Ponizni ivot i gorka Muka

NAEG GOSPODINA ISUSA KRISTA

I
NJEGOVE BLAENE MAJKE
zajedno s
tajnama Starog zavjeta,
po vizijama asne Anne Katharine Emmerick,
kako je zapisao u urnalu Clemens Brentano,
uredio,
Vrlo potovani C. E. Schmger, C. SS. R.
Doputenjem superiora njegova reda i dozvolom
vrlo asnog biskupa biskupije Ratisbonea (Regensburga)
(Izdano 1914., u New Yorku; The Sentinel Press)

-Tom 1-

/Od Stvaranja, do poetka Isusova javnog

djelovanja/

Na veu slavu Presvetog Trojstva i za spas svih koji ele otvoriti srce
Gospodinu, s engleskog preveo - Milan .

ivot ANE KATARINE EMERIK

(njem. Anne Katharina Emmerick, engl. Anne Catherina Emmerich)
redovnice, reda svetog Augustina, iz samostana Agnetenberg, Dlmen,
Vestfalija, Njemaka
Anna Katharina Emmerick je roena 8. rujna 1774., u selu Flamschen,
nedaleko od Coesfelda, biskupija Mnster, Njemaka. Krtena je u crkvi
svetog Jakova u Coesfeldu. Roditelji, Bernard i Anne, djevojaki Hiller, bili
su siromani seljaci, a isticali su se kranskom pobonou i vrlinama.
Djetinjstvo Anne Katharine puno podsjea na ivot asne Anne Garzias od
svetog Bartolomeja, ili na ivot Domenice del Paradiso, kao i na ivot
nekoliko drugih svetaca roenih u istom staleu kao i ona. Kao djetetu ve
joj se ukazivao njezin aneo uvar. A kod je izvodila ovce na pau znao bi
se ukazivati i sami Dobri Pastir, pod likom mladog pastira, koji bi joj esto i
pomagao u poslu. Ve od djetinjstva se priviknula da posjeduje boanska
saznanja, koja su joj pruena u vizijama svake vrste. esto je bila
nagraena posjetima Boje Majke, Kraljice Neba, koja bi pod likom lijepe i

blage gospoe dovodila Boansko Dijete da joj bude prijatelj. Uvjeravala ju

je, da je mnogo voli i da e je uvijek paziti i tititi.
Ukazivali su joj se mnogi sveci i uzimali iz njenih ruku bukete cvijea koje
bi ona pripremila u ast njihovih blagdana. Sva ova ukazanja nisu uope
iznenaivala dijete i izgledala su joj normalnima, kao i kad zemaljske
princeze i prinevi primaju svoje dvorjane u posjete. I poslije u ivotu, nije
bila iznenaena nebeskim posjetima, budui joj je njena istoa i nevinost
nalagala, da se osjea ugodnije u drutvu Nebeskog Gospodina, njegove
Blagoslovljene Majke ili svetaca, nego u drutvu svojih suseljana. Imena
Oca Nebeskog, Majke, Brata i Zarunika dolazila bi joj na usne bez ikakve
zadrke, tako izraavajui stvarnu vezu koja postoji izmeu Boga i ovjeka.
Budui se Vjena Rije udostojala biti roenom od ene i postati ovjekom
i na taj nain postati naim Bratom, ti sveti naslovi nisu joj se uope
nimalo priinjali stranima.
Dok je jo bila dijete, obiavala je govorili nevinom ljubaznou i
jednostavnou o svemu to bi vidjela, a njeni sluatelji bi ostali zadivljeni
pripovijestima koje je dovodila u vezu sa Svetim pismom. Ponekad bi
njihova pitanja i primjedbe unijeli zbunjenost i uznemirenost u njen duh, a
ona bi se povlaila i odluila ubudue utjeti o tome. U jednostavnosti
svoga srca, mislila je da nije pravilno uope govoriti o tim temama, jer
drugi o tome ne govore i da njen govor mora biti jedino "Da, tako je" ili
"Slava budi Isusu Kristu".
Vizije kojima je obdarena bile su vrlo stvarne i inile su joj se tako slatkima
i divnima, pa je pretpostavljala da i sva ostala kranska djeca imaju iste
vizije. Zakljuila je da oni ne govore o njima jer su ponizniji i skromniji od
nje. Odluila je utjeti, kako bi bila slina njima.
Od kolijevke je posjedovala dar razlikovanja onoga to je dobro ili zlo,
sveto ili profano, blagoslovljeno ili prokleto, kako u materijalnim tako i u
duhovnim stvarima. Taj dar su takoer posjedovale svete Sibyllina od Pavie
(1287-1367), Ida od Louvaina (umrla oko 1300.), Urula Benincasa (1547-

1618), kao i neki drugi sveci. U najranijem djetinjstvu obiavala je donositi

iz polja korisne plodove koje nitko nikad nije koristio za bilo to. Sadila bi ih
kraj oeve kolibice ili na nekim mjestima na kojima se obiavala igrati ili
raditi. S druge strane poupala bi neke otrovne biljke, a posebno one koje
su se bar nekad koristile za praznovjerja ili rituale povezane s avlom. Ako
bi se sluajno nala na mjestu gdje je bio poinjen neki veliki zloin,
pobjegla bi glavom bez obzira ili bi poela usrdno moliti i initi pokoru.
Intuicijom bi zapaala kad bi se nalazila na nekom svetom mjestu,
zahvaljivala bi Gospodinu, ispunjena slatkim osjeajem mira.
Kada bi neki sveenik prolazio s Presvetim Oltarskim Sakramentom, ak i
na velikoj udaljenosti od njene kue ili mjesta gdje se tog trena nalazila,
osjeala bi se snano privuenom u tom smjeru. Potrala bi prema njemu i
kleknula na put i to daleko prije nego bi sveenik stigao do toga mjesta,
astei unaprijed Presveti Sakrament.
Znala je kad je neka graevina posveena, a osjeala bi odvratnost i
odbojnost ako bi se nala u blizini poganskog groblja. Takoer, bivala bi
privuena svetim ostacima svetaca (moima) kao to magnet privlai
eljezo. Kada bi joj pokazali moi znala je od kojeg su sveca, i iznijela bi do
najsitnijih detalja povijest i pojedinosti o njima. Rekla bi i do tada
nepoznate injenice iz sveeva ivota. Takoer bi rekla i sva mjesta gdje su
do tada moi bile pohranjene.
itavog ivota imala je neprestanu komunikaciju s duama iz istilita. Sva
njena djela i molitve bile su usmjerene za ublaavanje trpljenja tih dua.
esto su je te due pozivale da im pomogne. Ako bi sluajno zaboravila na
to, na neki udesan nain podsjealo bi je se da ih ne zaboravi. Dok je bila
manja, esto bi se budila iz sna usred noi, vidjevi grupe dua iz istilita.
Slijedila bi ih van bosa, bez obzira na snijeg i hladnu zimsku no i s njima
obavljala Krini put u Coesfeldu.

Cijelog ivota ustrajno je radila na ublaavanju patnji bolesnih, povijanju i

lijeenju rana i ireva. Ako je imala, davala je i najmanji novi za sirotinju.
Imala je tako njenu i istananu savjest da bi joj i najmanji grijeh zadao
silnu bol da padne u postelju, sve dok ne bi dobila odrjeenje koje bi je
trenutno ozdravilo.
Izvanredna priroda milosti darovane joj od Svemogueg Boga, nije joj
stvarala zapreka da se ne posveti tekom radu, kao i svaka druga seljaka
djevojka. Neka nam bude doputeno primijetiti da tada nije bilo neobino
pronai i kod nekih drugih njenih suseljana, dar proricanja, u nekom
odreenom stupnju. Uila je u koli trpljenja i mrtvljenja, a te je lekcije
svladala do savrenstva.
Nije si doputala ni tren vika sna ili hrane, vie nego li je bilo nuno
neophodno. Svake noi

provodila je sate i sate u molitvi. esto je zimi

kleala ispred kue u snijegu. Spavala bi na podu, na daskama sloenim u

obliku kria. Hrana i pie joj bijae ono to su drugi odbacili. Uvijek je
najbolji dio sauvala za siromane ili bolesne, a kad ne bi znala kome to
ponuditi, ponudila bi Gospodinu u duhu djetinje vjere, molei ga da pokloni
nekoj osobi koja je bila u veoj potrebi od nje.
Ako je bilo neto za uti ili vidjeti iz radoznalosti, a nije imalo nikakve veze
s Bogom ili vjerom, brzo bi pronalazila nekakvu ispriku izbjegavajui to
mjesto, na koje su mnogi urili, a ako je sluajno bila tamo, zatvorila bi i
oi i ui. Obiavala je govoriti da beskorisna djela nose grijeh i ako ih
zaprijeimo

udovoljavati naim tjelesnim osjetilima, odmah bivamo

nagraeni nekim duhovnim napretkom, slino kao to cvjetanje donosi lozi

i drugim vokama plodove.
Od rane mladosti, gdje god da je ila, imala je este simboline vizije koje
su joj pokazivale u parabolama, znaenja njena ivota, njena budua
trpljenja, zajedno s opasnostima i sukobima kroz koja e morati proi.

Kad je bila u 16-oj godini, jednog dana je radila u polju zajedno s

roditeljima i sestrama, kad odjednom zauje crkveno zvono iz samostana
Sestara Navjetenja u Coesfeldu. Taj joj je zvuk raario elju da postane
redovnica. To je imalo takav efekt na nju da je ostala bolesna cijeli tjedan.
Kad je bila u 18-oj godini otila je na zanat jednoj krojaici u Coesfeld.
Tamo je provela dvije godine, a onda se vratila roditeljima.
Zatraila je da bude primljena u samostan Augustinki u Borkenu, kod
Trapista u Darfeldu i kod Siromanih Klarisa u Mnsteru, ali njeno krajnje
siromatvo

uvijek

je

predstavljalo

nepremostivu

zapreku

za

njeno

primanje. Kad je bila u 20-oj godini, utedjela je 20 talira, koje je zaradila

ivanjem. S tom malom sumom (ipak, tada velikim bogatstvom za jednu
siromanu seljanku) otila je pobonom orguljau u Coesfeld, iju je ker
otprije poznavala dok je ivjela u gradu.
Nadala se da ako naui svirati orgulje moda dobije pristup u samostan. Ali
njena neutaiva elja da slui sirotinji i da im da sve to posjeduje, nije joj
ostavljala puno vremena za sviranje. Nije prolo puno vremena i ona je
ostala bez iega, tako da joj je njena dobra majka morala donijeti kruh,
mlijeko i jaja za njeno vlastito uzdravanje, naravno, i za sirotinju s kojom
je sve dijelila.
Tad joj je majka rekla: 'Tvoja elja da napusti oca i mene i ue u
samostan zadala nam je puno boli, ali ti si jo uvijek moje voljeno dijete.
Kad pogledam tvoje prazno mjesto za stolom i shvatim da si razdala svu
svoju uteevinu, tako da sada nema nita, ispunja mi se srce tugom. Evo
donijela sam ti dosta da te odri neko vrijeme.' Anna Katharina je
odgovorila: Da, draga majko, istina je da nemam nita, jer je sveta Boja
volja da drugi trebaju biti potpomognuti od mene. Budui sam sve njemu
dala, on e se sada brinuti za mene i izliti svoju boansku pomo za sve
nas.

Ostala je jo nekoliko godina u Coesfeldu, teko radei, predana

karitativnim djelima i molitvi, uvijek voena istim unutarnjim poticajima.
Bila je posluna i pouljiva, slina djetetu u rukama svoga anela uvara.
Premda u ovoj kratkoj crtici iz njena ivota moramo priznati niz
interesantnih okolnosti, ima jo jedna koju ne smijemo preutjeti. Kad je
bila u 24-oj godini primila je milost od Gospodina koja je ve bila dana
mnogim posveenim osobama. Radi se o posebnom meditiranju njegove
svete bolne Muke. Naime, iskusiti na vidljivi nain, stvarne patnje njegove
svete glave kad je bila okrunjena trnjem.
Slijedi izvjetaj koji je ona sama dala, a govori pod kojim je okolnostima
primila takvu misterioznu milost. Oko etiri godine prije moga ulaska u
samostan tj. 1798. godine, dogodilo se da sam bila u Isusovakoj crkvi u
Coesfeldu. Oko podne kleala sam pred raspelom uronjena u meditaciju,
kad sasvim iznenada, osjetim snanu, ali ugodnu toplinu u glavi. Ugledala
sam svoga Boanskog Zarunika pod likom mladia obuenog u svjetlo,
kako dolazi prema meni od oltara gdje je pohranjen Sveti Sakrament u
tabernakulu. U lijevoj ruci je drao krunu od cvijea, a u desnoj krunu od
trnja. Ponudi mi birati koju elim. Izabrala sam krunu od trnja. Stavio ju je
na moju glavu, a ja sam je s obje ruke pritisnula na glavu.
On je tad nestao, a ja sam se povratila k sebi, osjeajui stranu bol oko
glave. Morala sam izii iz crkve koja se upravo zatvarala. Jedna od mojih
drugarica je kleala kraj mene i pomislila sam da je moda vidjela to mi
se dogodilo. Kad smo dole kui upitala sam je ima li kakvih rana na mom
elu. Tada sam joj ukratko opisala viziju i estoke boli koje su slijedile. Nita
nije vidjela izvana, ali nije bila zauena mojom priom, budui je znala da
sam ponekad bivala u posebnim stanjima.
Sutradan su mi sljepoonice i elo strano natekli, a patila sam strano.
Ove otekline i bol su se esto vraali, a trajali bi ponekad cijeli dan i no.
Nisam zamijetila da je bilo krvi na glavi sve dok mi prijatelj nije rekao da bi

bilo bolje da stavim istu kapu, jer mi je ova prekrivena crvenim mrljama.
Pustila sam ih misliti o tome to ele, uredivi potkapom da se ne vidi krv
to mi je tekla iz glave. Te predostronosti sam uvijek poduzimala, ak i
kad sam ula u samostan. U samostanu je samo jedna osoba primijetila
krv, ali nikad nije izdala moju tajnu.
I neki drugi kontemplativci, osobito odani Muci naeg Gospodina, dobili su
privilegiju trpjeti boli zadane trnovom krunom. Isto tako im je bilo
ponueno birati krunu od cvijea i krunu od trnja. Meu njima osobiti su
sveta Katarina Sijenska (1347-1380), Pasiteja iz Crogisa, i jedna siromana
Klarisa iz istog grada, koja je umrla 1617. godine.
Piscu ovih stranica neka bude ovdje doputeno primijetiti, da je i on sam,
pri punoj dnevnoj svjetlosti, nekoliko puta vidio kako tee krv po njenom
elu i licu. Vidio sam i kako iz platna omotana oko njena vrata izbija krv.
Njena elja da ue u vjerski ivot je konano zadovoljena. Roditelji neke
mlade djevojke, koju su redovnice Augustinke u Dlmenu eljele primiti,
nisu dali pristanak za svoju ki, ako u isto vrijeme ne prime i Anu Katarinu.
Redovnice su popustile njihovom navaljivanju, premda nevoljko, jer je Ana
bila ekstremno siromana. Konano 13. studenog 1802., tjedan dana prije
blagdana Prikazanja Blaene Djevice, Anna Katharina ue u novicijat.
Na taj dan primanja, trpljenja nisu bila tako estoka kao ranije. Ali u
njenom sluaju, Providnost je zadala

posebna iskuenja, premda

rigorozna, za koja je ona osjeala da nikada nee moi dovoljno zahvaliti.

Trpljenja koja si dua sama ili u zajednitvu s drugima zada, kako bi se
poveala Boja slava, laka su za nositi. Ali ima jedan kri koji je
najsliniji kriu Isusa Krista, a taj je, strpljivo i s ljubavlju podvri
se nepravednim optubama i kaznama.
U godinama novicijata, bila je Boja volja da bude iskuavana stroe nego
itko. Nauila se promatrati svoje susestre kao instrument u Bojim rukama
za svoje posveenje. U kasnijim periodima svog ivota i mnoge je druge

stvari promatrala u tom svjetlu. Premda je bilo neophodno da njena gorua

dua bude konstantno iskuavana u koli Kria, sam Bog je bio time
zadovoljan da tako ostane u cijelom njenom ivotu.
Na mnoge naine je njena pozicija u samostanu bila posebno bolna. Niti
jedna od njenih susestara, ak niti jedan sveenik ni lijenik nije mogao
shvatiti njen sluaj. Nauila je dok je ivjela sa siromanim seljacima,
skrivati svoje izvanredne darove koje joj je Bog dao. Ali sluaj je sad bio
izmijenjen. Sad je bila u prisnoj komunikaciji s velikim brojem redovnica,
koje premda dobre i pobone, ipak su bile ispunjene sa stalno rastuom
radoznalou i uenjem, ak i duhovnom ljubomorom.
Nejasne ideje o zajednici, potpuno ignoriranje susestara, popraeno sa
svim tim vanjskim fenomenima kojima se duhovni ivot manifestirao,
zadali su joj mnoga trpljenja. ula je svaku rije koja je izgovorena protiv
nje, ak i kad su govornici bili na sasvim drugom kraju samostana. Srce joj
je bilo ranjeno kao da je probodeno otrovnim strijelama. Ipak, sve je
podnosila strpljivo i s ljubavlju, bez pokazivanja da ita zna.
Mnogo puta bi je milosre nagnalo da se baci pred noge neke redovnice,
koja je osobito imala predrasude o njoj, molei je za oprotenje. Tada je
bila jo osumnjiena i da prislukuje na vratima, jer su osobni osjeaji
netrpeljivosti sada bili otkriveni. Susestre su se poele osjeati nelagodno
u njenom drutvu.
Kad god bi neko redovniko pravilo bilo prekreno, makar i u najsitnijem
detalju, koji je bio svet u njenim oima, vidjela bi u duhu to krenje i
potrala do mjesta gdje se to dogodilo i poela recitirati prikladne odlomke
iz pravila, premda ih nije nikada uila. Tako je postala objekt averzije svih
onih koji su krili pravilo. Njeno nenadano pojavljivanje u njihovom drutvu
imalo bi efekt prikaze, svi bi se razbjeali.

Bog ju je obdario darom nepresunih suza, tako da je esto u crkvi satima

plakala, nad grijesima i nezahvalnostima ljudi. Plakala je i zbog trpljenja
koje Crkva podnosi, zbog nesavrenosti zajednice i zbog svojih vlastitih
grijeha. Ove suze alosnice nisu sestre mogle razumjeti, ve samo Bog.
Njen ispovjednik je odobrio da smije primiti Svetu Priest ee nego
ostale sestre. arko je osjeala glad za Aneoskim Kruhom, tako da je vie
puta skoro umrla od elje. Ovi nebeski darovi budili su osjeaje ljubomore
kod drugih sestara, koje su je ponekad optuivale i za licemjerstvo.
Milost, kojom je bila obdarena prilikom ulaska u samostan, usprkos njenog
siromatva, takoer je bila predmet zamjerke. Pomisao da je ona kriva za
neke grijehe sestara, razdirala joj srce. Stalno je molila Boga da joj dopusti
nositi kaznu ove elje za milosrem, s obzirom na nju. Oko Boia, 1802.,
ozbiljno se razboljela, to je rezultiralo silnom boli oko srca.
Bol je nije napustila ni kad je bila izlijeena, a nosila ju je u tiini sve do
1812. godine, kad se vidljivi otisak kria pojavio na tom mjestu, kako smo
kasnije shvatili. Njeno slabo zdravlje i opa slaboa, uinili su da je
promatraju vie kao teret za zajednicu, nego li za korist. To joj je natucano
na razne naine, premda ju nitko nije dvorio, niti je ona propustila sluiti
drugima. Tad je bila najsretnija u svom ivotu strpljivo podnositi trpljenja
svake vrste.
Kad je bila u 29-oj godini, 13. studenog 1803., uinila je rijedak zavjet,
postavi zarunicom Isusa Krista, u samostanu Agnentenberg, Dlmen.
Kae: Kad sam uinila zavjet, roaci su ponovo bili ekstremno ljubazni
prema meni. Otac i moj najstariji brat donijeli su mi dvije platnene plahte.
Moj otac, dobar, ali vrst ovjek, nije se slagao s mojim ulaskom u
samostan. Kad smo se rastajali, rekao mi je, da bi drage volje platio moj
pogreb, a za samostan ne bi dao ni novia. Tako je odrao rije, jer ova
dva platna e biti povoji za moj duhovni pogreb u samostanu.

Nisam nimalo razmiljala o sebi. Nisam uope o niemu razmiljala osim

o Bogu i mojim svetim zavjetima. Moje susestre me uope nisu shvaale, a
niti ja nisam pokuavala objasniti svoje stanje. Bog je njima skrio mnoge
darove kojima me obasuo, inae bi mogle imati potpuno krivu sliku o meni.
Usprkos svim svojim iskuenjima i trpljenjima, nikad nisam bila duhovno
bogatija, a dua mi je bila potpuno natopljena sreom. Moja elija je imala
samo dvije stolice, jedna je bila bez sjedita, a druga bez naslona.
Meutim, u mojim oima, ona je bila velianstveno namjetena, i kad bih
bila u njoj, osjeala bi se kao da sam u samom Raju.
esto sam tijekom noi, potaknuta ljubavlju i milou Bojom, izlijevala
svoje osjeaje due pred njega, razgovarajui s njim prisnim rijeima, kao
to sam oduvijek inila od djetinjstva. Da me je netko vidio, mogao me
optuiti za bezobzirnost i nepotivanje Boga. Sluajno sam jednom rekla
da mi se ini, kako bi trebala biti jo krivljom zbog nepotivanja, ako bi
primila Tijelo Kristovo, a ne bi prisno razgovarala s njim. Zbog toga sam
bila strogo ukorena.
Izmeu svih ovih iskuenja ja sam ipak ivjela u miru s Bogom i sa svim
njegovim stvorenjima. Kad god bih radila u vrtu, ptice bi sletjele na moju
glavu i ramena, a onda bismo zajedno zapjevali hvale Bogu. Uvijek sam
kraj sebe vidjela svog anela uvara. Premda me je avao esto napadao i
straio na razne naine, nikad mu nije bilo doputeno da mi jae naudi.
Moja silna elja za Presvetim Sakramentom bila je tako nesavladiva, da
sam esto po noi naputala svoju eliju i odlazila u crkvu, ako je bila
otvorena. Ako je bila zatvorena, ostajala bi pred vratima ili pokraj zida, ak
i po zimi, kleei ili skroz se prostirui po zemlji, s rukama rairenim u
ekstazi. Samostanski kapelan, koji je bio milosrdna srca, dolazio bi rano da
mi udijeli Svetu Priest, nalazio bi me u takvom stanju. im bi on otvorio
crkvu, uvijek bih se oporavila i urila k svetom stolu, primiti svoga
Gospodina i Boga.

Kad sam sluila u sakristiji, esto bih se iznenada osjeala ushienom u

duhu, pa bi se popela na najvie dijelove crkve. Popela bih se na ukrasne
vijence od tukature, na istaknute dijelove, na zidne vijence, gdje je svatko
mislio da se je tu nemogue uspeti ljudskim naravnim mogunostima. Tada
bih sve poistila i uredila, a meni se inilo da sam okruena blaenim
duhovima, koji bi me prenosili s mjesta na mjesto, drei me u svojim
rukama. Njihova mi prisutnost nije ni najmanje smetala. Na njih sam se
navikla od djetinjstva, tako da sam s njima prisno razgovarala. Jedino kad
bih bila u drutvu izvjesnih ljudi, tada bi stvarno bila sama. Ta usamljenost
je bila tako velika, da bih poela dreati kao dijete koje je odlutalo od
kue.
Sada nastavljamo dalje, opisujui njene bolesti, propustivi neke opise
drugih znaajnih fenomena njenog ekstatikog ivota, samo podsjeajui
itaoca, da usporedi izvjetaje koje smo ve dali, s onima o ivotu svete
Marije Magdalene de Pazzi (1566 1607).
Anna Katharina je uvijek bila boleljiva i slaba. Odmalena je prakticirala
razna mrtvljenja, postove i bdijenja, molitve na otvorenom. Bila je
naviknuta na stalni teki fiziki rad na poljima, u svim godinjim dobima.
Snaga joj je takoer iskuavana i kroz ekstatika i natprirodna stanja, kroz
koja je esto prolazila.
U samostanu je nastavila raditi u vrtu i u kui. Mrtvljenja i trpljenja su se
poveavala, tako da nije bilo udno da je stalno bolesna. Njena bolest se
poveavala i zbog jo jednog razloga. Paljivim promatranjima, svaki dan,
kroz etiri godine, uvidjeli smo da veliki dio njenih bolesti i trpljenja dolazi
od dragovoljnog preuzimanja patnji i trpljenja za druge. To je i sama
nevoljko priznala. Tako je radila cijeli ivot, a posebno u ono vrijeme koje je
provela u samostanu, uivajui pri tome najvee duhovne milosti.
Katkada je traila da dobije bolest umjesto osobe koja je nije mogla
strpljivo nositi. Tako je olakavala djelomice ili potpuno, trpljenja toj osobi.
Ponekad ispatajui neki grijeh ili privodei kraju neko trpljenje, potpuno se

predavala u ruke Boje. Prihvativi njenu rtvu doputao joj je da ujedini

svoja trpljenja sa zaslugama svoje Muke, kako bi na taj nain uinila
pokoru za neki grijeh. Dosljedno je nosila ne samo svoje bolesti, nego i
bolesti drugih kako bi ispatala grijehe brae, kao i grijehe i nemare
pojedinih dijelova Crkve. Takoer je mnogo trpjela i za due u istilitu.
Sva su se njena trpljenja pojavljivala kao stvarne bolesti, koje bi poprimale
najoprenije i najrazliitije oblike. Stalno je bila pod paskom lijenika, koji
je pokuavao zemaljskim lijekovima izlijeiti bolesti, a one su ustvari bile
stvarni izvor njena ivota.
Rekla je na tu temu: Leati u trpljenju, uvijek mi se inilo kao najpoeljnije
stanje. Sami aneli nam zavide na tome. Ne zavide nam zbog nae
nesavrenosti, nego ba na trpljenju koje moemo podnijeti, zahvalno i
strpljivo za Gospodina.
Nikad nisam potpuno razumjela svoje stanje, niti sam znala kamo to vodi.
U dui sam prihvaala razna trpljenja, ali u tijelu dunost mi je da se borim
protiv njih. Cijela sam se predala mome Nebeskom Zaruniku, a njegova
sveta volja izvriti e se na meni. Ali ja ivim na zemlji, gdje se ne smijem
buniti protiv zemaljske mudrosti i zemaljskih recepata. ak i kad bi
potpuno shvatila svoje stanje, i kad bih imala i vremena i snage objasniti
ga, nema nikoga u okolici tko bi me razumio.
Lijenici bi jednostavno zakljuili da sam potpuno luda, i tako bi samo
deseterostruko poveavali svoje skupe i bolne lijekove. Na taj nain sam
ve dosta propatila, a posebno kad sam bila u samostanu. Neprikladni
lijekovi su mi propisivani. esto su me lijenici i bolniarke dovodili do
smrtne agonije, tako da sam skoro umrla. Ali tad bi se Gospodin saalio na
mene i poslao mi natprirodnu pomo, koja bi me potpuno izlijeila.
etiri godine prije zatvaranja samostana otila je u Flamschenu na dva
dana u posjet roditeljima. Dok je bila tamo otila je moliti ispred
udotvornog kria u crkvi svetog Lamberta u Coesfeldu. Molila je za mir i

jedinstvo u samostanu, nudei mu Muku Isusa Krista na tu nakanu.

Zaklinjala ga je da joj dopusti osjetiti dio trpljenja, koje je njen Boanski
Zarunik podnio na kriu.
Kad je izrekla tu molitvu, osjetila je vruinu i bol u stopalima i dlanovima.
Danima je leala u groznici s velikom temperaturom, za koju je mislila da
je uzrok njene boli u stopalima i dlanovima, jer se nije usudila pomisliti da
joj je molitva usliana. esto se nije mogla micati ni hodati, a bol u rukama
je sprjeavao raditi uobiajene poslove u vrtu. Samostan je ukinut 3. 12.
1811., a crkva zatvorena (pod vladavinom Jeroma Bonapartea, kralja
Vestfalije).
Redovnice su rasprene u svim smjerovima, ali je Anna Katharina ostala,
siromana i bolesna. Jedan ljubazni sluga, koji je pripadao samostanu,
dvorio je iz milosra. Ostao je i jedan stari sveenik, emigrant, koji je inae
slavio Misu u samostanu. Ove tri osobe, najsiromanije od cijele zajednice,
nisu naputale samostana sve do proljea 1812. Anna Katharina je bila jo
uvijek slabo i kretala se uz velike potekoe. Sveenik je stanovao s
jednom siromanom udovicom koja je prije ivjela u okolici, a u istoj toj
kui je i Anna Katharina imala derutnu sobicu u prizemlju. Sobica je gledala
na ulicu. Tamo su svi ivjeli u siromatvu i bolesti, sve do jeseni 1813.
Njene ekstaze i duhovne komunikacije s nevidljivim svijetom, postajale su
sve ee i ee. Za ulazak u ta stanja nije inila nita posebno, ve bi se
samo u molitvi predala volji Bojoj. Svidjelo se Gospodinu utisnuti na njeno
djeviansko tijelo stigme svoga razapinjanja i Kria, koji je bio idovima
kamen smutnje, a poganima budalatina, kao i mnogim drugim osobama
koje su sebe zvali kranima.
Od najranijeg djetinjstva stalno je traila Gospodina da utisne znak svog
Kria duboko u njeno srce, kako ne bi nikada zaboravila njegovu beskrajnu
ljubav za ovjeka. Ali, nikad nije pomislila da e primiti ikakve vidljive
znakove. Odbaena od svijeta, molila je arkije nego ikad, da se ovo zavri.

Na blagdan svetog Augustina, 28. kolovoza, zatitnika njenog reda, dok je

molila ovu molitvu u krevetu, ushiena u ekstazi, ruku ispruenih, ugledala
je mladia kako se pribliava okruen velikom svjetlou.
Inae pod ovim likom se obino ukazivao njen Boanski Spasitelj. Desnom
rukom uinio je uobiajeni znak kria preko njena tijela. Otada se pojavio
znak kria na njenim prsima. Sastojao se od dvije jednake prekriene, kao
neke trake, dugake oko 7 cm, a iroke oko 2,5 cm. Kasnije na tom mjestu,
koa bi se esto blistavo rumenila, kao da gori, a iz nje bi istjecala
tekuina, u koliini da bi ponekad promoila nekoliko plahta. Dugo nije
shvaala o emu se radi, pa je mislila da se radi o prekomjernom znojenju.
Pravo znaenje ovog znaka nikad nije obznanjeno.
Nekoliko tjedana poslije, kad je izgovarala istu molitvu, pala je u ekstazu i
vidjela isti lik koji joj je dao mali krii, istog oblika, kao onaj koji je opisala
u svojim izvjetajima Muke. Gorljivo ga je uzela i pritisnula na svoje grudi,
a onda mu ga vratila. Rekla je, da je taj kri tako mekan i blijed kao vosak.
Isprva nije uope bila svjesna da je on ostavio vidljivi znak na njenim
grudima.
Malo poslije kad je ila s gazdariinom kerkicom posjetiti pustinjakov stan
kraj Dlmena, odjednom je pala u ekstazu, onesvijestila se, a jedna
siromana seljanka odnijela ju je doma. Otra bol koju je osjeala u
grudima stalno se poveavala. Vidjela je da se radi o nekakvom kriu na
grudima, koji je vrsto utisnut iznad njene prsne kosti, a kroz kou se
vidjelo da je crvenkaste boje. Budui je razgovarala o tome s jednom
redovnicom, s kojom je inae bila prisna, njeno stanje je postalo metom
mnogih razgovora.
Na Svi svete 1812., zadnji put je izala van i s velikim potekoama dola u
crkvu. Otada, pa do kraja godine inilo se da umire, a primila je i
Posljednju pomast. Na Boi, jedan manji krii se pojavio iznad ve
postojeeg kria na grudima. Bio je istog oblika kao i veliki, tako da su
formirali dvostruki odvojeni kri. Iz njega je svake srijede tekla krv, tako da

ako bi poloili papir na njega, ostao bi krvavi otisak. Nakon nekog

vremena, ovo se umjesto srijede dogaalo petkom. Od 1814. krv je tekla
rjee, ali je kri svakog petka postajao crvenijim. Pri kraju njena ivota, krv
je tekla opet jae, posebno na Veliki petak, ali na to nitko nije obraao
posebnu panju.
30. oujka 1821., pisac ovih redaka je vidio ovaj kri jarko crvene boje kako
krvari posvuda. U svom uobiajenom stanju kri je bio bezbojan, vidjela se
samo njegova pozicija na grudima, kao nekakvo malo ulegnue u koi. I
drugi ekstatiari su primili isti znak kria, meu njima Katarina iz
Raconisa, Marina de l'Escobar, Emilia Bichieri, S. Juliani Falconieri, i drugi.
Stigme je primila zadnjih dana 1812. godine. Na 29. 12. 1812., oko 15 sati,
leala je u krevetu u svojoj sobici, ekstremno bolesna, ali u stanju ekstaze i
s rukama rairenim u obliku kria. Meditirala je Muku Gospodinovu, molei
ga neka joj dopusti trpjeti s njim. Molila je 5 Oenaa u ast 5 rana
Isusovih. Osjeala je kako joj srce gori od ljubavi. Iznenada je ugledala
pribliavajuu svjetlost, a usred svjetlosti bljetavi lik raspetog Gospodina.
Rane su mu isijavale blijeteu svjetlost. Srce joj je bilo preplavljeno i
radou i tugom. Gledajui njegove svete rane silno je poeljela trpjeti s
njim.
Tada su tri zrake, iljate kao strijele, boje krvi, izbaene iz njegovih ruku,
stopala i rebara. Pogodile su njena stopala, ruke i rebra s desne strane.
Trostruka zraka iz Isusovih rebara, napravila je na njenim rebrima ranu u
obliku vrha koplja. U trenutku kad su je zrake dotakle, kaplje krvi su
potekle iz rana koje su zrake napravile. Dugo je ostala u stanju obamrlosti,
a kod su joj se osjeti povratili, nije znala tko joj je sklopio ruke, koje su prije
bile ispruene. Zapanjena je gledala krv koja je tekla iz dlanova, a otra bol
joj probadala stopala i rebra.
Dogodilo se, da je tog trena gazdariina kerkica ula u sobu, i vidjevi
kako joj dlanovi krvare, otrala je i rekla mami. Gazdarica je s velikom

zabrinutou upitala to se dogodilo, ali ju Ana preklinjala da nikome o

tome ne govori. Osjeala je da je primanjem stigmi dolo do potpune
promjene u cijelom njenom tijelu. Smjer toka krvi kao da se promijenio i
sva je krv jurnula k stigmama. esto je i sama govorila: Nemam rijei za
opisati na koji nain je tekla.
Zahvalni smo ovoj udnoj zgodi, za obznanjivanje okolnosti koje smo gore
opisali. Na dan 15. prosinca 1819. godine, imala je detaljnu viziju onoga
to se dogodilo kad je primila stigme, ali je mislila da se radi o nekoj
drugoj redovnici, koja mora da ne ivi daleko, kad joj se dogodilo kao i njoj.
Saalno je opisivala sve detalje, a da nije ni znala, ponizivi se pred svojom
strpljivou i patnjama. Sad kad sam vidjela patnje te jadne redovnice,
nikad se vie ne bih trebala aliti. Srce joj je okrunjeno trnovom krunom, a
ona to podnosi mirno, nasmijanog lica. Uistinu je od mene sramota da se
alim, jer ona ima daleko vei kri od mene.
Ove vizije, koje je kasnije priznala, da su dio njene vlastite povijesti,
ponovile su se jo nekoliko puta, i tako smo ustvari kroz njih saznali kako je
primila stigme. Inae joj njena poniznost nikad ne bi dopustila da to opie
tako detaljno. Kad bi je crkveni autoriteti upitali, otkuda joj stigme, ponizna
do krajnosti, odgovorila bi: Nadam se, da su od Gospodina.
Ogranienja ovog pisanja, sprjeavaju nas da uemo dublje u predmet
stigmi, openito u Crkvi, ali moe se rei da ih je u Crkvi bilo. Meu prvima
je bio sveti Franjo Asiki, koji je dosegao taj stupanj kontemplativne
Isusove ljubavi, iji je efekt, potpuno sjedinjenje u trpljenju s Gospodinom.
Teolozi su to definirali kao Vulnus divinum, Plago amoris viva.
Poznato je jo bar pedeset stigmatiara. Veronica Giuliani, Kapucinka,
umrla u Citta de Castello 1727., najnovije je kanonizirana (26. oujka
1831.). Njena je biografija objavljena u Klnu 1810. U njoj je opisano stanje
osobe koja je primila stigme, koje u mnogo emu odgovaraju stanju Ane
Katarine. U ovo nae vrijeme najpoznatije su: Colomba Schanolt, koja je

umrla u Bambergu 1787., Magdalena Lorger, umrla u Hadamaru 1806.,

obje Dominikanke. Rose Serra, Kapucinka iz Ozierija na Sardiniji, primila je
stigme 1801. Josephine Kumi iz samostana u Wesenu, blizu jezera
Wallenstadt u vicarskoj, koja takoer pripada gore navedenima, ali nismo
sigurni da li je imala stigme.
Kao to smo ve rekli, Anna Katharina vie nije mogla hodati niti ustajati iz
kreveta. Uskoro je prestala i jesti. Na poetku je mogla piti malo bevande,
a na kraju je pila samo vodu. Ponekad je uspijevala progutati i malo soka
od ljiva ili vianja, ali to je bilo vrlo rijetko. Tvrdu hranu je odmah
povraala, ak ako je pojela i mrvice. Ova nemogunost uzimanja hrane,
odnosno, ova sposobnost ivjeti bez hrane, osim vode, od strane uenih
lijenika nije smatrana nekim udom.
Teolozi

su

bili

potpuno

svjesni

kako

postoje

mnogi

stupnjevi

kontemplativne askeze, kao i osobe koje esto padaju u stanja ekstaze,

primaju stigme i ive dugo bez hrane, uzimajui samo Presveti Oltarski
Sakrament. Takvi su bili: blaeni Nicholas od Flue, sveta Lidwina iz
Schiedama, sveta Katarina Sijenska, sveta Anela iz Foligna i sveta Louise
de l'Ascension.
Svi ovi fenomeni postojali su i u osobi Anne Katharine, ali su ostali skriveni
ak i osobama s kojima je bila vrlo prisna. Tako je bilo sve do 25. veljae
1813. godine, kada su sluajno otkriveni od strane jedne stare prijateljice
iz samostana. Do kraja oujka cijeli je grad priao o njima. Lijenik iz
okolice, 23. oujka, prisilio ju je da se podvrgne ispitivanjima. Suprotno
njegovim oekivanjima, uvjerio se u istinitost fenomena. Odaslao je
slubeno izvjee o onome to je vidio, te postao njen prijatelj i lijenik sve
do njene smrti.
28. oujka, imenovana je komisija od strane crkvenih vlasti iz Mnstera
kako bi ispitala njen sluaj. Posljedica toga je bila, da je otada Anna
Katharina blagonaklono gledana od strane svojih superiora. Stekla je

prijateljstvo od strane pokojnog Deana Overberga, koji je otada nastojao

da je svake godine posjeti bar nekoliko dana. On je bio njen duhovni voa i
tjeitelj.
Medicinski savjetnik dr. von Druffel, koji je inae bio prisutan tijekom
ispitivanja u svojstvu lijenika, nikad je nije prestao astiti. U 1814. godini,
izdao je u 'Medicinskom urnalu Salzburga', detaljan opis fenomena, koje
je primijetio u osobi Anne Katharine, pa na njegovo izvjee upuujemo
one itaoce koji ele vie doznati o ovome.
22. srpnja 1813., doao joj je u posjet sveenik Bernhard Overberg (1754. 1826.). Sa sobom je doveo grofa Fridricha Stolberga (1750. 1819.) koji je
bio jedan od najuenijih ljudi svojega doba, Goetheov prijatelj. U pismu
koje je vie puta objavljeno, grof je donio svjedoanstvo realnosti
fenomena vienog u osobi Ane Katarine. Odao je potpuno i iskreno
tovanje Ani Katarini. Ostao je njen prijatelj do kraja svog ivota, a lanovi
njegove obitelji nisu se nikad prestali preporuivati u njene molitve.
29. rujna 1813. godine, Overberg je doveo sa sobom ki kneginje Gallitzine
(kneginja je umrla 1806.). Tada su oboje vlastitim oima vidjeli obilno
krvarenje iz njenih stigmi. Ta osebujna gospoa, ponovo je dola nakon to
je postala grofica od Salma. Neprestano je tovala Anu Katarinu, a obitelj
joj je bila u neprestanoj molitvenoj komunikaciji s Anom Katarinom.
Mnoge druge osobe svih stalea, bile su na slian nain utjeene i duevno
izgraene,

posjetivi

je

na

krevetu

trpljenja.

23.

listopada

1813.,

premjetena je u stan koji je gledao na vrt. Stanje svete redovnice

postajalo je iz dana u dan sve gore. Njene stigme su bile izvor neopisivih
trpljenja, do kraja njena ivota. Suprotno veini, koja bi se uljuljala u
razmiljanju kako imaju velike milosti koje mogu pokazivati, ona je stigme
smatrala tekim kriem natovarenim na njena lea, zbog njenih grijeha.
Njeno bolno tijelo prialo je o Isusovom razapinjanju. Bilo je stvarna
enigma

za

mnoge,

objekt

sumnje

za

druge,

potovano

sa

strahopotovanjem od treih, a sve popraeno s velikim osjeajima

nestrpljivosti, iritacije ili ponosa.
Ona bi najvie voljela ivjeti povueno od svijeta, ali poslunost ju je
nagnala da se prepusti ispitivanjima i donoenju sudova o njoj, od strane
bezbrojnih znatieljnika. Trpei najvee bolove, nije si dozvoljavala biti
gospodaricom svoje volje, ve je smatrana kao neto, to svatko ima pravo
pogledati i iznijeti svoj stav. esto su ti stavovi bili bez ikakvih dobrih
rezultata za ikoga, ve samo velike predrasude o njenoj dui ili tijelu, koji
su odnosili mir srca.
Kao da nije bilo granica u onome to se od nje oekivalo. Tako jedan debeli
ovjek, koji je imao potekoa uspeti se u njen stani, jer su stepenice
bile uske i na propuhu, alio se da osobe kao Anna Katharina ne bi smjele
stanovati na ovakvim mjestima, ve bi morale biti izloene na javnoj cesti,
gdje bi ih svatko mogao gledati do mile volje.
U prijanjim godinama, osobe kao Anna Katharina,

podvrgavane su

privatnim ispitivanjima od strane duhovnih autoriteta. One su nosile svoj

poziv, skrivene iza zidova i zamaka. Ali, naa je trpea heroina baena iz
samostana u svijet, u vremenu kada su ponos, hladnoa srca i skepticizam
bili posvemanja moda. Obiljeena stigmama Muke Isusa Krista, bila je
prisiljena nositi svoju krvavu odjeu u javnosti, pod znatieljnim pogledima
ljudi, koji jedva da su vjerovali u Kristove rane, a kamoli u nekoga tko ih
nosi.
Tako je ova sveta ena, koja je u mladosti imala naviku dugo moliti pred
svim postajama Kristova Krinog puta, ili kleati ispred krieva na
raskrima (krajputaima), sama bila pretvorena u kri krajputa. Tako su
je svi koji ele mogli vrijeati, oni koji ele utjehu plakati pred njom
suzama pokajnicama, od znatieljnika biti promatrana kao rijetki fiziki
kuriozitet, a vjerni su svojim nevinim rukama bacali cvijee pred njene
noge i na taj nain iskazivali svoje tovanje.

1817. godine, dola je njena stara majka sa sela, da umre kraj nje. Anna
Katharina joj je iskazala svu svoju ljubav koju je mogla, tjeei je i molei
za nju. Svojim rukama zaklopila joj je oi - rukama koje su nosile znakove
stigmi - 13. oujka iste godine. Nasljedstvo ostavljeno Anni Katharini od
strane majke, bilo je vie nego suvino za nekoga tko je proet duhom
mrtvljenja i trpljenja. Ostavila ga je netaknutim, svojim prijateljima.
Sastojalo se od tri reenice: Gospodine tvoja volja, a ne moja, neka
bude, Gospodine daj mi strpljivost, a onda udari estoko, One stvari
koje nisu dobre da se stave u lonac, barem su dobre za staviti pod njega.
Znaenje ove posljednje poslovice je: ako stvari nisu dobre za jelo, barem
su dobre za naloiti ih, pa da se na njima hrana skuha.
Ova trpljenja nisu rascvjetala moje srce, ve sam ih strpljivo nosila.
Barem sam poveala razinu Boanske ljubavi, bez koje nijedan ivot ne
moe profitirati. esto je ponavljala ove poslovice, a onda bi pomislila na
svoju majku sa zahvalnou. Otac joj je umro neto ranije.
Pisac ovih redaka, postao je prvi put upoznat s njenim stanjem, kada je
proitao kopiju pisma od grofa Stolberga, na koje smo jo ranije aludirali, a
kasnije i kroz razgovor s prijateljem, koji je proveo nekoliko tjedana s njom.
U rujnu 1818. pozvan je od biskupa Sailera (1751. 1832.), da ga posjeti
kod grofa Stolberga, u Vestfaliju. Prvo je otiao na grofovo imanje
Sondermuhlen da vidi grofa, koji ga je upoznao s Overbergom. Od
Overberga je dobio pismo naslovljeno na lijenika Anne Katharine.
Prvi put ju je posjetio 17. rujna 1818., a ona mu je svaki dan dopustila da
provede nekoliko sati kraj nje, sve dok nije stigao biskup Sailer. Od samog
poetka dala mu je svoje povjerenje do krajnjih granica. Bez sumnje je bila
svjesna da iznoenjem svoje povijesti trpljenja, radosti i tuge, izlijeva na
njega najveu duhovnu milost. Postupala je s njim s najvelikodunijom
gostoljubivou, bez oklijevanja, jer joj se nije opirao i uzbunjivao njenu
poniznost pretjeranim aenjem.

Izloila mu je svoju nutrinu istim dareljivim duhom, kao to poboni

pustinjak ujutro nudi cvijee i voe, koji su izrasli po noi u njegovu vrtu,
nekom umornom putniku, koji je zalutavi u pustinji svijeta, pronaao ga,
kako sjedi pred svojom kolibicom. Potpuno posveena Bogu, razgovarala je
na otvoren nain, kao to dijete govori, bez ikakve sumnjiavosti, bez
nepovjerenja i bez imalo sebinosti. Neka je Gospodin nagradi!
Njen prijatelj je svaki dan pisao sva opaanja koja je vidio u svezi s njom,
kao i sve to mu je ona rekla o svom ivotu, bilo unutranjem ili vanjskom.
Reenice su joj bile isprepletene najveom djetinjom jednostavnou i
najzapanjujuom dubinom misli. Nosile su, tako rei, golemo znaenje,
koje se tek kasnije otkrivalo. Postajalo je evidentno da prolost, sadanjost
i budunost zajedno sa svim onim to se odnosi na posveenje, profanaciju
i osudu dua, formira u njoj jednu alegorino-povijesnu dramu, u kojoj su
izvjesni dogaaji crkvene godine

pozornica sa scenama, u uskoj vezi s

njenim molitvama i trpljenjima, koje je prikazivala za vojujuu Crkvu.

U petak 23. listopada, biskup je Sailer doao i ostao kod nje skoro cijeli
dan. Vidio je kako krv tee iz glave, ruku i stopala. Uspio ju je utjeiti u
njenim unutarnjim iskuenjima. Najiskrenije joj je preporuivao da kae
sve, bez rezerve, piscu ovih redaka. Ispovjedio ju je i priestio u subotu
24., te nastavio svoje putovanje do grofa Stolberga.
Na povratku, poetkom studenog, opet je proveo cijeli dan s njom. Ostao je
njen prijatelj do svoje smrti, stalno molei za nju, a uvijek bi od nje zatraio
molitve za sebe, kad god bi se naao u iskuenjima ili nekoj tekoj situaciji.
Pisac ovih stranica je ostao sve do sijenja. Ponovo se vratio u svibnju
1819. Otada je, skoro neprekidno, promatrao Anu Katarinu sve do njene
smrti.
Svetica je stalno traila Boga, da joj ukloni vidljive rane, zbog tegoba i
umora koje su prouzrokovale. Njenoj molitvi bi udovoljeno na kraju sedme
godine. Pri kraju 1819., krv je sve manje tekla, da bi konano potpuno
prestala.

Na Boi je suha koa otpala sa stopala i dlanova, a ostali su samo blijedi

oiljci, koji bi postajali ruiastima na odreene dane godine. Ali bol je
ostala nesmanjena, ak i u najmanjem stupnju je ostala ista. Znak kria
kao i rana na desnim rebrima vidjeli su se kao i prije, ali ne svaki put. Na
posebne dane u godini, imala bi najvee bolove oko glave, kao da joj je
trnova kruna utisnuta. Tada nigdje nije mogla glavu nasloniti, ve bi cijelu
no ostajala sjediti na krevetu, poduprta jastucima. Lice joj je bilo blijedo,
a nenadana bolna, stenjanjem bi joj pobjegla s usana, pa je tako izgledala
kao alosno bie, koje stvarno pokazuje to je patnja.
Kad bi bila ovakva, krv bi vie ili manje tekla oko njene glave. Ponekad bi
joj potkapa bila natopljena krvlju, a ponekad bi joj krv tekla niz lice i vrat.
Na Veliki petak, 19. travnja 1819., sve su joj se rane otvorile i krvarile, da
bi se slijedeih dana ponovo zatvorile.
Najrigoroznija ispitivanja njena stanja, uinjena su od strane nekih lijenika
i naturalista. Na kraju je bila premjetena u neku udnu kuu, gdje je
ostala sama od 7. do 29. kolovoza. ini se da ova ispitivanja nisu imala
neke posebne posljedice na nju. Vratili su je natrag u njen stan 29.
kolovoza, i otada je vie nitko nije dirao.
Na tu temu Overberg je napisao slijedee: "to si to morala pretrpjeti, a na
to se ali? Obraam se dui koja niti ne eli bilo to, osim da bude kao
njen Boanski Zarunik. Zar nisi bila tretirana njenije od naeg Spasitelja?
Zar ne bi trebala biti objekt odbacivanja, pa da preko tebe sakupi druge i
tako postane cjenjenija u njegovim oima? Mnogo si pretrpjela s Isusom,
ali dosada si bila poteena veine uvreda. S trnovom krunom nisi nosila
grimizni ogrta i haljinu prezira, a kamoli da si ula uzvike Ukloni ga!,
Raspni ga!. Ne mogu, a da ne posumnjam, da su ti osjeaji tvoji vlastiti.
Slava budi Isusu Kristu!"
Na Veliki petak, 30. oujka 1820., krv je tekla iz glave, stopala, ruku, grudi i
rebara. Kad se onesvijestila, jedna je osoba koja je bila kraj nje, znajui da

e preslike stigma olakati joj bol, stavila je kraj njenih stopala komad
platna u koji je ve prije bila zamotana. Nakon nekog vremena, krv iz rana
dotekla je do tog platna. Uveer kad je isto platno poloeno na njene grudi
i ramena, jer na tim mjestima je tad najvie trpjela, iznenada je u ekstazi
uzviknula: Ovo je velianstveno, ali vidim svog Nebeskog Zarunika kako
lei u grobu, u zemaljskom Jeruzalemu. Takoer ga vidim kako odlazi u
nebeski Jeruzalem okruen svecima, a usred svetaca vidim osobu koja nije
sveta neku redovnicu. Krv joj tee iz glave, stopala, ruku i rebara, a sveci
se nalaze iznad tih rana.
9. veljae 1821., pala je ekstazu, ba u vrijeme pokopa jednog veoma
svetog sveenika. Krv je tekla iz ela, a i kri na grudima je krvario. Netko
ju je upitao:to ti je? Nasmijala se i kao ovjek kad se budi iz sna, ree:
Bili smo kraj tijela. ula sam svetu glazbu, a De Profundis me se jako
dojmio.
Umrla je tono na isti dan nakon tri godine. Godine 1821, nekoliko tjedana
prije Uskrsa, rekla nam je kako joj je bilo reeno za vrijeme molitve 'Pazi,
ove godine patiti e ba na pravu godinjicu Muke, a ne na onu u
crkvenom kalendaru.' U petak, 30. oujka, oko 10 ujutro, tijelo joj je bilo
pokriveno masnicama, koje su izgledale kao od bievanja. U podne rairila
se u obliku kria, a ruke su joj bile rastegnute, tako da su bile skroz
iaene.
Par minuta prije 14 sati, kaplje krvi potekle su iz stopala i ruku. Na
kalendarski Veliki petak, 20. travnja, bila je u stanju mirne kontemplacije.
Ova znaajna iznimka, imala je efekt Boje zamisli, jer u asovima kad bi
njene rane inae krvarile, dolo bi bezbroj znatieljnih i zloestih osoba
vidjeti je i tako joj zadati nova uzrujavanja, govorei okolo to su vidjeli. Ali,
oni su tako nesvjesno pridonijeli njenu miru, priajui sada okolo, da su
rane odbile krvariti.

Slijedee godine, 19. veljae 1822., ponovo je upozorena da e opet patiti

na zadnji petak u oujku, a ne na Veliki petak u kalendaru.
U petak, 15. oujka, pa u petak 29. oujka, kri na prsima i rana na
rebrima su krvarili. Prije 29. oujka osjetila je vie puta kako vatra brzo
tee od njena srca do rane na rebrima, a onda po rukama i nogama do
stigmi, koje su izgledale ruiasto upaljene. Uveer u etvrtak 28. oujka,
pala je u stanje kontemplacije Muke i ostala tako sve do sutradan uveer.
Prsa, glava i rebra su krvarili. Sve vene na rukama su nabrekle, a usred
njih je bilo jedno bolno mjesto koje je vlailo, premda krv nije tekla odatle.
Krv nije tekla iz stigmi, osim 3. oujka, na dan pronalaska svetog Kria.
Takoer je imala vizije o pronalasku istinskog Isusova Kria od strane svete
Jelene. Vidjela bi sebe kako lei u spilji blizu Kria. Ujutro je puno krvi teklo
iz njene glave i rebara, a popodne iz ruku i stopala. inilo joj se kao da je
ona izvrila test, je li taj kri istinski Kri Isusa Krista, a njena krv je bila
sredstvo te identifikacije.
U godini 1823., na Veliki etvrtak i Veliki petak, koji su pali na 27. i 28.
oujka, imala je vizije Muke. Za vrijeme vizija, krv je tekla iz svih rana
prouzrokovavi joj nesnosne bolove. Usred tih groznih trpljenja, ushiena
duhom, morala je govoriti i davati odgovore o svim malim kuanskim
poslovima,

kao

da

je

potpuno

zdrava.

Nikad

si

nije

doputala

samosaaljevanje, premda je skoro umirala.

Ovo je bilo zadnji put, da krv dade svjedoanstvo o stvarnosti njene
povezanosti s trpljenjima Onoga koji se je sav predao za nae spasenje.
Veinu slinih fenomena nalazimo i u ivotima svetaca kao to su: svete
Brigita,

Gertruda,

Mehtilda,

Hildegarda,

Katarina

Sijenska,

Katarina

enoveka, Katarina Bolonjska, Kolumbina iz Rietia, Lidwina iz Schiedama,

Katarina Vanini, Terezija od Isusa, Ana od svetog Bartolomeja, Magdalena
de Pazzi, Mary Villana, Mary Buonomi, Marina dEscobar, Crescentia de
Kaufbeuern i mnoge druge redovnice kontemplativnih redova.

Isti put je Bog trasirao i za nju. Je li, kao ove svete ene, izdrala do kraja
na tom putu? Sam Bog zna. Nae je samo da molimo, da se tako stvarno i
dogodilo, a mi se smijemo tome nadati. Oni nai itaoci koji nisu upoznati s
ekstatinim ivotom iz pisanja onih koji su to ivjeli, pronai e informacije
na tu temu u Introduction of Goerres, u skriptama Henrya Suso, izdanim u
Ratisbonneu 1829. godine.
Budui mnogi poboni krani, pokuavaju vidjeti u svojim dnevnim
obvezama, neki simboliki in aenja Boga, nudei ga u zajednitvu sa
zaslugama Kristovim, te tako postii trajni in adoracije, onda je mogue i
da ovakve svete due, koje su provele cijeli ivot u trpljenju i
kontemplaciji, ponekad smiju vidjeti svoj spiritualni rad pod slikom ovih
zemaljskih poslova, koji su ispunjavali i njihove dane. Nekada su njihova
djela bile molitve, a sada su njihove molitve djela, ali forma ostaje
nepromijenjena.
Tako je bilo i u ekstatinom ivotu Anne Katharine. U brojnim molitvama za
Crkvu, vidjela je mnotvo prispodoba, koje su povezane s ratarstvom,
vrtlarstvom, tkanjem, ivanjem ili ovarstvom. Svi ovi poslovi bijahu
sloeni, prema znaajkama, to su ih nosili razni periodi civilne, kao i
crkvene godine, a bili su voeni pod zatitom i pomoi sveca dotinog
dana. Na njih su se primjenjivale i posebne milosti, koje je taj svetac
donosio.
Znaenje ovih ciklikih simbola, odnosilo se na sve aktivne dijelove njena
unutarnjeg ivota. Bolje emo to shvatiti na jednom primjeru. Kada je Anna
Katharina jo bila dijete, plijevila je jednog dana vrt. Traila je od Boga
neka iupa kukolj iz polja Crkve. Ako su joj ruke bile arene od kopriva, ili
ako je morala iznova besposliariti, prikazivala bi Bogu svoju bol i
malaksalost, te Ga molila, u ime Isusa Krista, da uvari dua ne budu
umorni i da nitko ne napusti taj rad ili izgubi ar. Na taj je nain, njen fiziki
rad postao molitva.

Sada u dati jedan primjer njene kontemplacije i ekstaze. Bila je bolesna

nekoliko puta. Tako je jednom u stanju skoro neprekidne ekstaze, za
vrijeme koje je neprestano stenjala, pomicala ruke kao osoba koja pljevi
korov. Drugo jutro se alila da je bole i svrbe ruke. Na ispitivanju koje su
proveli, vidjeli su da su joj ruke prekrivene plikovima, kao od kopriva. Tada
je zamolila nekoliko svojih poznanika, neka zdrue svoje molitve s njenima,
za neku njenu nakanu.
Osoba koja ju je ispitivala, poela je ocrnjivati takve nemarne radnike, ali
je ostala potpuno zbunjena kada je ula odgovor od Anne: Ti si jedan od
njih oni koji pokidaju samo stabljiku, a korijen ostave u zemlji. To su oni
koji nemarno mole.
Poslije se saznalo da je molila za nekoliko biskupija, koje su joj pokazane
pod slikom zaputenih vinograda, a za ije ozdravljenje je bio potreban
teaki rad.
Stvarno crvenilo od kopriva na njenim rukama, nosilo
ovog simbolinog iskorjenjivanja korova. A mi,

je svjedoanstvo

stvarno imamo razloga

nadati se, da su crkve koje su joj pokazane u slici zaputenih vinograda,

iskusile dobre efekte njenih molitava i njenog spiritualnog rada. Jer, ako se
vrata otvaraju onima koji kucaju, sigurno vie moraju biti otvorena onima
koji kucaju s takvom energijom, da su im prsti izranjeni od kucanja.
Sline reakcije duha nad tijelom, esto su pronaene u ivotima osoba
povezanih s ekstazom, te nikako nisu suprotne vjeri. Sveta Paula, ako
moemo vjerovati svetom Jeromu, posjeivala je u duhu sveta mjesta, kao
da ih je posjetila fiziki. Slina stvar se dogaala svetoj Kolumbini iz Rietia i
svetoj Lidwini iz Schiedama. Tijelo ove posljednje je nosilo tragove tih
duhovnih putovanja, kao da je stvarno puno propjeaila. Iskusila je sav
umor tih tekih putovanja. Stopala su joj bila izranjavana i prekrivena
oiljcima od kamenja i trnja. Naposljetku je zadobila i iaenje od kojega
je poslije dugo patila. Na tim putovanjima voa joj je bio njen aneo uvar.

On joj je rekao, da ove tjelesne rane pokazuju, da je bila ushiivana i u

tijelu i u duhu.
Sline rane su viene i kod Anne Katharine, odmah nakon njenih vizija.
Sveta Lidwina je zapoinjala svoja ekstatina putovanja praena svojim
dobrim anelom do kapele Presvete Djevice ispred Schiedama. Anna
Katharina je zapoinjala svoja putovanja, takoer praena svojim anelom
uvarom i to do kapele, koja je bila blizu njena stana ili do Krinog puta u
Coesfeldu.
Njena putovanja u Svetu zemlju, prema njenim izvjeima, koje je kasnije
dala, kretala su se po najsporednijim putovima. Ponekad bi obila itavu
planetu, a tek onda bi joj bio saopen duhovni zadatak. U toku tih
putovanja, od svojeg doma pa do najudaljenijih zemalja, nosila bi pomo
mnogim osobama. Tako se uvjebavala u djelima milosra, bilo tjelesnim
bilo duhovnim, a ona su esto bila izvravana u prispodobama. Pri kraju
godine otila bi ponovo do iste zemlje, vidjela iste ljude, te izvijestila o
njihovom duhovnom napretku ili povratku u grijeh. Svaka etapa ovog rada
bila je povezana sa Crkvom i kraljevstvom Bojim na zemlji.
Zavretak ovih dnevnih hodoaa, koje je inila u duhu, bio bi redovito u
Svetoj zemlji, iji je svaki kutak istraila do u detalje. Ponekad bi ju vidjela i
u dananjem stanju, a ponekad u raznim epohama biblijske povijesti.
Posebna njena privilegija je bila intuitivna spoznaja povijesti Starog i
Novog zavjeta, posebno predaka Svete obitelji, kao i svih drugih svetaca,
koje je promatrala u duhu.
Vidjela je znaenje svakog blagdana crkvene godine, s boanske, ali i s
povijesne toke gledita. Vidjela je i opisala, dan po dan, u najsitnijim
detaljima, poimence, mjesta, osobe, blagdane, obiaje i sva uda to su se
dogodila za vrijeme Isusovog javnog djelovanja, sve do Uzaaa. Vidjela
je povijest apostola nekoliko tjedana nakon silaska Duha Svetoga.
Smatrala je sve svoje vizije, ne samo kao duhovno uivanje, nego kao i

tjelesno, tako rei, kao plodno tlo, rodnu njivu sa zaslugama Kristovim, koja
jo nije skroz kultivirana. esto je bila angairana u duhu, u molitvi, da
plodovi nekog trpljenja naeg Gospodina budu dani Crkvi. Traila je od
Boga da na Crkvu primjeni zasluge Kristove, koje je on ostavio njoj, kao
nasljee, iz kojeg ona moe neiscrpivo uzimati u svoje vlastito ime i dijeliti
s najveom jednostavnou i iskrenou.
Nikad nije svoje vizije promatrala u svezi s vanjskim kranskim ivotom,
niti ih je smatrala nekom povijesnom vrijednou. Izvanjski nije znala nita
osim katekizma, jednu opu povijest Biblije, nedjeljna i blagdanska itanja
Evanelja. Poznavala je kranski almanah, koji je njoj "dalekovidnoj",
predstavljao neiscrpivi rudnik skrivenih blaga, budui joj je pruio, na
svojih nekoliko stranica, nit vodilju za cijeli ivot. Pratila je tu nit iz misterije
u misteriju, sveano proslavljajui svaku sa svim svecima, da bi tako
poela plodove vjenosti u vremenu. Te plodove je uvala i dijelila na
svojim hodoaima cijele crkvene godine, tako da se moe volja Boja
izvravati na zemlji, kao i na Nebu.
Nikad nije proitala niti Stari, niti Novi zavjet. Kad bi se umorila od
opisivanja neke svoje vizije, rekla bi: Proitajte to u Bibliji, a kada bi joj
rekli da to ne postoji u Bibliji, ostala bi zapanjena. Dodala bi: Pa kako to,
ljudi danas stalno govore da ne treba nita itati osim Biblije, koja sadri
ama ba sve, itd.
Njen stvarni ivotni zadatak, ustvari je bio, trpljenje za Crkvu i za neke
njene lanove, ije bi joj nevolje bile pokazane u duhu. Isto i za one, koji bi
traili neke molitve za sebe, a da nisu ni znali da ova jadna bolesna
redovnica ima toliko toga jo uiniti za njih, a ne samo rei koji Oena. Jer,
njihova duhovna ili tjelesna trpljenja su postala njena, a ona ih je morala
podnijeti strpljivo i izdrati u najveim bolovima, bez ikakve pomoi, za
razliku od prijanjih kontemplativaca, koji su koristili pomo odreene
zajednice, u zdruenim suutnim molitvama.

U doba kad je ona ivjela, nije imala druge pomoi, osim slabe medicine.
Dok je tako izdravala duga trpljenja, koje bi za druge preuzela na sebe,
esto bi svraala misli na slina trpljenja koja podnosi Crkva. Kad bi tako za
neku odreenu osobu trpjela, prikazivala bi ta ista trpljenja i za itavu
Crkvu.
Evo jednog primjera te vrste. Nekoliko tjedana je imala sve simptome
tuberkuloze. estoko nadraivanje plua, jako znojenje koje bi skroz
natopilo posteljinu, raskidajui kaalj, stalno iskaljavanje i neprestanu
visoku temperaturu. Njena trpljenja bijahu tako zastraujua, da se
oekivalo svaki tren kako e umrijeti, ak se to i prieljkivalo. Bilo je
zamjetno da se bori i protiv jake napasti razdraljivosti. Ako bi popustila i
vikala

trenutak,

odmah

bi

briznula

gorki

pla,

trpljenja

bi

se

udeseterostruila, i ne bi se smirila, ako odmah ne bi dobila oprotenje u

sakramentu ispovjedi.
Takoer se borila i protiv averzije prema izvjesnim osobama, koje nije
vidjela godinama. Bila je oajna zbog tih osoba, bez obzira to je
izjavljivala da nema nita s njima. Oni bi se pred njenim oima, pojavljivali
u vizijama, s najzloestijim sklonostima. Tada bi gorko plakala i s velikom
grinjom savjesti govorila, da ne eli poiniti grijeh, da je njeno kajanje
oito svima i takve druge sline tvrdnje, koje su bile skroz nezamislive
osobama koje bi je taj tren sluale.
Bolest je stalno rasla. Bila je na rubu ivota, pred umiranjem. Taj tren, kako
svjedoi jedan njen prijatelj koji je bio prisutan, na njegovo veliko
iznenaenje, iznenada je ustala iz kreveta i rekla: Ponavljaj za mnom
molitve, za one koji su u smrtnoj agoniji. Uinio je kako je rekla, a ona je
recitirala Litanije, vrstim glasom. Nedugo zatim, zvono za umirue se
oglasilo. U sobu je uao ovjek koji je zamolio Annu Katharinu molitve, za
njegovu sestru, koja je upravo umrla. Anna je upitala za detalje bolesti i
smrti, s velikom iskrenou i suuti. Gore spomenuti njen prijatelj, uo je

izvjetaj od ovjeka o tuberkulozi njegove sestre, istoj, do najsitnijih

detalja, kao to su bila trpljenja Anne Katharine.
Pokojnica je isprva bila u tako velikim bolovima i tako zbunjena u mislima,
da je bila potpuno nesposobna pripremiti se za nadolazeu smrt. Ali,
posljednja dva tjedna joj je bilo bolje. Pomirila se s Bogom. Pomirila se i s
osobom s kojom je bila u zavadi. Tako je umrla u miru, podrana
posljednjim sakramentima, ak njegovana od te iste osobe. Anna
Katharina je dala malu sumu novca za njen pokop. Kaalj, znojenje i
groznica su prestali. Sliila je izmuenoj osobi, iscrpljenoj umorom.
Prijatelj je upita: 'Kad je ova strana bolest dola na te, onoj eni je postalo
bolje, zar ne? Njena mrnja prema blinjemu je bila jedina prepreka za
izmirenje s Bogom. Ti si neko vrijeme preuzela na sebe njene osjeaje
mrnje, tako da je ona umrla u dobrom raspoloenju. Zato i ti sada
izgleda potpuno dobro. Da li jo i sad pati zbog nje?'
Odgovorila je: Ne, nikako. To i je najneshvatljivije. Ali kako e itko izbjei
patnje, kad ak i mali prst toliko boli? Mi smo svi jedno tijelo u Kristu.
'Dobrotom Bojom sad si opet nekako odmorna', ree prijatelj.
Ne zadugo, odgovorila je sa smijekom. Ima jo drugih, koji ele moju
pomo. Tada se okrenu na postelji, malo se odmarajui.
Samo nekoliko dana poslije, poela je osjeati intenzivne bolove u svim
udovima, a pokazali su se simptomi vode u pluima. Brzo smo u
susjedstvu otkrili ovjeka za kojeg Anna Katharina trpi. Vidjeli smo da se
njegovi bolovi iznenada umanjuju ili uveavaju, obrnuto proporcionalno s
Aninim trpljenjima.
Tako ju je milosre nagnalo da preuzme na sebe bolesti i napasti drugih,
da bi oni mogli mirno umrijeti. Prisiljena je trpjeti u tiini. Tako je skrila
slabosti blinjih, a i da ne bi, sama bila smatrana luakinjom.

Prisiljena je uzeti svu pomo koju je medicina mogla pruiti za njene

bolesti. Tako je prihvatila olakanje za druge i prolazila iskuenja, koja nisu
bila njena vlastita. Napokon, bilo je neophodno da bude i osramoena u
oima drugih, da bi se oni, za koje je patila, mogli obratiti pred Bogom.
Jednog dana doe joj neki prijatelj u velikoj kunji. Sjedio je kraj njena
kreveta, kad odjednom ona pade u ekstazu i poe glasno moliti: O slatki
Isuse, dopusti mi da nosim taj kamen! Prijatelj je upita to se dogaa.
Ja sam na putu za Jeruzalem odgovori ona, i vidim nekog jadnika kako
teko hoda, jer mu je natovaren teki kamen na prsa, i to tako teak da e
ga zdrobiti.
Opet, nakon par trenutaka uskliknu prijatelju: Daj mi taj teki kamen, jer
ga ti vie ne moe nositi. Sasvim iznenada, malake kao pod teinom
tekog tereta, a isti tren je prijatelj osjetio osloboenje od tereta tuge koja
ga je pritiskala, dok mu je srce preplavila ogromna srea. Vidjevi je u
takvom stanju trpljenja, upita je o emu se radi. Pogleda ga sa smijekom i
odgovori: Ne mogu vie ostati ovdje. Jadnie, mora uzeti natrag svoj
teret.
Isti tren prijatelj ponovo osjeti sav teret jada, dok je ona postala opet
odmornom, nastavljajui svoje spiritualno putovanje k Jeruzalemu.
Dati emo jo jedan primjer njenih spiritualnih napora. Jednog jutra je dala
svom prijatelju malu vreicu s malo raenog brana i par jaja. Pokaza mu
prstom malu kuicu, gdje je ivjela jedna sirotica s muem i dvoje djeice,
a sama je bolovala od tuberkuloze. Rekla mu je, da joj kae da skuha to
brano, jer e joj uiniti bolje pluima.
Ulazei u kuicu, skrio je vreicu pod kaput. Sirota majka gorila je od
vruice i leala na postelji, izmeu svoje polugole djeice. Uprla je oi u nj,
i ispruivi mravu ruku, uskliknu: 'O gospodine, to mora biti Bog ili sestra
Emmerick koja te alje k meni. Sigurno mi nosi malo raenog brana i par
jaja.'

Sirotica svladana osjeajima, briznu u pla, te poe kaljati tako estoko,

da je dala znak muu da govori umjesto nje. On ispria kako je sino
njegova supruga Gertruda bila jako uznemirena. Buncala je u groznici, a
kad se probudila ispriala mu je san koji je upravo sanjala. 'Mislim da sam
stajala na vratima zajedno s tobom, kad odjednom sveta redovnica izie iz
susjedne kue, a ja ti rekoh da je pogleda. Ona stade pred nas i ree mi:
Ah, Gertruda, izgleda vrlo bolesno. Poslati u ti malo raenog brana i
jaja koji e ti olakati bol u grudima. Tada se probudih.'
Tako je jednostavna bila pria toga jadnika. On i njegova supruga tako su
arko izrazili svoju zahvalnost, a nositelj Anine milostinje, napusti kuicu,
svladan osjeajima.
Nita od ovoga nije rekao Ani. Nakon nekoliko dana, posla ga opet u istu
kuicu sa slinim darom. Tada je upita otkuda zna tu siroticu. Zna, ree,
da molim svaku veer za sve koji trpe. Ja sam sama trebala otii da im
pomognem. Tako sam sanjala da idem od jednog doma trpnje do drugog, a
ja im pomaem najbolje to mogu. Na taj nain sam u snu ula u dom te
sirotice. Stajala je s muem na vratima, a ja joj rekoh: 'Ah, Gertruda,
izgleda vrlo bolesno. Poslati u ti malo raenog brana i jaja koji e ti
olakati bol u grudima.' A slijedee jutro, to sam i uinila preko tebe.
Premda se nisu vidjele, obje su sanjale isti san, a san se i obistinio.
Sveti Augustin, u svome Bojem gradu, knjiga 28., redak 18., opisuje slinu
stvar o dvojici filozofa koji su se posjetili u snu. Raspravljali su pri tome o
nekim Platonovim odlomcima, oba spavajui svaki u svom domu.
Ovakva trpljenja i ova naroita vrsta aktivnog rada bila su kao jedna zraka
svjetla, koja je obasjavala cijeli njen ivot. Bezbrojna su njena spiritualna
djela karitativnog karaktera, kao i spiritualna trpljenja, a dolazila su
odasvuda i ulazila u njeno srce srce koje je gorilo od ljubavi prema Isusu
Kristu. Kao i sveta Katarina Sijenska i neki drugi ekstatiari, esto bi
osjetila s najdubljim uvjerenjem, kako na Spasitelj uzima srce iz njenih
grudi i na to mjesto postavlja svoje.

Slijedei fragment e bolje objasniti ovaj misterij, pomou kojega je bila

duhovno voena. Tijekom 1820. godine izvodila je mnoga duhovna djela za
nekoliko upa. Molitve su bile pokazane pod slikom najteeg teakog rada
u vinogradu. to smo ve prethodno opisali o koprivama, ima isti karakter.
6. rujna ree joj njen aneo uvar: 'Pljevi, okopaj, svei i obrei lozu.
Poupaj korov, tako da nikad vie ne izraste. Tad otii vesela i odmaraj od
molitava. Spremi se da naporno radi od blagdana Male Gospe, do
blagdana arhanela Mihaela. Groe je zrelo i mora se dobro uvati.'
Tad me odvede do vinograda svete Liboire, i pokaza mi loze na kojima
moram raditi. Moj rad je bio uspjean. Groe je napredovalo dobro i
zadobilo je zrelu boju. Ponegdje je iz grozdova kapao crveni sok na
zemlju.
Moj mi vodi ree: 'Kada vrline dobrih ponu javno sjati, tada se moraju
hrabro boriti, jer e biti pritisnuti, iskuani i progonjeni. iva ograda mora
biti zasaena oko vinograda, kako bi zrelo groe ostalo itavo i sauvano
od lopova i divljih zvijeri, tj. pomou iskuenja i progonstava.'
Tada mi pokaza kako da izgradim zid, gomilajui kamenje na hrpe
(suhozid) i kako da svuda uokolo podignem ivicu. Budui su mi od
naporna rada ruke krvarile, Bog, da bi mi dao snagu, dopusti mi vidjeti
misteriozno znaenje loze i nekih drugih voki. Isus Krist je pravi trs. On se
ukorijenio u nama i raste. Svaka beskorisna loza mora biti posjeena, kako
ne bi troila biljni sok, koji se inae pretvara u vino, a u Presvetom
Sakramentu u Krv Kristovu.
Obrezivanje loze mora biti napravljeno prema odreenim pravilima, koja su
mi i pokazana. To obrezivanje, u duhovnom smislu je, rezanje svega onoga
to je beskorisno tj. pokora i mrtvljenje. Tako istinski Trs moe rasti u nama
i donositi plodove, namjesto iskvarene prirode, koja raa jedino deblo i
lie tj. besplodna je. Obrezivanje se izvodi prema odreenim pravilima.

Od nas se zahtijeva, da beskorisne mladice odsijeemo, a ne da ih samo

okljatrimo.
Nijedno obrezivanje se ne smije izvoditi na Trsu koji je posaen usred
ovjeanstva, po Blaenoj Djevici Mariji, i koji ostaje zauvijek. Istinski Trs
povezuje Nebo i zemlju, Boansko i ljudsko. Na ovjeku je da bude
obrezan, tako da jedino Boansko moe rasti. Vidjela sam mnotvo drugih
stvari povezanih s lozom, da ni knjiga veliine Biblije ne bi sve to mogla
obuhvatiti.
Jednog dana, dok sam trpjela stalnu bol u grudima, traila sam s uzdasima
Gospodina, neka mi ne da prevelik teret koji ne bih mogla nositi. Tada se
pojavi moj Nebeski Zarunik i ree: "Poloio sam na te moj svadbeni leaj,
koji je leaj trpljenja. Dao sam ti trpljenje i pokoru, kao tvoju svadbenu
haljinu i nakit. Mora trpjeti, ali neu te zaboraviti. Ti si pricijepljena Trsu i
nee biti izgubljena." Tada sam bila utjeena za sva svoja trpljenja.
Takoer mi je objanjeno, zato u bljetavim vizijama povezanim s
blagdanima Svete obitelji, kao to su npr. sveta Ana, sveti Joakim ili sveti
Josip, uvijek vidim Crkvu pod slikom trsa. Isti sluaj je bio i s blagdanima
svetog Franje Asikog, svete Katarine Sijenske i jo nekih drugih svetaca,
koji su takoer imali stigme.
Znaenje trpljenja u svim mojim udovima, objanjeno mi je u slijedeoj
viziji. Vidjela sam gigantsko ljudsko tijelo, u tako uasnom stanju
iznakaenosti, kako se uzdie prema nebu. Nije imalo prstiju na rukama i
nogama, Tijelo je bilo pokriveno stranim ranama, od kojih su neke bile
svjee i krvaree. Druge su bile prekrite trulim mesom ili su se pretvorile u
izrasline. Cijela jedna strana bila je crna, napadnuta gangrenom, tako rei,
napola izjedena.
Patila sam kao da je to bilo moje vlastito tijelo. Tada mi moj vodi ree:
"Ovo je tijelo Crkve, tijelo svih ljudi, takoer i tvoje vlastito." Pokazujui mi

svaku ranu, istovremeno mi je pokazivao i dijelove svijeta. Vidjela sam

bezbroj ljudi i drava odvojenih od Crkve, svaku na svoj specifian nain.
Osjetila sam otru bol zbog ove odvojenosti, kao da mi je otkinut komad
mesa. Tada mi vodi ree: 'Neka te trpljenje naui lekciji. Ponudi ga
Gospodinu u zajednitvu s Isusovima trpljenjima, za one koji su se odvojili
od Njega. Zar ne bi svaki lan trebao tako trpjeti, kako bi se ponovo
ujedinili u jedno tijelo? Kad se ovi dijelovi, koji su najtjenje povezani s
tijelom, otkinu od njega, to je isto, kao da ti komad mesa otkinu od srca.'
U svojoj mlakosti, pomislila sam, da on govori o onoj brai koja vie nisu u
zajednitvu s nama. Ali on nadoda: 'Tko su tvoja braa? Nisu nai krvni
roaci najblii naem srcu, nego oni koji su naa braa u Isusovoj krvi
djeca Crkve, koja su otpala od nje.'
Pokaza mi da e crna strana tijela napadnuta gangrenom uskoro biti
izlijeena. Gnjilo meso oko rana predstavljalo je heretike koji su se
meusobno odijelili, ovisno koliko su rasli. Mrtvo meso je bila slika onih koji
su duhovno mrtvi, hladni. Okotali dijelovi su predstavljali tvrdoglave,
okorjele heretike.
Vidjela sam i osjetila svaku ranu i njeno znaenje. Tijelo je dosezalo do
samog neba. Bilo je to tijelo Zarunice Kristove, bolno za gledati. Gorko
zaplakah, ali odjednom mi osjeaje alosti i tuge zamijeni utjeha. Tada
ponovo poeh naporno raditi, svom svojom snagom.
Potonuvi pod teinom tereta ivota i zadaa koje su joj nametnute,
uporno je molila Boga da je izbavi. Izgledala je kao da je na rubu smrti. Ali
svaki put bi rekla: Gospodine ne moja, nego tvoja volja budi! Ako su moje
molitve i trpljenja korisni, daj mi ivjeti tisuu godina. Daj mi radije umrijeti
nego da te uvrijedim.
Tad bi dobila naredbu da ivi, ustane, uzme svoj kri i jo jednom ga nosi
strpljivo za Gospodinom. S vremena na vrijeme, ivotni put bi joj bio
pokazan. Vodio bi na sam vrh planine, na kojoj je bio sjajni bljetavi grad -

nebeski Jeruzalem. esto je pomislila da je konano stigla do njega, da joj

je sasvim blizu, radovala bi se, a onda bi odjednom otkrila, da je pred njom
jo jedna dolina. To je od nje zahtijevalo ponovni silazak niz strminu, po
putovanje zaobilaznim putovima, trpljenje, patnju, rad i posvuda injenje
djela milosra.
Morala je, izvoditi zalutale na pravi put, podizati pale, ponekad nositi
invalidne, silom odvui mlake, a sva su ova djela milosra bila dodatni
teret na njenom kriu. Tad bi pod takvim teretom hodala jo tee, sva
povijena, ponekad padajui na zemlju.
1823. je ee nego inae ponavljala, da vie ne moe izvravati svoje
zadae, da nema vie snage i da bi mirno eljela ivjeti i umrijeti u nekom
zabitom samostanu. Dodala bi da e je uskoro Bog uzeti k sebi. Tamo e ga
zaklinjati, neka joj dopusti postii molitvama na onom svijetu, ono to
ovdje nije postigla zbog svoje slabosti. Kratko prije smrti, Sveta Katarina
Sijenska je ponavljala slinu molitvu.
Anna Katharina je imala viziju o onome to e njene molitve na Nebu
postizati na zemlji, ak, tiui se i stvari koje nisu postojale u njeno
vrijeme. 1823. godina joj je donijela puno rada.
Izgledala je kao da eli dovriti cijeli svoj zadatak i tako odrati jednom
prije dano obeanje, opisati cijelu Isusovu Muku.
Muka je bila predmet njene korizmene meditacije tijekom ove godine, i
veinom iz nje je napisana najvie. Ali bez obzira na opisivanje, nije
proputala sudjelovati nita manje u ovom pokornikom dijelu godine ili
manje iznositi misterije svakog blagdana crkvene godine. Sve je to
obavljala kao i prethodnih godina. (Pogledajte o ovome u poglavlju
naslovljenom 'Prekid iznoenja Muke'.)
Svaki crkveni blagdan, za nju je bio vie od posveena sjeanja na tog
sveca.

