dokumenti koji se istrauju su preteito iz prva etiri stoljea. Prouit e se
svjedoanstva svetih otaca kako bismo ustvrdili povijesnu odrivost motiva koji se
pojavljuju u dokumentima iz prve polovice drugog stoljea. Naravno otii e se
takoer i u apokrifne spise i u spise koji nisu ope priznati. Zbog bolje
razumljivosti laicima, koriste se prijevodi engleskog jezika ili je pisac i sam
prevodio. Ovo djelo nudi teolozima prijekopotrebne povijesne injenice za
razmiljanje.

2. Poglavlje: Krist i dan Gospodnji

Dan Gospodnji kao izraz se prvi puta pojavljuje krajem drugog stoljea kao
neprijeporan naziv za nedjelju, oznauje dan koji iskljuivo pripada Gospodinu.
Mnogi krani Isusa smatraju onoga koji je utemeljio taj dan, posvetio ga.
Najbolje bi bilo da nae istraivanje zaponemo s time to emo utvrditi je li Krist
unaprijed predvidio uvoenje novog dana koji bi bio posveen iskljuivo njemu.
Isusovi govori ne sadre izraz dan Gospodnji, iako sinoptici koriste izraz gospodar
subote. (Mt 12:8, Mk 2:28 i Lk 6;5) Puno se raspravljalo oko toga kako je Isus sebe
proglasio gospodarom subote.
C.S. Mosna je rekao kako je Isus to uinio kako bi maknuo optereenje s ljudi i da
subota vie nije bila potrebna.On u ovoj izjavi vidi potrebu da Isus uvede svoj dan
bogosluja. To tvrdi i Wilfrid Scott koji kae da on s tom izjavom aludira na svoj
dan, on kao gospodar subote, bira svoj novi dan. Da bismo odredili tonost ovih
tvrdnji moramo istraiti Kristov osnovni stav prema suboti. Je li Isus potivao
subotu ili ju je smiljeno krio? Ako je ovo potonje istina onda moramo vidjeti je li
Isus htio utvrditi temelje za novi dan bogosluja. Prema izvjetajima o
ozdravljenjima tijekom subote(kojih je sedam) vidimo da je pitanje subote bilo
itekako vano u vrijeme kada su evanelja pisana.
Subotnja tipologija i njezino mesijansko ispunjenje

Luka 4
Isus je odrap propovijed u nazaretskoj sinagogi u subotu prigodom sveanog
poetka svoje javne slube. Prema Luki Isusova sluba poinje na subotu i
zavrava na subotu (23;54), zaprao je Isusova sluba subotom bila est razlog
protivljenja i negodovanja i ba je ta subota bila razlog Isusovog konanog
odbacivanja i rtve.
Isus uzima tekst iz Izaije i spominje da je na zemlji kako bi najavio godinu milosti
gospodnje. Gotovo se svi komentari alu s injenicom da se godina milosti
Gospodnje odnosi na subotnju godinu (sedmu) ili jubillejsku (pedestu, nakon
sedam subotnjih) godinu. Jasno nam je to i iz razloga da tekst govori o
osloboenju zarobljenih, siromaha i potlaenih, a jubilejske godine su bile godine
gdje se opratao dug, otputali robovi... Isus ba ovu subotnju godinu koristi kako
bi zapoeo i obznanio svoje poslanje. Svi smo mi zapravo osloboeni i primili
oprost svog duga s Isusovim ivotom. Subota je nakon egipta dobila ulogu
prisjeanja da nas je Bog oslobodio i kao obeanje da e nas Bog uvati i brinuti
se za nas. Nakon to je blagoslovio sve to je stvorio i nas, onda je blagoslovio
subotu. Naravno subotnji poinak nije bilo puko prisjeanje onoga to se dogodilo
u egiptu, nego je bilo uvijek ponovno doivljavanje tog trenutka osloboenja.
Moemo rei da je uloga abata trostruka: On podsjea na prolo, sadanje i
budue izbavljenje. Znai ovdje tipologija ta da se je subota za prisjeanje na
Pashu. Kao onu koja je bila, tako i onu koja je sad i ona koja e doi s Mesijom.
Uvijek se radi o nekom izbavljenju i nekom osloboenju.
Druga tipologija je odmor u subotu. Odmor koji predstavlja mir i sklad koji e biti
na novoj zemlji, ali koji ve sad moemo okusiti u subotu. U Isusu starozavjetni
subotnji poinak naalzi svoje ispunjenje, a svi ga vjernici sada mogu iskusiti po
njemu. Reakcija skupljenih ljudi nam govori da je Isus bio dobro shvaen. Njegovo
povezivanje sa subotom znailo je da on sebe izjednaava s Bogom. Iako ga nitko
tu veer nije prijavio da kri subotu.
Kristov stav prema suboti
Mnogi misle da je Isus svojim iscjeliteljskim manevrima u subotu zapravo
razraunao sa subotom i postavio nedjelju kao novi dan. Ali je li Isus to doista
uinio?
Crkveni oci su od drugog stoljea, sastavili niz dokaza koji govore protiv subote:
Davida koji je jeo kruhove koje nije dozvoljeno jesti u subotu, Joua koji je u
subotu koraao oko jerihona i sam Bog koji u subotu ne prekida s radovima.
Makabejci su ratovali u subotu ak i da se sve ove izjave potvrde zar ne bi one
samo dokazale obvezu prem suboti, kada njih izdvajaju kao jedine koji nisu
obdravali subotu. Svakakve su isoade imali teolozi oko tumaenja subote ...da
im je Bog to dao kao sramotu da bi ih izdvojio za kanjavanje u oima Rimljana, ili
da im je nametnuta kao vrijeme oplakivanja. Evanelja ne moemo procijenjivati
na temelju komentara ranokranskih pisaca jer su oni puni svakakvih krivih
zakljuaka o idovskoj povijesti i obredima zbog napetosti izmeu idova i