Vidjela

je

povijesnom

utemeljenju

tog

blagdana,

in

Svemoguega,

uinjen

ba

to

vrijeme,

za

uzdizanje

posrnulog

ovjeanstva.
Premda su joj se ovi ini inili obiljeeni karakterom vjenosti, bila je
svjesna da ovjek profitira od njih samo u ogranienoj i uskoj sferi
vremena. ovjek mora doi u njihov posjed, u seriji uzastopnih trenutaka, i
zbog toga oni moraju ponovo biti obnavljani u Crkvi, u slijedu utemeljenom
od Isusa Krista i Duha Svetoga.
U njenim oima svi su blagdani i sveanosti bili vjene milosti, koji su se
vraali u fiksnim dijelovima svake crkvene godine, na isti nain kao to
voe i plodovi zemlje dolaze u svojim sezonskim dobima prirodne godine.
Njen ar i zahvalnost, u primanju i iskoritavanju tih milosti, bio je
neugasiv. Nita nije bila manje revna u nuenju istih tih milosti, onima koji
su zanemarivali njihove vrijednosti. Kao to se zbog suuti prema
raspetom Spasitelju svidjela Bogu i postigla za sebe privilegiju zadobivanja
stigmi, kao znak najsavrenije ljubavi, tako su se i sva trpljenja Crkve, kao i
onih koji su bili u nevoljama, ponavljali u razliitim stanjima njene due i
tijela.
A sva su se ova uda dogaala u njenoj nutrini, skrivena i nepoznata
onima oko nje. ak ni sama nije bila potpuno naisto s njima, kao to ni
pela nije svjesna svoga truda. Ipak je kao svaki marljivi ratar, poljanu
crkvene godine, obraivala i gnojila s panjom. ivjela je usred njenih
plodova i raspodjeljivala ih drugima. Sa zelenjem koje je sama obraivala,
jaala je i sebe i svoje prijatelje. Ili jo bolje, bila je sama osjetljiva biljka u
tom vrtu, suncokret, udesna biljka, koja nezavisno od svoje volje, donosi
plodove u svakoj sezoni godine, svaki sat u danu i pri svakakvom vremenu.
Na kraju crkvene 1823., imala je zadnju viziju na temu izvjetavanja
dogaaja te godine. Nemar vojujue Crkve i njenih slugu - sveenika,
pokazani su Ani Katarini pod raznim simbolima. Vidjela je koliko se mnogo
milosti gubi, jer se nije suraivalo s njima. Vidjela je koliko ih je odbaeno,

manje ili vie, i koliko ih je potpuno odbaeno. Pokazano joj je kako je na

Blagoslovljeni Otkupitelj, poloio za svaku godinu u vrt Crkve, kompletno
blago svojih zasluga, koje je vie nego dostatno za svaku potrebu i za
iskupljenje svakog grijeha.
Bio joj je dan iscrpni izvjetaj o svakoj zanemarenoj, izgubljenoj ili potpuno
odbaenoj milosti. Za svaki ovaj nemar ili nevjernost, Vojujua bi Crkva
bila kanjavana. Takoer joj je pokazano, kako su Crkvine sluge, zbog
takva postupanja bile pritisnute od strane neprijatelja ili kako su bili
povremeno poniavani.
Otkria ovakvih opisa rasla su do preobilja njene ljubavi prema Crkvi,
njenoj majci. Dane i noi je provodila u molitvi za Crkvu, prikazujui
zasluge Isusa Krista, stalno plaui i usrdno molei milosre.
Pod ovakvim okolnostima, konano bi skupila svu snagu i hrabrost, te
ponudila da ona preuzme na sebe krivicu i kaznu, kao to dijete pristupa
pred kraljev tron da primi kaznu. Tad joj je reeno: 'Pogledaj se kako si
jadna i bijedna. Ti, koja si zaeljela zadovoljiti za grijehe drugih.'
Na njen veliki uas, vidjela bi sebe kao neku bijednu masu, totalno
nesavrenu. Ipak je njena ljubav ostala neustraiva i izbila bi u ovim
rijeima: Da, jadna sam i puna grijeha, ali sam jo uvijek zarunica svoga
Gospodina i Spasitelja! Moja vjera u Tebe i u iskupljenje koje si nam donio,
pokriva sve moje grijehe, kao Tvojim kraljevskim ogrtaem. Neu Te
napustiti sve dok ne prihvati moju rtvu, jer preobilno blago Tvojih
zasluga, nije zatvoreno ni za jednog od Tvojih vjernih slugu.
to je due molila, njena molitva postajala bi udesno energina, a
ljudskim uima je bila kao rasprava i borba s Bogom, ushiena i tjerana
estinom ljubavi. Ako joj je rtva bila prihvaena, energija bi joj slabila i
bila bi ostavljena da trpi, do odbojnosti ljudskoj prirodi. Kad god bi prolazila
kroz ovakve kunje, oi bi prikovala na svoga Spasitelja u Maslinskom vrtu.
Tada je morala pretrpjeti neopisive muke, podnosei
strpljivo i slatko.

ih velianstveno,

esto smo je vidjeli kako miruje danima, nepokretna, kao janje na umoru.
Ako bi je upitali, kako joj je, sa smijekom i napola otvorenih oiju bi
odgovorila: Moja su trpljenja najljekovitija.
Poetkom Adventa, trpljenja su joj bila malo ublaena. Vidjela je slatke
vizije priprema Blaene Djevice za put, odlazak od kue i cijeli tijek
putovanja sa svetim Josipom do Betlehema. Pratila ih je svaki dan do
skromne gostionice, gdje su odsjeli jednu no ili bi ila ispred njih da im
pripravi konak.
Tada bi esto uzimala komad starog platna, i po noi, ne budei se, pravila
bi djeju robicu i kapice za djecu siromanih ena, iji se porod uskoro
oekivao. Sutradan, kad bi vidjela svu tu robu fino sloenu u svojim
ladicama, bila bi silno iznenaena. Ovo joj se dogaalo svake godine u isto
vrijeme, ali ove godine, bilo je vie truda i umora, a manje utjehe.
U asovima roenja naeg Spasitelja, bila bi skroz svladana osjeajima
radosti, tako da bi jedva otpuzala do jasala gdje je dijete lealo. Donijela bi
mu na poklon samo mirtu i svoj kri, ispod ije teine bi malaksala, napola
iva, sjedei kraj njegovih noica. inilo se kao da je posljednji put kako
sklapa svoj zemaljski ugovor s Bogom, i da se zadnji put nudi namjesto
bezbrojnih grenika, koji su bili duhovno mrtvi ili su bili u tjelesnim
nevoljama. I ovo malo to znamo o nainu na koji je na sebe preuzimala
trpljenja drugih, ini nam se potpuno neshvatljivim. esto bi iskreno rekla:
Ove mi je godine Dijete Isus donijelo samo kri.
Svaki dan je postajala sve uronjenija u trpljenja. Premda je vidjela Isusa za
vrijeme njegova javnog djelovanja, kako ide od grada do grada, najvie to
bi rekla o tome dogaaju, bilo bi kratko imenovanje, u kojem smjeru ide.
Jednom je iznenada, jedva ujnim glasom, upitala: Koji je danas dan?
Kad su joj rekli da je 14. sijenja, odgovorila je: Imam jo samo nekoliko
dana. Trebala sam opisati cijeli ivot naeg Spasitelja, ali sad vie nisam u

mogunosti to uiniti. Ove rijei su bile najneshvatljivije, jer izgledalo je

kao da ne zna, ni koju godinu Isusova javnog djelovanja kontemplira.
1820. je opisala povijest naeg Spasitelja, poevi od 28. srpnja tree
godine javnog djelovanja, sve do Uzaaa. Nakon toga bi se vratila na
prvu godinu Isusova javnog djelovanja i nastavila do 10. sijenja, tree
godine javnog djelovanja.
27. travnja 1823. zbog putovanja pisca ovih stranica, dogodio se prekid u
izvjetavanjima, koji je trajao sve do 21. listopada. Bez problema je
uhvatila nit izvjetavanja tono tamo gdje je stala, i nastavila tako sve do
zadnjih tjedana svog ivota.
Kad bi rekla da je potrebno jo nekoliko dana, sam njen prijatelj ne bi znao
koliko e izvjetavanje potrajati, niti je imao vremena ve napisano
pregledati. Nakon njene smrti, bio je uvjeren, da je samo mogla govoriti
zadnjih dva tjedna svog ivota 'iznijela bi Isusov javni ivot sve do 28.
srpnja tree godine javnog djelovanja, i tako kompletno zatvoriti ciklus.'
Stanje joj se svaki dan drastino pogoravalo. Ona, koja je inae patila u
tiini, sad je isputala priguena stenjanja. Tako je grozna bila tjeskoba
koju je podnosila.
15. sijenja ree: Dijete Isus mi je donijelo velika trpljenja za Boi. Jo
jednom sam bila kraj njegovih jaslica u Betlehemu. Gorio je od groznice i
pokazao mi trpljenja svoje Majke. Bili su tako siromani da nisu imali
hrane, osim komad suhog kruha. Dao mi je jo vea trpljenja. Ree mi:
'Ti si moja. Ti si moja zarunica. Trpi kao to sam i ja trpio, ne pitajui za
razlog zato trpi.' Nemam pojma koja e mi trpljenja biti nametnuta, niti
koliko e trajati. Slijepo sam se pokorila svom muenitvu, bilo za ivota,
bilo za smrti. Jedino elim da se skrivena volja moga Gospodina izvri na
meni. U drugu sam ruku potpuno mirna, te imam utjehu u trpljenjima. ak
i jutros sam vrlo radosna. Budi blagoslovljeno sveto Ime Boje!

Trpljenja su se nastavljala, da je mogue, jo bi se i poveala. Sjedei, oiju

zatvorenih, padala bi s jedne strane na drugu, dok bi zatomljen jecaj
pobjegao s njenih usana. Ako bi leala, bila je u opasnosti da bude
uguena. Disanje joj je postalo uurbano i naporno. Svi miii i ivci su
drhtali s bolju. Nakon estokog nagona na povraanje, trpjela bi stranu
bol u eludcu. Pomislili su da je gangrena u stomaku. drijelo bi joj bilo
suho i gorue, usta nateknuta, obrazi pocrvenjeli od vruice, a ruke bijele
kao kre. Ispod nategnute koe, oiljci od stigmi bi sjali kao srebro. Puls joj
je bio od 160 do 180. Premda nije mogla govoriti, svaku je dunost imala
potpuno na pameti.
Uveer 26. sijenja, ree prijatelju: Danas je deveti dan. Mora platiti
svijee i devetnicu u kapeli svete Ane. Aludirala je na devetnicu koju je
zamolila da joj uini za njene nakane, pa se bojala da ne bi prijatelj moda
zaboravio.
27. sijenja, u dva sata popodne, primila je Posljednje pomazanje, koje joj
je donijelo veliko olakanje, i dui i tijelu. Uveer, njen prijatelj, izvrstan
lijenik, molio je kraj njena uzglavlja. To joj je bila velika utjeha. Ona mu
ree: Kako je lijepo i prekrasno sve ovo! Neka je Gospodin tisuu puta
hvaljen i slavljen!
Pribliavanje smrti nije nimalo prekinulo udesnu povezanost njena ivota
sa ivotom Crkve. Jedan ju je prijatelj posjetio 1. veljae uveer. Sjeo je
kraj njena kreveta, gdje ga nije mogla vidjeti. Sluao je s krajnjom suuti
njeno slabo stenjanje i isprekidano disanje. Odjednom sve utihnu, a on
pomisli da je umrla. Taj tren se oglasi veernje zvono za Zornicu Prikazanja
u Hramu (Zornica je bila u 18 sati po starim obiajima).
Bio je to poetak blagdana, koji je prouzrokovao trenutni ushit njene due
u ekstazi. Premda jo uvijek u tekom stanju, cijelu no i dan blagdana,
govorila je slatke rijei, pune ljubavi, prema Blaenoj Djevici Mariji. Oko

podne, ree glasom koji se ve promijenio zbog nadolazee smrti: Nisam

se ve dugo ovako dobro osjeala. Bolesna sam skoro cijeli tjedan, zar ne?
Osjeam se kao da nita ne znam o ovom mranom svijetu! O, kakvo mi
je samo svjetlo pokazala Blaena Majka Boja! Odvela me sa sobom.
O, kako sam eljno htjela ostati s njom! Ovdje se pribrala na trenutak,
stavivi prst na usne, ree: Ali ne smijem priati o ovim stvarima! Otada
je govorila da i najmanja rije u njenu (Katharininu) slavu, samo poveava
njeno trpljenje.
Sutradan joj je bilo jo gore. Uveer, 7. veljae, bila je poprilino mirna, pa
ree: O moj slatki Gospodine Isuse, hvala ti opet i opet, za svaki trenutak
moga ivota. Gospodine, ne moja, nego tvoja volja neka se vri.
Uveer, 8. veljae, jedan je sveenik molio kraj njena kreveta, kad mu
odjednom zahvalno poljubi ruku, preklinjui ga da asistira kad bude
umirala. Tad ree: O Isuse ja ivim za te, ja umirem za te! O Gospodine,
slava budi tvome Imenu, vie ne ujem, niti vidim.
Prijatelji su pokuali promijeniti njen poloaj, kako bi bar malo olakali
njene boli. Ali, ona ree: Ja sam na kriu, uskoro e sve biti gotovo,
pustite me na miru. Primila je zadnje Sakramente. eljela se jo jedanput
u ispovjedi optuiti i za najmanji grijeh, koji je ve mnogo puta ispovjedila.
Vjerojatno je bio iste naravi kao onaj to je poinila u djetinjstvu, za koji se
esto optuivala, a sastojao se u prolasku kroz ivicu susjedova vrta i elje
za nekoliko jabuka koje su pale sa stabla na zemlju. Samo ih je pogledala.
Jer ree, hvala Bogu, nije ih ni dotakla, ali ona je mislila da je to grijeh
protiv desete Boje zapovijedi.
Sveenik joj je dao potpuno odrjeenje, nakon ega se ispruila na krevetu,
a oni koji su stajali uokolo mislili su da umire. Jedna osoba koja joj je esto
zadavala boli, sad je stajala kraj njena kreveta molei oprotenje od nje.
Pogledala ga je iznenaeno i rekla da sigurno grijei, Ja nikome nemam
to oprostiti.

Tokom zadnjih dana ivota, kad se svaki as oekivala njena smrt, nekoliko
je prijatelja konstantno ostalo u sobi kraj nje. Priali su tihim glasom, tako
da ih nije mogla uti, o njenoj strpljivosti, vjeri i drugim vrlinama. Kad
odjednom iznenada, umiruim glasom ree: Ah, za ljubav Boju, ne
hvalite me to me dri ovdje, jer onda moram dvostruko patiti. O moj
Boe! Koliko svjeeg cvijea pada na mene!
Uvijek je vidjela cvijee kao pretee i simbole trpljenja. Tad bi odbacila sve
hvale, s najdubljim uvjerenjem njene vlastite bezvrijednosti, govorei:
Samo je Bog dobar. Sve se mora platiti, do zadnjeg novia. Ja
sam siromana i optereena grijehom, i jedino mogu biti hvaljena
trpljenjima, koja su sjedinjena s Isusovim trpljenjima. Ne hvalite me, ve
me pustite umrijeti u sramoti s Isusom na kriu!
Boudon, u svojoj knjizi 'ivot Oca Surina', opisuje slinu osobinu umirueg
ovjeka, za kojeg su mislili da je izgubio osjet vida i sluha, kako energino
odbacuje pohvale na njegov raun, izgovarane od strane onih koji su bili
kraj njega.
Nekoliko sati prije smrti, za kojom je eznula, ree: O Gospodine, pomozi
mi. Doi, o Gospodine Isuse. Rije hvale ju je zadrala, i tad opet
najenerginije odbaci hvalu, uinivi in poniznosti. Ne mogu umrijeti ako
toliko dobrih osoba, misli dobro o meni. Molim vas recite im da sam
nevrijedna grjenica! Proglasite to po cijelom svijetu, velika sam grjenica!
Ja sam daleko ispod dobrog razbojnika koji je bio raspet s naim Isusom.
Jer, on i njegovi suvremenici, nisu tako strano mnogo krivi, kao to mi
moramo dati zadovoljtinu, za sve milosti koje su nam darovane po Crkvi.
Jer, oni nisu imali takvih milosti.
Nakon ove izjave, povrati joj se mirnoa, a sveeniku koji ju je tjeio, ree:
Sad se osjeam potpuno mirnom i toliko sam ispunjena nadom i
pouzdanjem, kao da nikada nisam poinila grijeh. Bacila je pogled pun
ljubavi na kri koji je stajao iznad podnoja njena krevet. Disanje joj je

postalo ubrzano. esto bi popila malo tekuine. Kad bi joj dali raspelo, iz
poniznosti, ona bi poljubila samo noge.
Kraj kreveta je kleao jedan njen prijatelj u suzama. Imao je utjehu u
stalnom prinoenju vode i vlaenju njenih usana. Kad bi poloila ruku na
presvlaku posteljine, blijedi suhi oiljak od stigme bio bi jasno vidljiv. On bi
drao njenu ruku, koja je ve bila skoro hladna i budui da je u dui udio
za nekim njenim znakom pozdravljanja radi odlaska, ona bi samo lagano
stisnula njegovu ruku.
Lice joj je bilo vedro i mirno. Nosilo je izraz nebeskog dostojanstva, koji bi
se mogao usporediti s izrazom borbenog hrvaa, koji nakon neuvenih
napora i pobjede, malake, i umire u samom inu dobivanja nagrade.
Sveenik je ponovo molio molitve za umirue, a ona u duhu osjeti
inspiraciju da moli za pobonog mladog prijatelja, iji je imendan bio ba
danas.
Sat odbi 20 sati. Disala je slobodnije par minuta, a tada tri put uzviknu s
dubokim stenjanjem, O Gospodine, pomozi mi, Gospodine, doi!
Sveenik zazvoni svojim zvoncem i ree: 'Umire.' Nekoliko roaka i
prijatelja koji su bili u susjednoj sobi, uoe i kleknue na molitvu. Ona je u
ruci drala svijeu za umirue, koju je sveenik pridravao. Udahnu
nekoliko laganih udisaja, a onda njena jadna dua napusti njene nevine
usne i pohita, obuena u svadbenu haljinu, da se pojavi u nebeskoj nadi,
pred

Boanskim

Zarunikom,

ujedinjena

zauvijek

blagoslovljenim

drutvom djevica, koje idu za Janjetom, gdje god ono ide. Njeno beivotno
tijelo, lagano je skliznulo na jastuke, tono u 20 sati i 30 minuta, 9. veljae
1824.
Osoba koja ju je dobro poznavala i puno od nje dobila, napisa: 'Nakon
njena preminua, pribliih se njenom krevetu. Bila je poduprta jastucima,
leei na lijevoj strani. Povoji koji su bili pripremljeni od njenih prijateljica,
jo dok je mogla napraviti par koraka, visjeli su s njene glave, prekrieni u

kutovima. Na zidu blizu nje, visjela je slika naslikana uljem, prikazujui

smrt Blaene Djevice, koju joj je darovala princeza od Salma.
Izraz lica je bio besprijekorno divan. Nosio je tragove duha samortve,
strpljenja i mirenja sa ivotom. Izgledala je kao ona koja je htjela umrijeti
od ljubavi za Isusa, i to u samom inu izvravanja djela milosra za druge.
Desna ruka joj je poivala na posteljini ruka kojoj je Bog dao
neusporedive milosti, da prepoznaje im neto dotakne, da li je sveto ili
posveeno od Crkve.
Milost koju moda nitko drugi nije tako obilno iskoristio. Milost, po kojoj se
interesi vjere mogu nepojmljivo promovirati, jer ta milost sigurno nije dana
nekoj jadnoj seljanki, samo radi njene slave.
Zadnji put uzeh njenu ruku u svoju ruku. Ruku, tako vrijednu naeg
najveeg potovanja -

ruku, koja je bila Boji instrument u brzom

prepoznavanju to je sveto - ruku, milosno vrijednu, koja je toliko puta

nahranila gladne i obukla gole ruku, koja je sada bila hladna i beivotna.
Velika je milost bila povuena sa zemlje. Bog nam je oduzeo ruku svoje
zarunice, koja je podastrijela svjedoanstvo molitve i trpljenja za Istinu. Ta
je ruka bila vanjski izraz osobite privilegije, darovane od Boanske milosti.
Osupnut jakim impresijama, koje sam imao gledanjem njena lika, i
uznemiren ukopnim pripremama, koje su se ve dogaale oko njena
kreveta, zamiljeno napustih sobu.
Da je, rekoh si da je, kao i mnogi drugi pustinjaci umrla sama, u grobu
koji je unaprijed pripremila svojim rukama, njeni prijatelji ptice - sigurno
bi je prekrile cvijeem i liem. Da je umrla, kao mnoge druge, s djevicama
posveenim Bogu, i da ju je njihova njena njega i dostojno tovanje
ispratilo do groba, kao to je bio sluaj s npr. svetom Kolumbinom iz Rietia,
bilo bi to na njihovo duhovno izgraivanje. Ali, poasti koje su iskazane
njenim posmrtnim ostacima, nisu u skladu s njenom ljubavlju prema Isusu,
kojem ona toliko nalikuje, kako u ivotu tako i u smrti.'

Isti je prijatelj napisao: 'Naalost, nije bilo nikakvog slubenog posthumnog

ispitivanja njena tijela. Nijedan zahtjev za ispitivanjem, kojim je bila
razapinjana tokom ivota, nije se sada dogodio. Prijatelji koji su je
okruivali sada su zanemarili ispitivanje njena tijela, vjerojatno iz straha da
ne doe do velikog uda, koji bi doveo do jo jaih uzrujavanja.'
U srijedu 11. veljae, tijelo je bilo pripremljeno za ukop. Pobone ene, koje
nisu nikom drugom dozvolile tu zadnju poast, opisale su mi stanje njena
tijela: 'Stopala su joj bila prekriena kao na kriu. Oiljci stigmi su bili
crveniji nego inae. Kada smo podigli njenu glavu, krv je potekla iz nosa i
usta. Svi su joj udovi bili mekani i fleksibilni, bez imalo mrtvake
ukoenosti, ak i kad je bila stavljana u lijes.'
U petak 13. veljae, odnijeta je na groblje. Na sprovodu je bilo cijelo
mjesto. Grob joj je bio lijevo od kria na groblju, na strani blie ivici.
Ispred njena groba poivao je jedan dobri stari seljak iz Weltea, a iza nje,
jedna sirota i moralna ena iz Dernekampa.
Uveer istog dana, kad je ve bila pokopana, doao je jedan bogata, nije
doao Pilatu nego lijeniku mjesta. Zatraio je tijelo Anne Katharine, ne da
ga poloi u novu grobnicu, ve da ga otkupi za visoku cijenu, za nekog
bogatog nizozemskog doktora. Prijedlog je odbijen, kao to i zasluuje. Ali
poslije su se mjestom poele iriti glasine, da je tijelo odnijeto. Mnogi su
ili na groblje, da vide je li grob opljakan.
Ovome emo dodati slijedei izvadak iz izvjetaja izdanog u prosincu
1824., u 'Journal of Catholic Literature', od von Kerza. Taj je izvjetaj
napisala osoba, koja je ini se bila dobro informirana: 'Oko 6 do 7 tjedana
nakon smrti Anne Katharine Emmerick, poelo se priati da joj je tijelo
ukradeno. Naredbom vlasti, grob i lijes su otvoreni u tajnosti, u prisutnosti
7 svjedoka. S iznenaenjem pomijeanim s radou, pronali su da je tijelo
potpuno ouvano. Izraz lica je bio nasmijeen, kao u osobe koja slatko
sanja. Izgledala je kao da je upravo sad bila poloena u lijes. Tijelo nije

isputalo nikakav neugodan miris. Dobro je sauvati kraljeve tajne, kae

Isus, sin Sirahov. Ali je takoer dobro, da svijetu obznanimo veliinu Bojeg
milosra.'
Reeno nam je, da je veliki kamen navaljen preko njena groba. Mi ga
stavljamo na ove stranice. Neka one pridonesu vjenom spomenu na
osobu, koja je ublaila mnoge boli duama i tijelima, i koja na mjestu gdje
poivaju njeni posmrtni ostaci, eka Dan Uskrsnua.

(Slijede navodi, iz knjige, patera Thomasa Wegenera (1831. - 1918.): 'ivot Anne
Katharine Emmerick', nakladnik Detecta, Zagreb, 2007. Ove je navode izabrao
prevoditelj.)

Gospodin je svojoj slubenici Anni Katharini vie puta objavljivao, kako ona
dublju spoznaju svetih istina, kao i razmatranja svih Njegovih djela to ih
je od poetka uinio za ovjeanstvo, ne prima samo za sebe, nego i za
izgradnju vjernika kao dokaz da On trajno ivi u svojoj Crkvi, te da mudro
i milosno djeluje prema njezinim potrebama.
Stoga je sestra Emmerick, od svoje mladosti, trajno u nutrini osjeala
opomenu da sve treba nekom priopiti. No, do njezine 44. godine nije joj
uspjelo pronai nikoga kome bi mogla vjerno prenijeti primljene vizije.
esto je molila svoga ispovjednika neka je, za Ime Boje, saslua. No,
nikada joj nije uspjelo nikoga privoljeti da je pozorno poslua i poblie
ispita vrijednost ili bezvrijednost njezinih pria.
Donijeti emo od rijei do rijei, neke od njezinih izjava, kojima je bila
duna sve ispripovjediti, kako bismo iz njih uli jasnu Boju volju da
Njegove objave budu zabiljeene i ostanu sauvane za budue narataje:
'Ta mnoga udesna priopenja bijahu mi dana po Bojem milosru, ne
samo za moju pouku, jer mnogo toga nisam mogla shvatiti, nego zato da
to prenesem, kako bi se mnogo toga zakljuanog i iezlog opet probudilo.
To mi je uvijek ponovo bilo zapovijedano.'

Jednom je drugom prilikom rekla: 'Ovo mi je rekao moj Zarunik, kada sam
mu se potuila na svoju nevolju i jad, te na to da vidim toliko toga to ne
razumijem: On ne daje vienja za mene. Ona su mi darovana da ih dadem
(drugima) shvatiti, te da ih moram priopiti, da sada nije vrijeme za
izvanjska uda, da On daje ta vienja, i da je tako uvijek inio, kako bi
dokazao da eli biti uz svoju Crkvu do posljednjega dana.'
Kada je jednom drugom prilikom, iz straha od odgovornosti kod
prepriavanja, zamolila Boga da joj oduzme vienja, dobila je odgovor,
neka ispria ono to uspije, pa makar je zbog toga ismijavali, da korist od
toga ona ne moe shvatiti, da to nije njezina stvar, nego stvar Crkve, da to
to se toliko toga izgubilo povlai za sobom veliku odgovornost i veliku
tetu, a sveenstvo, koje nema vjere shvatiti, morati e za to polagati
teak raun.
Nadalje otkrivamo, da su je vie puta tijekom njezina ivota, Majka Boja,
njezin aneo uvar i razni sveci, primjerice, Terezija Avilska, upozoravali i
hrabrili neka ne odustane od pripovijedanja, ni u protivtinama, ak i ako
bi to, zbog bolesti ili zapreka, mogla uiniti samo fragmentarno.
Budui sveenstvo nije odgovaralo postavljenoj zadai, Bog joj je pokazao
ovjeka od kojega je htio uiniti orue za to. Njega je, kao i druge koji su
joj trebali pomagati u ispunjenju njezine ivotne zadae morala svojim
zaslugama za to pridobiti i pripremiti.
Bio je to pisac Clemens Brentano iz Berlina (1778. 1842.). Vie godina
prije njegova prvog putovanja u Dlmen, vidjela ga je Anna Katharina
svojim duhovnim oima, kao ovjeka od svijeta, koji je izgubio svoju
katoliku vjeru i dospio na stranputicu. Njezina je zadaa bila, molitvom i
pokorom ishoditi od Boga njegovo obraenje i osposobiti ga za njegov
budui poziv zapisati njezine vizije. Zato ga je, kada je prvi puta stupio u
njenu sobu, odmah prepoznala, te mu ispriala svoje vizije o njemu. (Inae
ga je zvala, Hodoasnik, pa se i sam Clemens u spisima tako oslovljavao.)

Slijedimo udesne Boje puteve na tom ovjeku, na kojima je Boja milost,

njega okruenoga svjetovnim ivotom i slavom, te protestantskim
prijateljima privukla k sebi, a zatim, gotovo protiv njegove volje, poslala
daleko do patnike postelje svoje pokornice, kako bi ondje bio usavren u
duhu i svojemu zvanju.
Opaska:
Njemaki pjesnik Clemens Brentano posjetio je sestru Emmerick.
Ona mu ree da ga je ve vidjela u svojim vizijama i da je on taj koji
e njene vizije staviti na papir. Zapisivao je vizije u notes, prevodei
Annin dijalekt na slubeni njemaki jezik, uvijek naknadno traei da
ona potvrdi prijevode. Devet godina nakon smrti sestre Emmerick,
1833. godine, izila je iz tiska knjiga 'Bolna Muka naeg Gospodina
Isusa Krista prema meditacijama Anne Katharine Emmerick.'
U predgovoru knjige, Brentano pie 'kako je sestra Emmerick
posjedovala dar Boji - intuitivno znanje Svetog pisma.' Deset godina
od Brentanove smrti, 1852., njegov je prijatelj iz njegovih zapisa
uredio knjigu - 'ivot Blaene Djevice Marije'.
Njemaki sveenik, redemptorist, Karl Erhard Schmger (1819.
-1883.) dobio je od biskupa zapise pjesnika Brentana. On izdaje od
1858. do 1880. etiri toma knjige 'ivot naeg Gospodina', koji su
ukljuivali sve prethodno izdane materijale. 1870. godine je izdao
dva toma knjige 'ivot Anne Katharine Emmerick'.
Problemi nastali o vizijama sestre Emmerick nastaju nakon ovih
knjiga izdanih od oca Schmgera. Rijetko je tko napadao samu
'Muku' koju je izdao Brentano. Mnogi su napadali razne odlomke i
navode iz kasnije izdanih knjiga. Slubena Katolika crkva je
smatrala te vizije privatnima, nikako javnima. Vjernicima se nije
preporuivalo da ih itaju ili da vjeruju u njih, a sama Crkva meutim

nije zauzela nikakvo slubeno stajalite, osim to je rekla da nisu

protiv vjere.
Ipak

su

od

Tradicionalnih

Katolika

(Starokatolika)

ove

knjige

prihvaene kao istinite, premda prilino nepoznate veini vjernika.

(opaska prevoditelja: Zato svima preporuam da prvo proitaju
'MUKU', pa tek onda ostale knjige). Stoga, nije zbog knjige pokrenut
postupak za njenu beatifikaciju, ve zbog njena iznimna ivota i
vrlina. Bilo kakve lokucije ili vizije koje je kandidat za beatifikaciju
ostavio, pri tome ostaju irelevantne.
Postupak za kanonizaciju je slubeno pokrenut 14. studenog 1892.,
na urgiranje blaenog pape Pia IX, koji je nazvao Annu Katharinu
'blagoslovljenom

djevicom

Emmerick'.

Do

svibnja

1899.,

svjedoanstvo je dalo preko 130 osoba, u oko 70 sjednica.

Prema

optubama,

zbog

njena

navodnog

prekida

zavjeta

djevianstva i radi raznih nerazjanjenih navoda u knjigama,

postupak je prekinut 30. studenog 1928. Meutim, imprimatur za
knjige od strane Crkve je uvijek davan. Optube za povredu zavjeta
djevianstva, dokazane su kao lane, pa je postupak obnovljen 18.
svibnja 1973. godine. Dana 15. veljae 1975., posmrtni ostaci Anne
Katharine Emmerick prenijeti su u crkvu Svetog Kria u Dlmenu.
Stupanj blaenstvo uda, javno je proglaen 7. srpnja 2003.
Konano, 3. listopada 2004., papa Ivan Pavao II proglasio je sestru
Annu Katharinu Emmerick, blaenom. Znakovito, ona je zadnji svetac
kojega je ovaj blaeni Papa proglasio.

STVARANJE
Uvodne napomene
O svojim vizijama, poevi od djetinjstva, sestra Emmerick nam je rekla:
Kad sam imala est godina i razmiljala o prvom lanku Apostolskog
vjerovanja - Vjerujem u Boga Oca Svemoguega, Stvoritelja neba i zemlje pred mojom duom su prolazile brojne slike stvaranja neba i zemlje. Vidjela
sam Pad anela, stvaranje Zemlje i Raja, Adama i Eve, kao i Pad ovjeka.
Mislila sam da i svatko drugi to vidi, kao to se vide obine stvari oko nas,
pa sam o tome otvoreno govorila svojim roditeljima, brai, sestrama i
prijateljima. Ali smijali su mi se. Pitali su, gdje mi je ta knjiga u kojoj sve to
gledam, pa sam tako odluila utjeti o tome. Mislila sam, premda bez
mnogo razmiljanja, da moda nije pristojno priati o tim stvarima.
Vizije sam imala i po danu i po noi, u polju i u kui, dok sam sjedila ili
etala, ili kad sam jednostavno bila zaokupljena bilo kakvim poslom.
Jednog dana, u koli, sluajno sam govorila o Uskrsnuu, opisujui ga
drugaije od onoga to smo uili. Mislila sam da i drugi to tako vide. Nisam
ni sanjala da ima neto neobino u mome opisivanju. Ali, djeca su zurila u
mene sa uenjem, pa prasnue u smijeh, a uitelj me ozbiljno prekori i
upozori da ne iznosim takve izmiljotine.
Moje su se vizije nastavljale, ali zadravala sam ih za sebe. Bila sam kao
dijete koje promatra slikovnicu, opisujui slike onakve kakve jesu, ne
razmiljajui puno o njihovu znaenju. Pokazivale su svece ili scene iz
svete povijesti, ponekad na jedan nain, a ponekad na neki drugi. Nisu

imale nikakva utjecaja na moju vjeru, one su jednostavno bile moja

slikovnica. Zurila sam u njih, tiho i uvijek s dobrom milju: sve na veu
slavu Boju! U duhovnom smislu, nisam stavljala vjeru u nita drugo, osim
u ono to je na Gospodin objavio po svojoj svetoj Katolikoj Crkvi za nae
vjerovanje, bez obzira bilo to zapisano ili ne. Nikad nisam vjerovala vrsto
u ono to sam gledala u vizijama. Gledala sam na njih pobono, tu i tamo,
kao na razliite Boine jaslice. Nisam osjeala nikakvu odbojnost prema
njihovoj razliitosti ili stilu izrade, jer u svima njima sam astila isto drago
dijete Isusa. Tako je slino bilo i sa slikama stvaranja neba, zemlje i
ovjeka. U svima njima astila sam Gospodina Boga, Svemoguega,
Stvoritelja neba i zemlje.
1. Pad anela
Gledala dam kako se preda mnom iri neki neizmjerni sjajni prostor, iznad
kojeg je plutala kugla svjetla, bljetava kao sunce. Osjeala sam da je to
Presveto Trojstvo. U svome umu, imenovala sam Ga kao JEDAN GLAS.
Promatrala sam ga kako proizvodi svoje efekte. Ispod kugle svjetla, dizali
su se koncentrini krugovi bljetavih korova duhova, udesno sjajnih, jakih
i lijepih. Ovaj drugi svijet svjetla, plutao je kao neko sunce pod jo viim
Suncem.
Ovi korovi izlazili su iz gornjeg Sunca, kao da se raaju iz ljubavi. Iznenada,
ugledah neke od njih kako su se zaustavili, potpuno ushieni u
kontemplaciji svoje vlastite ljepote. Bili su u stanju samodopadanja, traili
su viu ljepotu u sebi, mislili samo o sebi, postojali su samo u sebi. Isprva
su svi bili izgubljeni u kontemplaciji sebe, ali uskoro neki od njih otpoinue
u sebi. Na to, odmah ugledah taj dio bljetavih korova kako se
strmoglavljuje, njihova ljepota utonu u tamu, dok su se preostali odmah,
brzo ustoboili zajedno, zauzimajui njihova prazna mjesta. Dobri aneli
sad su zauzimali manji prostor. Nisam ih vidjela da su naputali svoja
mjesta, kako bi progonili ili se borili s palim anelima. Zli aneli su

otpoinuli u sebi i otpali, dok su oni, koji to nisu uinili, ustoboeni na

njihova prazna mjesta. Sve se je to vrlo brzo odigralo.
Tada, diui se odozdol, ugledah neki tamni disk, budue boravite palih
duhova. Vidjela sam da ih je to zaposjelo protivno njihovoj volji. Disk je
izgledao puno manji od sfere od koje je otpao, a meni se inilo da su sad
duhovi prenatrpani, zbijeni jedni na druge.
U svom sam djetinjstvu vidjela Pad anela, a i poslije sam viala, i danju i
nou, straei se njihova utjecaja. Pomislih, mora da uzrokuju veliku tetu
na zemlji, jer su stalno oko nje. Dobro je da nemaju tijela, jer bi inae
zamraili sunevu svjetlost. Da ih moemo vidjeti, vidjeli bismo ih kako
plove oko nas kao sjene.
Odmah nakon Pada, ugledah duhove u bljetavim krugovima kako se
ponizuju pred Bogom. Odavali su Mu tovanje i traili oprotenje za pale
anele. Taj tren ugledah neki pokret u sjajnoj sferi u kojoj Bog boravi. Do
tada je bio nepomian, i kao to sam osjeala, ekao je takvu molitvu.
Nakon te akcije preostalih aneoskih korova, osjeala sam kako e oni
ostati nepokolebljivi, da nikada nee otpasti. Obznanjeno mi je, kako je
Bog u svojoj pravednosti, u Svojoj vjenoj osudi protiv pobunjenih anela,
dosudio vladavinu sukoba (takmienja), sve dok njihova prazna mjesta ne
budu potpuno popunjena. Ali ispuniti sva ta prazna mjesta, inilo mi se
skoro nemoguim, jer e za to sigurno trebati puno vremena. Borba e se
meutim odigravati na Zemlji. Gore vie nee biti nikakve borbe, jer je
tako Bog odluio.
Kad sam primila to saznanje, nisam vie mogla aliti Lucifera, jer sam
vidjela da je sam sebe bacio dolje, svojom vlastitom voljom, zlom voljom.
Nisam vie mogla osjeati bijes ni prema Adamu. Naprotiv, osjeala sam
veliku suut prema njemu, jer sam razmiljala - to je bilo tako odreeno.

2. Stvaranje Zemlje
Odmah nakon molitve vjernih anela i akcije Boga, ugledah nedaleko ispod
sebe, nadesno od svijeta sjenki, kako se uspinje jo jedan tamni globus.
Netremice ga promatrah. Gledah ga kako se kree, postaje sve vei i vei.
Sjajne su toke izlazile iz njega i okruivale ga, kao sjajne stranice. Tu i
tamo postajahu jo sjajnijima, irim ravninama, a tada ugledah oblik
Zemlje i granice postavljene vodama. Na sjajnim mjestima ugledah
pokrete kao ivot, a na kopnu ugledah vegetaciju kako se iri, kao i
milijarde ivih bia kako ustaju na ivot. Budui sam bila dijete, pomislih
da se biljke miu. Iznad tih pokreta, bila je jedna siva zraka kao zalaz
sunca, kao ranojutarnja zora, koja izbija onkraj zemlje, kao kad se priroda
budi iz sna.
Tad svi dijelovi slike izblijedie. Nebo postade plavo, sunce isijavae svoju
svjetlost, ali vidjela sam samo jedan komad Zemlje obasjanim i sjajnim. To
je mjesto bilo divno, velianstveno, pa pomislih - to mora da je raj!
Dok su se ove promjene zbivale po mranom globusu, ugledah kao neku
jarku zraku svjetla, kako izbija iz najvie sfere, Boje sfere, u kojoj Bog
prebiva. Bilo je to kao da se sunce podiglo jo vie u nebesa, kao da zora
puca iz sna. To je bilo prvo jutro. Nijedno stvoreno bie nije imalo pojma o
tome, inilo se da su sva stvorena bia, kao i stvari, tamo oduvijek, u
svojoj neokaljanoj nevinosti. Kad se sunce popelo navie, vidjeh da
vegetacija raste, sve vie i vie. Vode su postale bistrijima, svetijima, boje
ie i jasnije sve bijae neizrecivo divno. Stvaranje ne bijae tad, kao to
je sada. Biljke, cvijee i drvee imahu neke druge oblike. Danas su vie
divlje i izoblienije, nego li su bile u poetku, jer sve su sadanje stvari
prole kroz degeneraciju.
Kad gledam biljke i plodove naih vrtova, marelice na primjer, a koje rastu
i u junijim krajevima, one s juga se razlikuju od naih, vee su, slasnije i
ukusnije, pa esto pomislim - kako je jadno ovo nae voe u usporedbi s

voem juga, a opet kako je voe juga bijedno u usporedbi s rajskim. Tamo
sam vidjela rue, bijele i crvene. Pomislih da su one simboli Kristove Muke i
naeg Otkupljenja. Takoer sam vidjela palme, kao i druga stabla, visoka i
iroka, kako jako bacaju kronje, kao da formiraju krovove.
Prije nego se sunce pojavilo, zemaljske stvari su izgledale krljavo. Ali pod
sunevim zrakama, postupno su rasle, dok nisu poprimile puni oblik.
Stabla nisu bila blizu jedna drugima. Od svih vrsta biljaka, vidjela sam od
svake vrste samo po jednu. Svaka je stajala zasebno kao jedinka na njivi.
Vegetacija je bila osebujna, perfektno zelena, svaka vrsta zdrava, ista i
bez ikakve trulei. Nita nije zahtijevalo nekakvu ljudsku ili kakvu drugu
njegu i kultivaciju. Pomislih - kako to da je to sve tako lijepo, budui jo
nema ovjeka! Ah, grijeh jo ne bijae uao! Nije bilo nikakva razaranja,
nikakva trganja. Sve je zdravo, sve je posveeno. Sve je isto, nita ne
zahtijeva proienje.
Ravnica

koju

sam

promatrala

bijae

blago

valovita

prekrivena

vegetacijom. U njenom je centru bila fontana, iz koje su na sve strane tekli

potoci, isprepliui se i mijeajui svoje vode. Isprva u njima vidjeh neko
lagano micanje, kao ivot, a tad ugledah iva bia. Nakon toga vidjeh, tu i
tamo izmeu grmlja, ivotinje kako ustaju, kao da se upravo bude od sna.
Izgledale su vrlo razliito od dananjih, nimalo plaljivo niti divlje. U
usporedbi s dananjima, izgledale su superiornijima, kao to danas ovjek
izgleda superiornije u odnosu na zvijeri. Bile su sve iste i plemenite,
krotke i radosne. Nemam rijei za opisati ih. Mnoge nisam poznavala, jer
vidjela sam samo nekoliko vrsta koje mi danas imamo. Vidjela sam slona,
jelena, devu, ak i jednoroga. Njega sam vidjela i u Noinoj arci. Bio je
neobino njean i blag, ne tako visok kao nai konji, glava mu nekako vie
okrugla. Nisam vidjela magarce, insekte, nikakva zla ili odvratna stvorenja.
Na njih oduvijek gledam kao na kaznu radi grijeha. Ali, vidjela sam
milijarde ptica i ula sam najmilozvunije zvukove, kao u rana jutra. Nije
bilo nijedne ptice grabljivice, niti sam ula tuljenje ijedne ivotinje.

Raj jo uvijek postoji, ali je ovjeku nemogue dohvatiti ga. Vidjela sam da
jo uvijek postoji u svom svojem sjaju. Vrlo je visoko gore iznad Zemlje, u
kosom pravcu od nje, kao to je tamni globus palih anela ukoso od raja.
3. Adam i Eva
Vidjela sam stvaranje Adama, ne u raju, nego u podruju u kojem je
Jeruzalem poslije smjeten. Vidjela sam ga kako se pojavljuje bljetav i
bijel iz humka ukaste zemlje, kao iz nekog kalupa. Sunce je sjalo, pa
pomislih (bila sam dijete kad sam to gledala), da je zraka sunca izvukla
Adama iz humka. On je bio roen nevin, kao to je i zemlja iz koje je roen
bila nevina. Bog je blagoslovio zemlju, a ona Adamu postade majkom.
(opaska: Adam zemljanin, ovjek od zemlje) Adam nije odmah iskoraio
iz zemlje. Prolo je neto vremena prije nego li se pojavio. Leao je u
humku na svojoj lijevoj strani, ruka mu pod glavom, sjajna maglica ga
prekriva, kao neki veo. Zdesna mu ugledah neki lik. Postadoh svjesna da je
to Eva, te da je ona iz njega Adama, Bojom silom povuena u raj.
Bog zovnu Adama. Humak se rastvori i Adam polako istupi naprijed. Nigdje
uokolo nije bilo drvea, samo nisko cvijee. Isto tako sam vidjela da i
ivotinje izranjaju iz zemlje, svaka jedinka zasebno, u istoj samoi, mujak
posebno, enka posebno.
Evo sad gledam Adama kako se raa za raj. Bog mu je u raju dovodio sve
ivotinje, a on im je davao imena. Sve su ga slijedile i poskakivale oko
njega, jer prije nego je sagrijeio, sve su mu stvari sluile. Sve emu je dao
ime, slijedilo ga je i sluilo mu na zemlji. Eva jo nije bila nainjena iz
njega.
Vidjela sam Adama u raju, meu biljkama i cvijeem, nedaleko od fontane
u sreditu. Izgledao je kao da se tek probudio. Premda mu lik bijae vie od
mesa nego od duha, ipak je bio bljetavo bijel. O niemu se nije brinuo, niti
je bio zapanjen svojim vlastitim postojanjem. Hodao je izmeu biljaka i
ivotinja, kao da ih sve oduvijek poznaje, kao to ovjek obilazi svoja polja.

Blizu stabla s vodom uzdizao se breuljak. Tamo sam vidjela Adama kako
spava na lijevom boku, lijeva mu ruka ispod obraza. Bog je poslao dubok
san na nj, bijae on zaokupljen snovima. A onda iz njegova desnog boka,
ba tamo na istom mjestu, gdje je koplje probolo Isusov bok, Bog izvue
Evu. Ugledah je malu i profinjenu. Ali brzo je rasla, sve dok nije postigla
punu visinu. Bila je savreno lijepa. Da nije bilo Pada, sve bi se raalo na
isti nain, u mirnom snu.
Brdo se rastvori, a na Adamovoj strani uzdignu se kristalna stijena u obliku
prekrasna dragog kamena. Na Evinoj strani protezala se mala dolina
prekrivena kao nekim bjelkastim peludom. Kad je Eva bila nainjena,
vidjela sam da je Bog dao ili dopustio da neto potee prema Adamu. To
neto bijae kao da istjee iz Boje glave, u ljudskom obliku, struja svjetla
iz ela, usta, prsa i ruku. Ujedinie se u svjetlosnu kuglu koja porinu u
Adamov desni bok, a Eva je stajala sa strane. Samo je Adam primio to
svjetlo. To je bila klica Bojeg Blagoslova, a bijae trostruka.
Blagoslov koji je Abraham primio od anela bijae jednostruk. Bio je slina
oblika, ali ne tako svijetao kao ovaj. Eva stade kraj Adama, a on joj prui
ruku. Bijahu kao dvoje plemenite djece, nezamislivo lijepi, perfektno sjajni,
obueni u zrake svjetla, kao nekim velom. Vidjeh kako iz Adamovih usta
isijava iroka staza blijeteeg svjetla, a iznad ela mu se nalazio znamen
koji je izraavao veliku ast. Oko usana mu se poigravala sunana zraka,
ali kod Eve ne bijae toga. Vidjela sam da je Adamovo srce, vrlo slino srcu
dananjeg ovjeka, ali njegove grudi okruivahu zrake svjetla. Usred srca
vidjeh sjajnu aureolu svetosti. U njoj se nalazio siuan lik, koji kao da je
neto drao u ruci. Mislim da je predstavljao treu osobu Presvetog
Trojstva. Iz nogu i stopala Adama i Eve isijavale su zrake svjetla. Kosa im je
padala u pet razdjeljaka - pletenica, dvije na sljepooice, dvije iza uiju i
jedna na zatiljak.
Uvijek sam govorila da su se Isusovim ranama otvorila nova vrata, koja su
se zatvorila Adamovim grijehom. Dano mi je shvatiti, da je Longinovo

koplje, kad je njime probio Isusov bok, otvorilo vrata ponovne uspostave
vjenog ivota i zato nitko nije uao u Nebo, jer vrata bijahu zatvorena.
Blijetee zrake svjetla oko Adamove glave pokazivale su njegovu obilnu
plodnost, njegovu slavu i njegovu vezu s drugim svjetlima. A sva ova
blijetea ljepota je ustanovljena radi proslavljanja tijela i due. Naa je
kosa slama, nita, sjena slave, a ako je naa kosa samo sjena slave, tako
su i sadanja naa tijela u odnosu na Adamovo tijelo prije Pada, samo
sjena slave. Zrake oko Adamovih usnica nosile su opis svete slike Boga,
koje bi se, da nije bilo Pada, uvijek aktivirale, i to kod svake izgovorene
rijei.
Adam prui ruku Evi, pa napustie predivno mjesto na kojem je Eva
stvorena. Proetae po raju, sve promatrajui, svemu se radujui. To
mjesto bijae najvie po visini u raju i na tom mjestu sve bijae sjajnije i
divnije nego li igdje drugdje.
4. Stablo ivota i Stablo spoznaje
U centru bljetavog vrta ugledah jezero vode s nekim otokom, koji je pak s
nasuprotnom obalom povezan nekim molom. I otok i mol bijahu obrasli
predivnim drveem, ali u centru otoka bijae jedno stablo velianstvenije
nego li ijedno drugo. Ono se natkrilo nad drugim stablima kao da ih uva.
Korijenje mu se protezalo po cijelom otoku, kao i grane, koje bijahu iroke
pri bazi, a uske na vrhovima. Njegove glavne grane bijahu vodoravne, a s
njih su rasle nove, kao mala drvea. Lie bijae predivno, plodovi uti, a
aka im kao pupoljak rue. Drvo je nekako najvie sliilo cedru. Ne sjeam
se da sam ikad vidjela Adama, Evu ili bilo koju ivotinju blizu toga stabla.
Ali, vidjela sam predivne, dostojanstvene bijele ptice i ula ih kako pjevaju
u kronji stabla. To stablo bijae Stablo ivota.
Neposredno ispred mola, koji je vodio na otok, stajalo je Stablo spoznaje.
Kora mu bijae stepenasto hrapava, kao u palme. Lie koje je raslo

direktno iz stapke, bijae vrlo veliko i iroko, oblika kao potplat cipele.
Prikriveni u prednjem dijelu lia, visjeli su uti plodovi, oblika grozda s pet
boba. Jedna boba sprijeda, a etiri otraga oko stapke. Voe bijae oblika
jabuke, premda vie imae okus kruke ili smokve. Imalo je pet rebara
spojenih u malu udubinu. Pulpa bijae slina smokvi, boje smeeg eera,
proaranog crvenim ilicama. Stablo je bilo znatno ire gore, nego li u bazi,
a korijenje mu bijae snano i duboko. Vidjela sam vrste ovog stabla u
junijim i toplijim zemljama. Njegove grane bacae mladice prema zemlji,
gdje su se ukorijenile i rasle kao nove mladice. Mladice su imale etiri
granice, tako da je takvo stablo esto prekrivalo veliko podruje. itave
obitelji stanovale su pod tim gustim kronjama.
Nadesno, nedaleko od Stabla spoznaje, ugledah malo, ovalno brdo, blage
padine. Crvene kuglice svjetlucae po njemu, kao i razne vrste dragog
kamenja. Bijae poploeno s kristalima. Okolo brda bijae tanko drvee,
visine ba da ovjeku sprijee pogled. Razne biljke i grmlje rasle su uokolo
njega, a raahu, kao i drvee, raznim divnim cvjetovima i ukusnim,
hranjivim plodovima.
Ulijevo, nedaleko Stabla spoznaje, ugledah kosi obronak s malom dolinom.
Izgledao je mek kao glina, ili bolje kao magla, a bijae prekrit njenim
bijelim cvijeem i peludi. I ovdje je rasla razna vegetacija, ali sva bezbojna,
vie kao pelud, nego kao plodovi.
ini sa da ovo dvoje, brdo i dolina, imaju neto zajedniko, kao da je brdo
izronilo iz doline, ili kao da je neto iz brda presaeno u dolinu. Bijahu
jedno drugome kao prst i nokat. inilo mi se oboje svetima, a i oboje sam
vidjela kako sjaje svjetlou, osobito brdo. Izmeu njih i Stabla spoznaje
rasle su razne vrste drvea i grmlja. Bijahu,

kao i sve drugo u vrtu,

prozirni, kao da su nainjeni od svjetla. Ova dva mjesta bijahu prva

boravita naih praroditelja. Stablo spoznaje ih je razdvojilo. Mislim da im
je Bog nakon stvaranja Eve, pokazao ova mjesta.

Vidjela sam da su Adam i Eva isprva bili malo zajedno. Vidjela sam ih
potpuno osloboene od strasti, svatko je stanovao u svom boravitu.
ivotinje bijahu neopisivo otmjene u izgledu, bljetave, sluahu i Adamu i
Evi. Sve su imale ovisno o svojoj vrsti, odreena skrovita, boravita, a
svaka je zasebno ila po vrtu. Razna bia su u sebi sadravala neku veliku
misteriju Boanskog zakona, a sva bijahu povezana jedna s drugima.

GRIJEH I NJEGOVE POSLJEDICE

1. Pad
Isprva sam gledala Adama i Evu kako eu po raju. ivotinje su trale k
njima i slijedile ih, a ini se da su vie bile povezane s Evom, nego li s
Adamom. Eva je bila vie proizvod zemlje, bijae vie stvorenje. Bila je
znatieljnija od Adama. inila se vie neujedinjenom, razdijeljenom na
dvoje. Adam je bio utljiv, vie uronjen u Boga.
Meu ivotinjama bijae osobito jedna koja je slijedila Evu blie od ostalih.
Bijae osobito njena i simpatina, neko lukavo stvorenje. Nisam je mogla
niti s jednom drugom usporediti. Bijae vitka i blistava, izgledalo je kao da
nema kostiju. Ila je uspravno na svojim kratkim zadnjim nogama. iljati
rep joj se vukao po zemlji. Blizu glave, koja bijae ovalna s izvanredno
pronicavim licem, imala je male kratke ruke, a njen lukavi jezik bijae
uvijek u pokretu. Boja njena vrata, prsiju i donjih dijelova tijela bijae
ukasta, a donji dio lea proarano smee, vrlo slino jegulji. Bila je
visoka kao desetogodinje dijete. Stalno je bila uz Evu, tako priljepljiva,
laskava i inteligentna, tako dosjetljiva na odgovor i posluna, da je bila vrlo
draesna. Ali meni bijae neto odbojno u tome. Mogla sam to ak i sad
tono vidjeti. Nikad nisam vidjela da je dodirnula ni Adama, ni Evu. Prije
Pada distanca izmeu mukarca i prostijih ivotinja bijae velika i nikad
nisam vidjela kako prvi ljudi diraju neku od njih. Istina, imale su vie
povjerenja u mukarca, ali su uvijek drale odreenu distancu od njih.

Kada su se Adam i Eva vratili u podruje svjetlosti, bljetavi Lik kao

predivan mukarac, pun svjetlucanja, bijele kose, stade pred njih. Pokaza
svuda uokolo i u nekoliko rijei, preda im sve stvari, da njima upravljaju i
zapovijedaju. Adam i Eva nisu izgledali zastraeno, pa su ga prirodno
posluali. Kada on nestade, inili su se zadovoljnijima i sretnijima. ini se
da su shvaali stvari bolje, da pronalaze vie reda u stvarima, jer su sad
osjeali zahvalnost, ali Adam vie nego Eva. Ona je razmiljala vie o
njihovim stvarnim ushitima i o stvarima koji ih okruuju, nego o
zahvaljivanju za njih. Eva ne otpoinu u Bogu tako perfektno kao Adam,
dua joj vie bijae zaokupljena stvorenim stvarima. Mislim da su Adam i
Eva obili cijeli raj tri puta.
Ponovo ugledah Adama na sjajnom brdu, na kojem je Bog stvorio enu
izvadivi rebro iz njegova boka dok je on vrsto spavao. Sad je stajao sam
pod stablima, zadubljen u uenje i zahvalnost. Ugledah Evu blizu Stabla
spoznaje i kraj nje onu istu ivotinju, lukaviju i veseliju nego ikad. Eva je
bila oarana gujom, jako joj se sviala. Guja se brzo uspne gore na Stablo
spoznaje, a glavu je postavila u liniju s Evinom. Tada kucnuvi po deblu
svojim zadnjim apama, primaknu glavu k Evinoj, pa joj ree da ako pojede
plod ovog stabla, vie nee biti u ropstvu, postati e slobodna i shvaati e
kako se izvodi razmnoavanje ljudske rase. Adam i Eva bijahu ve prije
primili zapovijed da se mnoe i rastu, ali shvatila sam, da oni jo nisu znali
kako e to Bog izvoditi. Takoer sam shvatila da kada oni to budu saznali,
sagrijeiti e, a otkupljenje vie nee biti mogue. ini se da su bili
potaknuti eljom vidjeti to je to guja obeala. Neto ih je sramotno
zaposjelo. To me je zabrinjavalo. Eva baci pogled na Adama, koji je jo
uvijek bio tih, stojei pod stablima. Eva ga pozove, a on prie.
Eva krenu da ga susretne, ali se vrati natrag. To je bio nemir, oklijevanje u
njenu djelovanju. Ponovo Eva krenu, kao da je namjeravala proi kraj
Stabla, ali jo jednom zastade oklijevajui, prie Stablu slijeva, stade iza
njega, skrivena njegovim velikim viseim liem. Stablo je bilo ire gore,

nego li dolje kod baze. Njegove iroke grane pune lia, padale su do
zemlje. Ba na Evin dohvat ruke, visio je grozd iznimno zamamnih plodova.
Tad Adam prie. Eva ga primi za ruku i pokaza mu ivotinju koja govori, a
on pou njene rijei. Kad je Eva poloila svoju ruku na Adamovu podlakticu,
to bijae prvi put uope da ga je dotakla. On nju nije doticao, ali sjaj oko
njih postade mutniji.
Vidjeh da ivotinja pokazuje na plodove stabla, a on nije ni pokuao otii
od Eve. A kad elja za tim voem uzraste u Evinu srcu, Adam otkinu plod i
dade joj sredinji, najljepi dio petero-dijelnog ploda.
Tad ugledah kako Eva prilazi blie Adamu i nudi mu plod. Da je tad odbio
plod, grijeh ne bi bio izvren. Vidjeh da je plod rastvoren u Adamovim
akama. U plodu je Adam gledao slike, a to bijae kao da i on i Eva bijahu
poueni u neemu to ne bi smjeli znati. Unutranjost ploda, pulpa, bijae
krvavo crvene boje, proarana mnogim ilicama. Vidjeh kako su Adam i
Eva izgubili svoju blistavost, a likovi im postadoe zamueni. Bijae to kao
da je sunce zalo. ivotinja spuznu sa stabla, a ja je vidjeh kako bjei na
sve etiri strane.
Nisam vidjela da je voe primaknuto ustima, kao to mi danas jedemo
hranu, ali je nekako nestalo izmeu Adama i Eve.
Vidjela sam da je Eva zgrijeila jo dok je guja bila na stablu, jer njen
pristanak bijae s kunjom. Tad spoznah takoer neto to ne mogu tono
opisati. Naime, kao da je guja bila utjelovljenje Adamove i Evine volje, bie
po kojemu su oni inili sve stvari, po kojem su mogli dobiti sve stvari. Tad
je tu bilo, da je sotona uao.
Grijeh ne bijae kompletiran konzumiranjem zabranjena voa. Ali to voe
sa stabla, koje je prualo svoje grane do zemlje i u zemlju, tako proizvodei
nove mladice, isto je inilo i nakon Pada, prenosei ideju apsolutnijeg
razmnoavanja, usaenu senzualnost u sebi, po cijenu odvajanja od Boga.

Tako je neposluhom proizalo iz njihova udovoljavanja uicima, odvajanje

stvorenja od Boga, i tako su u sebe i kroz sebe posijali sve sebine strasti u
ljudsku prirodu. Adam je tako upotrijebio voe samo radi uivanja u njemu,
pa je kao posljedicu svoga ina morao prihvatiti prevrat, patvorinu prirode,
takoer, i grijeh i smrt.
Blagoslov svetog i istog razmnoavanja od Boga i po Bogu, koji je Adam
primio nakon stvaranja Eve, bijae povuen od njega, kao posljedica toga
uivanja. Jer vidjeh, kako odmah taj tren, Adam odlazi sa svog brda da bi
otiao k Evi, a Gospodin ga zgrabi s lea i uze neto od njega. Od toga
neto, osjeala sam, doi e spasenje za ovjeanstvo.
Jednom mi je na blagdan svetog Bezgrjenog zaea, dana vizija tog
otajstva. Vidjela sam u Adamu i Evi tjelesni i duhovni ivot itavog
ovjeanstva. Vidjela sam da je Padom to postalo pokvareno, pomijeano
sa zlom, a zli aneli zadobie mo nad time. Vidjela sam kako je druga
osoba Presvetog Trojstva sila dolje i kao s nekom zakrivljenom otricom,
uzela Blagoslov od Adama, i to prije nego li je sagrijeio. Istovremeno
ugledah Djevicu kako izlazi iz Adamova boka, kao mali sjajni oblak, te kako
leti sva bljetava gore k Bogu.
Uzimanjem voa, Adam i Eva su postali, kao opijeni, a njihov pristanak da
grijee, prouzroi u njima veliku promjenu. To je bila guja u njima. Njena
priroda pokvari i njihovu, a tada doe i kukolj meu penicu.
Kao kazna i odteta, bi ustanovljeno obrezanje. Kao to se loza isti da ne
raa divlje, da ne postane rava i besplodna, tako isto treba biti uinjeno i
s mukarcem, kako bi mogao ponovo zadobiti svoju izgubljenu savrenost.
Jednom kad mi je odteta-reparacija Pada bila pokazana u simbolinim
slikama, vidjeh Evu u trenu kad je izlazila iz Adamova boka, kako ak i tad
okree svoju glavu prema zabranjenom vou. Otrala je brzo prema Stablu
i obgrlila ga svojim rukama. U jednoj suprotnoj slici, vidjeh Isusa roena od
Bezgrjene Djevice. On otra ravno do Kria i zagrli ga. Vidjela sam Evin lik

opskuran i ruiniran, ali nanovo proien Isusovom Mukom. Bolima pokore

mora zlo samoljublje, u samom svom korijenu, biti iupano iz mesa. Rije
Epistle, da sin slukinje nee biti batinik, uvijek sam shvaala da znae,
kako su meso i ropska podlonost oznaeni pod tim likom slukinje. Brak je
tako

stanje

pokore.

On

poziva

na

molitvu,

post,

djela

milosra,

samoprijegor, i na nakanu rasta Kraljevstva Bojeg.

Adam i Eva prije grijeha bijahu sasvim drugaije konstituirani nego smo mi
danas, mi ovako jadne, bijedne kreature. Uzimanjem zabranjenog voa,
usvojili su materijalnu egzistenciju. Duh je postao vaan, meso instrument,
posuda. Isprva bijahu jedno u Bogu, traili su se u Bogu. Ali poslije grijeha,
stajae odvojeno od Boga u svojoj vlastitoj volji. Ta samovolja je
sebetraenje,

udnja

nakon

grijeha

neistoa.

Konzumiranjem

zabranjenog voa, ovjek se okrenuo od svoga Stvoritelja. To bijae kao da

je povukao stvaranje u sebe. Sva kreativna mo, djelovanja i atributi,
ovjekov odnos jednih s drugima i sa svom prirodom, postade u ovjeku
materijalan, u raznim formama i funkcijama.
Jednom je ovjek obdaren s kraljevstvom nad prirodom, ali sad je sve u
njemu postalo priroda. On je sad jedan od njenih robova, pokoreni i sputani
gospodar. Sad se mora boriti i hrvati s prirodom ne mogu to precizno
objasniti - to bijae kao da je neko ovjek posjedovao sve stvari u Bogu,
njegovu Stvoritelju i njegovu Sreditu, a sad je sam sebe uinio svojim
sreditem, a stvari su postale njegovim gospodarom.
Vidjela sam ovjekovu unutranjost, njegove organe, kao da su pokvarljive
slike stvorenja u mesu, u tijelu, kao i njihove odnose, kao i odnose jednih s
drugima, od zvijezda, pa sve do najmanjih bia. Svi imahu utjecaj od
ovjeka. Svi bijahu povezani s ovjekom. On se sad mora boriti protiv njih,
raditi s njima i patiti od njih. Ne mogu to tono objasniti, budui sam i
sama lan te pale rase.

ovjek je stvoren da popuni korove palih anela. Da nije bilo Adamova

pada, ovjeanstvo bi se poveavalo dok ne bi dostiglo broj palih anela, i
tad bi dolo do kraja svijeta. Da su Adam i Eva ivjeli i vidjeli samo jednu
grjenu generaciju, ne bi bilo Pada. Uvjerena sam da e svijet postojati dok
se ne popuni broj palih anela, dok se penica ne odvoji od kukolja.
Jednom sam imala veliku viziju povezanu s grijehom i cijelim planom
otkupljenja. isto i tono sam vidjela sve misterije, ali ne mogu ih sve
pretoiti u rijei. Vidjela sam grijeh u svom njegovu bezbrojnom obliku, od
pada anela i od pada Adama, sve do dananjih dana. Vidjela sam i sve
pripreme za popravljanje toga, kao i otkupljujui silazak i smrt Isusa Krista.
Isus mi pokaza sutinsku neistou svih stvorova, kao i sve to je On uinio
od samog poetka za njihovo proienje i oporavak.
Kod Pada anela, milijarde zlih duhova silo je na zemlju i u atmosferu.
Vidjela sam mnoga stvorenja pod utjecajem njihova gnjeva, opsjednute od
njih na mnoge razne naine.
Prvi je ovjek bio slika Boga, bio je kao samo nebo. Sve je bilo jedno u
njemu, sve je bilo ujedinjeno s njim. Njegova forma bijae jedna
reprodukcija Boanskog prototipa. Bio je predodreen zaposjesti i uivati
zemlju i sve stvorene stvari, ali upravljajui s njima za Boga i dajui Mu
zahvalnost za njih. Mukarac je meutim bio slobodan. Zato je bio
podvrgnut kunji, zato mu je bilo zabranjeno jesti sa Stabla spoznaje. U
samom poetku, sve je bilo ravno i glatko. Kad je mali humak bio sjajni
breuljak na kojem je Adam stajao, kad je bijela, cvjetna dolina u kojoj sam
vidjela Evu kako stoji, bila ispunjena uleknuima, pokvarenjak je ve bio
blizu.
Nakon Pada, sve se izmijenilo. Sva stvorenja su se sama razmnoavala,
rasuta u sebi. Ono ega je prije bilo puno, stvorenja se vie nisu gledala
samo u Bogu, svako je bilo koncentrirano samo na sebe.

ovjeanstvo je u poetku brojilo samo dva lana, pa tri, da bi napokon

postalo bezbrojno. Bili su na sliku Boju, ali nakon Pada, postali su slika
sebe, ija je slika imala porijeklo u grijehu. Grijeh ih je doveo u
komunikaciju s palim anelima. Traili su sva svoja dobra u sebi i u
stvorenjima oko sebe, a sa svima njima su pali aneli bili u svezi. Iz toga
meusobnog odnosa, koji je potopio ovjekovu dostojanstvenu nadarenost
u sebi i u paloj naravi, proizlazila je raznolika amoralnost i mizerija.
Moj Zarunik mi pokaza sve jasno, razumljivo, jasnije nego to ovjek
moe vidjeti stvari po danu. Prije sam mislila da ih dijete moe shvatiti, ali
sad ih ne mogu ponoviti. Pokaza mi cijeli plan otkupljenja s nainom kako
je to izvedeno, kao i sve ono to je On sam uinio.
Vidjela sam da nije dobro kad kaemo da Bog nije trebao postati ovjekom,
da nije trebao umrijeti za nas na Kriu, da nas je mogao otkupiti svojom
istoom i svemogunosti. Vidjela sam da je uinio to to je uinio, u
suglasju sa svojom vlastitom beskrajnom savrenou, svojom milou i
pravdom, jer Bog nema nikakve potrebe, On ini to eli, On je ono to
jest!
Vidjela sam Melkisedeka kao jednog anela i kao prototip Isusa, kao
sveenika na zemlji. Koliko je sveenitvo u Bogu, toliko je on bio aneosveenik vjene hijerarhije. Vidjela sam ga kako priprema, pronalazi,
izgrauje i odvaja ljudsku obitelj, postupa s njima kao neki vodi. Vidjela
sam i Enoha i Nou, to oni predstavljaju, to su uinili.
S druge strane, vidjela sam stalno rastue carstvo pakla i bezbrojne razne
manifestacije i efekte zemaljske, putenost i avolske idolatrije. U svim sam
tim manifestacijama vidjela sline kune likove i forme, kako da kaem,
tajne i priroene potrebe, neprekinuti proces grijeenja i pokvarenosti. Na
taj nain, vidjela sam grijeh i proroke, nagovijetene likove otkupljenja,
koji su na svoj nain bili likovi Boanske moi, kao samog ovjeka u slici
Boga.

Sve mi je to bilo pokazano, od Abrahama do Mojsija, od Mojsija do Proroka,

kao i nain na koji su svi bili povezani i njihov odnos sa slinim osobama u
naim sadanjim danima. Tako na primjer, s ovim vizijama iz Starog
zavjeta, bijae povezana uputa koju sam primila o razlogu zato sveenici
vie ne oslobaaju i ne lijee, zato to nije vie u njihovoj moi, ili zato se
to sad manifestira tako drugaije od onoga kako je bilo u poetku. Vidjela
sam taj dar sveenitva onako kako su ga posjedovali Proroci i znaenje
forme pod kojom je to bilo vreno. Vidjela sam na primjer, povijest Elizeja,
kako daje svoj tap Gizi da ga poloi na mrtvo dijete Sunamitke. U tom
tapu je leala duhovna Elizejeva misija i mo. On je bio njegova
produena ruka. A tu sam vidjela i unutarnje znaenje i snagu biskupskog
tapa i kraljevskog ezla. Ako se oni koriste s vjerom, ujedinjuju oboje, i
biskupa i kralja na odreeni nain s Njim, odakle oni crpe svoje
dostojanstvo s Bogom, oznaujui ih istovremeno tako razliitima od
drugih osoba.
Gizina vjera ne bijae tako jaka, a majka je mislila da samo kroz Elizeja
moe doi izljeenje njena djeteta. Tako zbog Elizejeve moi dobivene od
Boga i njegova tapa, izala je na vidjelo ljudska pretpostavka, pa tap nije
izlijeio. Tad vidjeh Elizeja kako moli i prua se preko djeteta, dlan na dlan,
usta na usta, prsa na prsa. Tad se djeakova dua vrati u tijelo.
Objanjeno mi je da se ovakav nain ozdravljanja odnosi i predvia Isusovu
smrt. U Elizeju, vjerom i moi dobivenom od Boga, ponovo se otvaraju sva
vrata milosti i kajanja koja bijahu zatvorena Padom. Ta su vrata glava,
prsa, ruke i noge (Isusove rane). Elizej se rasprostro preko mrtvaca, kao
ivi simbolini kri i preko njegove molitve vjere, ivot se vratio. On je
okajavao, dao zadovoljtinu za grijehe djeakovih roditelja, poinjene
glavom, srcem, rukama i nogama grijehe koji su doveli do smrti njihova
djeaka. Jedno kraj drugoga, gledala sam slike Isusovih rana i Njegovu
smrt na Kriu, i tako sam vidjela sklad izmeu Isusa i ovog njegova
proroka. Od Isusova raspea, dar lijeenja i obnavljanja egzistira u punoj
mjeri kod sveenika Njegove crkve, ili openito meu svim vjernim

Kranima. U mjeri kojom smo propeti s Njim, u kojoj ivimo u Njemu,

svete Njegove rane, ta vrata milosti su nam u toj mjeri i otvorena.
Puno sam nauila o polaganju ruku, o efikasnosti blagoslova, o utjecaju
upotrebljavanja ruku ak i na daljinu sve mi je to objanjeno Elizejevim
tapom, koji je simbolizirao ruku. Dananji sveenici rijetko lijee i
blagoslivljaju. To mi je pokazano u primjeru u skladu s Isusom, o kome svi
takvi efekti ovise. Vidjela sam kako neka tri umjetnika prave likove od
voska. Prvi je koristio lijepi bijeli vosak. Bijae to vjet i inteligentan
umjetnik, ali pun sebe, Isusov lik ne bijae u njemu, pa njegov rad nemae
vrijednosti. Drugi je koristio malo tamniji vosak od prvoga, a njegova
lijenost i samovolja sve pokvarie. Nita nije uinio. Trei je bio nespretan i
nevjet, ali je radio u svoj svojoj jednostavnosti i s velikim marom u
obinom utom vosku. Njegov rad bijae izvanredan, premda su izraeni
likovi bili grubi i neprofinjeni. Vidjela sam uene propovjednike, kako se
pouzdaju u svoju elokventnost, ali bijahu bez ikakva rezultata. Istovremeno
mnogi obini, jadni i priprosti ljudi, poueni samo sveenikim naukom i
moi, imahu dar lijeenja i blagoslova.
Dok mi je ovo sve pokazivano, inilo mi se kao da sam u nekakvoj koli.
Moj mi Zarunik omogui vidjeti kako je On trpio od svog zaea do smrti
na Kriu, uvijek okajavajui i zadovoljavajui za grijehe. To sam tono
vidjela u raznim zgodama njegova ivota. Takoer sam vidjela, da
molitvama i prikazivanjem trpljenja za druge, mnoge due koje nisu uinile
nita dobra ovdje na zemlji, mogu postati obraenici i tako se spasiti na
asu svoje smrti.
Vidjela sam da su apostoli otposlani skoro na sve dijelove zemlje, kako bi
zgazili mo sotone i kako bi podijelili blagoslove. Otposlani su ba u one
dijelove zemlje koji su bili najvie pod utjecajem zla. Isus je svojim
savrenim okajanjem zadobio mo nad sotonom, jer tako je omoguio i
zadobivanje Duha Svetoga za sve vjerne i to do kraja vjekova. Shvatila
sam da je mo sotone dokinuta iz mnogih krajeva zemlje, pomou

blagoslova, a to je pokazano i u rijeima: 'Vi ste sol zemlje'. Iz toga je

razloga sol sastojak blagoslovljene vode.
Takoer sam u ovoj viziji vidjela, da je senzualni svjetovni ivot,
najskrupuloznije opsluivan, do najsitnijih detalja. Vidjela sam kako slijede
prokletstva nakon ponitena blagoslova. Vidjela sam lana, prividna
udesa u sotoninu kraljevstvu. Vidjela sam aenje prirode, praznovjerja,
magije, hipnoze, svjetovnih umjetnosti i nauka i svega drugoga to potie
smrt, to ini grijeh jo slaim, to uljuljkuje savjest. Sve je to prakticirano
rigoroznom tonou, ak s fanatizmom ljudi koji odlaze na svete Mise,
smatrajui ceremonije svete Crkve praznovjernim formama, koje ionako
bilo to drugo moe zamijeniti. Ipak ti ljudi podvrgavaju svoj ivot i sve
svoje djelovanje na opsluivanje tih ceremonija, ali za kraljevstvo Boje ne
mare. Svjetske stvari se obavljaju s perfekcijom, ali se Boja sluba obavlja
sa sramotnom nemarnou.
2. Obeanje Otkupitelja
Nakon Pada ovjeka, Bog objavi svojim anelima svoj plan obnove ljudske
rase. Ugledah

Boji tron i Presveto Trojstvo i kretanje u Boanskim

osobama. Vidjeh devet korova anela i Boga kako im navijeta nain na

koji e obnoviti palu rasu. Vidjela sam neopisivu sreu i klicanje anela na
tu vijest.
Vidjela sam Adamovu blistajuu stijenu od prekrasnog kamenja, kako se
die pred tronom Bojim, kao da je uznose aneli. Imala je stepenice
urezane u sebi, narasla je u veliinu, postala je tron, kula-toranj, protezala
se na sve strane, sve dok nije obgrlila sve stvari. Vidjela sam devet korova
anela uokolo nje, a iznad anela Nebo, a u Nebu ugledah lik Djevice. To
nije bila Marija u vremenu. Ve to bijae Marija u vjenosti, Marija u Bogu.
Djevica ue u toranj, koji se rastvori i primi je unutra, a Ona mi se uini
kao da je jedno s njim. Tad ugledah kako iz Presvetog Trojstva izlazi jedan
lik, koji takoer ue u toranj.