krana tog vremena. Kristov stav prema suboti moramo vrednovati

prouavanjem dokumentata iz njihove vlastite vrijednosti.
Prva iscjeljenja u subotu...Prva dva uda koja je Isus izveo subotom su bila izgon
neistog duha iz ovjeka i ozdravljenje petrove punice. Oba iscjeljenja su izala iz
trenutne potrebe koja se nala pred Isusom. Jedna je sluila kako bi ovjek
aoslobodila, a drugo je bilo na radost cijele obitelji.ta dva prva iscjeljenja dogodila
su se predveer, kako Isus ne bi podizao veliku prainu oko toga, ve na poetku?
Tree iscjeljenje je bilo ozdravljenej usahle ruke. Kae evanelje da su farizeji
dopustili da se taj ovjek donese blizu, to nam govori da je to bio namjerni test
za Isusa. Farizeji su znali sve rabbiske domiljatosti kako napraviti neto u subotu,
a da se ne kri subota. Zato su ga farizeji pitali nakon to ga je ozdravio kako to?
A onda im je on poeo tumaiti. Pozvao je ovjeka pred sve ljude ne bi li dobio
njihovu samilost. Takoer ih pita tko li nee pomoi ovjeku u nevolji, u Mateju je
ak i prispodoba s ovcom, ako nekome ovca padne u jame u subotu, hoe li je
izvaditi, a koliko je vrijedniji ovjek. eli li Isus na ovom mjestu ukinuti subotu ili
je vratiti na onaj poetni izvor s kojim je i krenula, a to je da subota tu da
oslobaa...
L. Goppelt kae kako ova tvrdnja sa spasavanjem ivota ili ne zapravo ukida
suboti jer se ona prijei sa spasavanjem ivota. Ali to ne moe biti tako jer bi to
znailo da Bog svojim naredbama brani spasavanje ivota, a to nikako ne
moemo prihvatiti.
ISus daje suboti novu karakteristiku...znai dobro je subotom ljudima initi dobro.
Jer sve drugo je u suprotnosti toga ne initi dobro znai ljudima initi zlo ili
ubijati. To je jedina opcija osim dobrog.
Mina je izriita, kae da kada se mora birati izmeu spasavanj ivota i bilo kojeg
dijela Bojeg zakona, uvijek se zakon stavlja sastrane kako bi se pomoglo pri
spsavanju ivota. Ali navodno Isus to proiruje i sa injenjem dobra, to je malo
preiroko za rabbinsku nauku tog vremena. Zato rordorf zakljuuje da se u ovim
iscjeljenjima ne radi toliko o urnosti spasavnja ivota, jer se uvijek radi o
kroninim i stalnim bolestima, nego je tu vie nglasak na tom oslobodilakom,
mesijanskom stavu, a to je da se spasenje trebalo pruiti odmah i svima koji su u
potrebi.Suoena s ovom mesijanskom svijeu, zapovijed o suboti, samo tada
postaje nevana i nevayea.Isus je na ovom mjestu obogatio subotu, a ne je
totalno ukinuo. U matejevom evanelju vidimo kako stoji Slobodno je subotom
initi dobro! je li matej krivo shvatio isusa i subotu ili je to jednostavno isusovo
rastereivanje subote od raznih poslije izgnanikih pravila koje su rabbiji donijeli
kako bi zatitili vjerno tovanje subote. Prema nekim izvorima tih pravile je bilo
oko 1521. Isus je samo htio od subote ponovno napraviti slubu ljubavi, a ne
legalistiki ritual. Prokmatrati subotu kao legalistiki ritual koji se pojavio poslije
izgnanstva znai krivo razumijeti subotu.
U poetku je u sri subote bila samilost prema nezatienima i onima kojima
treba pomo, davala se sloboda robovima, ivotinjama i svima, znai radilo se o
okretanju prema drugim ljudima.

Ovaj izvorni nain tovajna subote, bio je zaboravljen u Isusovo doba. Ovdje u
izvjetajima (evaneljima) vidimo dvije vrste tovanja subote: S jedne strane je
Krist, koji je oaloen zbog tvrdoe sra i koji pomae onima koji su u potrebi. A
na drugu stranu imamo poznavatelje zakona koji su provodili subotu promatrajui
tue greke i smiljajui nain da ubiju krista
Kristov program reforme moa se vidjeti u kontektu njegovog openitog stava
prema zakonu.Isus u propovijedi na gori objanjava kako je dio njegovog poslanja
na zemlji da Zakonu vrati njegovo izvorno znaenje.
Vi zgodno ukidate Boju zapovijed da drite svoju predaju! Marko 7;9
Peta apovijed je takoer tako ponitena zbog obiaja korban! Marko 7;12-13
Super mi je u Lk 13 kada isus iscjeljuje zgrenu enu i to bez da je oa traila i za
to koristi naglaeno glagol osloboditi jer na taj nain ikazuje pravi smisao subote.
Kae farizejima da su licemjerni jer im kae da oni ak i svoje volove
razrjeuju(isti glagol) na subotu, a zar su ivotinje bitnije od ljudi. Tu isis
vjerojatno apelira na to da je farizejima vanija zarada od volova nego ljudska
dobit jer na njima ne mogu zaraditi. Jer ako vol ostane dan bez vode, gubi na
teinoj vrijednosti, zato se esto krila subota, da se napoji volove. Isus isto tako
spominje u obrani svojih radjni u subotu da kako Bog neprestano radi, tako i on
isto. Neki su to uzeli za primjer i dokaz da je subota kao dan poinka totalna farsa
i idovima isprika za lijenost. Ali ovdje se ne radi o ne radu to se tie stvaranje,
nego rada u otkupiteljskom smislu. Bog je prestao stvarati svijet je ga je stvorio i
onda otpoinuo, ali jo uvijek traje proces odravanja svijeta i to je posao koji Isus
pomae ocu raditi. Bog je poslao Isusa da nastavi njegov posao. Zato i moe rei
da je Bog u njemu i on je ubogu. Jer obavljaju isti posao...otprilike.
Znai li to da je isus svojim otkupiteljskom djelatnosti stao na kraj suboti. Stati uz
to stajalite, znai stati na stranu onih koji su isusa optili da je krio subotu. Jer
Isus je neprestano odbijao takve optube.
Isus u Ivanovom evanelju pobija sve optube dokazom koji su ak i njegovi
neprijatelji prihvatili...
Subota je stvaranjem povezana sa svemirom, a po izlasku s otkupljenjem.
Obustavom svih polova subotom, Izraelci su se sjeali Boga stvoritelja, a svojim
djelima milosra su oponaali Boga otkupitelja. Isus se u ivanovom evanelju
brani da on samo nastalja otkupiteljski posao Boga. Jer u hramu je u suboptu bilo
dozvol.jeno raditi odreene posove koji su omoguavali da abat proe dobro.
Sveenici su pekli novi kruh i na taj nain omoguavai cijelom narodu da bude
otkupljen otkupiteljsi rad. Isto tako je Isus za sebe rekao da radi oo to njegov
otac radi. I ta izjava ga je drala krivim za dvije stvari, jer kri subotu i jer boga
naziva sovjim ocem, izjednaava se s njim.
Isus ih je takoer pitao da kako je obrezanje djeteta isto dozvoljeno u subotu. Jer
su izraelci znali da je to doputeno jer se obrzanjem jednog dijela tijela spaava
cijelo tijelo i cijeli ljudski ivot bude otkupljen. I pita ih isus a vi meni zamjerate jer
sam spasio i ozdravio svega ovjeka.
5