Meu anelima, primijetih neku vrstu estinjaka (tabernakula), na emu

su svi radili. Bilo je oblika kao toranj, a u njemu bijahu sve vrste
misterioznih rezbarija. Blizu toga, s obje strane stajala su dva lika, njihove
zdruene ruke obgrlie ga cijeloga. Svako malo postajao je sve vei i vei, i
sve velianstveniji. Vidjeh da neto polazi od Boga k anelima i ulazi u
estinjak. To bijae blistava Sveta Stvar, koja je postajala sve jasnijom, to
se vie pribliavala estinjaku. ini mi se da je postala Boji blagoslov za
isto potomstvo koje se je dalo Adamu, ali mu je oduzeto u trenu kad je
posluao Evu i kad je prihvatio jesti zabranjeno voe. To je bio Blagoslov
koji je ponovo dan Abrahamu, povuen od Jakova, od Mojsija pohranjen u
Zavjetnu krinju, i konano primljen od Joakima, oca Marijina, da bi Marija
mogla postati ista i bezgrjena u svom zaeu, kao to je bila Eva, kad je
izila iz Adamova boka dok je spavao. estinjak takoer ue u toranj.
Vidjela sam i kale pripremljen od anela. Imao je isti oblik kao onaj koji se
koristio na Posljednjoj veeri, a i on ue u toranj. Udesno od tornja,
ugledah, kao da je na rubu zlatnog oblaka, lozu i penicu kao prste
isprepletenih ruku. Iz njih je izlazila grana, cijelo rodoslovno stablo, na ijim
su se glavnim granama nalazili mali likovi, mukaraca i ena, kako pruaju
jedni drugima ruke. Na najviem vrhu stabla bijae procvjetala kolijevka s
Djetetom.
Tad sam ugledala sliku otajstva otkupljenja, sve od obeanja do ispunjenja
u vremenu, a u drugoj slici vidjeh protivne utjecaje na djelu. Na kraju preko
blistave stijene, ugledah jednu veliku i velianstvenu crkvu. To bijae Ona,
Sveta, Katolika Crkva, koja u sebi uva ivoga, Spasenje cijelog svijeta.
Veza izmeu ovih slika i njihova tranzicija iz jedne u drugu, bijae
velianstvena. ak i ono to je bilo zlo, i ono to se opiralo, ono to je bilo
odbaeno od anela kao neprikladno, postavljeno je da poslui za
otkupljenje. I tada, ugledah stari Hram kako se die odozdo. Bijae vrlo
velik, izgledao je kao crkva, a ne imae tornja. S jedne strane su ga gurali
aneli, pa je na toj strani bio malo nagnut. Vidjela sam ogromnu graevinu

u obliku koljke dagnje (simbol poganskog bogotovlja i mitologije), kako

se pojavljuje i pokuava se probiti u stari Hram, ali bi odgurnuta ustranu.
Ugledah kako se pojavljuje velika iroka kula, odsjeenog vrha, kroz ija su
brojna vrata ulazili likovi kao Abraham i druga djeca Izraelova. To je bilo
znaajno za njihovo ropstvo u Egiptu. I to bi odgurnuto ustranu, kao i drugi
egipatski toranj u obliku stepenica (egipatska piramida). Bijae to simbol
astrologije i gatanja. Tada se pojavi neki egipatski Hram. I on bi odgurnut
ustranu kao i drugi, pa ostade nakrivljeno stajati.
Napokon ugledah viziju na zemlji kakvu je Bog pokazao Adamu. U toj viziji
Djevica ustaje i obnavlja mu spasenje koje je proigrao. Adam nije znao kad
e se to zbiti. Vidjela sam ga jako tuna, jer mu je Eva raala samo sinove.
Napokon mu Eva rodi ki.
Vidjela sam Nou i njegovu rtvu u kojoj je primio od Boga Blagoslov. Tad
sam imala viziju Abrahama i njegova Blagoslova, kao i obeanje Izaka.
Vidjela sam kako Blagoslov silazi s prvoroenca na prvoroenca i uvijek se
prenosi sakramentalnim djelovanjem. Vidjela sam Mojsija u noi izlaska
Izraelaca iz Egipta, kako zadobiva Misteriju, Svetu Stvar, koju nitko drugi
nije poznavao, osim Arona. Poslije sam je vidjela u Zavjetnoj krinji. Samo
su Veliki sveenici i odreeni sveci, Bojom objavom, imali saznanje o njoj.
Vidjela sam prijenos ove Misterije kroz pretke Isusa Krista, do Joakima i
Ane, najistiji i najsvetiji par koji je ikad postojao, od kojih se rodila Marija,
Bezgrjena Djevica. A tad ugledah Mariju kako postaje iva krinja Bojeg
saveza.
3. Adam i Eva istjerani iz raja
Nakon nekog vremena, vidjela sam Adama i Evu kako lutaju vrlo zabrinuti.
Vie nisu blistali svjetlou, ili su naokolo, jedno amo, drugo tamo, kao da
trae neto to su izgubili. Sramili su se jedno drugoga. Svaki korak koji su
napravili vodio ih je sve nie i nie, kao da je tlo propadalo pod njihovim

nogama. Nosili su tmurnost gdje god su ili. Ravnica je izgubila svoj

predivni sjaj i boje, pa postade siva, a ivotinje su bjeale pred njima.
Nosili su veliko lie spleteno oko slabina. Uvijek su odvojeno lutali.
Nakon to su neko vrijeme tako bjeali, regija bljetava svjetla odakle su
doli, poela se initi kao vrh udaljene planine. Skrivali su se meu
grmljem, ali odvojeno. Tada ih glas odozgo pozva, ali oni ne odgovorie na
poziv. Bojali su se, pobjegoe jo dalje, skriju se jo dublje u grmlje. Ali glas
je postajao sve autoritativniji i usprkos njihove elje da pobjegnu i da se
dublje skriju, bijahu prisiljeni izai van.
Predivan Lik blistav od svjetla, opet se pojavi. Adam i Eva pognutih glava
istupie iz skrovita, ali se ne usudie pogledati svoga Gospodina.
Pogledavali su se meusobno, oboje svjesni svoje krivnje. Tad im Bog
pokaza ravnicu jo niu od one na kojoj su trenutno stajali. Bila je obrasla
drveem i grmljem. Kad su stigli do nje, postadoe ponizni i prvi put tono
shvatie svoje bijedno stanje. Vidjela sam ih kako mole, kad su u toj ravnici
ostali sami. Razdvojili su se, pali na koljena, uzdigli ruke k nebu i sa
suzama i plaem, molili se. Tad pomislih, dok sam ih tako promatrala,
kako je dobro ostati sam, u samoi, i moliti se.
Adam i Eva sad su bili obueni u haljine koje su im sezale do koljena, a
bijahu opasani pojasom napravljenim od unutranjeg mekeg dijela kore
drveta. Dok su nai praroditelji silazili sve nie i nie od mjesta svoga
stvaranja, raj je ostajao daleko. Izgledao je kao oblak koji se gubi i penje
sve vie i vie u visine. Tada se pojavi jedan vatreni krug, kao krug kojeg
ponekad moemo vidjeti oko sunca ili mjeseca. Poeo se sputati s neba i
zaustavi se na visini na kojoj se nalazio raj.
Adam i Eva bijahu u raju samo jedan dan. Sad sam vidjela raj daleko, kao
daleki pojas zemlje, direktno pod tokom suneva izlaska. Kada sunce
izlazi, ono se penje udesno od tog pojasa zemlje, koji lei istono od
Proroke planine i ba je tamo gdje sunce izlazi. inilo mi se da izgleda kao

jaje objeeno iznad nevjerojatno iste vode, koja je dijelila zemlju od neba.
Proroka planina se die iz te iste vode. Na toj planini ovjek moe vidjeti
nevjerojatno zelene regije, prekinute tu i tamo dubokim provalijama i
ravnicama s vodom. Stvarno sam vidjela ljude kako se penju na tu planinu,
ali se nikad nisu popeli dovoljno visoko.
Vidjela sam Adama kad je stigao do zemlje, mjesta svoje pokore. Oh, kako
dirljiv prizor! ova dva bia okajavaju svoje grijehe na goloj zemlji! Adamu
je bilo doputeno ponijeti sa sobom mladicu masline iz raja, a sad ju je
posadio. Kasnije je Kri bio napravljen od toga drveta. Adam i Eva bijahu
neopisivo tuni. Gdje god da su bili mogli su dobiti samo odsjaj izgubljenog
raja, a stalno su padali sve nie i nie. inilo se kao da se kreu u krugu,
pa su napokon proli kroz no i tamu, do bijedna derutna mjesta, na kojem
e izvravati svoju pokoru, a to bijae zemlja.
4. Adamova obitelj
To je bilo ba na Maslinskoj gori, gdje sam ugledala kako Adam i Eva
dolaze. Okolica je bila potpuno drugaija od dananje, ali uvjerena sam da
je to ista ta okolica. Vidjela sam Adama i Evu kako ive i ine pokoru na
tom dijelu Maslinske gore, ba na onom istom mjestu na kojem e se
kasnije Isus znojiti krvavim znojem. Obraivali su zemlju. Vidjela sam s
njima samo sinove. Bili su vrlo zabrinuti i tjeskobni zbog toga. Molili su
Boga da ih obdari kerkom, jer bijahu dobili Obeanje, da e ensko
potomstvo zgaziti gujinu glavu.
Eva je raala djecu u istim razmacima. Nakon svakog roenja, inila se
pokora tono odreen broj godina. Nakon sedam godina pokore rodi se
Set, dijete obeanja. Eva ga je rodila u spilji s jaslama, gdje joj je takoer
jedan aneo navijestio, da e Set biti potomak dan joj od Boga, umjesto
Abela. Dugo vremena Set je bio skriven u spilji, slino kao to je u peini
Abraham odgajan, jer su braa traila da ga ubiju, kao i kod Josipa
egipatskog.

Jednom sam vidjela tamo 12 ljudi: Adama, Evu, Kaina, Abela, dvije sestre i
estero male djece. Svi su bili obueni u kou, prebaenu preko ramena,
kao kapular, opasanu pojasom. enska odjea je bila dulja, a prsa
potpuno prekrita s velikim konim depom na njima. Mukarci su imali
krau odjeu, isto s depovima na njoj. Koa je bila fina, bijele boje. Svi
izgledahu dostojanstveno i lijepo u toj odjei. Imali su kolibe, djelomino
ukopane u zemlju, prekrite biljkama. Kuanstvo im je bilo dosta uredno i
isto. Vidjela sam i vonjake, vrtove s grahoricama, kao i penicu, ije je
sjeme Bog dopustio Adamu ponijeti iz raja.
Ne sjeam se da sam ikako vidjela vinograde ili penicu u raju. Nijedan
proizvod raja nije bio stvoren za blagovanje. To je posljedica grijeha i zbog
toga simbol rada i trpljenja. Bog je Adamu dao sve to je bilo neophodno
za ivot. Sjeam se da sam vidjela mukarce sline anelima, kako uzimaju
neto od Noe, kad je ovaj ulazio u Arku. ini mi se da je to bila vinova loza,
zabodena u jabuku.
U to je vrijeme izvjestan broj zrnastih plodova rastao i u divljini, pa je
meu njih Adam zasijao i dobre plodove. To ih je malo poboljalo, ali ih je i
degeneriralo, pa su postajali sve gori i gori. Divlje je zrno bilo izvrsno u tim
ranim vremenima. Bilo je obilnije to se ilo dalje prema istoku, u Indiji ili
Kini, gdje je tada bilo samo malo stanovnika. Nije dobro raslo tamo gdje je
uspijevala vinova loza i tamo gdje se riba lovila.
U to doba se ve pilo mlijeko ivotinja, a jeli su i sir suen na suncu. Meu
ivotinjama osobito su bile prisutne ovce. Sve to je Adam imenovao u
raju, slijedilo ga je do zemlje, ali su poslije te ivotinje bjeale od njega.
Kasnije ih je morao mamiti hranom, tj. pripitomiti ih i tako su te ivotinje
postale domae. Vidjela sam ptice kako skakuu uokolo, male ivotinjice
tre okolo, i sve vrste skakutavih stvorenja, kao antilope, jelene, itd.

Kuni red je bio potpuno patrijarhalni. Vidjela sam da Adamova djeca imaju
odvojene kolibe, vidjela sam ih kako lee nauznak dok blaguju oko kamene
ploe. Vidjela sam ih kako mole i zahvaljuju.
Bog je pouio Adama rtvovati. Adam je bio sveenik u obitelji. Kain i Abel
takoer bijahu sveenici. Vidjela sam da se ak i pripreme za rtvu odvijaju
u zasebnoj kolibi.
Na glavi su nosili kapu napravljenu od lia, tako da su stapke isprepleli.
Imala je oblik broda, a sprijeda imae obrub koji se mogao zasebno skinuti
s glave. Ta prva bia imahu lijepu kou, ukaste nijanse, koja je sjajila kao
svila, a kosa im bijae uta kao zlato. Adam je imao dugu kosu. Brada mu
isprva bijae kratka, ali ju je poslije pustio narasti. Eva je isprva nosila
dugu kosu, koja je leprala oko nje, ali je poslije svijala kosu oko glave, kao
u neku kapu.
Vatru sam uvijek vidjela kao skriveni iak, ini mi se da je postojala na
zemlji. Dana je ovjeku s neba, a sam Bog je pouio Adama kako da je
koristi. Za potpalu i grijanje su koristili nekakvu ukastu supstancu koja je
sliila zemlji. Nisam vidjela da kuhaju. U poetku, hranu je bilo dovoljno
osuiti na suncu. Penica se nakon tucanja zrnja izlagala suncu, pod
nekakvim ulubljenim poklopcima. Bog im je dao penicu, ra i jeam,
pouio ih je kako se te biljke kultiviraju. Bog je pouio ovjeka svim
stvarima.
Nisam vidjela velike rijeke, kao npr. Jordan. Ali, izvori su davali dovoljno
vode, a voda je odlazila u prirodne rezervoare. Svjee meso se nije
konzumiralo prije Abelove smrti. Jednom sam imala viziju Kalvarije. Na njoj
ugledah proroka, druga Elizejeva. Planina je u to vrijeme bila puna peina i
grobnica. Prorok ue u jednu peinu i iz kamenog lijesa punog kostiju,
izvadi Adamovu lubanju. Isti tren se pred njim pojavi jedan aneo,
govorei: 'To je Adamova lubanja', pa mu zabrani da je odnese. Na lubanji
su se mogli vidjeti rijetki uperci ute kose.

Zbog prorokova izvjetaja o tome to se dogodilo, mjesto je prozvano

'Lubanjsko mjesto' (Golgota). Kristov je Kri stajao tono u liniji iznad
lubanje, kad je bio propet na Kalvariji. U duhu sam bila instruirana, da je
mjesto gdje lubanja poiva sami centar svijeta. Reena mi je udaljenost u
brojkama i na istok, jug i zapad, ali sam ih zaboravila.
5. Kain. Boja djeca. Divovi
Vidjela sam da je Kain na Maslinskoj gori smislio ubojstvo brata Abela.
Nakon uinjenog ubojstva, lutao je istom planinom sav preplaen i
rastresen. Sadio je mladice drvea, pa bi ih upao i trgao na komadie. Tad
ugledah prekrasan Lik, kao ovjek, obasjan svjetlou kako se pojavljuje
pred Kainom. 'Kaine', ree, 'Gdje ti je brat?' Kain isprva nije vidio Lika, ali
kad ga ugleda, okrenu se i odgovori: 'Ne znam. Zar sam ja uvar svoga
brata?' Ali kad Bog ree da mu Abelova krv vriti iz zemlje, Kain postade
jo uznemireniji. Vidjela sam da je Kain dugo raspravljao s Bogom. Bog mu
ree da bi trebao biti proklet na zemlji, da mu zemlja ne raa vie
plodovima, da bi trebao pobjei iz zemlje koju sad nastava. Kain odgovori
da e ga sunarodnjaci traiti da ga ubiju. Tad je ve na zemlji bilo puno
ljudi. Kain je bio vrlo star i imao je djece. I Abel je imao djece, a postojala
su i druga braa i sestre, djeca Adamova. Ali Bog odgovori da nee biti
tako. Tko god ubije Kaina sam e biti sedmerostruko kanjen. Zbog toga
Bog stavi na Kaina znak, da ga nitko ne ubije. Kainov ten je postupno
postajao tamnijim. Hamova djeca takoer postadoe smekastija nego li
emova djeca. Dostojanstvenije rase uvijek imaju svjetliji ten. Oni koji su
se razlikovali odreenim znakom, raali su djecu s istim tim znakom. A
poto se pokvarenost poveavala i znak se poveavao dok ne bi prekrio
cijelo tijelo, pa su ljudi postajali sve tamniji i tamniji. Ali, u poetku nije bilo
ljudi s potpuno tamnom koom, oni su takvima postali postupno.
Bog pokaza Kainu regiju gdje bi morao pobjei. A poto Kain ree: 'Tamo
e me pustiti da skapam od gladi?' (zemlja je za njega postala prokleta)

 Bog odgovori, ne, trebao bi jesti meso ivotinja. Takoer mu je rekao da

e od njega podii narod i da e dobro izai i od njega. Prije ovoga ljudi
nisu konzumirali meso. Kain ode odande i izgradi grad, kome dade ime po
svome tek roenom sinu Henoku.
Abel je bio ubijen u dolini Joafat, nasuprot Maslinske gore. Brojna su se
ubojstva i druga zla tamo dogodila u kasnijim periodima. Kain je ubio Abela
nekom vrstom toljage, koju je inae koristio za usitnjavanje kamenja i
zemlje, kad bi sadio biljke. Na vrhu je toljaga imala tvrdi kamen, oblika kao
kramp, a ruka joj bijae od drva.
Ne smijemo zamiljati tadanju zemlju, prije Potopa, kao dananju.
Palestina nije bila kao danas, razlomljena raznim gudurama, dolinama i
ravnicama. Tada je bilo najvie ravnica, a pokoja planina je bila vie brdo,
nego li planina. U to vrijeme, Maslinska gora bijae blagi breuljak. Spilja
roenja u Betlehemu, postala je poslije divlje sklonite, ali je okoli bio
potpuno razliit.
Ljudi tih ranijih epoha bijahu vrlo visoki, premda ne izvan ljudskih
proporcija. Mi bi ih danas promatrali s divljenjem, ali ne sa strahom, jer
bijahu puno ljepi u stasu, nego li ljudi kasnijih epoha. U podzemnim
spiljama, vidjela sam mnoge mramorne likove i figurice, a meu njima se
mogu vidjeti i takvi ljudi-divovi.
Kain je vodio svoju djecu i unuad u regiju koja mu je pokazana, a od tamo
su se razdvojili i razili svukuda. Osim samog Kaina, nisam vidjela nikoga
grjenoga meu njima. Njegova se kazna inila tekom, ali nije bila nita
osim tekog fizikog rada, dodue besplodnog. U emu god je osobno
sudjelovao, bilo je osueno na propast. Vidjela sam da je bio izrugivan i
poniavan od svoje djece i unuadi, maltretiran svaki dan. Ali, ipak su ga
slijedili kao svog vou, premda kao onoga koji je bio proklet. Vidjela sam
da je Kain bio strogo kanjen, ali nikako proklet.

Jedan od Kainovih potomaka bijae i Tubalakin, izumitelj brojnih umjetnosti

i otac divova. Puno sam puta vidjela, da u trenutku Pada anela, mnogi
pali aneli imahu trenutak pokajanja, i nisu u savjesti pali tako nisko, kao
drugi izgubljeni aneli. Kasnije su takvi aneli stanovali na visokoj, pustoj i
potpuno nepristupanoj planini, koja je nakon Potopa postala more, mislim
da se zove, Crno more. Doputeno im je izvravati svoja zla djela na
ljudima, u proporciji koliko su daleko odlutali od Boga. Nakon Potopa,
nestali su iz te regije, a utamnieni su u zraku. Oni nee biti baeni u
pakao, sve do Sudnjeg dana.
Vidjela sam kako Kainovi potomci postaju sve vie i vie bezboni i
strastveni. Nastanjivali su se sve dalje i dalje u planinama, gdje bijahu i
pali duhovi. Ti duhovi bi zaposjeli njihove mnoge ene, vladali bi njima
potpuno, a nauili su ih i raznim nainima zavoenja. Djeca im bijahu vrlo
velika. Imali su hitrinu, sposobnost za mnoge stvari, ali potpuno su se
predavali zlim duhovima, bijahu kao njihove igrake. Tako su odrastali na
tim planinama, irili se daleko okolo. Bijae to pokvarena rasa koja je
zavoenjem i nasiljem traila podjarmiti Setovu rasu, pa da i oni ine te zle
stvari.
Tad se Bog objavi Noi. Boja je namjera bila poslati Potop. Za vrijeme
pravljenja arke, Noa je strano patio od pripadnika svoga naroda. Vidjela
sam mnoge stvari povezane s rasom divova. Lakoom su mogli nositi
ogromno kamenje visoko u planinu, mogli su izvesti i najzapanjujue
pothvate. Mogli su hodati uspravno na vrh drvea i uz zidove, ba kao to
sam vidjela i druge opsjednute od vraga da tako ine. Mogli su proizvesti i
najudnije efekte, mogli su uraditi to god poele, ali sve to bijae ista
opsjena i iluzija, izvoena uz pomo demona. I zbog tog razloga, imam
silan strah od svake vrste maioniara, opsjene i proricanja sree. Ti ljudi
mogae proizvesti sve vrste likova od metala ili kamena, ali saznanja o
Bogu potpuno su izgubili. Traili su svoje bogove u biima oko njih. Vidjela
sam ih kako obrauju kamen, prave od njega raskone likove i aste ih.
astili su i strane ivotinje, kao i sve vrste prostih stvari.

Znali su sve stvari, mogli su vidjeti sve stvari, bili su vjeti u pripremanju
otrova, prakticirali su vraanje i sve vrste pokvarenosti. ene su izumile
glazbu. Vidjela sam ih kao lutaju uokolo, idu meu bolja plemena i
pokuavaju ih zavesti na svoje pokvarenosti. Nisu imali kue za stanovanje
i gradove, nego su podizali masivne okrugle tornjeve od bljetava kamena.
Pod tim tornjevima bijahu male strukture, koje su vodile u velike peine,
gdje su vrili svoje gadosti. S krovova tih struktura mogli su vidjeti daleko
u daljinu. Penjanjem na te tornjeve i gledajui kroz cijevi, ovjek je mogao
vidjeti daleko u daljinu. Ali to ne bijae kao nae gledanje kroz dalekozor,
da bi se objekti u daljini pribliili pogledu. Mo tih cijevi bijae pod
avolskim utjecajem. Oni koji bi pogledali kroz te cijevi, mogli su vidjeti
gdje su druga plemena nastanjena. Tada bi pripremili vojnu protiv njih,
svladali ih, te ih bezduno opljakali. Taj isti duh bezakonja irili su
posvuda. Vidjela sam da su rtvovali djecu, zakapajui ih ive u zemlju.
Bog je u vrijeme Potopa sravnio tu planinu.
Henok, Noin predak, svojim se uenjima suprotstavljao toj pokvarenoj rasi.
Puno je pisao. Henok je bio vrlo dobar ovjek i vrlo zahvalan Bogu. U
mnogim otvorenim poljima, podigao bi oltare od kamenja, a tamo bi onda
plodovi zemlje obilno rodili. Zahvaljivao bi Bogu i rtvovao bi mu.
Uglavnom se samo u njegovoj obitelji vjera sauvala, a Noa ju je naslijedio.
Henok je uzdignut na nebo, u raj. Tamo na vratima eka kada e s drugim
prorokom (Ilijom) ponovo doi, prije Sudnjeg dana.
Hamovi potomci su takoer imali sline doticaje sa zlim duhovima nakon
Potopa, a iz takve komunikacije, izili su mnogi opsjednuti i prizivai dua
pokojnika, te mnogi monici svijeta, mnogi velikani, divlji i drski ljudi.
Semiramida je i sama bila dijete opsjednute, posebno je bila vjeta u
svemu to je dotada sluilo prokletstvu.

Kasnije, tamo se pojavie nove generacije ljudi, koje su tovale ljude kao
bogove i boice, kao pogani. Prve ene koje su dopustile da budu
opsjednute zlim duhovima, bijahu potpuno svjesne te injenice, dok
kasnije generacije ena nisu imale pojma o tome. Te ene imae u sebi
opsjednutost (principe opsjednutosti) kao meso i krv, kao istoni grijeh.
6. Noa i njegov izgled. Hom i emid, voe naroda.
Vidjela sam Nou, jednostavnog staria, obuenog u dugu bijelu haljinu.
Bio je u vonjaku i obrezivao voke kosijerom. Odjednom ga oblak zastri, a
u oblaku se pojavi ljudski Lik. On pade na koljena. Vidjela sam da je tu i
tamo, iznutra instruiran od Boga, da Bog namjerava unititi ovjeanstvo, i
da mu je nareeno napraviti arku. Vidjela sam da je Noa postao tuan na
ovo saopenje. Nije odmah zapoeo raditi arku. Ponovo se Bog pojavi pred
njim, zapovjedivi mu da napravi arku, inae e i on sam biti kanjen s
ostalim ovjeanstvom.
Napokon, vidjeh Nou kako se seli sa svom svojom obitelji u zemlju u kojoj
je Zoroaster (Zaratustra), Sjajna Zvijezda, poslije boravio. Noa se nastani
na visokoj i umovitoj regiji, gdje su on i njegovi ivjeli pod atorima. Tu je
podigao oltar i rtvovao Gospodinu.
Niti Noa, niti itko od njegovih, nije gradio vrstih kua, jer su stavljali
pouzdanje u prorotvo o Potopu. Ali bezbone su nacije uokolo njega
polagale masivne temelje, odmjeravali dvorove i podizali sve vrste
graevina, napravljenih da odolijevaju zubu vremena i napadu neprijatelja.
Strana su se djela vrila na zemlji u te dane. Mukarci su se predavali
svim vrstama pokvarenosti, ak i najneprirodnijim. Pljakali su jedni druge,
odnosili sve to im pristaje, pljakali su domove i polja, otimali ene i
djevojke. Suprotno njihovim rastuim zlodjelima, stajalo je bespomono
Noino potomstvo. ak su i njega pljakali i vrijeali.
Nisu oni pali u ovu degradaciju zbog potreba drutva, nisu bili divlji i
bezduni, ivjeli su komotno i imali dobra kuanstva, ali bijahu duboko

pokvareni. Prakticirali su najsramniju idolatriju, svatko je pravio svog

vlastitog boga, od onog to mu se svidi. Dijabolinom umjetnou, traili
su

zavesti i Noinu obitelj. Mosoh, sin Jafetov i unuk Noin, bijae tako

pokvaren kao i oni. Dok je radio u polju, uze od njih otrovni napitak koji ga
opije. To ne bijae vino, nego sok biljke koju su oni esto, u malim
koliinama, pili dok bi radili, a ije su lie i plod vakali. Mosoh je dobio
sina kome dade ime Hom.
Kada se dijete rodilo, Mosoh zamoli svoga brata Tubala da ga uzme i da
tako sakrije njegovu krivnju. Tubal tako uini, ali bez oinskog osjeaja.
Djetetova majka poloi dijete ispred ulaza Tubalova atora, a oko djeteta
postavi stabljike i mladice neke biljke, ije je korijenje bilo nejestivo. Majka
se nadala time zadobiti prava na njegovo nasljedstvo. Ali, Potop je bio ve
blizu, na dohvat ruke, pa su joj se tako planovi izjalovili.
Tubal uze djeaka i uvede ga u svoju obitelj, bez da je ikome kazao o
porijeklu djeaka. Tako se i dogodilo da je i djeak unijet u arku. Tubal
nazove djeaka Hom, imenom korijena biljke koja je bila oko njega kad ga
je naao, po tome, kao nekom znaku, dade mu ime. Dijete nisu hranili
mlijekom, nego korijenjem iste biljke. Ako se dopusti toj biljci da izraste
uvis, naraste do visine ovjeka, a kad raste puzei po podu, izbacuje
mladice kao paroga, koje su dosta tvrde s njenim vrhom. To se koristilo
za hranu i kao zamjena za mlijeko. Korijen je gomoljast, a iz njega raste
cvat nekoliko smeih listova. Stabljika je dovoljno debela, a srika se
koristila za jelo, kuhala se kao kaa ili se tucala u tanke slojeve i pekla.
Gdjegod da se ova biljka posadila, izrasla bi obilno prekrivajui velike
povrine. Vidjela sam je i u arci.
Bilo je to puno prije nego je arka napravljena, jer Noa je esto prekidao
gradnju i po nekoliko godina. Tri puta ga je Bog upozoravao da nastavi
gradnju. Svaki put je Noa angairao radnike, nanovo zapoinjao, pa
prekidao, u nadi da e Bog izmijeniti svoj naum. Napokon arka bi dovrena.

Vidjela sam da je arka, kao i Kri, napravljena od etiri vrste drva: palme,
masline, cedra i empresa. Vidjela sam da su drvo sjekli i tesali na istom
mjestu gdje bi ga oborili, a zatim ga je Noa na svojim ramenima prenosio
na mjesto gradnje arke, ba kao to je kasnije Isus nosio drvo Kria na
svojim ramenima. Izabrano mjesto za izgradnju arke bijae breuljak
okruen dolinom. Prvo su poloili dno arke.
Arka je bila ovalna, i s pramca i s krme, oblika korita, oblijepljena smolom.
Imala je dva odjeljka podrana upljim stupovima, koji su stajali jedan
iznad drugog. Ovi stupovi ne bijahu okrugla debla drvea, ve bijahu
ovalne sekcije ispunjene bijelom sri, koja je bila vlaknasta u sredini. Deblo
je bilo kvrgavo ili izbrazdano, a veliko lie raslo je iz njega, bez grana
(vjerojatno neka vrsta palme). Vidjela sam radnike kako nekim alatom
odvajaju smolu od drvea. Sva stabla bijahu isjeena na tanke daske.
Kad je Noa prenio sav materijal na mjesto gradnje, sloio ih i uredio, tada
je tek poeka gradnja arke. Kobilica je postavljena i namazana smolom, a
nakon nje prvi red stupova bi podignut, a rupe gdje su oni stajali bijahu
namazane smolom. Tad je sloen drugi kat s jo jednim nizom stupova, za
trei kat, a onda krov. Prostori meu stupovima popunjavani su s uto
smeom koom, koju su postavljali unakrsno. Rupe i pukotine zapunjavali
su nekom vrstom vune, koju su pronali na nekakvom drveu i biljkama,
zatim bjelkastom mahovinom koja je obilno rasla oko nekog drvea. Zatim
je sve namazano smolom iznutra i izvana. Krov bijae ovalnog oblika,
ispupen. Ulaz izmeu dva prozora bijae na sredini jedne bone strane
broda, negdje malo iznad sredine visine broda.
Usred krova bijae kao neki etvrtasti otvor. Kad je itava arka bila
namazana smolom, sjajila se kao ogledalo na suncu. Noa je jo dugo
nastavio raditi sam samcat, na raznim dijelovima i odjeljcima za ivotinje,
tako da sve budu razdvojene. Uzdu arke su se protezala dva hodnika, a
otraga u ovalnom dijelu arke stajao je skriven zastorima, drveni oltar, stol
poluokrugla oblika. Malo ispred oltara bijae tava s ugljenom. To bijae

njihova vatra. Desno i lijevo, bijahu prostori podijeljeni kao spavai kupei.
Sve vrste krinja i sua unijeli su u arku, razno sjemenje, biljke i grmlje
bijahu usaene u zemlju okolo zidova arke. Uskoro su zidovi bili prekriveni
zelenilom. Vidjela sam neto slino vinovoj lozi da je unijeto u arku, a na
njoj vise veliki uti plodovi, grozdovi dugaki kao ruka.
Nitko ne moe izraziti rijeima to je sve Noa morao pretrpjeti od zlobnih i
zlovoljnih radnika za vrijeme graenja arke. Vrijeali i izrugivali su ga na
sve naine, zvali su ga ludom. Platio im je dobro u stoci, ali ih ni to nije
sprijeilo da ga i dalje maltretiraju. Nitko nije znao zato Noa gradi arku,
zato su pravili budalu od njega. Kad je sve zgotovljeno, vidjeh Nou kako
zahvaljuje Bogu, koji se i pojavi pred njim. Bog mu ree da uzme zvidaljku
od trske i pozove sve ivotinje sa sve etiri strane svijeta.
Kad se dan kazne pribliio, nebo postade potpuno tamno. Strah obuze
stanovnike cijele zemlje. Sunce se vie nije pokazivalo, a tutnjava
grmljavine bijae nevjerojatno strana. Vidjela sam Nou kako ide malo na
sjever, jug, istok i zapad i kako pue u zvidaljku. ivotinje su pristizale na
zvuk i ulazile u arku, dvoje po dvoje, mujak i enka. Ulazili su po dasci
postavljenoj od tla do ulaza u arku. Kad su sve ule na sigurno, povukoe i
dasku unutra. Najvee ivotinje, bijeli slonovi i deve, uoe prve. Kako se
oluja pribliavala ivotinje su postajale uznemirenijima, pa je trebalo par
dana da sve uu. Ptice su uletjele kroz otvor i nastanile se pod krovom na
motkama i u krletkama, dok je vodena perad ula u dno broda. Kopnene
ivotinje bijahu u sredini broda. Od onih koje su se klale za prehranu,
bijae sedam parova.
Arka je leala na vrhu brda, obasjana plavkastom svjetlou. Izdaleka je
izgledala kao da silazi s oblaka. Vrijeme Potopa se pribliilo. Noa je rekao o
Potopu svojoj obitelji. Sa sobom je u arku uzeo Sema, Hama i Jafeta, s
njihovim enama i djecom. U arci je bilo i unuka od pedeset do osamdeset
godina starosti, s njihovom djecom, malom i velikom. Svi koji su radili na
izgradnji arke i koji su bili dobri, te osloboeni od idolatrije, uli su s Noom

u arku. U arci je bilo preko stotinu ljudi, a imali su obvezu dnevno hraniti
ivotinje i istiti za njima. Moram rei, jer uvijek sam tako vidjela, da su
emova, Hamova i Jafetova djeca sva ula u arku. Tu je bilo i beba, mukih
i enskih, ustvari, svi od Noine obitelji koji su bili dobri.
Sveto pismo spominje samo trojicu Adamove djece, Kaina, Abela i Seta.
Ipak sam vidjela mnoge druge u arci, i uvijek sam ih vidjela u paru, muko
i ensko. I tako u Petrovoj poslanici (Petar III, 20) spominje se osam dua
koje su spaene u arci. etiri stara para, po kojima je nakon Potopa zemlja
ponovo napuena. U arci sam vidjela i Homa. Bio je privezan u konu
njiuu kolijevku. U takvim sam kolijevkama vidjela mnogu djecu, kako
beivotno plutaju oko arke.
Kad se arka digla na vodama, kad su ljudi na okolnim visovima i visokom
drveu poeli kukati i jadikovati, kad je voda primila beivotna plutajua
tijela utopljenika s plutajuim iupanim drveem, tad su Noa i njegova
obitelj ve bili na sigurnom. Prije nego li je uao s obitelji u arku, ponovo je
molio Boga za milosre. Kad su svi uli unutra, Noa uvue dasku i pribije
vrata. Vani je ostavio rodbinu i njihove obitelji koji su se odvojili od njega
kad je gradio arku. Tad se spusti strana oluja. Munje su sijevale iz vatrenih
oblaka, kia je padala u potocima, a brdo na kojem je stajala arka ubrzo
postade otokom. Nevolja je bila strana, tako velika, da vjerujem, da je
mnogima bila na spasenje due.
Vidjela sam avla, crna i odvratna, sa razvaljenim valama i dugim repom,
kako hoda tamo amo kroz oluju i kua ljude na oaj. abe krastae i guje,
traile su skrivena mjesta u raspuklinama arke. Muhe i gamad nisam
vidjela. One su dole u postojanje kasnije, dakako, da bi dodijavale
ljudima.
Vidjela sam kako Noa rtvuje u arci na oltaru prekrivenom crvenim
stolnjakom, a preko njega bijae bijeli. U jednoj ovalnoj krinji uvao je
kosti Adama. Za vrijeme molitve i rtve, stavljao bi Adamove kosti na oltar.

Vidjela sam na oltaru i kale koji se koristio na Posljednjoj veeri. Za

vrijeme graenja arke, trojica likova u dugim bijelim nonjama donijee ga
Noi. Izgledali su kao oni koji su kasnije doli do Abrahama, kad mu ono
navijestie roenje sina. Doli su iz grada koji je kasnije uniten u vrijeme
Potopa. Obratie se Noi kao onome ija je slava stigla i do njih, i rekoe mu
da bi trebao sa sobom unijeti u arku neto misteriozno, to e mu oni dati,
da to izbjegne vodama Potopa. Ta misteriozna stvar bijae taj kale. U
njemu bijae zrno penice, veliko kao sjeme suncokreta i jedna granica
vinove loze. Noa je oboje zabio u utu jabuku i stavio u kale. Kale nije
imao poklopca, pa je grana rasla iz njega. Nakon rasipanja ljudi, kad su
sagradili Kulu Babilonsku, vidjela sam da je kale u posjedu jednog
emova potomka, koji je boravio u Semiramidinoj zemlji. On bijae predak
od amanensa (Samanenses), koji je osnovao Kanaan od Melkisedeka.
Ovamo su donijeli kale.
Vidjela sam arku kako pluta po vodama i mrtva tijela kako plutaju svuda
uokolo. Arka stade na nekom kamenitu vrhuncu, na planinskom lancu
istono od Sirije, a tamo je ostala dugo vremena. Vidjela sam da se kopno
poelo pojavljivati. Izgledalo je kao blato prekrito zelenkastom plijesni.
Odmah nakon Potopa, poele su se konzumirati ribe i koljke. Poslije, kad
se ovjeanstvo umnoilo jeli su i perad i kruh. Obraivali su vrtove, jer tlo
bijae vrlo plodno, tako da je penica koju su sijali proizvodila zrnja velika
kao kukuruzna zrnja. Korijen po kojem je Hom dobio svoje ime, takoer je
posijan. Noin ator je stajao na istom mjestu gdje je u kasnijem periodu
stajo i Abrahamov. U toj ravnici i uokolo nje, Noa i Noini sinovi su imali
svoje atore.
Vidjela sam proklinjanje Hama. Ali em i Jafet primie na koljenima
blagoslov od Noe. Njima bi predan u ceremoniji slinoj kakvu je kasnije
koristio Abraham, kada je blagoslivljao Izaka. Vidjela sam kletvu koju je
izrekao Noa, kako se pribliava Hamu kao crni oblak i kako ga obavija.
Njegov grijeh bijae grijeh svetogra, grijeh profanacije sakramenata.

Bijae to grijeh nekoga tko je silom uao u krinju zavjetnu. Vidjela sam
najpokvarenije rase kako proizlaze ih Hama, kako tonu sve dublje i dublje u
tamu. Vidjela sam da crne, neobrazovane, idolatrijske nacije potjeu od
Hama. Njihova boja koe je dug, posljedica, nije nastala od sunca, nego je
izvor tamne koe, u degradaciji rase.
Bilo bi mi potrebno puno vremena, kad bih htjela ispriati kako sam
promatrala te nacije, kako rastu i ire se na razne naine, padajui u tamu
i pokvarenost. Ali i sa svim tim, mnoge svijetle zrake izlazie iz njih i
stremie k svjetlu.
Kad je Tubal, sin Jafetov, sa svojom djecom i djecom svoga brata Mosoha
(Meaka), traio savjet od Noe, kamo da odseli, bijae ih 15 obitelji u broju.
Noina djeca su se ve uokolo rairila, a obitelji Tubala i Mosoha (Meaka)
takoer stanovae s njima. Ali kad su se Noina djeca poela svaati i
opirati jedni drugima, Tubal zaeli maknuti se to dalje. Nije elio imati
nita s Hamovim potomcima, koji su ve razmiljali o gradnji Kule. On i
njegova obitelj nisu uzimali za ozbiljno poziv da se angairaju u gradnji, a
to su odbili i emovi potomci.
Tubal se sa svojima pojavi pred Noinim atorom, molei ga da im kae
kamo da idu. Noa je stanovao na planini izmeu Libanona i Kavkaza.
Zaplaka kad ugleda Tubala i njegove, jer Noa ih je volio, jer bijahu dobri i
bogobojazni, vie od ostalih. On im pokaza regiju k sjeveroistoku. Upozori
ih da ostanu vjerni Gospodnjim zapovijedima, da nastave rtvovati. Zakle
ih da uvaju istou svoje rase, da se ne mijeaju s potomcima Hama.
Dade im pojaseve i prsluke koje je on sam imao u arci. Glave obitelji
trebaju ih nositi kad se vri rtva, kad se obavlja vjenanje i da ih sve
ouva od prokletstva i izopaenja rase.
Ceremonije koje je koristio Noa za vrijeme rtvovanja, podsjeale su me na
Svetu rtvu Mise. Postojale su kao i u Misi, naizmjence molitve i odgovori, a
Noa se pomicao od mjesta do mjesta kraj oltara, esto se naklonivi sa

tovanjem. Dao im je takoer i konu torbu s posudama od kore drvea, u

kojoj je bila i jedna ovalna zlatna kutija, a u njoj tri manje posudice. Dao im
je i korijenje ili gomolje Homove biljke, smotke kore ili koe na kojima je
bilo neto napisano, kao i ovalne drvene blokove na kojima su neki znakovi
bili urezani.
Ovi su ljudi imali svjetlu, ruiastu put. Bijahu vrlo lijepi. Nosili su vunenu
odjeu i kou opasanu oko struka, samo su im ruke bile gole. Koa
ivotinja, koju su nosili, kad je bila oderana sa ivotinja nije se pravo ni
osuila, jer na krajevima bijae jo tragova krvi. Bila im je usko pripijena uz
tijelo, tako da sam prvo pomislila, ovi su ljudi dlakavi. Ali nije tako, jer
njihova koa bijae glatka kao saten.
Osim raznih vrsta sjemenja, nisu imali puno prtljage sa sobom, jer su se
selili u vie krajeve, k sjeveroistoku. Nisam vidjela nijednu devu, ve samo
konje, magarce i ivotinje sa irokim rogovima, sline jelenima.
Vidjela sam Tubala i njegove na visokim planinama, gdje su se nastanili
jedan iznad drugoga, u dugim niskim kolibama, kao nekim sjenicama u
vrtu. Vidjela sam ih kako prekapaju zemlju, kultiviraju je i sade drvorede.
Suprotna strana planine bijae hladnija. Poslije je u toj cijeloj regiji postalo
puno hladnije. Kao posljedica ove promjene u klimi, jedan od Tubalovih
unuka, predak Semida, odvede ih dalje k sjeveroistoku.
Svi oni koji su vidjeli Nou, s malim iznimkama, umrli su u ovom podruju,
tj. na planinama na koje ih je Tubal odveo. Oni koji su slijedili Semida,
takoer su roeni na ovoj istoj planini. Povedoe sa sobom par ivih
staraca koji su vidjeli Nou, nosei ih vrlo brino u nosiljkama.
Kada se Tubal sa svojima odvojio od Noe, vidjela sam meu njima Homa,
sina Mosohova, koji je takoer uao s Tubalom u arku. Hom ve bijae
odrastao mladi, a poslije ga vidjeh kako se jako razlikuje u izgledu od
svoje okoline. Bio je u stasu vii, kao div, neobina uma i vrlo ozbiljan.
Nosio je dugaku odjeu, kao neki sveenik. esto je iao sam na vrh
planine i tamo provodio noi. Promatrao je zvijezde i prakticirao magiju.

avao ga je pouio prenijeti ono to je vidio u vizijama u znanost, u

religiju, i zato je napadao i podrivao Henokovo uenje. Zle sklonosti koje je
naslijedio od svoje majke, pomijeale su se u njemu sa istim batinjenim
uenjima Henoka i Noe, kojih su se Tubalova djeca inae drala. Hom je
svojim lanim vizijama i otkrivenjima, krivo tumaio i mijenjao stare istine.
Prouavao je sve i duboko razmiljao, promatrao zvijezde, imao vizije koje
mu je sotona pokazivao, iskrivljujui istinu. Kroz njihovu slinost istini,
njegova doktrina i idolatrija, postajale su majkom hereze.
Tubal je bio dobar ovjek. Homov nain djelovanja i njegova uenja, vrlo su
ga alostila. Tubal je bio vrlo alostan kad je vidio kako Hom napada
jednog od njegovih sinova, budueg oca Semidova. ula sam Tubala kako
se ali: 'Moja djeca nisu jedinstvena. Da sam to znao, nikad se ne bih
odvojio od Noe!'
Hom je doveo vodu iz dva izvora, tj. gore iz viih dijelova planine, dolje do
boravita. Uskoro su se izvori ujedinili u jednu struju, koja je nakon kratka
toka, postala iroki potok. Vidjela sam Semidova oca i njegove, kako
prelaze na njihovu stranu. Hom je poprimio skoro boansko tovanje od
svojih sljedbenika. Uio ih je da Bog boravi u vatri. Puno trikova je uinio i s
vodom, te s pokvarenim korijenjem, po kojem je i dobio ime. Sadio ga je i
rijetko dijelio, dodijelivi mu epitet svetog lijeka i hrane. Ova raspodjela
naposljetku postade religijska ceremonija.
Nosio ju je posvuda sa sobom, u obliku kae ili soka, u nekoj smeoj
posudi, neto kao muar. Sjekire su se radile od istog materijala od kojeg je
bila napravljena i ta posuda. Materijal su dobili od ljudi iz nekog drugog
plemena, koje je pak ivjelo daleko u nekim planinskim krajevima, a
proizvode od tog materijala dobivali su pomou vatre. Vidjela sam ih u
planini iz koje vatra riga, ponekad na jednom mjestu, a ponekad na nekom
drugom. Mislim da je posuda koju je Hom nosio sa sobom bila napravljena
od istopljena metala ili kamena, koji se inae mogao lijevati u kalupe.

Hom se nikad nije enio, a nije niti doivio veliku starost. Puno je govorio o
svojim vizijama, koje su se odnosile i na njegovu smrt. Sam je vjerovao u
njih, kao i Derketo, a i njeni kasniji sljedbenici.
Ali, vidjela sam ga kako umire stranom smru, a Zli mu je odnio i tijelo i
duu, nita nije ostalo od njega. Iz toga razloga, njegovi sljedbenici vjeruju
da je on kao i Henok, odnijet na sveto mjesto, u raj. Semidov otac bijae
Homov uenik, a Hom je na njemu ostavio svoj duh, da ga ovaj naslijedi.
Naslijedivi oevo znanje, Semid postade voom oevih i Homovih
sljedbenika. Uskoro su narasli do naroda, a Semid ih odvede jo dalje na
jug.
Semid bijae vrlo osebujan, vrlo obrazovan, a prigrlio je Homovo uenje.
Bijae nevjerojatno rjeit, ivahan i snaan, poduzetan, i bolji nego li je bio
sam Hom, koji je inae bio otre udi i raspoloenja. Prakticirao je religiju
koju je utemeljio Hom, dodajui joj mnoge stvari, pridavajui puno panje
zvijezdama. Njegovi sljedbenici smatrahu vatru svetom.
Svi su se oni razlikovali odreenim znakom, koji je obiljeavao njihovu
rasu. Ljudi toga doba obitavahu uglavnom u plemenima, nisu se mijeali
kao danas. Semidov glavni cilj bijae poboljanje rase i odravanje rase
istom. Razdvajao ih je i spajao kako mu se inilo najboljim. Dao im je
potpunu slobodu, ali svi mu oni ipak bijahu vrlo podloni.
Potomci te rase, koje sad vidim, kako su divlji i barbarski u dalekim
krajevima i na otocima, ne mogu se usporediti sa svojim praoevima, niti
po karakteru, niti po vanjskom izgledu. Ti praoci bijahu jednostavni i
dostojanstveni, pored toga i hrabri. Dananji potomci te rase su manje
vjeti i manje lucidni, a imaju i manje tjelesne snage.
Na svojim rutama, Semid je utemeljio gradove, obiljeavao polja, pravio
duge ceste poploane kamenjem, tu i tamo formirao naselja, s izvjesnim
brojem mukaraca i ena, kojima je davao stoku, drvee i biljke. Putovao je
posvuda, stalno zabadajui u zemlju neki instrument koji je uvijek drao u

ruci, a na tim mjestima se njegov narod odmah dao na posao, kopajui i

krei, pravei jarke i ograde.
Semid je bio izuzetno pravedan i toan. Vidjela sam ga kao visoka starca,
vrlo mrava, ruiaste puti. Jahao je iznenaujue pitomu i krotku ivotinju,
s vitkim nogama, crno utih pruga, slina naem magarcu. Semid je jahao
po cijeloj regiji, ba kao to nai siromani seljaci idu po noi na
pustopoljine, obraujui ih za polja. Zaustavljao bi se tu i tamo, zakapajui
svoju motku u zemlju ili bi iskolio zemlju, oznaavajui tako mjesto
budueg naselja.
Instrument koji je kasnije prozvan Semidov zlatni leme, bijae u obliku
latinskog kria. Bio je duine ljudske ruke i kad se izvlaio, formirao bi s
glavnom osi pravi kut. Tim instrumentom Semid je inio raspukline u tlu.
Takve iste su se pojavile na strani njegove odjee, gdje inae depovi
stoje. To me simboliki podsjealo na slubu Josipa i Asenet u Egiptu, a i
oni su stalno premjeravali zemlju, premda je Semidov alat vie sliio
kriu.
Semid je nosio ogrta koji mu je padao odostraga. S pojasa do koljena,
visjela su etiri kona traka, sapeta sa strana i svezana ispod koljena. Na
stopalima je imao kou ovijenu remenjem. Ne prsima je nosio zlatni tit.
Imao je nekoliko razliitih prsnih titova, ovisno o sveanosti koju je
obavljao. Kruna mu bijae od zlata, sa iljcima na vrhu, prednji iljci vei od
stranjih, neznatno svinuti kao rogovi, a na krajevima tanki, pa lepraju
kao male zastavice.
Semid je stalno govorio o Henoku. Znao je da je ovaj odnesen na nebo,
bez da je umro. Nauavao je da je Henok prosuo na Nou svu dobrotu i svu
istinu, imenovao ga ocem i uvarom svih blagoslova, i da su od Noe svi
blagoslovi preli na njega.
Sa sobom je stalno nosio zlatnu posudu u obliku jajeta u kojoj je, kako je
rekao, sadrano neto dragocjeno, a to je bilo uvano od Noe u arci, a to

je pak bilo predano njemu. Gdjegod je razapinjao svoj ator, tamo je i

zlatna posuda bila postavljena na stup, a preko toga na elegantnim
motkama, koje bijahu izrezbarene raznim figurama, kao na baldahinu,
razvuena tkanina kao pokrov stupa i posude. To je izgledalo kao neki mali
hram. Sam pokrov posude bijae kruna filigranskog rada.
Kad god je Semid palio vatru, bacio bi na drvo neto iz te posude. Posuda
je stvarno bila koritena u arci, jer Noa je u njoj uvao vatru, ali sad je ona
bila blago, idol Semida i njegova naroda. Kad bi to bilo postavljeno, vatra
bi buknula pred tim, a oni su molili i inili rtvovanje ivotinja, jer Semid
je uio da veliki Bog boravi u svjetlu i vatri, i da on ima puno manjih
bogova i duhova koji mu slue.
Svi su se podvrgavali Semidu. Posvuda je utemeljio kolonije mukaraca i
ena, davao im stoku i nauio ih saditi bilje i graditi nastambe. Nije im bilo
dozvoljeno da slijede svoje strasti i uitke, da se ene, jer sam ih je Semid
tretirao kao stoku, dodjeljujui ene svojim sljedbenicima, prema svojoj
vlastitoj volji i vienjima.
I on sam je imao nekoliko ena. Jedna od njih bijae vrlo lijepa, a poticae
iz bolje obitelji nego li druge. Semid je svom sinu, kojeg je ona rodila,
namijenio nasljedstvo.
Prema njegovim naredbama, zapoela je gradnja velikih okruglih kula, na
koje se uspinjalo nizom stepenica, jer su kule sluile za promatranje
zvijezda. ene su ivjele odvojeno i u podlonosti. Nosile su kratke haljine.
Prsluk bijae od koe, a neka vrsta sukna je visjela otraga. Preko ramena i
oko vrata nosile su okrugli ogrta, koji je otraga sezao do ispod koljena. I
ramena i prsa bijahu ukraena nekakvim ukrasima sa znakovima ili
slovima. U svakoj zemlji koju su naselili, Semid je pravio ceste, a sve su
vodile direktno do Babilona.
Semid je uvijek vodio svoj narod u nenaseljena podruja, gdje nije bilo
naroda za istjerivanje. Iao je svuda, potpuno slobodno, jer on bijae jedini

osniva, pionir. Njegova je rasa bila svijetla, crvenkasto ute koe, kao
oker, vrlo zgodni ljudi. Svi imahu znak, da se razlikuju po istoi od
mjeanaca.
Semid je iao i preko planina pokrivenih snijegom. Ne znam kako je to
uspijevao, ali mnogi njegovi sljedbenici su poginuli. Imali su konje i
magarce, a sam Semid je jahao malu ivotinju s prugama. Promjena u
klimi ih je potjerala iz vlastite zemlje. Postalo je prehladno, ali sad je tamo
puno toplije. esto je na svojim marevima susretao bespomona
plemena, koja su jedva ekala da prebjegnu od nekog tiranina koji im je
bio poglavica, ili su tjeskobno ekali pojavak nekog novog lidera. Svi su oni
dragovoljno pristajali uz Semida, jer on bijae blag, donosio im je ito i
blagoslove.
Vidjela sam i neke jadnike koji nisu imali ni vatre, nego su morali pei kruh
na kamenju ugrijanom na suncu. Kad im je Semid dao vatru, gledali su ga
kao boga. Kod nekog drugog plemena zabranio je rtvovanje djece. Naime
oni su rtvovali defektnu djecu ili onu koja ne bi dostigla oekivanu ljepotu.
Djecu su zakapali ive dopola, a oko njih bi zapalili vatru. Semid je ukinuo
taj gnjusni obiaj. Tako je spasio mnogo jadne djece, koje je postavio u
ator i povjerio brizi nekih ena. Kasnije ih je koristio, tu i tamo, kao sluge.
Bio je vrlo paljiv u odranju genealogije rase istim.
Semid je isprva iao na jugozapad, tako da mu je Proroka planina ostala
na jugu, njemu s lijeva. Zatim je skrenuo na jug, planina mu je opet slijeva,
ali sad na istoku. Mislim da je poslije preao Kavkaz. U to doba, kada te
regije bijahu gue nastanjene ljudskim biima, kada je tamo bio sav ivot
i sve aktivnosti, nae zemlje bijahu same ume, pustopoljine i movare.
Samo prema istoku Evrope mogli ste susresti poneka mala lutajua
plemena. Sjajna Zvijezda (Zoroaster - Zaratustra), koji je ivio znatno
poslije, bijae potomak Semidova sina, ije je uenje nanovo oivio.

Semid je sve vrste zakona pisao na kori drveta ili na kamenim ploama.
Bijae to nekakvo dugako pismo, esto bi bilo samo jedna jedina reenica.
Jezik im bijae jo primitivan, ali ima neke slinosti s naim jezicima.
Semid je ivio ba neposredno prije Derketo i njene keri, koja inae
bijae Semiramidina majka. Nikad osobno nije otiao u Babilon, premda je
njegova karijera tekla u tom pravcu.
Vidjela sam povijest Homa i Semida, onako kako ju je Isus iznio pred
poganskim filozofima u Lanifi, na otoku Cipru. Ovi su filozofi govorili Isusu
o Semidu, kao o najstarijem mudrom kralju, koji je doao od tamo, daleko
iza Indije. Sa zlatnim bodeom kojeg je dobio od Boga, podijelio je i
nastanio mnoge zemlje, te je posvuda dijelio blagoslove. Ispitivali su Isusa
o njemu i o raznim udima povezanim s njim.
Isus je odgovarao na pitanja, govorei da je Semid bio po prirodi razborit
ovjek, ovjek mudar po krvi i tijelu. Rekao je, bio je voa naroda, nakon
rasprenja naroda i gradnje Kule babilonske vodio je jednu rasu i nastanio
zemlje prema odreenom redu. Tamo je bilo i drugih voa te vrste, koje su
u stvarnosti, vodile gori ivot nego Semid, jer njegova rasa nije pala u
veliku ignoranciju kao mnoge druge. Ali, Isus im pokaza i mnoge bajke koje
su napisane o njemu. Ree da je on bio mutna sporedna slika, prototip
sveenika i kralja Melkisedeka.
Rekao im je da zapaze razliku izmeu Semidove rase i Abrahamove rase.
Kako se tijek nacija kretao naprijed, Bog otposla Melkisedeka najboljim
obiteljima, da ih vodi i ujedini, da im pripremi zemlju i dom, da bi ih mogao
ouvati neokaljane, i ovisno o njihovu stupnju vrijednosti, da ih nae
manje-vie pripremne primiti milost Obeanja.
Tko je bio Melkisedek, Isus im ne ree, ali u jedno ih uvjeri, bio je
patrijarhalni tip budunosti, koja je ukazivala na brzo ispunjenje Obeanja.
rtva kruha i vina, koju je on ponudio, ispuniti e se potpuno, a vriti e se
do kraja vremena.
7. Kula babilonska

Gradnja Kule babilonske bijae djelo oholosti. Graditelji zaeljee napraviti

neto po svojim vlastitim idejama i tako se opirahu Bojem vodstvu. Kada
se Noina djeca vrlo umnoie, najoholiji i najiskusniji meu njima,
sastadoe se i rijeie uiniti neko djelo, tako veliko i tako snano, da e to
biti udo svih vjekova, i da e se o tim graditeljima priati kao o
najvjetijim i najsnanijim ljudima. Nisu uope razmiljali o Bogu, traili su
samo svoju slavu. Da je bilo drukije, to mi je reeno, Bog bi dopustio da
njihov pothvat uspije.
Potomci Sema nisu htjeli sudjelovati u gradnji. Stanovali su u donjim
krajevima, gdje su palme i slino voe rasli. Ipak su bili obvezni neim
pridonijeti u gradnji, jer u to doba nisu ba tako daleko stanovali, kao to
su kasnije, kad su odselili. Samo su potomci Hama i Jafeta sudjelovali u
gradnji. Budui su emovi (Semovi - Semiti) odbili raditi s njima, prozvae
ih bedastom rasom. Semiti su bili najmanje brojni, za razliku od potomaka
Hama i Jafeta. Meu Semitima, obitelj Hebera i preci Abrahama najupornije
su odbijali sudjelovati u projektu.
Na Hebera, koji nije htio sudjelovati u gradnji, Bog pogleda milostivo. Meu
sveopim nemoralom i pokvarenou, Bog njega i njegovo potomstvo
odvoji kao sveti narod. Bog mu dade nov i svet jezik, koji ne imae nijedan
narod, tako da se njegova rasa odvoji od komunikacije s drugim narodima.
Taj je jezik bio isti hebrejski ili kaldejski.
Prvi jezik, majka svih jezika, kojim je govorio Adam, em i Noa bijae
drugaiji, a danas se moe pronai samo dio u nekim izoliranim
dijalektima. Njegova prva inaica je Zend, sveti jezik Indije i jezik Bakhta
(Bactrians). U tim jezicima neke se rijei mogu pronai skoro sline, kao s
jezikom u mojem rodnom kraju, u Germaniji. Knjiga koju sam vidjela u
dananjem Cesifonu, na Tigrisu, napisana je tim jezikom.
Heber je bio jo iv u vrijeme Semiramide. Njegov pradjed Arfaksad, bijae
najomiljeniji emov sin. Bio je vrlo pravedan ovjek, pun duboke mudrosti.

Ali, veliko petljanje s idolatrijom i vraanjem, moda je ba prenijeto preko

njega. Magi (Tri kralja) vuku porijeklo od njega.
Babilonsku su kulu gradili na povienom terenu, promjera oko 5 hektara, a
oko toga se pruala ravnica s poljima, vrtovima i umama. U temelje Kule,
dovueno je 25 velikih kamenih blokova sa svih strana doline. 25 plemena
je bilo angairano u graenju, pa je svako pleme imalo svoj vlastiti put do
Kule.
Daleko, tamo gdje su ovi putovi zapoinjali, svako je pleme imalo svoj
glavni grad, koji je u vrijeme opasnosti ili napada, imao taj put, kojim su
mogli pobjei u Kulu i zakloniti se. Kula je sluila i kao hram za njihova
idolatrijska vjerovanja. Kamene ceste bijahu dovoljno iroke, ali oko Kule
bijahu blizu jedna druge, tako da je muuprostor bio manji od irine obina
puteljka. Malo prije nego su se sastale kod Kule, ceste su bile povezane
lukovima, a izmeu svaka dva luka otvarao se prolaz oko 3 metra irok u
svojoj bazi. Kad su ove blago strme ceste dostigle odreenu visinu, na njih
bi postavili samo jednostruke lukove. Blizu Kule, lukovi bijahu dvostruki,
jedan iznad drugoga, tako da je kroz njih ovjek mogao ii u Kulu
zaobilaznim putem, ak i na najnie dijelove, ispod svih putova. Iznad
lukova koji su povezivali nagnute ceste, bijahu staze, ili ceste, koje su ile
usporedo oko Kule.
Ove blago nagnute ceste, irile su se kao korijenje stabla. Bile su
djelomino dizajnirane kao potporni stupovi, za ojaavanje temelja
ogromne graevine, a djelomino kao putovi za dopremanje materijala i
drugog tereta, sa svih toaka graevine na prvi kat Kule.
Izmeu ovih irokih baza, bijahu taborita na kamenim temeljima. Na
mnogim mjestima vrhovi atora bijahu nii od cesta, koje su ile posred
njih. Iz svakog taborita, stepenice usjeene u zidove vodile su do staza.
Mogli ste ii svuda okolo Kule, kroz logore i lukove, ispod kamenih cesta.

Osim ljudi u taborima, bilo je tamo i drugih ljudi koji su ivjeli u podrumima
i prostorima na drugoj strani kamenih cesta. Unutra i okolo cijele
graevine boravilo je nebrojeno ljudi. Sve je izgledalo kao veliki ljudski
mravinjak. Brojni slonovi, magarci i deve, ili su gore dolje cestama
natovareni tekim teretima. Premda su ti tovari izgledali daleko iri nego
same ivotinje, ipak su se lagano mogli mimoii na cestama. Na cestama
su postojala i ugibalita za hranjenje ili rastovarivanje ivotinja, a na
ravnim dijelovima cesta bijahu atori, pa ak i tvornice. Vidjela sam
ivotinje kako bez vodia nose teret, gore dolje. Prolazi su u prizemlju Kule
vodili u labirint hala, hodnika i soba. Od ovog prizemlja Kule, mogli ste se
popeti stepenicama koje bijahu usjeene na sve strane. Jedna spiralna
staza je vodila s prvog kata, pa okolo van, pa svud oko viekutne
graevine. Unutranjost se tu sastojala od podruma, velikih i dobro
uvrenih skrivenih soba i hodnika.
Graevina je zapoinjala jednako sa svih strana. Sve je teilo k jednoj
sredinjoj toki, gdje je isprva stajao veliki tabor. Koristili su ploice,
takoer i veliko isklesano kamenje, koje su teglili na mjesto postavljanja.
Povrina staza bijae posve bijela, blistala se na suncu. Iz daljine, pogled
na to bijae velianstven. Kula je projektirana vrlo paljivo i vjeto. Reeno
mi je da bi Kula bila zavrena i stajala bi kao velianstveni spomenik
ljudskoj sposobnosti, da je bila graena na slavu Boga. Ali graditelji ne
razmiljae o Bogu. Njihovo je djelo bilo edo drskosti. Imena onih koji su
doprinijeli velianstvu Kule bijahu upisana na stupove i svodove, rijeima
hvale i ponosa. Pisana su raznobojnim kamenjem, kao mozaikom i velikim
znakovima, slovima. Nije tad bilo kraljeva, nego samo starjeine raznih
obitelji, a vladali su zajednikim vijeanjem.
Kamenje koje se koristilo za gradnju bijae vrlo vjeto obraeno. Vrhunski
je pasalo jedno u drugo, pridravajui se tako meusobno. Na graevini ne
bijae niti jednog stojeeg kipa, ali mnogi dijelovi graevine bijahu iscrtani
raznobojnim kamenjem, a tu i tamo bijahu postavljeni kipovi u nie.
Sustavom kanala i rezervoara dovodili su vodu. Svi su u pothvatu

pomagali, ak su i ene nogama mijesile glinu. Mukarci su radili golih prsa

i ruku, a najistaknutiji meu njima su nosili kape. ak i u ta rana vremena,
ene bijahu pokrivene glave.
Graevina je rasla u irinu i visinu tako puno, da je na onoj strani gdje je
bacala sjenu bilo vrlo hladno, dok je na drugoj strani od odsjaja sunca bilo
vrlo toplo. Radovi su trajali neprestano trideset godina, a tek su bili na
drugom katu. Obzidali su sve izvana i iznutra, sve su uredili iznutra,
stupovi su bili ukraeni i isklesani s imenima rasa i istaknutih osoba, kad
iznenada nastade zbrka.
Vidjela sam Melkisedeka kojeg je poslao Bog, kako ide od voe do voe.
Prozvao ih je radi njihova vodstava i najavio im Boju kaznu. I tad je
zapoela zbrka i uznemirenost. Mnogi koji su do tada mirno radili, sad se
poee hvaliti uinjenim, te poee veliati svoje zasluge. Zapoe
stranarenje, zatraie pravo na odreene privilegije. To dovede do
suprotstavljanja, animoziteta i pobune. Isprva su meu nezadovoljnicima
bila samo dva plemena, a ostali rijeie da ih otpuste. Ali uskoro se otkri
da je nejedinstvo mnogo vee, da postoji meu svima. Zapoee
meusobni sukobi, ubijae jedni druge, vie jedan drugoga nita ne
razumjee, pa se napokon razdvojie i rasprie po cijeloj zemlji.
Vidjela sam kako emova rasa odlazi na jug, gdje je kasnije bio Abrahamov
dom. Vidjela sam jednog mukarca od emove rase. Bijae to dobar
ovjek, ali nije slijedio svoga vou. Zbog svoje ene, vie je volio ostati
meu pokvarenim narodom Babilona. On postade voa amanea (amana
- Samanenses), rase koja se uvijek drala daleko od drugih. Pod okrutnom
Semiramidom, Melkisedek ih odvede u Palestinu.
Kad sam u djetinjstvu imala vizije izgradnje Kule babilonske, esto sam ih
odbijala jer ih nisam mogla shvatiti. Naravno, nita takva nisam nikad
vidjela, nikakve graevine, osim Coesfelda i nae farme, gdje su krave
ulazile i izlazile kroz dimnjak (opaska: tj. tamo gdje vrata slue kao oduak

za dim, kao i za ulaz krava). Vie sam puta pomislila da je to slika neba.
Budui sam neprestano imala te iste vizije, koje su dolazile uvijek na isti
nain, promatrala sam ih bez uzbuenja. Vidjeh takoer, kako je to
izgledalo u Jobovo vrijeme.
Jedan od glavnih voa izgradnje Kule bijae Nimrod. Poslije je zadobio ast
kao boanstvo, pod imenom Bel (opaska: Belus, Baal, na babilonskom
-gospodar). On je bio utemeljitelj rase koja je tovala Derketo i Semiramidu
kao boice. Poslije je izgradio grad Babilon od kamenja Kule, a Semiramida
ga je velianstveno ukrasila. On je postavio i temelje grada Ninive, a
izgradio je i kamene temelje za taborita.
Nimrod bijae velik lovac i tiranin. U to doba divlje ivotinje bijahu vrlo
brojne, a svojim haranjem sijale su ogroman strah meu ljudima. Protiv
njih su se poduzimale lovne ekspedicije, kao to dananja vojska poduzima
vojne ekspedicije. Oni koji bi ubili te divlje ivotinje, bijahu aeni kao
bogovi. Nimrod je takoer hvatao mukarce i porobljivao ih. Prakticirao je
idolatriju. Bio je vrlo okrutan, bavio se bajanjem, a imao je puno potomaka.
ivio je oko 270 godina. Bijae blijedoute boje koe, a od rane je mladosti
vodio divlji ivot.
Bijae on igraka u rukama sotone, a puno se bavio promatranjem i
oboavanjem zvijezda. Na brojnim figurama i slikama koje je iscrtao,
nalaze se planeti i konstelacije zvijezda, a prema tome je i postupao s
raznim narodima i dravama. Traio je da se te slike i likovi umnoe, a
onda ih je postavljao na aenje. Egipani 'duguju' svoje sfinge njemu,
kao i za mnoge naoruane idole, te mnoge druge kipove.
Sedamdeset se godina Nimrod bavio povijeu tih idola, utemeljio je
ceremonije i aenje u njihovu ast, utemeljio je rtvovanje njima,
utemeljio je za njih i pogansku formu sveenstva. Svom avolskom
mudrou i moi, podvrgavao je rase koje je dovodio da grade Kulu.

Kad je nastala pomutnja jezika, mnoga od tih plemena raskinue s njim, a

najdivljiji meu njima otioe slijediti Mesraima u Egipat. (opaska:
Mizraima, odatle ime Misir za Egipat)
Nimrod je izgradio Babilon, podjarmivi sve okolne zemlje. Tako je postavio
temelje velikom Babilonskom carstvu. Meu brojnom njegovom djecom,
bijahu Nin i Derketo. Derketo je inae tovana kao boica.
8. Derketo
Od Derketo do Semiramide, vidjeh tri generacije keri. Derketo bijae
visoka, snana ena. Bila je obuena u kou, s brojnim trakama i
ivotinjskim repovima koji su visjeli oko nje. Na glavi je nosila kapu
napravljenu od perja raznih ptica. Vidjela sam da ima ogroman broj
sljedbenika, mukih i enskih, koji su dolazili iz okolice Babilona. Stalno je
imala vizije, stalno je prorokovala, rtvovala, gradila gradove ili bi se
posvuda skitala. Ona i njeni sljedbenici potjerae sva rasprena plemena s
njihovim krdima, na prorokovana bolja mjesta za boravljenje. Podizala je
hrpe kamenja od kojih neke bijahu ogromne, rtvovala i prakticirala sve
vrste gadosti. Sve je privlaila sebi, bila je sad tamo sad amo, svugdje je
bila oboavana.
U starijoj dobi Derketo dobi ki, koja joj je u svemu bila slina. Jasno sam
vidjela u jednoj viziji otkuda potjee taj izvor opaina. Konano, vidjeh
Derketo kao stranu staricu u gradu pokraj mora. Opet je vrila svoje
gadosti na obali mora. Bila je u dijabolikoj ekstazi, najavljujui svome
narodu da mora umrijeti za njih, dati svoj ivot za njih. Ree im da ne moe
vie ostati s njima, da e otii i pretvoriti se u ribu i kao takva uvijek e biti
s njima. Dala im je upute za takvo bogotovlje i onda pred cijelim narodom
ode u more. im je nestala pod vodom, pojavi se riba iznad valova, a
narod je pozdravi sa aenjem, rtvama i drugim gadostima sve vrste.
Njihova proricanja bijahu puna misterije, znakova itd., povezanih s vodom.
Tako je kroz Derketo utemeljen jedan novi sustav idolatrije.

Nakon Derketo, vidjela sam drugu enu, njenu ki. inila mi se kao nia
planina, koja je pokazivala da je njen poloaj snaniji nego li je bio poloaj
njene majke. I ovo je bilo u Nimrodovo vrijeme, jer obje pripadahu istom
vremenu. Vidjela sam da ova ki vodi ak i divljiji i ei ivot od svoje
majke. Najvie je vremena provodila u lovu, praena od mnotva
sljedbenika. esto je ila daleko u divljinu, i do 300 milja, progonila divlje
ivotinje, rtvovala, proricala,

prakticirala bajanje i aranje. Na ovaj je

nain utemeljila mnoga mjesta, te ustanovljavala pogansku idolatriju.

Vidjela sam ovu enu kako je pala u jezero, dok se borila s voden konjem.
Njenu ki Semiramidu, vidjela sam iznad najviih planina, oko kojih su bila
sva kraljevstva i blaga svijeta, kako joj sotona sve to pokazuje i daje.
Vidjela sam kako je Semiramida stavila svoj zavrni peat na svaku gadost
Babilonaca.
U najranija vremena vlast se nad drugima drala miroljubivo, dodijeljena je
i

rasprostranjena

mnogim

ljudima.

Kasnije

je

neogranienu

vlast

posjedovalo samo mali broj pojedinaca. Oni su postali voe naroda, bogovi
svojima sljedbenicima, a utemeljili su i razne sustave idolatrijskog
bogotovlja, svako prema svojim zamislima. Mogli su takoer izvoditi
vjeta uda, smiona i domiljata, jer bijahu puni duha tame. Iz toga vrela
podigoe mnoga plemena, prve vladare i sveenike u jednoj osobi, poslije,
samo sveenike. Vidjela sam da je u tim danima bilo vie ena s ovim
znakom, nego li mukaraca. Svi oni bijahu u unutarnjoj komunikaciji,
povezani jedni s drugima, osjeajima, mislima i utjecajem. Mnoge stvari
koje su se o njima pripovijedale, bijahu plod govora njihovih ekstaza ili
hipnotikih izraaja povezanih s njima, njihova porijekla, njihovih djela koja
su

uinili

po

svojim

rijeima

ili

po

drugima,

njihovim

avolskim

posredovanjem.
I idovi su imali mnoge tajne radnje u Egiptu. Ali Mojsije, vidjelac Boji ih je
iskorijenio. Meu rabinima meutim, postoje jo uvijek mnoge takve stvari,
kao toke njihova uenja. Kasnije su ove tajne radnje postale zakoni,

vulgarna prakticiranja meu skitalakim plemenima, i jo uvijek postoje u

arobnjatvu i praznovjerju.
Svi oni vuku porijeklo iz istoga stabla pokvarenosti, iz istoga podzemnog
kraljevstva tame. Vidjela sam vizije svih tih poduhvata i njihovo
prakticiranje, koje je uvijek bilo tik iznad zemlje ili bi cijelo bilo pod
zemljom. Isti takav element postoji i u magnetizmu.
U tim ranim idolatrijama, voda je smatrana posebno svetom. Ona se
koristila u svim njihovim praksama. Uvijek su gatanja i ekstaze zapoinjali
buljei u vodu. Imali su ribnjake posveene toj namjeni. Nakon nekog
vremena, njihove bi ekstaze postale uobiajene, pa su ak i bez pomoi
vode imali svoje avolske vizije. Vidjela sam na koji su nain vrili te svoje
vizije, i to bijae stvarno neobino. Cijela zemlja sa svim to sadrava,
inila se kao da je cijela pod vodom, ali omotana kao u neku tamnu sferu.
Drvee je stajalo ispod drvea, planine ispod planina, vode ispod voda.
Vidjela sam da su te vjetice promatrale sve to se dogaa: ratove,
narode, opasnosti, itd., ba kao da se dogaaju u sadanjosti, jedino s tom
razlikom, to su ono to su vidjeli pretvarali u stvarnost, pravili lano dobro
od toga. Vidjeli su nacije koje treba podjarmiti, koje treba iznenada napasti,
grad koji treba sagraditi. Vidjeli su slavne mukarce i ene, planove po
kojima mogu nadmudriti druge. Ustvari vidjeli su unaprijed sve oblike
avolskog aenja, prije nego bi ga proveli u stvarnost.
Derketo je u viziji vidjela da se mora baciti u more i da se mora pretvoriti u
ribu, a ono to je vidjela, bez oklijevanja je i provela u djelo. Sve gadosti
koje su prakticirali u bogotovlju, bijahu im sve prikazane kao u vodenom
zrcalu, a onda su oni te gadosti prenosili drugima i izvravali.
U vrijeme kad je ki od Derketo ivjela, poeli su se graditi nasipi i ceste.
Jahala je sama dolje do Egipta. Cijeli njen ivot bijae mnotvo putovanja i
lovakih ekspedicija. Njeni potomci su pripadali plemenu koje je opljakalo
Joba u Arabiji. avolsko aenje koje je vrila Derketo postalo je najprije

sistematizirano u Egiptu. Tu je poprimilo takve korijene, da kad su vjetice

sjedile u hramovima i odajama, na nekim udnim sjedalima, ispred kojih
bijahu razne vrste ogledala, njihove bi vizije, prvo bile prenijete
sveenicima, a ovi bi ih onda prenijeli dalje stotinama mukaraca, koji bi ih
opet ugravirali u kamene zidove graevina.
udno je da sam vidjela sve ove instrumente gadosti i tame, uvijek u
nesvjesnoj komunikaciji jednih s drugima. Vidjela sam sline akcije i djela,
kako se isto tako odigravaju na drugim raznim mjestima, a izvode ih sline
sluge Zloga. Jedina razlika meu njima bijae raznovrsnost naina i obiaja
meu raznim narodima, kao i razni stupnjevi izopaenosti u koju su pali.
Neki jo ne bijahu tako jako potonuli, nisu se toliko daleko odmakli od
istine. Oni su ti, od kojih su potekle obitelji Abrahama, Joba i Triju Kraljeva.
Kad je Isus Krist doao na zemlju, kad je zemlja upila njegovu svetu Krv,
jaki utjecaj takvih praksa bijae ve prilino oslabljen, a arobnjatvo je
izgubilo dosta od svoje moi. Mojsije je bio vidjelac od kolijevke, ali on
bijae po Bojem naumu i uvijek injae to je vidio.
Derketo, njena ki i unuka Semiramida, ivjele su do poodmakle dobi,
prema opem standardu toga vremena. Sve su bile visoke, mone, snane,
takve da bi ih se ljudi danas preplaili. Bijahu nezamislivo smione, estoke,
bestidne, a izvravale su sa zauujuom sigurnou sve to im je Zli
pokazivao u vizijama. Osjeale su svoju snagu, mislile su o sebi kao o
boicama. Svoju su snagu sve primale iz onih estokih izvora na visokim
planinama, pa su zato kanjene Potopom.
Bilo je udno za vidjeti kako se Patrijarsi, premda su esto imali Boja
otkrivenja, nikad nisu zbog toga uznemiravali ili kako se nisu neumorno
borili zadrati istou od tih gadarija, koje su ih posvuda okruivale. Zato
se je milo podsjetiti, u kojoj tajnosti i kako je bolno, napokon Spasenje
dolo na zemlju, kad su svi bili u dosluhu sa spiritizmom i kad su sve stvari
promicale takve prakse.