Bog je sedmi dan stvaranja stvarno odmorio i nije radio nikakva posla, zbog
grijeha koji je uao u svijet, Bog je morao poeti raditi na otkupljenju svijeta. Isto
kao to Bog to radi i sveenici to rade na zemlji u hramu. Isus se pozivana to da i
on kao i sveenici obavlja Boji otkupiteljski opsao na zemlji. I zato se u subotu taj
otkupiteljsi posao ne moe niti je ikada bio namijenjen da bude zabranjen.
Zabranjeno je stvaranje, ali otkupiteljski posao jo uvijek vrijedi i za subotu.
Jo jedan problem subote se javlja kada Isusovi uenici trgaju klasje u subotu. Oni
su od strane farizeja bili optueni u tri kategorije...trgajui klasje optueni su za
etvu, trljanjem klasja u dlanovima za vridbu i bacanjem klasja u zrak za vijanje,
a cijeli taj proces je zapravo priprema obroka u subotu. Poto nisu bili optueni
zbog hodanja preve, znai da su uenici bili u krugou od kilometar od sinagoge,
a vjerojatno je razlog to su morali utaiti glad bio taj jer nisu bili pozvani u
sinagou na subotnji ruak. Farizeji im nisu iskazali dobrodolicu. Zato im je Isus i
odgovorio da mu je drae milosre od rtve. Uenici su bili gladni i naravno bili su
krivi jer svoj obrok nisu pripremili dan ranije, mogli su postiti i nisu bili u ivotnoj
opasnosti. Ali to nije razlog zato matej spominje da su oni to napravili zbog gladi
(mt 12,1). Ponovno se radi o tome da je ovjek u potrebi i da subta nije da liava
ivot nego da ga spaava. Isus spominje i davida koji je blagovao kruh koji je bio
posebno posven za abat. Ako je bilo ipravno to to je david uinio onda su i
uenici ispravno postupili. Oprenost davida i uenika dala je Isusovom dokazu
posebnu snagu. David je sa svojim ratnicima stavio boju uredbu lev 24;5)sa
strane, a uenici su stavili samo rabinsku uredbu sastrane. Ide! Isus u ovom
sluaju ne opravdava uenike u smisu da nisu prekrili subotu, jer oni to jesu
napravili ali pod izlikom da vea nunost ukida manju, milost je bila vanija od
rtve.
Subota je stvorena radi ovjeka, a ne ovjek rdi subote!
Neki su pisci ovu Isusovu izjavu shavatili kako je dobrobit ioveka vanija od
subotnjeg poinka a budui da subota vie ne donosi blagoslove, onda nije grijeh
zanemariti ili ukinuti subotu. Takvo tumaenje Bogu pripisuje ovjekovu
kratkovidnost. Bog je izdao zapovijed ali nije vidio u naprijed da e ona postati
beskorisna. Po tom razmiljanju, valjanost zakona se ne odreuje prema onome
ime ga je Bog postavionego prema tome koju mu vrijednost ovjek daje. I na
kraju prema tom tumaenju ovjek je, a ne Bog, krajnji sudac valjanosti odreene
zapovijedi...
Sinoptici iznose 5 temeljnih misli kako bi obranili uenike i njihovo trganje klasja
subotom, ali i istinski smisao etvrte zapovijedi:
1. Krist spominje davidov primjer kako bi vidjeli da nunost ne poznaje zakon.
Sveti kruh i sveto vrijeme moe se upotrijebiti kako bi se sauvao ivot.
2. Isus prelazi na specifan primjer sveenika koji isto tako rade u subotu
kako bi dokazao kako je ve unaprijed predvieno da odreeni zakoni budu
zanemareni u odreenim okolnostima
3. Navodi Hoeinu izjavu: Vie volim milosre nego rtvu jer je htio naglasiti
da je sluba ljubavi na prvom mjestu, a tek onda vrenje odreenih naredbi

4. Isus potvruje temeljno naelo da je subota utvrena radi ovjekove

dobrobiti i da bi bilo kakvo nijekanje njegovih potreba stajalo u suprotnosti
svrhe subote.
5. Obznanjuje svoju mesijansku vlast nad subotom. Njegovi uenici su sluali
njega jer je on gospodar subote.
Nastavno na Mesijansku vlast nad subotom, isus takoer kae Doite k meni svi
koji ste
umorni i optereeni, i ja u vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i uite
od mene, ja sam krotka i ponizna srca. Tako ete nai pokoj svojim duama,
jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.
Okrijepiti i pokoj. Isus govori o odmoru i mnogi komenttori su zamijetili sda je
mogue da se ovdje rai o onom poinku istinske subote. Koja nije optereena,
nego ije je breme lako i jaram sladak u suprotnosti s rabbinskom subotomPoslanica hebrejima
Zanimljivo je da pisac poslanice hebrejima prvim kranima takoer pie o suboti
i govori im o ulasku u njegov poinak ili o tome kako neki nisu uli u poinak i
da to upuuje da onda neki moraju, kada su opvi posebno odvojeni. I ta dva
glagola koja se na tom mjestu koriste su uao i poinuo i oba su u aoristu to
znai da ne upuuju na budue iskustvo ve iskustvo koje see do sadanjosti
premda se dogodilo u prolosti. U engleskom prijevodu RSV su ovi glagoli u
sadanjem vremenu. Propust da se ovi glagoli protumae kao budue vrijeme
doveo je do toga da se poinak gleda kao poinak u smrti. Teko da bi to bila
pieva namjera kada pokuava u cijeloj poslanici objasniti da je subotnji poinak
i danas na snazi. Ovo proirenje tumaenja subote u poslanici hebrejima je istog
kraktera kao i Isusovo vraanje na korijene. Ne znamo koliko je pisac imao uvida
u evanelja ali je sigurno voen istom milju. Liavanje subote svih nepotrebnih
uredbi i pravila te vraanje na onu sr subote, a to je prisjeanje stvaranja i misao
otkupljenja. Trajnost bojeg subotnjeg poinka u hebrejima se slae s izrekom iz
Ivana da zato jer otac neprekidno radi i ja radim. Boji poinak je neprestana
djelatnost spasavanja ija je svrha vraanje palog ovjek k sebi. Sve blagoslove
spasenja koje imamo priliku iskustiti svake subote, u potpunosti emo doivjeti na
kraju naeg zemaljskog putovanja. Ovo nam sve upuuje da uenici nisu Isusov
nauk doivljavali kao ukidanje subote ve kao isticanje duhovne vrijednosti
subote.
Isusovo upozorenje u vezi sa subotom
Isus upozorava uenike rijeima: pazite da va bijeg ne bude u zimu ili u
subotu. (mt 24;20). Ova isusova izjava nam govori nekoliko stvari koje nam idu u
prilog subote. Isus je dranje subote smatrao normalnom stvari jer je vidio kao
moguom preprekom u bijegu njegovih uenika. Takoer vidimo i da je raunao
da i kada njega ne bude da e subati biti aktivna tako da nema govora o nekoj

zamijeni subote. I govori da su u vrijeme kada je Matej pisao evanelje idovski

krani jo uvijek drali subotu.
Zakljuak. Opirno izvjetavanje evanelist o krenju stavova oko subote govori o
velikom potovanju prema suboti unutar idovskih krugavo i ranih krana. Prvi
krani Isusov stav o suboti nisu smatrali ukidanje subote ili njezinu zamjenu ve
kao novo vienje subote. To novo vienje obuhvaalo je novo znaenje i nov
nain tovanja subote. Subota se vie nije smatrala vremenom za pasivno
dokolienje ve za aktivnu slubu koja proizlazi ij ljubavi prema jadnim duama.
Prekidanjem rada u subotu, vjernik se slijedei Boga dovodi u stanje da milou, a
ne svojom zaslugom, okusi blagoslove konanog otkupljenja koje je, po kristu, ve
postalo stvarnost.
3. Poglavlje: Ukazanja nakon uskrsnua i podrjetlo tovanja nedjelje
Uskrsnue
Razlog zbog kojih dananji teolozi opravdavaju pomicanja dana gospodnjeg sa
subote na nedjelju je uvijek uskrsnue. Apostoli su navodno izabrali prvi dan u
tjednu kao sjeanje na Isusovo uskrsnue uz gospodnju veeru. Nijedan od
novozavjetnih tekstova ne spominje nikakav posebni dan na koji bi se trebalo
spominjati uskrsnua. Niti se u povijesnim spisima prvi dan u tjednu nikada ne
naziva danom uskrsnua. To je izraz koji se pojavio kasnije.
Sama gospodnja veera je takoer krivo razumljena. Ona nije sjeanje na Isusovo
uskrsnue nego sjeanje na Isusov ivot i smrt. Gospodnja veera takoer i nema
neki fiksni dan kada bi se krani okupljali. Pava na jednom mjestu govorei o
gospodnjoj veeri 4 puta spominje kada se sastajete (1.korinanima 11,28) da je
doista postojao fiksni dan, pa valjda bi ga bar jednom spomenuo. Svi se slau da
je Isus blagovao posljednju veeru sa svojim uenicima u vrijeme Pashe po
tradicionalnim obiajima idovskih blagdana. On je i pashalnu veer reformirao i
dao joj novi smisao. Stavljao je naglasak , ne na svoje uskrsnue, nego na svoju
otkupiteljsku smrt.
U prvim spisima kao to su Didahe ili Klementovoj poslanici korinanima spominju
se i gospodnje veera i uskrsnue, ali nikada kao povezani pojmovi. Tek se
nekoliko desetljea kasnije kod spisa Ignacija, Barnabe i Justina po prvi put
javljaju opreni stavivi idovskim institucijama i uskrsnue ka dodatni ili
sekundarni razlog za tovanje nedjelje... ak i C.S. Mosna priznaje da su u
4.stoljeu crkveni oci utvrdili izriitu vezu izmeu uskrsnua i tovanja, ali da u
prva tri stoljea sjeanje na uskrsnue jedva se i spominje.
Pasa je jo jedan pokazatelj da dogaaj uskrsnua u poetku nije izravno bio
povezan s blagdanom, koji se oito nije slavio nedjeljom. Izriit nalog da se tuje
Pasha spominje se samo jednom u NZ 1.korin 5;7
Razlog za slavljenje Pashe u ovim stihovima je jer je rtvovano Pshano janje,
nema nikakvog uskrsnua.Pasha se nije slavila u nedjelju nego 15.nisana, bez
obzira na to koji je dan u tjednu.
8