Kad sam sve to vidjela, taj ogroman utjecaj praksi od tih boica, to veliko
oboavanje koje su imale po cijeloj zemlji, i s druge strane, kad sam
razmatrala Marijinu malu drubu, u simbolinoj slici Ilijina oblaka, ciparske
mudrace koji trae da spoje svoje lane gadarije, kad sam vidjela Isusa,
ispunjenje svih obeanja, siromana i strpljiva, kako stoji pred njima i
pouava ih, a nakon toga se ide sresti sa svojim Kriem ah, tad me je sve
to vieno strano alostilo. Ali, nakon svega, ipak je to povijest Istine, to je
Svjetlo koje vjeno sjaji u tami, a tama ga ne obuzima. Tako je bilo, tako je
i sada, iste stare prie, sve do dananjih dana.
Ali milost je Boja neiscrpiva. Vidjela sam da su u vrijeme Potopa mnogi
spaeni od vjene kazne. Strah i tjeskoba ih obratie k Bogu. Otili su u
istilite, a Isus ih je oslobodio kad je siao nad pakao.
Brojna stabla su takoer izbjegla iskorjenjivanje i upanje iz zemlje, od
Potopnih voda. Vidjela sam kako neka opet dobro i bujno rastu, ali veina
od njih bijae prekrita slojevima blata.
9. Semiramida
Majka Semiramidina bijae roena u regiji Ninive. Izvanjski se skanjivala, a
u tajnosti bijae okrutna i razuzdana. Otac joj bijae po roenju Sirijac, a
isto je kao i supruga prionuo najgnjusnijim idolatrijama. Nakon roenja
djeteta bio je ubijen. Njegovo ubojstvo bijae povezano s roenjem ili
bijae posljedica njihovih gatanja.
Semiramida je roena daleko kraj Akalona, u Palestini, a poslije je
odvedena od poganskih sveenika nekim pastirima u divljinu. Najvie je
vremena u djetinjstvu provela sama u planini. Vidjela sam joj majku i
poganske sveenike kako joj dolaze u posjetu, kad bi bili na lovnim
ekspedicijama. Vidjela sam i avla u raznim oblicima, kako se igra s njom,
kao to se Ivan Krstitelj igrao u pustinji s anelima. Kraj nje sam viala i

ptice sjajnog perja. Donosili su joj sve vrste udnih igraaka. Ne sjeam se
svega onoga to je bilo povezano s njom, ali to bijahu strane idolatrije.
Semiramida je bila lijepa, inteligentna i zavodljiva, a svatko bi pao pod
njen utjecaj. Zbog poslunosti odreenim boanstvima, udala se za
gospodara svih pastira od kralja babilonskoga, a kasnije se preudala za
samog kralja. Kralj je podjarmio sve narode dalekog sjevera, a dio ih je i
dovukao sa sobom u Babilon kao roblje. Poslije nekog vremena, kad je
Semiramida sama vladala, mnogi su joj se suprotstavili, jer bijahu prisiljeni
na veliku tlaku, kod gradnje njenih ekstravagantnih graevina. Narod ju je
smatrao za boicu.
Lovne ekspedicije koje je poduzimala Semiramidina majka bijahu ee
nego li one koje je poduzimala sama Semiramida. Njena je majka ila u lov
s malom naoruanom vojskom, na devama, prugastim magarcima i
konjima. Jednom sam ih vidjela u Arabiji blizu Crvenog mora, u velikom
lovu, u vrijeme kad je tamo Job boravio u svom gradu. Te su ene lovci bile
vrlo vjete, sjedile su na devama kao mukarci.
Bijahu obuene do koljena, a listovi im bijahu omotani konim trakama. Na
stopalima su imali potplate s dva uzdignuta kona lista, na kojima bijahu
neke obojane figure. Nosili su kratke, pripijene jakne, napravljene od fina
perja, od najrjeih ptica i najljepih boja. Preko ruku i prsiju imahu
prekriene trake obrubljene lijepim perjem. Ramena im prekrivae
pelerine, takoer od perja, s blistavim kamenjem i biserjem. Na glavi su
nosili neku vrstu kape od crvene svile ili vune. Preko lica su nosili veo,
raspolovljen po sredini lica. Veo su koristili kao zatitu od vjetra, praine ili
od sunca. Na sebi jo imae i kratki ogrta. Od oruja su imali koplja,
lukove i strijele, a sa strane su nosili tit.
Divlje su se ivotinje zapanjivo mnoile. Lovci bi ih potjerali sa svih strana
na jedan okup, pa bi ih ubijali. Takoer su kopali jame i pokrivali ih kao
stupice. Kad bi zvijer upala u jamu, ubrzo bi bila ubijena sjekirama i
toljagama. Vidjela sam Semiramidinu majku kako lovi ivotinje koje je Job

opisao pod imenom divovske ivotinje (giganti), kao i lavove, tigrove itd.
Nisam vidjela da majmuni postoje u to rano doba. Vidjela sam sline lovne
ekspedicije i na vodi, gdje su openito brojne gadosti i idolatrije bile
prakticirane.
Majka joj izvana ne bijae tako raskalaena kao Semiramida, ali je bila
opsjednuta nevjerojatnom dijabolikom snagom i nepromiljenou. Koja
strana slika, ta njena borba u jezeru s monim voden konjem. Jaui na
jednogrboj devi, progonila je ivotinju sve dok i deva i jaha ne bi bili
potpuno u vodi. astili su je kao boicu lova i dobroiniteljicu ovjeanstva.
Semiramida se vratila kui iz Afrike nakon jednog lova ili vojne ekspedicije.
Otila je ponovo u Egipat. Ovo je kraljevstvo utemeljio Mesraim, Hamov
unuk, koji je kad je tamo doao, naao nekoliko rasprenih plemena
degenerirane rase. Egipat su tad naseljavale nekoliko rasa, a ponekad bi
vladala jedna rasa, a drugi put druga, i tako redom. Kada je Semiramida
dola u Egipat nala je utemeljena samo etiri grada. Najstariji je bio Teba,
a naseljavali su ga najbjelji i najblai ljudi. Jedna vrlo agilna rasa je ivjela
u Memfisu, a bijahu niski i zdepasti. Memfis je leao na lijevoj obali Nila, a
preko rijeke bijae jedan dugi most. Na desnoj obali Nila, bijae mjesto
gdje je u Mojsijevo vrijeme ivjela faraonova ki. Tamniji stanovnici s
kovravom kosom bijahu ak i u to rano doba roblje i oni nisu nikad vladali
Egiptom. Mislim da su oni prvi doli s juga Afrike u Egipat i izgradili grad
Tebu. Drugi bijahu doli preko Crvenog mora, a otuda su doli i Izraelci.
Trei se grad zvao Kume, kasnije Heliopolis. Leao je na sjeveru, blizu Tebe.
Kad su Marija i Josip bjeali s Isusom u Egipat, vidjela sam nevjerojatno
velike graevine oko grada Tebe. Dolje malo nie od Memfisa, nedaleko od
mora, leao je grad Sais. Mislim da je bio stariji od Memfisa. Svaki od ova
etiri grada imae svoga kralja.
Semiramida bijae visoko cijenjena u Egiptu, gdje je uz pomo svojih
intriga i dijabolikih ina naveliko proirila svoju idolatriju. Vidjela sam je u

Memfisu, gdje su se vrile ljudske rtve, a prakticirala se magija i

astrologija. U to doba nisam vidjela bika Apisa, ali sam vidjela idole s
repovima i s glavama kao sunce. Bijae to ba Semiramida, koja je
isplanirala da se tu izgradi prva piramida. Piramida je izgraena na istonoj
obali Nila, nedaleko Memfisa. Cijela je nacija morala sudjelovati i pomagati
izgradnju. Kada je zavrena, vidjeh opet Semiramidu kako putuje onamo,
praena s oko 200 pristaa. Bijae to radi posveivanja graevine.
Semiramida je aena skoro kao boanstvo.
Dogodilo se da je piramida izgraena na movarnom tlu. Temelji tako
velike graevine postavljeni su na stupove, pa bijae kao veliki iroki most.
Na tome podestu je podignuta piramida. Mogli ste prolaziti ispod nje i oko
nje, kao u nekom ogromnom hramu sa stupovima. To bijae podijeljeno na
brojne sobe, podrume i prostrane hodnike. I sama piramida imae do
samog vrha brojne sobe, velike i male, s otvorima kao prozorima, a s njih
sam vidjela kako vise i lepraju zastave od sukna. Svud uokolo piramide
bijahu kupke i vrtovi.
Ova je graevina bila stvarni centar egipatske idolatrije, astrologije, magije
i pokvarene neistoe. Ovdje su djecu i starije rtvovali kao rtve
bogovima. Astrolozi i spiritisti su boravili u piramidi i tamo su imali svoje
avolske vizije. Blizu kupki bijae ogromna mainerija za proiavanje
muljevite

vode

Nila.

Kupke

su

svjedoile

najgroznijim

zloinima

idolopoklonstva. Poslije sam vidjela kako su Egipanke prakticirale najvee

gadosti. Ova piramida nije dugo trajala, bijae razorena.
Narod je bio zastraujue praznovjeran. Poganski sveenici bijahu u tako
velikom mraku, da su odavali boansko aenje Heliopolisu, ak su i snovi
ljudi sakupljani, zapisivani i povezivani sa zvijezdama. Pojavie se mnogi
hipnotizeri koji su u svojim dijabolikim vizijama, tumaili i izokretali istinu
laima. Prema njihovim vizijama, odreivala se i vrsta idolatrije, a ak su
se i vremenski ciklusi tako raunali.

Kada su Josip i Asenet (Asenat) doli u Egipat, vidjela sam da nisu vie
postojali idoli Isis (Izida) i Oziris, a njihov su dolazak predvidjeli ti isti
astrolozi u svojim dijabolinim vizijama. I njih su oito ugradili u svoju
religiju. Kad su oni doli, aeni su kao boanstva. Vidjela sam da je
Asenet plakala nad takvom bezbonou, a o tome je i pisala.
Povjesniari i uenjaci koji danas piu o starom Egiptu, u velikoj su zabludi.
Oni prihvaaju mnoge injenice koje se tiu egipatske povijesti, znanosti i
uenja, a one nemaju nikakva drugoga temelja do astrologije i lanih vizija.
Da neka nacija moe ostati toliko glupa i krvolona, dokaz su sami
Egipani. Ali ti uenjaci odbacuju takve demonske inspiracije i prakse kao
nemogue. ele smatrati Egipane puno drevnijima nego to jesu, jer u
tim ranim vremenima, ini im se, da su Egipani posjedovali veliko znanje
zakuastih i skrivenih stvari.
Ali, ja sam vidjela, da ak i kad je Semiramida dola u Memfis, ovaj narod,
u svojoj oholosti, bijae smislio potpuno zbrkan kalendar. Njihov cilj bijae
prevlast nad svim ostalim narodima u pitanjima kalendara, zvijezda i
vremena. Smislili su brojne komplicirane kalendare i izvukli genealogiju
mnogih kraljeva. Ovime, a i estim izmjenama svojih rauna, pravi
redoslijed i prava kronologija bijahu zagubljeni. Tako je ova zbrka mogla
biti utemeljena i ozakonjena.
Ovjekovjeili su svaku greku u natpisima ili podizanjem velikih graevina.
Ve dugo vremena raunali su vrijeme oca i sina tako, da je datum smrti
oca postao odmah datumom roenja njegova sina, bez obzira koliko je sin
ve ivio. Kraljevi koji su vodili stalni rat sa sveenicima zbog takve
kronologije, umetali su meu svoje pretke imena osoba koja nikad nisu ni
postojala. Tako su etiri kralja istog imena, koji su istovremeno vladali
Tebom, Memfisom, Heliopolisom i Saisom, izraunati po ovom principu, kao
da su vladali jedan za drugim. Jednom sam vidjela kako su izraunali da
godina ima 970 dana, a drugi put godina bijae izraunata kao par
mjeseci. Vidjela sam nekog poganskog sveenika kako rauna kronoloke
tablice, u kojima za svakih 500 godina, stavlja 1100 godina.

Vidjela sam ove lane izraune poganskih sveenika, istovremeno kad sam
gledala Isusa kako nauava na abat u Arumi. Isus je govorio pred
Farizejima o pozivu Abrahama i o njegovu kratku boravku u Egiptu, te kako
je bio izloen pogrekama egipatskog kalendara. On im je rekao, da je
svijet sad star 4 028 godina. Kad sam ula da je to Isus rekao, on sam
imae 30 godina.
Takoer sam za ta vremena vidjela ljude, koji su astili Seta kao boga. Oni
su putovali na daleka i opasna putovanja u Arabiju, gdje su pretpostavljali
da mu je grob. ini mi se da jo i danas postoje potomci ovih ljudi. Turci su
im dopustili slobodan prolaz kroz svoj teritorij, kad bi ili na svoja
hodoaa k tome grobu.
10. Melkisedek
esto sam viala Melkisedeka, ali nikad kao ljudsko bie. Uvijek sam ga
viala kao bie druge prirode, kao nekog anela, kao nekoga koga je
poslao Bog. Nikad niti u koje doba nisam vidjela odreeno boravite gdje je
boravio, niti kuu, niti obitelj, niti neko drutvo povezano s njim. Nikad ga
nisam vidjela kako jede, pije ili spava, niti mi je ikad pala na pamet misao
da je smrtnik. Bijae obuen kao niti ijedan sveenik na zemlji ikad, ve
bijae kao aneli u Nebeskom Jeruzalemu. Njegova odjea bijae kao u
Mojsija, po zapovjedi Bojoj, onako kako je trebala biti kasnija sveenika
odjea.
Vidjela sam Melkisedeka kako se pojavljuje tu i tamo, kako posreduje u
sporovima nacija. Na primjer, u slavljima nakon pobjeda u ratu ili u vrijeme
okrutnog ratovanja. Gdje god da se pojavio, gdje god da je bio, mogao se
iskusiti neodoljivi utjecaj njegova Boanskog blagoslova. Nitko mu se nije
mogao oprijeti, a nije nikad ni iskusio nikakve tete. ak su i poklonici
idolatrije s veseljem primali njegove savjete i djelovali su po tim savjetima.
Nije imao pratioca, bio je potpuno sam. Ponekad bi imao dvojicu

unajmljenih kurira. Oni su nosili kratke bijele haljine, a trali bi ispred njega
da objave kako dolazi. Otpustio bi ih kad bi izvrili svoj zadatak.
Sve to mu je trebalo, dobivao bi bez zadrke i bez ikakvih smetnji. Oni od
kojih bi neto primio, mogli su to to su davali, uvijek utedjeti bez ikakvih
problema. Davali su mu to s radou. Potovali su ga sa svetim strahom,
ali smatrali su se poaenima biti u njegovu drutvu. Melkisedek je bio
bie viega reda. Bijae smatran velikim i od poganskog svijeta, od
naturalista, od bezbonih ljudi, na isti nain i u istom svjetlu, kao to bi se
neki izvanredni svetac promatrao danas, kad bi se pojavio meu nama i
inio dobra djela i udesa.
Tako sam vidjela Melkisedeka na dvoru Semiramide u Babilonu, gdje je ona
vladala

neopisivim

sjajem

velianstvenou.

Podigla

je

ogromne

graevine, prisilivi robove na rad, a tlaila ih je okrutnije nego li je to inio

faraon u Egiptu s Izraelcima. Najuasnija idolatrija bila je prakticirana od
Babilonaca. Ljudi su zakapani u zemlju do vrata i tako su nueni kao rtve.
Teko je povjerovati do kojeg su stupnja posjedovali sve vrste luksuza,
velianstvenosti,

bogatstva

umjetnosti.

Semiramida

je

takoer

poduzimala velike ratove. Njena je vojska bila sastavljena od bezbrojnih

ratnika. Ali, ti su ratovi skoro uvijek bili protiv nacija na istoku. Malo ili
skoro nikad nije ila na zapad. Narodi prema sjeveru bijahu tamne puti,
mrki i zlokobni.
Kako je vrijeme prolazilo, u Semiramidinu kraljevstvu narasli su u broju,
brojni ljudi Semitske rase. Nakon gradnje Kule, njihovi su potomci ostali u
Babilonu. ivjeli su kao mala pastirska plemena pod atorima, uzgajali
stoku, slavili svoje religiozne ceremonije po noi, bilo na otvorenom, bilo
pod atorom. Mnogi blagoslovi ih pohodie, bijahu napredni u svim
stvarima,

njihova

stoka

bijae

uvijek

nevjerojatno

napredna.

Semiramida, ta avolska ena, rijei da ih istrijebi. Znala je da su ih

blagoslovi pohodili, da ih je Bog milostivo pohodio. Zato im se ona, kao
instrument avla, suprotstavljala. Ve ih je dosta unitila, a kad je zator
ovog naroda bio na vrhuncu, pojavi se Melkisedek. Otiao je Semiramidi sa

zahtjevom

da

ih

on

preseli,

prekorivi

je

zbog

njene

okrutnosti.

Semiramida udovolji njegovu zahtjevu, a on ih odvede u Palestinu.

Melkisedek je stanovao u atoru, blizu Babilona, i tu on razlomi kruh tom
dobrom narodu, iz kojeg su oni primili snagu za odlaskom. Svukuda po
Palestini pokazivae im dobra mjesta za nastanjivanje, pa su tako primali
od njega zemlju svakojake kvalitete. Podijelio im je zemlju po stupnju
njihove istoe, da se ne bi tako mijeali s drugima. Imena im zvuala kao
Samanen ili Semanen. Melkisedek nekima od njih pokaza kao pogodan kraj
za naseljavanje regiju, koja je poslije postala Mrtvo more, ali njihovi
gradovi bijahu uniteni sa Sodomom i Gomorom.
Semiramida je primila Melkisedeka s velikim potovanjem. Tajno ga se
bojala zbog njegove mudrosti. Melkisedek se pojavi pred njom kao kralj
Jutarnje zvijezde, tj. kralj najistonije zemlje. Semiramida je razmiljala da
je on moda doao prositi je, ali on joj progovori ozbiljno, prekoravajui je
zbog njene okrutnosti, a pretkaza i razaranje njene piramide u Memfisu.
Semiramida ostade uasnuta, bez rijei, a ja vidjeh kaznu koja ju je dopala.
Postala ja kao zvijer. Dugo je bila zatvorena u tor, a ljudi su bacali pred nju
travu i sijeno, kao stoci u jasle. Samo joj je jedan sluga ostao vjeran,
hranei je normalnom hranom. Bila je osloboena te kazne, ali je nastavila
raditi nove ludorije i ispade. Na kraju je bila toliko izluena, da je strano
zavrila, crijeva joj bijahu potpuno izila iz utrobe. ivjela je 117 godina.
Melkisedeka su poeli smatrati prorokom, uiteljem, biem iz vie sfere, po
kome su sve stvari blagoslovljene i po kome dolazi do uspjeha u svim
poslovima. Bilo je to ba tada ili moda kasnije, da su se esto pojavljivala
takva bia. Ondanjim ljudima to bijae potpuno normalno, kao to su i u
Abrahamovo vrijeme bile normalne pojave anela. Ali, avolske pojave
bijahu takoer este, kao to su se i lani proroci pojavljivali uz bok istini.
Odlazak Semitske rase iz Babilona, nosi neku analogiju s izlaskom
Izraelaca iz Egipta, premda su Izraelci bili znatno brojniji.

Od amanensa (Samanenses) koga je Melkisedek naselio u Palestini,

vidjela sam trojicu, davno prije nego su ta trojica dola k Abrahamu.
Vidjela sam ih na tzv. Krunoj planini, u blizini Tabora. ivjeli su u spiljama.
Imali su tamniju put od Abrahama, a bijahu odjeveni u koe. Stavljali su
veliki list na glavu da ih zatiti od sunca. Svoj su ivot modelirali po
Henokovu svetu ivotu. Religija im bijae posve jednostavna, premda puna
tajnih znaenja. Imali su vizije i otkrivenja, koja su s lakoom tumaili i
razjanjavali. Njihova religija je nauavala da e se Bog sjediniti s
ovjekom, a radi tog jedinstva, moraju se pripremati na sve naine. I oni su
takoer rtvovali. Svoj trei obrok u danu, izlagali su suncu, bilo da su ga
pojeli ili da su ga ostavili potrebitim biima, a da je tako bilo potrebno
vidjela sam osobno. Ti su ljudi ivjeli u potpunoj solidarnosti, nemajui
puno doticaja s ostalim stanovnicima zemlje. Drugi stanovnici zemlje,
meutim ne bijahu jo toliko narasli u broju, a bijahu i posvuda raspreni.
ivjeli su kao u nekim utvrenim atorima-naseljima.
Vidjela sam tu trojicu kako idu po cijeloj zemlji, svuda kopaju bunare, kre
ume i polau temelje gdje e kasnije nastati gradovi. Vidjela sam ih kako
izgone zle duhove iz zraka cijelih regija, progone ih u druge slabo
nastanjene krajeve, u maglovite krajeve, u pustinje, movare. esto sam
ih vidjela kako se hrvaju s njima. Isprva sam se pitala kako se mogu podii
gradovi tamo gdje su oni poloili kamenje, koje je uskoro postajalo sve vie
i vie. A onda sam opet imala viziju u kojoj mi je pokazan broj mjesta
izgraenih na takvim temeljima. Na primjer, Safat, Betsaida, Nazaret (gdje
su ta trojica radila, na mjestu gdje je aneo najavio Mariji da e roditi),
Gatheper, Seforis (u regiji blizu Nazareta, gdje je poslije bila kua svete
Ana), Megido, Naim, Ainon, spilje betlehemske i Hebron. Takoer sam ih
vidjela kako su utemeljili Mametat i mnoga druga mjesta, kojih se sad ne
mogu sjetiti.
Vidjela sam ih svaki mjesec kako se sastaju na ovoj planini, gdje je
Melkisedek lomio veliki kvadratni kruh (oko 1m x 1m, i prilino debeo), u
brojne male komade koje im je podijelio. Kruh bijae smee boje, a peen

je u pepelu. Vidjela sam da uvijek Melkisedek ide na planinu bez pratnje.

Ponekad bi nosio kruh bez tekoa, kao da lebdi na njegovoj ruci, a
ponekad ga je, natovarena na ramenima, jedva nosio. Mislim da je tako
radio iz predostronosti, kad bi im se pribliavao, da ga oni mogu gledati
samo kao ovjeka. Ipak su ga doekivali s posebnim tovanjem, prostrti
pred njim.
Uio ih je kako da sade lozu na Taboru. Takoer im je dao i razna sjemenja,
koje su oni raznijeli po mnogim dijelovima zemlje, a to sjeme i sad tamo
raste. Vidjela sam ove ljude kako svakodnevno reu kruh smeom lopatom
s kojom su radili. Jeli su i ptice koje su letjele k njima u velikim koliinama.
Imali su blagdane, a bijahu povezani sa zvijezdama. astili su osmi dan
molitvama i rtvama, kao i neke dane u toku godine. Vidjela sam ih kako
prave mnoge putove kroz jo uvijek divlje krajeve, do mjesta gdje su
poloili temelje, iskopali bunare ili zasadili polja. Ovo su radili da bi ih ljudi
mogli slijediti i utemeljiti naselja kraj zdenaca i plodnih polja pripremljenih
za njih. esto sam vidjela trojicu kako su okrueni mnotvom zlih duhova,
koje su i oni mogli vidjeti. Vidjela sam te duhove, kako su molitvom i
zapovijedima, protjerani u movare. Odmah bi nestali, a trojica su nastavili
svoj rad ienja i krenja, u tiini.
Napravili su cestu za Kanu, Megido i Nain, a na taj su nain pripremili
mjesta roenja veine Proroka. Utemeljili su i gradove Abelmahulu i Dotan,
a iskopali su i prekrasne kupke Betulije. Melkisedek je jo uvijek krstario
zemljom sam samcat, kao stranac. Nitko nije znao gdje stanuje.
Trojica amanensa sama su iskopala svoje grobove, a ponekad bi se
ispruili u njima, kao za probu. Jedan je napravio grob kraj Hebrona, drugi
na Taboru, a trei u spilji blizu Safeta. Oni su na izvjestan nain bili za
Abrahama, ono to je Ivan Krstitelj bio za Isusa. Oni su proistili regiju,
pripremili zemlju putovima, posijali dobra sjemenja i doveli vodu za vou
Bojeg naroda. Ali Ivan je pripremio srce pokorom, za svoje drugo roenje
u Isusu Kristu. Trojica su uinila za Izrael ono to je Ivan uinio za Crkvu.

Vidjela sam takoer takve ljude i na drugim mjestima, a uvijek ih je

predvodio i predstavio ljudima Melkisedek.
esto sam viala Melkisedeka kako se pojavljuje u Palestini i to davno prije
vremena Semiramide i Abrahama, kad je Palestina bila jo divljina. ini mi
se da ju je premjeravao, kolio i pripremao odreene regije. Vidjela sam ga
potpuno sama, pa pomislih: to tu radi ovaj ovjek

tako rano? Jo tu

nema ljudi. Vidjela sam ga blizu neke planine kako bui neki bunar. Bijae
to izvor rijeke Jordan. Imao je u rukama dugaki fini instrument

koji je

probio planinu kao zraka svjetla. Vidjela sam ga kako na isti nain otvara
izvore po cijeloj planeti Zemlji. U ta rana vremena, tj. prije Potopa, nikad
nisam vidjela rijeke koje teku i bujaju kao dananje, ali sam tamo na istoku
vidjela velike koliine vode, kako se slijevaju niz visoke planine.
Melkisedek je postao vlasnikom velikih podruja koje je izmjerio u Palestini.
Izmjerio je mjesto gdje e stajati bazen Betsaida, dugo prije nego je
Jeruzalem podignut. Tako je postavio i kamen gdje e Hram stajati. Vidjela
sam ga kako postavlja u korito Jordana dvanaest dragih kamenja, na koja
su sveenici stali, kad su prelazili Jordan nosei Koveg saveza, kad su
onomad Djeca Izraela dolazila. Posadio ih je kao sjeme, a oni su se
vremenom poveavali.
Uvijek sam Melkisedeka viala samoga, angairanog samo onda kad bi
trebao ujediniti, razdvojiti ili voditi obitelji, ili nacije. Vidjela sam da je
Melkisedek izgradio jedan dvorac na Salemu. Ali to bijae vie ator s
galerijama i stepenicama oko njega, kao dvorac u Mensoru, u Arabiji. Sami
temelji dvorca bijahu solidni, jer bijahu od kamenja. Mislim da su se i u
Ivanovo vrijeme mogli vidjeti ostaci etiri kamena na uglovima, na kojima
su glavni stupovi stajali. Dvorac je imao samo vrste kamene temelje, pa
je izgledao kao fortifikacija izjedena vremenom. Ivan je tamo imao svoju
malu kolibu od rogoza.

Taj ator-dvorac bijae svratite za strance i putnike namjernike, neka vrsta

sigurna i ugodna gostinjca, blizu pitke vode. Moda je Melkisedek, koga
sam uvijek vidjela kao savjetnika za jo nenaseljene nacije i rase, htio da
ovaj dvorac bude savjetovalite i sklonite. Ali, ak i u ta rana vremena, to
mjesto nosi neku slinost s krtenjem.
Tu bijae Melkisedekova centralna toka. Otuda je zapoinjao svoja
putovanja za utemeljenje Jeruzalema, kod posjeta Abrahamu i kad je iao
bilo kuda drugdje. Tu je takoer sakupljao obitelji i narode, te ih slao na
naseljavanje u razne krajeve. Sve se ovo dogaalo poslije rtve-darivanja
kruha i vina, to se dogaalo ini mi se u dolini juno od Jeruzalema.
Gdjegod da je radio ili konstruirao, ini se da je utemeljio temelje za
budue milosti, kako bi privukao panju na takvo odreeno mjesto, da bi
zapoeo neto, to e biti usavreno i dotjerano u budunosti.
Melkisedek je pripadao koru anela koji su postavljeni nad narodima i
dravama, koji su donosili poruke Abrahamu i drugim Patrijarsima. Oni
stoje suelice arhanela Mihaela, Gabrijela i Rafaela.
11. Job
Jobov je otac bio veliki voa nacija. Bio je brat Falega, sin Hebera. Malo
prije nego se rodio, dogodilo se rasprivanje naroda kod Kule babilonske.
Job je bio najmlae od trinaestero djece. Boravio je sjeverno od Crnog
mora, blizu planinskog lanca koji bijae osunan i topao s jedne strane, a s
druge

hladan

ledom

pokriven.

Job

bijae

praotac

Abrahamov.

Abrahamova majka bijae Jobova prva praunuka, koja se udala u obitelj

Heber. Mora da je Job bio jo iv kad se Abraham rodio. Job je boravio na
raznim mjestima, a njegova ga je nevolja zadesila na tri razliita boravita.
Izmeu prve i druge nevolje-kunje, proao je period od devet godina
prosperiteta, izmeu druge i tree, sedam godina, a nakon tree dvanaest
godina. Trpljenje ga uvijek zaticalo na nekom drugom boravitu. Ali nikad

nije bio toliko uniten da ne bi imao nita, pa da ne bi mogao negdje

drugdje otii. Uvijek je imao dovoljno da moe platiti svoje dugove.
Job nije mogao ostati u roditeljskoj kui. Njegove ideje i htijenja nisu se
slagale s njihovima. Job je astio u prirodi samo jednoga Boga, posebno u
zvijezdama i u mijeni izmeu dana i noi. esto je govorio o divnim Bojim
djelima, nudei Bogu tovanje ie od bilo koga drugoga iz svoje okoline.
Poao je sa svojima sjeverno od Kavkaza, prema vrlo jadnim movarnim
podrujima. Mislim da taj kraj danas nastava nacija koja ima izrazito
plosnat nos, visoke jagodice i male oi. Tu je Job isprva boravio, a poslovi
mu dobro ili. Oko sebe je okupio svakakvu sirotinju, naputena bia koja
su boravila u spiljama ili divljini, a ivjeli su iskljuivo od sirova mesa ptica i
ivotinja koje su ulovili. Job bijae prvi koji ih je pouio kako da skuhaju
hranu. S njihovom pomoi prekopao je i kultivirao tlo. On i njegov narod
tad su nosili oskudnu odjeu, a stanovali su u atorima.
Job uskoro postade vlasnik ogromna krda stoke, izmeu ostaloga i velikog
broja prugastih magaraca i nekih ivotinja proaranih tokama. Jednom je
dobio trojke sinova, a drugi put trojke keri. Tamo jo ne bijae podignut
grad, nego imae polja koja su se protezala do 10 km. Nikakvo se ito nije
uzgajalo u ovim movarnim podrujima. Ljudi su sadili veliki rogoz, koji je
takoer rastao i u vodi, a ija je kaa bila jestiva, bilo kuhana bilo peena.
Suili su meso u iskopanim rupama u zemlji i izlagali ga suncu, sve dok ih
Job nije pouio kako da ga skuhaju. Za hranu su sadili i mnoge vrste tikava.
Job je bio neizrecivo blag, prijazan, pravedan i dobrohotan. Svima
potrebitima je pomagao, bijae nevjerojatno ist i vrlo prisan s Bogom, koji
je komunicirao s njim preko jednog anela ili 'bijelog ovjeka', kako su se
ljudi toga doba izraavali. Taj je aneo bio bljetav od svjetlosti, bez brkova
i brade, mladi u bijeloj haljini s naborima, a sezala mu do poda. Imao je i
pojas oko struka, blagovao je i pio normalno. Bog je utjeio Joba za vrijeme
njegovih trpljenja posredstvom ovog anela.

Job nije, kao narod oko njega, astio idole, koje su oni pravili za sebe, u
vidu

figura

raznih

ivotinja.

Ali

Job

je

sam

pravio

prezentaciju

Svemoguega Boga, lik djeteta okrunjena zrakama svjetla. Ruke je drao

jednu iznad druge, a u jednoj bijae globus, a na globusu postavljena mala
posuda na valovima. Mislim da je to bila slika Potopa. O mudrosti i
milosru Bojem, Job je stalno govorio dvojici svojih povjerljivih sluga.
Figura je bila mala, a sjajila je kao metal. Job se molio pred njom, palio je
ito pred njom kao rtvu. Dim se dizao kroz to, kao kroz dimnjak. To bijae
na tom mjestu kada je Joba posjetila prva kunja-nevolja. Vrijeme koje je
prolazilo izmeu raznih kunji, ne bijae za Joba vrijeme mira. Uvijek je
vodio borbu protiv pokvarenih rasa koje su ga okruivale.
Nakon prve kunje, odselio se dalje u planine Kavkaza, gdje je poeo
ispoetka, a prosperitet je iao s njim. On i njegovi su sad nosili vie
odjee, a nain ivota im bijae puno rafiniraniji.
S ovog boravita, Job ode praen brojnom svitom do Egipta, gdje su u to
vrijeme strance zvali kraljevima-pastirima, a mogli su iz svoje rodne zemlje
doi upravljati dijelom Egipta. Ti pastiri-kraljevi su poslije istjerani iz
Egipta, od samog kralja egipatskoga.
Jobova misija u Egiptu bijae dovesti jednu od svojih roakinja kao
mladenku, za jednog kralja-pastira. Job je poveo sa sobom bogate darove,
oko 30 deva i mnogo slugu. Kad sam ga vidjela u Egiptu, Job je bio moan i
utjecajan ovjek, pristojnog izgleda. Imao je crvenkastu kosu i utosmei
ten. Abraham je bio svjetliji u tenu.
Egipani su bili prljavo smeeg tena. Job nije bio zadovoljan u Egiptu.
esto sam ga viala kako eznutljivo gleda k istoku, prema svojoj
domovini, koja je leala daleko junije od najdalje zemlje Triju Kraljeva.
ula sam ga kako se gorko ali svojim slugama, govorei im da e radije
ivjeti s divljim zvijerima nego li s Egipanima. Strana idolatrija svuda se
prakticirala po svoj zemlji egipatskoj. Egipani su tovali grozne idole koji
imae uzdignute glave, na primjer, kao bik s otvorenim valama. Te

bogove su intenzivno zagrijavali, a na njegove usijane ruke postavljali bi

ivu djecu.
Kralj-pastir, za kojeg je Job doveo mladenku u Egipat, fino ga je primio.
Preporuio mu je Matareu za boravite. Regija je u to vrijeme bila potpuno
drugaija, nego to e poslije postati kada se Sveta obitelj bude tamo
nastanila u bijegu. Ipak sam vidjela Joba kako tamo boravi, ba na istom
mjestu, gdje e i oni boraviti. Bog mu je ve pokazao Marijin izvor. Kada je
Marija otkrila taj izvor, on bijae ve ocrtan kamenom crtom, koja ga je
pokrivala. Job je upotrijebio kamenje kraj izvora za bogotovlje. Molitvama
je obranio-ogradio zemlju oko svoga boravita od divljih i otrovnih
ivotinja. Tu mu bijahu pokazane vizije povezane s ljudskim spasenjem, a
tu je vidio i iskuenja koja su pred njim. Goruim arom propovijedao je
protiv groznih djela Egipana i njihovih ljudskih rtvovanja. Mislim da su te
prakse kasnije i bile ukinute.
Kad se Job vratio u svoju domovinu, pogodi ga njegova druga nevolja. A
kad je nakon 12 godina mira, ponovo dola na nj, ve je bio otiao puno
junije i onda krenuo istono od Jerihona. Mislim da mu je ova zemlja bila
dana nakon druge nevolje, jer je svugdje bio potovan i voljen zbog svoje
velike pravednosti, znanja i njegova Bojeg straha. Ta zemlja bijae
visoravan, a tu je Job poeo ispoetka. Visoravan je bila vrlo plodna, s
plemenitim ivotinjama po njoj, kao i s divljim devama. Ljudi su ih hvatali
na isti nain kao to mi danas hvatamo divlje konje lasom.
Job se nastani na toj visoravni. Tu napredovae u imanju, postavi vrlo
bogat, a izgradio je i grad. Temelji mu bijahu kameni, boravita atori. To
bijae za ovoga prosperiteta kad ga je trea nevolja snala, alosna
zlovolja ga obuzela. Nakon to je izdrao i ovu kunju, velikom mudrou i
strpljenjem, potpuno se opet oporavio i postao otac mnogih sinova i keri.
Mislim da Job nije umro jo dugo nakon toga, a onda je neki drugi narod
provalio u njegovu zemlju.

Premda je u Knjizi o Jobu ovaj Jobov govor dan puno drugaije, ipak su
mnoge Jobove rijei tamo zapisane. Mislim da bi ih sve mogla prepoznati.
Kada se u prii kae, da su Jobove sluge dole brzo jedan za drugim i
donosile mu vijesti o gubicima, ovjek mora zapaziti da rijei: 'A dok je jo
o tome govorio', ustvari znae, 'I dok zadnja nevolja jo ne bijae izbrisana
iz uma ljudi', itd.
A da se sotona pojavio pred Bogom sa sinovima Bojim i zapoeo akciju
protiv Joba, reeno je na ovaj nain, samo radi kratkoe. U to vrijeme bilo
je puno komunikacije izmeu zlih duhova i idolopoklonika, a ukazivali su im
se u aneoskom obliku. Na taj nain, sotona je potakao Jobove zle susjede
protiv njega, a oni ga ocrnjivae. Govorili su mu da ne slui Bogu na dobar
nain, da je vrlo bogat i da je za njega vrlo lako biti dobar. Tada je Bog
odluio pokazati da je nevolja esto samo kunja, itd.
Prijatelji koji su priali s Jobom o njegovoj sudbini, simboliziraju refleksije
njegovih roaka. Ali Job je eznutljivo oekivao Spasitelja, a i sam je bio
jedan od predaka Davidove loze. On je po majci bio Abrahamu (Abraham
bijae jedan od njegovih potomaka), ono to su preci svete Ane bili Mariji.
Povijest Jobovu, zajedno s njegovim dijalozima s Bogom, zapisala su
dvojica njegovih najvjernijih slugu, koji su ini se bili njegovi osobni
posluitelji. Pisali su je na kori drveta i po Jobovim kazivanjima. Ova dvojica
slugu zvali su se Hai i Uis ili Ois. Jobovi potomci su uvali ove spise kao
zjenicu oka, jer su ih smatrali svetima. Prenosili su ih s koljena na koljeno,
sve do Abrahama. U koli Rebeka, Kaananejci su bili pouavani iz njih, o
lekcijama podvrgavanja pod Bojim kunjama, na koje nisu raunali.
Preko Jakova i Josipa, spisi su sili s Djecom Izraelskom u Egipat. Mojsije ih
je sakupio i uredio za uporabu Izraelcima, i to za vrijeme svoje slube u
Egiptu i njihova bolna lutanja po pustinji i divljini. Spisi su sadravali
mnoge detalje, koji moda nisu razumljivi i kojih nema u dananjem
bogotovlju. Ali, Salomon ih je ponovo preuredio, isputajui mnoge stvari i

umeui svoje. I tako je ova autentina povijest postala sveta knjiga koja
govori o mudrosti Joba, Mojsija i Salomona. Danas biste teko pratili Jobov
trag kroz sva mjesta i narode koja su se promijenila ili asimirala u zemlji
Kanaan, gdje je Job doao, a oni ga drali da je jedan Edomac.
12. Abraham
Abraham i njegovi praoci, pripadali su jednom tipinom primjeru mone
rase. Vodili su pastirski ivot. Oni ne bijahu domoroci u kaldejskom Uru,
nego su se tamo doselili. Tamo su imali posebne ovlasti i jurisdikcije.
Posvuda su zaposjeli regije gdje su bili dobri panjaci. Obiljeavali su
granice, podizali kamene oltare, a tako obiljeena zemlja bijae njihovo
vlasnitvo.
Neto slino se dogodilo Abrahamu u ranom djetinjstvu, kao to se
dogodilo i Mojsiju, kad mu je slukinja spasila ivot.
Vladaru te zemlje su prorokovali, da e se roditi jedno velianstveno dijete,
ije e roenje biti fatalno za njega. Vladar je poduzeo prikladne mjere, a
Abrahamova majka se skrila prije nego e roditi u jednu spilju, gdje je i Set
bio skriven od Eve. Tamo je Abraham roen i tamo je u tajnosti odgajan od
svoje dadilje Marahe. Ona je dolazila od jednog siromanog roba, koji je
radio u divljini. Koliba joj bijae blizu te spilje, koja je poslije nazvana Spilja
podojenja (Mlijena spilja). Abraham ju je po njenoj elji tu i pokopao.
Abraham je bio stvarno veliko dijete. Kad je zbog svoje neuobiajene
veliine bio u dobi, prije nego je prorotvo koje se odnosilo na njega
izreeno, roditelji ga odvedoe kui. Ali njegova otroumnost i mudrost,
esto su ga dovodile u nevolju, pa je dadilja pobjegla s njim i ponovo ga
dugo krila u istoj peini.
Mnoga djeca njegove dobi bijahu ubijena. Abraham je volio Marahu, svoju
dadilju. Kasnije, gdje god da je iao, vodio ju je sa sobom na devi. S njim je
takoer boravila u Sokotu. Umrla je u stotoj godini. Abraham je izdubio za
nju grob u bijeloj stijeni, koja je zatvarala spilju u kojoj je roen.

Spilja je postala mjesto aenja, osobito su majke tamo hodoastile. Kroz

cijelu ovu povijest, otkrivali smo misteriozne slike prvih proganjanja koja
su Marija i dijete Isus morali izdrati. Ba u ovoj istoj spilji, skrivali su se
kad su Herodovi vojnici traili pogubiti Dijete.
Abrahamov je otac primio velike milosti s Nebesa, a shvaao je mnoge
misterije. Njegova je rasa imala dar otkrivanja zlata u zemlji, a on je od
toga pravio male idole, sline onima koje je Rahela ukrala Labanu.
Ur je bilo mjesto na sjeveru Kaldeje. esto sam viala u mnogim dijelovima
ove regije, bilo u ravnicama, bilo na planinama, kako izbijahu bijeli
plamenovi, kao da zemlja gori. Ne znam je li ta vatra bila spontana ili ju je
ovjek naloio.
Abraham je bio veliki zvjezdoznanac. Razumio je stanje stvari i utjecaje
zvijezda na roenje. Vidio je sve vrste dogaaja u zvijezdama, ali ih je sve
pripisivao Bogu. Slijedio je samo Boga u svemu i sluio je samo Njemu.
Svoje je znanje davao i drugima u Kaldeji, ali sve je znanje podlagao Bogu.
Vidjela sam da je Abrahamu, u vizijama koje je dobivao od Boga, bilo i
nareenje da napusti svoju zemlju. Bog mu je pokazao drugu zemlju, a
Abraham je odmah sutradan ujutro, bez da je ita pitao, poveo sav svoj
narod i otiao. Poslije sam ga vidjela kako utvruje svoj ator u Palestini,
ini mi se kraj mjesta, gdje e poslije nastati Nazaret.
Sam je Abraham tu podigao jedan pravokutni kameni oltar, sa atorom koji
ga natkriljuje. Jednom kad je kleao pred tim oltarom, iznenadna svjetlost s
neba sie na njega, jedan se aneo, glasnik Boji, pojavi pred njim i ree
mu neto, pa mu pokaza neki sjajni prozirni dar. Aneo je govorio s
Abrahamom, a Abraham primi tajanstveni Blagoslov Svetog Trojstva s
Nebesa. Abraham rastvori svoju haljinu i poloi ga na prsa. Reeno mi je
da je to bio Sakrament Starog zavjeta. Abraham jo nije znao to je on
sadravao. Bilo je to skriveno od njega, kao to je od nas skrivena
supstanca Presvetog Oltarskog Sakramenta. Bijae to njemu dano kao
neka tajna stvar, kao zalog obeanog potomstva.

Aneo bijae od one vrste kao i onaj koji je navijestio Blaenoj Djevici da
e roditi Mesiju. Bijae blag i miran kao Gabrijel u trenutku izvrenja svoje
misije, ne tako nagao i uran kao to sam viala druge anele pod slinim
okolnostima. Mislim da je Abraham uvijek nosio tajni dar sa sobom. Aneo
mu je govorio o Melkisedeku koji je slavio rtvu, koja e nakon dolaska
Mesije, biti prihvaena i izvravana do kraja svijeta.
Abraham tad uze iz koare pet velikih kostiju, koje je postavljao na oltar u
formi kria. Svjetlo je pred time gorjelo, a on prinese rtvu. Vatra je
plamsala kao zvijezda, u sredini bijela, a zrake crvene.
Takoer sam vidjela Abrahama sa Sarom u Egiptu. Tamo je otiao jer je
posluao zapovijed dobivenu od Boga. Prvo, zbog gladi, a drugo da
zadobije blago koje je tamo bilo odnijeto od jednog Sarinog roaka. Blago
je sadravalo i trokutastu zlatnu plou, na kojoj je pisalo rodoslovno stablo
Noine djece, a posebno Sema, sve do Abrahamovih dana. U Egipat ju je
odnijela ki od Sarine ujne, koja je tamo otila s nekim pastirskim
plemenom, nekim pobonim Jobovim potomcima, koji su se kasnije
degenerirali sve do divljatva. Tamo se je zaposlila kao slukinja. Ukrala je
to blago, kao to je kasnije Rahela ukrala bogove od Labana. Rodoslovna
ploa bijae napravljena kao vaga koja visi na kordama. Na njoj bijahu
ucrtani zlatni likovi i slova koja se odnose na Nou i posebno na emove
potomke. Kada se korde odveu, razni se komadi sloe u posudu. ula
sam, ali sam zaboravila, broj ekela (tako se broj izraavao) koliki je bio.
Taj obiteljski registar je dopao u ruke faraona i sveenika. Na njemu su oni
prepoznali

razne

stvari

povezane

sa

svojim

vlastitim

kronolokim

kalkulacijama, ali nikad ga nisu pravilno razumjeli.

Kad su faraona dopale razne nevolje, bi savjetovan od svojih idolatrijskih
sveenika, da daruje Abrahamu sve to eli.
Po Abrahamovu povratku u Palestinu, vidjela sam s njim, u njegovu atoru,
Lota. Abraham mu je pokazivao sve uokolo rukom. U njegovu ponaanju
bijae neto od dranja Trojice Kraljeva. Nosio je dugu haljinu, bijelu,

vunenu, bez rukava, bijeli iroki pojas s resama oko struka, a neka vrsta
kukuljice prebaena mu otraga na lea. Na glavi je imao kapicu, na prsima
tit od metala ili dragog kamenja u obliku srca. Brada mu bijae dugaka.
Nemam rijei za opisati kako je Abraham bio ljubazan i velikoduan. Ako je
ita bilo, to bi mogao uiniti za drugoga, osobito ako to bijae u svezi
stoke, odmah bi mu ponudio, jer je bio izraziti neprijatelj zavisti i pohlepe.
I Lotova odjea bijae slina Abrahamovoj, ali Lot ne bijae toliko visok kao
Abraham, niti imae takvo dostojanstveno dranje. Lot bijae u dui dobar,
ali istovremeno i malo gramziv. esto sam viala kako se sluge ove dvojice
svaaju, pa su se Lot i Abraham razdvojili. Ali dok je Lot odlazio vidjela
sam ga ovijena maglom. Nad Abrahamom sam vidjela svjetlost. Vidjela
sam Lota kako uzima svoj ator i kako luta uokolo. Napravio je jedan
kameni oltar u polju i podigao ator nad njim. Ljudi toga vremena bijahu
vjeti u graenju od neobraena kamena, a gospodar je radio zajedno sa
slugama.
Oltar je bio u regiji Hebrona, kasnijem mjestu stanovanja Zaharije, oca
Ivana Krstitelja. Regija gdje je Lot otiao bijae vrlo dobra, kao to su bili i
svi dijelovi zemlje oko rijeke Jordan. Vidjela sam gradove oko Lotova
boravita, opljakane, odnijeto sve bogatstvo i stoka. Tako bijae i s Lotom.
Vidjela sam bjegunca-glasnika kod Abrahama, koji odmah zatrai pomo
Neba. Abraham odmah okupi svoje sluge, iznenadi neprijatelja i oslobodi
svoga brata. Lot mu velikoduno zahvali, a bijae i pun alosti to se
odvojio od Abrahama.
Neprijatelji i ratnici openito, posebno divovi, ne bijahu odjeveni kao
Abrahamovi sljedbenici. Njihove haljine bijahu ue i krae. Njihova odjea
na mnogim mjestima imae pupoljke, zvijezde i druge ornamente. Divovi
bijahu izuzetno veliki ljudi. Brutalno i drsko su inili sve to im padne na
pamet, ali su i oni esto morali predati svoj plijen drugima, koji su i njih
zauzvrat pljakali.

13. Melkisedekova rtva kruha i vina

esto sam viala Melkisedeka s Abrahamom. Pojavljivao bi se pred njim
uvijek isto, kao to su se aneli pojavljivali u raznim epohama. Jednom mu
zapovjedi da tri puta rtvuje grlice i druge ptice, pa mu prorokova o
unitenju Sodome i o Lotu. Ree mu da bi Lot trebao doi do njega, pa da
ponovo rtvuje kruh i vino, pa mu ree koje jo molitve treba moliti Bogu.
Abraham je bio pun potovanja prema Melkisedeku, jer Abraham eljno
iekivae obeanu rtvu. Kao pripremu za to, izgradio je jedan vrlo lijepi
oltar i okruio ga sjenicom. Kad je dolazio rtvovati kruh i vino, Melkisedek
je slao glasnike da zapovjede Abrahamu, neka objavi njegov dolazak kao
Kralja Salema. Abraham bi iziao pred njega da ga predusretne. Kleknuo bi
pred njega i primio njegov blagoslov. Ovo se dogodilo u jednoj dolini juno
od plodna polja koje lei prema Gazi.
Melkisedek je doao iz regije gdje e kasnije biti utemeljen Jeruzalem. Sa
sobom je imao vrlo pitomu ivotinju, sive boje. Imala je kratki, iroki vrat a
bijae natovarena s obje strane. Na jednoj strani je nosila posudu s vinom,
a na drugoj bijae krinja koja je sadravala plosnate, okrugle kruhove.
Posuda bijae oblika kalea, kojeg sam poslije vidjela da se koristio kod
Posljednje veere. Ove posude ne bijahu ni od zlata ni od srebra, nego
bijahu prozirne, kao od nekog smekastog dragog kamenja. Nisu mi
izgledale kao da su izraene ljudskom rukom, izgledale su kao da su
narasle.
Melkisedek je impresionirao ljude, slino kao to i na Gospodin, svojim
uenjima. Melkisedek bijae visok i mrav, nevjerojatno njean i poten.
Nosio je dugu haljinu, tako bijelu i sjajnu, da me je podsjeala na bijelu
aureolu

koja

je

okruivala

Gospodina

kod

njegova

Preobraenja.

Abrahamova bijela haljina bijae posve siva u usporedbi s njegovom.

Melkisedek je takoer nosio pojas sa znakovima-slovima, slian onima koje
su kasnije nosili i idovski rabini, i kao i kod njih, na glavi mu bijae mala

gotika mitra za vrijeme rtvovanja. Kosa mu se uto sjajila, kao bljetavi

trakovi svile, a lik mu bijae sav obasjan.
Kad je Melkisedek doao, ve je kralj Sodome bio s Abrahamom u njegovu
atoru, a uokolo bijae brojan narod sa stokom, vreama i krinjama. Svi
su bili vrlo ozbiljni i utljivi, puni potovanja prema Melkisedeku, ija je
pojava ulijevala strahopotovanje. Pope se na oltar na kojem je bila neka
vrsta tabernakula gdje je postavio i kale. U oltaru je bila i udubina, mislim
za rtvovanje. Abraham postavi na oltar Adamove kosti, koje je Noa uvao
u Arci. Sad su svi molili da Bog ispuni obeanje dano Adamu o buduem
Mesiji. Melkisedek rairi na oltaru prvo crveni stolnjak, koji je donio sa
sobom, pa preko njega stavi bijelo prozirni. Ceremonija me je podsjeala
na svetu Misu.
Vidjela sam ga kako podie kruh i vino, prikazuje, blagoslivlja i lomi. Doe
do Abrahama i prui mu piti iz kalea, koji je kasnije upotrijebljen kod
Posljednje veere. Sav ostali narod koji bijae prisutan, takoer je pio iz
malih aica, koje su Abraham i odlinici naroda razdijelili. I kruh se
razdijelio u zalogajima, veim nego li su bili oni koji su se dijelili na Misama
u ranim apostolskim danima. Vidjela sam da su ovi zalogaji sjajili. Zalogaji
su bili samo blagoslovljeni, nisu bili posveeni. Aneli nisu posveivali. Svi
oni koji su sudjelovali u blagovanju hrane, napunie se novim ivotom i
pribliie se Bogu.
Melkisedek dade Abrahamu kruh i vino. Kruh je sad sjajio vie nego kad ga
je narod primao. Abraham je dobio od toga veliku snagu i takav ar vjere,
da kod kasnijih zapovijedi koje je dobivao od Boga, nita nije oklijevao, pa
ak ni kod rtve svoga sina obeanja. Abraham prorokova: 'Znam da ovo
nije ono to je Mojsije dao Levitima na Sinaju'. Ne znam je li Abraham
poslije ovoga vrio rtvu kruha i vina, ali znam da je kale iz kojeg je pio
bio onaj isti, kojeg je Isus koristio kod ustanovljenja Presvetog Oltarskog
Sakramenta na Posljednjoj veeri.

Kad je Melkisedek, kod rtve kruha i vina, blagoslovio Abrahama,

istovremeno ga je zaredio za sveenika. Melkisedek je izgovorio nad njim
ove rijei: 'Ree Gospodin mojemu Gospodinu, sjedi mi s desna. Ti si
sveenik za sva vremena, prema redu Melkisedekovu. Gospodin se zakleo i
nee se pokolebati.'
Melkisedek poloi ruke na Abrahama, a Abraham mu dade desetinu svega.
Razumjela sam duboko znaenje Abrahamova dara desetine, nakon
njegova zareenja za sveenika, ali razloga te vanosti, ne mogu se sjetiti.
(vidi poslanicu Hebrejima 7)
Vidjela sam da je i David, kad je skladao svoje psalme, imao viziju
Abrahama zareenog po Melkisedeku i da je ponovio zadnje rijei
proroanstva. Rijei 'sjedi meni s desna' imaju posebno znaenje. Kad mi
je u viziji pokazano vjeno stvaranje Sina od Oca, vidjela sam Sina kako
izlazi iz desne Oeve strane, kao svjetlosni lik okruen trokutom, dok se
Boje Oko ocrtavalo-odraavalo. U gornjem kutu trokuta vidjela sam Duha
Svetoga. Ali, sve je to neopisivo!
Vidjela sam Evu kako izlazi iz Adamova desnog boka. Tako su i Patrijarsi
nosili Blagoslov u svom desnom boku, a djecu koju bi blagoslivljali
postavljali su sebi s desne strane. Isus je zadobio udarac kopljem s desna,
a i Crkva je izila iz te iste desne strane. Kada ulazimo u Crkvu, ulazimo u
desni Isusov bok, a u Njemu smo ujedinjeni s njegovim Nebeskom Ocem.
Mislim da je Melkisedekova misija na zemlji zavrila s ovom rtvom i
zareenjem Abrahama, jer poslije ga nisam vie vidjela. Kale sa est
malih aica, Melkisedek je dao Abrahamu.
14. Abraham dobiva Sakrament Starog zavjeta
Abraham je sjedio kraj puta, ispred svog atora pod velikim stablom. Molio
se. esto je tako sjedio i ekao da iskae gostoljubivost putnicima

namjernicima. Dok je tako molio, podie oi k nebu i ugleda kao u viziji

sunane zrake, jedno Boje vienje, koje mu je najavilo dolazak tri bijela
ovjeka. Ustade i rtvuje janje na oltaru. Pred oltarom je, vidjela sam,
kleao u ekstazi, molei za otkupljenje ovjeanstva. Oltar je stajao desno
od velika stabla ispod otvorena atora. Malo dalje je bio drugi ator u
kojem je bilo posue i drugi pribor za rtvovanje. To je bilo mjesto gdje se
Abraham velikoduno povukao, kada su ga posjetili pastiri koji su boravili u
okolici.
Jo malo dalje, na drugoj strani puta, stajao je Sarin ator i njeno
domainstvo. ene su uvijek ivjele odvojeno. Abrahamovo rtvovanje je
bilo skoro gotovo, kad ugleda tri anela kako se pojavljuju na putu u
daljini. Ili su jedan za drugim, s velikim razmakom izmeu njih. Nosili su
haljine s pojasevima. Abraham izie pred njih da ih predusretne. Duboko
se pokloni pred njima, pozdravi ih i uvede u ator s oltarom. Tu oni svukoe
svoje haljine i zapovjede Abrahamu da klekne. Vidjela sam divne stvari
koje su se sad poele dogaati pred Abrahamom, kroz sveenitvo tih
anela.
Abraham je bio u ekstazi, sve se dogaalo brzo, kao i obino u tim
stanjima. ula sam kako prvi aneo navijeta Abrahamu da e ga Bog
obdariti mnogobrojnim potomstvom, a iz tog potomstva e izii jedna
bezgrjena Djevica, koja e biti majka Otkupiteljeva. Ona e u porodu i
uvijek, ostati neoskvrnjena djevica, a On e zadobiti ono to je Adam
izgubio grijehom.
Tada mu aneo ponudi sjajni zalogaj i dade mu piti bljetavu tekuinu iz
male ae. Nakon toga ga blagoslovi, pruajui svoju desnicu u liniji
Abrahamovog ela, onda na lijevo, pa na desno rame i na kraju dolje
prema prsima, gdje su se tri linije blagoslova sjedinile. Tada jedan aneo s
obje ruke, prinese neto kao mali obasjani oblak, prema Abrahamovim
prsima. Vidjela sam da je to ulo u Abrahamova prsa, osjeala sam da je to
primanje Bojeg Blagoslova-Misterije.

Drugi aneo ree Abrahamu, da bi morao prije smrti podijeliti Misteriju tj.
ovaj Blagoslov Sarinom prvoroencu, na ovako isti nain, kako ga je i on
primio. Takoer mu ree da e njegov unuk Jakov biti otac dvanaest sinova,
iz kojih e proizii plemena koja e se razmnoiti.
Aneo mu takoer ree kako e ovaj Blagoslov biti povuen od Jakova, ali
e od Jakova postati narod, pa Blagoslov treba ponovo uspostaviti i
smjestiti u Koveg saveza, kao Svetu stvar, koja pripada cijelom narodu.
Taj e Blagoslov biti njihov sve dok se budu molili.
Aneo objasni Abrahamu da e zbog pokvarenosti ljudi, Misterija biti
povuena iz Kovega saveza i povjerena Patrijarsima, a naposljetku e biti
dana ovjeku, koji e biti otac obeane Djevice. Takoer sam u ovom
obeanju ula, da e po estorici proroka i kroz konstelacije zvijezda biti
obznanjeno poganima, da e se Otkupitelj svijeta roditi od djevice.
Sve je ovo Abrahamu obznanjeno putem vizija, i on ugleda kako se Djevica
pojavljuje na nebesima, jedan aneo silazi zdesna nje i dodiruje joj usnice
nekom granicom. Iz Djeviina plata izii e Crkva.
Trei aneo pretkaza Abrahamu roenje Izaka. Vidjela sam Abrahama sva
radosna na obeanje o dolasku svete Djevice i na viziju u kojoj ju je vidio, a
da nije ni pomislio na Izaka, a mislim da je kod ovog obeanja zadobio i
snagu za izvrenje naknadne zapovijedi rtvovanja Izaka.
Nakon ovih svetih razgovora, vidjela sam radost anela, pa tek onda Sarin
smijeh. Vidjela sam da je Abraham ispratio anele kad su odlazili, a ula
sam ga kako pokorno moli za Sodomu.
Kad Abraham izie iz ekstaze, povede anele ispod stabla i postavi stolce.
Aneli sjedoe, a on im opra noge. Tad Abraham pouri do Sarina atora da
joj kae da pripremi obrok za njegove goste. Ona to i uini, prekrivena
velom, odnese obrok do pola puta. Kad je obrok zavrio, Abraham kratko
otprati anele. To je bilo tada kada ih je Sara ula kako mu govore o
roenju sina. Ona prie blie, straga atora. Smijala se. Vidjela sam brojne

grlice, pitome kao kokoi ispred atora. Obrok se sastojao od iste vrste
ptica, okruglih kruhova i meda.
Abraham je na svom odlasku iz Kaldeje ve primio Misteriju blagoslova od
anela, ali mu bijae dana na zakukuljen nain. Vie to bijae kao neki
zalog ispunjenja obeanja, da e biti otac bezbrojna naroda. Sad je
meutim, po anelima, Misterija ponovo oivljena u njemu, a on bijae
obasjan njome.
15. Jakov
Rebeka je znala da Ezav nema udjela u Boanskoj Misteriji. Ezav je bio
priglup, grub i lijen. Jakov je bio vrlo aktivan i otrouman, slian majci. Izak
je meutim vie volio Ezava kao svog prvoroenca. Ezav je esto bio
odsutan iz kue jer je lovio. Rebeka je esto razmiljala kako preoteti pravo
prvorodstva, Blagoslov za Jakova, pa ga je pouila kako da ga otkupi.
Smjesa obroka za koji je Ezav prodao svoje prvorodstvo bijae od povra,
mesa i zelenog lia kao zelena salata. Ezav doe kui umoran od lova.
Jakov ga laskavo nagovori i tako primi pravo prvorodstva.
Izak je u to vrijeme bio vrlo star i slijep. Osjeao je da e uskoro umrijeti,
pa je bio zabrinut da to prije udijeli Blagoslov Ezavu. Rebeka koja je znala
da taj Blagoslov mora pripasti Jakovu, nije nikako mogla nagovoriti Izaka
da mu ga udijeli. Zbog toga je bila vrlo alosna i tjeskobna. Kad je shvatila
da e Izak Blagoslov konano predati, da e pozvati k sebi Ezava koji bijae
u blizini, smislila je svoj plan. Rekla je Jakovu da se skrije kad njegov brat
ue. Jakov naredi Ezavu da ode i da mu neto donese od svog ulova. Tada
Rebeka posla Jakova da donese jare, i tek to je Ezav otiao, a obrok za
Jakova bi pripremljen.
Rebeka obue Jakovu najbolju Ezavovu odjeu, koja se sastojala od jakne
sline Jakovljevoj, samo to bijae krua i izvezena na prsima raznim
bojama. Ezavove ruke i prsa bijahu pokrite gustom crnom dlakom, kao

vunom, a koa mu bijae kao koa neke ivotinje. Zbog toga je Rebeka
omotala Jakovove ruke jareom koom, a i na prsa gdje je jakna bila
otvorena stavila mu je komad koe. Ova se jakna razlikovala od jakne koju
je obino nosio, samo po toj koi. Bila je rasporena sa strana, navlaila se
preko glave, jer imae rupu za glavu obrubljenu mekom smeom koom.
Raspori sa strana bijahu privreni konim trakama, a kada se pojas
vezao oko nje, dio na prsima je sluio kao dep. Ispod ove jakne nije se
nosila tunika. Jakna je bila bez rukava, a i prsa su bila otkrivena.
Vidjela sam Izaka kako pipa Jakovljeva prsa i ruke, gdje je Ezav bio sav
dlakav. Vidjela sam da je malo oklijevao, bio je zbunjen i sumnjiav. Ali tad
mu doe misao da usprkos njegovih sumnji, to mora da je Ezav i da
sigurno Bog eli da on ima taj Blagoslov. I tako Izak nad Jakovom uini taj
Blagoslov, kojeg je on primio od Abrahama, a Abraham od anela. On je uz
pomo Rebeke prethodno pripremio neto mistino u svezi s time, neko
pie u aici.
Druga djeca Patrijarha nisu znala nita o tome. Samo onaj koji je primio
Blagoslov znao je Misteriju, koja je ipak ostajala na njemu, neto slino kao
to u nama ostaje misterija Presvetog Sakramenta. aica je bila vie
plosnata s jedne strane. Bila je prozirna i sijala je kao biser. Bila je
napunjena neim crvenim, neto kao krv, a ja sam osjeala da je to
Izakova krv. Rebeka je pomagala kod pripreme toga pia.
Kad je Izak blagoslovio Jakova, njih dvojica bijahu sami. Jakov razgoliti prsa
i stade pred oca. Izak posegnu rukom kojom je davao Blagoslov, ravno
prema Jakovljevu elu, pa dolje prema stomaku, pa k desnom i na kraju
lijevom ramenu. Tad postavi svoju desnicu na Jakovljevu glavu, a ljevicu
postavi iznad pupka, a Jakov ispi sadraj aice. Sad je to izgledalo kao da
mu je Izak predao sve stvari, svu snagu, svu mo, kao da je s obje ruke
izvukao neto iz svoga bia i postavio to na Jakova. Osjeala sam da je 'to
neto' njegova vlastita snaga, to je bio taj Blagoslov.

Sve to vrijeme Izak je glasno molio. Dok je udjeljivao Blagoslov, Izak je

sjedio na leaju. Postao je proziran, zrake svjetla izbijahu iz njega. Kad Izak
posegnu rukom da udijeli Blagoslov, Jakov je svoje obje rairio i napola
uzdignuo, kao to sveenici rade kod Dominus vobiscum. Ali, kada je otac
molilo, Jakov ih je drao prekriene na prsima. Kad je Izak Jakovu udijelio
Blagoslov, Jakov ga je primio i prekriio dlanove ispod prsiju, kao onaj koji
neto dri. Na kraju ceremonije, Izak poloi ruke na Jakovljevu glavu i na
mjesto iznad stomaka, a tada Jakov primi aicu koju ispi do dna.
Kad je udjeljivanje Blagoslova zavrilo, vidjela sam Izaka onesvijetena,
bilo od iscrpljenosti, bilo od ispunjavanja zadatka. Ali Jakov je sav sjajio,
ivahan, pun ivota i snage. Kad eto ti Ezava iz lova. Kad je Izak otkrio da
Blagoslov nije prenio na pravoga, nije alio, ve je to prepoznao kao Boju
volju. Ali Ezav je bio lud od bijesa, poupao si je kosu. Ipak je bio ljui na
Jakova zbog prijevare, nego li zbog gubitka Blagoslova.
Kad se Blagoslov prenosio, i Jakov i Ezav bijahu odrasli mukarci, preko 40
godina. Ezav je ve imao dvije ene, koje njegovi roditelji nisu ba puno
voljeli. Kad je Rebeka vidjela Ezavov bijes, tajno otposla Jakova svome
bratu Labanu. Vidjela sam njegov odlazak. Nosio je jaknu koja je sezala do
pojasa, pregau sve do koljena, sandale na nogama, a oko glave omotan
turban. U ruci je drao pastirski tap, a u konatoj vreici malo kruha, a
pod pazuhom bijae utura vode. To je bilo sve to je uzeo sa sobom.
Vidjela sam ga kako uri praen majinim suzama. Izak ga je blagoslovio
drugi put. Zapovjedi mu da ide Labanu i da tamo nae enu. Izak i Rebeka
su poslije toga puno pretrpjeli od Ezava, a Rebeka osobito.
Vidjela sam Jakova na putu za Mezopotamiju, kako spava na mjestu gdje je
poslije Betel nastao. Sunce je zalo. Jakov je leao na leima, pod glavom
mu kamen, a tap mu poiva na ruci. Tada sam ugledala ljestve koje je
Jakov vidio u svom snu, a u Bibliji su opisane kao, 'kako stoje na zemlji i
seu sve do neba'. Vidjela sam te ljestve kako seu do neba, a stoje na
zemlji gdje je Jakov spavao. Bile su kao ivo rodoslovno stablo njegova

potomstva. Dolje na zemlji sam vidjela neto kao rodoslovno stablo, a iz

zaspalog Jakova je izbijala jedna zelena grana. Grana se ravala u tri
grane, koje su pak rasle u obliku trokutaste piramide iji je vrh dosezao
nebo. Te tri grane su bile spojene drugim manjim granama koje su
formirale trostrane piramidalne ljestve. Vidjela sam oko ljestava brojna
bia. U njima sam prepoznala Jakovljeve potomke, jedan iznad drugog.
Formirali su Isusove pretke s obzirom na njegovo ovjetvo. esto su
prelazili s jedne strane na drugu, smjetajui se iza ili ispred jedan
drugoga. Neki su stajali otraga, a drugi bi sa suprotne strane doli i stali
ispred njih, kao da je sjeme Svetog ovjetva bilo zaklonjeno grijehom, pa
se opet proistilo spolnom suzdrljivou, dok se napokon nije pojavio,
Najii Cvijet, na vrhu ljestava koja su doticala Nebesa, Sveta Djevica, u
kojoj se Bog zaelio nastaniti i postati ovjekom. Vidjela sam Nebesa
otvorena iznad Nje i razotkrivenu Boju slavu. Bog tada progovori Jakovu.
Vidjela sam da se Jakov sutradan ujutro probudio. Prvo je napravio jedan
okrugli kameni temelj, na koji je postavio jedan plosnati kamen. Tada na nj
postavi onaj kamen koji je drao pod glavom dok je sino spavao. Konano,
zapali vatru na kamenu i prinese rtvu. Takoer je neto izlio na vatru.
Kleknu i pomoli se. Mislim da je vatru zapalio trenjem, kako su to inila i Tri
Kralja.
Takoer sam vidjela Jakova na mnogim drugim mjestima, na primjer kod
Betela, budui je iao k Labanu. Vidjela sam ga kraj Ainona gdje je ve i
bio. Tamo je popravio atrnju, koja je poslije postala Ivanova fontana za
krtenja. Vidjela sam ga ak u tim ranim periodima kako moli kraj
Manahejma. Molio je Svemogueg Boga da ga zatiti i da mu odri odjeu
itavom pri njegovu prispijeu u Mezopotamiju, jer ga sluajno ujak Laban
moe ne prepoznati, ako bude izgledao otrcano i jadno. Tada Jakov ugleda
dvije ete anela kako ga prate s obje strane, kao dvije vojske. To mu bi
pokazano kao znak Boje zatite i kao znak moi koja e mu se darovati.
Ispunjenje ove vizije obistinilo se pri njegovu povratku iz Mezopotamije.

Tada ga ugledah kako ide dalje na istok, du june strane potoka Jaboka i
kako ga po noi prelazi na mjestu gdje se kasnije hrvao s anelom. I ovdje
je imao viziju.
Na njegovu povratku iz Mezopotamije, logor mu stajae istono od mjesta
gdje je poslije stajao Jabe Gilead. Vidjela sam Labana, njegova punca,
kako ga slijedi radi njegovih izgubljenih idola. Presreo ga je i une rijei
potekoe meu njima zbog tih idola, jer Jakov nije znao da ih je Rahela
tajno ukrala. Kada je Rahela vidjela svog oca, kako pretrauje cijeli logor u
potrazi za idolima, te da e uskoro doi i do njena atora, uze ukradene
idole i sakri ih pod hrpu krmiva za stoku, nedaleko svoga atora. Idoli su
bili metalne lutke, visoke kao dvije i pol ruke, omotani u povoje.
Hrpe krmiva bijahu na kosini doline, juno od Jaboka, a krmivo se koristilo
za prehranu deva. Rahela se zamota kao da joj je hladno i sjede na hrpu,
priinjajui se da je bolesna, pa da eli malo mira. I mnoge druge ene su
tako sjedile na drugim hrpama. Na takvoj slinoj hrpi, premda bijae od
slame i puno vea, vidjela sam i Joba kako sjedi na njoj kad je imao gubu.
Hrpa na kojoj je Rahela sjedila bijae veliine kao kola sijena. Mnogi su
donosili krmivo na devama i slagali ga na te hrpe. Ovi su idoli bili dugo
predmet rasprave izmeu Labana i njegove keri Rahele, pa ih je ona
ponijela kako bi odvojila oca od njih.
Jakov otposla glasnike k Ezavu, kojega se inae strano bojao. Oni se
vratie s vijeu da je Ezav na putu k njima i da vodi sa sobom oko 400
ljudi. Tada Jakov raspodijeli svoju karavanu na dva dijela. Svoja najbolja
stada podijeli na nekoliko manjih i otposla ih Ezavu. Vodio je svoje ljude k
Manahejmu, gdje je drugi put imao viziju vojske anela. Ree:'Samo sam
s ovim tapom otiao, a sad se vraam bogat s dvije vojske.' Sad je shvatio
znaenje prve vizije.
Kad je cijela karavana prela potok Jabok, Jakov otpusti svoje ene i djecu,
i po noi ostade sam. Tad naredi da mu podignu ator na mjestu gdje je na

putu za Mezopotamiju vidio lice Boje. Zaelio se tamo moliti preko noi.
Naredi da mu ator zatvore sa svih strana, osim stropa, tako da bolje moe
slati svoje uzdahe k nebu. Naredi slugama da se povuku. Tada ga vidjeh
kako plae, cijelim srcem vapi Bogu. Stavio je sve svoje stvari pred Njega,
posebno svoju veliku zabrinutost i strah od Ezava.
Tada ga ugledah kako se hrva s jednim anelom. To se dogaalo u viziji.
Jakov ustade i pomoli se. Tada odozgo sie jarko svjetlo, a u svjetlu
obasjan lik, koji se poe hrvati s Jakovom, kao da ga eli izgurati iz atora.
Aneo se hrvao kao da eli Jakova odgurati prema svim krajevima atora,
ali Jakov je uvijek gledao u centar atora. Ova je borba unaprijed
predstavljala injenicu, da e Izrael biti pritiskan sa svih stana i da ne smije
biti silom istjeran iz Palestine.
Ali kad se Jakov jo jednom okrenuo k sreditu atora, aneo ga zgrabi za
kuk. Vidjela sam da se to dogodilo, kad se Jakov, koji se hrvao u viziji,
zaelio baciti na leaj ili lei na lea. Kad je aneo dotaknuo Jakovljev kuk,
Jakov ga je vrsto drao. Aneo mu ree: 'Pusti me, jer e uskoro zora!' Tad
se Jakov prestade hrvati i probudi se iz vizije. Vidjevi anela Bojega kako
jo uvijek stoji pred njim, on povika: 'Ne, neu te pustiti sve dok me ne
blagoslovi!'
Jakov je osjeao potrebu Bojeg blagoslova, jer je znao da ga je snaga
napustila i da se Ezav skroz pribliio. Tada aneo progovori: 'Kako se
zove?' (Ovo je spadalo u Blagoslov. Abram se takoer kod svog
Blagoslova preimenovao u Abrahama) On odgovori: 'Jakov.' Tad aneo
ree: 'Zvat e se Izrael, jer si se dobro hrvao s Bogom i ovjekom, i nisi
izgubio.'
Tada Jakov ree: 'Zato si me pitao kako se zovem?' - a te rijei znae Zar
me ne poznaje? Ve si znao tko sam ja. Jakov klee pred njega i primi
blagoslov. Aneo ga blagoslovi kao to je Abrahama Bog blagoslovio, kao
to je Abraham blagoslovio Izaka, a Izak Jakova, tj. u tri pokoljenja. Ovaj je
blagoslov osobito osiguravao strpljivost i ustrajnost. Tad aneo nestade.

Jakov vidje da je zora zarudjela, pa nazva to mjesto Fanuel. Naredi da

uklone ator, pa pree Jabok i pridrui se obitelji. epao je na desnom
kuku, jer tu mu bijae oduzeta snaga.
Kad se Ezav vratio, Jakov ode sa svom svojom obitelji, slugama i stadima
do Manahejma i uze u posjed predio oko Sokota do brda Ainon. Poslije je
proirio svoje posjede zapadno od Ainona, pa preko Jordana do Salema.
Njegovi atori sezahu do mjesta gdje je Sihem (ekem) boravio, jer je tamo
on kupio polje.
Vidjela sam Dinu kako tamo eta sa svojim slukinjama, razgovara sa
Sihemitima. Vidjela sam nekog Sihemita kako je miluje, a zbog toga su se
njene slukinje i udaljile, a on je povede sa sobom u grad. Ovo je bio razlog
velike Dinine tuge, jer je nastalo klanje i krvoprolie Sihemita zbog toga.
Sihem tad ne bijae tako velik grad. Sihem je sagraen od velikog
pravokutnog kamenja, a imao je samo jedna vrata.
Patrijarsi, Abraham, Izak i Jakov, imali su vie snage u svojim desnim
stranama tijela nego li u lijevim. To se meutim nije primjeivalo, jer im
odjea bijae iroka i bogata. U njihovim desnim bokovima bijae izvjesna
punina, neto kao neka izboina. To bijae Sveta Stvar, Blagoslov,
Misterija. To se sjajilo, bijae oblika graha, a sadravalo je i sjeme.
Prvoroenac je to primao od svog oca, otuda predodreeno pravo na
nasljeivanje. Jakov je to primio umjesto Ezava, jer je Rebeka znala da je
on taj koji je predodreen.
U svojoj borbi s anelom, bijae Blagoslov oduzet od Jakova, premda
oduzimanje nije izazvalo nikakvu ranu. Bijae to kao krasta, isuenje
izboine. Ali nakon oduzimanja Blagoslova, Jakov vie nije ivio tako
sigurno, tako jako zatien Bojom zatitom. Dok je posjedovao Blagoslov,
bijae kao onaj koji je okrijepljen Sakramentom. Nakon toga se osjeao
ponienim, bijae zabrinut, a iskusio je i mnoge nevolje. Bio je svjestan da
je Blagoslov povuen od njega, zato nije dopustio anelu da ode dok ga ne

blagoslovi i tako ga ojaa. Josip je kasnije, kad je bio u faraonovu zatvoru u

Egiptu, primio od jednog anela taj isti Blagoslov.
16. Josip i Asenet
kad je bio prodan u Egipat, Josip je bio esnaestogodinjak. Bio je srednje
visok, vrlo vitak i ivahan, aktivan i u tijelu i u pameti. Stvarno se puno
razlikovao od svoje brae, a svi su osjeali da mu ide sva ljubav. Da nije
toliko oito pokazivana oeva ljubav prema njemu, njegova braa bi ga
voljela. Ruben ga je volio vie nego li ostala braa. Benjamin je bio krupan,
nezgrapan, ali vrlo dobre due, lako povodljiv. Josip je eljao kosu na tri
dijela, jedan dio otraga glave, a ostala dva svaki na svoju stranu preko
sljepoonica. Imao je dugu kovravu kosu. Kad je vladao Egiptom, nosio je
kratku kosu, ali je poslije ponovo pustio da mu naraste.
Kad je Jakov poklonio Josipu areni ogrta, tad mu je dao i neto od
Adamovih kostiju, bez da mu je kazao to je to. Jakov ih je dao Josipu kao
dragocjeni talisman, jer je dobro znao da ga braa ne vole. Josip je nosio
kosti na svojim prsima, u maloj konoj vreici, zaobljenoj na vrhu. Kad su
ga braa prodala, uzeli su od njega samo areni ogrta i njegovu
svakidanju gornju haljinu, a ostavili su mu zaveljaj i neku vrstu kapulara
na prsima, ispod kojeg je visjela mala vreica s kostima.
areni je ogrta bio bijel sa irokim crvenim prugama. Na prsima je imao
tri reda crnih kordi, zavezanih unakrsno, u sredini kojih bijahu uti
ornamenti. Na prsima je bio pun, tako kad bi se svezao pojasom, tkanina
na prsima bi sluila kao dep. Prema koljenima se suavao, a sa strana je
imao raspore, kako bi omoguio lake kretanje. Padao je do ispod koljena,
otraga bijae neto dui nego sprijeda, a sprijeda bijae otvoren. Inae
uobiajena Josipova odjea nije sezala do koljena.
I prije nego li je zatvoren, faraon i njegova ena poznavali su Josipa.
Putifarov biznis je cvjetao dok ga je Josip vodio. Sam je Putifar bio

blagoslovljen Josipovim boravkom pod njegovim krovom, budui je dobro

vodio sve stvari za njega, tako da je faraon arko elio vidjeti vjernog
slugu.
Faraonova ena bijae religiozna i vrlo je eljela spasenje. Kao i veina
Egipana, i sama je imala veliku enju za nekim novim bogovima. Bila je
osupnuta otroumnou, mudrou tog osobitog mladog stranca, da ga je
u dui smatrala boanstvom. Stalno je govorila faraonu: 'Ovaj je ovjek
poslan od naih bogova. On nije obian ovjek.'
Otkada je baen u zatvor, koji ne bijae obina tamnica, nego zatvor za
dostojanstvenike, Josip je imao vizije. Faraonova ena nije odobravala
njegovu osudu kao zlotvora, pomiljala je da se moda prevarila u njemu.
Ali

kad

se

Josip

ponovo

pojavio

na

dvoru,

tretirala

ga

je

kao

dostojanstvenika.
aa koju je Josip naredio da se stavi u Benjaminovu vreu bijae prvi
poklon koji je dobio od kraljice. Dobro sam to znala, imala je dvije ruke sa
strane, ali nije imala bazu. ini mi se da je izraena od jednog dragog
kamena ili neke vrste transparentne mase, ne znam koje. U gornjem
dijelu, po obliku bijae potpuno slina kaleu koji se koristio kod Posljednje
veere. Meu posuem kojeg su djeca Izraela odnijela sa sobom, kad su
odlazili iz Egipta, bijae i ova aa, a poslije je stavljena u Koveg saveza.
Josip je bio sedam godina u zatvoru. Za vrijeme najvee nevolje, primio je
Jakovljev misteriozni Blagoslov, na isti nain kao to su ga Patrijarsi
primali. Takoer je imao viziju o mnogobrojnom potomstvu.
Sve sam znala o ivotu Putifarove ene. Vidjela sam kako je eznula
zatititi Josipa, ali nakon njegova ustolienja, inila je pokoru, postala ista
i pobona. Bila je visoka, snana ena, koa joj bijae uto smea, a sjajila
se kao svila. Nosila je arenu robu, iznad koje je nosila ureenu gazu. Donji
dio se sjajio kroz gazu, kao kroz ipku. Josip je puno komunicirao s njom,
budui mu je gospodar povjerio sve poslove. Ali kad je postao svjestan da
je ona postala prisna s njim, nije vie ostajao u kui preko noi, za vrijeme

odsutnosti svoga gospodara. esto se naginjala nad njega kad je on neto

pisao. Jednom sam je vidjela kako je ula kod njega skoro razgoliena. Josip
je stajao u kutu neke hale, dok je pisao. (U tim danima, esto su pisali na
svicima pergamene, koji su visjeli na zidu. Pisac je ili sjedio ili stajao pred
njima.) Obratila mu se, a on odgovori. Tada ona postade smionija. Vidjevi
kako se on brzo okrenuo da ode, ona zgrabi njegov ogrta, ali on pobjee
ostavljajui ga u njenoj ruci.
Vidjela sam Josipa s Putifarovim poganskim sveenicima u Heliopolisu. Ki
Dine i onog Sihemita zvala se Asenet. ivjela je s roditeljima, kao proroica
i dekoraterka idola. Imala je sedam djevojaka slukinja. Kad je imala pet
godina, Putifar ju je kupio od dadilje. Ova je dadilja pobjegla s njom do
Crvenog mora, jer joj je Jakov to naredio, da dijete ne bude ubijeno od
njegovih sinova. Asenet je imala duh prorotva, a Putifar ju je zaposlio kao
svoju proroicu.
Josip ju je poznavao, ali nije znao da mu je neaka. Bila je vrlo potena,
voljela je osamu i usprkos svoje velike ljepote, izbjegavala je muko
drutvo. Imala je znaajne vizije, poznavala je egipatsku astrologiju i
bogotovlje, a tajno joj je pokazana religija Patrijarha. Nisam vidjela
nikakvu magiju povezanu s njom. U viziji je vidjela cijelu misteriju ivota,
ukorjenjivanje, dolazak i odlazak Izraela iz Egipta, ak i dugo lutanje kroz
pustinju. Napisala je mnoge svitke na liu neke vodene biljke ili na koi.
Slova su bila vrlo udna izgleda, bijahu kao glave ptica i ivotinja. Ovi
znakovi, ak i za njena ivota, bijahu nerazumljivi samim Egipanima i
krivo su ih tumaili kad su donosili kazne, za svoje pokvarene gadarije.
Asenet je duboko alila nad ovim neshvaanjem, koje je sami Zli donio,
zbog toga je mnogo suza prolila. Imala je brojne druge vizije, vie nego
itko u to doba. Posjedovala je divnu mudrost. Ponaala se ozbiljno i nikome
nije odbila dati savjet. Takoer je znala dobro vesti i ukraavati. Njen
obasjani duh i um, odmah je otkrivao ljudsku pokvarenost i zbog toga je
bila ozbiljna, rezervirana, povuena i tiha.

Vidjela sam da je krivo tumaenje Asenetinih vizija i pisma dovelo do toga

da su je oboavali pod imenom Isis (Izida), a Josipa pod imenom Oziris.
Ovo je moda bio razlog njenih nepresunih suza. Pisala je takoer protiv
njihova kriva shvaanja njenih vizija, koje ih je dovodilo do toga, da je
proglaavaju majkom svih bogova.
Kad je Putifar prinosio rtve, Asenet se uspinjala na kulu, na kojoj joj se
inilo da je u malom vrtu. Tu je promatrala zvijezde. Pala bi u ekstazu i
itala razgovijetno sve dogaaje iz zvijezda. Istina joj je pokazivana u
slikama, jer bijae izabranica Boja. Vidjela sam poganske sveenike
uvuene u udan dijaboliki svijet, gdje su oni gledali najgnjusnije stvari.
Tim

avolskim

vizijama,

misterije

Asenetinih

govora,

bijahu

krivo

tumaene i tako se pridonosilo pokvarenoj idolatriji.

Asenet je uvela mnoge korisne vjetine umjetnosti i domae ivotinje u
Egipat, meu ostalima na primjer, i kravu. Nauila ih je kako se pravi sir,
kako se pljevi i mnoge druge onda Egipanima nepoznate stvari. Takoer
je lijeila mnoge bolesti. Josip je uveo plug, a sam ga je znao vjeto
koristiti.
Ima jedna stvar koja mi se inila izvanrednom. Asenet je naredila da se
meso rtvovanih ivotinja skuplja i kuha dok ne postane elatinozna masa,
to je ona poslije u danima gladi, oskudice ili duljeg vojnog pohoda dijelila
narodu. Pripremanje se izvodilo vani, na otvorenom, i u velikim kotlovima
ukopanim u zemlji. Egipani su bili vrlo zapanjeni, a i radosni zbog ovog
novog naina uvanja hrane.
Kad je Asenet ugledala Josipa u boravitu poganskih sveenika, prie s
namjerom da ga zagrli. Ovo nije uinila radi smionosti, nego zato to ju je
Duh gonio. U njoj bijae neka vrsta prorokog djelovanja, a to dogodilo u
prisutnosti jednog poganskog sveenika. Asenet je smatrana sveticom. Ali
ugledah Josipa kako je zaustavlja ispruenom rukom i obraa joj se
iskrenim rijeima. Tada se Asenet, duboko pogoena, povue u svoje
odaje, gdje se isplaka i uini pokoru.

Vidjela sam je u odajama. Stajala je skrivena iza zavjese, njena duga i

gusta, prekrasna kosa padala je oko nje, na krajevima se kovrajui. Na
koi iznad pupka imala je tetovau, prekrasan znak. U slici oblika srca,
stajala je koljka i dijete s rairenim rukama. U jednoj je ruci dralo malu
posudu, a u drugoj au ili kale. U posudi su bila tri mlada klasa ita, koja
su izgledala kao da e prsnuti iz ljuske, a lik golubice bijae iza grozda
kojeg je ini se kljucala, a grozd bijae u ai koju je dijete dralo.
Jakov je poznavao taj znak, ali je ipak morao otposlati dijete, kako bi ga
zatito od bijesa svojih sinova. Ali kad je siao u Egipat i kad mu je Josip
sve ispriao, Jakov prepozna po tom znaku svoju praunuku. I sam je Josip
imao slian znak na prsima, bogat grozd groa.
Sad sam ugledala jednog anela, kako se pojavljuje u predivnom svjetlu,
dri lotosov cvijet u ruci. On pozdravi Asenet. Ona ga pogleda i zaogrnu se
velom. On joj naredi da otare suze, da se obue u blagdansku odjeu i da
mu donese neto za jesti. Ona ode iz sobe i vrati se obuena kako je
naredio, nosei sa sobom mali lagani niski stoli, a na njega postavi vino i
male plosnate kruhove, koji su bili ispeeni u pepelu.
Asenet nije uope pokazivala nikakav strah. Nije bila stidljiva, nego
jednostavna i ponizna, ba kao i Abraham i drugi Patrijarsi kad bi bili pred
anelima. Kad joj sad aneo progovori ona otkloni veo. Upita je za malo
meda, ali ona odgovori da za razliku od drugih djevojaka koje vole med,
ona nema meda. Tad joj aneo ree da e ga pronai meu idolima koji su
stajali u jednoj sobi. Ovih je idola bilo raznih oblika, imali su glave ivotinja,
a oko tijela imahu smotane zmije.
Asenet potrai i pronae prelijepu sau meda, bijelu kao nae Hostije na
oltaru. Ona to postavi pred anela, koji joj zapovijedi da to pojede. On
blagoslovi med, a ja ugledah kako se sjaji i bljeti. Ne mogu sad opisati
znaenje ovoga nebeskog meda. Jer, kad vidite takve stvari, one izgledaju
ba onako kako inae izgledaju, sve vam je jasno. Ali sad, kad se
pokuavam sjetiti toga, med mi izgleda kao zemaljski med, premda ne

znam to cvijee, pele i med stvarno predstavljaju. Mogu samo ovo rei,
Asenet je stvarno imala samo kruh i vino (ili ono to je izgledalo kao kruh i
vino), ali meda nije imala. Blagovanjem ovoga meda, ona bi odvuena od
idolatrije u svjetlo Izraela, u spasenje kroz Stari Zakon.
Znaajno je takoer da je tako zadobila mnoge due, da i one kao pele
mogu dalje graditi oko nje. ula sam je kako ree da vie nee piti vina, jer
joj je sad potrebniji med. Vidjela sam brojne pele i goleme konice meda
u Midjanu blizu Jitra.
Kod blagoslova mednih saa, aneo je pokazao svojim prstom prema svim
regijama svijeta, to je znailo, da e njenom prisutnou, njenim tipom,
samom misterijom i znaenjem meda, Asenet postati majka i voa. Kad je
poslije bila tovana kao boanstvo i kad je na slikama prikazivana s
mnogim dojkama, to bijae posljedica krivog tumaenja njenih vizija
kojima je ona mnoge hranila.
Aneo joj ree da je ona predodreena da se ujedini s Josipom, da se uda
za njega, a on e je blagosloviti kao to je Izak blagoslovio Jakova i kao to
je aneo blagoslovio Abrahama. Aneo uini nad njom tri linije pokreta
ruke koje su inile blagoslov.
Nakon toga, ugledah u viziji Josipa kako ide Putifaru da zaprosi Asenet za
svoju enu. Ali mogu se samo ovoga sjetiti, da je kao i aneo, i Josip u ruci
nosio lotosov cvijet. Josip je poznavao Asenetinu veliku mudrost, ali njihovo
uzajamno srodstvo bijae mu skriveno.
Vidjela sam da je i Putifarov sin bio zaljubljen u Asenet, zbog ega je ona
morala ostati osamljena. Namjeri ubiti Josipa. On je nagovarao Dana i
Gada da prihvate njegov prijedlog, pa su sva trojica leala u zasjedi da
ubiju Josipa. Ali Juda (posluavi boansko nadahnue, bar mislim) upozori
Josipa da ode drugim putem. Benjamin je takoer u ovoj aferi bio
dostojanstven i branio je Asenet. Dan i Gad bijahu kanjeni smru svoje

djece, jer prije nego li je itko znao, oni bijahu upozoreni da ne sudjeluju u
planiranju umorstva.
Kad su se Josip i Asenet pojavili pred javnou, kao i Putifarovi poganski
sveenici, u ruci su nosili znak svetosti i najveeg autoriteta. Znak je u
gornjem dijelu bio prsten, a u donjem latinski kri, kao slovo T. Znak je
sluio kao peat, npr. kad se ito vagalo i dijelilo, hrpice su njime
oznaavane. Na isti je nain koriteno i kod gradnje kanala i itnica, kao i
za podizanje ili sputanje Nila. Pisma su peaena njime, nakon to su prvo
oznaena nekim crvenim biljnim sokom. Kad je Josip obavljao bilo koju
javnu dunost, ovaj simbol vlasti, kri obuhvaen prstenom, bio bi na
jastuku pokraj njega. Meni je izgledao kao osebujan znak misterije Kovega
saveza, koji je Josip u njega poloio.
Asenet je takoer imala jedan instrument, kao neki zid. Kad je bila u viziji,
slijedila ga je gdje ju je vodio. Gdje bi on zadrhtao tu bi ona udarila u
zemlju, a tamo se otvarao izvor vode. Bio je napravljen pod utjecajem
zvijezda.
U procesijama velikih festivala, Josip i Asenet su se vozili u sjajnoj koiji.
Asenet je nosila jedan drevni tit koji ju je skoro cijelu skrivao, od lakata do
pete. Na njemu bijahu brojni likovi i znakovi. Haljina joj dosezala do
koljena, a listovi obueni u ipku. iroki plat joj padao s lea. Vrh njenih
cipela bijae svinut kao u klizaljki, a njen perjanica od obojana perja i
perla, bijae oblika kacige.
Josip je nosio usku odoru s rukavima, a preko nje zlatni tit na prsima, na
kojem bijahu iscrtane razne figure. Preko odore otraga je padao plat.
Njegova kapa bijae od perja i dragog kamenja.
Kad je Josip otiao u Egipat, izgraen je novi Memfis, oko 35 km sjeverno
od starog Memfisa. Izmeu dva grada izgraen je nasip, a na njemu cesta
sa stazama. Meu drveem bijahu ratrkani idoli s grobom i enska lica s

tijelom psa. Sjedila su na kamenim postoljima. Bilo je i lijepih graevina,

samo velikih, dugakih bedema i umjetnih kamenih planina, punih
podruma i odaja. Boravita su bila lagana, od drva. Tamo su tad jo
postojale posvuda velike ume i gutare. U vrijeme bijega Marije u Egipat,
Nil je ve bio promijenio svoj tok.
Egipani su tovali sve vrste ivotinja, aba krastaa, zmija i krokodila.
Smatrali su vrlo dobrim kad bi neka osoba bila poderana od krokodila.
Kad je Josip doao, tovanje bika jo ne bijae u praksi. To je uvedeno kao
posljedica faraonova sna, o sedam debelih i sedam mravih krava.
Egipani su imali brojne idole: neki su tovali bebe u povojima, drugi
sklupane zmije, dulje ili krae, po elji. Mnogi idoli su se tovali sa
titovima za prsa, na kojima su planovi gradova i tok Nila bili iscrtani. Ti
titovi bijahu napravljeni po oblicima koje je davao poganski sveenik, a on
ih je proitao u zvijezdama i po tim planovima su izgraivani gradovi i
kanali. Tako je izgraen i novi Memfis.
Zli duhovi mora da su u to doba posjedovali razne, vie materijalistike
moi, jer sam vidjela da egipatsko vraanje izlazi iz zemlje, iz ambisa. Kad
su poganski sveenici zapoinjali svoje arolije, vidjela sam razne likove
runih ivotinja kako se diu iz zemlje uokolo vraa i kako ulaze u njegova
usta u struji crnog dima. Tad bi on postao ushien tj. pao bi u ekstazu i
jasno sve vidio. To je bilo kao da mu se na svako ushienje pojedinog duha
zatvoreni svijet otvarao, pa je vidio bliske i budue dogaaje, zemaljske
ponore, drave, ljude, ukratko sve stvari nad kojima je pojedini duh imao
utjecaj.
Moderni vraari uvijek su mi izgledali vie pod utjecajem duhova zraka. to
je vra vidio pod utjecajem ovih duhova izgledalo je kao iluzija, zrcalo, koje
je kao udom stvoreno izranjalo pred njima. Mogla sam vidjeti daleko iza
ovih slika, jer bijahu kao sjene. Bilo je to kao da gledate iza zastora.
Kad su poganski sveenici namjeravali uvesti itanje zvijezda, kao pripravu
za to, postili su, izvodili razna ienja, oblaili se u kostrijet i posipali se

pepelom. Kad bi sa svojih kula zurili u zvijezde, rtve su prinoene. Pogani

tog doba imahu zbunjujue znanje o religijskim misterijima bogotovlja
istinskog Boga, koje je bilo prakticirano i predavano izabranim ljudima od
Seta, Henoka, Noe i Patrijarha. Zato je bilo tako mnogo zastranjena i
gadarija u njihovoj idolatriji. avao ih je iskoristio, kao to je poslije
iskoristio hereze, da zakukulji isto, jasno i autentino tovanje Boga, da bi
tako unitio ovjeka. Zato je Bog vatrom zavio Misteriju u Kovegu saveza,
da je tako ouva.
Egipanke su se u Josipovo vrijeme jo uvijek oblaile kao Semiramida. Kad
je Jakov doao u Egipat Josipu, iao je onim putem kroz divljinu po kojem
e kasnije Mojsije putovati u Obeanu zemlju. Jakov je znao da e opet
vidjeti Josipa. Uvijek je u svom srcu imao predosjeaj ovoga susreta. ak i
dok je putovao u Mezopotamiju, kako bi tamo podigao oltar (ne tamo gdje
je vidio ljestve), imao je viziju svojih buduih sinova. Jednoga je vidio u
regiji gdje je Josip prodan, kako nestaje iz vidokruga i pojavljuje se kao
zvijezda na jugu. Zato je Jakov uzviknuo, kad mu donijee krvlju umazan
ogrta, sjetivi se skoro zaboravljenoga proroanstva: 'Plakat u za
Josipom dok ga ponovo ne vidim!'
Jakov je stalno ispitivao Rubena koga je to Josip oenio, ali jo ne bijae
svjestan, da je Josip oenio neakinju. Inae su Ruben i Putifar bili stari
znanci. Pod Rubenovim utjecajem, Putifar se dao obrezati i tovao je
Jakovljeva Boga.
Jakov se nastani na dan hoda od Josipa. Kada se razboli, Josip se doveze u
koiji da ga vidi. Jakov ga ispitivae natenane o Asenet i kad u o znaku
koji nosi, uzviknu: 'Ona je meso tvoga mesa!', pa otkri Josipu tko je ona.
Josip je bio tako duboko uzbuen da je skoro izgubio svijest. Kad se vratio
kui sve ispria svojoj eni, pa oboje proplakae.
Poslije nekog vremena Jakovu postade sve loije, a Josip ponovo doe k
njemu. Jakov se podie iz leeeg poloaja na leaju i sjede, a Josip je

morao poloiti svoju ruku pod oev pazuho i zakleti se da e ga ukopati u

Kanaanu. Kad se Josip zakleo, Jakov poasti Blagoslov skriven u Josipu, jer
je znao da ga je Josip primio od anela, Blagoslov koji je bio njemu oduzet.
Josip je nosio taj Blagoslov u desnom boku sve do smrti. ak i poslije smrti,
Blagoslov je leao u njegovu tijelu, sve do noi prije odlaska Izraelaca iz
Egipta, kad ga je Mojsije preuzeo i poloio u Koveg saveza, zajedno s
Josipovim posmrtnim ostacima, kao Svetom Stvari izabrana naroda.
Tri mjeseca nakon ove posjete, Jakov je umro. I Egipani i idovi su vrili
pogrebne ceremonije, proglaavajui njegovu slavu, jer su ga stvarno
voljeli.
Asenet rodi Josipu prvo Manaea i Efraima, pa ostalu djecu, ukupno 18,
meu njima nekoliko blizanaca. Asenet je umrla tri godine prije Josipa, a
balzamirale su je idovske ene. Sve dok je Josip ivo, tijelo joj je poivalo
u njegovoj grobnici. Ali drevni su ljudi uzimali neke dijelove pokojnikove
utrobe, koje su uvali u malim zlatnim figurama. Budui su Egipani
aspirirali na vlasnitvo toga, to ipak bi povjereno idovkama srednjih
godina. Jedna od tih ena postavi to u jednu kutiju od trske, zali je smolom
i sakrije u rogozu blizu kanala. U noi Izlaska, neka dadilja iz Aerova
plemena, ispria Mojsiju ovu tajnu. ena se zvala Sara.
I Josipa su balzamirali idovi u prisustvu Egipana. Zatim su ga poloili,
zajedno s ostacima Asenet u grobnicu, udovoljavajui zabiljekama koje je
Josip napisao iz svojih vizija, da ostaci pripadaju idovima. Egipatski
sveenici i astrolozi su postavili Josipa i Asenet meu svoja vlastita
boanstva. Imali su neke slutnje o biljekama koje je ostavila Asenet i
slutnje o velikom utjecaju blagoslova, kojeg su ona i Josip ostavili
Izraelcima.
Ali taj blagoslov su oni eljeli za sebe, i zato su traili da podjarme idove.
Zbog toga su Izraelci, koji su se poslije Josipove smrti nevjerojatno
namnoili, bili ugnjetavani od faraona. Egipani su vrlo dobro znali da

Izraelci nee napustiti Egipat, bez da sa sobom ponesu Josipove kosti. Zato
su nekoliko puta ukrali neke ostatke Josipa, dok napokon nisu sve imali.
idovi su znali samo za Josipovo tijelo, ali o Misteriji koju je ono sadravalo
nisu imali pojma. To su znala samo nekolicina. Ali cijeli je narod duboko
alio kada su glavari pronali i objavili, da je Sveta Stvar na kojoj je
Obeanje poivalo, ukradena.
Mojsije koji se izdigao na faraonovu dvoru nad svom egipatskom
mudrou, posjeti svoj narod i sazna razlog njihova bola. Kad je ubio
Egipanina, Bog mu naredi da kao bjegunac ode Jitru. Budui je Jitro bio u
komunikaciji sa Sibilom (sibila - proroica) Segolom, ona e mu pomoi da
otkrije krau Misterije. Mojsije je takoer po zapovijedi Bojoj oenio Siforu,
tako da sudjeluje u toj obitelji, tj. u jednoj kui izraelskoj.
Segola je bila ki od faraona, a majka joj bijae idovka. Premda uzviena
u egipatskim zvijezdama, idovi su je vrlo voljeli. Ona bijae ona koja je
iznijela na vidjelo, dok je Mojsije jo bio na dvoru, da on nije faraonov sin.
Nakon smrti svoje prve ene, Aron se morao oeniti Segolinom kerkom,
zato da majin utjecaj na Izraelce bude jo vei. Djeca ovoga braka su
otila s Izraelcima kad su oni naputali Egipat. Ali Aron se je morao odvojiti
od svoje ene, tako da se Aronsko sveenstvo moe rairiti od iste
idovske loze. Segolina se ki, nakon rastave od Arona, ponovo udala.
Njeni su potomci u doba naeg Spasitelja, stanovali u Abili s njenom
mumijom koju su ponijeli sa sobom.
Segola je bila vrlo otroumna i imala je veliki utjecaj na faraona. Na elu je
imala kvrgu kao i mnogi Proroci u stara vremena. Vodio ju je Duh,
opskrbivi je mnogim milostima i darovima za Izraelce.
Onu no kad je aneo Gospodnji udario prvoroence Egipta, Segola je bila
umotana u veo, a pratili su je Mojsije, Aron i neka druga tri Izraelca. Ili su
do dvije grobnice u obliku veeg humka, koje su bile razdvojene kanalom,
a iznad kanala bijae most. Kanal je tekao izmeu Memfisa i Goena u Nil.

Ulaz u grobnice bijae pod mostom, pa onda ispod razine vode. Stepenice
su vodile od mosta dolje u zemlju. Segola je sila sama s Mojsijem. U vodu
je bacila komad papira na kojem je bilo napisano ime Boje. Voda se
povue i napravi prolaz do grobnice. Tad udarie kamena vrata, a ona se
otvore. Tad pozvae druge da siu.
Kad oni dooe, Mojsije sveza njihove ruke zajedno svojom tolom i natjera
ih da se zakunu da e uvati Misteriju. Nakon zakletve, oslobodi im ruke,
pa svi uoe u grobnicu gdje upalie svjetlo. Pokazae se razne vrste
prolaza s likovima mrtvih.
Josipovo tijelo zajedno s ostacima Asenet poivalo je u egipatskom
sarkofagu, metalnom lijesu, koji je sjao kao polirano zlato. Podigoe
poklopac, a Mojsije uze Misteriju iz upljine tijela Josipova, zamota je u
sukno i preda je Segoli, koja je odnese u rukama, skrivajui je pod
haljinom. Ostaci tijela su postavljeni zajedno na kamen, zamotani u
tkaninu i odnijeti od mukaraca. Sad kad su posjedovali Svetu Stvar, Izrael
je mogao otii iz Egipta. Segola je plakala, a Izrael je bio pun radosti.
Mojsije sakri jedan mali dio Josipovih moi, u vrh svoga tapa. Taj vrh
bijae u obliku mumule. Bijae ukast i obavijen liem. Razlikovao se od
pastirskog tapa kojeg je Mojsije po zapovijedi Bojoj bacio na tlo, a ovaj se
pretvorio u zmiju.
Ovaj tap bijae trska, gornji i donji kraj se mogao izvui i uvui. Donjim
dijelom, koji mi je izgledao od metala i koji bijae oblika otra pera za
pisanje, Mojsije je dotaknuo stijenu izgovarajui rijei. Stijena se rastvorila
pod tim iljkom, a voda iknu iz nje. Voda je potekla i iz pijeska kada je
Mojsije nacrtao znakove po njemu tim istim tapom. Gornji dio tog tapa
od trske, oblika mumule, mogao se uvui i izvui. Time je i Crveno more
razdijeljeno.
Prema naem raunanju vremena, od Josipove smrti do izlaska Izraela iz
Egipta, bilo je prolo oko 170 godina. Oni su imali tada drugaije raunanje

vremena, drugaije tjedne i godine. To mi bijae esto objanjavano, ali

sad se ne mogu sjetiti.
Dok su Izraelci ivjeli u Egiptu, nisu imali Hrama, nego samo atore.
Podizali su kamene humke, izlijevali ulje na njih, prinosili ito i janjad,
pjevali i molili.
17. Koveg saveza (Zavjetna krinja)
Te iste noi kad je Mojsije uzeo Svetu Stvar, pripremili su jednu zlatnu
kutiju u obliku lijesa, a nju su Izraelci ponijeli sa sobom kad su odlazili iz
Egipta. Kutija je bila dovoljno velika da u nju ovjek legne, jer je morala
postati crkva, tijelo. Ta no bijae ona u kojoj su krvlju mazali dovratnike
svojih kua. Svjedoila sam brzoj izradi kutije.
Tad se sjetih Isusova Kria, koji je isto tako morao biti brzo pripravljen, u
noi prije Isusove smrti. Kutija je bila zlatna plata, oblika kao egipatski lijes
za mumije, irok gore, a dole u bazi uzak. Na gornjem dijelu bijae crte
lica okruena zrakama svjetla. Sa strana bijahu nacrtani poloaji ruku i
rebara.
U sredini ovoga lijesa-kutije, bijae postavljena mala zlatna kutija u kojoj je
bila Sveta Stvar, koju je Segola uzela iz podzemne grobnice. U donjem
dijelu lijesa-kutije bijahu svete posude, a meu njima i kale sa aicama
kojeg je Melkisedek dao Abrahamu i koji se s Blagoslovom prenosio dalje
na prvoroenca. Ovako je izgledao prvi Zavjetni koveg i njegov prvi
sadraj. Imao je dva poklopca, donji crvene, a gornji bijele boje.
Tek kasnije na brdu Sionu, bijae napravljena krinja obloena iznutra i
izvana zlatom, a unutra bijae lijes oblika sarkofaga u kojem bijae Sveta
Stvar. Sarkofag nije potpuno ispunjavao krinju. Ispunjavao ju je samo do
pola visine, a nije bio ni previe dugaak, jer kod glave i nogu bijae jo
prostora za dva mala odjeljka, u kojima su bile relikvije Jakovljeve i
Josipove obitelji, a poslije i Aronov tap.

Kad je Zavjetna krinja postavljena u Hram na Sionu, njen se sadraj

mijenjao. Zlatni sarkofag je uklonjen, a na njegovo mjesto bijae
postavljena jedna masa bjelkaste supstance, oblika kao lijes.
ak i kad sam bila dijete, esto sam viala Koveg saveza. Promatrala sam
ga izvana i iznutra. Znala sam to je sve bilo stavljeno unutra i kada je to
stavljeno. Sve dragocjene svetinje, koje su Izraelci sauvali, uvale su se u
njemu, ali sigurno nisu bile teke, budui su lako prenosili Koveg.
Koveg je bio dulji nego li iri, visine jednake irini. Imao je dole izboen
hrbat. Vrh mu bijae vjeto optoen zlatom, oko pola lakta u irinu (1 lakat
= 113 cm): cvijee, svitci, lica, sunce i zvijezde, sve u raznim bojama. Sve
je bilo velianstveno, premda ukrasi nisu bili toliko izdignuti iznad
povrine. Vrci i lie su se izdizali samo malo iznad povrine kovega. U
uglovima, na svakom kraju bijahu po dva prstena kroz koja su se provlaile
motke za noenje. Cijeli je Koveg bio napravljen od drveta, optoen
zlatom i prekrasno ureen intarzijama likova raznih boja.
U sredini Kovega bila su mala, neprimjetna vrata, kroz koja je Veliki
sveenik mogao sam izvaditi Svetu Stvar iz Svetinje nad svetinjama, radi
blagoslova ili prorokovanja. Vrata su se otvarala kao leptirova krila prema
unutranjosti Kovega. Bijahu dovoljno iroka da je Veliki sveenik lako
mogao dosei do sadraja Kovega. Tamo gdje su motke za noenje
prolazile preko vrata, tu vrata bijahu lagano ulegnuta. Kad su vrata
Kovega bila otvorena, zlatna kutija koja je uvala Svetu Stvar, takoer se
otvarala kao knjiga.
Iznad povrine Kovega, uzdizalo se Prijestolje Milosti. Sastojalo se od
upljeg stola prekrivenog zlatnom pliticom, a u njoj bijahu svete kosti.
Plitica je bila velika kao i poklopac Kovega, duboka dovoljno da se samo
malo izdie iznad poklopca. Bila je privrena za Koveg pomou osam
drvenih vijaka, etiri na svakom kraju. Nije skroz poivala na poklopcu, jer
je bilo dovoljno prostora da se moglo pogledati ispod nje, od jednog kraja

do drugog. Glave vijaka bijahu od zlata, oblika voa. etiri vanjska

privrivahu stol na etiri ugla Kovega, a etiri unutranja prodirahu u
unutranjost Kovega.
Svi uglovi Prijestolja Milosti bijahu udubljeni, a u svakoj upljini bijae
vrsto privren zlatni kerubin, veliine djeaka. U sreditu Prijestolja
bijae okrugli otvor kroz koji je ila cijev, kroz poklopac Kovega. Mogli ste
pogledati u prostor izmeu poklopca i upljeg stola. Ovo ovalno udubljenje
okruivae zlatna kruna. etiri dijagonalna komada privrivala su krunu
na ipku, kojom se Sveta Stvar podizala iz Kovega, kroz cijev i krunu, kao
latice cvijeta, irili se u sedam smjerova.
Desna ruka jednog kerubina i lijeva ruka drugog, zgrabili su motku, dok su
im se rairena krila, desno jednoga i lijevo drugoga, doticala iznad nje.
Druga dva krila bijahu lagano otvorena, nisu se susretala, a lijevi je
oslobaao sprijeda Kovega pogled na krunu. Pod tim krilima, kerubini su
rairili ruke s upozoravajuom gestom. Samo su s jednim koljenom doticali
poklopac Kovega, a drugo koljeno bijae podignuto, kao u jednokleku.
Kerubini su okrenuli glave malo ustranu s nekim uzrujanim izrazom lica,
kao da osjeaju sveto strahopotovanje pred ovom bljetavom krunom. Bili
su obueni samo posred tijela. Na dugim putovanjima, kerubine bi skidali i
odvojeno nosili od Kovega.
Vidjela sam na vrhovima motki, koji su izgledali kao latice, kako gori vatra,
koju su sveenici palili. Tvar koja se koristila za to svjetlo bijae smee
boje. Mislim da to bijae sveta smola. Drali su je u kutijama. Ali esto sam
vidjela i veliku svjetlost, kako izbija iz krune, a slini snopovi svjetla silaze s
neba u unutranjost, pa opet izlaze u finim snopovima, ovi su snopovi
pokazivali u kojem smjeru Izraelci trebaju ii.
Na niem kraju motke unutar Kovega, bijahu kuke o koje su se vjeale
dvije Ploe zakona, a ispod njih bijae Sveta Stvar. Ispod Svete Stvari,
premda jo ni to ne bijae na podu Kovega, bijae rebrasta posuda od
zlata koja je sadravala manu.

Kad bih postrance pogledala u Koveg, nisam mogla vidjeti oltar, niti Svetu
Stvar. Uvijek sam razmatrala Koveg saveza kao crkvu, Svetu Stvar kao
oltar s Presvetim Oltarskim Sakramentom, a posudu s manom kao lampu
pred oltarom. Kad god bih u svom djetinjstvu ulazila u crkvu, esto sam
povezivala njene pojedine dijelove u svezi s dijelovima Zavjetnog kovega.
Misterija, ta Sveta Stvar Kovega saveza, bijae mi kao nama Presveti
Oltarski Sakrament, premda ne toliko puna milosti, iako bijae neto puno
nekakve snage i stvarnosti. Puno mi bijae nejasnija, tea za shvatiti, vie
je u meni izazivala strahopotovanja, ali jo uvijek bijae vrlo sveta i puna
tajnosti. Uvijek mi se inilo da je sve u Zavjetnoj krinji sveto, da je sve
nae spasenje unutar nje, kao da je zamotano u nekakvu ljusku, kao da je
u nekoj klici. Sveta Stvar Zavjetne krinje bijae tajanstvenija nego
Presveti Oltarski Sakrament. inilo se da je Sveta Stvar zametak Oltarskog
Sakramenta. Sakrament bijae ispunjenje Svete Stvari. Ne mogu to izraziti.
Sveta Stvar Zavjetne krinje bijae misterija skrivena, kao to je Isus nama
skriven u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Osjeala sam da je samo par
Velikih sveenika znalo to je ona u biti, samo je par pobonih meu njima
shvatilo i upotrebljavalo je, jer bijahu prosvijetljeni odozgor. Mnogima
ostalima ona bijae nepoznata, pa nisu ni profitirali iz nje, kao to je s
nama sluaj, kad mnoge milosti i udesa Crkve prolaze kraj nas
neiskoritene. One su nepovratno izgubljene za nae spasenje, jer su
smatrane ljudskom izmiljotinom, umjesto kamenom temeljcem.
Mogla bih plakati nad takvim tunim stanjem, nad idovskom sljepoom.
Neko su sve posjedovali u sjemenu, ali plodove nisu prepoznali. Prvo,
imali su Misteriju, Svetu Stvar, to je bio zalog, Obeanje. Tad je doao
Zakon, a nakon toga Milost.
Kad sam vidjela Gospodina kako pouava u Siharu, ljudi su ga pitali, to je
bilo sa Svetom Stvari iz Zavjetnog kovega. Odgovorio im je da je
ovjeanstvo ve primilo veliki udio toga, ak je i sada meu njima.

injenica da je vie nemaju u posjedu, kao to su je neko imali, daje

dokaz da je Mesija ve roen.
Vidjela sam Misteriju, Svetu Stvar, u formi nekog vela, kao tvar, kao bit,
kao snagu. Bila je kruh i vino, krv i meso, bila je sjeme Blagoslova prije
Pada ovjeka. Bila je sakramentalna prisutnost svetog razmnoavanja
ovjeka prije njegova Pada. uvana je od ovjeka religijom. Bilo bi ju
mogue sve vie i vie shvatiti u daljnjim generacijama, stalnim
proiavanjem kroz pobonost, ije je proienje najperfektnije odraeno
u Mariji, ouvavi je neporonom, tako da se Sveti Duh mogao spustiti na
nju i tako primiti dugo oekivanog Mesiju. Noa je saenjem vinograda
napravio pripremu. Ali ovdje u Svetoj Stvari, bijae ve sadrano pomirenje
i zatita. Abraham ju je zadobio primivi Blagoslov, kao neto opipljivo, kao
tvar. Bijae to Misterija povjerena jednoj obitelji, zato i velika povlastica
prvoroenaca.
Prije Izlaska iz Egipta, Mojsije je uzeo u posjed Svetu Stvar. Prije toga je
ona bila religijska Misterija jedne obitelji, a sad je postala Misterija cijelog
naroda. Poloena je u Zavjetnu krinju, kao Najsvetiji Sakrament, u
tabernakulu i u monstranci.
Kad su Djeca Izraela astila zlatno tele i pala u veliki grijeh, Mojsije je
posumnjao u mo Svete Stvari i zbog toga je kanjen zabranom ulaska u
Obeanu zemlju. Prije nego bi Koveg pao u ruke neprijatelja, Sveta Stvar,
ta veza jedinstva Izraelaca, bivala bi sklonjena od Velikog sveenika, kao
to je uvijek injeno kad je opasnost prijetila. Ipak je Koveg jo uvijek bio
svet, tako da je neprijatelj, pod prijetnjom Bojeg gnjeva, bio prisiljen
vratiti ga.
Samo je nekolicina razmatrala Svetu Stvar ili utjecaj koji je izazivala. esto
se dogaalo da bi jedan ovjek svojim grijehom prekidao struju milosti,
tako prekinuvi izravnu rodoslovnu liniju, koja bi inae vodila sve do

Spasitelja ili do Posude istoe, Marije. Na taj se nain, otkupljenje ovjeka

odgaalo i produavalo.
Ali pokorom se opet mogao uspostaviti kontinuitet koji bijae prekinut. Ne
znam je li zasigurno ovaj sakrament u sebi bio boanski, da li je doao
jednostavno i isto direktno od Boga ili je posjedovao svoj sveti karakter
od neke vrste sveenitva, od neke super naturalne posvete. Ipak mislim
da je prvi prijedlog najistinitiji, jer zasigurno znam, da su se sveenici
poesto opirali njegovom djelovanju i tako odgaali Otkupljenje.
Ali zbog toga su bili i teko kanjavani, da, esto ak i vlastitom smru. Kad
je Sveta Stvar djelovala, kad se molitva ula, postajalo je vidljivo svjetlije i
sjajnije svjetlo kroz crvenkastu maglu. Blagoslov je tekao iz nje,
poveavajui se ili smanjujui, ovisno o istoi i pobonosti ovjeanstva.
Molitvom, rtvom i pokorom, blagoslov je postajao vei.
Vidjela sam Mojsija kako je pokazuje narodu samo dva puta: prvi put kad
su prelazili Crveno more, a drugi put kad je narod astio zlatno tele, ali ak
i tada je bila pokrivena. Uzimali bi je

iz zlatne kutije i prekrivali kao

Presveti Oltarski Sakrament na Veliki petak. Kao i on, nosila se ispred

grudiju ili bi se podizala na blagoslov ili na prokletstvo, jer je imala veliki
utjecaj, ak i na veliku udaljenost. Njome je Mojsije odvratio mnoge
Izraelce od idolopoklonstva i tako ih ouvao od smrti.
esto sam viala Velikog sveenika, kako je upotrebljava kada je bio sam u
Svetinji nad svetinjama. Okretao bi je u odreenom smjeru, kao da neto
ojaava, titi, blagoslivlja, odrjeuje, ili ak kanjava. Nikad je nije
dodirivao golim rukama.
Svetu Stvar je sveenik zaranjao u vodu. Time je inio jednu religijsku
nakanu, a voda je bila davana kao sveti propuh. Debora, proroica Ana,
majka Samuela u Silu i Emerentia, majka svete Ane, pili su tu vodu. Tim
svetim piem, Emerentia je bila pripremljena za zaee svete Ane. Sveta
Ana nije pila ovu vodu, jer je u njoj bio Blagoslov.

Kad su se Joakim i Ana sreli pod Zlatnim vratima, okruivala ih je bljetava

svjetlost, a Blaena Djevica je zaeta bez istonoga grijeha. uo se
predivan zvuk. Bilo je to kao glas Boji. ovjek ne moe shvatiti ovu
misteriju Marijina bezgrjenog zaea u Ani, jer je to njemu skriveno.
Preci su Isusovi primali sjeme Blagoslova radi utjelovljenja Boga. Ali, sam
je Isus Krist u Presvetom Sakramentu Novoga saveza, taj Plod, Ispunjenje
toga Blagoslova, Sveza ponovnog jedinstva Boga i ovjeka.
Kada je Jeremija, u vrijeme babilonskog progonstva, sakrio Zavjetni koveg
i druge dragocjene stvari na brdu Sinaju, tad Misterija, Sveta Stvar ne
bijae vie u njemu. Samo je njen pokrov bio ukopan zajedno s Kovegom.
Meutim on je znao to Koveg sadri i koliko je to sveto. Zaelio je tada to
javno ispriati, kao i o pokvarenom neasnom postupanju s Kovegom. Ali
u tome ga sprijei Malahija, pa se sam Malahija pobrine za Zavjetni
koveg.
Po njemu je Koveg dopao u ruke Esena, a nakon toga bi poloen od strane
jednog sveenika, u drugi Zavjetni koveg. Malahija je bio aneo kao
Melkisedek, ovjek poslan od Boga. Na njega nisam gledala kao na obina
ovjeka. Kao i Melkisedek, imao je samo privid ovjeka, a razlikovao se od
Melkisedeka samo po odjei svoje epohe.
Kratko nakon to je Danijel bio odveden u Babilon, vidjela sam Malahiju
kao djeaka od oko sedam godina, kako obuen u sjajnu odjeu luta po
okolici sa tapom u rukama. ini se da se izgubio, pa se sklonio kod nekog
pobonog para kod Safe, Zabulonova plemena. Drali su ga za djeaka koji
se izgubio, kao jedan od zarobljenih Izraelaca, pa su ga zadrali sa sobom.
Bio je vrlo krotak, nevjerojatno njean i blag, tako da ga je svatko volio.
Tamo je mogao uiti i raditi to je elio, bez ikakve smetnje. Puno je
razgovarao s Jeremijom, koji mu je pomagao savjetom kad je bio u
najveim brigama. Njegovim je posredstvom Jeremija osloboen iz zatvora
u Jeruzalemu.

Stari Koveg saveza, skriven od Jeremije na brdu Sion, nikad vie nije
pronaen. Drugi Koveg nije bio tako lijep kao prvi, a nije sadravao ni
toliko puno svetih stvari. Eseni su na Horebu posjedovali i Aronov tap,
gdje su uvali dio Svete Stvari. Obitelj koju je Mojsije izabrao za
neposredne uvare Zavjetnog kovega postojala je sve do vremena
Heroda.
Sve e se otkriti zadnji dan. Tad e sve izii na vidjelo. Tada e Misterija
postali potpuno jasna, na uas svih onih koji su je zloupotrijebili.

BLAENA DJEVICA MARIJA

1. Rodoslovlje, roenje i brak svete Ane
Preci svete Ane bijahu Eseni. Ovi iznimno poboni ljudi bijahu potomci onih
sveenika koji su u vrijeme Mojsija i Arona nosili Zavjetni koveg, i koji su
primili striktne upute u dane Izaije i Jeremije. U poetku ih bijae samo
nekoliko. Kasnije su u Palestini ivjeli u zajednicama, zaposjevi predio od
oko 48 milja dug i oko 36 milja irok. Nakon nekog vremena, emigrirali su u
regiju oko Jordana, gdje su boravili uglavnom na gorama Horeb i Karmel.
U rana vremena, prije nego ih je Izaija okupio, Eseni su ivjeli ratrkano,
kao poboni, asketski idovi. Niti su mijenjali niti krpali odjeu, nosili su je
dok se ne raspadne. enili su se, ali provodila se velika brana
apstinencija. S obostranim pristankom, mu i ena su ivjeli zasebno,
svatko u svojoj prilino udaljenoj kolibi. Takoer su jeli odvojeno, prvo mu,
a nakon njegova odlaska supruga.
ak i u ta rana vremena, nekolicina praotaca i svete Ane i drugih lanova
Svete obitelji, mogla se pronai meu Esenima. Od njih su potekli i mnogi
koji su se zvali djeca Proroka. Boravili su u pustinji i oko gore Horeba. Puno
ih je ivjelo i u Egiptu. Na dugo vremena rat ih je otjerao s gore Horeba, ali
opet su ih njihovi superiori okupili.

Makabejci su takoer pripadali ovoj skupini. Mojsija su tovali naveliko.

Imali su komad njegove odjee, on je to dao Aronu, a preko Arona dolo je
u posjed Esena. uvali su to kao svetinju, a ja sam imala vizije u kojima
sam vidjela petnaestoricu Esena, kako su poginuli branei ovu svetinju.
Njihovi superiori su poznavali Misteriju, Svetu Stvar u Zavjetnom kovegu.
Neoenjeni meu Esenima su tvorili posebnu kongregaciju kao jedan
religiozni red. Morali su se podvrgavati probama dugo godina, prije nego bi
bili primljeni. Bili bi primani na krae ili dulje razdoblje, ovisno o prorokoj
inspiraciji njihovih superiora. Oenjeni Eseni su provodili otru budnost nad
svojom djecom i domainstvom, ustvari, oni su nosili Esensku zajednicu,
slino kao danas franjevaki treoredci Franjevaki red. U svim poslovima
bijahu voeni savjetima svojih superiora na Horebu.
Neoenjeni Eseni bijahu neizrecivo poboni i isti. Nosili su duge bijele
haljine, koje su skrupulozno odravali istima. Primali su djecu na
pouavanje. Aspiranti za njihovu drubu, morali su biti najmanje 14 godina
stari. Postulanti naprednije pobonosti bili su godinu dana na probi, drugi
dvije godine. ivjeli su u perfektnoj istoi i nisu se bavili nikakvim
poslovima. Izmjenjivali su svoje poljoprivredne proizvode za razne druge
ivotno potrebne proizvode. Ako je netko od njih strano zgrijeio, bio bi
ekskomuniciran, a ako bi ekskomunikaciju slijedila i prokletstva, kao na
primjer ona svetog Petra protiv Ananije, ekskomunicirani bi umro. Superior
Esena bi boanskim provienjem znao za svakoga kad bi upao u teki
grijeh. Vidjela sam neke kako su ivjeli samo da bi vrili pokoru.
Eseni su mali spilje na gori Horeb koje su im sluile kao elije. Napravili su i
jednu veliku spilju za skupne sastanke. Oko 11 h, sastajali bi se na obrok.
Svatko je pred sobom imao malo kruha i au. Superior bi iao okolo i
blagoslivljao kruh ponaosob svakome. Kad bi obrok zavrio, svi bi se vratili
u svoje elije. U velikoj spilji bijae jedan oltar na kojem se nalazio
blagoslovljeni kruh. Bio je pokriven tkaninom i namijenjen za raspodjelu
sirotinji. Uokolo su bili brojni golubovi, toliko pitomi da su jeli iz ruke. Eseni

su koristili ove golubove za hranu, kao i za religiozne ceremonije. Kad bi

izrekli nad njima neke rijei, tad bi ih putali da polete. Vidjela sam kako
sline ceremonije izvode i nad janjcima. Izrekli bi neke rijei i pustili ih u
divljinu.
Vidjela sam da su svake godine tri puta ili u jeruzalemski Hram. Meu
sobom su imali i sveenike, ija je posebna briga bila ouvanje svetih
haljina. istili su stare i pripremali nove, prodavali ih i kupovali sve
potrebito. Vidjela sam ih angairane u vrtlarskim i stoarskim poslovima.
Taj dio gore Horeb, gdje bijahu njihove elije, bijae prekriven vrtovima i
vonjacima. Vidjela sam ih kako pljeve i kopaju vrtove, ali kite i vezu
crkvene haljine. Vidjela sam da nisu proizvodili svilu. Ona je dolazila na
trnicu u balama, a oni su mijenjali svoje proizvode za nju.
U Jeruzalemu su imali svoja mjesta gdje su stanovali, kao i odreeni dio
Hrama, koji im je pripadao. Oni su bili predmet prezira drugih idova.
Vidjela sam ih kako 'rtvuju' janjce u Hramu i velike grozdove groa koje
su dva ovjeka morala izmeu sebe nositi na motki, tako su bili golemi.
Janjad nisu klali, nego bi ih pustili da pobjegnu. Nikad ih nisam vidjela da
donose ivotinje na klanje. Prije nego bi uzili u Hram, pripremali su se
molitvama, strogim postom, disciplinom i drugim pokornikim djelima.
Onaj koji bi doao s neokajanim grijehom mogao je oekivati ak i
iznenadnu smrt, i stvarno se nekima i dogaala. Ako bi netko od njih dok je
iao u Hram, nabasao na bolesnika ili nemonika, stali bi, i ne bi ili dalje
dok mu na neki nain ne bi iskazali dobroinstvo.
Vidjela sam ih kako skupljaju bilje i pripremaju ajeve. Bolesne su lijeili
polaganjem ruku, ili lijeganjem na njih rairenim rukama. Takoer sam ih
vidjela kako alju svoju ozdravljujuu mo na daljinu. Ako bolesnik nije
mogao sam doi do Esena, poslao bi im nekoga drugoga kao svoga
predstavnika. Sve to bi se trebalo uiniti bolesniku kad bi bio prisutan,
uinilo bi se na predstavniku, a bolesnik bi ozdravio istog asa.

Superior Esena je u vrijeme Aninih djedova bio prorok Arhos. On je imao

vizije u Ilijinoj spilji na Horebu, a vizije su se odnosile na dolazak Mesije.
Arhos je znao iz koje e obitelji Mesija doi, a kad je prorokovao Aninom
djedu i baki o njihovu potomstvu, vidio je da je vrijeme vrlo blizu. Nije
tono znao koliko je jo to daleko, niti koliko e to moebitni grijeh usporiti,
ali sam se je dao na veliku pokoru i rtve.
Anin djed, Esen, prije vjenanja se zvao Stolanus, ali po svojoj eni i zbog
njena miraza, promijenio je ime u Gare ili Sarziri. Anina baka je bila u
pustinji Mara. Zvala se Moruni ili Emorun, to znai plemenita majka. Udala
se za Stolanusa na savjet proroka Arhosa, koji je bio superior Esena skoro
19 godina.
Arhos je bio vrlo svet ovjek, a njegov su savjet sluali svi koji su se
namjeravali eniti, jer je uvijek davao dobar izbor. Izgledalo mi je udno da
je

ovaj

Bogom

prosvijetljeni

superior

prorokovao

potujui

enske

potomke, a da su preci od svete Ane, kao i sama Ana uvijek imali keri. To
znai da je ene zapalo religiozno obrazovanje iste posude, koja je zaela
sveto

Dijete.

ene su predodreene

da

budu pretee

uenicima,

apostolima, ak i samom Gospodinu.

Vidjela sam Emorun kako ide k Arhosu prije sklapanja braka. Ula je u
veliku spilju na Horebu, otila do pokrajnje sobe i savjetovala se sa
superiorom kroz reetke, kao da se ispovijeda. Tada Arhos ustade i sie u
podnoje planine gdje se nalazila spilja proroka Ilije. Ulaz je bio uzak, a par
stepenica je vodilo dolje do spilje, koja je bila uredno izdubljena. Svjetlo je
padalo kroz mali otvor na zaobljenom svodu. Vidjela sam kraj zida mali
kameni oltar, na kojem je stajo Aronov tap i kale bljetav kao drago
kamenje. U ovom je kaleu bio dio Zavjetnog kovega. Eseni su doli u
posjed toga komadia u vrijeme kad je pao u ruke neprijatelja. Aronov tap
je stajao u malom stablu kao u nekoj kutiji. Stablo je imalo ukasto lie
smotano u spirale. Ne mogu rei da li je to stabalce stvarno raslo ili je bilo
umjetno. Bijae kao na primjer, neto kao korijen Jiajev.

Ako se superior molio u svezi nekog braka, uzeo bi Aronov tap i drao ga.
Ako je brak bio u svezi Marijina rodoslovlja, tap bi propupao pupoljkom
koji bi procvjetao s jednim ili vie cvjetova, donosei tako odluku o izboru.
Anini su praoevi bili legitimni potomci ovog rodoslovlja, a njihove izabrane
keri bijahu takvim znakovima izabirane. Novi je cvijet naprasno procvao
kad god bi izabrana ki ula u brak. Stabalce sa svojim spiralnim liem
bijae kao rodoslovna ploa, kao korijen Jiajev, a na njemu se moglo
vidjeti koliko daleko je udaljen dolazak Marije.
Na oltaru bijae i vaza, a u njoj su se nalazile male granice nekog bilja.
Njihova cvatnja ili listanje je uvijek neto oznaavalo. Svuda uokolo na
zidovima sam vidjela izdubljene nie, gdje su se uvale stare svete kosti,
vrlo lijepo zamotane u svilu i vunu. Te kosti bijahu od proroka i svetih
Izraelaca, koji su ivjeli na gori i okolici. Vidjela sam takve kosti i u spiljama
drugih Esena. Obino bi postavljali pred njih zapaljene lampe i cvijee.
Tamo su se i molili.
Kada se Arhos molio u toj spilji, bio bi obuen kao Veliki sveenik u Hramu.
Odjea mu se sastojala od osam dijelova. Na prsa je postavljao neku vrstu
irokog kapulara, kao to je i Mojsije radio. kapular je imao jedan otvor u
sredini, da bi se mogao natai preko glave, pa je padao jednako sprijeda i
straga. Preko njega je nosio bijelu albu od eljane svile, obrubljenu
pojasom koji je ujedno privrivao i iroku tolu. tola se nosila prekriena
unakrsno preko prsa, a sezala je sve do koljena. Preko albe je bila neka
vrsta misnikog ruha od bijele svile. Otraga je sezala do tla, a imala je dva
zvonia na donjem rubu. Oko vrata se nosio kolar koji se sprijeda kopao.
Preko kolara je sezala brada sveenika, koja se eljala u razdjeljak.
Naposljetku je dolazio jedan kratki sjajni plat od bijele glatke svile.
Privrivao se sprijeda pomou tri kamene kope na kojima je neto bilo
ugravirano. S oba ramena prema prsima, nizalo se est dragih kamena, na
kojima je takoer neto bilo ugravirano. Na prsima i na leima je nosio tit,
na kojem su bila urezbarena neka slova. Ovaj je plat takoer bio ukraen
upavim obrubom, resama i umjetnim voem. Kapa je takoer bila od

bijele svile, smotana u nabore jedan iznad drugog, a zavravala je

svilenom kapuljaom. Sprijeda je bila zlatna ploica s ugraviranim slovima.
Arhos se molio prostrt pred oltarom. Vidjela sam da je imao vizije o
ruinom grmu koji iri tri grane prema Emorun. Na svakoj grani je bila rua,
a druga je bila obiljeena slovom. Takoer je ugledao jednog anela koji
ispisuje slova po zidu. U svezi s ovom vizijom, Arhos je rekao Emorun da bi
se trebala udati za estog prosca, jer od nje e potei izabrano dijete, koje
nosi znak i koje e biti posuda pribliavajueg Obeanja. esti je prosac bio
Stolanus.
Brani par nije boravio u pustinji Mara, otili su do Efrona. Ponovo sam
ugledala njihove keri, Emerentiju i Izmeriju, kako se savjetuju s Arhosom.
On im naredi da se udaju, jer su i one dio lanca Obeanja.
Starija, Emerentia, udala se za Levita koji se zvao Afras, a postala je
majkom Elizabete, koja je rodila Ivana Krstitelja. Trea se ki zvala Enue.
Izmerija je bila druga ki Stolanusa i Emorun. Kod roenja je imala znak
koji je Arhos u viziji vidio kad je Emorun bila kod njega, kad je vidio da
druga grana nosi ruu.
Izmerija se udala za Eliuda iz plemena Levijeva. Bili su imuni, koliko sam
mogla procijeniti iz njihova velika kuanstva. Imali su mnoga stada, ali
nita nisu drali za sebe, sve su davali sirotinji. Boravili su u Seforisu,
tridesetak kilometara od Nazareta, gdje su imali posjed. Imali su imanje i u
dolini Zabulon, gdje su se selili u toplije doba godine. Nakon Izmerijine
smrti, Eliud se tamo nastanio za stalno. Joakimov otac se izgleda nastanio
u istoj toj dolini.
Izuzetno aenje i mrtvljenje Stolanusa i Emorun prelo je i na Izmeriju i
Eliuda. Njihova prva ki se zvala Sobe. Udala se za Salomona i postala
majkom Marije Salome, koja se opet udala za Zebedeja i rodila dvojicu
apostola, Jakova starijeg i Ivana.
Kad se Sobe rodila, znak Obeanja na njoj ne bijae pronaen, to vrlo
zabrinu njene roditelje. Pooe na goru Horeb kako bi se posavjetovali s

Prorokom. On ih uputi na molitvu i mrtvljenje, obeavi im utjehu. Jer, ve

oko 18 godina ne raae druge djece, a tada se rodi Ana.
Jedne noi, i otac i majka imahu istu viziju dok leae svatko na svom
leaju. Izmerija je ugledala jednog anela blizu nje kako neto pie na zidu.
Budna pozove svoga mua koji je takoer imao istu viziju, pa oboje
ugledae slovo napisano na zidu. Bilo je to slovo M. Kad se Ana rodila
donijela je na svijet isti takav znak na svom trbuhu.
Ana je bila posebno draga svojim roditeljima. Vidjela sam je kao dijete. Nije
bila pretjerano lijepa, premda je bila ljepa od drugih. Njena se ljepota ne
moe usporeivati s Marijinom ljepotom, ali bila je izuzetno pobona,
djetinja i nevina. Bila je ista u svakoj dobi svoga ivota, kad god bih je
vidjela u vizijama, kao djevojku, kao majku i samo malo stariju kao baku.
Kad god bih ugledala neku mladoliku staru seljanku, uvijek bih pomislila,
Ista sveta Ana.
U svojoj petoj godini, odvedoe svetu Anu u Hram, kao to su odveli
kasnije i Mariju. Tamo je ostala 12 godina, vratila se doma u 17-oj godini. U
meuvremenu, njena je majka rodila treu ki, koja se zvala Maraha. Ana
je doma zatekla i malog sina svoje starije sestre Sobe, koji se zvao Eliud.
Maraha je kasnije naslijedila roditeljsko imanje u Seforisu, a postala je
majkom kasnijih uenika, Arastarija i Koharija. Mladi Eliud je kasnije postao
drugi mu Maroni iz Naima.
Godinu dana poslije, Izmerija se razboljela i umrla. Prije nego li je umrla
sazvala je svoju obitelj, dala im savjete, ponaosob i skupno, imenovavi
Anu njihovom buduom gospodaricom. Tad je nasamo govorila s Anom,
rekavi joj da se mora udati, jer da je ona posuda Obeanja. Nakon 18
mjeseci, u svojoj 19 godini, udala se za Helija (Helijakima) tj. Joakima. Ovo
je uinila iz iste poslunosti prema duhovnom savjetu Proroka. Zbog
pribliavajueg dolaska Mesije, udala se za Joakima iz Davidove kue, jer je
Marija morala pripadati Davidovoj kui, inae bi morala izabrati prosca iz
Levijeve kue, iz plemena Aronova, kao to su svi iz njene loze ve uinili.

Ana je imala mnogo prosaca, a u vrijeme Prorokove odluke, nije jo

poznavala Joakima. Izabrala ga je po isto nadnaravnom duhovnom
nahoenju.
Joakim je bio siromaan, a bijae roak svetog Josipa. Josipov djed Matan
potjecao je od Davida preko Salomona. Imao je dva sina, Josesa i Jakova.
Jakov je bio Josipov otac. Kada je Matan umro, njegova se udovica uda za
drugog ovjeka imenom Levi, potomka Davidova preko Natana. Plod ovog
braka je Matat, otac Joakimov.
Joakim je bio nizak, pleat i mrav. Sveti je Josip ak i u starosti izgledao
zgodno u usporedbi s njime. Meutim po moralu i dobroinstvu, Joakim je
bio superiorniji. Kao i Ana, imao je neto posebno. Oboje su bili pravi
Izraelci. Ali, bilo je neto u njima to ni oni sami nisu znali, eznue, neka
posebna ozbiljnost. Rijetko sam ih vidjela da se smiju, premda u ranijoj fazi
njihova braka nisu bili toliko ozbiljni. Oboje su bili mirni i dobri. ak i u
ranoj mladosti, bili su slini odraslima.
Vjenali su se u jednom gradiu, koji je imao jednu jadnu sinagogu i samo
jednog sveenika, koji je predvodio ceremoniju. Ceremonije su u to doba
bile izuzetno jednostavne. Mladenci su bili vrlo rezervirani. Savjetovali su
se o braku i smatrali su svoj brak kao neto neizbjeno. Ako bi mladenka
dala svoj pristanak, njeni bi roditelji bili vrlo zadovoljni. Ako bi odbila i za to
dala valjan razlog, roditelji bi to prihvatili i smatrali stvar gotovom. Prvo bi
se prijedlog iznio pred roditelje, a zatim bi zaruke bile odrane pred
sveenikom u sinagogi. Sveenik bi molio u svetitu ispred svitaka Zakona,
roditelji bi bili na svojem uobiajenom mjestu, dok bi mladenci bili odvojeni
zajedno, pregovarajui slobodno o svojim namjerama i sklapanju ugovora.
Kada bi odluka bila donijeta, rekli bi je svojim roditeljima. Ugovor bi tad
bio saopen sveeniku, koji bi tad otiao pozdraviti mladi par izvan
svetita. Svadbena bi se sveanost odrala tek sutradan.
Joakim i Ana su ivjeli s Eliudom, Aninim ocem. U njegovom domainstvu
je vladala ozbiljnost i strogost Esena. Kua se nalazila u okolici Seforisa.

Bila je u grupi kua, od kojih je ona bila najvea. Tu su Joakim i Ana ivjeli
sedam godina.
Ani su roditelji bili imuni. Imali su brojna stada i fino namjetenu kuu s
divnim tepisima, stolovima i ostalim namjetajem. Imali su brojne muke i
enske sluge. Nikad ih nisam vidjela da rade poljoprivredne radove, ali su
se bavili stoarstvom, pasli su stoku. Izmerija i Eliud su bili poboni, odani,
milostivi i pravedni. esto bi dijeli svoja stada i druge stvari na tri dijela.
Prvi dio bi dali Hramu, to bi sami i odnijeli do Hrama, gdje su Hramske
sluge primale darovano. Drugi dio bi dali sirotinji ili svojim roacima u
potrebi, od kojih su neki sami dolazili primiti darove. Trei bi dio zadrali za
sebe. ivjeli su vrlo skromno, a davali su svima koji bi zatraili pomo.
Kad sam sve to vidjela, ak i u djetinjstvu, pomislila bi, davanje dugo
traje. Onaj koji daje dobiva dvostruko, jer sam vidjela kako bi se treina
ponovo ubrzo poveavala. Uskoro bi bila toliko velika, da bi opet morali sve
dijeliti na tri dijela, kao i prije.
Imali su mnogo roaka koji su u svim okolnostima ivota bili vezani s
njihovom kuom. Ali ak i tada nisam vidjela nikakvih feti. Hrana je bila
raspodjeljivana sirotinji, a velike zabave nikad nisam vidjela. Kod tih
okupljanja ljudi bi obino posjedali uokolo na tlo, pa bi priali o Bogu s
najveim potovanjem.
esto se dogaalo da su pokoji od ovih roaka bili zloesti ljudi. Ljutili bi se
i bili zavidni kada bi Eliud i Izmerija priali o Bogu, puni neke nebeske
enje. Ali i prema ovim urokljivim ljudima, Elijud i Izmerija bijahu ljubazni.
Nikad nisu propustili da ih pozovu na svoje sastanke, a davali su im
dvostruko, vie nego li drugima. esto bih vidjela da su oni svojom
gorinom prekrili ono to bi im Elijud i Izmerija dali svojom dobrotom. Nije
bilo neuobiajeno od svetog para da daju ovce sirotinji, nekad jednu,
nekad vie.
Tu u oevoj kui, Ana je rodila svoju prvu ki, koju je nazvala Marija. Vidjela
sam je svu radosnu nad novoroenetom. Bilo je to draesno dijete. Vidjela

sam je kako odrasta vrstom i jakom. Bila je njena i pobona, a roditelji su

je voljeli. Ali sad, bilo je neto na djetetu to nisam razumjela, neto to mi
je ukazivao da ona nije ona prava, koju su njeni roditelji iekivali kao
dijete Obeanja, jer je bila plod njihova ljubavna sjedinjenja. Uvijek je bila
sjenka zbunjenosti i zabrinutosti nad njima, kao da su uvrijedili Boga. Zato
su inili pokoru, ivjeli su u spolnoj suzdrljivosti, umnoivi djela milosra.
esto sam ih viala kako odvojeno mole.
Tako su ivjeli sa svojim vjernim ocem Eliudom sedam godina (koje mogu
izraunati po dobi njihova prvog djeteta), a tad odluie da e otii iz
roditeljske kue. Naum im bjee ivjeti zasebno, zapoeti svoj brak iznova,
kako bi odobrovoljili Boga, da ponovo zadobiju Njegove blagoslove nad
svojim brakom. Vidjela sam ih kako donose tu odluku u roditeljskoj kui.
Vidjela sam kako Eliud odvaja dio svoga blaga za njih. Stada su bila
podijeljena, volovi, magarci i ovce, za novo domainstvo. Sve ove ivotinje
bijahu puno vee nego li nae dananje.
Na volove i magarce su tovarili svu imovinu, namjetaj i tkanine. Ti dobri
ljudi bijahu tako vjeti u pakiranju, kao to su i ivotinje bile spremne
ponijeti sve njihove stvari. Mi danas ne pakiramo stvari tako vjeto na
svoja kola, kao to su to oni inili na svojoj stoci.
Imali su prekrasno posue, puno ukraenije nego li je nae dananje. Bile
su to prelijepe, lagane, divno oblikovane posude i vrevi, na kojima su bile
sve vrste rezbarija. Kod pakiranja su bile ispunjene mahovinom, omotane u
platna, privrene za krajeve ruki, dok su visjele sa strana ivotinja. Na
ivotinjama bijahu tereti prekriveni arenim prekrivaima i haljinama, a
neke od njih su vrlo skupe, jer bijahu ukraene zlatom.
Otac Eliud je dao odlazeem paru jednu malu, ali vrlo teku hrpicu praha u
vrei. Bila je to hrpica zlata, dragocjenog metala. Kad je sve bilo spremno,
sluge i slukinje formirae povorku i potjerae stada i tegleu marvu prema
novom boravitu, udaljenom oko etrdesetak kilometara.

Kua je stajala na breuljku izmeu Nazaretske doline i doline Zebulon.

Prema njoj je vodila poljunena staza. Pred njom, na jednom golom
kamenom temelju bijae dvorite okrueno niskim kamenim zidom, na
kojem je ili kraj njega rasla ivica. Na jednoj strani ovoga dvorita bijahu
sjenice za stoku. Vrata kue, koja bijahu poprilino velika, bijahu u sredini
graevine, a visjele su na arkama. Kroz njih se ulazilo u hodnik, koji se
protezao du cijele kue. Desno i lijevo od hodnika, bijahu male sobe
ograene laganim prepletenim zastorima, koji su se mogli po elji ukloniti.
Ba u ovoj hali su odravane glavne fete, kao onda kada je Marija
odvoena u Hram. Nasuprot ulaza bila su jedna lagana isprepletena vrata
koja su vodila iz hale u hodnik iz kojeg su se granala etiri odjeljka. I oni su
bili odvojeni isprepletenim pominim pregradama-zaslonima, a gornji kraj
pregrada bijae kao reetka. Ovi su zasloni bili postavljeni tako da tvore
okrugli ili jo bolje trokutasti prostor, gdje je nasred zida nasuprot vrata
bilo ognjite. Iza dvije oble strane, lijevo i desno, bijahu druge sobe. U
centru ove kuhinje, sa stropa je visjela viekraka lampa. Oko kue su bila
polja i vonjaci.
Kad su Ana i Joakim uli u novo boravite, nali su sve u redu, zahvaljujui
ljubaznosti domaina koji su tu stanovali prije njih. Otpakirali su sve stvari
tako lijepo i paljivo kao to su ih i zapakirali, pa je svaka stvar bila na
svom mjestu. Anine slukinje bijahu vrlo vjete, sve su inile tiho i
inteligentno. One ne bijahu kao nae dananje slukinje, kojima se mora
zapovjediti svaka stvar.
I tako je sveti par zapoeo ovdje novi brani ivot. rtvovali su Bogu od
svega svoga dobitka, pa su zapoeli iznova kao da su tek vjenani. Njihov
je jedini cilj bio ugoditi Bogu, privui na sebe Njegove blagoslove za kojima
su toliko uzdisali. Vidjela sam ih kako obilaze svoja stada. Dijele ih u tri
dijela i najbolji dio gone u Hram. Drugi dio se dijeli sirotinji, a trei najgori,
ostavlja se za sebe. Postupali su na isti takav nain, sa svime to su
posjedovali.

2. Sveto i Bezgrjeno zaee Marije

Ana je bila uvjerena, tj. imala je vrsto uvjerenje da je dolazak Mesije vrlo
blizu, i da je i ona sama, jedna od njegovih roakinja po krvnom srodstvu.
Njena je molitva bila neprekidna, a uvijek je nastojala postii jo veu
istou. Bilo joj je pretkazano da e ona sama roditi dijete obeanja. Svoju
prvu ker, koja je ostala s djedom Eliudom, Ana je priznavala i voljela,
bijae to njeno i Joakimovo dijete. Ali, osjeala je neku nelagodu, da ona
nije to dijete, koje je po duhovnom prosvjetljenju trebala donijeti. Ve 19 i
pol godina ona i Joakim bijahu bez druge djece. ivjeli su u stalnoj molitvi i
pokori, mrtvljenju i spolnoj suzdranosti. esto sam ih viala kako
razdjeljuju svoja stada, koja bi se opet udesno mnoila. Joakim je esto
ostajao sa stadima daleko, u poniznom podvrgavanju Bogu.
Zabrinutost oboje i njihova enja, nakon obeanog blagoslova, sad je
dostigla vrhunac. Mnogi su ih njihovi poznanici kudili zbog njihove
neplodnosti, to se tad pripisivalo nekoj pokvarenosti ili grjenosti. Govorili
su da dijete koje je ostalo ivjeti s Eliudom, ustvari nije Anina ki, inae bi
bila s njom. Kad bi Joakim bio daleko sa svojim stadima, Ana bi mu obino
slala slugu ususret s brojnim stvarima, golubovima, peradi i drugim
pticama u krletkama i koarama. Joakim bi sve to natovario na dva
magareta, te na tri male dugovrate ivotinje, bijele i pitome, a takoer bi
janjce i jarad stavio u pletene koare. Na kraju tapa bi nosio svjetiljku.
Vidjela sam ga kako ide sa svojim darovima, preko divnih zelenih polja,
izmeu Betanije i Jeruzalema. esto sam viala Isusa na tim istim
mjestima. Predveer je Joakim stigao pred Hram. Magarci su stavljeni u
iste tale, koje e isto tako poslije koristiti kod Marijina prikazanja, a darovi
su noeni stepenicama du brda na kojem je leao Hram. Kad su ih
doekali vratari, Joakimove sluge se vratie dolje, a sam Joakim ue u
dvoranu, gdje bijae voda u kojoj su se prali darovi.

Tad

proe

dugakim

hodnikom

sve

do

dvorane

sa

sedmokrakim

svijenjakom, oltarom za tamjan, oltarom za prinos kruha. Dvorana bijae

lijevo od Svetinje, a bila je puna ljudi koji su donijeli darove. Od strane
sveenika koji se zvao Ruben, Joakim bijae primljen na vrlo prezriv nain,
a taj ga je sveenik jedva poznavao. Bio je stjeran u jedan kut, iza reetke,
a njegovi darovi ne bijahu tako brino posloeni, kao oni nadesno iza
reetke, nego nekako sami, postrance.
Sveenici su bili oko oltara za tamjan, na kojem se ba jedan dar prinosio.
Svjetiljke su gorjele, a sedmokraki svijenjak je bio upaljen, ali svijee nisu
bile upaljene sve odjednom. esto sam primjeivala da su razni krakovi
svijenjaka paljeni u raznim prilikama.
Vidjela sam Joakima kako naputa Hram. Bio je vrlo zabrinut i tjeskoban.
Ode iz Jeruzalema preko Betanije do zemlje Maharus, gdje je potraio
utjehu, u kui jednog Esena.
Prorok Manahejm je neko boravio tamo i kod obitelji jednog Esena u
Betaniji. Ovaj je prorok prorokovao Herodu, dok je jo Herod bio dijete,
budunost njegova kraljevstva i njegovu pokvarenost. Odovuda, Joakim
ode do svojih najudaljenijih stada na gori Hermon. Put je vodio kroz divljinu
Gadi i preko rijeke Jordan. Hermon bijae dugi i uski neprekinuti planinski
lanac, ija je sunana strana bila zelena i rascvjetana, dok je druga bila
pokrita snijegom.
Joakim bijae toliko snuden, toliko smrvljen, da nije dopustio svojim
ljudima da obavijeste Anu gdje je otiao. Meutim, Ana je bila zabrinuta
kad je ula kako su se stvari odigrale u Hramu i kad je vidjela da Joakima
nema doma.
Joakim je tako ostao na planini Hermon pet mjeseci. Vidjela sam ga kako
plae i moli. Kad bi iao pogledati svoja stada, bio bi toliko pogoen
tugom, da bi se odmah bacio na zemlju s rukama na licu. Sluge ga
ispitivale o razlogu njegove alosti. On nije htio rei da je to zbog neimanja
jo djece. Ponovo je razdijelio svoja ogromna stada na tri dijela. Najbolji dio

je poslao u Hram, drugi je razdijelio potrebitim Esenima, a najgori trei je

zadrao za sebe.
Ana je u svojoj zabrinutosti mnogo propatila od jedne zle slukinje, koja ju
je gorko napadala zbog njene neplodnosti. Slukinja je dugo bila kod Ane,
ali sad je napokon Ana otpusti iz kue. Djevojka je traila dozvolu da ide na
neku fetu. To ne bijae u skladu sa striktnom disciplinom Esena. Ana je
odbila dati pristanak, a tad joj slukinja prie, rekavi joj da je zasluila to
je sterilna i ostavljena od mua, jer ima naglu i nerazumnu ud. Tad je Ana
otpusti i poalje s darovima natrag k njenim roditeljima, praena dvojicom
slugu kako bi je sigurno doveli kui. Ana je poslala poruku slukinjinim
roditeljima, da vie ne moe brinuti o djevojci.
Nakon djevojina odlaska, Ana upade u alost, ue u svoju sobu i stade
moliti. Kad je pala veer, stavi dugi al na glavu i cijela se njime omota.
Ispod ogrtaa ponese svjetlo, ode pod razgranato stablo koje je raslo u
dvoritu, upali svjetiljku i stade moliti.
Ovo je stablo imalo grane sve do zemlje i tako je formiralo brojne hodnike
pod kronjom. Imalo je vrlo veliko lie. Mislim da su se u Raju pod
ovakvim stablom Adam i Eva obukli njegovim liem. Cijelo je stablo imalo
karakteristike toga zabranjenog stabla, plod u obliku kruke visio je na
rubu grane, u pet struka. Unutra je bio mesnat s proaranim crvenim
venama. Usred ploda bijae udubljenje s jezgrom. idovi su od njegova
lia uglavnom pravili vijence na Blagdan posveenih kruhova. Liem bi
kitili zidove, postavljajui ga stepenasto kao krljuti ribe. Oko stabla su bile
postavljene klupe i sjedala.
Kad je Ana molila Boga da je ne odvoji od njena pobona mua, bez obzira
ako je to Njegova volja da nemaju jo djece, odjednom se pred njom pojavi
jedan aneo. Lebdio je iznad nje. Ree joj da bude mirna, jer je Gospodin
uo njenu molbu. Ree joj da bi sutra ujutro trebala otii zajedno s dvije
slukinje u jeruzalemski Hram. Neka ue sa strane doline Joafat i tamo u
Hramu pod Zlatnim vratima, susresti e Joakima, koji je upravo sad krenuo

prema Jeruzalemu. Ree da e Joakimova rtva biti prihvaena, molitva mu

usliana, a da e se on (aneo) tamo pojaviti pred njim. Aneo jo uputi
Anu da ponese par golubia kao rtveni dar. Jo joj obea da e joj uskoro
biti obznanjeno ime djeteta, koje e uskoro zaeti.
Ana zahvali Gospodinu, pa se vrati u kuu. Nakon poduge molitve, lee na
leaj i zaspa. Tad ugledah svjetlo kako silazi nad nju. Okruivalo ju je, da,
prodiralo je u nju. Vidjela sam je, nekom unutarnjom percepcijom, kako se
drui budi i sjeda na leaj. Zdesna blizu nje, Ana ugleda obasjani lik,
kako pie na zidu velika sjajna hebrejska slova. Proitah i shvatih napisano,
rije po rije. Ba po tome efektu e Ana zaeti, zato e plod njene utrobe
biti poseban, a Blagoslov koji je dan Abrahamu, biti e izvor zaea. Vidjela
sam da je Ana zabrinuta kako e sve to saopiti Joakimu, ali aneo je
umiri, rekavi joj da je i Joakim imao viziju o tome.
Tad sam primila jasno objanjenje Marijina Bezgrjena zaea. Vidjela sam
da Zavjetna krinja sadri Sakrament Bezgrjenog zaea, Misteriju za
obnavljanje palog ovjeanstva. Vidjela sam Anu radosnu i sretnu, kako
ita zlatna i sjajna slova na zidu, puna ushita. Njena se radost poveala do
tog stupnja, da kad je ustala spremiti se za put u Jeruzalem, izgledala je
puno mlaa nego inae. Vidjela sam, kad se aneo pojavio pred njom,
jedna sjajna zraka pade na Anu, a u njoj se pojavi jedna sjajna posuda. Ne
mogu to bolje opisati, ako kaem da je to bilo, kao kolijevka ili tabernakul,
koji je do sada bio zatvoren, a sada je otvoren i spreman primiti Svetu
stvar. Kako sam to lijepo i udesno promatrala, ne moe se opisati. Jer,
vidjela sam to, kao kolijevku spasenja za cijelu palu ljudsku rasu i takoer,
kao neku vrstu otvorene svete posude, s koje je veo skinut. Gledala sam to
posve prirodno, kao to ovjek vidi svete stvari.
Takoer sam vidjela pojavak anela pred Joakimom. Aneo mu naredi da
odnese svoj dar u Hram, obeavi da e njegova molitva biti usliana i
onda neka ode pod Zlatna vrata. Na ovu zapovijed, Joakim ostade zbunjen.
Bio je vrlo plaljiv da opet ide u Hram. Ali aneo ga uvjeri, da ga sveenici

ve ekaju i da su iznutra obasjani milou. Ba je bilo vrijeme blagdana

Beskvasnih kruhova. Joakim i njegovi pastiri su ve podigli svoje
tabernakule-sjenice.
Joakim stie pred Hram s darom, velikim stadom stoke, na etvrti dan
blagdana. Stade blizu Hrama. I Ana je stigla u Jeruzalem na etvrti dan
blagdana. Ila je zajedno sa Zaharijinom obitelji. Zaustavili su se kod riblje
trnice. Ana je srela Joakima, tek na kraju blagdana.
Kad se Joakim pribliio Hramu, dvojica sveenika izioe pred njega. Oni to
uinie jer su dobili unutarnju inspiraciju. Joakim je sa sobom nosio dva
janjeta i tri jareta. Njegov je dar prihvaen, priklan i spaljen na
uobiajenom mjestu u Hramu. Ali, dio toga je odnijet i spaljen na drugom
mjestu, desno od ulaza u trijem, usred ega je stajala velika uiteljska
katedra.
Kad se dim sa rtvenika podie uvis, ugledah zraku svjetla kako silazi nad
Joakima i nad slubujueg sveenika. Nastade pauza, prisutni narod
gledae sve sa zaprepatenjem, a ja ugledah dvojicu sveenika kako idu k
Joakimu i odvode ga kroz pokrajnje sobe u Svetite, pred kojim je bio oltar
za tamjan. Tad sveenici poloie tamjan na oltar, ne u granulama nego u
smotku, a tamjan se zapali sam od sebe. Sveenici se odmah povukoe na
distancu, ostavivi Joakima sama pred oltarom. Vidjela sam ga na
koljenima, ruke rairio dok je tamjan sporo izgarao i polako nestajao.
Ostao je tako zatvoren u Hramu cijelu no, molei velikim arom. Vidjela
sam da je u ekstazi. Pred njim se pojavi jedan svijetli lik, na isti nain kao
to je to bilo Zahariji. Lik mu dade svitak pisma sa sjajnim slovima. Na
svitku su bila tri imena: Helia, Hana i Mirjam, a pokraj zadnjeg imena, slika
malog Zavjetnog kovega ili tabernakula. Joakim sakri svitak ispod haljine
na grudima. Aneo progovori: 'Ana e zaeti Bezgrjeno dijete, a ono e
roditi Otkupitelja svijeta.' Aneo mu osim toga ree da ne ali nad svojom
neplodnou, koja nije na njegovu sramotu, ve na slavu, jer ono to e

njegova zarunica zaeti, nee biti po njemu, nego kroz njega, biti e plod
Boga, najvia toka Blagoslova danog Abrahamu. Vidjela sam da Joakim ne
moe pojmiti ove rijei.
Tada ga aneo povede iza zastora koji je skrivao reetku, koja bijae ispred
Svetinje nad svetinjama. Prostor izmeu zastora i reetke bijae za
stajanje. Tad aneo drae pred Joakimovim licem neku sjajnu kuglu, vrlo
blizu njegova lica, a ja se sjetih obiaja na naim vjenanjima, gdje svaki
svat ljubi oslikanu glavu i daje 14 novia voditelju slavlja. A sad, kao da
su pozvane Joakimovim dahom, pojavie se sve vrste slika u globusu.
Joakim ih je jasno vidio, jer njegov dah ih nimalo ne zamagljivae. ini mi
se da mu je tad aneo rekao da e Ana zaeti, premda e ostati od njega
nedirnuta, ista, kao i ova kugla.
Tada aneo odnese kuglu ispred njega daleko u vis. Vidjela sam da je
lebdjela u zraku i kao kroz neki otvor, brojne i udesne slike uoe u
globus. Bile su kao itavi svijet, jedna slika izlazila iz druge. Gore visoko,
na najviem mjestu pojavi se Presveto Trojstvo, a ispod na jednoj strani
Raj, Adam i Eva, Pad, Obeanje Otkupitelja, Noa, Arka, scene povezane s
Abrahamom i Mojsijem, Zavjetni koveg i brojni simboli Marije.
Vidjela sam gradove, kule, prolaze, cvijee, sve zajedno divno povezano
zrakama svjetla kao mostovima. Sve je bilo napadano i ometano svim
vrstama zvijeri i duhova, koje su ipak bile potuene na svakom mjestu i
odbaene zrakama svjetla koje su ih rasprivale.
Takoer sam vidjela jedan vrt, zatvoren gustom ivicom. Sve vrste groznih
ivotinja nastojale su unii, ali ne mogae. Vidjela sam toranj koji su
napadali brojni ratnici, koji uvijek bijahu odbaeni. Na taj nain sam vidjela
brojne slike, koje su sve nosile neko znaenje povezano s Marijom. Sve su
bile povezane hodnicima i mostovima. U njima sam vidjela prepreke,
podmetanja, borbe, sve ipak bijahu prevladane, a slike na kraju nestadoe
u slijedu, na drugoj strani globusa, kao da ulaze u Nebeski Jeruzalem. Ali,

dok sam promatrala kako slike nestaju u globusu, sam se globus penjao u
vis i vie ga nisam vidjela.
Aneo tad uze neto iz Zavjetnog kovega, premda nije otvorio poklopac
Kovega. To bijae Misterija Zavjetnog kovega, Sakrament utjelovljenja,
Bezgrjeno zaee, ispunjenje Abrahamova Blagoslova. Pod njim sam
vidjela lik s obasjanim tijelom.
Aneo blagoslovi ili pomaza Joakimovo elo vrkom palca i kaiprsta. Tad
postavi ispod Joakimove haljine sjajno tijelo, a ono ue u njega, ne znam
kako drugaije da to opiem. Takoer mu dade neto popiti iz bljetava
kalea kojeg je drao s dva prsta. Kale je bio istog oblika kao onaj kojeg je
Gospodin koristio na Posljednjoj veeri, ali bez podnoja. Joakimu bi
nareeno da to ponese sa sobom i da to dri u svojoj kui.
Shvatila sam da je aneo zabranio Joakimu otkriti ita o Svetoj Misteriji.
Tad i ja shvatih zato je Zaharija, otac Ivana Krstitelja, kroz Misteriju
Zavjetnog kovega, bio pogoen gluhoom nakon to je primio blagoslov i
obeanje o Elizabetinoj plodnosti. Nikad dotada, a ni poslije, Misterija nije
bila uklonjena iz Zavjetnog kovega od strane sveenika. Aneo tad izvede
Joakima iz Svetinje nad svetinjama, pa nestade. Joakim je leao na tlu kao
omamljen.
Vidjela sam sveenike kako ulaze u Svetinju, odvode Joakima van i
posjedaju ga na sjedalo, koje je stajalo na povienoj platformi, gdje su
obino sveenici sjedili. Sjedalo je bilo skoro slino onome koje je koristila
Magdalena u svojoj velianstvenosti. Umili su mu lice, drali mu neto
ispred nosa, dali mu piti, ukratko, tretirali su ga kao nekoga tko je
onesvijeten. Joakim je sav sjajio od istoe koju je primio od anela.
Izgledao je kao da se vratio u cvijet mladosti.
Joakima su poslije odveli sveenici do ulaza u podzemni hodnik, koji je iao
ispod Hrama ispod Zlatnih vrata. Ovaj je prolaz bio napravljen posebno, sa
strane, a koristio se samo u posebnim prilikama. Pod odreenim

okolnostima, tamo su pokornici voeni radi proienja, pomirenja i

odrjeenja. Sveenici odvedoe Joakima do ulaza, pa se vratie ostavljajui
ga sama.
On sam ue u uski hodnik koji se postupno irio i skoro neprimjetno
sputao prema prolazu. U hodniku bijahu stupovi oko kojih je bilo omotano
zelenje. Sliili su stablima i trsovima, a zlatne i zelene dekoracije na
zidovima blistae ruiastom svjetlou koja je dolazila odozgora.
Joakim proe treinu duljine hodnika, kad odjednom doe Ana. Sretoe se
usred hodnika, direktno pod samim Zlatnim vratima, gdje je stajao stup
kao palmino stablo, s objeenim liem i plodovima.
Kroz jedan prolaz na suprotnom kraju, jedan je sveenik doveo Anu do
hodnika, a tom su sveeniku Ana i njena sluavka donijeli Hramski dar,
golubie u krletci, a takoer mu je i ispriala to joj je aneo otkrio. Pratile
su je i neke ene, meu njima i proroica Ana.
Vidjela sam Joakima i Anu kako se grle u ekstazi. Bili su okrueni etama
anela, neki su lebdjeli nad njima nosei sjajnu kulu, kao onu koju sam
vidjela na slikama u Lauretanskim litanijama. Kula nestade izmeu Joakima
i Ane, oboje su bili okrueni briljantnom svjetlou i slavom. Isti tren
otvorie se iznad njih Nebesa, i ja ugledah radost Presvetog Trojstva i
anele nad Zaeem Marijinim. I Joakim i Ana bijahu u natprirodnom
stanju. Shvatila sam, da u trenutku kad su se zagrlili i kad je svjetlost
zasjala oko njih, tad se dogodilo Bezgrjeno zaee Marije, Majke Boje.
Takoer mi je reeno da je Marija zaeta na nain, kako bi se ljudi zainjali
da nije bilo Pada ovjeka.
Nakon toga, Joakim i Ana hvalie Boga, krenue k vanjskim vratima
hodnika. Proli su ispod luka, u prostor slian kapelici, gdje su brojna
svijetla bila upaljena. Otuda prooe kroz vrata gdje su ih primili sveenici,
koji ih dopratie natrag u Hram. Hram je bio skroz otvoren, ukraen
vijencima od zelenja i voem. Boanska sluba se izvodila pod otvorenim

nebom. Na jednom mjestu je bilo osam stupova, meusobno jednako

udaljenih, a nad njima bijahu isprepleteni vijenci od zelenila.
Joakim i Ana nakratko otioe do jedne sveenike kue u Jeruzalemu i
odmah nakon toga urno otputovae doma. Vidjela sam ih u Nazaretu kako
su priredili gozbu, na koju su pozvali brojnu sirotinju, nahranivi je i
darovavi

je

milostinjama.