Epifanije kasnije navodi da su krani sve do 135.g. posvuda svetkovali Pashu

prema idovskom raunanju, 15.nisana. U poetku se Pasha spominje kao
sjeanje na Kristovu muku kao Pashalnog janjeta koje je rtvovano, a kasnije se
taj blagdan poeo slaviti zajedno s nedjeljom uskrsnua ili uskrsna nedjelja.
Ukazanja uskrslog Isusa
Kada se radi o Isusovim ukazanjima ona su s jedne strane stvarno bila nain da
uvjeri potitene uenike u stvarnosti uskrsnua, ali teko da bi mogla upuivati na
uzastopno tjedno slavljenje uspomene ne uskrsnue.

4. Poglavlje- TRI NOVOZAVJETNA TEKSTA I PODRIJETLO NEDJELJE

1.korinanima 16;1-2; Djela 20;7-11;Otkrivenje 1;10

Korinanima 16;1-3
Neka svakog prvog dana u sedmici svaki od vas zasebice stavi na stranu ono to
mogne utedjeti, da se ne sabire kad uspijem doi.
Mnogi ove stihove smatraju dokazom okupljanja krana u nedjelju. Ljudi misle
kako nema bljeg dana da ljudi daruju rtvu Bogu nego kada se skupljaju na
bogosluju, zato je bogosluje sigurno moralo biti u nedjelju prvoga dana u
mjesecu. Ovaj in je najsliniji idovskom obiaju da kao zajednica pomau onima
koji su siromani, skupljali bi hranu. Ali u tekstu nema niega to bi upuivalo na
bilo kakvo javno okupljanje. ak se i posebno navodi da svatko skuplja novce
zasebice.
Plinije je poslao pismo caru Trajanu u kojem pie da se krani sastaju u odreeni
dan (statio die). to nam upuuje da plinije nije znao toni dan njihova sastajanja,
to nam govori ni da ga nije bilo. Ve bi ga on muenjem saznao od krana.
Najvjerojatnije su krani zbog progona svaki tjedan mijenjali dan i vrijeme svog
sastajanja kako bi im Rimljani tee uli u trag. Ali samo nekoliko desetljea
kasnije (oko 150.g.) Justin muenik pie cari i navodi izriito da se krani nalaze
na dan Sunca koji je u Rimskom carstvu bio iznimno potovan.Zato onda
Pavao trai krane da prvog dana u tjednu stave novac sa strane. Prvo, u subotu
je bilo idovima zabranjeno bilo kakvo novano poslovanje. A drugo je to da se
samo radi o pmetnom gospodarenju novcima najbolje je odvojitinovce prije
nego se ukae neka prilika gdje bi ih mogli potroiti. Stvar je prioriteta.
Djela 20;7-12
7. U prvi dan sedmice, kad se sastadosmo da lomimo kruh, Pavao je govorio
prisutnima. Kako je kanio sutradan otii, produi govor do ponoi. 8. U gornjoj
sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. 9. A nekoga mladia imenom
Eutiha, koji je sjedio na prozoru, uhvati dubok san te on, dok je Pavao i dalje
govorio, svladan snom pade s treeg kata dolje. Digoe ga ve mrtva. 10. Pavao
sie, nadnese se nada nj, obujmi ga i ree: Nemojte se uznemiravati: njegova je
9

dua u njemu! 11. Opet se pope, razlomi i blagova kruh te proslijedi s

propovijedanjem dugo. sve do zore. I onda otputova. 12. A mladia dovedoe
kui iva, i to ih vrlo utjei.
Ovaj ulomak zahtijeva malo vie nae panje. U jednom stihu se spominje i prvi
dan sedmice i lomljenje kruha to asocira stvarno na injenicu da su se nalazili
nedjeljom na bogosluju. Ali prije nego ponemo skakati pred runo, postavimo
nekoliko pitanja. Je li sastank koji se dogaao bio redovan ili izvanredan? Je li lUka
rauna vrijeme prema idovskom , od zalaska do zalaska ili po rimskom od
ponoi? Jer ipak je bila veer na tom sastanku to bi onda znailo da je to bilo u
subotu naveer, ali je zbog neke okolnosti cijeli proces veer i bogosluja
pomaknut neto kasnije. Tu sad moemo imati svakakve rasprave, ako je raunao
luka po idovskom, ond je veera bila u subotu ali sa zakanjenjem, a ako rauna
po rimskom, onda je veera bila u ponedjeljak jer se zbog okolnosti, maldia koji
je pao, veera zapravo blagovala nakon ponoi. Moda je ta veera bila samo u
ast ispraaju Pavla? Ali po Lukinom obrascu koritenja vremena vidimo da Luka
iako nije idov potuje idovski kalendar. Znai veera se dogodila subotu
naveer. Pavao je zapravo proveo sa svojim ljudima subotu naveer i u zoru
prvog dana otputovao. Zapravo u ovoj prii vidimo kako Pavao ponovno stavlja
vei naglasak na ljude negona obiaj. Zbog dugog govora, stavlja in lomljenja
kruha sastrane i odgaa ga do iza ponoi. Takoer je glagol lomiti u ovom stihu u
jednini tako da je vjerojatno pavao sam blagovao jer nije bilo za sve koji su bili
prisutni ????!
Izraz lomiti kruh je zanimljiv. On se u NZ koristi 15 puta i to devet puta na
Kristovo lomljenje kruha. Lomljenje kruha se od tih 15 puta, samo se dvaput
odnosi na lomljenje kruha tijekom gospodnje veere. Tako da ne moemo sa
sigurnou tvrditi fda se ovdje radi o g. Veeri. Nema ni govora o nikakvom vinu
koje se davalo ljudima. Ne postoji u NZ nikakav odreeni dan za blagovanje
gospodnje veere. Vrlo je lako objasniti zato luka navodi koji je dan u tjednu bio:
zato to je Pavao kanio otii, zbog posebnog iskustva i uda s Etiohom i da prui
dodatni informativni kronoloki podatak radi lakeg praenja Pavlovog putovanja
Otkrivenje 1;10
U dan Gospodnji padoh u zanos!
Ovo je prvo mjesto u kranskoj literaturi gdje se spominje izraz dan Gospodnji.
Treba zapaziti da pisac ne koristi uobiajeni izraz dan Gospodina Yom YHWH ve
je izraz razliit. Pitanje je jesu li u to vrijeme taj izraz koristili kako bi opisali
redovnu nedjelju ili samo posebnu ili uskrslu. Imamo na raspolaganju tri
dimenzije ovog izraza. Nedjelja, uskrsna nedjelja ili dan gospodnji sud. S
obzirom das e radi o otkrivenju i konteksta u kojem je ovaj stih napisan, dolazimo
do zakljuka da je ovaj izraz najvjerojatnije opis posljednjeg Bojeg suda.
5. Poglavlje: JERUZALRM I PODRIJETLO NEDJELJE

10

Iako su potonja tri teksta iz grkog govornog podruja i Male Azije, u zadnje
vrijeme postoji obiaj da se krivnja prenoenja bogosluja sa subote na nedjelju
prebacuje na apostolsku zajednicu u Jeruzalemu. J. Danilelou tvrdi da ustanova
nedjelje see unatrag do prve zajednice i ona je u cijelosti kranska tvorevina.Taj
isti autor tvrdi da se obiaj okupljanja u nedjelju javlja ve prvi tjedan nakon
uskrsnua kada nalazimo apostole okupljenje u gornjoj sobi.
C.S. Mosna zakljuuje kako sa sigurnou moemo rei da je nedjelja roena u
prvoj jeruzalemskoj, a ne Pavlovoj zajednici. Nekoliko je pretpostavki koje idu u
prilog ovim tvrdnjama. Naime nikada Pavao ne bi promijenio dan tovanja kada je
uvijek i upozoravao svoje uenike da ne tuju dane. Takoer, da je on bio
utemeljitelj nedjelje, naiao bi na puno veu oporbu pred kojom bi trebao braniti
svoj stav, a vidimo da nema toliko teksta posveeno toj temi. Tako da se moe
rei da je tovanje prvog dana kransko-idovskog podrijetla. Pretopstavlja se da
su apostoli zaeli tovanje nedjelje u spomen Isusovom uskrsnuu i ukazanju koje
se zbilo u nedjelju. Logino je takoer i moramo imati to na umu kod istraivanja
da je jedino jeruzalemska crkva imala toliki autoritet da takva ideja proe kod
svih crkava.
Drugi vaan dokaz je navodna potreba prvih krana za svojim mjestom i
vremenom bogosluje, poto se vie nisu osjeai dijelom idovkog bogosluja
subotom. C.S. Mosna tvrdi da je sadraj bogosluja postao nedostatan za
potrebe nove vjere. Te da je nedjelja zbog toga uvedena davno prije nego je
Pavao mogao pomisliti i da je uvede.
Euzebije daje izvjetaj o ebionitima, judeo-krnskoj slijedbi u ranom kranstvu.
On izvjetava kako je jedno liberalno krilo ebionita tovalo subotu, ali si
istovremeno i slavili dan Gospodnji kao uspomenu na Spasiteljevo uskrsnue!
Svi ovi dokazi nam se na prvu ruku ine uvjerljivima, ali ih trebamo pomno ispitati
u svjetlu povijesnih podataka koje prua NZ i rana patristika literatura. Tako da
emo nae istraivanje proiriti do 135.g do Hadrijanova razaranja grada. Taj in
je velike utjecao na Jeruzalem jer su idovi bili protjerani, a tako i idovki krani,
a Jeruzalme je izgubio na sovojoj ulozi sredita vjere. Nakon toga njegova uloga je
postala toliko beznaajna da nije mogla utjecati na bilo to.
Jeruzalemska crkva u NZ
Mjesto kranskog okupljanja. Mjesta okupljanja koja se najee spominju u
Djelima jesu hram, sinagoge, i privatne kue (jednom su se okupili na otvorenom
prostoru). Navode se kako su prvi krani na svkom od tih mjesta govorili o Isusu
kao Mesiji. U hramu i sinagogi prva je crkva mogla propovijedati evanelje,
sudjelovati u molitvi i poduci iz Pisma, a na privatnim sastancima dobivati osobne
upute od apostola i izrazizi svoje zajednitvo zajednikim obrocima i Gospodnjom
veerom. Privatni sastanci cu bili nadopuna onome to se dogaalo u hramu i
sinagogi. Ralph P. Martin primjeuje kako u ranim danima nije bilo elje da se
napusti vjera otaca, barem kad je bilo u pitanju vanjsko izraavanje vjere. Pisac
kae kako je kranska crkva izgledala kao skupina unutar idovskog stada te je
nazvana nazerejskom sljedbom. Ta ista rije, sljedba, koristi se i z farizeje i
11

saduceje, pa se pretpostavlja da nije bilo nita neobna da posoji odreena

skupina unutar velikog idovskog stada.Neki strunjaci ak nagaaju da su oni
imali i svoju zasebnu sinagaogi jer prema Mini je bilo dovoljno deset mukaraca
kako bi se sinagoga zapoela.
Isus je svoju slubu vrio nauavajui i sluei u sinagogi, a tako i Pavao sastajui
se tamo sa idovima i grcima, a i Apolo kad je stigao u Efez susreo se s vjernicima
u sinagogi.
Je li prihvaanje Isusa kao Mesije i Spasitelja sada trailo novo mjesto i vrijeme za
bogosluje? Iako to zvui primamljivo i mogue, ne msijemo tako lako staviti u
pitanje odanost Jeruzalemske crkve, idovskoj tradiciji. Petar i ivan nakon silaska
Duha odlaze u hram na vrijeme molitve. Znai nije se prestajalo sa obajima.
Naravno da se ti obiaji sada tumae u novom svjetlu ali nitko ne spominje
njihovo odbacivanje i zamjenu novim obiajima.
Vrijeme kranskih okupljanja. Je li Jeruzalemska crkva koristila idovski kalendar
ili ga je namjerno odbacila kako bi se vidljivo odvojila?
Prema Oscaru Cullmanu krni su se sastajali svaki dan, i subotom, ali su jedan
dan u tjednu posebno odvajali, dan Gospodnji, a koji nije bio subota. Oni su
izabrali prvi dan tjedan poto je Isus tada uskrsnuo. To miljenje podupiru mnogi
strunjaci. Naravno da je tijekom povijesti dolo do razdvajanja idovstva i
kransta, ali to se nije dogodilo tako rano.
Postji i pretpostavka (do koje smo doli da su se crkva i idovi odvojili zbog
progona) koja kae kako je jedan od prvih zabiljeenih progona u djelima bio onaj
progon helenistike skupine, skupine koja se odvojila od matine crkve i brijala
svoju briju. Za njih nei tvrde da su oni prvi poeli zastupti nedjelju. to je moge
poto su bili pod utjecajem helenizma. Ali ni to nije skroz odrivo jer su oni bila
mala skupina koja nije imala dovoljno jak utjecaj da takav stav proiri na cijelo
kranstvo.
Teoloko usmjerenje Jeruzalemske crkve. Crkva u gradu formirala se oko jezgre
od 12 uenika i naravno da su svi prvi obraenici imali idovsku pozadinu i sa
sobom su donijeli i svoje obiaje. ak se i obraao mnogo sveenika i Luka nigdje
ne spominje bilo kakvo njihovo sukobljavanje za zakonom, oni su ak i ostali
sluiti na sovjim pozicijama. Za starjeinu Jeruzalemke crkve postavili su Jakova
koji je bio isusov brat i kao takav je po idovskim obiajima imao prvenstvo
vodstva. Nama je za nae istraivanje bitan temeljni stav jakova i njegove
skupine prema idovskim zakonskim obvezama. Javlj nam se problem idovskog
pitanja u kojem nam se vidi jakovljev stav. Njega su poeli brinuti poganski
krani i to e s njima. Doneena je odluka da se oni ne trebaju obrezati jer su
pogani, ali za idove se zakon ne mijenja. Jakov i njegova ekipa je na prve glasine
o Pavlu da odvraa ljude od zakona odmah pozvala Pavla na sastanak, to osto
tako govori o njihovoj privrenosti zakonu. ak, po njihovom, obdravanje zakona
nije u potpunosti zaobila ni pogane. E, i sad uz svu tu galamau oko nekih
dijelova zakona, nema ni jedne rijei o suboti. Kako to da je promijenjen zakon o