Joakim

je

primio

brojne

estitke,

radi

prihvaanja njegovih darova u Hramu.

Kad su stigli doma, sveti je par objavio milost Boju s ushitom sree i
slavljenja. Otada su ivjeli u potpunoj spolnoj suzdranosti i u velikom
strahu Bojem. Tad sam primila na znanje informaciju, o velikom
roditeljskom utjecaju obdravanja istoe, spolne suzdranosti i mrtvljenja
na potomstvo.
etiri mjeseca i 12 dana od trenutka Marijina zaea pod Zlatnim vratima,
vidjela sam ivom Marijinu duu, koju je formiralo Presveto Trojstvo. Vidjela
sam kako osobe Boanskog Trojstva prodiru i proimaju jedna drugu. To je
postalo jedna velika sjajna planina, a ipak oblikom nalik ovjeku. Vidjela
sam kako se iz sredine Presvetog Trojstva, neto uzdie prema ustima i
izlazi iz njih kao zraka svjetla. Zraka je lebdjela pred Bojim licem, imala je
ljudski oblik ili jo bolje reeno, bila je napravljena u tom obliku. Budui je
uzela ljudski oblik, vidjela sam da je tako oblikovana najljepom zapovijeu
samog Boga. Vidjela sam kako Bog pokazuje ljepotu ove due anelima, a
oni na to iskusie neizrecivu radost.
Vidjela sam da se ta dua ujedinila sa ivim Marijinim tijelom u Aninoj
utrobi. Ana je spavala na leaju. Vidjela sam kako svjetlo silazi nad nju, a iz
svjetla izlazi zraka i ulazi u sredini njena boka, ispod rebara. Vidjela sam da
je zraka prodrla u nju u obliku malog, bljetavog ljudskog lika. U isti tren,
Ana se naglo uspravi na leaju i sjede. Bila je cijela obavijena svjetlou, a
imala je i viziju. Vidjela je samu sebe, otvorenu, a u njoj kao neki
tabernakul, a u njemu mala, sveta, obasjana Djevica iz koje je izbijalo sve

spasenje. Takoer sam vidjela, da se tad Marija prvi put pokrenula u

majinoj utrobi.
Ana ustade i ree Joakimu to se dogodilo. Tad izie van kue i stade moliti
pod stablom, pod kojim joj je dijete bilo obeano. Reeno mi je da je
Marijina dua oivjela njeno tijelo, pet dana ranije, nego li je uobiajeno
kod obinih ljudi i da je roena 12 dana ranije.
3. Simboli Otajstva Bezgrjenog zaea
Vidjela sam cijelu Zemlju, bijae isuena i raspucala. Vidjela sam Iliju s
dvojicom slugu kako se penju na goru Karmel. Prvo su preli visoke
vrhunce, pa se spustie stepenicama usjeenim u stijene, na neku terasu.
S ove terase sili su slinim stepenicama do jednog ravnog mjesta s kojeg
se opet uzdizalo jedno brdo. Brdo je imalo spilju, a u nju se pope samo Ilija.
Ostavio je svoje sluge na rubu terase, neka gledaju dolje prema
Galilejskom moru. Vode mu presuile, a korito mu bijae puno rupa, blata i
gnjilih trupala. Ilija sjede, stavi glavu na koljena, pokri je svojim platem i
gorljivo se obrati Bogu. Sedam je puta zvao svoje sluge pitajui ih, vide li
kakav oblak iznad jezera.
Napokon, usred jezera ugledah jedan bijeli oblak, iz kojeg je iziao jedan
mali sivi oblak. U njemu bijae mali obasjani lik koji se uzdizao visoko, a
kako se uzdizao, istovremeno se poveavao u volumenu. Dok se oblak
uzdizao, Ilija ugleda u njemu svijetli lik Djevice.
Glavu joj okuivale zrake svjetla, ruke joj rairene u obliku kria, jedna ruka
dri pobjedniki krik. Duga joj haljina pada do samih stopala. ini se da
lebdi nad Palestinom. U toj viziji, Ilija primijeti etiri otajstva-misterija
povezana s Blaenom Djevicom.
Prva je misterija, da e se Djevica pojaviti u sedmom dobu, a druga je bila
obitelj kojoj e pripadati. Takoer je vidio na blioj obali jezera jedno malo
razgranato stablo, a na drugoj obali jedno vrlo tanko, iji je vrh nadvisivao
razgranato stablo.

Na odreenim svetim mjestima i iznad boravita nekih pobonih ljudi, koji

su bili u molitvi, vidjeh kako se oblak raspao i pretvorio u vodenu paru, kao
runo. Ova je para imala rub u duginim bojama, a u njima je bio Blagoslov,
kao biser u koljci. Reeno mi je da je to bila istinska prezentacija, kako se
pripreme dolaska Blaene Djevice odvijaju s tih raznih blagoslovljenih
mjesta.
Ubrzo nakon te vizije, Ilija je proirio spilju u kojoj je obiavao moliti.
Napravio je nova pravila za djecu-proroke, s kojima je s vremena na
vrijeme, u toj istoj spilji, stalno zaklinjao za dolazak Marije. Na taj je nain
astio njen dolazak.
Ilija je ovom svojom molitvom prizivao oblake, pa im nareivao, po svom
unutarnjem nadahnuu, inae bi jaka i razarajua kia mogla pasti iz njih.
Isprva sam vidjela kako iz tih oblaka pada rosa, formirajui vrtloge iz
rubova obojanih duginim bojama, da bi konano pala u kapljicama.
Prepoznala sam neku vezu izmeu njih i mane u pustinji, koja bi u zoru
leala po pustinji u debelom pokrivau, kao neka koa. Manu bi skupljali
tako da bi je savijali u role. Vidjela sam kako para lebdi du rijeke Jordan.
Kapi nisu pale posvuda istovremeno, nego tu i tamo, u Salemu na primjer,
onda gdje je Ivan krstio u kasnijem periodu, pa na mjestu gdje se kasnije
nalazio njegov bazen za krtenje.
Upitala sam za znaenje obojanih rubova oblaka, pa mi je objanjeno
pomou neke morske koljke, koja je takoer imala sjajne obojane rubove.
koljka je na suncu upijala svjetlo i sjala na rubovima duginim bojama,
tako proiavajui svjetlost, kako ustvari svjetlost i izgleda, sve dok se u
njenom sreditu ne bi tako formirao bijeli biser. Ne mogu to objasniti, ali
sam razumjela da ta rosa i kia koja je iz njih dolazila, znae vie nego
uobiajeno.
Primila sam jasno na znaenje da bi bez rose, Marijin dolazak bio odgoen
jo stotinu godina. Kroz to natapanje i blagoslov zemlje, razne su obitelji

ivjele od svojih proizvoda dobivenih iz nje. Tako su njihova krv i meso

primale novi blagoslov, po kojima su postajali ii i dostojanstveniji
svakim svojim novim potomstvom. Vizije bisera u koljci odnose se na
Isusa i Mariju.
Sua koju sam vidjela nije bila jedina, jer sam vidjela istu takvu veliku suu
i meu ljudima tj. sterilnost. Ali padanje plodne rose prenosilo se s
generacije na generaciju, tako sve do Marije. Ne mogu to objasniti.
Povremeno bi se pojavio obojani rub na oblacima, jedan ili nekoliko bisera,
a nad njima ljudski lik, izdie neto nalik duhu, koji se ponovo stapa s
drugima.
Takoer sam vidjela da su velikom Bojom milou, poboni pogani toga
doba znali, da e Mesija biti roen od djevice u Judeji. Ovo je saznanje bilo
uklopljeno i u konstelacije zvijezda u Kaldeji, pojavkom vizija u zvijezdi
vodilici i na nebu. Pogani su prorokovali u svezi toga. Vidjela sam iste
valove spasenja kako se objavljuju i u Egiptu.
Bog je zapovjedio Iliji da dovede u Judeju nekoliko pobonih obitelji, koje su
bile ratrkane po sjeveru, istoku i jugu. Traio je tri djeaka za obuavanje
da budu proroci-glasnici, da ih posveti toj misiji. Zamolio je od Boga znak,
po kojem e prepoznati prave osobe za tu dunost, jer to bijae vrlo rizian
i dalek poduhvat.
Prvi glasnik ode na sjever, drugi na istok, a trei na jug. Glasnik koji je iao
na jug ode do Egipta, gdje Izraelci nisu mogli ui bez rizika. Vidjela sam tog
glasnika kako ide du puta, kojim e poslije ii sama Sveta obitelj, pa ode
sve do Heliopolisa. Na kraju doe do jednog velikog poganskog hrama
okruenog brojnim graevinama, a nalazio se u nekoj velikoj dolini. U tom
hramu su tovali ivog bika, a u hramu su bili i brojni kipovi bika i drugih
idola. Tim idolima su rtvovali invalidnu djecu.

Kad je prorok prolazio kraj hrama, uhvatie ga i odvedoe pred sveenike.

Sreom po njega, bili su posve radoznali, inae bi ga odmah ubili. Ispitivali
su ga otkuda je doao. On je odgovarao bez ikakva straha, rekavi im da
e se roditi djevica, od koje e doi spasenje svijeta, a tada e svi njihovi
idoli biti uniteni.
Oni su bili zaprepateni i impresionirani onim to su uli, pa ga pustie da
ide kud eli. Ali nakon nekog vremena odrae vijeanje, pa rijeie
napraviti lik djevice. Kad ga napravie, postavie ga visoko u centru
hramskog krova, u poziciji kao da lebdi u zraku. Frizura djevice bijae kao i
u veine ostalih idola, koji bijahu u hramu, polu ena - polu lavica.
Nadlaktice bijahu pripijene uz tijelo, podlaktice rairene kao da odvraaju
od neega (brane neto). Sjajno perje joj du cijelih ruku, jedno nagnuto
prema drugome, kao kod kreste ili elja. Slina pera su bila i na stranama
tijela i po sredini tijela do samih peta.
Egipani su astili ovaj lik i prinosili mu rtve, da ne bi djevica unitila
njihova boga Apisa i druge idole. Ali, oni su ipak nastavili sa svojim
gadostima i rtvama. Jedina promjena koju je donio prorok-glasnik, bijae
prizivanje lika djevice i njeno aenje prema raznim interpretacijama, koje
su dodjeljivali prorokovoj rijei.
Vidjela sam puno od ivota Tobije i braka koji je aneo donio, izmeu
mladog Tobije i Sare. Sara je bila roakinja svete Ane. Stari Tobija je
predstavljao rasu pobonih idova, koja je eznula za dolaskom Mesije.
Njegova sljepoa oznaava da vie nee imati djece i da bi se trebao
posvetiti samo meditaciji i molitvi. Njegova svadljiva ena predstavlja
uzaludne i nesretne ceremonije farizejskih nauitelja i Zakona. Zalogaj,
glasnik proljea, predstavlja dolazak spasenja. Tobijina sljepoa uglavnom
predstavlja plodno, premda jadno oekivanje i eznue za spasenjem i
nehaj kad e se to zbiti. Aneo je govorio istinu kad je rekao da se zove
Azarja, sin Ananijin, jer ta rije znai 'pomo Gospodnju iz oblaka
Gospodnjeg'.

Ovaj je aneo bio vodi rasama, zatitnik i upravitelj Blagoslova, ak i kod

Bezgrjenog zaea Blaene Djevice. U zajednikoj molitvi mladog Tobije i
Sare, koju su aneli odnijeli do trona Gospodnjeg, gdje je bila milostivo
primljena, prepoznala sam elje pobonih idova i sionskih keri za
dolaskom Spasitelja, kao i stalne molitve Joakima i Ane za obeanim im
djetetom. Tobijina sljepoa i pribliavanje njegove ene oznaava takoer i
prezir pokazan prema Joakimu i odbijanje njegove rtve. Sedam ubijenih
Sarinih mueva predstavlja one meu Marijinim precima koji su postavljali
prepreke njenom dolasku, a tako neposredno i dolasku Spasitelja.
Oni takoer predstavljaju i odbijene Anine prosce, prije nego li je izabrala
Joakima.

Dolazak

Sarine

sluavke

predstavlja

izrugivanje

pogana,

nevjernika i bezbonih idova radi odgaanja dolaska dugo oekivanog

Mesije. Takvi nepoboni ljudi, potaknuli su pobone na jo vee molitve.
Bijae to takoer i poseban simbol prezira koji je Ana morala otrpjeti od
svoje sluavke, njenu zbunjenost, pa se bacila jo iskrenije na molitvu i
mrtvljenje. Riba koja je progutala mladog Tobiju oznaava produenu Aninu
neplodnost. Ali, vaenje njena srca, jetre i ui predstavlja dobra djela i
mrtvljenje. Malo jare donijeto doma od strane Tobijine ene kao nadnicu za
rad, bijae ustvari ukradeno jednom ovjeku, jer su joj ga neki ljudi prodali
vrlo jeftino. Tobija je znao ljude kao i cijelu kupovinu i to je bio razlog to su
ga prezirali. To takoer nosi i neko znaenje prema vezi koja je postojala
izmeu pobonih idova i Esena na jednoj strani i veine ceremonijalnih
idova i Farizeja na drugoj strani, kao i prezir koji su ovi posljednji osjeali
prema prvima.
u kojom je Tobijina sljepoa izlijeena simbolizira trpljenje i gorinu po
kojoj su izabrani meu idovima doli do saznanja o spasenju i njihovu
sudjelovanju u tome. To predstavlja ulazak svjetla u tamu, Isusov ulazak u
Njegovu gorku Muku, od samog Njegova roenja.
4. Simboline vizije

Vidjela sam tanak stup kako se uzdie sa Zemlje. Bio je kao stapka cvijeta,
kao aka ili kapsula maka. Na vrhu toga stupa vidjela sam osmerokutnu
crkvu. Stup se protezao i kroz sredite crkve. Tamo je bilo i stablo koje je
imalo nekoliko grana. Na tim granama bijahu lanovi Svete obitelji i njihovi
roaci. Oni su bili ustvari sredinji objekti aenja u ovoj viziji. Stajali su
kao da su bili pranici cvijea. Ana je stajala gore, izmeu dva sveta
ovjeka, Joakima i svoga oca, ili nekog drugog lana svoje obitelji. Ispod
grudiju svete Ane vidjela sam sjajni prostor kao u obliku srca. U tom svjetlu
vidjela sam lik obasjanog djeteta, razmotanog kao da je postalo vee,
naraslo. Ruke mu bijahu sklopljene na prsima, glava nagnuta ustranu, a
ono stalno alje prema jednoj etvrtini globusa brojne zrake svjetla. S
iznenaenjem sam zamijetila da zrake ne idu u svim smjerovima.
Na okolnim granama, kao i na nagnutima prema ovoj srednjoj grani, bijahu
klanjaoci. Posvuda i u crkvi bijahu bezbrojne grupe i korovi svetaca
sagnutih u molitvenom stavu, prema svetoj centralnoj toci. Slatkoa,
miomiris i jednostavnost ove svete slube ne moe se usporediti s niim.
Moda se moe donekle usporediti s procvjetalim poljem obasjanim
suncem, preko kojeg piri lagani povjetarac, aljui natrag svoje miomirise i
boje onim zrakama, kojima svaki cvijet duguje svoje darove, da, ak i sam
svoj postanak.
Iznad ove slike Bezgrjenog zaea, dizala se stabljika milosti. Pruala se
iznad Ane, a na njenom vrhu su sjedili okrunjeni Marija i Josip. Ispod njih u
adoraciji je stajala Ana. Ali iznad svih njih, na samom vrhu stabla sjedilo je
Dijete Isus u istom sjaju, u ruci dri kraljevski globus. U adoraciji oko ovih
grupa, bijahu prvo korovi apostola i uenika, a u udaljenijim krugovima
bijahu drugi sveci. Visoko iznad svih, vidjela sam u blijeteem svjetlu
likove i moi neodreenih obrisa, a iznad njih neto kao polu sunce koje
alje svoje zrake.

Ova druga slika je nosila znaenje adventa. Prvo sam vidjela prostor ispod
i oko stupa, tad ugledah crkvu i njene klanjaoce, i napokon dijete umotano
u sjajno srce. Istovremeno sam primila jasno uvjerenje o Bezgrjenom
zaeu. Sve sam to itala jasno kao knjigu i sve sam shvaala. Takoer mi
je obznanjeno da je neko na tom mjestu stajala crkva, ali zbog njenih
runih scena o Bezgrjenom zaeu bijae dana na unitenje. Meutim,
Pobjednika Crkva je kod sebe jo uvijek slavila gozbu. Takoer sam ula i
rijei: 'Svaka vizija sadri neku misteriju, sve do svoga ispunjenja.'
5. Predveerje Marijina roenja
Koja radost cijele prirode! Ptice pjevaju, janjad i jarii skakuu, jata grlica
lete s radou oko mjesta gdje je neko bila Anina kua. Danas je tamo
sama divljina ali, imala sam viziju hodoasnika u davnim vremenima, koji
su opasani i s dugim tapovima u rukama, ili na hodoae na goru
Karmel. Na glavi su nosili neto slino turbanima. I oni su sami participirali
u radosti prirode. A kad su upitali pustinjake koji su boravili u okolici, za
razlog ove radosti u prirodi, na njihovu zaprepatenost dobie odgovor da
je to ovdje uobiajeno.

Bili su tamo uvijek u predveerje godinjice

Marijina roenja, letjeli su oko mjesta gdje je nekad stajala Anina kua.
Pustinjaci im rekoe o svetom ovjeku u ranijim danima, koji je prvi
primijetio ove divne dogaaje u prirodi. Njegovo izvjee potaknu i
ustanovljenje blagdana Marijina roenja, koji ubrzo postade opi u cijeloj
Crkvi. A sad sam upravo gledala kako je dolo do toga.
Vidjela sam nekog pobonog hodoasnika, 250 godina nakon Marijine
smrti, kako putuje u Svetu zemlju, posjeuje i asti sva mjesta povezana s
Isusovim djelovanjem na zemlji. Bio je nadnaravno upuivan i voen.
Ponekad je provodio nekoliko dana na istim mjestima, na kojima je iskusio
posebnu utjehu. Tamo je molio i meditirao, a tamo je primao i otkrivenja od
Svemoguega.

Nekoliko je godina primjeivao, da je sa sedmog na osmi rujna, uvijek neka

velika radost u prirodi, a uo je i aneoske glasove kako pjevaju u zraku.
Iskreno se pomolio da sazna razlog svega ovoga, pa mu je obznanjeno u
viziji, da je to predveerje Marijina roendana. Kad je imao ovu viziju, bio
je na putu k planini Sinaj. U njoj mu je reeno i za postojanje kapele koja je
izgraena u Marijinu ast, u spilji proroka Ilije. Reeno mu je da je otkrije,
kao i da otkrije okolnosti Marijina roenja pustinjacima na gori Sinaj.
Ponovo sam vidjela kada je stigao na goru. Tamo gdje danas stoji
samostan, tamo su od ranih vremena stanovali pustinjaci, tu i tamo
raspreni. Tada je bilo teko pristupiti tome mjestu iz doline. Da biste stigli
na vrh gore s te strane, koristili su se napravama za podizanje. U svezi
dolazaka hodoasnika, vidjela sam da je 8. srpnja 250-te godine, tamo po
prvi puta proslavljen blagdan, a poslije je uveden i u ostatak Crkve.
Vidjela sam kako pustinjaci prate hodoasnike do Ilijine spilje, kako bi
posjetili kapelu koja je tamo izgraena Mariji u ast. Ali nije ju bilo lako
pronai, jer je gora bila prekrita vrtovima, koji su jo uvijek donosili
predivno voe. Premda im je dozvoljeno rasti u divljini, tamo jo bijahu i
druge brojne spilje pustinjaka Esena.
Hodoasnik koji je imao viziju ree im da poalju jednog idova u svaku
spilju, i da ona spilja koju bude trebalo probijati je ona prava, Ilijina. Tako je
bio pouen u viziji. Tad ih ugledah kako alju jednog starog idova u spilje.
Doe tako do jedne koja je imala vrlo uzak ulaz, kao da ju je netko
zatvorio. Puno puta je pokuavao ui u nju, ali svaki pokuaj je bio odbijen.
Po ovome udu prepoznae da je to Ilijina spilja.
Kad su uli u nju vidjee da postoji jo jedna spilja iji je ulaz bio zazidan.
Ovo je bila kapela u kojoj je prorok Ilija molio i u molitvi poastio buduu
Majku Spasiteljevu. Unutra su se nalazile jo mnoge svete stvari i relikvije,
kosti Proroka i Patrijarha, posue i pokrovi koji su koriteni kod ceremonija
Starog zavjeta. Ovo posue se kasnije koristilo i u Crkvi.

Mjesto gdje je stajao trnoviti grm prozvano je jezikom te zemlje: sjenka

Boja. Unutra se ulazilo samo bosih nogu. Ilijina spilja bijae zazidana
prelijepim velikim kamenjem, koje je imalo po sebi proarane ilice kao u
obliku cvijea. Poslije sam ih vidjela kako tamo podiu crkvu. Okolica
planine je potpuno od crvena pijeska, ali opet na njemu raste predivo
voe.
Saznala sam od svete Brigite, da ako trudnica posti u predveerje Marijina
roendana i moli arko devet Zdravo Marija na ast devet mjeseci, koje je
ona provela u maternici svete Ane, ako te molitve esto ponavlja i u
vrijeme svoje trudnoe, a posebno u predveerje Marijina roendana,
pobono se priesti, sveta Brigita e sama prinijeti te njene molitve Bogu,
ak i u kritinim trenutcima, a sve e izii na dobro, i s poroajem i s
djetetom.
Vidjela sam Blaenu Djevicu u predveerje njena roenja. Rekla mi je:
"Tkogod ree ovu veer (7.rujna), devet Zdravo Marija, s ljubavlju i
pobono na ast devet mjeseci koje sam provela u majinoj utrobi, kao i na
ast moga roenja, i nastavi istu pobonost jo devet dana uzastopce
(devetnica), dnevno daje anelima devet cvjetova za buket. Ovaj buket oni
nose u nebo i daju ga Presvetom Trojstvu, zadobivajui neku milost za
onoga koji moli."
Odnijeta sam na najvie mjesto izmeu neba i zemlje. Vidjela sam Zemlju
dolje ispod sebe, sivu i mranu, a iznad mene Nebesa gdje je, izmeu
korova anela i redova blagoslovljenih, bila Blaena Djevica Marija pred
tronom Bojim. Vidjela sam za nju pripremljena dva trona asti, dvije
zgrade asti, koje su naposljetku postale crkve, da, cijeli gradovi, a
formirani su od molitava sa Zemlje. Cijele su napravljene od cvijea,
zelenja, vijenaca, raznih vrsta molitava, od tipinih do molitava razliitih
vrijednosti i karakteristika, individua i cijelih kongregacija. Aneli i sveci su
ih uzimali iz ruku onih koji su ih nudili i odnosili ih gore u Nebesa.

6. Marijino roenje
Nekoliko dana prije, Ana je obavijestila Joakima da je dolo vrijeme da se
porodi. Otposlala je glasnike svojoj sestri Marahi u Seforis, kao i udovici
Enue, Elizabetinoj sestri u dolinu Zabulon, pa zatim njenoj sestri Sobinoj
keri Salome, eni Zebedevoj, u Betsaidu. Sinovi Sobe i Zebedeja, Ivan i
Jakov stariji, ne bijahu jo roeni.
Ana je poslala po ove tri ene da dou k njoj. Vidjela sam ih na putu tamo.
Dvije od njih pratili su njihovi muevi, koji su se vratili kad su doli u blizinu
Nazareta. Joakim je poslao sluge zajedno sa stadima, pa je na raspolaganju
imao cijelo kuanstvo. Marija Helijeva, Anina starija ki, a sada ena
Kleofina, preuze sve kuanske poslove.
Uveer prije roenja djeteta, Joakim ode u polje blizu kue, do stada.
Vidjela sam ga s nekim slugama koji ga izvjetavae. Zvao ih je braom, ali
oni bijahu ustvari samo djeca njegove brae. Panjaci su bili lijepo
podijeljeni i ograeni ogradama. U uglovima bijahu kolibe gdje su sluge
drale hranu donesenu iz Anine kue. Tamo je bio i jedan kameni oltar pred
kojim su molili. Stepenice su vodile dolje do njega, a prostor oko njega
bijae

poploen

trokutastim

kamenjem.

Iza

oltara

bijae

zid

sa

stepenicama s obje strane. Cijelo je mjesto bilo okrueno drveem.

Joakim, poto je malo molio, izabra najbolje janjce, jarie i telad iz stada i
otposla ih po slugama u Hram, kao rtvene prinose. Joakim se nije vratio
doma prije veeri.
Predveer sam vidjela tri ene kako se pribliavaju Aninoj kui. Kad su
stigle uoe ravno u Aninu sobu, koja je bila iza ognjita. Ana ih zagrli i
ree da joj se vrijeme primaklo, pa zajedno s njima izrecitira jedan psalam:
Blagoslovljen Bog Izraelov. Smilova se svome narodu i oslobodi ga.
Zaista, ispunio je obeanje dano Adamu u raju enino sjeme e zgaziti
gujinu glavu. Ne sjeam se svih stihova, ali ih je Ana posvetila Mariji:
Sjeme koje je Bog dao Abrahamu proklija u meni. Obeanje dano Sari i

cvjetanje Aronova tapa ispuni se na meni. Cijelo vrijeme je Ana sjala od

svjetlosti. Soba je bila puna slave, a iznad Ane su lebdjele Jakovljeve
ljestve. ene oko nje bijahu zaprepatene i ushiene. Mislim da su i one
vidjele ljestve.
Sada gosti uzee malo jela da se okrijepe. Jeli su i pili stojei, a oko ponoi
otioe na poinak. Ali Ana je ostala u molitvi. Nakon malo vremena ode i
probudi ene. Osjeala je da je vrijeme, pa je eljela da i one mole s njom.
Sve se povukoe iza zastora inei tako jedan mali oratorij.
Ana otvori vrata malog ormara ugraenog u zidu. U njemu bijae kutija sa
svetim blagom, a s obje strane lampe tako udeeno, da su se mogle bez
problema podii uvis iz svog stalka i postaviti na gornje stalke. Ove su
lampe sad bile upaljene. U podnoju maloga oltara bijae ojastuen stolac.
Kutija je sadravala malo Sarine kose, koju je Ana vrlo potovala, neto
Josipovih kostiju koje je Mojsije donio iz Egipta, malo tkanine koja je
pripadala Tobiji, i mali, bijeli, sjajni, krukoliki kale iz kojeg je Abraham pio
kada je primio Blagoslov od anela, a koji je poslije uzet iz Zavjetnog
kovega i dan Joakimu zajedno s tim Blagoslovom.
Ovaj Blagoslov bijae kao vino i kruh, kao sakrament, kao natprirodna
hrana. Ana klee pred svetite, a s njenih strana po jedna ena, a otraga
nje trea. Ponovo ih uh kako recitiraju psalam. ini mi se da su spomenuli
gorui grm na Horebu.
A tad natprirodna svjetlost poe ispunjavati sobu i lebdjeti oko Ane. Tri
ene padoe kao skamenjene prostrte u adoraciji. Oko Ane svjetlo poprimi
ba formu gorueg grma na Horebu, tako da je vie nisam mogla vidjeti.
Plamen je plamsao prema unutra i odjednom ja ugledah kako Ana na
rukama dri bljetavo dijete-Mariju. Ogrne je svojim ogrtaem, privije na
srce i poloi na ojastueni stolac pred relikvijama, te nastavi s molitvama.
Tad zauh pla djeteta, te ugledah Anu kako izvlai malo platna ispod
nekog velikog vela kojim je bila omotana. Prvo povi dijete u sivo, pa u

crveno platno, ostavljajui prsa, ruke

i glavu golom, a tada gorui grm

nestade. Svete se ene ustadoe i s radosnim iznenaenjem primie svaka

ponaosob novoroene u naruje. Sve zapjevae himan zahvalnosti, dok je
Ana drala dijete visoko iznad glave. Ponovo vidjeh da je soba puna
svjetlosti i milijardi anela. Uzvikivali su djetetovo ime, pjevajui:
Dvadesetog dana, dijete e se prozvati Marija. Tada otpjevae Gloriju i
Aleluja. Sve sam ove rijei dobro ula.
Ana ode u svoju sobu i lee na leaj. ene okupae i umotae dijete, pa ga
polegoe kraj matere. Kraj kreveta je bila mala koara-kolijevka s drvenim
klinovima koji su se mogli utaknuti u rupe, lijevo i desno, ili na podnoje
kreveta ako se eljelo. Jedna od ena ode i dozove Joakima.
On ue, klee kraj Anina leaja, a suze mu curile niz lice padajui po
djetetu. Tada uze dijete, podie ga uvis, pa ispjeva pjesmu zahvalnicu, kao
onomad Zaharija. Govorio je rijei kojima je izraavao svoju enju da sad
moe umrijeti, a aludirao je na sjeme dano od Boga Abrahamu, ostvareno
perfektno u njemu samom, kao i u korijenu Jiajevu.
Primijetila sam, premda ne odmah, da Marija Helijeva nije meu njima
prva ugledala dijete. Ona mora da je ve nekoliko godina i sama bila majka
svoje keri Marije Kleofine, stoga nije bila prisutna na Marijinu poroaju, jer
je idovski zakon zabranjivao kerima da budu s majkama pri poroaju.
Kad se Marija rodila, istovremeno sam je vidjela pred Presvetim Trojstvom i
u Aninim rukama. Vidjela sam radost cijeloga Nebeskog dvora. Vidjela sam
sve njene darove i milosti koje su na natprirodan nain ostvarene u njoj.
esto sam imala ovakve vizije, ali ne mogu ih tako jednostavno izraziti, jer
su neopisive, pa zato utim to se toga tie. Marija je takoer pouena
bezbrojnim misterijama. Kad su ove vizije zavrile, dijete je zaplakalo na
zemlji.
Vidjela sam da je vijest o Marijinu roenju dola i u limb, pa sam gledala
tijek sree s kojom je vijest primljena od strane Patrijarha, posebno Adama

i Eve, koji su se veselili da je Obeanje koje su dobili u raju sad ispunjeno.

Vidjela sam da su Patrijarsi narasli u milosti, njihovo boravite postade
svjetlije i manje tjeskobno, a otada su poeli imati i vei utjecaj na zemlji.
Bijae to kao da su sva njihova dobra djela, molitve, pokore i napori, elje i
aspiracije tek sad napokon donijeli plod.
Sva je priroda, iva i neiva, mujaci i enke, blistala od sree, a ja uh i
milozvuno pjevanje.
Ali grjenici bijahu ispunjeni tjeskobom i grinjom savjesti. Posebno oko
Nazareta i u drugim dijelovima Palestine, ugledah mnoge opsjednute due,
koje su u trenutku Marijina roenja, postale nevjerojatno bijesne. Urlikali su
i vritali, prevrtali se i udarali. Iz njih su avli vritali: Moramo se povui!
Moramo izii!
Te noi kad se Marija rodila, najdrae mi je bilo vidjeti starog sveenika
imuna u Hramu. Ustade potaknut stranim kricima opsjednutih, koji su
bili utamnieni u jednoj od ulica Siona kraj Hrama. imun se zajedno s
drugima brinuo o njima. Te noi ode do kue gdje su bili zatvoreni, pa ih
upita za razlog tih urlika, koji su sve probudili. Opsjednuti mukarac koji je
bio najblie ulazu bijesno je vikao da mora izii. imun ga oslobodi, a tad
avao kriknu:Moram izai odavde! Moramo otii odavde i nikad vie ne
smijemo zaposjesti ljudsko bie! Tad ugledah kako jadno bie avao
strano baca tamo amo, i napokon ga napusti. imun je stalno molio. Jako
sam se radovala kad sam tad ugledala starog imuna.
Tad sam vidjela da su proroica Ana i jo jedan budui Marijin uitelj u
Hramu uzdignuti do nebesa i poueni u viziji o roenju djeteta. Reeno im
je to se dogodilo. Mislim da su oboje poznavali svetu Anu.
U zemlji Tri sveta kralja, neki su Proroci imali vizije o roenju Blaene
Djevice. Rekli su svojim sveenicima da je Djevica roena, a pozdravili su
je mnogi duhovi koji su sili na zemlju, ali neki drugi duhovi su zloesti.
Kraljevi su astrolozi takoer, vidjeli slike svega toga u zvijezdama.

U Egiptu, u predveerje roenja, jedan idol bi snano zavitlan sa svog

prijestolja u more, a neki drugi pade s postolja i smrvi se u prah.
Sutradan ujutro vidjeh veliko mnotvo iz okolice kako se skupilo oko kue,
zajedno s Aninim slugama i slukinjama. Goe im pokazae dijete. Mnogi
bijahu dirnuti, a mnoga se pokvarena srca promijenie na bolje. Skupili su
se oko kue, jer su po noi vidjeli svjetlo iznad kue, a i zbog roenja Anina
djeteta, jer su to gledali kao veliki blagoslov.
Poslije su doli ostali Joakimovi roaci iz doline Zabulon. Pratile ih sluge.
Dijete bi pokazano svima, a obrok bijae pripremljen u kui.
Sutradan ljudi opet grnue u grupama da vide dijete. Njena mala kolijevka
bijae oblika broda. Postavili su je na povieno mjesto, neto kao njihaljka
ispred kue. Donji pokriva bijae crvene boje, a gornji bijele. Na njima je
dijete lealo. Dijete je bilo bijelo ruiaste boje koe i imalo je lagane plave
kovre.
Vidjela sam Mariju Kleofinu, ker Marije Helijeve i Kleofe, unuicu Aninu.
Tad je bila mala djevojica od par godina. Igrala se s bebom Marijom i
brinula se za nju. Bila je krepko i zdravo dijete. Nosila je bijelu haljinu bez
rukava, obrubljenu crvenim rubom s kojeg su visjele tanane male crvene
kuglice, kao jabuice. Oko tankih golih ruica bijae dva reda perja, ili
svile, ili vune, ili tako neeg slinog. I novoroene Marija je imala mali
prozirni al oko vrata.
7. Dijete prima ime Marija
Vidjela sam veliko slavlje u Aninoj kui, sve bijae radost. Pregrade od
trske bijahu uklonjene iz kue, pa velika soba bijae spremna. Svuda
uokolo zidova bijahu postavljeni stolovi, a na njima tanjuri, ae itd. Usred
sobe bijae oltar pokriven crvenim i bijelim platnom, a bijae i stalak na
kojemu bijae namotan svitak. Mala koara-kolijevka je stajala na oltaru.

Bila je oblika koljke, isprepletena crvenim i bijelim. Pokriva je bio

nebesko plav.
Doli su sveenici iz Nazareta, u svojim sveenikim odijelima, a meu
njima bijae jedan obuen sveanije nego ostali. Bilo je puno enskadije,
rodica svete Ane, a sve su bile obuene u sveanu odjeu. Meu njima
bijae Anina starija ker Marija Helijeva, zarunica Kleofina, Anina sestra iz
grada Seforisa, kao i druge. Nekoliko je Joakimovih roaka takoer dolo.
Ana je bila oporavljena, ali jo ne bijae meu prisutnima. Ostala je u
svojoj sobi, iza ognjita.
Enue, Elizabetina sestra, unese dijete Mariju, obueno u crveno i prozirno
bijelo i dade je Joakimu. Sveenici prioe oltaru, pomonici su nosili traku
od glavnog sveenika, molei iz svitaka. Joakim polee dijete na ruke
glavnog sveenika, koji je njeno primi, malo se pomoli, a tad je poloi u
malu kolijevku na oltaru. Tad uze kare i kutijicu za hvatanje burmuta, pa
odree malo kose s obje strane glave djeteta i sa sredine ela. Tad tu kosu
spali na ugljenu. Tad uze kutiju s uljem i pomaza pet osjetila djetetovih.
Palcem utisnu mast u ui, nozdrve, usta i na prsa djeteta. Napisa na
komadu pergamene ime Marija, pa ga poloi na prsa djeteta. Tada dijete
uze Joakim i dade je Enui, a ova je odnese Ani. Za vrijeme ceremonije ene
su stajale pozadi, a po zavretku, svi su pjevali psalme.
Tad ugledah i ostali namjetaj, stolove, zdjele itd., koji prije nisam
primjeivala. Bile su tamo na stolu zdjele koje su svjetlucale, a poklopci im
izbueni rupama. Mislim da su to koare u koje su stavljali cvijee. Na kraju
stola ugledala sam brojne male bijele ipke, kao od kosti, takoer i lice.
Bile su i neke savijene cijevi, ali ne znam emu su sluile. Vie nisam nita
vidjela od obroka.
8. Pripreme za Marijino prikazanje
Marija je imala tri godine i tri mjeseca kada je uinila zavjet da ue u Hram
kao djevica. Bila je zdravo i visoka, imala je zlatne kovre. Bila je ve toliko

visoka kao naa dananja djeca od 5-6 godina. Ki od Marije Helijeve bijae
nekoliko godina starija od Marije, jaa i krepkija. Vidjela sam u Aninoj kui
pripreme za pripremanje Marije za njen ulazak u Hram. Pripreme bijahu
povod za veliko slavlje. Skupilo se pet sveenika iz Nazareta, Seforisa i
drugih mjesta. Meu njima bijae Zaharije, sin Anina strica.
Pripremali su se izvesti svetu ceremoniju na djetetu Mariji, neku vrstu
ispita da li je dovoljno umno zrela da bude primljena u Hram. Osim
sveenika bijahu prisutni i Anina sestra iz Seforisa sa svojom keri Marijom
Heli i njenim djetetom i nekoliko drugih djevojica i roakinja.
Odjea koju je dijete nosilo za ovu priliku bijae iskrojena od samih
sveenika, a prisutne ene su je brzo meusobno spojile. Dijete je obueno
u ovu odjeu kad je bilo podvrgnuto strogim ispitivanjima. Ceremonija u
sebi bijae vrlo ozbiljna i stroga, premda su lica prisutnih sveenika
ponekad bila nasmijeena od divljenja na djetetove odgovore i izraze, a
esto su ih prekidali suze Joakima i Ane.
Tri razliite odjee bijahu pripremljene za Mariju. Oblaili su ih u tri razna
trenutka ceremonije, a pitanja i odgovori se stalno izmjenjivae. Sve se
ovo odigravalo u velikoj sobi, odmah do blagovaonice. Svjetlo je ulazilo
kroz kockasti otvor u sredini krova, iji se otvor esto prekrivao mreom.
Pod je bio prekrit crvenim tepihom. Usred sobe je stajao stol, kao oltar, s
crvenim stolnjakom, a preko njega prozirni bijeli stolnjak. Na njemu bijae
kutija sa svitcima i zastor sa slikom Mojsija, koja bijae uivena na zastor.
Na slici je Mojsije imao veliki ogrta u kojem je obiavao moliti, a u ruci
drae ploe Zakona. Uvijek sam viala Mojsija prikazanog kao visokog
ovjeka, irokih ramena. Imao je visoku, nekako piramidalnu glavu, velik
kukast nos, a iznad irokog i visokog ela bijahu dvije kvrge, dodirivahu se,
to mu je davalo vrlo zgodan izgled. U njegovu djetinjstvu, one bijahu kao
male bradavice. Ten mu bijae smekast, svijetao i grub, kosa vukla na
crveno. Na elima mnogih drevnih Proroka i pustinjaka vidjela sam iste
takve otekline, kakve je imao i Mojsije. Ponekad se samo jedna takva
voruga pojavljivala posred ela.

Na malom oltaru su bile tri robice za dijete od razliitih materijala,

poklonjene od roaka za njen miraz. Neka vrsta prijestolja je stajala na
stepenici ispred oltara. Sveenici su uli bosi u sobu. Trojica od njih su
samo doli ispitivati i blagosloviti dijete, koje je ponovo bilo obueno u
svoju svakidanju odjeu. Joakim i Ana bijahu prisutni sa svojim roacima.
ene su bile otraga, djevojice kraj Marije. Jedan od sveenika uze odjeu
s oltara, objasni njeno znaenje, pa je preda u ruke Anine sestre iz
Seforisa, a ova tad obue Mariju.
Prvo je dolazila jedna mala uta pletena haljina, a onda arena ipkasta,
koja se navlaila preko glave i ovijala oko tijela. Na prsima je imala neto
kao korde. Preko toga je dolazilo smei ogrta s rukavima. Imao je otvor za
glavu, a privezivao se ispod prsiju. Na nogama je imala smee sandale, sa
debelim zelenim onom. Marijini crvenkasto-plavi uvojci bijahu ureeni u
frizuru, a svilena kruna s perjem bijae na glavi. Perje bijae duine prsta,
a naginjalo se prema unutranjosti krune. Znala sam i pticu te zemlje od
koje su uzeli perje. Jedna velika pravokutna pepeljasta marama bijae
prebaena preko glave kao veliki veo. Mogla se povui ispod ruku tako da
je poivala na njima kao naramenice. ini mi se da je to sluilo kao neki
plat, koji se koristio pri molitvi ili pokori, kao i na putovanjima.
Sveenici sad uputie djetetu razna pitanja , povezana sa disciplinom u
Hramu. Izmeu ostaloga rekoe joj: Tvoji roditelji su te obeali dati u
Hram, uinili su zavjet da ti nee piti niti vina, niti octa, niti e jesti
groa ni smokava. A ti, to ti sad veli na njihov zavjet? Dobro razmisli o
tome dok ruamo? idovi su uili, posebno djevojice, piti ocat. I Marija
je voljela piti ocat. O tim i slinim starima bijae propitivana.
Sad su drugo odijelo obukli na dijete. Sastojalo se od nebesko plavog
prsluka, ogrtaa iste boje, ali svjetlije nijanse i bogatijeg steznika, bijelog
vela, sjajnog kao svila, a padao je otraga u bogatim naborima neto kao
posveeni velovi asnih sestara. Imala je i veo preko glave koji se sputao

na lice. Drale su ga tri kope, a ovisno o njima veo se mogao skroz

podignuti na vrh glave, mogao se podii na treinu lica ili na pola lica, ili se
spustiti skroz preko cijelog lica.
Dijete je bilo poueno kako da se ophodi s ovim velom, kod jela ili kod
odgovaranja na pitanja. U ovoj odri, Marija ode do stola gdje je sjela
izmeu dvojice sveenika. Trei je bio nasuprot njoj. ene i djeca su sjedila
na jednom kraju stola, zasebno od mukaraca. Za vrijeme obroka,
sveenici su pokazali djetetu kako se koristi veo, pitajui mnoga pitanja,
dobivajui odgovore, kao i u mnogim drugim stvarima ceremonije.
Podsjeali su je da jo uvijek moe sudjelovati u svemu, nudili su je raznim
jelima, kuajui je da vide koliko daleko ide njena suzdranost. Ali Marija je
pokazivala svoje divljenje svemu to su inili ili rekli. Kuala je samo malo
neka jela, a odgovarala je na sva njihova pitanja jednostavno i mudro. Za
vrijeme blagovanja i cijeloga ispitivanja, vidjela sam anele kako lebde
iznad nje, pouavajui je i upuujui u svemu.
Nakon obroka, ponovo je bila obuena u novu robu, ispred oltara u
susjednoj sobi. Anina sestra iz Seforisa pomagala je sveeniku u
ceremoniji, za vrijeme koje je objanjavala znaenje odjee, a govorila je i
o duhovnim stvarima. Odjea koja je sad bila na djetetu bijae najljepa od
svih. Ljubiasto plavi steznik, a preko njega na prsima pojas izvezen u svim
bojama. Pojas je bio privezan na leima. Dolje bijae suknja. Preko svega
bijae plavo ljubiasti plat, bogat i velianstven, zaobljen otraga neto
kao kazula (misniko ruho). Kada se plat kopao na prsima, formirao bi
izboine na rukama, kao neke lukove. Imao je pet zlatom izvezenih redova,
srednji ukraen kopama s kojima se plat kopao. I rub plata bijae
izvezen. Jedan veliki veo kojem su se boje prelijevale bijae na glavi i
padao je svuda. Na glavi bijae kruna, privrena sa pet kopi. Kruna
bijae lagana, tanka, obrubljena zlatom, gornji vrhovi zavravali su
kuglicama. Svilena mrea sve je prekrivala, a bijae ureena malim ruama
od istog materijala, a u sreditu rua bijae po pet bisera.

U ovoj blagdanskoj odjei Marija je stajala na stepenicama pred oltarom.

Sa obje joj strane djevojice. Sad poe ponavljati svoju volju da se odrekne
mesa, ribe i mlijeka, da e piti samo odreena pia pripremljena iz pulpe
trske natopljene u vodi. To se pie tad mnogo pilo meu sirotinjom u
Palestini, ba kao kod nas u Vestfaliji kad se ria ili jeam namau u vodi.
Marija se mora odrei i voa i zaina, osim neke vrste utog voa koje
raste u buntovima. Znam ih dobro. Djeca i sirotinja su ih jela u Palestini.
Marija je rekla da e spavati na golom podu, a nou e se ustajati tri puta
moliti. Druge su se djevojke ustajale samo jednom.
Kad su Ana i Joakim ovo uli, gorko zaplakae, a stari Joakim stisne Mariju
na grudi, govorei: Ah, moje dijete, to je preteko! Ako bude ivjela tako
isposniki, ja tvoj stari siroti otac nikad te vie neu vidjeti. Ovaj je prizor
bio vrlo dirljiv.
A sveenici su ponavljali Mariji da bi trebala biti ista kao i druga djeca,
ustajati samo jednom po noi, a one sve uzimaju lake uvjete. Konano joj
rekoe: Mnoge su druge djevice ule u Hram bez miraza ili bez plaanja
svoga boravka. Zbog toga i zbog roditeljskog pristanka, djevojke su bile
angairane na pranju krvavih sveenikih haljina i grubih vunenih ponjava.
To je vrlo teak posao, a donosi samo krvave i uljave ruke. Ali ti nikada
nee biti pozvana na takav rad, budui te tvoji roditelji mogu izdravati u
Hramu.
Ali Marija brzo odvrati, da je ona spremana ak i za takve poslove, jer ih
isto cijeni. Na ovakve rijei, Joakim ponovo zaplaka.
Za vrijeme ovih svetih ceremonija, vidjela sam Mariju ponekad tako visoku
da se ak izdizala iznad glava sveenika. To za me bijae znak njene
mudrosti i milosti. Sveenici su bili ispunjeni zaprepatenjem, nekako
istovremeno ozbiljni i radosni.

Napokon Marija bi blagoslovljena od sveenika. Vidjela sam je okruenu

svjetlou dok je ustajala sa malog trona pred oltarom. Sa svake joj strane
bijahu po dva sveenika, a jedan ispred nje. Drali su svitke pisma, molili
nad djetetom s ispruenim rukama iznad glave. Taj tren, ugledah predivnu
viziju u djetetu Mariji. inila se dobivanjem blagoslova, da je postala
prozirna. U njoj bijae slava, aureola neizreciva sjaja, a u toj se aureoli
pojavila Misterija Zavjetnog kovega, kao u nekoj sjajnoj kristalnoj posudi.
Vidjela sam Marijino srce, otvoreno kao Hramska vrata, a Sveta Stvar
Zavjetnog kovega, oko koje se formirao tabernakul od dragog kamenja,
viestrukog znaenja, kao neki nebeski tron, ulazi ravno u Marijino srce
kroz ta vrata, kao to Zavjetni koveg ulazi u Svetinju nad svetinjama, kao
estinjak u tabernakul. Vidjela sam da je po tome dijete Marija
proslavljeno, izdignuta je iznad cijele zemlje. Ulaskom ovog Sakramenta u
Marijino srce, koje se odmah i zatvorilo nad Njim, vizija je nestajala, a ja
ugledah dijete skroz obasjano nebeskom slavom. Za vrijeme predivne
vizije, vidjela sam da je Zaharija primio jedno nutarnje uvjerenje, nebesko
upozorenje da je Marija izabrana posuda Misterije. Otuda je primio i zraku
koja se pojavila figurativno u Mariji.
Sad su sveenici odveli dijete do njenih roditelja. Ana je zagrlila dijete,
privila ga na grudi i poljubila, ali Joakim je bio duboko dirnut Marijinom
slavom da je samo gledao njene ruke. Starija sestra Marija Heli, zagrlila je
miljenicu sa toliko ljubavi, skoro vie od Ane, koja je bila ak i ozbiljna,
praktina i umjerena. Mala neakinja, Marija Kleofa, ponaala se kao i
svako dijete, ljubazno zagrli Mariju.
Tada sveenici uzee ponovo dijete, skinue odjeu s nje i obukoe je u
svakidanju robu. Vidjela sam ih kako stoje i ispijaju au, a onda odlaze.
9. Putovanje u Hram
Vidjela sam sino Joakima, Anu i njihovu stariju ki zaokupljene pakiranjem
i pripremama za putovanje. Lampa s nekoliko krakova je gorjela, a ja

ugledah Mariju Helijevu kao uurbano radi uokolo, nosei sa sobom svjetlo.
Nekoliko dana prije, Joakim je poslao svoje sluge da uziu u Jeruzalem i da
u Hram odvedu stoku za rtveni dar, najboljih pet komada od svega. Tako
su lijepo stado skupili. Sad je sedlao tegleu marvu, natovarivi je svim
vrstama tereta: odjeom za dijete i poklonima za Hram. Veliki paket je bio
natovaren na lea svake ivotinje, tako formirajui komforno sjedalo na
svakoj. Sva prtljaga bijae u balama. Na obje strane jedne ivotinje visjele
su pletene koare s poluokruglim poklopcima. Bilo je i ovalnih koara s
voem. Pokriva s bogatim resama bijae prebaen preko cijelog tereta.
Dva sveenika jo uvijek bijahu tamo. Jedan od njih je bio vrlo star. Nosio je
kapu zailjenu sprijeda na elu, a na uima bijahu prijevjesi. Sveenika
gornja halja bijae kraa od donje, a preko nje bijae neka vrsta tole. Imali
su puno posla s djetetom. Drugi sveenik je bio puno mlai. Vidjela sam
usto i dvojicu djeaka. Oni ne bijahu ljudi. Izgledali su natprirodno i s
duhovnim znaenjem. Nosili su duge zastave, omotane oko tapa,
opremljenih s nekim kopama na oba kraja. Vei od dva djeaka doe k
meni sa svojom zastavom, razmota je i proita, pa mi objasni. Cijeli tekst
mi bijae nepoznat i udan, neka sva izokrenuta zlatna slova. Jedno je
slovo predstavljalo cijeli svijet. Jezik je zvuao strano, ali ja razumjeh sve.
Pokaza mi u svojem svitku odlomak koji se odnosi na Mojsijev gorui grm.
Objasni mi kako je grm gorio, a vatra ga nije prodirala. Tako je danas i s
Marijom koja je zapaljena vatrom Duha Svetoga, a ona toga u svojoj
poniznosti ni ne zna. To predstavlja takoer i Isusovo Boanstvo i ovjetvo
i kako se Boja vatra ujedinila s djetetom Marijom. Skidanje sandala,
djeak objasni kao: Zakon e sad biti ispunjen. Veo je skinut, a bit se
pojavila. Mala zastava na tapu oznaava, ree mi, da e Marija postati
majka Otkupiteljeva.
Drugi djeak je izgledao kao da se samo igra sa zastavom. Skakutao je
uokolo i trao s njom. Ovime je oznaena Marijina nevinost. Veliko
Obeanje se sad ispunja u njoj, poiva na njoj, a ona se ipak samo igra kao

dijete. Ne mogu opisati ljupkost tih djeaka. Razlikovali su se od drugih

prisutnih, a ovi drugi ih nisu ni vidjeli.
Osim Ane bilo je tamo i est roakinja sa svojom djecom i nekoliko
mukaraca koji su ih pratili. Joakim je vodio marvu na kojoj je Marija neko
vrijeme jahala. Nosio je svjetlo, jer jo uvijek bijae mrano kad su se
uputili. Sluga je vodio ostalu marvu. Mala je karavana bila praena i od
dvojice djeaka-Proroka. Kad je Marija urno izlazila iz kue, djeaci mi
pokazae prstom na mjesta u njihovim svitcima koji se odnose na Hram. Tu
je pisalo da premda je Hram velianstven, ipak je Marija velianstvenija.
Marija je nosila malu ukastu haljinu i veliki veo koji je omotala oko sebe.
Kad je jahala, proroci-djeaci su ili iza nje. Ali, kad je hodala, bijahu joj sa
strana, pjevali su psalam 44 i 46. Znam da su iste te psalme pjevali i pri
primanju u Hram. Dijete Marija je vidjela te djeake, ali nije nita govorila o
tome. Naskroz je utjela, bila je potpuno uronjena u sebe.
Putovanje je bilo naporno, preko planina i dolina. U dolinama je bila magla
i rosa. Jednom sam ih vidjela kako se odmaraju kraj izvora pod nekim
balzamovim stablom, pa ponovo staju i noe u jednoj gostionici u podnoju
planine.
ezdesetak kilometara od Jeruzalema dooe do jedne gostionice s krdom
koje su unaprijed poslali. Tu su Joakima dobro poznavali, pa je bilo kao kod
kue. Kad god je nosio darove u Jeruzalem tu bi uvijek odsjedao ili kad se
sa pokornikih putovanja vraao iz Nazareta, takoer je tu odsjedao.
Ponovo ugledah karavanu u gradu Bethoronu, 30 km od Jeruzalema. Preli
su rijeku, proli kraj Gopne i Ozensara, a sad bijahu 9 km od puta, odakle
se Jeruzalem mogao ugledati. Kod Bethorona, uoe u jednu Levitsku
kolu. Joakimovi i Anini roaci iz Nazareta, Seforisa, Zabulona i okolnih
mjesta, dooe tamo sa svojim kerima. Tamo priredie mali blagdan u
Marijinu ast.

Marija je uvedena zajedno s puno djece u sobu. Za nju tamo bijae

pripremljeno posebno mjesto, koje je bilo malo uzdignuto, kao neki tron.
Tada je okrunie. Uitelji je ispitivae, a kod odgovora bijahu zapanjeni
njenom mudrou i otroumnou.

Tada se sjetie jo jedne djevojke s

takvom mudrou koja se nedavno vratila iz Hrama svojoj kui u Gopnu. To

je bila Suzana, a mislim da je na njeno upranjeno mjesto u Hram sad
dolazila Marija. Suzana je tad imala 15 godina. Poslije se pridruila svetim
enama koje su pratile Isusa.
Sad kad je bila blizu Hrama, Marija posta vrlo radosna. Joakim je zagrli i
zaplaka govorei: "Nikad te vie neu vidjeti!" Za vrijeme obroka, Marija je
ila tamo amo. Nekoliko se puta za stolom nagne prema Ani, ili bi stala iza
nje i grlila je oko vrata.
Sutradan su je pratili Levitski uitelj i njegova obitelj. Krenuli su vrlo rano
prema Jeruzalemu. Djevojice su nosile prelijepo voe i haljine, kao
poklone za dijete. ini mi se da se spremala velika feta u Jeruzalemu. to
su se vie pribliavali Jeruzalemu, to je Marija bila veselija i ushienija.
Openito je trala ispred svojih roditelja.
Vidjela sam dolazak karavane u Jeruzalem. Takoer sam gledala putove,
staze i graevine nekako drugaije nego sam ih prije promatrala.
Jeruzalem je tada bio vrlo neobian grad. Ne smijemo si predstaviti
njegove ulice kao ulice naih velikih gradova. Mnoge su bile strme i
brdovite. Vodile su oko grada ili iza gradskih zidina, gdje ak nije ni bilo
gradskih vrata. Kue su bile daleko iza zidina, licem nasuprot zidu, jer
mnogi dijelovi grada bijahu graeni u kasnijim periodima, nove brazde
brazdale su se bez nekog reda po brdu Sionu. Meutim, stare gradske
zidine uglavnom nisu ruene. Mnoge duboke udoline bijahu premoene
masivnim kamenim lukovima. Sobe kua uvijek gledahu prema dvoritu,
ulaz je bio samo s ulice. Zidovi su bili okrueni terasama i balkonima. Kue
su najvei dio vremena bile zatvorene. Kada nije bilo nita znaajno na

ulicama, stanovnici su uglavnom ostajali u kuama i dvoritima. Bilo je

prilino tiho na ulicama, osim u blizini trnica i mjesta gdje su se vojnici i
putnici namjernici okupljali. U odreene dane, kada su svi bili okupljeni u
Hramu radi prinoenja rtava i bogotovlja, grad bi u mnogim dijelovima
potpuno opustio. Zbog ovakvih dogaanja i zbog ostajanja stanovnika u
svojim kuama, Isus i njegovi uenici mogli su nesmetano ii kroz grad ili
po njegovoj okolici.
Grad je tedio vodu, jer je nije bilo u izobilju. Mogle su se u gradu vidjeti
visoke graevine i vodotornjevi iz kojih je voda pumpana i razvoena po
gradu. I u Hramu su tedjeli vodu, premda je bila potrebna u velikim
koliinama, radi pranja i ienja raznog posua, itd. Imali su velike crpke
za pumpanje vode i njeno dovoenje na brdo Sion. U gradu je bilo mnotvo
duana i trgovaca. Robu su imali posvuda, i po trgovima i na trnicama.
Tamo su bili i mjenjai novca, osobito kraj ovjih vrata. Njihov novac bijae
okrugao i lagan, potpuno sme, kao preliven nekom smolom ili moda
kiselinom. Premda bijae lagan, bijae i vrlo trajan i vrst. Tamo kraj vrata
oni obavljae svoj posao, u poredanim atorima jedan do drugoga, tamo su
izlagali svoju raznoliku robu. Na izvjesnim mjestima, na primjer blizu
palaa, bijae vea ivost jer bijae i vie otvorenog prostora.
Za razliku od Jeruzalema, stari Rim bijae stvarno lijepo smjeten, bez
strmina, a ulice mu bijahu pune ivota. Hram u Jeruzalemu bijae smjeten
na brdu ija je jedna strana bila blaa. Tu bijae nekoliko ulica na terasama
ili su ile po debelim zidovima, gdje su i neki sveenici i Hramske sluge
stanovali, kao i neki radnici koji su obavljali najnie poslove, kao pranje
posua u koje je bilo bacan drob i iznutrice zaklanih ivotinja prilikom
rtvovanja.
Na drugoj strani, brdo bijae prilino strmo, a vrlet prilino tamna. Oko
vrha brda bijae i zelenih dijelova, gdje su sveenici imali male vrtove. ak
i u Isusovo vrijeme bijae odreenih dijelova oko Hrama koji su stalno
obraivani.

U brdu Sionu bijae velikih koliina rudae, a kopali su je i koristili pri

gradnji. Nasred dolina bijahu podrumi i pei za taljenje. Nikad se nisam
osjeala prijazno u Hramu, jer u njemu ne naoh ni jedno prikladno mjesto
za molitvu. Sve bijae izgraeno tako masivno, tako visoko, mnoge sobe
bijahu vrlo uske, tamne i naikane mnogim izdignutim platformama i
sjedalima. Kad bi ljudi bili unutra to bijae nekako straan prizor, stijenjeni
tim visokim masivnim zidovima i visokim stupovima. Stalno klanje ivotinja
se nastavljalo, a krv je otjecala u potocima. To mi bijae najodvratnije, ne
mogu to opisati. Ali uza sve to, vladao je nevjerojatan red i istoa.
10. Ulazak u Jeruzalem
Vidjela sam karavanu koja je vodila Mariju, kako se pribliava Jeruzalemu
sa sjevera, pa kako zakree k istoku okolo vanjskih vrtova i palaa grada.
Preli su dolinu Joafat, sili s puta za Betaniju nalijevo i uli u grad kroz
ovja vrata, koja su vodila na stonu trnicu. Tamo je bio bazen u kojem su
se ovce prale. Nastavili su udesno izmeu zidova i doli u drugi dio grada.
Tad su ili du dugog puta koji je vodio kroz dolinu, da bi napokon stigli u
blizinu riblje trnice, koja je bila na zapadnoj strani grada. Tu se nalazila i
kua u kojoj bi odsjedao Zaharija, kad je bio angairan u slubi Hrama, a
bila je uvijek dupkom puna. Iz tog gostinjca izioe mukarci, ene i djeca
nosei vijence kako bi pozdravili karavanu i kako bi ceremonijalno uveli
ljude u kuu. Izili su pred karavanu na oko petnaestak minuta hoda od
gostinjca. Zaharija nije bio prisutan, ali vidjela sam jednog starca u
poodmaklim godinama, mislim njegova strica. Meu onima koji su izili
pred karavanu pozdraviti Mariju, bili su i njeni roaci sa svojom djecom iz
okolice Hebrona i Betlehema. U gostinjcu su priredili finu gozbu. Djevojica
Marija je nosila drugu blagdansku nonju s malim plavim platem.
U ovu kuu ih je pozvao Zaharija, da bi ih smjestio u gostinjac koji je za
njih unajmio. Taj se gostinjac inae uvijek mogao unajmiti kad su bili
blagdani, ba kao ovaj sadanji. Takvih je gostinjaca bilo jo etiri na

sjeveroistonoj strani brda Siona. Onaj koji je unajmio Zahraija bijae

najvei. etiri sobe okruivahu veliko dvorite, du ijih su zidova
postavljena mjesta za poivanje i dugaki niski stolovi. Neka vrsta salona,
kao i kuhinja takoer su pripadali gostima. na dvije strane ovog gostinjca
stanovali su neke Hramske sluge, ija je dunost bila uvanje i voenje
ivotinja na rtvovanje. Obor u kojem su bila smjetena stoka koju je
Joakim doveo na rtvovanje bio je tik uz gostinjac.
kad je Zaharija nakanio uvesti povorku u kuu, formirana je neka vrsta
procesije. On sam je hodao ispred Joakima i Ane. Zatim je ila Marija
okruena s etiri djevojice u bijelom, a slijedili su ih druga djeca i roaci.
Put ih je vodio kraj Herodove palae i kraj palae Rimskog upravitelja,
ostavljajui tvravu Antoniju slijeva. Naposljetku dooe do visokog zida,
ija je visina bila via od 4,5 m. Na zaprepatenje svih, Marija se popela na
nj bez iije pomoi. Prijatelji su joj htjeli pomoi, ali ona ih odbi.
Prije nego su uli u gostinjac, oprali su im noge. Tada su ih uveli u veliku
prostoriju u ijem je centru visjela lampa sa stropa, a ispod lampe se
nalazio metalni lavor pun vode. Tu su umili lice i oprali ruke.
Tad se Joakim i Ana, zajedno s Marijom popee u stanove nekih sveenika.
Tu je potaknuto duhom dijete 'preletjelo' preko stepenica. Dvojica su ih
sveenika srdano primila u kuu. Obojica su bila prisutna kod Marijina
ispitivanja u Nazaretu. Pozvae jednu od ena koja je pripadala Hramu,
gdje je obavljala sve vrste enskih poslova, a usto je poduavala i
djevojice. Njen je stan bio nedaleko od Hrama, jedna nadodana prostorija
na graevinu gdje su spavale Hramske djevice. Iz tih prostorija moglo se
vidjeti svetite. Udovica je bila tako zamotana u svoj ogrta da je ovjek
mogao vidjeti samo mali dio njena lica. Sveenici i roditelji predadoe
Mariju udovici, kao njenu sadanju uenicu. Ona je primi ozbiljno, ali
srdano, a je dijete bilo skroz krotko i nije se otimalo. Udovica je otprati
primivi i jedan paket djetetove prtljage.

Sutradan je Joakim zapoeo s pripremama za rtvovanje radi Marijina

ulaska u Hram. Joakim ode rano sa svojom stokom do Hrama. tamo probra
za rtvu sve najbolje, a ostatak poalje na trnicu. Joakim je morao staviti
ruku na glavu svake ivotinje prije njena klanja, a nakon rtve je primio
neto mesa i krvi od svake. Na tom mjestu je bilo puno stupova, stolova,
posua, gdje se je meso rezalo i dijelilo. Krv je stavljana ustranu, kao i
salo, jetra i bubrezi, a sve se naveliko solilo. Iznutrice janjadi su iene,
punjene neim, pa ponovo vraane u janje, tako da je opet janje izgledalo
kao cijelo. Noge janjeta su bile vezane ukri. Veliki dio mesa je odnijet u
dvorite gdje su stanovale Hramske djevice. ini se da su one morale
neto uini to je bilo povezano s tim. Moda su morale pripremiti janje, za
sebe ili za sveenike. Sve je to izvravano u besprijekornu redu. Sveenici i
Leviti su dolazili

i odlazili u parovima, dva po dva. Sve vrijeme teka i

naporna rada, sve je teklo kao u liniji. Komadi koji su pripremljeni za

rtvovanje odleali bi tamo do sutradan.
U gostinjcu je odrana feta, a tamo je bio i obrok, a oko stotinu ljudi je
pomagalo zajedno s djecom, meu njima i 24 djevojke razne dobi. Meu
ostalima. vidjela sam Serafiju, koja se poslije Isusove smrti zvala Veronika.
Ve je sad bila dosta odrasla, moda od 10- 12 godina. Pripremali su
vijence i lovorike za Mariju i njene druge. Za njih su okitile i sedmokraki
svijenjak na ijem je vrhu gorio plamen. Za vrijeme fete mnogi sveenici
i Leviti su ulazili i odlazili, sudjelujui tako u gozbi. Kad bi izrazili
iznenaenje na obilnost Joakimove rtve i dara, on bi ih tada podsjeao na
njegovo nedavno odbijanje i sramotu koju je podnio, i na veliku milost
Boju koji je usliao njegove molbe, pa zato sad i ima pravo izraavati
veliku zahvalnost na Njegovu svemo. Vidjela sam dijete Mariju, kao i
druge djevojice kako etaju u blizini gostinjca.
11. Marijin ulazak u Hram i njen dar
Zaharija, kao i drugi mukarci ve su otili u Hram. Sad su Mariju vodile
ene i djevice. Prve su ile Ana i njena starija ki Marija Helijeva, zajedno

sa njenom malom kerkom Marijom, kasnije udanom za Kleofu. Tad je

dolazila Marija u svojoj drugoj po redu nonji, nebesko plavoj haljini i
platu. Oko vrta i ruku omotani joj vijenci, a u ruci nosi svijeu sa cvijeem.
Na drugoj strani idu tri djevojke sa slinim svijeama. Obuene su u bijelo
izvezeno zlatom, a nosi i plave plateve. One su bile skroz okiene
vijencima, a ruke im bijahu pune cvijea.
Zatim su slijedile druge djevice i male djevojice, njih oko dvadesetak. Sve
su bile divno odjevene, ali opet nekako drugaije, premda su sve nosile
plateve. Zatim su dolazile najstarije enske. Povorka s ove toke nije
mogla ii ravno do Hrama, ve je morala kruiti uokolo skoro pola sata.
Proli su kroz neke ulice, kao i pored Veronikine kue. Iz mnogih kua su
pozdravljali procesiju, a gledatelji su zurili u udu u dijete i njenu predivnu
pratnju. Bilo je zaista neto posebno u Marijinoj pojavi. U Hramu su
mukarci bili okupirani otvaranjem velikih predivnih vrata, na kojima su
bile rezbarije groa, ita i ruku raznih vrsta. To su bila Zlatna vrata.
Sveenici su pratili Blaenu Djevicu i vodili je po brojnim stepenicama do
ovih vrata.
Joakim i Zaharija sretoe Mariju kod Zlatnih vrata. Vrata se otvorie u
velikom luku i propustie ih da prou kroz nekoliko hodnika u halu. Tu su
Mariju ponovo ispitivali sveenici, a nakon toga je obuena u tree
blagdansko odijelo, plavo ljubiasto.
Tad Joakim, zajedno s drugim sveenicima ue prinijeti rtvu. Uzeo je vatre
s odreenog mjesta, a stajao je kraj oltara izmeu dvojice sveenika. Prilaz
oltaru sa tri strane je bio slobodan, a sa etvrte bijae zauzet. Na etiri
ugla rtvenika stajali su mali bakreni stupovi i cijev, oblika kao veliki
izvrnuti dimnjak, koji je zavravao u spiralnoj cijevi. Ovime se dim sa
rtvenika dizao iznad glave sveenika i odvoen je van. Sa tri strane oltara
mogla se izvui polica da prihvati sve to e biti postavljeno usred njega,
budui je postavljanje tako daleko u sredite oltara bilo nemogue.