12

suboti i da je subota zamijenjena nedjeljom, a da Jakov i ekipa nisu ni pisnuli o

tome i samo se lagano ponijeli za tim? E pa tako jer subota nije bila ni taknuta.
Jeruzalemska crkva nakon 70.g.
F.A. regan tvrdi kako upravo ova godina oznaava kljuan faktor odvajanja
nedjelje i subote. Judeo-kranska zajednica je izselila iz Jeruzalema. Povijesniari
Euzebije i Epifanije nam govore kako je prva kranska zajednica bila sastavljena
od obraenih idova, a njom je upravljalo 15 biskupa iz obrazanja koji su se
drali idovskih obiaja i zakona. ak je i liberalna struja kao to su ebioniti bila
prisna sa zakonom.
Nazareji. Da prvi idovski krani nisu tovalji nedjelju dokazje i svjedoanstvo
epifanija u vezi Nazareja. Sljedba je nastalanakon bijega iz Jeruzalema. Pojavilase
kada su nazareji ivjeli u Pereji kuda su pobjegli. Karakterizirala ih je uporna
privrenost idovskim obredima. Ako su u oima Crkve bili krivovjerni to je bilo
samo zato jer su se striktno drali zakona. Oni su izravni potomci Jeruzalemske
crkve a ako je tako onda bi valjda i oni zadrali neko tovanje nedjelje ako je
ona to zapoela, zar ne? Pie epifanije za njih da se jo uvijek koriste
starozavjetnim knjigama i da se uope ne razlikuju od idova po niemu osim po
vjeri u krista kao Mesiju. Propovijedaju jednoga Boga kojemu je sin Isus krist. Kae
da se razlikuju i od krana i od idova. Od idova jer vjeruju u Krista, a od
krana jer vre idovske obrede obrezanja, tuju subotu i ruge uredbe. Ova slika
Nazareja slae sa prvotnom rekonstrujkcijom Jeruzalemske crkve. Izgleda da u
Jeruzalemskoj crkvi i nakon razorenja hrama nije dolo do odbacivanje subote.
Kleveta protiv krana. idovi su u svoju molitvu stavili tekst kako bi izmeu sebe
otkrili krane. To je dolo od strane rabinske vlasti. U mone Esreh su ubacili dio
koji bca kletvu na krane. To nam govori da obraeni krani nisu sebe smatrali
sada nekim novim vjernicima, jer su jo uvijek dolazili u sinagogu (pa su ih ovi
tjerali)
Hadrijanova politika. Hadrijan je 135.godine razorio i sam grad Jeruzalem i
idovima donio mnoge zabrane i ogranienja. Zabranio im je dvije najee
prakse subotu i obrezanje. U talmudu pie da su rimljani zabranili prouavanje
tore, obrezivanje djece i da moraju oskvrnjivati subotu. Nakon raseljavanja iz
Jeruzalema i biskupi iz obrezanja su takoer otili i Jeruzalemsku crkvu su preuzeli
drugi biskupi. A prema Apostolskoj konstituciji u kojoj pie da ne mijenjaju
raunanje vremena ve je slavite u isto vrijeme kao i vaa braa koja su dola iz
obrezanja. Svetkujte Pashu kad i oni. Isto, PG 42,357358; u Didascalia
Apostolorum nalazi se slina tvrdnja:
Dolikuje vam, naa brao, da se u danima Pashe marljivo preispitujete i brino
vrite
post. Poinjite kad vaa braa koja pripadaju Narodu svetkuju Pashu.
(Didascalia
Apostolorum, 21,17, ur. R. H. Connolly, 1929., str. 187) Neki strunjaci zbog ove

13

slinosti poistovjeuju Apostolske konstitucije koju navodi Epifanije s Didascalia

Apostolorum. Meutim, tekst koji citira Epifanije bitno se razlikuje od sirske
verzije
Didaskalija koju mi imamo. Za raspravu o ovom problemu vidi M. Richard, La
questio
pascale au Ile sicle, LOrient Syrien 6, (1961.), 185186.
Vidi se jasna panika u redovima jeruzalemske crkve nakon odlaska biskupa iz
obrezanja. Jer se tek sad poinje dovoditi u pitanje svetkovanje Pashe i subote.
to znai da se dotada sve uredno svetkovalo po idovskom zakonu.
KVARTODECIMANO RAUNANJE VREMENA ?????Proui

6. Poglavlje: RIM I PODRIJETLO NEDJELJE

Kako smo napokon shvatili da je uzaludno traiti izvore tovanja nedjelje u

krugovima prvih krana iz obrezanja, nae istraivanje vodi nas dalje i okreemo
se kranima koji su doli iz neznabotva. Kreemo sa pretpostavkom da bi oni
koji nisu imali nikakve veza sa judaizmom i jo s njim bili u neprijateljstvu puno
prije zamijenili tovanje pashe i subote s novim danima i znaenjem. Ta promjena
se morala dogositi od strane neke crkve koja se rano odvojila od judaizma i na taj
nain iz glavnog grada carstva irila utjecaj na ostatak krana.
Nadmo obraenika iz neznabotva
Po Pavlovim rijeima kome se obraa u poslanici Rimljanima i po imenima koja
pozdravlja, vidimo da se u Rimu crkva veinski sastoji od poganskih vjernika. I
mogue je da se odvojenje krana i idova u Rimu dogodila puno prije nego u
Jeruzalemu. idovski krani su, iako u manjini, stalno podizali neke raspre unutar
crkve: pitanja kao to je vrijednost zakona, spasavanje poslunou zakonu,
potreba za tovanjem posebnih dana i uzdravanje od neistog mesa... Tako da je
vrlo lako mogue da su ve brzo dogodilo odvajanje koje bi onda logino najprije
bilo vidljivo na stavu oko subote i nedjelje.
Prvo razdvajanje idova i krana
49. godine je kralj Klaudije protjerao idove iz Rima jer su neprekidno dizali
pobune na poticaj Kresta. injenica da su tom prigodom protjerali i obraene
idove Akvilu i Prescilu govori o tome da redarstvo Rima nije prepoznalo razliku
izmeu idova i krana. Ali zato ve za cara Nerona vidimo jasnu razliku gdje su
krani zasebno imenovani kao skupina koja je optuena za pale Rima. Tu su se
javile i glasine da su crkveni oci upuivali krane kako su hukali cara da optui
krane za pale. Jer vidimo da je i Neronova ena bila Poppe Sabine koja je bila
idovksa prozelitkinja i prijateljica idova.(neto kao Estera). Jedino mjesto gdje
14