Kad je rtva spaljena, Mariju i djecu su odvele ene na njihovo mjesto za

molitvu, u predvorje za ene, gdje je ona sa svojim kolegicama stajala
poredana u redu. Ovo je predvorje bilo odvojeno od oltara zidom, a u zidu
su bila vrata s reetkama u gornjem dijelu vrata. Kroz ova vrata je Joakim
uao u podzemni hodnik, da se sretne s Anom ispod Zlatnih vrata, na dan
kad je Marija bezgrjeno zaeta.
ene u stranjem dijelu atrija mogle su bolje vidjeti oltar, ako bi se popele
na stepenite podignuto u redovima. U drugom dijelu predvorja stajalo je
mnotvo u bijelo odjevenih djeaka koji su pripadali Hramu, a svirali su
flaute i harfe.
Nakon rtve, postavljen je mali oltar pod luk vrata, a pred njega su
postavili par stepenica. Zaharija, Joakim i neki sveenici, kao i dva Levita,
uoe iz predvorja oltara gdje su se spaljivale rtve, nosei svitke i drugi
pisani materijal, dok je Ana vodila Mariju do para stepenica postavljenih
ispred oltara. Marija klee na stepenice, a Joakim i Ana poloie ruke na
njenu glavu, izgovarajui neke rijei koje su se odnosile na darovanje
njihova djeteta, a te su rijei zapisane od dvojice Levita. Tad jedan od
sveenika odsjee uperak Marijine kose, baci ga na eravicu, a nakon
toga omota oko Marije smei veo. Za vrijeme ove ceremonije, djevojke su
pjevale psalam XLIV, Eructavit cor meum. Sveenici su pjevali psalam
XLIX, Deus deorum Dominus, a djeaci su svirali instrumente.
Sad sveenici odvedoe Mariju due dugakih stepenice u zidu, koje su
odvajale svetite od ostatka Hrama. Postavie je u neto nalik nii otkuda
je mogla gledati u Hram gdje su bili poredani brojni mukarci, koji su ini
se bili posveeni Hramskoj slubi. Dvojica su sveenika stajala s Marijinih
strana, a nekolicina drugih na stepenitu molei i itajui naglas iz svitaka.
Iza Marije, kao i na drugoj strani zida, stajao je po jedan sveenik kraj
oltara tamjana. Samo se pola ove osobe moglo vidjeti s toke na kojoj je
Marija stajala. Kroz jedan otvor, ovjek je mogao bacati tamjan na oltar
bez da je ulazio u predvorje. Stari sveenik koji je upravo sad stajao kod
oltara tamjana bijae svet ovjek. Dok je on prinosio rtvu oblak dima od

tamjana se dizao uokolo Marije, a ja sam ugledala viziju, koja je silno rasla,
sve dok naposljetku ne ispuni cijeli Hram, potpuno ga zamraivi.
Vidjela sam iznad Marijina srca slavu Misterije Zavjetnog kovega. Isprva
mi je izgledala tono kao Zavjetni koveg, a na kraju kao sami Hram. Izvan
Misterije, a ispred Marijinih grudi, dizao se kale nalik onome koji se
koristio na Posljednjoj veeri. Iznad njega, a ispred Marijinih usta, pojavilo
se kruh obiljeen kriem. Svjetlosne zrake sijale su oko Marije, a u
svjetlosti se pojavljivali razni simboli i slike. Tajanstvene slike Lauretanskih
litanija, ako i ostala Marijina imena i titule. Sve sam ih vidjela poredane
du cijelog stepenita i okolo Marije.
S Marijinih ramena, lijevo i desno, pruale se grane maslina i cedra, a
iznad elegantno palmino stablo s malim buntom lia koje je stajalo tono
iznad nje. U unutranjoj strani ovog zelenog kria, pojavili su se svi
instrumenti Kristove Muke. Iznad vizije je lebdio Sveti Duh, lik zakriljen
slavom, nalijem vie ovjeku nego li golubici. Nebesa se rastvorie iznad
Marije, a sredinja toka Nebeskog Jeruzalema, Bojeg grada, lebdjela je
iznad nje, sa svim vrtovima, palaama i stanovima buduih svetaca.
Milijarde anela lebdjele su uokolo, a slava koja ju je okruivala bijae
puna aneoskih glavica.
Ah, tko to moe opisati! Beskrajna raznolikost, nezaustavljiva promjena,
sve ove slike izmjenjivae se vrlo brzo, kao da jedna izlazi iz druge. Brojne
sam slike ove vizije potpuno zaboravila. Sav sjaj i divota Hrama, bogato
ukraeni zid pred kojim je Marija stajala sve je postalo tamno i opskurno.
Cijeli je Hram nestao, samo Marija i njena slava ostadoe vidljivi.
U ovoj viziji, simbolinoj za Marijino duhovno znaenje, vidjela sam Mariju
ne kao dijete, ve kao odraslu enu. Lebdjela je u zraku. A kroz cijelu viziju,
stalno sam vidjela sveenike, paljenje tamjana, kao i sve drugo. Tada se
sveenik kraj oltara pojavi i prorokova, pozvavi ljude da zahvale Bogu i da
mole, jer velike e stvari doi na ovo dijete. Mnotvo u Hramu radosno to

pozdravi, premda nisu vidjeli viziju koju sam ja vidjela. Vizija je postupno
nestajala, ba kao to je postupno i nastajala. Napokon, Misterija
Zavjetnog kovega ponovo zasja u svoj svojoj slavi iznad Marijina srca, a
dijete jo jednom ostade ondje samo u svojoj bogatoj odori.
Tad su sveenici koji su stajali na donjim stepenicama, a meu njima je bio
i Zaharija, poveli Mariju dolje drei je za ruku. Jedan od njih uze svijeu iz
njene ruke, kao i vijence s njenih podlaktica, davi ih drugim djevojkama.
Mariju su tada odveli kroz vrata u neku drugu halu, gdje je bilo drugih est
Hramskih djevica, njihova gospodarica Noemi (inae je bila sestra
Lazarove majke), Ana i druge ene. Svi su oni prosipali cvijee pred Mariju,
razdragano je doekavi. Njima su sveenici predali dijete Mariju.
Kad je pjevanje zavrilo, Marija ode do svojih roditelja. Joakim je bio vrlo
potresen. Uze Mariju u ruke, podie je, privinu na srce, pa plaui ree:
"Sjeti se moje due pred Gospodinom."
Marija je sad ila za Hramskih enama i djecom do njihova boravita na
sjevernoj strani. Tamo su vanjske stepenice i razni prolazi vodili do gornjih
njihovih malih odjeljaka, gdje su odlazili moliti, a zidovi im bijahu
naslonjeni na svetite i Svetinju nad svetinjama. Ostali, tj. Marijini roaci i
prijatelji su se vratili do odjeljaka blizu ulaza, neto blagovali zajedno sa
sveenicima, ali ene odvojeno. U Hramu je i tad bilo nekoliko asnih
klanjatelja. Mnogi od njih su slijedili procesiju do ulaza. Mnogi meu njima
su znali da je Marija dijete obeanja u svojoj obitelji. Sjeam se, premda
ba ne posve jasno, da je Ana dobacila neke izraze povezane s time,
svojim prijateljicama, kao npr. 'Sad Posuda obeanja ulazi u Hram. Sad je
krinja zavjetna u Hramu.' Posebnom zaslugom Boje volje, ova je feta
bila tako sveano i velianstveno proslavljena.
Joakim i Ana su zaista bili bogati, ali su ivjeli vrlo skromno. Sve su davali
Hramu i sirotinji. Ne mogu se sad sjetiti koliko dugo Ana nije nita uzimala
za sebe, nego samo hladne obroke, ali se odnosila prema svojim

domaima velikoduno, a svima je i miraz opskrbila. Mislim da su se ona i

Joakim vratili tog istog dana, sa cijelim svojim drutvom do Bethorona.
Takoer sam vidjela i fetu meu Hramskom djecom. Jeli su s Marijom, a
Mariju su prvo ispitivale gospodarice, a zatim djevojke, svaka za sebe, kao
da su je htjeli imati sa sobom to vie. To je inae bio i obiaj. Tad djevojke
zaplesae . Stajale su u paru, jedne nasuprot drugima i tako su plesale,
mijenjajui ukri mjesta, formirajui figure, sad unutra, sad van reda. Nije
bilo skakanja, nego nekakvo njihanje cijelog tijela, to je izgledalo kao neko
izraavanje idovskog karaktera. Neke su djevojke svirale flaute, triangle,
zvona i neki instrument koji je davao neki udan i ugodan zvuk. Instrument
se sastojao od male kutije s okruglastim stranicama, a iznad kutije su bile
razvuene strune koje su svirai dirali prstima. Sredite kutije je imalo
udubljenje iz kojeg je izlazilo nekoliko cijevi, neke svinute, a neke opet
ravne. Izvoa je pritiskao nekad tu, nekad tamo, nekad u centru
udubljenja, to je mijealo zvuk tih cijevi i struna. Instrument je poivao na
koljenima sviraa ili na stolcu ispod kojeg se klealo.
Uveer, Noemi odvede Mariju do njene elije, iz koje je mogla vidjeti dolje
u Hram. Ovdje je Marija napomenula Noemi svoju elju, da ustaje ee po
noi moliti, ali Noemi odbi zasad njen zahtjev. Hramske su ene nosile
bijelu, dugu, iroku odjeu, opasanu pojasom. Duge padajue rukave su
zavrtali kad bi neto radili.
Daleko otraga u Hramu bijahu brojne prostorije izgraene u

zidu, a

povezane stanovima za ene. Marijina je elija bila najudaljenija, ali

najblia Svetinji nad svetinjama. Iz prolaza koji je vodio do nje, podigli biste
zastor i uli u odjeljak, neku vrstu predsoblja, odvojena od elije laganim,
polukrunim, pominim zastorom. Nasuprot vratima-zastoru bio je jedan
otvor, prekriven laganom gazom i tapiserijom, a kroz otvor se gledalo dolje
u Hram. Otvor je bio postavljen prilino visoko u zidu, morali ste se popeti
na stepenicu da biste ga dosegli. Na lijevoj strani elije bio je prekriva
smotan u smotak, koji je Marija po noi pruala za svoj leaj. Svijenjak s

krakovima je stajo u nii zida. Vidjela sam sveto dijete kako staje na stolac
blizu svijenjaka i moli iz svitaka. To bijae stvarno dirljivo za gledati.
Dijete je nosilo malu pletenu haljinu, plavo bijelih pruga, sa utim
cvjetovima. Jedan mali okrugli stoli, kao stolac stajao je u sobi, a na
njemu sam vidjela Aninu zdjelu voa i mali vr. Dijete je bilo spretno,
daleko vie od svojih vrnjaka. Ve je mogla obavljati poslove povezane s
malom bijelom odjeom koja se koristila u slubi Hrama. Jedan zid njene
elije bio je ukraen obojanim trokutastim intarzijama od kamena.
esto sam viala dijete Mariju obuhvaenu svetom enjom za Mesijom,
pa je govorila Ani: 'Oh, hoe li obeano Dijete biti uskoro roeno? Oh,
samo kad bih mogla vidjeti to Dijete? Oh, samo da budem iva kada se On
rodi!' Tad bi Ana odgovorila: 'Pomisli koliko sam ja stara i kako dugo
eznem za tim Djetetom! A ti- ti si jo mlada!' Marija bi tad lila suze od
enje za obeanim Spasiteljem.
Djevojke koje su bile odgajane u Hramu pod patronatom matrona, obino
bi vezle, ukraavale sve, istile sveeniku odjeu i posue koje je
pripadalo Hramu. Iz svojih elija, mogle su vidjeti u Hram, moliti i
meditirati. Odlukom svojih roditelja one su tamo postavljene da slue
potpuno posveene Bogu. Kad bi navrile odreenu dob, davali su na
udaju, jer je postojalo uvjerenje i nada meu najduhovnijim ljudima Izraela,
da e se od takvih djevica posveenih Bogu, roditi Mesija.
Nisam nikad vidjela da je Herod izgradio novi Hram. Za vrijeme njegove
vladavine zaista je bilo mnogih promjena na Hramu. Ali, u vrijeme ulaska
Marije u Hram, 11 godina prije roenja Krista, sam Hram nije bio diran.
Dogradnje i promjene bile su napravljene tu i tamo, samo na vanjskom
dijelu graevine, ali Hram nije bio diran.
12. Osvrt na tvrdoglavost Farizeja

Tvrdoglavost i nepopustljivost Hramskih Farizeja najvie se oituje iz malog

potovanja i slabog cijenjenja djela i osebujnosti Svete obitelji.
Prvo je Joakimu odbijen rtveni dar. Ali, nakon nekoliko mjeseci zapovijeu
Bojom i on i njegova ena bijahu primljeni. Joakim je ak doputeno doi u
Svetinju nad svetinjama. Premda nisu znali da su blizu jedno drugoga, i on
i Ana, uvedeni su u prolaz ispod Hrama. Tamo su se sreli i tako je Marija
zaeta, a sveenici su ih ekali na ulazu tog prolaza ispod Hrama. Sve se
to dogodilo jer je tako Bog zapovjedio. Ponekad sam viala, premda ne
esto, kako je sterilnim ljudima zapovjeeno da uu u taj prolaz ispod
Hrama.
Marija je ula u Hram u etvrtoj godini. U svemu se razlikovala od ostalih
svojom osebujnou i posebnou. Sestra Lazarove majke bila je njena
uiteljica i dadilja. Sav Marijin nain postupanja bijae toliko divan i
poseban, da sam vidjela mnoge svitke koje su stari sveenici napisali o
njoj. Mislim da ti svitci jo negdje postoje skriveni s drugim pismima.
Tada je dola na red predivna manifestacija Josipovih zaruka i procvat
njegova tapa, dolazak Triju kraljeva i pastira, Prikazanje Isusovo, Anino i
imunovo

svjedoanstvo,

Isusovo

nauavanje

Hramu

kao

dvanaestogodinjaka.
Ali sve to, sveenici i Farizeji nisu primjeivali i zapaali. Njihov je um bio
zaokupljen poslovima i Hramskim aferama. Sveta je obitelj ivjela
dobrovoljno povueno u siromatvu, pa je narod nije ni zamjeivao. Ali, oni
najprosvjetljeniji, kao starac imun i proroica Ana, kao i drugi, znali su za
njih.
Ali kad se Isus pojavio i kad je Ivan donio svjedoanstvo o Njemu,
nauavanja Farizeja bijahu tako kontradiktorna, da ako su ak i poznavali
znakove Isusova dolaska, oni ih namjerno nisu narodu obznanjivali.
Herodova vladavina i rimski jaram toliko su ih proimali, uvlaei ih u
svae i intrige, da je njihova elja za duhovnim stvarima potpuno oslabila.

Nisu cijenili Ivanovo svjedoanstvo, pa su ga nakon njegove smrti brzo

zaboravili. Malo su marili za Isusova uda i uenja, a njihove ideje o Mesiji i
openito o Prorocima bijahu potpuno pogrene. Zato ne iznenauje da su
tako sramotno postupali s Isusom, ubivi ga, zakrivi njegovo uskrsnue i
velianstvene znakove koji su uslijedili, da su ak zaboravili i ispunjenje
njegova

prorotva

o razorenju

Jeruzalema. Tako

ne iznenauje ni

zanemarivanje znakova koji su najavljivali njegov advent, budui nisu

vjerovali znakovima kad je kasnije propovijedao i inio udesa pred njima,
kako bi onda njegovu dolasku vjerovali. Da je bilo po njihovoj sljepoi i
tvrdokornosti, Isus ne bi ni do dan danas doao.
Kad sam ila putem Kria u Jeruzalemu u dananje vrijeme, esto sam
zamjeivala pod izvjesnim ruiniranim graevinama velike podrume ili puno
spojenih podruma, koji su djelomino srueni i poplavljeni. Usred vode je
bio jedan stol, a voda mu dosezala skoro do vrha. Od sredita stola do
stropa podruma, dizao se stup oko kojeg su visjeli male krinje pune
svitaka pisama. Pod stolom sam takoer vidjela svitke kako lee u vodi.
Moda su ovi podrumi jednom bili mjesta ukopa. Ti se podrumi nalaze
ispod gore Kalvarije. Mislim da su ruinirane graevine, kue u kojima je
Pilat neko stanovao, a to e se blago u budunosti otkriti.
13. Navjetenje Ivanova roenja Zahariji
vidjela sam Zahariju kako razgovara s Elizabetom. Tuio joj se kako je
nesretan to je doao na njega red da rtvuje u Hramu i kako svaki put
osjea prezir drugih zbog svoje neplodnosti. Zaharija je odlazio u Hram
dvaput godinje. Nije ivio u samom Hebronu nego u njegovoj okolici, u
mjestu zvanom Juta, oko petnaestak minuta hoda od Hebrona. Ruevine
lee izmeu ta dva mjesta, to esto dovodi u zabludu da su neko bili
spojeni. Mnoge se sline ruevine i ostaci mogu pronai na drugoj strani
Hebrona, jer je Hebron neko bio veliine Jeruzalema. U Hebronu su
stanovali sveenici nieg reda, a u Juti oni vieg reda. ini se da je Zaharija

bio superior svima njima. On i Elizabeta su bili vrlo potovani, jer su oboje
poticali iz direktne Aronove loze.
Promatrala sam Zahariju kako ivi s mnogima na tim lokalitetima, kako ide
u svoje malo imanje u blizini Jute. Imanje se sastojalo od kue, vonjaka i
izvora vode. Vidjela sam ga ondje i sa Svetom obitelji u vrijeme Marijine
posjete Elizabeti. U tom periodu o kojemu ba sad govorim, Zaharija je
nauavao i molio s narodom. ini se da je to bila priprema za neki blagdan.
Govorio im je o svojoj velikoj potitenosti i o predosjeaju da e mu se
ubrzo neto znaajno dogoditi.
Ponovo sam vidjela Zahariju s istim ljudima kako ide u Jeruzalem, gdje je
proveo etiri dana ekajui da doe njegov red za rtvovanje. Dotada je
molio u predvorju Hrama. Napokon doe red na njega. Ue u svetite,
ispred ulaza u Svetinju nad svetinjama. Krov je nad oltarom tamjana bio
otvoren, tako da se moglo nebo vidjeti. Oltar je od pogleda zaklanjao jedan
zid, ali se uzdiui dim tamjana mogao jasno vidjeti. Sveenik koji je
prinosio rtvu nije se mogao vidjeti izvana, jer ga je isto zid zaklanjao, ali
se dim rtve isto jasno mogao vidjeti. Mislim da je Zaharija rekao ostalim
sveenicima da mora biti sam, jer sam ih vidjela kako naputaju svetite.
Zaharija ue u Svetinju nad svetinjama, gdje je bilo poprilino mrano. ini
mi se da je iz Zavjetne krinje uzeo ploe Zakona i poloio ih na zlatni oltar
tamjana. Kad je zapalio tamjan, ugledah desno od oltara kako svjetlo silazi
na njega, a u svjetlu bijae obasjani lik. Zaharija se prepade, ustuknu i
potonu na tlo, kao da je u ekstazi. Aneo ga podie i neto mu ree.
Zaharija odgovori. Tada ugledah neto kao ljestve kako silaze s neba, a dva
anela silaahu i uspinjahu se po njima. Jedan uze neto od Zaharije, ali
drugi, poto je Zaharija raskrilio svoje haljine, umetnu jedno sjajno malo
tijelo u njegov bok. Zaharija postade nijem. Vidjela sam ga prije nego je
napustio Svetinju nad svetinjama, kako neto pie na ploici koja je bila u
svetitu. Tu je ploicu odmah poslao Elizabeti, koja je takoer imala viziju u
isto vrijeme kad i on.

Vidjela sam da su ljudi vani zbunjeni i zabrinuti, zato je Zaharija ostao

tako dugo u svetitu. ak su krenuli prema svetitu da otvore vrata, kad je
Zaharija iznenada pojavi na vratima. Prethodno je vratio ploe Zakona u
Zavjetnu krinju. Narod ga je ispitivao to se dogodilo. On je pokuavao
odgovoriti, ali nije mogao. Znakovima im je pokazivao da je onijemio, pa
naposljetku napusti Hram. Zaharija je bio visoki naoiti starac.

SVETO I BEZGRJENO ISUSOVO UTJELOVLJENJE

1. Marija zaruena s Josipom
Josip je bio trei od estorice brae. Roditelji su mu stanovali u velikoj kui
u okolici Betlehema. Betlehem je bio drevno rodno mjesto kralja Davida, ali
u Josipovo vrijeme ostali su samo glavni zidovi gdje je postojao drevni
grad. Josipov se otac zvao Jakov. Ispred kue je bilo veliko dvorite ili vrt. U
njemu se nalazila kamena kuica izgraena ponad izvora, ije su se vode
slijevale iz slavina, a svaka je predstavljala neku ivotinjsku glavu. Vrt je
bio ograen zidovima, a kraj zidova su rasla stabla u drvoredu i ikara.
Donji kat kue je imao vrata, ali prozora nije bilo. Na gornjem katu se
nalazio kruni otvor, oko kojeg se due cijelog vrha kue pruala iroka
galerija sa etiri mala paviljona, natkrita kupolama. S tih kupola, pruao se
pogled daleko u okolicu. I Davidova palaa u Jeruzalemu je imala sline
kupole i tornjeve. Ba s jedne od njih je ugledao Bet-ebu. U centru ravnog
krova uzdizao se jo jedan manji kat, takoer s tornjem i kupolom.
Josip i njegova braa su spavali ba u tom malom zadnjem katu s jednim
starim idovom, njihovim uiteljem. On je stanovao u najvioj sobi na katu,
dok su braa spavala u odjeljcima, tj. njihova mjesta za spavanje bila su
odvojena hasurama. Po danu su se hasure motale i micale uz zidove.
Vidjela sam ih kako se igraju tamo, svaki u svom odjeljku. Imali su igrake

u obliku ivotinja, kao male psie. Njihov im je uitelj davao sve vrste
udnih naputaka, koje ja nisam mogla razumjeti. Poloio bi tap na zemlju
u raznim likovima, postavivi djeake u njih. Djeaci bi preskakali u druge
likove, koje bi uspostavljali tako da presloe tapove. Polagali su tapove
na razna mjesta, kao da neto mjere. Vidjela sam i roditelje djeaka.
Izgleda da se nisu mnogo brinuli o njima, jer su obraali vrlo malo panje
na njih. Uinili su mi se ni dobrima, ni loima.
Josip je moda imao oko osam godina. Vrlo se razlikovao od svoje brae.
Bio je vrlo talentiran i brzo je uio. Bio je vrlo jednostavan i osjeajan,
njean, poboan i neambiciozan. Drugi bi djeaci obino u igri pravili
zezanciju s njime, a i udarali su ga. Djeaci su imali male ograene vrtove,
na ijim su ulazima stajali stupovi s izrezbarenim likovima beba u
povojima. esto sam viala sline likove na zastorima oratorija, npr. kod
Ane ili kod Blaene Djevice. Jedina je razlika bila u tome da su Marijini
likovi drali u rukama kale iznad kojeg se neto uzdizalo. U Josipovoj
oinskoj kui, ti su likovi bili bebe u povojima s okruglim licima, koja su
isijavale zrake svjetla. Bilo je mnotvo takvih likova u Jeruzalemu, posebno
u starija vremena, a naroito u Hramskim dekoracijama. Viala sam ih i u
Egiptu. Meu idolima koje je Rahela ukrala od oca, bili su slini likovi,
premda manji. Mnogi su idovi povijali lutke i stavljali ih u kolijevke i
koare. Time su oni predstavljali dijete Mojsija u koari, a povoji su
oznaavali vrstu vezu sa Zakonom. Kada bih promatrala te likove, esto
bih pomislila: 'idovi aste mali lik djeteta Mojsija, a mi imamo lik Djeteta
Isusa.'
U malim vrtovima Josipove brae rasla je draa, grmlje i malo drvee.
Vidjela sam da su njegova braa esto zavidna, pa su mu esto iz zavisti
poupali biljke i sve pogazili. Uvijek su postupali grubo s njim, ali on je sve
to strpljivo podnosio. Ponekad, kad bi kleao u molitvi okrenut licem prema
zidu, braa bi ga gurnula. Jednom sam vidjela jednog od njih, kad je Josip
tako molio kako ga udara nogom u lea, a Josip se pravio da to ne
primjeuje. Ovaj opet ponovi svoje udarce nogom, sve dok Josip nije pao

na zemlju. Tad sam vidjela da je Josip bio potpuno uronjen u Boga. Nije se
osveivao, nego se jednostavno tiho okrenuo, potraivi nego drugo
prikladno mjesto za molitvu.
Izvan zida koji je okruivao vrt, a opet naslonjena na njega, stajala je mala
niska kuica, u kojoj su stanovale dvije starice, kao to je esto bio sluaj
blizu kola. One su bile slukinje. Nosile su velove. Vidjela sam ih kako
donose vodu u kuu. Ureenje kue bijae slino kao i kod Ane i Joakima.
Kreveti su bili smotani, a kraj njih hasure. esto sam viala Josipovu brau
kako razgovaraju sa slukinjama i kako im pomau u poslu. Ali, Josipa
nisam nikad vidjela kako razgovara s njima, on je uvijek bio vrlo povuen.
Mislim da je bilo i nekoliko keri u obitelji.
Josipovi roditelji nisu bili ba zadovoljni s njim. Htjeli su da vie iskae
svoje talente, da se prilagodi situaciji u okolini. Ali on je bio previe ne
svjetovan za takve ciljeve, nije uope imao elje zasjati. Moda je imao oko
12 godina kada sam ga esto viala kraj Betlehema, nasuprot spilje
roenja, kako moli s nekim pobonim, starim idovkama. One su imale
oratorij skriven u podrumu. Ne znam da li su ove starice bile roakinje
svetom Josipu, ali mislim da su bile povezane s Anom. Josip je esto iao
do njih, kad je imao problema i kad je dolazio astiti Boga. Pokatkad je
stanovao u njihovu susjedstvu kod nekog majstora drvodjelje, kome je
esto pomagao. Drvodjelja ga je nauio zanatu, a Josip je ak imao i svoj
nain rada.
Neprijateljstvo brae napokon je otilo predaleko, kad je Josip imao oko 18
godina. Josip je nou pobjegao iz oinske kue. Jedan prijatelj koji je ivio u
okolici Betlehema, dao mu je odjeu, u kojoj je i pobjegao. Vidjela sam ga
kod Libone, kako radi stolarski zanat. Radio je da zaradi za ivot kod neke
vrlo siromane obitelji. Gazda se uzdravao pravljenjem grubih zastora
koje je Josip znao slagati. Josip je ponizno pomagao obitelji koliko je
mogao. Vidjela sam ga kako skuplja drvo i kako ga odvlai do kue. U
meuvremenu, njegovi su roditelji vjerovali kako je otet, ali su ga braa
otkrila, pa je opet bio proganjan. Josip meutim nije ostavio siromanu

obitelj, niti se okanio posla kojeg se njegova obitelj stidjela. Poslije sam ga
vidjela u drugom gradu (Tanah). Tu je radio bolji posao za bolje stojeu
obitelj. Premda malo mjesto, imalo je sinagogu. Josip je ivio vrlo pobono i
ponizno, svi su ga voljeli i cijenili. Naposljetku je radio za nekog ovjeka u
Tiberijadi, gdje je i ivio sam blizu vode.
Josipovi su roditelji davno umrli, a braa mu se ratrkala. Samo su dvojica
od njih jo uvijek ivjela u Betlehemu. Roditeljska kua je prela u tue
ruke, a cijela je obitelj rapidno propadala. Josip je bio duboko poboan.
Puno

je

molio

za

dolazak

Mesije.

Primijetila

sam

njegovu

veliku

rezerviranost kad je bio u enskom drutvu. Kratko prije njegova poziva u

Jeruzalem na njegove zaruke s Marijom, pokuao je realizirati ideju osnutka
samakog oratorija u svom staniu. Ali jedan se aneo pojavi pred njim
dok je molio, rekavi mu da to ne ini. Kako je u drevna vremena patrijarh
Josip bio od Boga izabran za upravitelja egipatskih itnica, tako je sad on
bio izabran za zrno Otkupiteljevo. U svojoj poniznosti, Josip nije mogao
pojmiti znaenje svega ovoga, pa se dao na molitvu. Napokon je pozvan u
Jeruzalem, na zaruke s Blaenom Djevicom Marijom.
Tamo je bilo jo sedam djevica koje su zajedno s Marijom otputene iz
Hrama, kako bi se udale. Zbog ovoga je sveta Ana dola u Jeruzalem da
bude s Marijom, koja je silno alila to mora napustiti Hram. Ali, reeno joj
je da se mora udati. Vidjela sam jednog izuzetnog starog sveenika, koji
vie nije mogao ni hodati, kako ga nose u Svetinju nad svetinjama. Prinosio
se tamjan na rtveniku. Sveenik je molio sjedei ispred svitaka, a u viziji
je poloio ruku na stih proroka Izaije (Iz. XI, I.) koji govori da e iz Jiajeva
panja isklijati mladica koja e procvjetati. Tada vidjeh da su svi neoenjeni
mukarci u zemlji, a koji su bili iz kue Davidove, pozvani da dou u
Jeruzalem. Mnogi su se pojavili u vrijeme blagdana, a Marija je bila
dovedena u njihovu prisutnost. Vidjela sam jednoga od njih, nekog
pobonog mladia iz regije Betlehema, koji je oduvijek arko molio da mu
bude dozvoljeno sudjelovati u dolasku Mesije. Velika bijae njegova elja
da oeni Mariju. Ali. Marija je plakala, nije se htjela udavati.

Tad Veliki sveenik dade svakom mukarcu po granicu da je dre u ruci,

dok je on molio i prinosio rtve. Nakon toga, sve su grane polagane u
Svetinju nad svetinjama, da vide koja e procvjetati. ija grana procvjeta
taj e oeniti Mariju. Kad je taj mladi koji je silno elio oeniti Mariju vidio
da njegova grana nije procvjetala, ode do prostora van Hrama, podie ruke
uvis k Bogu i gorko zaplaka. Drugi su prosci napustili Hram, a mladi pouri
na goru Karmel, gdje se pridrui pustinjacima koji su ondje boravili jo od
vremena Ilije. Nastani se tamo na gori i tamo provede svoje dane u molitvi
za dolazak Mesije.
Nakon ovoga vidjela sam sveenike kako prekapaju po raznim pismima i
svicima u potrazi za nekim drugim pretkom iz Davidove kue, nekim koji
jo nije doao u Jeruzalem. I tad pronaoe, da meu estoricom brae iz
Betlehema, fali jedan, koji je nepoznat i ignoriran. Potraie ga i pronaoe
Josipa, est milja od Jeruzalema, blizu Samarije. Bilo je to neko malo
mjesto kraj rijeke. Tamo je Josip stanovao sam u poniznosti, u jadnoj kuici
blizu vode, radei drvodjeljski zanat kod nekog drugog gazde. Rekli su mu
da mora poi u Jeruzalem, u Hram. On ode. Kad doe, dadoe mu granu.
On je poloi na oltar, a ona procvjeta na vrhu, bijelim cvijetom, slinom
ljiljanu. Istovremeno vidjeh svjetlo kao Duha Svetoga kako lebdi iznad
njegove glave. Tada ga odvedoe Mariji, koja je bila u svojoj sobi. Marija ga
primi kao svoga zarunika.
Zaruke su bile, mislim, 23. sijenja. Proslavljene su u Jeruzalemu, na brdu
Sion, u kui koja se esto koristila u tu svrhu. Sedam djevica koje su
napustile Hram zajedno s Marijom, ve je otilo. Sad su ih ponovo pozvali
da prate Mariju na putu do Nazareta, gdje je Ana ve imala pripremljen
mali stan za njih. Marija je nosila blagdansku odjeu. Slavlje vjenanja je
trajalo sedam ili osam dana. ene i djevice, Marijine druge iz Hrama,
takoer su bile prisutne, kao i mnogi Joakimovi i Anini roaci, i dvije sestre
iz Gopne. Mnogi su janjci zaklani i prikazani kao rtva.

Imala sam jasnu viziju Marije u vjenanici. Nosila je arenu, vunenu

potkoulju bez rukava, nadlaktice i podlaktice obuene u bijele vunene
trake. Na grudima i visoko do vrata je bio kolar ukraen draguljima,
biserima itd. Tad je dola neka vrsta haljine otvorene sprijeda, iroka kao
ogrta od vrha do dna, sa irokim rukavima. Ova je haljina bila plava,
izvezena s velikim crvenim, bijelim i utim ruama i zelenim liem, neto
kao drevne nonje koje su se nosile na prvim Misama. Ta je haljina bila
privrena na kolar, a donji je rub imao rese. Preko nje je nosila neku
vrstu kapulara od bijelo zlatne svile, ukraenu preko prsiju perlama i
sjajnim kamenjem. kapular je bio na otvorenom prsnom dijelu. Bio je oko
pola metra irok, a ukraen je na rubovima resama i kuglicama. Vezice za
vezanje visjele su na leima sa zlatnim kordama, ili slinim lancima, a to
se vezalo ispod pazuha i na leima. Ovim vezanjem je iroka haljina
postajala napuhana izmeu kordi. iroki rukavi su vrsto zavezani na
podlakticama i nadlakticama pomou narukvica, napuhujui opet tako
haljinu na ramenima, laktima i runim zglobovima.
Preko svega ovoga Marija je nosila nebesko plavi plat. Privezivao se ispod
vrata nekom ukraenom kopom. Plat je padao s ramena, formirajui tako
veliki prostor sa strana, a otraga je visino u zailjenim naborima. Bio je
izvezen po rubu, zlatnim cvjetovima.
Marijina kosa je bila ureena s takvom vjetinom da je to teko za opisati.
Posred glave je bila razdijeljena, pa onda opet razdijeljena u brojne fine
pramenove, koji su bili ukraeni, a ujedno tako i privreni, biserima i
bijelom svilom. Tako je formirana velika mrea kose koja je padala na
ramena i dolje niz lea do posred plata. Izgledalo je kao fina pauina.
Krajevi pramenova su bili uvijeni, a cijela je mrea obrubljena s perlama i
ukrasima.
Na glavi je Marija nosila, prvo, pletenicu od bijele grublje svile ili vune, a
skupljala se na vrhu s tri trake koje su se zajedno privezivale, formirajui

tako veliki pramen kose, kao punu. Na puni je bila kruna, velika kao
dlan, obrubljena dragim kamenjem.
U lijevoj je ruci Marija drala vjeni od crvenih i bijelih rua napravljenih
od svile, a u desnoj prekrasni pozlaeni svijenjak. Nije imao postolja, nego
je bio kao ezlo s ukrasnim ispupenjima gore i dolje ispod mjesta gdje se
drao. Iznad polovice visine svijenjaka bio je jedan savinuti krak, a na
vrhu njega je bila mala plitica, na kojoj je gorio plamen.
Na nogama je nosila teke sandale, potplat debljine oko 5 cm, ali samo kod
prstiju i na peti, kao neki podmetai. Potplati su bili zelenkaste boje, a
davali su mogunost stopalu, kao da stojite na dva busena trave. Dva
remena, bijeli i zlatni, omoguavali su stopalu fiksiranje na potplatu.
Hramske su djevice vjeto uredile Marijinu vunenu mreu za kosu. Vidjela
sam ih kako to rade, vie njih, a posao je tekao brzo.
Ana je donijela svu prekrasnu odjeu, ali Marija je bila tako skromna, da je
s velikom odbojnou i nelagodom pristala da je urede.
Nakon ceremonije vjenanja, njena gusta kosa je bila preureena, omotana
oko glave, bijeli kao mlijeko veo koji je pokrivao glavu i ramena, sezao je
sve do laktova, a na glavi je nosila krunu.
Marija je imala kosu kestenjaste boje, tamne obrve, fine i svinute, vrlo
visoko elo, velike oi s dugim tamnim trepavicama, pravilan profinjen nos,
prekrasna usta oko kojih se pokazivao izraz najplemenitijeg izgleda i
picastu bradu. Bila je prosjene visine, a kretala se tako graciozno i
ozbiljno,

izgledajui

vrlo

stidljivo

svojoj

nakienoj

odori.

Nakon

ceremonije vjenanja, nosila je drugu haljinu. Bila je prugasta i manje

dojmljiva nego li prethodna. I ja sama imam komad od te haljine, u svojim
dragocjenim relikvijama. Ovu je istu prugastu haljinu nosila i u Kani, a i kod
drugih svetih dogaanja. Jo je samo jednom obukla svoju vjenanu odoru,
kad je jednom ila u Hram.

Vrlo imune idovke mijenjale su na svadbenim sveanostima tri ili etiri

puta odoru, a Marija je u svojoj velianstvenosti izgledala nekako slinije
bogatim i potovanim enama, puno kasnije epohe, na primjer carice
Helene (Jelene) ili ak Kunigunde. Uobiajena dnevna odjea idovki
skrivala je skoro sve od enstvenosti, dajui im lik umotanog lika smotka,
ali Marijina vjenana odora je bila posve drugaija, bila je nekako vie
rimskog stila odijevanja.
Josip je nosio dug, irok plavi plat, privren na prsima kopama i
vezicama. iroki rukavi su bili ukraeni ipkom na rubovima, a bili su
prevraeni tako stvorivi velike manete, koje su se mogle koristiti kao
depovi. Oko vrata je imao neto kao smei kolar, a preko njega je visjela
neka vrsta tole, koja se sputala na prsa u dvije bijele vrpce.
Nakon vjenanja, Josip je otiao u Betlehem da obavi neke poslove, a
Marija je otila do Anine kue blizu Nazareta, zajedno sa 12 ili 15 djevojaka
i ena. Kad se Josip vratio, vidjela sam u Aninoj kui fetu. Na njoj su bili,
osim uobiajenog domainstva, est gostiju i nekoliko djece. Vrevi i ae
su bili na stoku. Blaena je Djevica nosila ogrta izvezen crvenim, utim i
bijelim cvjetovima. Lice joj prekrivae proziran veo, a preko njega opet
jedan crni veo.
Poslije sam vidjela Josipa i Mariju u kui u Nazaretu. Josip je imao odvojenu
sobu u prednjem dijelu kue, trokutasta oblika blizu kuhinje. I Josip i Marija
bijahu stidljivi, plaljivi, rezervirani jedno prema drugome. Bijahu vrlo
utljivi i bogobojazni, stalno u molitvi.
Jednom sam vidjela Anu kako se priprema poi u Nazaret. Pod pazuhom je
nosila smotak stvari za Mariju. Da biste doli do Nazareta, koji je leao na
kosini brda, morali ste prei ravnicu i brazdu-jarak. Kad je Ana odlazila,
Marija je puno plakala, otprativi je dio puta. Josip je bio sam u svojoj sobi.
Iskreno govorei, Josip i Marija nisu imali uobiajenih branih razmirica i
problema. Od Ane su dobivali sve to im je bilo potrebno. Vidjela sam

Mariju kako prede i iva, ali jo uvijek sa irokim avom. Odjea je tad nije
imala puno avova, a cijela je bila kao u trakama. Vidjela sam i kako veze i
kako s malim bijelim tapovima plete ili neto radi. Kuhala je samo
jednostavna jela, kako je napredovala, pekla je i kruh pod saem.
Upotrebljavali su kozje mlijeko, a od mesa samo medo golubova.
2. Sveta kua u Nazaretu
Kuica u Nazaretu koju je Ana priredila za Mariju i Josipa, pripadala je Ani.
Od svoga boravita, Ana je do kuice morala hodati oko sat i pol. Kuica je
bila blizu gradskih vrata. Imala je malo dvorite ispred, a blizu bijae i
bunar, nekoliko stepenica dolje je vodilo do njega. Bio je blizu brijega, ali
nije bio iskopan u brijegu. Uska staza utrta u brdu odvajala je bunar od
stranjeg dijela kuice. Na stranjem dijelu kuice postojao je jedan
prozori. Bilo je prilino mrano na ovoj stani kuice. Stranji dio kuice
bijae trokutasta oblika, izgraen na malo povienijem tlu, u odnosu na
prednji dio. Temelji su bili isjeeni od jedne stijene. Gornji dio je bio od
lagane cigle. Marija je spavala u stranjem dijelu kue i tamo se dogodilo
anelovo Navjetenje. Ova je soba imala polukruni oblik, pomini zastori
bili su pomaknuti uz zidove. Bili su pleteni od trske koja se i inae za to
koristila. Uzorak spletene trske sliio je poredanim ispupenim i udubljenim
ploicama. Marijino mjesto spavanja bilo je uz zid, odmah iza ovih pletenih
zastora. Nalijevo je bio jedan mali odjeljak, sa stoliem i stolcem. To je bio
oratorij, mjesto molitve, Blaene Djevice Marije.
Ova je stranja soba bila odvojena od ostatka kue ognjitem, koje je imalo
reetkasti zid, na ijem je centru bio izgraen dimnjak koji se dizao do
krova, a onda je cijev vodila dim iznad krova. Na vrhu dimnjaka, nakon
nekoliko godina vidjela sam, objeena dva mala zvonia. Lijevo i desno od
dimnjaka, otvoreno prema Marijinoj sobi, bijahu vrata do kojih su vodile tri
stepenice. U zidu dimnjaka bijahu sve vrste kutaka-skrovita, u kojima su
stajale razne male posude koje sam vidjela i u Lorettu. Pokraj bijae greda
od cedrovine, na koju se zid od dimnjaka naslanjao. Od ove uspravne

grede ila je poprena greda do nasuprotnog zida, spojena stolarskim

spojem na tzv. lastin rep. Od ovog spoja greda, koji se nalazio na polovici
zida, pruala se i lijevo i desno po jedna greda, takoer spojene na lastin
rep. Ove su grede bile plavkasto obojene sa utim ukrasima. Izmeu njih
se prostirao strop-krov, od iroka lia i trstike. U tri kuta bijahu
postavljene tri ukrasne zvijezde. Zvijezda u srednjem kutu bijae velika
kao jutarnja zvijezda. Poslije je strop ukraen brojnim zvijezdama. Iznad
horizontalne grede, koja se pruala od dimnjaka do stranjeg zida kue,
bijae jedan otvor, a pod njim bijae objeena lampa. Krov ne bijae tako
visok i kos, nego vie ravan, tako da je ovjek po njemu mogao hodati do
samog ruba. Bio je ravan na vrhu, a tamo je bio i dimnjak sa svojom cijevi,
koja je bila zatiena malim pokrovom.
Nakon Josipove smrti, Blaena je Djevica preselila u okolicu Kafarnauma, a
sveta je kua ostavljena prekrasno nakiena kao sveta kapela. Marija je
esto ila u Kafarnaum posjetiti mjesto Utjelovljenja kako bi tamo molila.
Petar i Ivan, kadgod su posjetili Palestinu, posjetili su i kuicu u Nazaretu
gdje bi slavili svetu Misu. U njoj je bio podignut oltar na mjestu gdje se
nalazilo ognjite. Mali kale koji je neko Marija upotrebljavala, bio je
postavljen kao tabernakul na oltaru.
esto sam imala viziju u kojima mi je posvjedoeno da je sveta kuica
prenijeta u Loretto. Dugo to nisam mogla prihvatiti, pa sam stalno dobivala
vizije o tome. Vidjela sam svetu kuicu prenijetu preko mora od sedam
anela. Kuica je bila bez temelja, ali je ispod nje bila bljetava povrina od
svjetla. Na svim stranama kao da je imala ruke za prenoenje. Na jednoj
su je strani drala tri anela, a tri na drugoj. Sedmi aneo je lebdio idui
ispred nje, a za njim bijae dugaki svjetlosni trag.
Kad je kuica prenoena u Evropu, sjeam se da je u stranjem dijelu
kuice postojao oltar apostola, kao i prozori. inilo mi se, da je ostatak
kue u nekoj stalnoj opasnosti da padne. U Lorettu sam vidjela i raspelo
koje je Presveta Djevica imala kad je bila u Efezu. Raspelo je bilo

napravljeno od raznih vrsta drveta. Kasnije je dolo u posjed apostola.

Mnoga su se udesa dogodila pred tim raspelom.
Zidovi kuice u Lorettu su stvarno original, kao to i greda kraj dimnjaka
jo stoji na svom mjestu. udesna slika Majke Boje stajala je na
apostolskom oltaru.
3. Navjetenje
Na dan kad Crkva slavi ovaj blagdan, imala sam viziju Navjetenja. Vidjela
sam Blaenu Djevicu kratko nakon njena vjenanja u Nazaretu. Nije bilo
Josipa. On je tad iao s dvije teglee marve na putu za Tiberijadu, gdje je
iao po svoj alat. Ali, Ana je bila u kui, zajedno sa svoje dvije slukinje i
dvije djevice koje su bile s Marijom u Hramu. Sve je u kui bilo nanovo
namjeteno od Ane. Predveer, svi su molili stojei oko okruglog stola, s
kojeg su kasnije jeli povre koje je bilo ve servirano. Ana je bila
zabavljena s kuanskim poslovima, s vremena na vrijeme je ila tamo
amo, dok se Blaena Djevica penjala stepenicama u svoju sobu. Tamo je
obukla dugu bijelu vunenu haljinu, kao to je bio obiaj to nositi kad se
molilo, oko pasa je imala pojas, a ukasto bijeli veo na glavi. Ula je jedna
djevojka, upalila viekraki svijenjak, pa se povukla. Marija privue mali
niski stoli, koji je bio uza zid i postavi ga u centar sobe. Marija preko njega
postavi crveni stolnjak, pa onda preko njega bijelo prozirni. Na krajevima i
u centru je bio ukraen vezom. Kraj stolia postavi mali okrugli jastui,
kleknu na njega. Lea je naslonila na leaj, vrata od sobe joj bijahu zdesna.
Na podu je bio tepih. Marija nabaci veo s glave preko lica, postavi aku u
aku na prsa, pa poe moliti. Vidjela sam je kako dugo moli s unutranjim
arom. Molila je za Otkupljenje, za dolazak obeanog Kralja, i da njene
molitve imaju bar nekog utjecaja na Njegov dolazak. Dugo je kleala, kao
da je u ekstazi, pogled uprt k nebesima. Tad spusti glavu na prsa, pa tako
nastavi moliti. Sad je pogledala udesno i ugledala bljetavi lik mladia s
krilima, plave kose. To bijae arhaneo Gabrijel. Noge mu ne doticahu tla.
U jednoj poluokrugloj putanji, okruen ogromnim svjetlom i slavom, doe

lebdei do Marije. Lampa postade mranija, jer se cijela soba ispunila

njegovom svjetlou i slavom.
Aneo s rukama blago podignutim na prsima, progovori Mariji. Vidjela sam
rijei kao slova bljetava svjetla, kako isijavaju s njegovih usana. Marija
odgovori, bez da je pogledala gore. Tad aneo ponovo progovori, a Marija,
kao da je potaknuta poslunou prema njegovoj zapovijedi, skinu malo
svoj veo, pogleda ga, pa ree: "Evo slubenice Gospodnje. Neka mi bude
po tvojoj rijei!"
Sad sam je vidjela u jo veoj ekstazi. Strop sobe je nestao, a iznad kue
se pojavio svijetli oblak sa svjetlosnim tragom iza sebe, koji je sezao visoko
u nebo. Daleko gore u izvoru ovoga svjetla, vidjela sam viziju Presvetog
Trojstva. Izgledalo je kao trokut slave, i mislim da sam unutra vidjela Oca,
Sina i Svetog Duha.
Kad je Marija izgovorila rijei:"Neka mi bude po rijei tvojoj!", vidjela sam
pojavu Duha Svetoga. Lik je bio ljudski, a cijela pojava je izvirala iz
bljetava svjetla, u obliku krila. S prsiju i ruku, vidjela sam kako isijavaju tri
zrake svjetla. One su prodrle u desnu stranu Blaene Djevice i zdruile su u
jednu pod njenim srcem. Odmah taj tren, Marija postade perfektno
prozirna i bljetava. Bilo je to kao da neprozirnost nestaje, kao to tama
nestaje pred strujom svjetlosti.
Kad je aneo nestao, a s njime i struja svjetlosti, ugledala sam dolje ispod
traka svjetlosti koji je vodio u nebo, pljusak polu propupalih rua i malo
zeleno lie, kako pada na Mariju. Ona je cijela bila uronjena u sebe,
vidjela je u sebi Utjelovljenje Sina Bojeg, jedno siuno ljudsko bie
svjetlosti, sa svim svojim udovima, ak i prstii perfektno razvijeni. Bilo je
oko ponoi, kad sam gledala tu misteriju.
Prolo je neto vremena, a tad Ana i druge ene uoe u Marijinu sobu, ali
kad je vidjee u ekstazi odmah se povukoe. Tad se Blaena Djevica

ustade, prie malom oltaru na zidu, postavi sliku malog djeteta u

povojima, pa se stade moliti stojei pod lampom koja je gorjela pred
oltarom. Tek pred samo jutro je otila na poinak. Kad se to zbilo Marija je
imala malo vie od 14 godina.
Instinktivno je dano Ani saznanje to se dogodilo. Marija je znala da je
zaela Otkupitelja, da, njena joj unutranjost bi izloena, pa je ve
shvaala da e kraljevstvo njena Sina biti natprirodno i da e Jakovljeva
kua-Crkva biti ona koja e ponovo regenerirati ovjeanstvo. Znala je da
e Otkupitelj biti Kralj svoga naroda, da e ih proistiti i donijeti im
pobjedu. Ali, da ih otkupi, On mora trpjeti i umrijeti.
Bilo mi je objanjeno i to zato je Otkupitelj ostao 9 mjeseci u Marijinoj
maternici, zato je roen kao novoroene, a ne kao odrasli ovjek, kao
Adam u raju. Utjelovljeni Sin Boji je voljno pristao biti zaet i roen na
takve naine, koji su Padom ovjeka postali okaljani, da bi njegovim
zaeem i roenjem ponovo postali sveti. Marija je postala Njegovom
majkom, a On nije doao ranije, jer je Marija bila prva i jedina ena zaeta
bez grijeha. Kad je Isus umro, imao je 33 godine, 4 mjeseca i 14 dana.
Malo sam razmiljala: Ovdje u Nazaretu, stvari stoje drugaije nego li u
Jeruzalemu. Tamo se ene ne usude kroiti u Hram, ali ovdje u ovoj crkvi u
Nazaretu, jedna djevica je sama Hram u kojoj sami Najsvetiji poiva.
4. Marijina posjeta Elizabeti
Navjetenje se dogodilo pred Josipov povratak. Josip se jo nije potpuno
nastanio u Nazaretu, kad je s Marijom krenuo na put za Hebron. Nakon
zaea Isusa, Blaena je Djevica iskusila veliku elju posjetiti svoju roaku
Elizabetu. Vidjela sam njeno putovanje s Josipom prema jugu. Jednom sam
vidjela kako provodi no u sklonitu napravljenom od trske, a sklonite je
bilo prekrito vinovom lozom i procvjetalim bijelim cvijeem. Odatle do
Zaharijine kue trebalo je hodati oko 12 sati. Blizu Jeruzalema skrenuli su

na sjever, kako bi ili tvrim putem. Zaobili su dva gradia blizu Emausa,
pa krenuli putem kojim e poslije i sam Isus ii. Premda je to bilo dugo
putovanje, brzo su ga preli. Sad su morali prijei dva brda. Vidjela sam ih
kako se odmaraju izmeu ta dva brda, neto jedu za okrjepu, osvjeavajui
se s malo balzamovih kapi koje su usput pokupili, a mijeali su ih s vodom
za pie. Brdo je imalo gudure i peine. Dolina je bila vrlo plodna. Primijetila
sam uz put neku posebnu vrstu cvijea. Imalo je fine zelene listove i kitu
od 9 siunih aki u obliku zvonia, bijelo lagano proarani crvenim.
Marija je nosila smeu vunenu potkoulju, preko koje je bila siva haljina s
pojasom. Josip je nosio u smotku dugu smekastu haljinu s kapuljaom i
trakama sprijeda. To je bila haljina koju je Marija obino nosila kad god je
ila u Hram ili sinagogu.
Zaharijina je kua bila na vrstu brijegu, a druge su nastambe bile posvuda
ratrkane. Nedaleko nje, tekao je potoi koji se sputao s planine.
Elizabeta je u duhu bila obavijetena, da dolazi neka od njene rase koja e
roditi Mesiju. esto je razmiljala o Mariji i arko je eznula vidjeti je, i
stvarno je u viziji vidjela Mariju kako dolazi u Hebron. Desno od ulaznih
vrata, bila je mala sobica u koju je Elizabeta postavila sjedalice. Tu se
odmarala, esto eznutljivo pogledavajui na put u nadi da e ugledati
Mariju. Kada se Zaharija vrati s Pashe iz Jeruzalema, vidjela sam Elizabetu,
tjeranu silnom eljom, kako uri iz kue i ide znatan dio puta prema
Jeruzalemu. Kad ju je Zakraija sreo, uplaio se kad ju je vidio tako daleko
od doma i u kakvom je stanju. Ali ona mu ispria svoje brige, da ne moe
prestati razmiljati o neakinji Mariji koja dolazi iz Nazareta da je posjeti.
Zaharija je to smatrao ludou, da e jedan tek vjenani mladi par
poduzeti tako dalek put. Sutradan sam vidjela Elizabetu kako opet ide
putem tjerana istom enjo, pa sad ugledah Svetu obitelj kako joj se
pribliava.

Elizabeta je bila ve u poodmaklim godinama. Bila je vitka, visoka,

nasmijana i profinjena lica. Oko glave je nosila neto smotano. Poznavala
je Mariju samo po uvenju, nikad je nije vidjela. im je Blaena Djevica
vidjela Elizabetu, poznala ju je i pourila da je sretne, dok je Josip bio na
pristojnom odstojanju. Marija je ve dola kraj kua u susjedstvu Zaharijine
kue. Svi su susjedi bili osupnuti njenom ljepotom, ispunie se takvim
potovanjem kad su vidjeli njeno dranje, da su ustuknuli korak unatrag u
svojoj poniznosti prema Mariji. Kad su se roakinje susrele, pozdravie se
radosno rairenim rukama. Ugledah svjetlo u Mariji i kako izlazi iz nje zraka
koja ulazi u Elizabetu, koja istog trena postade udesno radosna. Dugo su
jedna drugu gledale u oi, pa ruku pod ruku prijeoe dvorite do ulaznih
vrata, gdje Elizabeta jo jednom pozdravi Mariju zaeljevi joj dobrodolicu.
Josip obie kuu i u stranjem trijemu srete Zahariju. S potovanjem
pozdravi starog sveenika, koji odgovori piui na ploici.
Marija i Elizabeta unioe u sobu u kojoj je bilo ognjite. Tu se zagrlie, i
prislonie obraz uz obraz, tapajui jedna drugu po leima. Ugledah svjetlo
kako izlazi iz njih obje i struji izmeu njih. Tada prva Elizabeta postade
duhom pobuena, ustuknu jedan korak, podie ruke k nebu, pa povika:
"Blagoslovljena ti meu enama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje. Pa,
otkuda to meni, da mi Majka moga Gospodina dolazi? Jer gle, im mi do
uiju

dopre

tvoj

pozdrav,

zaigra

edo

od

sree

utrobi

mojoj.

Blagoslovljena ti jer povjerova, da e ti se ispuniti sve to ti je reeno od

Gospodina."
Na ove zadnje rijei, Elizabeta uvede Mariju u sobicu pripremljenu za nju,
da moe sjesti i odmarati se. Bilo je to samo par koraka od mjesta gdje su
prethodno stajale. Marija se odvoji iz Elizabetina zagrljaja, poloi ruke na
prsa, pa boanski inspirirana izree svoj hvalospjev:
"Velia dua moja Gospodina i klike duh moj u Bogu, mome Spasitelju, jer
pogleda na neznatnost slubenice svoje, jer gle, odsad e me svi zvati
blaenom. Velike mi stvari uini, sveto je ime Njegovo. Milost je njegova

nad onima to se Njega boje. Iskaza snagu miice svoje. Raspri oholice
umiljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni
dobrima, a

bogate otpusti

prazne. Prihvati

Izraela

slugu svojega,

spomenuvi se milosra svoga, kako obea ocima naim, spomenuti se

dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
Vidjela sam da je i Elizabeta dirnuta istim duhom, recitira cijeli hvalospjev
zajedno s Marijom. Tad obje sjedoe na niske sjedalice. Na stoliu je bio
mali pehar. Oh, kako sam bila sretna! I ja sam sjela kraj njih dvije i molila s
njima cijelo vrijeme.
Vidjela sam da su Josip i Zaharija jo uvijek zajedno. Razgovarali su
pomou pisanja na tablici, a stalno o dolasku Mesije. Zaharija je bio visok,
lijep starac, obuen kao sveenik. On i Josip su sjedili zajedno uza zid kue
koji je gledao na vrt, u kojem su sad Elizabeta i Marija sjedile na sagu, pod
kronjom velikoga stabla. Kraj stabla je bila fontana iz koje je istjecala
voda kad bi se zapua pritisnuo. Uokolo posvud je bila trava i cvijee, a
na stablima je bilo malo ute ljive. Obje su jele kruh i malo voe iz
Josipove torbice za putovanje. Koja jednostavnost i skromnost! Dvije
djevojke i dvojica slugu bijahu u kui. Pripremili su stol pod stablom. Josip i
Zaharija izioe i blagovae. Josip se htio odmah vratiti kui, ali ga oni
nagovorie da ostane osam dana. On jo nita nije znao o Marijinu zaeu.
ene su o tome utjele. Potaknute duhom imale su preutni sporazum o
tome.
Kad su se svih etvoro zajedno skupili, moljae se nekom vrstom molitve
sline litanijama. Ugledah kri kako se pojavljuje posred njih, pa onda kako
opet nestaje. Da, bilo je to kao da se dva kria susreu zajedno.
Uveer su opet zajedno sjedili pod lampom ispod stabla. Nakon toga sam
vidjela da su Josip i Zaharija otili u oratorij, a Marija i Elizabeta se
povukoe u svoj sobiak. Obje su bile zapaljene Duhom, pa su opet

recitirale Velia. Blaena je Djevica nosila proziran bijeli veo, koji je uvijek
sputala kad bi razgovarala s mukima.
Zaharija sutradan povede Josipa u neki drugi vrt, malo udaljen od kue. U
svim stvarima je Zaharija bio taktian i metodian. Ovaj je drugi vrt imao
prekrasno grmlje i voke. U sreditu bijae avenija stabala, a na kraju nje
kuica, s ulazom postrance. Unutra je bio kau napunjen mahovinom ili
neim slinim. Bile su i dvije bijele figure, velike kao djeca. Nisam posve
sigurna kako su se tamo nale niti to predstavljaju, ali ini mi se da su
sliile Elizabeti i Zahariji kad su bili mladi.
Vidjela sam Mariju i Elizabetu kako provode puno vremena zajedno. Marija
je pomagala u svemu oko kue, a pripremala je i sve potrebito za dijete.
Obje su plele velike pokrivae, a radile su isto i za sirotinju.
Tijekom Marijine odsutnosti, Ana je esto slala sluavku da pregleda
Marijinu kuu u Nazaretu, a jednom sam je i samu tamo vidjela.
Vidjela sam Zahariju i Josipa kako provode no u vrtu, koji je bio malo
podalje od kue. Dio noi su spavali malo u ljetnoj kuici, a dio su molili na
otvorenom. Vrlo rano u zoru vratili su se do kue, gdje su Marija i Elizabeta
provele no. Marija i Elizabeta su svako jutro i svaku veer, zajedno
recitirale himan zahvalnosti, Velia, kojeg je Marija dobila prosvjetljenjem
po Duhu Svetom, kad je pozdravila Elizabetu. Tijekom recitiranja, stajale bi
jedna nasuprot druge, naslonjene na zid, kao da su u koru, ruke pri
prekriile na prsima, crni veo im preko glave, prekriva lice. U drugom dijelu
himna, koji se odnosi na Boje obeanje, vidjela sam pretpovijest Svetog
Utjelovljenja i misterije Presvetog Oltarskog Sakramenta, od Abrahama do
Marije. Vidjela sam Abrahamovo rtvovanje Izaka, takoer Misteriju
Zavjetnog kovega, koju je Mojsije dobio no prije odlaska iz Egipta, i po
kojoj je mogao pobjeivati i osvajati. Prepoznala sam njenu vezu s svetim
Utjelovljenjem, i inila mi se kao da je ova Misterija sad bila ispunjena u
ivotu Marije Djevice.

Takoer sam vidjela proroka Izaiju i njegovo prorotvo o Djevici, a od njega

do Marije pojavljivale su se vizije dolaska Presvetog Sakramenta. Jo se
sjeam rijei koje sam ula: 'S oca na oca, sve do Marije, ima 14
generacija.' Vidjela sam kako je Marijina krv uzela udjela u generacijama
njenih predaka, i kako tako tee sve blie i blie k Utjelovljenju. Nemam
rijei za opisati ovo jasnije. Mogu samo rei, da sam negdje vidjela,
ponekad tu, ponekad tamo, ljude raznih rasa. ini se da su iz njih istjecale
zrake svjetla, koje su uvijek utjecale u Mariju, kao kad se ona pojavila pred
Elizabetom. Vidjela sam da je ova zraka prvo potekla iz Misterije Zavjetnog
kovega, a ula je u Mariju. Tad sam vidjela Abrahama i od njega izlazi
zraka, koja je opet zavrila u Mariji, itd. Mora da je neko vrijeme Abraham
boravio blizu Marijina stana, jer sam tijekom Velia vidjela zraku koja je
istjecala iz njega, a zraka ne bijae dugaka, jer on ne bijae daleko,
premda su osobe koje su povezane s Marijom, a bile su poslije Abrahama,
imale zrake koje su mi izgledale due i da dolaze izdaljega. Te su zrake
izgledale vrlo fine, iste, kao kad sunce prodire kroz kljuanicu. U takvim
zrakama, vidjela sam Marijinu krv, kako sjaji vrlo crveno i jasno, a meni
bijae reeno: 'Gle, kako je ista ova crvena zraka svjetla, mora da je to
krv te Djevice, od koje e se utjeloviti Sin Boji.'
Jednom sam vidjela Mariju i Elizabetu kako uveer idu do Zaharijina
zaviaja. Sa sobom su u koaricama ponijeli kruha i voa, jer su tamo
namjeravale prenoiti. Poslije su za njima doli Josip i Zaharija. Vidjela sam
kako Maria izlazi pred njih da ih doeka. Zaharija je sa sobom nosio svoju
malu ploicu, ali je bilo previe mrano za pisanje. Vidjela sam kako Marija
razgovara s njim. Rekla mu je da bi trebao razgovarati ove noi. On odloi
ustranu svoju ploicu, pa oralno porazgovara s Josipom. Sve sam ovo
gledala na svoje zaprepatenje, ali tad mi moj vodi ree: 'Zato se
udi?', pa mi pokaza viziju svetog Goara, koji je objesio svoj ogrta na
zraku sunca kao kuku. Tad sam dobila pouku da djeje pouzdanje (vjera)
ini sve stvari stvarnima i moguima. Ova su mi dva izraza dala veliko

unutarnje prosvjetljenje na sve vrste udesa, ali ne mogu to ba tono

objasniti.
Tad su njih etvero proveli no u vrtu. Sjedili bi ili etali, dvoje po dvoje, tu
it amo molili, ili bi se malo povukli u kuicu na odmor. ula dam ih da
govore kako bi se Josip morao vratiti doma, u predveer abata, a da bi ga
Zaharija morao ispratiti do Jeruzalema. Mjesec je sijao sjajnije na
zvjezdanom nebu. Bilo je neopisivo mirno i ljupko biti kraj ovih svetih dua.
Jednom sam provirila u Marijinu sobicu. Bila je no, a ona je spavala.
Leala je postrance, s rukom pod obrazom. Preko smee potkoulje, nosila
je vuneni pojas bijele boje, oko 50 cm u irinu. Kad bi se pripremala na
odmor, uzela bi pod pazuho jedan kraj ovog pojasa, pa bi se vrsto
omotala oko glave, pa gornji dio tijela, pa sve do stopala, pa opet natrag.
Tako je cijela bila omotana, pa nije mogla napraviti veliki korak. Ovo je
inila kraj svog leaja, kraj uzglavlja i jastuka, odnosno neega to je bilo
smotano, a sluilo je kao jastuk. Ruke su od lakata bila slobodne, a veo s
glave bi bio otvoren na prsima.
esto sam viala pod Marijinim srcem slavu, u ijem je sreditu gorjela
neopisivo ist plamiak, a preko Elizabetine utrobe bijae takoer slina
slava, ali plamen ne bijae toliko ist.
Kad je abat zapoeo, vidjela sam u Zaharijinoj kui, u sobi koju prije
nisam ni vidjela, upaljene lampe. Poeo se slaviti abat. Zaharija i Josip,
kao i estorica mukaraca iz susjedstva, stajali su i molili pod lampom oko
male kutije na kojoj su bili svitci pisma. Na glavama su nosili neto kao
male velove. Nisu inili tolika klanjanja tijelom, kao dananji idovi,
premda su esto priklanjali glavu i irili ruke.
Marija, Elizabeta i druge dvije ene, stajale su posebno, u prostoru
odijeljenom reetkom, odakle su mogle vidjeti u oratorij. One su bile skroz
umotane u veo, a preko glava im molitveni alovi.

Zaharija je cijelo vrijeme abata bio odjeven u svoje sveeniko ruho.

Sastojalo se od duge bijele haljine s prilino uskim rukavima. Bio je opasan
irokim pojasom, koji je bio puno puta omotan oko njega. Na njemu su bila
slova, a s njega su visjele rese. Noge su mu bile labavo omotane,
privrene trakama, a na stopalima vezicama privezani potplati. Zaharija
pokaza Josipu svoju molitveni ogrta. Bio je bez rukava, irok i teak, vrlo
lijep, proarano bijelim i purpurnim. Na prsima se privrivao pomou tri
dragocjene kope.
Kad je abat zavrio, vidjela sam ih kako jedu po prvi puta. Zajedno su
blagovali pod stablima u vrtu blizu kue. Blagovali su zelenje koje su
prethodno umakali u neto, sisali su male granice biljaka, koje su takoer
u neto umakali. Bile su tamo i male zdjelice, s malim voem, kao i drugo
posue, iz kojih su uzimali obrok pomou smee lice. Mora da je to bio
med, kojeg su jeli s licama izraenim od rogova. Takoer su jeli i male
kruhove.
Nakon obroka, Zaharija otprati Josipa na njegovu putu doma. No je bila
tiha, mjeseina sjajna, a nebo osuto zvijezdama. Prije rastanka, svi su
ponaosob molili. Josip je sa sobom nosio svoj mali zaveljaj, u kojem su bili
mali kruhovi i mali vr s nekim napitkom. Oba su putnika imali tap, ali je
Josipov na vrhu bio svinut u kuku, dok je Zaharijin na kraju imao kvrgu.
Oba su bila odjevena u putnike mantile, koje su nosili preko glave. Prije
nego su krenuli, zagrlili su Mariju i Elizabetu, pritiskajui ih na srce. Ali, u to
vrijeme, nisam vidjela nikakva poljupca. Rastanak je bio miran i veseo.
Dvije su ih ene otpratile dio puta, a onda su mukarci nastavili sami. No
je bila neizrecivo draesna.
Marija i Elizabeta se sad povratie ka kui, pa uoe u Marijinu sobu. Na
zidu je bila upaljena lampa, kao to je bilo uobiajeno kad bi Marija spavala
ili molila. Dvije se ene postave licem jedna prema drugoj, pa izrecitirae
Velia. Cijelu no su provele u molitvi, iz kojeg razloga, sada ne znam.

Tijekom dana, vidjela sam Mariju, zauzetu svim vrstama poslova,

pljevljenja vrta, na primjer.
Vidjela sam Josipa i Zahariju jo uvijek na putu. No su proveli pod
sjenicom. Ili su okolnim putevima, mislim da su tako posjeivali mnoge
ljude, jer su tako bili na putu tri dana.
Ponovo sam vidjela Josipa u Nazaretu. Anina se sluavka brinula o kui,
kuhala mu. Ila je naizmjence od Anine kue do Marijine kue. Osim ove
iznimke, Josip je cijelo vrijeme bio sam.
Takoer sam vidjela Zaharijin povratak doma, a vidjela sam Mariju i
Elizabetu kako recitiraju Velia, i kako rade kuanske poslove. Predveer bi
uobiajeno proetali po vrtu. Vrt je bio lijepo kultiviran, napredan, u njemu
je bio zdenac, to je bila rijetkost u ovom kraju. Tamo su putnici sa sobom
uvijek nosili male vreve u kojima bi bio neki napitak ili sok moda.
Openito predveer bi Marija i Elizabeta proetale dalje od kue, jer je ona
bila sama usred polja. Oko devet bi se obino povukli na poinak, a uvijek
bi se ustajale prije zore.
Blaena je Djevica ostala s Elizabetom tri mjeseca, i nakon roenja Ivana, a
u Nazaret se vratila prije njegova obrezanja. Josip je iziao pred nju, da je
doeka, na pola puta, a tu je prvi puta vidio da je Marija trudna. Ali, nije
dao nikakva znaka da je to zamijetio, nego se borio sa svojim sumnjama.
Marija, koja se ovoga plaila, je utjela, i tako je poticala njegove sumnje.
Kad su stigli u Nazaret, Marija ode do svojih roditelja, i tamo ostane
nekoliko dana. U meuvremenu je Josipova zabrinutost rasla, do takvog
stupnja, da kad se Marija vratila doma, on pobjee iz kue. Tad se aneo
ukaza Josipu i tako ga utjei.
5. Slika gozbe

Vidjela sam prekrasne i skoro neopisive vizije gozbe. Vidjela sam crkvu,
koja je izgledala kao elegantna, divna osmerokutna voka, ije je korijenje
doticalo zemlju, iznad bujnog izvora. Stabljika nije bila ba visoka, mogli
ste vidjeti razmak izmeu zemlje i crkve. Ulaz je bio nad izvorom, koji je
vrio i vrio baloniima, izbacujui uokolo neto bijelo, kao zemlju ili pijesak,
odravajui tako posvuda zelenilo i plodnost. Ispod crkve nije bilo korijenja
nad izvorom. Sredina unutranjosti bijae kao kapsula u jabuci, sjeme je
formiralo mnoge divne bijele niti. U tom sjemenju bijahu male orgulje, kao
jezgre jabuke.
Kroz jedan otvor u podu, mogli ste vidjeti ravno dolje do vrijueg izvoravrutka. Vidjela sam da neke jezgre, koje bi pale u izvor, izgledaju bjelje i
ie. Ali dok sam to promatrala, ini mi se da se u crkvi plod sve vie
rastvarao. A kapsula onoga koji se zadnji pojavio, bijae kao neki komad
neke mainerije, kao neka olabavljena umjetna kitica cvijea u samom
sreditu.
Tad sam ugledala Blaenu Djevicu i Elizabetu, kako stoje na tom podnoju i
ponovo izgledaju kao dva tabernakula, jedna kao tabernakul svetaca, a
druga kao Presveti Sakrament. Dvije su se blaene ene okrenule jedna
prema drugoj, pokazujui uzajamnu trudnou. Tad iz njih izioe dva lika,
Isus i Ivan. Ivan je bio vei, poloi ugalj na zemlju, glava mu u krilu. Ali,
Isus bijae kao siuno dijete, formirano od svjetlosti. Ba kao to sam ga
esto viala u Presvetom Sakramentu. Uspravno lebdei, Isus se pomae k
Ivanu, proe kraj njega, prosu po njemu kao neki bijeli dim, dok je ovaj
leao nice prema tlu. Refleksija od bijelog dima, probijala je kroz otvor u
podu, dolje sve izvora, gdje je u njemu i nestajala. Tad Isus podie malog
Ivana i zagrli ga, a nakon toga se svaki od njih vrati u majinu utrobu, koje
su istovremeno pjevale Velia.
Tijekom toga pjevanja, takoer sam vidjela Josipa i Zahariju, kako izlaze iz
zidova na suprotnoj strani crkve, a slijedili ih stalno rastui broj naroda,
dok se cijela zgrada nastavila razotkrivati, dok je istovremeno sve vie i

vie poprimala izgled crkve, u prilikama nekog svetog blagdana. Oko crkve
su rasle loze s divnim zelenjem, a ono je postojalo toliko gusto da se je
moralo podrezivati.
Crkva je sad poivala na zemlji. U njoj bijae oltar, a kroz otvor iznad
vrutka uzdizala se fontana krtenja. Mnogi su narodi ulazili na vrata, pa je
u crkvi konano nastao veliki savreni blagdan. Sve se to dogaalo unutra,
sve je tiho raslo, i u formi i u akciji. Nemam rijei za opisati sve to.
Na blagdan svetog Ivana Krstitelja, imala sam jo jednu viziju blagdana.
Osmerokutna crkva bijae prozirna, kao da je nainjena od kristala ili
mlazova vode. U sreditu bijae izvirui izvor, a iznad njega se uzdizao
mali toranj. Vidjela sam da Ivan stoji kraj njega i krtava. Vizija se
promijenila.
Izvan izvora je rasla cvjetasta stabljika, oko koje se uzdizalo osam stupova,
koji su podravali neku piramidalnu krunu. Iznad krune, stajae preci Ane,
Elizabete i Josipa. Malo podalje od glavne stabljike, bijahu Marija i Josip, s
Josipovim roditeljima i s Zaharijinim roditeljima. Iznad glavne stabljike
stajae Ivan. inilo se da iz njega izlazi glas, a ja ugledah narode i kraljeve
kako ulaze u crkvu, i primaju Presvetu Euharistiju iz ruku biskupa. ula
sam Ivana kako govori da je njihova radost vea nego njegova.
6. Pripreme Blaene Djevice za roenje Krista. Put u Betlehem.
Vidjela sam Blaenu Djevicu kako je ostala mnogo dana kod Ane, dok je
Josip ostao sam u Nazaretu. Jedna od Aninih slukinja brinula se o njemu.
Sve dok je ivjela Ana i Josip i Marija su primali od Anine kue glavnu
podrku. Vidjela sam Mariju blizu Ane, plete i veze. inilo se da su vrlo
zaposlene u kui. Mora da je Joakim ve davno umro, jer sam tamo vidjela
Anina drugog mua i jednu djevojicu oko 6 godina staru. Ona je pomagala
Mariji, uei od nje. Ako to nije ki od Ane, mora da je to ki od Marije
Kleofine, koja se takoer zvala Marija.

Vidjela sam Mariju u sobi, sjedi s ostalim enama, priprema male i velike
prekrivae. Neki su bili izvezeni zlatom i srebrom. Bio je jedan veliki
prekriva u krinji koja se nalazila posred ena, a na njemu su sve radile.
Plele su dvjema malim drvenim iglama s obojanom preom. Ana je bila
vrlo zaposlena. Ila je stalno od jedne do druge, uzimajui i davajui vunu.
Svi su oekivali od Marije da e se poroditi u Aninoj kui. Svi ovi pokrivai,
kao i druge stvari, bili su priprema, djelomino za roenje Djeteta, a
djelomino za dar sirotinji. Sve je bilo od najboljeg, sve je bilo dekorirano i
bogato opskrbljeno. Nisu nita znali o tome da e Marija, zbog potrebe,
putovati u Betlehem. Josip je taj tren bio na putu za Jeruzalem sa stokom
za rtvovanje.
Vidjela sam da se Josip vratio iz Jeruzalema. Odveo je u Jeruzalem stoku
koju je namjeravao rtvovati. Odsjeo je u jednoj kui pred Betlehemskim
vratima. To je bila ista ta gostionica, u kojoj e kasnije on i Marija odsjesti,
prije Marijina ienja. Vlasnik gostinjca je bio jedan Esen. Josip je odande
otiao u Betlehem, ali nije posjetio roake. Traio je gradilite, radi toga da
napravi spremite za alat i daske. Jer, nakon Marijina poroaja, za koji je i
on mislio da e dogoditi u Nazaretu, na proljee je namjeravao otii s
Marijom u Betlehem, kako bi tamo ivjeli. Josip nije puno mario za Nazaret.
elio je dobiti mjesto blizu gostionice koju je drao Esen. Iz Betlehema
ponovo ode u Jeruzalem rtvovati.
Kada je se vraao iz Jeruzalema i oko podneva prelazio potok Himki, est
sati od Nazareta, pojavi se pred njim aneo i ree mu da bi odmah trebao
uzeti Mariju i krenuti na put u Betlehem, jer tamo se ima roditi Dijete. Osim
toga, aneo mu ree da uzme sa sobom sve potrebno, ali neka ne uzima
ipke niti izvezenih prekrivaa, pa mu napomene i ostale stvari

koje bi

trebao uzeti. Josip je bio nemalo iznenaen. Aneo mu ree da osim

magarca na kojem e Marija jahati, neka povede sa sobom i mladu
magaricu od godine dana starosti, koja jo nikad nije bila upregnuta. Neka
ovu magaricu puste ispred sebe, pa neka slijede put kojim i ona ide.

Vidjela sam Josipa i Mariju u njihovoj kui u Nazaretu. Ana je takoer bila
prisutna. Josip im ree o zapovijedima koje je primio od anela, a oni se
poee pripremati za put. Ana je bila jako zabrinuta. Blaena je Djevica
imala sva saznanja u svom srcu, jer je ve otprije znala da e roditi u
Betlehemu. Ali, u svoj svojoj poniznosti o tome je utjela. Znala je takoer
za sva proroanstva. uvala je sva proroanstva koja su se odnosila na
roenje Mesije u svom malom ormariu u Nazaretu. itala je ta
proroanstva vrlo esto i molila za njihovo ispunjenje. Primila ih je od
uitelja u Hramu i od istih svetih ena koje su i njih pouavale. Njene
molitve su uvijek bile za dolazak Mesije. Neizmjerno je cijenila osobu od
koje e se roditi Mesija, htjela joj je sluiti cijeli ivot, kao najponiznija
slukinja. U svojoj poniznosti nikada nije pomislila da je ta osoba, ona
sama.
Od Farizeja je nauila da e Mesija biti roen u Betlehemu. Zato se
dragovoljno podvrgla Bojoj volji, sad kad je trebala ii na put. Bilo joj je
jako teko krenuti na put, jer je sad u planinama bilo vrlo jako hladno.
Marija je imala jaki osjeaj, da odsada mora postati sama sirotinja. Ne
smije odsada nita izvanjski posjedovati, jer sve ima u nutrini. Znala je da
e ona biti Spasiteljeva majka, majka Sina Bojeg. Znala je, a i osjeala je,
da je krivnjom jedne ene, grijeh uao u svijet, pa tako sad isto, po jednoj
eni, Iskupljenje e se roditi. Ba pod tim istim dojmom je bila i kad je ono
prije uskliknula 'Evo slubenice Gospodnje!' Takoer sam shvatila, da je
Isus zaet Duhom Svetim, negdje oko ponoi, i oko ponoi e se i roditi.
Vidjela sam Josipa i Mariju s Anom, Marijom Kleofinom i nekim slugama,
kako tiho idu na put. Krenuli su od Anine kue. Jedno magare je na sebi
imalo samar za Mariju i njenu prtljagu. Na polju Himki, gdje se aneo
pojavio pred Josipom, Ana je imala panjak. Tu su sluge otile dovesti malu
magaricu, od godinu dana starosti, davi je Josipu da je povede sa sobom.
Magarica je trala za Svetom obitelji. Ana, Marija Kleofina i sluge, sad se
dirljivo oproste od Marije i Josipa.