nije zahvaeno poarom bilo je idovski kvart unutar rima. Znai u Rimu su
krani razlikovani ve od 64.godine.
Protuidovski osjeaji i mjere
Nakon Neronove smrti, idovi su jo uvijek neko vrijeme imali povlaten poloaj
ali su svremenom postali omraeni zbog pretjeranog isticanja svojih
nacionalistikih osjeaja. Svugdje po Rimskom carstu buktale su pobune kojima
su idovi htjeli stei svoju neovisnost. Za rezultat su dobili razoreni hram i grad te
su postali beskunici s svojom religijom. U tim bunama idovi su od strane
povijesniara opisan kao divljaci koji bi u naletu mrnje radili grozne stvari
rimljanima i grcima.
Rimske protumjere i stavovi. Osim vojne sile, rimljani su poeli poduzimati i
politike mjere protiv idova. Tako su poeli zabranjivati okupljanje u hramu ili ak
i ulazak u novi grad. Takoer i tovanje subote je bila zabranjena po carem
Hadrijanom. U doba cara vespazijana. idovi su jedina religija koja je morala
plaati porez od pola ekela za Jupiterov Hram u Eliji. Nije neka cifra ali je stvar
tog principa jer su idovi bili jedina religija koje je to morala. Nemamo povijesnih
podataka to su krani radili kako izbjegli ove poreze, ali moemo nagaati kako
je to sigurno bio jedan od razloga odvojenja od idova.
Mnogi Rimljani su esto zbijali ale i vrijeali idove u svojim govrima, ali jedan
od njih je bio ispred svih. Seneka je govorio protiv idovskih obiaja, a pogotovo
protiv subote. Spominja je kako idovi tako gube sedminu svog ivota. Perzije u
svojoj petoj satiri prvi puta idovsku subotu naziva praznovjerjem i govori o tome
to praznovjerje moe uiniti kada zarobi ljude. U fragmentu koji se pripisuje
Petroniju idova obiljeava oboavanje bog-svinje i vrenje obrezanja noem da
bi izbjegao izopenje svog naroda i da bi mogao tovati subotu.
Imamo ak i suajeve gdje su povijesniari ulovljeni da krivo prenose podatke o
idovima. Tako josip flavije spominje anonimnog povjesniara idosvkih ustanaka
koji je krivo pokazao injenice ili da se dodvori rimljanima ili iz mrnje prema
idovima.
Kvintilijan aludira na mojsija koji je utemeljitelj idovskog praznovjerja koje je
tetno po druge narode. Za Marcijala su obrezani idovi i njihova subota
istoznanice za ponienje. Plutarh je nazvao idove praznovjernim narodom i
izdvojio njihovo tovanje subote, smatrajui ga vremenom za pijanevanje, kao
jedan od brojnih barbarskih obiaja koje su grci preuzeli. Tacit je svojom
ogorenou na idove nadmaio sve. Prema njemu idovi potjeu od gubavaca
koji su protjerani iz egipta, i suzdravajui se od svinjskog mesa sjeaju se svoje
gubavosti. Oni svojim lijenarenjem u subote proslavljaju uspomenu na izlazak i z
egipta i kao narod su skloni bludu.
Josip Flavije je u Rimu ivio od 70. Godine, do svoje smrti (93.) i uvidio je koliko je
tamo antisemitizam bio jak. Iz toga je imao potrebu krenuti u pismenu obranu
idova. To je inio u djelima Protiv Apiona i idovske starina dokazujui u njima da
idovi kao narod imaju kulturu koja se moe usporeivati s drugim narodima.
15

Kranske mjere i stavovi. S obzirom na ove represivne mjere i negativni stav

prema idovima, kakve je mejre uzela Rimska crkva kako bi vlastima objasnila
svoje odjeljenje o judaizma? Bilo kakvu promjenu kranskog stava, politike ili
obiaja ne treba tumaiti iskljuivo u pogledu rimsko-idovskog sukoba, ve i u
odnosu koji su krani imali s rimom. Zato se sada trebamomalo usredotoiti na
taj odnos.
Krani su ak carevima poeli slati dopise u kojima objanjavaju svoje razlike u
stavovima u odnosu na idove. Htjeli su se umiliti carstvu kako bi pokazali da
nemaju prevelike veze s idovima. Kako su se tako umili rimu car je proglasio da
se krane ne smije optuivati na temelju javnih kleveta. To je u doba Hadrijana.
Tada su mnogi pisci imali razliit stav o idovima i poeli se se sve vie
pojavljivati protuidovski spisi i knjievna djela u kojima se idove optuuje u
sociolokom i teolokom pogledu. Premda su se uvreljivi spisi spram idovima
javljali i ranije, tek je u Hadrijanovo vrijeme, skupa s Barnabinom poslanicom,
poeo razvoj kranske teologije odcijepljenja i prijezira spram idova. Za
crkvene oce idovi su sada postali tvrda srce i takvi su bili u prolosti,
idolopoklonici...Izrael, ubojica prorok, narod koji nije bio u stanju prepoznati Sina
Bojeg...stoga je bilo pravedno da se Izrael kao narod kazni, osudi i izopi.
Nekoliko okolnosti u Hadrijanovo doba moe objasniti stvaranje ovakvog stava.
-

Odnos izmeu Rima i idova bio je iznimno napet. idovi su bili podvrgnuti
represiji i kaznenim mjerama
Crkva i sinagoga bili su u sukobu
Kranima je dodijeljen odreeni stupanj zatite od Rima. Vjerojatno su
uoili da nemaju nacionalistikkih tenji
Utjecaj idovskih krana osjeao se unutar srkve. Ustrajavanjem na
doslovnom dranju Mojsijevog zakona oni su potakli razdvajanje i mrnju.

oVakve okolnosti potakle su krane da razviju novi identitet koji nije bio obiljeen
samo mrnjom prema idovima ve i novim obiajima tj zamijenom ve
poznatih idovksih obiaja novim. Oni su sluili kako bi pokazali rimljanima da su
krani slobodni od svake veze s izraelskom vjerom i palestinom, besprijekorni
podanici carstva. Antijudaizam diferenciranja osobito je svoj izraaj nala u
razvoju neodrivih kriterija biblijske hermeneutike kojom se idovska povijest i
obredi prikazuju kao da su bz smisla i svrhe.
Crkveni oci su prikazivali idovsku povijest i sadanjost kako bi pokazali njihovu
nedosljednost i tako opravdanost to ih je Bog odbacio.
OVO JE VANO ZA TEZU U RADU...
Str.168.
Aoplogete su poeli povijesne dogaaje shvaati dosovno pa je Izrael im je dobio
zakon, zbog svog idolopoklonstva i izgubio taj zakon. Zato je Mojsiju i ispala
ploa. Justin s tour de force uspostavlja uzrono posljedinu vezu sa idovskim
ubojstvom Krista i njegovih proroka i dva idovska ustanka zakljuujui da su
16

obredi subote i obrezanja bile neka vrsta sramote koju je Bog nametnuo idovima
da bi ih obiljeio kao kaznu za svoje neznabotvo.
E. Werner koji se naziva prvim pjesnikom bogoubojstva, u svom djelu Pashalna
homilija reinterpretira povijesnu Pashu da bi slavio uspomenu na idovsko
ubojstvo krista.
Vi ste ga ubili u vrijeme velikog posta. (92. redak)
Bog je bio ubijen,
Kralj Izraela bio je uniten
izraelskom rukom desnicom.
O uasnih li ubojica!
O neuvene li nepravde!
Izraelska povijest se dakle smatra povijeu nevjerstva, idolopoklonstva i
ubojstava. Prema tome, nesree koje su se dogodile izraelu pravedna su Boja
kazna. Ovakvo negativno tumaenje judaizma posebno je utjecalo na stav
mnogih krana u pogledu idovski obreda i obiaja. Ne bi nas trebalo zauditi to
su krani zamijenili subotu nedjeljom(jo je subota i obrezanje bilo zabranjeno
od strane Hadrijana cara.). U cijeloj toj promijeni Rimska crkva sigurno ima glavnu
ulogu.
Rimska crkva i subota
Prihvaanje i uzdizanje nedjelje podrazumijevalo je i odbacivanje i
omalovaavanje subote. Zato moramo zakljuiti da je Crkva u kojoj je stovanje
nedjelje nametnut o i uvedeno, morala napraviti neke mjere kako bi onemoguila
tovanje subote. Na istoku su naime zadrali i subotu i nedjelju bila je to neka
vrsta kompromisa.
U rimu imamo skroz drugaiji sluaj, ne samo da je uvedeno tovanje nedjelje ve
su poduzete mjere kako bi se krane odvratilo od tovanja subote. Evo koje su to
mjere.
Justin muenik je taj koji je prvi iznio najrazorniju i najsustavniju osudu subote i
prvi jasanizvjetaj o bogosluju u kransku nedjelju. Da vidimo to to justin
trkelja o suboti.
Justin je bio stava da je subota privremeni obred koji potjee od Mojsija, a Bog
nije namjeravao da se on doslovno dri jer ni on sam ne prestaje nadzirati svemir
u tj dan. On ga je nametnuo idovima samo kao znak kojim ih obiljeava za
kanjavanje koje su zasluili svojim nevjerstvom. Ovim stavom, Boga optuujemo
za diskriminaciju.
Netko bi mogao biti da Justinov stav ne moemo uzeti kao stav cijele rim crkve.
Ali njegov sluaj nije izoliran. Sline stavov je imao i heretik Marcion koji se to
vrijeme nastanio u Rimu. Njegov glas protiv subote i judaizma se osjetio nadaleko
17

i nairoko pa e tretulijan ak i vie od pola stoljea kasnije imao potrebu stati u

obranu idova.Marcion je ohrabrivao svoje uenike da poste subotom
opravdavajui to da je to poinak idovskog blagdana pa e oni raditi suprotno od
onoga to trai njihov idovski Bog. ak se i najstroa rabinska sljedba strogo ne
slae s postom subotom. Koliko god da je na kraju dogovoreno koliko bi subotom
trebalo biti obroka, dogovor je svima jasan: hrana mora biti dobra i obilata.
Preinaka subote iz dana odmora, blagoslova i radosti u dan posta i oplakivanja je
mjera koju je Rimska crkva posuzela da obeasti subotu, i uzvisi bogosluje
nedjeljom. Marcion je bio izopen iz rimske crkve, ali je nastavio postiti subotom,
a ak je u spisima pape kaliste, hipolita, pape silvestra, pape inocentaI, augustina
i ivana kasijana prikazuju rimsku crkvu kao pionira subotnjeg posta nastojei ga
nametnuti i drugim kranskim zajednicama
Postoje i dokumenti u kojem je subotnji post nastao kao nastavak onaga u petak s
namjerom da se iskae aljenje za Isusovu smrt, ali isto tako u inat idovima koji
su ubili Isusa i uzeli ga od krana.
Pap Silvestar kae kako bi se krani trebali alovati u subotu kako bi se u
nedjelju mogli radovati isusovom uskrsnuu. Subota je u rimu postalo mjesto
kada nije bila doputena gospodnja veera, niti vjerska okupljanja.
U svjetlu brojnih dokaza, rimska je crkva odigrala kljunu ulogu u ranom
kranstvu u liavanju subote njezina liturgijskog znaenja te da odbaci njezino
tovanje. Zapovijed o subotnjem postu, popraen zabrane gospodnje veere i
odravanje vjerskih sastanaka predtavljaju konanu mjeru koju je poduzel rimska
crkva da bi odvratila krane od tovanje subote, ali isto tako da bi uspodtavila
bogosluje nedjeljom.

7. Poglavlje: ANTIJUDIZAM CRKVENIH OTACA I PODRIJETLO NEDJELJE

Tu ima stvari o Barnabi koje bi ti mogle posluiti.....!!!!!
8. Poglavlje: OBOAVANJE SUNCA I PODRIJETLO NEDJELJE
Izbor nedjelje se ne moe objasniti samo na temelju protuidosvkih pobuda i kao
kontru suboti. Da je tako onda su mogli uzeti i petak, ali nisu. Mora biti jo koji
faktor koji utjee ba na nedjelju.
9. Poglavlje: TEOLOGIJA NEDJELJE

Dodatak: PAVAO I SUBOTA

U rasprava o suboti i nedjelji obino se navode tri teksta kako bi se dokazalo
kako Pavao sz subotu vie nije doivljavao obvezjuom. Koloanima 2:14-17,
Rimljanima 14;5,6 i galaanima 4;8-11 Od ta tri teksta najvie se pominje onaj
u koloanima.

18

Tradicionalno tumaenje koloanima

Ovaj odlomak je uvijek objanjavan kako je obred subote obustavljen Isusovim
kriem. U ulomku koji se pripisuje Ireneju navodi se tekst iz koloana u kojem
on nagovara krane da se odvrate od tovanja blagdana i mlaaka koji se ne
mile gospodinu. Augustin takoer nastavlja misao da je sabat bio samo sjena
stvarne stvarnosti koja je krist u tijelu. Luther je rekao da je Pavao na ovom
mjestu ukinuo prolu sjenu jer je dolo tijelo, krist.Cakvin isto smatra da je
isus svojom smru ukinuo tovanje obreda. J.danileou smatra da je subota
polako umirala jer je ona bila samo slika svijeta koji je imao doi, ali je taj
sviojet sada doao. W. Robertson tvrdi kako poslanica koloana nedvojbeno ui
kako je vrijeme subote, blagdana i obrezanja prolo.
U ovih nekoliko primjera moemo vidjeti da je dosljedno tekst iz koloana
tumaen kao Pavlovo otpisivanje subote. I naravno da nije ba pristojno sada
doi i osmisliti neku dsrugu teza, ali opet svaku tvrdnju je potrebno preipitsti.
Kako bi to mogli preispitati potrebno je najprije pozabaviti se herezom kojom
se Pavao susreo u toj crkvi i u kojem im je onda kontekstu i to tono rekao.
Koloanska hereza
Zabludu koju Pavao pobija u poslanici Koloanima obiljeava teoloka i
praktina zabluda. U teolokom smislu zajednica se natjee s Kristom za
naklonost ovjeka. Izvor njezina autoriteta je bila ljudska predaja, a njezin cilje
je usaditi istinsku mmudrost, znanje i spoznaju. to je Pavao mislio sa izrazom
prirodne sile stoicheia...bla bla bla...nije bitno.

Praktina ishod je ustrajavanje na strogom asketizmu i ritualizmu. Oni su se

sastojali od odbacivanja tijela koje je teilo grijehu, rigorizno postupanje
prema tijelu, zabrane uzimanja ili dodirivanja odreenih vrsta jela i pia i
pozornog tovanja blagdana i svetkovina godinjih proslava, mlaaka i
subota. Krane se uvjeravalo da na taj nain ne odlaze od Krista nego
primaju dodatnu zatitu i da im je osiguran pristup boanskoj punini.Vidimo da
u ovoj raspravi subota uope nije raspravljana u kontekstu obvezatnosti
zakona ve u kontekstu sinkretikih vjerovanja i obiaja koja su zagovarali
koloanski filozofi. Pavao na ovom mjestu ne opovgava idovksi abat nego
sinkretiku filozofiju koja je izmeu ostalog i sadravala i neke idovske
elemente.
David INSTONE-BREWER
Traditions of the Rabbis from the Era of The New Testament, Vol 2A Feasts and
Sabbaths:Passover and atonement
William B. Eerdmans Publishing company, Grand Rapids, michigan/cambridge,
u.k.

19