Vidjela sam ovih dvoje svetih putnika kako odlaze daleko i kako nalaze
sklonite u nekoj kuici na vrhu planine, na nekom polju. Tu su ih dobro
primili. Mislim da je vlasnik bio najamnik farme, zvane Kua Himki, a njemu
samom je polje pripadalo. Odatle ste mogli vidjeti daleko u daljinu, da, ak
sve do planina blizu Jeruzalema.
Ponovo sam vidjela Svetu Obitelj, u vrlo hladnoj dolini, kroz koju su
probijali svoj put k planini. Tlo je bilo prekrito ledom i snijegom. Bilo je to
oko etiri sata od Kue Himki. Marija je neopisivo patila od hladnoe. Stade
blizu nekog stabla bora, pa povie: 'Moramo se odmoriti. Ne mogu dalje.'
Josip je pod stablom napravio sjedite za nju, u koje je uloio vatru. esto
sam vidjela u tim krajevima da putnici tako ine. Blaena je Djevica molila
gorljivo, molei Boga da ne dopusti da se smrznu. Isti tren, tako velika
toplina prostruji kroz nju, da je pruila ruke svetom Josipu da se i on ugrije.
Uzela je malo hrane da se okrijepi.
Mala magarica, njihov vodi, dola je gore s njima i tamo je mirno stajala.
Njene kretnje su bile stvarno zapanjujue. Na ravnim putovima, izmeu
planina gdje nije bilo stranputica, pa nisu mogli zalutati, bila je nekad iza
njih, a nekad daleko ispred njih. Ali, tamo gdje se put ravao, uvijek bi se
nala na raskrsnici i potrala pravim putem. Kad god su doli do mjesta
gdje je bilo potrebno stati, mala magarica bi isto mirno stajala. Josip tu
progovori Mariji o dobrom sklonitu kojeg oekuje pronai u Betlehemu.
Rekao joj je da poznaje dobre ljude u jednom gostinjcu, gdje e za malu
sumu dobiti lijepo prenoite. Hvalio je Betlehem samo kako bi Mariju
utjeio i ohrabrio.
Nakon toga, ugledah Svetu Obitelj kako stie do velike farme, udaljene oko
dva sata od bora. Gazdarica nije bila doma, a gazda odbi primiti svetog
Josipa, rekavi mu neka produi dalje. Oni produie i stigoe do kolibe u
kojoj su se sklanjali pastiri, gdje ih primie, a tamo pronaoe i svoju malu
magaricu. U kolibi je bilo par pastira, koji su bili vrlo ljubazni. Zapalie
vatru od trske i drva, pripremie meku slamu za Mariju. Tada pastiri

otioe do farme gdje ih nisu primili. Rekoe ljudima na farmi da su sreli

Josipa i Mariju, te dodae: 'O kako lijepa, kako izvrsna ena! Koji ljubazan,
poboni i dobrohotni ovjek! Koji divni ljudi!'
Gazdarica se taman vratila doma. Prenerazila se kad je ula da ih je mu
odbio primiti. Vidjela sam je da uri do pastirske kolibe, doe do nje, ali ne
ue, jer je bila plaha i nije se usudila ui.
Ova je koliba bila na sjevernoj strani planine, na ijim je junim obroncima
leala Samarija i Tebez. Istono s ove strane Jordana, nalazili su se Salem i
Ainon, a na drugoj nasuprotnoj strani Sokot. Ta koliba bijae oko 12 sati
udaljena od Nazareta. ena je ponovo dola sa svoje dvoje djece. Bila je
dobra ena, a kad je vidjela prizor u kolibi bijae skroz potresena. Doao je
i njen mu, i molio oprost. Nakon to su se Josip i Marija malo okrijepili,
ovjek im pokaza gore u planini, u daljini, gostinjac udaljen oko sat
vremena hoda.
Meutim, taj se domain ispriavao Josipu prenatrpanou gostiju. Ali kad
je Blaena Djevica ula i zamolila za konak, gazdarica, kao i sam gazda,
promijenie odluku. ovjek je odmah organizirao mjesto za njih, u
susjednoj kui, a pobrinuo se i za magare. Mala magarica nije bila s njima.
Skakutala je uokolo po poljima, jer kad nije bila potrebna nije se ni
pojavljivala. Ovaj je gostinjac bio dosta pristojan, a sastojao se od nekoliko
kua. Premda je bio smjeten na sjevernoj strani planine, bio je okruen
vonjacima, divnim vrtovima i balzamovim stablima. Marija i Josip
prenoite i ostadoe tamo cijeli dan, jer je bio abat.
Na abat domaica sa svoje troje djece posjeti Mariju, a s njom doe jo
jedna ena iz susjedne kue, sa svoje dvoje djece. Marija je popriala s
malenima i pouila ih. Djeca su imala male svitke pergamene iz kojih su
itala. I ja sam sama, smiono pristupila i povjerljivo razgovarala s Marijom.
Rekla mi je kako je izuzetno dobro ba sad, u ovom stanju kakvo jest. Nije
osjeala pritiska ni teine. Ali ponekad, iskusila bi osjeaj da je neto
ogromno veliko unutar nje, pa se osjeala kao da ona sama lebdi u samoj

svojoj osobi. Osjeala je da je okruena Bogom i ovjekom, i da je ON taj

koji nju nosi.
Josip je iziao van s domainom na njegova polja. I gazda i gazdarica su
osjeali veliku naklonost prema Mariji. Suosjeali su s njenim stanjem.
Govorili su joj da ostane, pokazivali sobu koju e joj ustupiti. Ali ipak,
sutradan rano ujutro, oni krenue na put. Ili su prema istoku, onkraj
planine, pa u dolinu, stalno poveavajui udaljenost izmeu sebe i
Samarije, u koju se isprava inilo da idu. Na brdu Gerazimu vidio se hram.
Na krovu su bili brojni likovi, kao lavovi ili neke druge ivotinje, koje su na
suncu sjale bjelkastom svjetlou.
Put je vodio dolje u ravnicu, ili polje Sihem. Nakon puta od skoro 30 km,
doli su do vrste farmerske kue gdje su dobro doekani. Gazda je bio
uvar polja i vonjaka, koja su pripadali gradu u blizini. Ovdje je bilo toplije
i zelenije nego li na ikojem mjestu gdje su dosad bili, jer je tu bila sunana
strana planine, a to je predstavljalo znaajnu razliku u Palestini u to doba
godine. Kua nije bila u samoj dolini, nego na junoj padini planine, koja se
protezala od Samarije do istoka. Imanje je pripadalo onim pastirima, ije e
se keri kasnije, udati za one sluge iz karavane Triju Kraljeva, koje su tamo
ostale, naime nisu se vraale u svoje zemlje s Kraljevima. Kasnije e i sam
Isus tamo esto boraviti i pouavati. Prije nego su otili, Josip blagoslovi
njihovu djecu.
Vidjela sam njega i Mariju kako idu preko ravnice pokraj Sihema. Ponekad
je Blaena Djevica pjeaila. Povremeno su se odmarali i krijepili. Sa
sobom su imali male kruhove i hladno jako pie u malim lijepim smeim
vriima, koji su sjali kao metal. Sedlo koje je Marija koristila na magaretu,
bijae opremljeno uzlima s obje strane, kao potpornjima za noge, tako da
se moglo lake sjediti. Podupira na sedlu je bio na vratu magareta, pa je
Marija sjedila nekad nadesno, a nekad nalijevo. Uokolo puta su bile kupine
i drugo bobiasto grmlje, koje su skupljali i jeli. Prva stvar koju je Josip inio
kad bi stigao u neki novi gostinjac, bijae pronalaenje i priprema ugodna

mjesta ili leaja za Mariju. Poslije bi oprao noge, kao to bi i Marija uinila.
Njihova pranja i ienja bijahu esta.
Bila je prilino mrana veer, kad su stigli do neke usamljene gostionice.
Josip pokuca i zamoli za konak, ali vlasnik nije htio ni otvoriti vrata. Josip
mu objasni svoju poziciju, rekavi mu da njegova supruga ne moe dalje.
Ali ovjek je bio neumoljiv, nije htio ni prekidati svoj odmor. A kad mu Josip
ree da e mu platiti, dobi odgovor: 'Ovo nije gostinjac. Ne kucaj vie.'
Vrata kue ostadoe zatvorena.
Marija i Josip produie dalje i nakon vrlo male udaljenosti pronaoe
sklonite. Josip upali vatru, pripremi leaj za Mariju, a ona mu sama u tome
pomagae. On uvede magare unutra, pronae malo sijena i stavi pred
njega. Tu ostadoe nekoliko sati. Vidjela sam ih kako odlaze rano ujutro,
prije zore, dok je jo bilo mrano. Sad su bili oko est sati hoda od svog
zadnjeg sklonita, od Nazareta oko 26 sati, a od Jeruzalema oko 10 sati.
Posljednja kua je stajala na ravnici, ali put iz Gabate k Jeruzalemu se
ponovo poeo uspinjati. Sve do sada Josip i Marija nisu ili glavnim
putovima, premda su nekoliko puta presjekli glavne putove, koji su vodili iz
Sirije dolje do Egipta. Stoga su ili vrlo uskim putovima, preko planina, s
iznimkom ovog irokog. ovjek je morao biti vrlo paljiv prilikom hodanja,
ali magare je uvijek sigurno gazilo.
Sad sam vidjela putnike kako stiu do kue, iji je vlasnik isprva bio vrlo
neutiv prema Josipu. Baci svjetlo na Marijino lice, pa ree Josipu kako ima
tako mladu enu. Ali, gazdina ena ih uvede unutra, dade im sklonite u
jednoj vanjskoj kui, taglju, ponudivi im malo kruha.
Sutradan su napustili ovo mjesto. Slijedee sklonite im bijae velika
farmerska kua, gdje takoer ne bijahu ba srdano primljeni. Vlasnik
gostinjca bijae vrlo mlad, nije obraao puno panje na Josipa i Mariju. Oni
ne bijahu jednostavni pastiri, ve bogati farmeri, kao to smo danas ovdje
mi, izmijeani sa svijetom, trgovinom, obrtima itd. Vidjela sam jednog
staria kako hoda uokolo kue uz pomo tapa. Odavde, imali su jo

sedam sati hoda do Betlehema, ali oni nisu ili direktnim putem, jer je to
bio brdovit put, a u ovo doba godine i vrlo naporan. Slijedili su svoju malu
magaricu preko terena, izmeu Jeruzalema i Jordana.
Vidjela sam ih oko podne, kad su stigli do velike pastirske kue, oko dva
sata od Ivanova mjesta krtavanja na Jordanu. Isus je tamo jednom nakon
svoga krtenja, proveo no. Blizu kue je bila druga kua za stoku i krmivo,
a u dvoritu bijae izvor iz kojeg je voda sustavom cijevi odvoena do
kupalita. Tamo je bila jedna velika gostionica. Mnoge su sluge tamo
objedovale, stalno su ulazile ili izlazile iz kue.
Domain je primao putnike vrlo ljubazno i utivo. Inzistirao je da jedan
sluga opere noge Josipu kod izvora. Takoer ga je opskrbio novom
haljinom, a njegovu je dao oprati i oetkati. Slukinja je isto uinila i za
Mariju, jer je gospodarica kue ivjela povueno, nije se esto pojavljivala
u javnosti. Ona je ista ona, koju je kasnije Isus izlijeio od 30 godinje
bolesti. Isus joj je rekao da joj je bolest dola kao kazna, jer je iskazivala
neprijateljstvo prema Njegovim roacima.
Ali, ja sam znala razlog njene suzdranosti prema Mariji i Josipu. Ona je bila
mlada i prilino neodgovorna. Uhvatila je pogled Blaene Djevice, koja joj
je moda neto rekla (ne mogu se sjetiti svih okolnosti), iskusila je osjeaje
ljubomore zbog Marijine ljepote. Zbog tog razloga se drala rezervirano. U
kui je bilo i nekoliko djece.
Kad su Marija i Josip oko podne odlazili, dio puta su ih ispratili neki ljudi iz
gostionice. Oni nastavie sami prema zapadu, k Betlehemu.
Nakon dva sata hoda, dooe u jedno malo selo, koje je imalo dugi red
kua s vrtovima i dvoritima, a kue su leale s obje strane ceste. Josip je
ovdje imao neke rodbine, kao kad ovjek ima nekoga iz drugog braka od
maehe ili ouha. Njihova kua bijae dobro smjetena, bila je i lijepa. Ali,
Josip i Marija nisu uli u tu kuu. Prooe kroz selo i pooe pravo k
Betlehemu. Tad dooe do gostionice u kojoj se narod skupio radi
sprovoda.

Pregrade su u kui uklonjene. Ognjite je bilo omotano crninom, a pred

njim je bio poloen lijes, omotan u istu tkaninu. Muki alobnici bijahu
obueni u duge crne haljine, a iznad tih haljina su nosili kratke bijele. Svi
su molili. U drugoj prostoriji sjedile su ene, cijele zamotane u svoje duge
velove. U dvoritu je bila fontana s mnogo slavina.
Vlasnici kue, koji bijahu zauzeti, ostavili su slugama da prime Josipa i
Mariju. To je bilo uinjeno prema obiajima koji su se iskazivali prema
putnicima namjernicima. Tapiserije ili hasure bijahu skinute sa stropa iz
svojih rola, razmotane, i tako je napravljen zaklonjeni odjeljak za njih. Malo
poslije vidjela sam ih kako razgovaraju s ljudima iz gostionice. Bijele su
haljine bile odloene ustranu. Vidjela sam puno velikih smotanih kreveta
poloenih uz zid. Odjeljci su se pravili odmotavanjem hasure sa stropa.
Rano sutra ujutro, Marija i Josip opet krenue na put. Dobra im ena iz
gostinjca ree da mogu ostati, jer je Mariji bio termin za roditi. Ali Marija
spusti veo i ree da jo ima 36 ili 38 sati do poroaja. ena je bila eljna
zadrat ih, premda ne u svojoj vlastitoj kui. Vidjela sam mua, dok su
Josip i Marija dolazili. Josip i on su razgovarali o magaretu. Josip je hvalio
magare, a ree da je poveo i drugo, ako zatreba u sluaju potrebe.
Kad su ljudi govorili o nemogunosti i tekoi pronalaenja smjetaja u
Betlehemu, Josip odgovori da tamo ima prijatelje, pa da e on i Marija
sigurno biti dobro primljeni. Ovo me toliko raalostilo. Josip je uvijek o
tome govorio s toliko povjerenja i uvjerljivosti. Kad su bili ponovo na putu,
opet sam ga ula, da to isto govori i Mariji.
Pri kraju puta, kad su bili blizu Betlehema, Marija je sve vie i vie traila
da se odmori i okrijepi. Josip skrenu s puta, sat i pol hoda, k mjestu gdje je
prije sluajno otkrio prelijepo smokvino stablo puno plodova. Uokolo su bila
poredana sjedala i klupe za odmor. Ali kad tamo stigoe, vidjee na njihovo
golemo iznenaenje, da je potpuno obrano. U kasnijim godinama, neto
povezano s Isusom, dogodilo se blizu toga stabla. Drvo nikad vie nije
rodilo, premda je uvijek listalo. Isus ju je prokleo, a ona je svenula.

7. Dolazak u Betlehem
Udaljenost od gostionice do Betlehema bijae oko tri sata hoda. Marija i
Josip ili su okolo, na sjever, pa su tako prili gradu sa zapada. Malo ispred
grada, na oko etvrt sata, doli su do jedne velike graevine koja je bila
okruena manjim kuama. Ispred nje rasla su stabla, a sve vrste ljudi
logorovale su u atorima oko nje. Neko je ova graevina bila Josipova
roditeljska kua, a u davnini je bila obiteljska palaa kralja Davida. Sada se
koristila kao upravna zgrada - carinarnica za skupljanje rimskog poreza.
Josip je jo uvijek imao brata u gradu, koji je inae drao gostionicu. On ne
bijae Josipov roeni brat, nego polubrat. Josip nije iao blizu njega. Josip je
inae imao petero brae, tri roena brata i dva polubrata. Josip je imao 45
godina. ini mi se da je bio stariji od Marije 30 godina i 3 mjeseca. Bio je
mrav, svijetle puti, imao je visoke jagodine kosti obojane ruiasto,
visoko otvoreno elo i smekastu bradu.
Mala magarica nije bila ovdje s njima. Pobjegla je uokolo june strane
grada, gdje je bila neka vrsta doline, na istoj razini kao i grad.
Josip ode ravno u upravnu zgradu, jer su se sve novopridolice morale
tamo prijaviti i dobiti tiket za ulazak kroz gradska vrata. Grad nije ni imao
pristojnih vrata, nego je ulaz leao izmeu dva ruinirana zida, koji su
izgledali kao ostaci nekadanjih vrata. Premda je Josip nekako kasnio u
prijavljivanju za oporezivanje, ipak je dobro primljen.
Marija je ostala u kuici na dvoritu, meu enama, koje su bile vrlo brine
prema njoj, ponudivi joj neto za jesti. Ove su ene inae kuhale za
vojnike. Bile su Rimljanke, kako mi se ini, jer su imale trake koje su visjele
oko njihovih bokova. Vrijeme je bilo lijepo, ne posve hladno, sunce je
obasjavalo planine izmeu Jeruzalema i Betanije. Mogli ste to odavde vrlo
dobro vidjeti.

Josip se pope u veliku sobu na katu, gdje je ispitivan, kako se zove, itd.
Ispitivai su pregledavali brojne duge pisarske svitke, a mnogi su svici bili
povjeani po zidovima. Oni ih razvie i proitae mu njegove pretke,
takoer i Mariji isto tako. Josip prije toga nije znao da je kroz Joakima Marija
potomak izravne Davidove linije. Slubenik ga upita: 'Gdje ti je supruga?'
Ve sedam godina stanovnici ovoga kraja nisu bili regularno oporezivani,
sve zbog raznih politikih problema i nevolja. Skupljanje poreza se vrilo
ve puno mjeseci, ali vrijedilo je pravilo da se plaa dva puta. Ljudi su zbog
toga morali tamo ostati skoro tri mjeseca. Oni su zaista plaali neto tu,
neto tamo, kroz ovih sedam godina, ali regularnog skupljanja poreza nije
bilo.
Josip nije platio tog prvog dana nita, ali su njegove obveze uvedene.
Rekao je slubeniku da nema nikakvog imanja, da ivi od svoga zanata i od
pomoi eninih roditelja. Mariji je takoer nareeno da se pojavi pred
slubenicima, ali nije se morala penjati na kat. Nju su ispitivali u jednom
hodniku u prizemlju, ali nita nisu zapisivali o njoj.
U kui su bili brojni slubenici i zaposlenici, ratrkani po raznim
prostorijama, kao i puno Rimljana i vojnika. Bilo je i Saduceja i Farizeja,
sveenika i glaveina, kao i svih vrsti slubenika i zaposlenika, i idovskih i
Rimskih loza. Sad za plaanje poreza niste vie morali ii u Jeruzalem. Ali u
mnogim drugim mjestima, kao na primjer u Magdali na Galilejskom moru,
porez se ipak primao. Tamo su Galilejci morali plaati porez, a ljudi iz
Sidona samo djelomino, radi svojih trgovakih poslova, bar mi se tako
ini. Samo oni koji nisu imali kuanstva, koji nisu imali posjeda, morali su
se javljati u svoje mjesto roenja.
Prikupljeni porez u ova tri mjeseca dijelio se na tri dijela. Jedan dio caru
Augustu, drugi Herodu, a trei nekom drugom kralju koji je boravio u
susjedstvu Egipta. Taj kralj blizu Egipta, zadobio je neke poreze putem
rata, putem osvajanja, pa su mu tako morali plaati danak. Drugo dio
poreza je imao neke veze s izgradnjom Hrama. Trei je bio za sirotinju i

udovice, koji ve dugo nisu dobili nita. Ali, sve se to isto dogaa i danas, u
naim danima pravednima se daje malo ili nita. Dobar se razlog zato je
to tako, moe pronai u rukama velikih. Neprekidno pisanje i kretanje gore
dolje po kui nije prestajalo.
Josip tad s Marijom ode ravno do Betlehema, u ijoj su okolici kue bile
ratrkane, ali on ode ravno do centra. Ostavi Mariju i magare na jednom
mjestu neka ekaju, a on ode u razne dijelove grada traiti gostinjac za
konak. Marija je morala dugo ekati na Josipa, koji se vrati zbunjen i
zabrinut.
Nigdje nema mjesta, sve je zauzeto, a poelo se mraiti. Josip predloi da
odu na drugi kraj grada, gdje e zasigurno nai konaite. Pooe dolje niz
ulicu, koja bijae seoska cesta, jer su kue bile razbacane po kosama brda,
a na kraju bijae niski ravni prostor, kao neko polje.
Tu bijae prekrasno stablo s glatkom korom, kronja mu rairena kao
krovite. Josip ostavi Mariju i magare pod drvetom, a on ode potraiti
konak. Iao je od kue do kue, do svojih prijatelja, kojima je govorio o
Mariji, a oni se pravili da ga ne poznaju.
Josip se vrati Mariji koja ga je ekala pod stablom. Plakao je, a ona ga je
tjeila. Ponovo krene u potragu po gradu, ali gdje god da je doao i rekao
da mu ena ima termin za roditi, jo je prije bio odbijen.
U meuvremenu se smrailo. Marija je stajala pod stablom. Njena
raspojasana haljina padala je u bogatim naborima oko nje, a glava joj
pokrivena bijelim velom. Magare je bilo kraj nje, glavu je okrenulo k stablu,
a na postolju koje je Josip napravio za Mariju, bila je prtljaga. Narod je urio
tamo amo. Mnogi su znatieljno bacili pogled na Mariju, kao to ovjek
prirodno zuri u osobu koja dugo stoji nepomina u mraku. Mislim da su joj
se mnogi i obratili, pitajui je tko je. Ah, nisu pojma imali da pred njima
stoji majka Spasitelja! Nisu ni sanjali, da je Spasitelj tako blizu!
Marija je bila tako strpljiva, tako mirna, puna nade. Ah, stvarno je dugo
morala ekati! Napokon sjede, ruke prekrii na prsima i obori glavu. Nakon

dugo vremena, pojavi se Josip u velikom razoaranju. Vidjela sam da je

gorko plakao, a jer je opet bio neuspjean u pokuaju pronalaenja
gostinjca, oklijevao je prii Mariji. Ali iznenada mu pade na pamet jedna
spilja van Betlehema, koju su pastiri koristili kao spremite, kada bi
dovodili svoju stoku u grad. Josip se esto povlaio u nju, kako bi se skrio
od brae i kako bi molio. Vjerojatno je u ovo doba godine prazna, a ako
neki pastir i doe, lako e se s njim dogovoriti. On i Marija tamo e bar
pronai sklonite, a nakon odmora, opet e pokuati pronai konak u
gradu.
Tad krenue ulijevo, kao da obilaze sruene zidove, grobove i bedeme
okolice grada. Penjali su se kosinom ili brdom, a tad se put poe sputati.
Napokon stigoe do breuljka pred kojim su bila stabla jele, bora ili cedra i
drvea s nekim malim liem kao imir. U tom breuljku se nalazila spilja
ili podrum, o kojem je Josip mislio. Uokolo ne bijae niti jedne kue.
Jedna strana spilje bijae izgraena grubom zidarijom, a na njoj bijae
otvoreni prolaz, kroz koji su pastiri izlazili u dolinu. Josip otvori laganu
prepreku od trstike, koja je skrivala vrata, a kad su ulazili, iznenada se
mala magarica pojavi pred njima. Magarica ih je napustila kad su bili kraj
Josipove roditeljske kue, pobjegavi u okolicu grada. Veselo je skakutala i
trkarala oko njih, a na to Marija ree: 'Gledaj, to je sigurno Boja volja da
smo ovdje.' Ali, Josip je bio zabrinut, a potajno i malo posramljen, jer je
prije puno puta govorio Mariji o dobrom prijemu na

koji e naii u

Betlehemu.
Nad vratima je bio neki istak pod koji je Josip svezao magare, a onda je
napravio sjedalo za Mariju. Oko 20 sati kad su stigli u tu spilju, bilo je
prilino mrano. Josip zapali baklju i ue u spilju. Ulaz je bio vrlo uzak.
Zidovi su bili nabijeni svim vrstama grube slame, kao rogoz, iznad kojih su
visjele hasure od trske. Otraga u spilji na stropu, bijahu neke rupe za
provjetravanje. Sve u spilji bijae u neredu. Josip sve izbaci van, poisti,
nainivi tako vie prostora, a u stranjem dijelu spilje pripravi leaj i

sjedalo za Mariju, koja je ve sjedila na nekoj krpi sa zaveljajem prtljage

kao potpornjem.
Tada Josip uvede magare unutra, a lampu privrsti na strop. Dok je Marija
blagovala, on izie van na polje u smjeru Spilje podojenja. Doe do
potoia i postavi konu bocu u nj da se napuni. Otiao je i do grada, gdje
je nabavio malo hrane, neke druge stvarice i mislim, neto voa. To bijae
stvarno na abat, ali zbog velikog broja stranaca u gradu i njihove potrebe
za raznim potreptinama, roba je bila izloena na trnici za prodaju. Cijena
se plaala odmah pri kupnji. Mislim da su sluge ili pogani uvali tezge, ali
ne mogu se ba svega sjetiti.
Kad se Josip vratio donio je mali smotak tankih tapia, lijepo araniranih s
trskom, i jednu krinju s rukom, u kojoj je bio ugljen. Ugalj istrese na ulazu
spilje, te zapali vatru. Zatim ode po uturu i donese vodu, pa pripremi
obrok. Obrok se sastojao od variva neke velike biljke koja je imala puno
sjemenja, te neto kruha. Nakon to su objedovali, Marija lee da se
odmori na svom grubom leaju, preko kojega je Josip rasprostro prekriva.
Josip je pripremao svoj leaj na ulazu u spilju. Kad je to zgotovio, ode
ponovo u grad. Prije nego li je otiao, postavio je sve zapreke na ulazu u
spilju, kako bi zadrao toplinu unutar spilje. Tada po prvi puta, vidjeh
Blaenu Djevicu na koljenima kako moli, nakon ega lee na tepih pored
sebe, ruka joj pod glavom, a zaveljaj joj slui kao jastuk.
Ova je spilja bila na kosini brda grada Betlehema. umarak predivna
drvea stajae ispred nje, na ulazu, a otuda su se mogli vidjeti neki tornjevi
i krovovi kua grada Betlehema. Iznad ulaza, kojeg su zatvarala vrata od
trske, bijae sjenica. Od ulaza, prilino irok prolaz je vodio do spilje. Spilja
bijae kao neki nepravilni podrum, poluokrugao, polu trokutast. Na jednoj
strani prolaza bijae neki uleknuti kutak-nia, poprilino nii nego li ostala
povrina, a njega je Josip zatvorio zastorom i uredio za svoj leaj. Ostatak
prolaza, od nie do ulaza, on zakloni zastorima. Bila je tamo i kao neka
smonica.

Prolaz ne bijae tako prostran kao sama spilja, koja inae bijae prirodno
izdubljena. Unutranji zidovi spilje, koje je napravila priroda, izgledahu
poprilino ugodno i isto. Meni se stvarno inilo da je tamo ipak lijepo. Vie
mi se svialo od nekih graevina koje su ljudi sazidali. Samo se gornji
dijelovi spilje injahu kao da ih je ureivala ljudska ruka. U prolazu je
takoer bilo nekoliko rupa. U sredini svoda bijae otvor i ini mi se, tri
izdubljena okrugla upola manja otvora. Ovi su otvori bili ljepi nego li onaj
glavni, izgleda da ih je napravio ovjek. Pod spilje je padao, tj. bio je nie
razine od ulaza. Na tri strane je bio okruen kamenim sjedalima, nekako
podignutim, irokim na nekim mjestima, a na drugim uskim. Na jednom,
na njegovoj irokoj strani stajalo je magare. Spilja na toj strani bijae
dovoljno visoka, da je magare taman moglo stajati. Tu se spremalo i
krmivo za stoku. Du toga kuta spilje pruao se lijeb, koji je vodio van, a
ja sam vidjela da je Josip svaki dan istio spilju.
Tamo gdje e Marija roditi Dijete i gdje sam je vidjela stajati u trenutku kad
je raala, bijae isto takvo kameno sjedalo. Jasle su bile u nii zida, dolje,
na kraju spilje. Blizu njih bijae drugi ulaz u spilju, koji je bio u vrku kosine
brda, koja je vodila u grad. U pozadini, brdo je padalo u prekrasnu dolinu,
zasaenu drvoredom. Ova je dolina vodila do Spilje podojenja Abrahama,
smjetenoj u projekciji nasuprotnog brda. Dolina je mogla imati u irinu
oko desetak minuta hoda, a kroz nju je tekao potoi, iz kojeg je Josip
uzimao vodu.
Pokraj prave Spilje roenja, bijahu u istom brdu i druge dvije spilje. Bile su
nekako nie smjetene, a u jednoj je esto Blaena Djevica ostajala
skrivena.
Kada je davno poslije sveta Paula poloila prve temelje za svoj samostan u
Betlehemu, vidjela sam malu, svijetlu kapelicu podignutu u dolini, na
istonoj strani Spilje. Bila je tako napravljena kao da je nastavak na
stranju stranu Spilje i tono nasuprotna mjestu gdje je Isus roen. Ova je
mala kapela bila napravljena od drveta, a pregrade od trske i tapiserije su

visjele s njena stropa. Vani, etiri elije, svaka zasebno, bijahu izgraene
od laganog prua, kao pastirski torovi, kao to je obiaj u Palestini. Svaka
je elija imala svoju malu ogradu i mali vrt, a sve su bile povezane
natkrivenim hodnikom koji je vodio u kapelicu. Ovdje su sveta Paula i njena
ki okupile svoje prve prijateljice.
U kapelici, odvojeno od zida, stajae oltar s malim tabernakulom. Iza njega
je visjela crveno bijela svilena zavjesa, koja je skrivala model Spilje
roenja, koji je sveta Paula dala napraviti. Bijae on odvojen od ostatka
stvarne spilje, od stvarnog mjesta gdje je Isus roen samo jednim
kamenim zidom. Ova je spilja bila napravljena od bijelog kamena, a bila je
tu i vjerna kopija Isusova lika. I jasle su bile napravljene, ak i slama visi po
njenim zidovima. Djetece bijae takoer izraeno od bijela kamena,
lagano prekriveno plavim velom. Lik je bio udubljen, a ne debeo i okrugao.
esto sam viala svetu Paulu kako uzima taj lik u ruke i moli. Iznad zidova
ove spilje, visio je natpis na kojem je bilo naslikano magare s glavom
okrenutom k spilji. Bilo je izvezeno u raznim bojama, a griva mu
napravljena od prediva, tako prirodno, da je stvarno izgledala stvarno.
Iznad spilje bijae otvor u kojem je zvijezda privrena. esto sam vidjela
kako se Isus ovdje ukazuje svetoj Pauli i njenoj keri. Ispred zastora, desno
i lijevo od oltara, visjele su lampe.
8. Roenje Djeteta Isusa
Sutradan sam vidjela Josipa kako ureuje leaj i sjedalo za Mariju u tzv.
Spilji podojenja Abrahama, koja je takoer bila i grobnica njegove dojilje
Marahe. Bila je prostranija nego li Spilja roenja. Marija ostade u toj spilji
nekoliko sati, dok je Josip pospremao Spilju roenja. Iz grada je donio dosta
malog posua i neto suenog voa. Marija mu ree da e roditi Dijete kad
padne no. Tad je bilo tono devet mjeseci otkad je Maria bezgrjeno
zaela po Duhu Svetom. Njemu se Marija molila da uini sve kako bi ona i
Josip postali dostojni primiti Dijete obeanja, to Boje dijete koje je
natprirodno zaeto. Zamolila Ga je da ujedini s njom u molitvi, sva ona
tvrda srca koja Mu nisu pruila sklonite.

Josip predloi da pozove neke pobone ene koje je poznavao u

Betlehemu, kako bi pomagale Mariji, ali ona to odbi, rekavi da joj nije
potrebna niija pomo. Bilo je oko pet sati popodne, kad Josip dovede
Mariju natrag u Spilju roenja. Uokolo je objesio jo nekoliko dodatnih
lampi. Pred vratima je, pod istakom, napravio mjesto za malu magaricu,
koja je s polja radosno doskakutala do njih.
Kad Marija ree Josipu da se vrijeme pribliilo i da bi bilo dobro da on sad
pone moliti, Josip je napusti i ode do svoje nie, posluavi njenu molbu.
Prije nego je otiao u svoju niu, jo jednom se osvrnu i pogleda k onom
dijelu spilje gdje je Marija u molitvi ve kleala na leaju, leima okrenuta
k njemu, a licem prema istoku. Josip ugleda da je spilja ispunjena
svjetlou koja je izbijala iz Marije, jer ona bijae cijela obavijena
svjetlou, kao nekim plamenovima. Bijae to kao kad je Mojsije gledao
gorui grm. Josip se prostre po zemlji i vie nije gledao unatrag.
Slava je oko Marije postajala sve svjetlija i svjetlija, tako da se lampe koje
je Josip objesio vie nisu ni vidjele. Marija je kleala, a oko nje je padala
njena bijela haljina. Oko ponoi njena molitva postade ekstatina, a ja je
ugledah kako lebdi iznad tla, da se ispod nje moglo dosta prostora vidjeti.
Ruke je prekriila na prsima, a svjetlo oko nje postade izvanredno
bljetavo. Vie nisam vidjela stropa spilje. Iznad Marije se pruala staza
svjetlosti, sve gore do nebesa. Svjetlosna staza je izgledala kao da jedna
svjetlost izlazi iz druge, kao da se jedan lik stapa s drugim, a iz tih drugih
sfera svjetlosti izlazila su nova nebeska bia.
Marija je stalno molila, oi je oborila prema tlu. U taj tren ona porodi Dijete
Isusa. Vidjela sam Ga kao malo novoroene, puno svjetlosti, sjajnije od
ostale svjetlosti, lei na krpi kraj njenih koljena. inilo se pred mojim oima
kao da raste. Ali bljesak od briljantne svjetlosti bijae nevjerojatan, pa ne
znam da li sam to stvarno vidjela i uope kako sam to vidjela. ak je i
neiva priroda izgledala kao potresena. Kameni zidovi i strop spilje su sjali i
bacali kao iskre, kao da su oivjeli.

Marijina je ekstaza trajala neto dulje. Tad je vidjeh kako iri prekriva
preko Djeteta, ali jo Ga nije uzela u naruaj, ak Ga nije ni dotakla. Nakon
dosta vremena, vidjeh Dijete kako je uzbueno i plae, i tek tad se Marija
povratila k punoj svijesti. Podie Dijete, zajedno s prekrivaem do svojih
grudi, povi i sebe i Dijete velom. Mislim da je Dijete tad sisalo. Ugledah
anele u ljudskom obliku oko Marije, prostrte licem ka tlu.
Moe biti da je bilo oko sat nakon poroaja kad je Marija pozvala Josipa koji
je jo uvijek bio prostrt u molitvi, da prie. Kad je doao, pade na koljena,
licem dotaknu zemlju u stanju sree, aenja i poniznosti. Marija mu
ponovo ree neka pogleda Sveti dar s nebesa, a tad Josip uze Dijete u
naruaj. Blaena Djevica tad omota dijete u crvenu plahtu, pa preko nje u
bijelu, ovijajui dijete sve do ispod pazuha. Ramena i glavu je omotala
drugim platnom. Imala je samo etiri male plahte za povijanje djeteta. Tad
poloi dijete u jasle, koje su bile ispunjene slamom i finom mahovinom,
preko ega je poloila prekriva, pa je on visio sa strana jasli. Jasle su
stajale na nekom kamenu, a na tom mjestu je tlo spilje bilo ravno i
protezalo se sve do prolaza, gdje je postajalo ire. Pod na tom dijelu spilje
bijae nii od mjesta gdje je Dijete roeno, a prema njemu su vodile
stepenice koje su bile usjeene u zemlju. Kad je Marija poloila Dijete u
jasle, ona i Josip stajae kraj jasala sa suzama radosnicama, pjevajui
hvale Bogu.
Sjedalo i leaj Blaene Djevice bijahu blizu jasala. Prvi dan sam je vidjela
sjediti uspravno i odmarati se leei postrance. Na njoj nisam primijetila
nikakvih posebnih znakova slaboe ili bolesti, kako inae imaju ene koje
su rodile. I prije i poslije poroaja, bila je obuena u bijelo. Kad bi doli
posjetioci, obino bi sjedila kraj jasala, vie zamotana u veo.
U noi roenja, izbio je jedan prekrasan izvor, u spilji koja je leala udesno
od Spilje roenja. Voda je otjecala, a sutradan je Josip iskopao tok za vodu
i uredio izvorite.
U ovim vizijama, ak i u samim dogaajima, nisam vidjela toliko izvanjskih
radosnih dogaaja u prirodi, kao to bi ih vidjela recimo na Boi. Tada je
radost bila unutranjeg znaenja. Ali ipak, vidjela sam izuzetnu sreu, ak i

u najudaljenijim mjestima na kugli zemaljskoj, neto prekrasno se

dogaalo u pono.
Tim dogaajem, dobri su bili ispunjeni divnim enjama, a zli stravom.
Vidjela sam takoer mnoge ivotinje, ak i najnie, ushiene sreom.
Vidjela sam posvuda izbijanja izvora vode, cvijee se pojavilo i procvjetalo
na mnogim mjestima, stabla i biljke propupale i procvjetale novim ivotom,
a sve je odisalo svojim mirisima. U Betlehemu je bilo maglovito, nebo je
sjajilo sumorno crvenkastim sjajem. Ali, iznad doline pastira, oko Spilje
roenja i u dolini Spilje podojenja, bijahu svijetli oblaci koji nose
osvjeavajuu rosu.
Vidjela sam stada trojice starijih pastira, blizu brda, planduju ispod sjenica.
Ali dosta dalje, blizu pastirskog tornja (kao lovaka eka), bijahu stada na
otvorenom. Vidjela sam tu trojicu starijih pastira, koje je probudila divota
ove noi, kako stoje pred svojim kolibama, gledaju okolicu, pokazujui
predivno svjetlo koje je sjalo iznad Spilje roenja. I pastiri na udaljenom
tornju bijahu takoer budni, u punom pokretu. Penjali su se na toranj,
gledali prema Spilji i pitali se kakvo je to svjetlo.
Vidjela sam neto kao oblak slave, kako silazi na trojicu pastira. U tom sam
oblaku vidjela likove, idu tamo amo, a ula sam i predivne glasove kako
njeno pjevaju. Isprava su pastiri bili jako preplaeni. Tad se ispred njih
pojavi pet ili sedam divnih svjetlom okupanih likova, drali su duge trake
kao svitke, na kojima su pisale rijei, a slova su bila velika kao dlan. Aneli
su pjevali Gloriju.
Aneli su se takoer pojavili i ispred pastira kod tornja, a i drugdje. Nisam
vidjela pastire kako odmah ure k Spilji. Prva trojica su bila oko sat i pol
udaljeni od Spilje, a oni kraj tornja jo toliko. Ali, vidjela sam kako su
angairani u nastojanju, koje bi darove ponijeli novoroenom Spasitelju.
Trojica pastira tek u zoru otioe do Spilje roenja.

Vidjela sam da su tu no, imali vizije, Ana u Nazaretu, Elizabeta u Juti,

Noemi, proroica Ana i starac imun u Hramu, u njima su vidjeli da se
Spasitelj rodio. Dijete Ivan je bilo neizrecivo veselo. Ali, samo je sveta Ana
znala gdje se roenje dogodilo. Drugi, ak i Elizabeta, poznavali su Mariju i
vidjeli je u vizijama, ali o Betlehemu nisu znali nita.
Vidjela sam takoer da se neto divno dogodilo u Hramu. Svici pisama
Saduceja su se vie puta zamotali nekom nevidljivom silom, to je
prestravilo njihove glaveine. O tome je bilo ak zapisano u arhivima, ali
velikim mitom taj je sluaj zatakan.
Vidjela sam da su u Rimu, u etvrti s druge strane rijeke, tamo gdje su
idovi boravili, spontano izbili izvori neke tekuine masne kao ulje, na
uenje sviju. Kad je Isus roen, velianstvena statua rimskog boga
Jupitera estoko pade i razbi se u komadie. Svi se na to prestravie.
Uinie mnoge rtve, a upitae i drugog idola, mislim Veneru, to se to
zbiva. Iz usta Venere avao je bio prisiljen rei da se to dogodilo, jer je
jedna djevica zaela i rodila sina. Rekao im je i o razlogu izbijanja izvora
ulja. Gdje se to dogodilo, danas stoji crkva u ast Majke Boje.
Vidjela sam da su poganski sveenici duboko potreseni tim dogaajima.
Istraivali su svoja pisma i otkrili slijedeu povijest: prije otprilike 70-ak
godina, taj se idol (Jupiter) naveliko tovao. Bio je ukraen zlatom i dragim
kamenjem, u njegovu ast su se odravale velike sveanosti, a brojne
rtve su mu prinoene.
Ali u to doba bijae u Rimu jedna napose pobona ena, koja je ivjela po
svojoj savjesti. Ne znam da li je bila idovka ili ne, ali je imala vizije,
izgovarala je prorotva, a mnoge je osobe osvijestila o razlogu njihove
sterilnosti. Ta je ena rekla da ne bi trebali tovati tako skupog idola, jer
jednog e dana vidjeti kako e se raspasti po sred sredine. Ovo je
prorotvo bilo tako jako, da su enu zatoili i muili, sve dok ona nije
svojim molitvama od Boga isprosila informaciju kad e se to zbiti. Poganski
su sveenici traili da im kae to zna o tome, a ona ree, idol e se

sruiti kad Bezgrjena Djevica rodi Sina. Oni je ismijavae i napokon je

otpustie, proglasivi je ludom. Sad su se sjetili te zgode, proglasili su
svima da je ta ena govorila istinu.
Vidjela sam da je jedan rimski asnik imenom Lentulus, koji je bio prijatelj
svetog Petra i predak muenika-sveenika Mojsija, zabiljeio ovaj dogaaj,
kao i dogaaj s izbijanjem izvora ulja.
U noi Isusova roenja, vidjela sam cara Augusta na Kapitolu. Imao je
viziju duge, a na dugi sjedi Djevica s Djetetom. Upitavi savjetnike o tome
to je vidio, dobi odgovor, Dijete je roeno, a pred njim svi moramo
pobjei! Car odmah naredi da se podigne oltar i ponude rtve Sinu
Djeviinu, kao Prvoroenom od Boga.
Imala sam vizije i u Egiptu, daleko do iza Matareje, Helioposlisa i Memfisa.
U toj regiji bijae jedan veliki idol, koji je davao odgovore na svako
postavljeno pitanje. Iznenada zauti. Kralj naredi ogromne rtve po cijelom
kraljevstvu, ne bi li povratio govor idolu. Tada Bog zapovijedi avlu da
kae, umuknuo sam, moram ustupiti mjesto drugome. Sin Djevice je
roen, a na ovom mjestu e biti podignut Hram u Njegovu ast. Kad je to
uo, kralj zaeli podii Hram novoroenom Djetetu odmah do ovog boga,
ali ne mogu se tono sjetiti, kako je zavrio ovaj dogaaj. Samo znam da je
idol uklonjen, a da je podignut Hram u ast Djevice i Djeteta o kojem je
idol govorio, ali su poslije i tamo poganski rtvovali s poganskim ritualima.
Vidjela sam veliko udo u zemlji Triju kraljeva. Tamo je bio jedan toranj na
planini, na koji su kraljevi naizmjence odlazili, sa svitom sveenika da bi
promatrali zvijezde. Ono to bi vidjeli zapisivali su, a razmjenjivali su i
miljenja. U noi roenja na tornju bijahu zajedno dva kralja, Mensor i Seir.
Trei je stanovao negdje ka istonoj strani Kaspijskog mora, zvao se
Teokeno. On ne bijae prisutan. Na nebu je bila konstelacija zvijezda koju
su promatrali, a njene su varijacije zapisivali. U tome su vidjeli vizije i slike.

Te noi su primili i neke vizije raznih vrsta. Ne bijahu samo u jednoj zvijezdi
te vizije, nego u vie njih, koje su tvorile figuru, a ini da je meu
zvijezdama bilo i neko kretanje. Vidjeli su viziju mjeseca iznad kojeg se
uzdizala prelijepa duga, a na dugi je sjedila Djevica. Sjedila je na mjesecu.
Ulijevo od nje, iznad duge, bijae trs, a desno od nje, klasje ita. Ispred
Djevice bijae kale slian onome koji se koristio na Posljednjoj veeri.
inilo se da sjaji velikim blistavilom, veim od onoga koje je okruivalo
Djevicu. Iz kalea je izranjalo Dijete, a nad njim je sjao sjajni disk, kao
prazni estinjak. Bijae okruen bljetavim zrakama. Podsjeao me na
Presveti Sakrament. Udesno od Djevice bijae osmerokutna crkva, sa
zlatnim vratima i dvojim manjim pokrajnjim vratima. Desnicom Djevica
postavlja Dijete i hostiju u crkvu, koja postaje sve vea i vea, a u njoj sam
vidjela Presveto Trojstvo. Iznad crkve se uzdie toranj. Teokeno, trei kralj,
takoer je imao sline vizije u svome domu.
Iznad glave Djevice, na luku sjedi sjajna zvijezda, koja odjednom pada sa
svog mjesta i juri po nebu, sve do Kraljeva. Bijae to za njih glas, koji
objavljuje kao nikad do sada, da je dugo oekivano Dijete, napokon
roeno, u Judeji, a oni neka slijede zvijezdu. Prije par noi, takoer su imali
vizije kako neki kraljevi odlaze do nekog djeteta i klanjaju mu se. Sad
shvate sve, poure skupiti poklone i popratnu svitu, pa krenue na put, jer
nisu htjeli biti zadnji kraljevi koji e mu iskazati tovanje. Nakon par dana,
vidjela sam svu trojicu, kako se susreu na putu.
9. Poklon pastira. Poboni posjeuju Spilju roenja.
Nakon roenja Isusa, u ranu zoru, trojica starijih pastira dooe do Spilje
roenja, s poklonima koje su zajedno prikupili. To bijahu male ivotinje koje
su sliile jelenima. Bijahu tanane grae, njene, imale su dugi vrat i
prekrasne velike oi. Trkarale su i skakutale oko pastira koji su ih vodili
finim uzicama. Pastiri su takoer nosili velike ive ptice pod pazuhom, a i
nekoliko mrtvih, koje su objesili preko ramena.

Na ulazu spilje sretoe Josipa kojemu ispriae to su im aneli rekli, a oni

dooe iskazati tovanje Djetetu obeanja i predati mu poklone. Josip primi
njihove poklone i dopusti im uvesti ivotinje u dio spilje nieg nivoa, blizu
ulaza spilje. Tad ih uvede do Blaene Djevice, koja je sjedila na tlu, na
nekoj ruti, pokraj jasli, a dijete Isus joj u krilu. Pastiri sa tapom u ruci,
kleknue pred njih i zaplakae od sree. Dugo su kleali, kuajui veliku
unutranju slatkou. Tad zaue aneosku pjesmu hvale i psalme koje sam
zaboravila. Kad su krenuli otii, Marija poloi Dijete u jasle.

Slijedi slika tj. shema Spilje roenja

Ispod sheme pie.
Mjesto roenja je pronaeno tj. posvjedoeno, po neprekinutoj tradiciji od
drugog stoljea. Ova je shema rekonstrukcija originalnog ureenja spilje,
baziranog na opisu u spisu 'Marijin ivot' i sadanje stanje spilje (rafirana
podruja na shemi). Tijekom stoljea dodavani su razni odjeljci

i druge

preinake. Sestra Emerik je tvrdila da su nove spilje bile isklesane u

kamenu, jo za ivota naeg Spasitelja. Bazilika nad spiljom, podignuta od
Konstantina, potjee iz etvrtog stoljea. Jedna je od najstarijih kranskih
crkava u svijetu i jo se koristi.

Naveer dooe jo neki pastiri, zajedno sa svojim enama i djecom,

takoer nosei darove. Pred jaslama su pjevali tako divno Gloriju, neke
psalme i kratke refrene od kojih se sjeam rijei, O Dijete, procvjetalo kao
rua si Ti! Kao glasnik Ti nam doe! Sa sobom su donijeli perad, jaja,
med, vunene stvari raznih boja, smotke svile, ito, takoer smotke neke
biljke velikog zrnja, koje je preobilno raslo na stabljici s velikim liem.
Trojica starijih pastira dolazili su naizmjence i pomagali Josipu u
pospremanju Spilje i okolice. Takoer sam vidjela neke pobone ene s

Blaenom Djevicom, kako joj pomau u poslovima. Bile su Esenke, ivjele

su u dolini, nedaleko Spilje, u malim kamenim elijama jedne kraj drugih.
Kraj elija su imale male vrtove, a pouavale su djecu svoje zajednice.
Pozvao ih je sveti Josip, jer ih je poznavao jo od rane mladosti. Kada se
skrivao u Spilji od svoje brae, posjeivao bi ove pobone ene u elijama.
Sad je doao na njih red da pomognu Blaenoj Djevici. Donijele su sa
sobom neophodne stvarice, kao i smotke vune. Kuhale su i prale Svetoj
Obitelji.
Nekoliko dana poslije, vidjela sam dirljivu scenu u Spilji. Josip i Marija stoje
kraj jasli i gledaju dijete Isusa, kad iznenada magare klee na prednje noge
i prignu glavu, skroz do zemlje. Marija i Josip dirljivo proplakae. Drugi put
sam vidjela Mariju kako stoji kraj jasli. Dok je gledala dijete, doe joj
duboko uvjerenje, da je Dijete dolo na zemlju kako bi patilo. To me
podsjeti na viziju koju sam prije imala, a u njoj sam vidjela kako je Isus jo
dok je bio u majinoj utrobi zapoeo patiti.
Vidjela sam pod Marijinim srcem slavu a u njoj svjetlom obasjano Dijete.
Dok sam to promatrala inilo se da Marija lebdi iznad Djeteta i kako
okruuje Dijete. Vidjela sam da Dijete raste, a sve su Mu muke razapinjanja
ve bile nametnute. To je bilo alosno, a ujedno i strano za gledati.
Plakala sam i ridala na sav glas.
Vidjela sam i druge vizije Djeteta, naguravanje i udaranje, bievanje i
krunjenje trnjem. Tad Dijete lee na Kri, bi prikovano na nj i probodeno
kopljem u bok. Vidjela sam cijelu Muku u Djetetu Isusu. To je bilo
zastraujue za gledati! Dok je Dijete visjelo na Kriu, obrati mi se rijeima,
'Sve ovo patim od Svog zaea do moje 34. godine, a tada e moja Muka
biti izvanjski izvrena. (Gospodin je umro kad je imao 33 godine i 3
mjeseca) Idi i najavljuj to ljudima!' Ali, kako da to najavim ljudima?
Takoer sam vidjela Isusa kao novoroene u Spilji, a vidjela sam i kako
mnogobrojna djeca dolaze do Spilje i kako maltretiraju dijete Isusa. Majka
Boja nije bila tamo kako bi zatitila Dijete, a djeca su dola sa svim
vrstama toljaga i batina. Udarali su Ga po licu sve do krvi. Dijete je krotko

pruilo svoje rukice ispred svog lica, kako bi se zatitilo od udaraca.

Najmanja djeca udarala su najee. Roditelji neke od te djece ak su im
pripremili tapove i batine. Donijeli su sa sobom trnje, avle, bieve,
toljage svih vrsta, svaka je imala svoje znaenje. Jedan je doao s vrlo
tankom ibom, kao trskom. Ali, kad je htio time udariti Dijete, iba pue s
jakim praskom i pade sama od sebe. Neka su djeca hvalisavo hodala
uokolo, u svojoj finoj odjei, ali, ja ih dohvatim i neke od njih dobro iibam.
Dok je Marija jo uvijek bila u Spilji u dubokoj meditaciji, neki od pastira
prioe blie sa svojim enama, sveukupno njih pet. Da im napravi vie
mjesta, Blaena se Djevica malo povue, tono na mjesto gdje je rodila
Isusa. Ovi ljudi nisu kleali, nego su s divljenjem gledali Dijete, a prije nego
otioe, duboko se naklonie nad Njim, kao da Ga ljube.
Bio je dan. Marija je sjedila na svom uobiajenom mjestu s djetetom
Isusom u krilu. Dijete je bilo umotano, ruke i lice mu slobodne. Marija je
imala neki komad platna u rukama, i neto je na njemu radila. Josip je bio
kraj ognjita blizu ulaza u Spilju, pokuava napraviti policu za posue. Ja
sam stajala odmah do magareta. Tad uoe tri starije Esenke, koje su
srdano primljene, iako se Marija nije ustajala. Donijele su sa sobom
poklone, neko sitno voe, perad s crvenim kljunovima velike kao patke, a
nosili su ih drei ih za krila, zatim male kruhove debele kao palac, neto
platna i drugih potrebnih stvari. Sve je primljeno istinskom poniznou i
zahvalnou. ene su bile vrlo utljive i duboko sabrane. Duboko dirnute
gledale su Dijete, ali Ga nisu doticale. Kada su odlazile bilo je to bez
ceremonija i bez pozdrava.
U meuvremenu, ja sam paljivo promatrala magare. Imalo je vrlo iroka
lea, pa pomislih, Ti dobra ivotinjo! Nosila si tako velianstven teret!
Poeljeh dodirnuti magare, da vidim da li je stvarno. Prijeoh rukom preko
njegove grive, osjetih je mekanom kao svila.
Sad dooe dvije udate ene s tri male djevojice, stare oko osam godina.
Izgledale su kao strankinje i ljudi elite, koje su dole posluavi poziv jo

udesniji nego je primio itko od prijanjih posjetitelja. Josip ih srdano primi

s velikom poniznou. Donijele su manji broj darova nego li prethodnici, ali
ti darovi bijahu vee vrijednosti. Donijele su graak u zdjeli, sitnog voa i
grozd debelog trokutastog zlatnog lia na kojem je bio otisak kao peat.
Pomislih, udno! Izgleda kao slika Bojeg Oka. Ali, ne! Kako mogu
usporediti Boje Oko sa crvenom zemljom. Marija ustade i poloi Dijete u
ruke gospoa. Obje su Ga malo drale, tiho molei uzdignuta srca, pa Ga
poljubie. Tri male curice su bile tiho, duboko impresionirane. Josip i Marija
popriae malo s njima, a kad su odlazile, Josip ih isprati dio puta. Ah! Kad
bi mi mogli, kao te gospoe, gledati ljepotu, istou i nevinu mudrost
Marijinu! Ona je sve znala! Ali, u svojoj poniznosti, inilo se da je nesvjesna
svojih darova. Kao dijete obarala bi oi, a kad bi ih podigla, njen pogled,
kao zraka istog svjetla, proboo bi ovjeka skroz naskroz. To je zbog njene
perfektne istoe, savrene nevinosti, punine Duha Svetog i bez ikakve
refleksije na sebe, bez trunke sebeljublja. Nitko se ne moe oduprijeti
njenom pogledu!
Ovi su ljudi izgleda doli u tajnosti, bez obzira to su doli iz velike daljine,
nisu htjeli da ih itko vidi u gradu. Josip bi kod ovakvih posjeta postupao s
posjetiteljima s velikom poniznou, povukao bi se i sve promatrao s
pristojne udaljenosti.
Vidjela sam i Aninu slukinju i jednog starijeg slugu kako dolaze iz
Nazareta. Slukinja je bila udovica, ali i roakinja Svete Obitelji. Donijela je
razne potreptine od Ane za Mariju. Starac je lio suze od sree. Poslije se
vratio s vijestima k Ani.
Sutradan, vidjela sam Blaenu Djevicu i dijete Isusa kako odlaze iz Spilje
roenja sa slukinjom na nekoliko sati. Kad je izila iz Spilje, Marija se
okrenu k sjenici udesno, poe nekoliko koraka naprijed i sakri se u
pokrajnjoj

spilji, u kojoj je kad se Isus rodio izbio jedan izvor. Ostala je

tamo etiri sata, jer su doli neki ljudi iz Betlehema, Herodovi pijuni, jer su
uli glasine koje su rairili pastiri, da se tamo udo dogodilo u svezi s

djetetom. Ovi ljudi sretoe svetog Josipa pred Spiljom. Nakon par rijei
razgovora, napustie ga s prezrivim osmjehom, aludirajui na njegovu
poniznost i siromatvo.
Spilja roenja bijae uvuena i vrlo lijepa poloaja. Nitko iz Betlehema nije
tamo dolazio, samo su pastiri dolazili povremeno. Nitko iz Betlehema nije
pokazao nimalo interesa za nju, niti za ono to se pred njom zbiva, jer je
grad vrvio strancima. Grad je bio ivahan, mnogo se kupovalo i prodavalo.
Stoka se kupovala i klala, jer su mnogi ljudi plaali porez kroz stoku. Bili su
tamo i brojni pogani, uglavnom kao sluge.
O udesnoj pojavi anela ve su graani bili obavijeteni, kao i okolica,
blia i dalja, a s time i glasine o roenju Djeteta u spilji. Sad su doli
gostioniari kod kojih je na putu u Betlehem Sveta Obitelj bar imalo
odsjela. Dolazili su jedan za drugim, iskazujui poast Onome koga su ne
znajui ugostili. Vidjela sam dobrog domaina iz zadnjeg gostinjca, kako
prvi alje darove po sluzi, a zatim dolazi on sam iskazati ast Djetetu.
Takoer sam vidjela dobru enu toga ovjeka kako dolazi. Poslije su do
Spilje jo dolazili drugi pastiri i dobri ljudi. Svi su bili vrlo dirnuti onim to
su vidjeli. Svi su nosili blagdansku nonju, jer su ili u Betlehem na abat.
Dobra je ena mogla otii do Jeruzalema koji je bio blie, ali ona je vie
voljela doi do Betlehema.
Jedan roak svetog Josipa, takoer je doao do Spilje, bio je na putu u
Betlehem radi abata. On je bio otac Jonadaba, koji je kod razapinjanja
Isusa, pruio komad platna Isusu. Josip je bio vrlo ljubazan prema njemu.
Ovaj je roak uo od svojih kolega o Josipovoj nezgodnoj situaciji. Zato je
doao donijeti mu darove i posjetiti Dijete Isusa i Mariju. Ali Josip nije htio
prihvatiti nita, ali je prodao malu magaricu ovom roaku, s molbom da je
moe otkupiti za istu sumu novca. Nakon toga, Marija, Josip, slukinja i
dvoje pastira koji su stajali pred ulazom, slavili su abat u Spilji roenja.
Upaljen je sedmerokraki svijenjak, a na malom stolu sa crveno bijelim
stolnjakom, bili su svici pisma.

Brojna jela su donijeli pastiri, koja su odmah raspodijeljena sirotinji i

drugima. Perad je visjela nad vatrom, povremeno su je okretali i posipali
branom neke biljke kao trske, koja je obilno rasla oko Betlehema i
Hebrona. Od njena zrnja pripremala se kaasta bijela masa koja se pekla.
Vidjela sam pod ognjitem vrlo zagrijane i iste rupe, u koje su stavljali
perad na peenje.
Nakon abata, Esenke zgotovie obrok i postavie ga pod luk koji je Josip s
pomou pastira izgradio i postavio na ulaz spilje. Josip ode u grad kako bi
potraio

sveenike

ugovorio

obrezanje

za

Dijete.

Spilja

je

bila

pospremljena i ista. Pregrade koje je Josip postavio u hodnik, bijahu

uklonjene. Po tlu su poloili tepihe, jer je u ovom hodniku blizu Spilje
roenja bilo pripremljeno da se izvri obrezanje.
10. Obrezanje
Josip se vratio iz Betlehema s petero sveenika i jednom enom ija je
usluga bila neophodna prilikom obrezanja. Sa sobom su donijeli stolac za
obrezivanje i osmerokutnu kamenu plou, sa svime to je bilo potrebno za
ceremoniju. Stolac je bio udubljen, oblika krinje, mogao se rastavljati i
tako pretvoriti u neku vrstu nieg sjedala, s naslonom postrance. Bio je
prekriven crvenim platnom. Kamen za obrezivanje bijae u promjeru oko
60-ak cm. U sreditu je bila metalna ploa, pod kojom je u udubljenju
kamena bilo svih vrsta kutijica, koje su sadravale razne tekuine. Kamen
je bio postavljen na mali stolac koji je bio prekriven platnom. Sve je
postavljeno tono na mjesto gdje je Isus roen.
Te je veeri obrok bio posluen pod nadsvoenim lukom na ulazu u spilju.
Mnotvo sirotinje je uvijek slijedilo sveenike, kao to je bio obiaj u takvim
prilikama. Za vrijeme obroka stalno su neto dobivali, bilo od Josipa, bilo
od sveenika. Sveenici otioe do Marije i Djeteta, progovorie s Majkom i
uzee Dijete u ruke. Takoer progovorie s Josipom o imenu Djeteta. Vei

dio noi su pjevali psalme i molili, a u zoru obrezae Dijete. Marija je bila
vrlo zabrinuta i tjeskobna zbog toga. Nakon obrezanja dijete je bilo
umotano u crveno i bijelo, sve do pazuha, i ruke su bile umotane, a glava
prekrita platnom.
Dijete je opet poloeno na osmerokutnu plou, a molitve su izgovarane
nad Njim. Ako se dobro sjeam, aneo je ve prije rekao Josipu da se dijete
treba zvati Isus, a koliko se mogu sjetiti, jedan je sveenik isprva odbijao
takvo ime, pa su nastavili moliti. Tad ugledah obasjana anela kako stoji
pred sveenikom i dri ploicu slinu onoj na Kriu, na ploici pie ime Isus.
Vidjela sam sveenika kako pie ime na komadu pergamene. Ne znam da li
je on ili itko drugi vidio anela, ali sveenik je bio duboko potresen,
napisao je ime po Boanskoj inspiraciji.
Nakon toga, Josip primi Dijete i preda ga Blaenoj Djevici, koja je zajedno s
dvije ene stajala otraga u Spilji roenja. Marija uze Dijete u naruaj. Dijete
je plakalo, a ona ga stiavae i umirivae. Neki su pastiri stajali na ulazu u
spilju. Lampe su bile upaljene, a zora je upravo svitala. Jo su malo molili i
pjevali, a prije nego su sveenici otili, jo su se malo okrijepili. Vidjela sam
da su svi prisutni kod obrezanja bili dobri ljudi. Sveenici su bili iznutra
obasjani, a poslije su postigli i spasenje. Milostinja se dijelila cijelo jutro
siromasima koji bi doli.
Nakon toga su slijedile grupe prosjaka, prljavaca, crnih bia, meni vrlo
ogavnih. Nosili su zaveljaje i penjali su se iz doline pastira, proli kraj
Spilja, kao da idu u Jeruzalem na blagdan. Bili su vrlo hvastavi, proklinjali
su i psovali strano, jer nisu dobili od milostinje, onoliko koliko su se nadali.
Ne znam tono to je ustvari s njima.
Za vrijeme obreda obrezanja, magare je bilo svezano malo podalje nego li
obino, inae je stajalo u Spilji roenja. Cijelog tog dana viala sam dadilju
s Marijom kako se brine o Djetetu. Te je noi Dijete bilo vrlo nemirno od
bolova. Plakalo je, a Marija i Josip su stalno pokuavali ublaiti bol i utjeiti
ga, nosajui ga tamo amo po spilji.

Dok sam razmiljala o misteriji obreda obrezanja, imala sam viziju. Vidjela
sam dva anela s malim ploicama u rukama, kako stoje pod palminim
stablom. Na jednoj ploici su bili naslikani razni instrumenti muenitva, od
kojih se sjeam jednoga, stupa koji je stajao u centru, a na vrhu je imao
muar s dva eljezna prstena. Na drugoj su tablici bila ispisana slova koja
su oznaavala epohu i godinu Crkve.
Na palminom stablu kao da izrasta uz njega, bila je Djevica u kleeem
stavu, oko nje pada njen plat ili veo, jer je bio privren na glavi. U
rukama dri srce, nad kojim sam vidjela malo siuno bljetavo Dijete.
Vidjela sam jedan lik Boga Oca kako se pribliava palminom stablu, lomi
teke grane i formira od njih kri, pa ga postavlja na Dijete. Tad sam vidjela
kako Dijete ustaje, kao da je na kriu, a Djevica prima palminu granu s
raspetim Djetetom i prikazuje je Bogu Ocu, a na njenoj ruci ostaje samo
srce.
Sutra naveer sam vidjela Elizabetu kako jae na magarcu, dolazi iz Jute, a
prati je jedan stari sluga. Doe do spilje, a Josip je srdano primi. Dok su se
grlile, radost Marije i Elizabete bijae nevjerojatno velika. Elizabeta privi
Dijete na grudi. Spavala je u Marijinoj spilji, odmah do mjesta gdje je Isus
roen. Ispred svete spilje bilo je sjedalo, na koje su esto polagali Dijete.
Marija ispria Elizabeti sve to joj se dogodilo, a kad Elizabeta u o
njihovim tekoama u svezi pronalaska smjetaja, gorko zaplaka. Marija joj
do u detalje ispria roenje Isusovo. Sjeam se da joj je rekla da je bila u
ekstazi 10 minuta u vrijeme Navjetenja, kad je osjeala kao da joj srce
raste do dvostruke veliine i kad je bila ispunjena neizrecivom radou. Ali,
kod Isusova poroaja iskusila je neku unutarnju enju. Dok je kleala
osjeala je da je aneli diu uvis, uto joj se srce raspuklo na dvoje, a jedna
je polovica srca odnijeta od nje.
Takoer je i za vrijeme poroaja bila 10 minuta u ekstazi. Bila je svjesna
neke praznine u sebi, enje, nakon to je neto izilo iz nje. Iznenada ju
svjetlo obasja, a inilo se da lik Djeteta raste pred njenim oima. Tad
ugleda kako se Dijete mie, a zau i njegov pla. Tad je ustvari dola sebi,

podie ga s rute do svojih prsiju, jer kad ga je prvi puta vidjela, vidjela ga
je omotanog u slavu, pa je zato oklijevala uzeti ga u naruaj.
Elizabeta ree: 'Nisi rodila kao ostale ene. Roenje Ivanovo bijae uistinu
slatko, ali ni priblino kao roenje Djeteta Isusa.'
Jednom u sumrak, vidjela sam Mariju, Elizabetu i Dijete kako se skrivaju u
pokrajnjoj spilji. Tamo su ostali cijelu no, jer su se spilji pribliavali
posjetitelji iz Betlehema, koje one nisu eljele susreti.
Inae idovke ne ostavljaju dugo dojenad bez tvrde hrane. Tako i Dijete
Isus osim majinim mlijekom, bijae hranjeno u tim prvim danima kaom
od neke slatke i lagane biljke.
Budui

je

tih

dana

zapoinjao

jeruzalemskom

Hramu

blagdan

Makabejaca, tako ga je i Josip slavio u Spilji roenja. Privrstio je tri

sedmerokrake lampe na zidove spilje, pa ih je kroz sedam dana palio svako
jutro i veer. Jednom sam vidjela u spilji i sveenika, a on je bio prisutan i
na Isusovom obrezanju. Imao je svitke pisma, iz kojih je molio sa svetim
Josipom. ini mi se da je htio saznati, da li Josip obdrava blagdan ili ne.
Mislim, da mu je najavio i novi blagdan koji je bio na vratima. Vidjela sam
pripreme za taj blagdan u Jeruzalemu. Hrana je pripremana dan ranije prije
blagdana, ognjite se pokrivalo, nita se nije radilo u kuanskim poslovima,
a na vratima i prozorima su visjele tapiserije.
Ana je esto slala sluge s darovima i ivenim namirnicama, a Marija je sve
odmah razdjeljivala sirotinji. Jednom je Ana poslala prekrasnu koaricu
voa s velikim tek procvjetalim ruama, zabodenim oko voa. Crvene rue
su bile bljee nego li nae dananje, skoro kao boja mesa. Bilo je tamo i
utih i bijelih rua. Marija je tim poklonom bila vrlo zadovoljna, a koaricu
je stavila kraj sebe.
Sad je dola i sama Ana sa svojim drugim muem i jednim slugom. Dijete
Isus isprui svoje rukice prema Ani, a ona se rasplae od sree. Marija je

sve potanko ispriala Ani, kao to je rekla i Elizabeti. Zajedno proplakae

od radosti, stalno se grlei, kao i Dijete Isusa.
Ana je sa sobom donijela puno stvari za Mariju i Dijete, prekrivae, pelene,
itd. Premda je Marija ve primila puno stvari od Ane, ipak je jo uvijek
Spilja bila bijedno namjetena, jer sve to je bilo nepotrebno Marija je
dijelila sirotinji.
Marija ree Ani da su Kraljevi s Istoka na putu k Spilji, a nose bogate
darove. Njihov dolazak e privui mnogo panje. Ana zato odlui da e otii
i odsjesti kod svoje sestre, koja je stanovala na par sati odavde, a vratiti e
se nakon odlaska Kraljeva. Tada sam vidjela Josipa kako isti Spilju i okolicu
Spilje, kako bi je pripremio za dolazak Kraljeva, koje je Marija u duhu
vidjela da dolaze. Takoer je Josip otiao u Betlehem da plati drugu ratu
poreza i da potrai gradilite za kuu, jer se namjeravao nastaniti u
Betlehemu, poto prou dani Marijina ienja.
11. Put Trojice Kraljeva u Betlehem
Nekoliko dana poto su napustili svoje domove, vidjela sam karavanu
Teokena kako se sastaje s karavanama Mensora i Seira, kraj nekog
ruiniranog grada. Redovi visokih stupova su jo uvijek stajali, a na mnogim
mjestima su jo uvijek bili veliki lijepi kipovi, premda neki malo oteeni.
Grupa divljih pljakaa je boravila u tim ruevinama. Bili su obueni u kou
zvijeri, naoruani kopljima. Bili su tamnije smee puti, niski i zdepasti, ali
veoma ivahni.
U zoru tri karavane napustie ove ruevine i nakon pola dana putovanja,
stadoe se odmoriti u jednoj vrlo plodnoj regiji, gdje je bio i izvor, a oko
njega

puno

prostranih

sjenica.

Inae

to

bijae

uobiajeno

mjesto

odmaranja karavana. Svaki je od Kraljeva sa sobom vodio etvoricu

dostojanstvenika od svoje rase. Ali, svaki je Kralj bio kao patrijarh nad
svima, on se brinuo o svima i o svemu, sve je zapovijedao, sve

razdjeljivao. U svakoj se karavani moglo vidjeti i ljude drugih rasa i boja.

Mensorova rasa je bila divne smekaste boje. Seirova rasa bijae smea.
Teokenova rasa bijae svjetlo uta. Nisam vidjela prave crnce, bili su samo
neki robovi, od kojih je svaki Kralj imao po nekoliko.
Dostojanstvenici su drali u rukama tap, a sjedili su na svojim jednogrbim
devama, visoko gore na natovarenoj prtljazi, koja je bila prekrivena
pokrivaima. Njih su slijedile ostale ivotinje s prtljagom, velike skoro kao
konji, a jahali su ih sluge i robovi. Kad bi stali, odvezali bi ivotinje i napojili
ih na izvoru. Taj je izvor bio okruen humcima na kojima je bio zid s tri
ulaza. U tom ograenom prostoru je bila atrnja, nekako nia nego okolno
tlo. Imala je pumpu s tri cijevi opremljene slavinama. Iznad atrnje je bio
poklopac koji je obino bio zakljuan.
Jedan ovjek iz ruiniranog grada je slijedio karavanu, a kad su mu platili,
on otkljua poklopac atrnje. Putnici su imali konate posude, koje su se
mogle skroz spljotiti. Bile su podijeljene u etiri odjeljka, pa se iz jedne
moglo napojiti etiri deve odjednom. Ovi su ljudi bili izuzetno tedljivi s
vodom, ni kap ne bi prolili. Poslije napajanja, stoku su odveli u jedan
otvoreni ograeni prostor, blizu izvora. Svaka je ivotinja bila pregradama
odvojena, a pred svakom je bilo kao neko korito u koje se sipala hrana.
Hrana je bila kao neki kukuruz, zrnje mu veliko kao ir.
Meu prtljagom je bilo uskih i visokih kaveza s pticama. Kod putovanja su
visjele sa strane ivotinjama. U odvojenim odjeljcima tih kaveza, bila je
jedna ili dvije ptice, ovisno o vrsti i veliini ptice. Ptice su bile kao golubovi
ili kao kokoi. Koristili su ih za hranu tijekom puta. U konatim krinjama su
uvali plosnati kruh, sav je bio iste veliine, kao tanjur, spakiran jedan na
drugi. Kad se blagovalo, vadilo se iz krinja samo onoliko koliko je trebalo.
Sa sobom su nosili skupe posude od ukastog metala, vjerojatno zlata,
ukraene dragim kamenjem. Imali su skoro isti oblik kao kalei, neki kao

mali amci i zdjele. Iz njih su pili i dijelili hranu okolo u krug. Obrub svake
od ovih posuda bio je optoen dragim kamenjem.
Sve tri rase su se oblaile razliito. Teokeno i njegova rasa, kao i
Mensorova, nosile su visoke kape, izvezene u bojama, a bijeli im zavoji
omotani oko glava. Nosili su i ogrtae koji su sezali do listova. Bijahu to
vrlo jednostavni ogrtai, s par kopi i par ornamenata na prsima. Nosili su i
duge i iroke ogrtae koji bijahu lagani, a njima su se omatali.
Seir i njegovi pratitelji su nosili kape s malim bijelim svitkom i ovalnom
kukuljicom izvezenim u boji. Imali su krae ogrtae, koji bijahu dui otraga
nego li sprijeda. Pod tim ogrtaima su nosili kratke tunike, zakopane skoro
do koljena, a ukraene na prsima ipkom, ljokicama i brojnim bljetavim
kamenjem i gumbima. Na jednoj strani prsiju je bio mali bljetavi tit, kao
zvijezda. Svi su imali gola stopala svezana remenjem, s kojima se
privrivao potplat. Dostojanstvenici su nosili kratke sablje ili velike
noeve u koricama, a imali su i brojne torbe i kutije, ovjeene oko sebe.
Meu Kraljevima i njihovim roacima, bili su mukarci od oko 50, 40, 30 i
20 godina. Neki su imali duge brade, drugi kratke. Sluge i vodii deva
bijahu puno jednostavnije obueni, ustvari, neki su imali staru haljinu i
pojas. Kad bi nahranili i napojili stoku, tek tada bi i oni sami jeli i pili. Vatru
bi naloili usred ograenog prostora, a tamo su i kampirali. Drvo koje su
koristili bijahu tapovi duljine oko 80 cm, a donosili bi ga okolni stanovnici
u svenjima i prodavali putnicima.
Kraljevi bi napravili trostranu hrpicu od prua, kao piramidu, a s jedne
strane bi ostavili otvor za dotok zraka. Hrpica je bila stvarno vjeto
sloena, ali ne mogu sa sigurnou rei kako bi zapalili vatru. Vidjela sam
jednoga od njih kako stavlja komad drveta u drugo drvo, kao u neku kutiju,
koju bi lagano njihao tamo amo, a tad bi izvukao zapaljeni komad drva.
Tako bi zapalili vatru, a poslije sam vidjela kako kolju nekoliko peradi i peku
ih.

Hranu su rezali i dijelili tri Kralja i glaveine-starci, svaki u svojoj obitelji,

kao otac kue. Ptice i mali kruhovi bijahu poloeni na malo posue ili
tanjure, koji su imali mala podnoja, pa bi tako dodavani drugima. Na isti
su nain i ae s piem dodavane. Najmanji meu slugama, od kojih su
neki bili Mauri, poivali bi na goloj zemlji. ini se da su bili robovi.
Jednostavnost, ljubaznost i dobrohotnost Kraljeva i dostojanstvenika
bijahu neizrecivo dirljivi. Ljudima koji bi se oko njih skupljali davali bi uvijek
poneto, ak bi im doputali da piju iz zlatnog posua, kao da su djeca.
Mensor, smee puti, bijae Kaldejac. Njegov je grad bio okruen rijekom,
bio je izgraen na adi, a ime mu je zvualo neto kao Akajaja. Mensor je
veinu vremena provodio u poljima sa svojim stadima. Nakon Isusove
smrti, krstio ga je sveti Toma, uzeo je ime Leander.
Seir, smee puti, u samoj je noi Isusova roenja bio kod Mensora
spreman za put. On i njegova rasa bijahu najtamniji, ali su imali crvene
usnice. Drugi ljudi u okolici bijahu bijelci. Seir je imao elju za krtenjem. U
vrijeme Isusova putovanja u zemlju Kraljeva nije bio vie iv.
Teokeno je bio iz Medije, zemlje daleko sjevernije. Leala je izmeu dva
mora. Teokeno je boravio u svom vlastitom gradu, ijeg se imena ne mogu
sjetiti. Sastojao se od atora podignutih na kamenom tlu. Teokeno je bio
najbogatiji od trojice Kraljeva. ini mi se da je on izabrao najdirektniji put
prema Betlehemu, ali kako bi se mogao pridruiti drugima morao je malo i
skrenuti s puta.
ini mi se da je proao skroz blizu Babilona kako bi se s njima sastao. I
njega je takoer krstio sveti Toma imenom Leo. Imena Gapar, Melkior i
Baltazar su dana Kraljevima, jer su im tako dobro pristajala, jer Gapar
ustvari znai onaj koji pobjeuje ljubavlju, Melkior onaj koji lijepo govori
ljudima, koji puno propovijeda, koji prilazi osjeajno k ovjeku, Baltazar
onaj koji sa svom svojom voljom izvrava Boju volju.

Od Mensorova grada, Seir je bio udaljen tri dana puta, svaki dan se
raunao kao 12 sati pjeaenja. Teokeno je bio jo i dalje, oko pet dana
putovanja. Mensor i Seir su bili zajedno kad su vidjeli u zvijezdama viziju
Isusova roenja. Idui dan su se obojica uputila na put sa svojim
karavanama.
Teokeno je takoer imao istu viziju u svome domu, pa se i on pourio
pridruiti drugoj dvojici. Putovali su do Betlehema preko 700 sati. Inae je
to bio put koji je trajao oko ezdeset dana, a svaki dan ima 12 sati puta.
Sve su to oni ipak izvrili u 33 dana, zahvaljujui svojim brzim devama, a
esto su putovali i po noi.
Zvijezda koja ih je vodila bila je kao lopta, ija je donja povrina svjetlila u
obliku otvorenih usta. Uvijek mi se inila da je voena nekim likom, koji je
dri za struak svjetla. Po danu sam vidjela neki lik kako hoda ispred
karavane, lik svjetliji od suneve svjetlosti. Kad se prisjetim duljine
putovanja, brzine kojom su putovali, ostanem zapanjena kako su oni to
brzo izveli. Ali, ove su ivotinje bile tako lagane da mi se svaki njihov korak
uinio brz i pravilan, njihove kretnje kao pravilan let jata ptica. Domovi
trojice Kraljeva su bili postavljeni jedan u odnosu na drugi kao pravilan
trokut. Mensor i Seir su stanovali blizu jedan drugome, dok je Teokeno bio
puno dalje.
Kad bi se karavana odmarala do predveer, lokalni ljudi koji su pratili
karavanu, pomagali bi ponovo natovariti ivotinje, pa bi ponijeli svojim
kuama sve to je karavana ostavila, dok bi karavana nastavila put. Kad bi
karavana krenula, zvijezda bi odmah postala vidljivom, sjajei crvenkastom
svjetlou, kao mjesec kad je vjetrovito vrijeme. Njen trag svjetlosti je bio
blijed i dugaak.
Kraljevi i njihovi suputnici bi dio puta hodali za svojim ivotinjama, molei
pokrivenih glava. Cesta je ovdje onemoguavala brzo putovanje, ali im bi
postala ravnijom, oni bi se brzo penjali na svoje deve, tjerajui ih na brz
hod. Ponekad su usporili svoj korak, pa bi svi zapjevali. Njihovo zajedniko

pjevanje u noi bi odzvanjalo tako milozvuno i tako dirljivo. Kad bih ih

promatrala kako putuju u takvom redu, srca ispunjena sreom i ushitom,
nisam mogla ne pomisliti: "Ah, kad bi nae procesije mogle bar malo sliiti
na ovo!" Jednom sam ih vidjela kako provode no blizu nekog izvora. Neki
ovjek iz jedne od koliba u susjedstvu, otkljuao im je poklopac izvora.
Napojili su stoku, bez raspakiranja, osvjeili se i malo odmorili.
Sutradan sam ih vidjela kraj nekog grada, ije je ime bilo neto kao Kausur,
a bio je izgraen od atora na kamenoj zaravni. Karavana se zaustavila
kako bi se odmorila, a Kraljevi su otili do kralja kome je grad pripadao.
Njegova ator-palaa je bila malo postrani. Tri su Kralja do ovoga susreta
ve putovala 53 ili 63 sata. Ispriali su kralju grada sve to su vidjeli u
zvijezdama. On je bio vrlo zapanjen. I on je gledao kroz cijev na zvijezdu
koju su mu Kraljevi pokazivali, pa je i on sam vidio u zvijezdi malo dijete s
kriem.
Molio ih je, da kad se budu vraali, neka ga obavijeste o svemu to e
otkriti, da i on moe podii oltare i rtvovati Djetetu. Kad su Kraljevi
naputali grad, pridruie im se mnogi dostojanstvenici, koji su putovali u
istom smjeru. Kasnije su se odmarali kraj izvora, gdje su naloili vatru, ali
deve nisu rastovarili. Kad su opet bili na putu, ula sam ih kako njeno i
milozvuno pjevaju kratke strofe, kao npr., preko planina emo ii i novog
Kralja astiti!
Jedan bi zapoinjao pjesmu, a drugi bi se jednoglasno pridruili. Tako su se
izmjenjivali u skladanju i zapoinjanju pjesama. U sreditu zvijezde jasno
se mogla vidjeti slika malog djeteta s kriem.
Marija je imala viziju pribliavanja Kraljeva kad su se oni odmarali u gradu
Kausuru, a to je tad i rekla Josipu i Elizabeti.
Napokon sam vidjela Kraljeve kako stiu do prvog idovskog grada, nekog
malog i ratrkanog mjesta, gdje su mnoge kue bile okruene ivicom.

Odavde su putovali pravo do Betlehema. Dok su ulazili u ovo mjesto,

pjevali su slae nego ikad, puni radosti, jer je ovdje zvijezda sjajila na njih
neobinom svjetlou, premda je mjeseina bila tako sjajna da je ovjek
mogao jasno vidjeti svoju sjenu.
Stanovnici grada takoer nisu vidjeli zvijezdu, ili nisu obraali posebnu
panju na nju. Bili su izuzetno ljubazni i usluni. Kad je nekoliko putnika
sjahalo, oni su im pomagali u pojenju stoke. To me podsjealo na
Abrahamovo vrijeme, jer su tad ljudi bili tako dobri i spremni pomoi jedan
drugome.
Mnogi od njih su nosili granje u rukama, proveli bi karavanu kroz grad i ak
ili dio puta s njima. Zvijezda nije konstantno sjajila pred njima, ponekad je
bila potpuno mrana. ini se da je sjala jae tamo gdje su dobri ljudi ivjeli.
Kad bi je putnici iz karavane vidjeli da jako sjaji, znali su da tu dobri ljudi
ive, a srce bi im se napunjalo emocijama, u nadi da e tu pronai Mesiju.
Kraljevi nisu bili potpuno bez poimanja, budui je njihova velika karavana
pravila zabiljeke i komentare.
Sutradan su ili bez zaustavljanja pokraj mrana i maglovita grada.
Nedaleko njega su preli rijeku koja se ulijeva u Mrtvo more. Tu veer sam
ih vidjela kako ulaze u grad ije je ime bilo kao Manateja ili Madijan.
Stanovnici grada su bili pola idovi, pola pogani. Karavana je odvedena u
prostor izmeu grada i zidina koje ga okruuju, pa tamo Kraljevi razapee
svoje atore. Tu sam vidjela, kao i u prethodnom gradu, kako postaju
pomalo zabrinuti, kad shvate da nitko nita ne zna o novoroenom Kralju.
ula sam ih kako govore koliko ve dugo gledaju zvijezdu.
12. Rodoslovlje Tri Kralja
ula sam da Tri Kralja vuku svoje porijeklo sve do Joba, koji je stanovao na
Kavkazu i koji je imao pravo na to cijelo podruje, kao i na druga podruja,
nadaleko i nairoko. Davno prije Balaama i prije Abrahamova bijega u
Egipat, imali su prorotvo o zvijezdi i nadi ispunjenja. Voe rasa iz Jobove
zemlje, otili su jednom na putovanje u Egipat, u regiju oko grada

Heliopolisa, gdje su primili od jednog anela otkrivenje da e se od Djevice

roditi Spasitelj, kojeg e njihovi potomci astiti. Takoer im je aneo rekao
da ne idu dalje, nego da se vrate svojim kuama i da promatraju zvijezde.
Slavili su blagdan u spomen na ovaj dogaaj, podigli oltare i slavoluke,
koje su ukraavali cvijeem, pa se vratili kuama.
Moda je tamo bilo skupljeno oko 3000 ljudi. Oni su bili stanovnici Medije i
zvijezdo-poklonici, lijepe ukasto smee koe, visoki i dostojanstvena
dranja. Selili su se od mjesta do mjesta sa svojim stadima, osvajajui kad
god zaele, jer su imali nepobjedivu snagu. Oni su bili prvi koji su najavili
prorotvo svome narodu i prvi koji su uveli promatranje zvijezda. Kad su
prorotvo i

promatranje zvijezda pali u opi zaborav, primili su prvo

jednoga Balaamova uenika, a dugo poslije njega jo tri proroice-djevice,

keri praotaca Trojice Kraljeva. I tad se napokon, 500 godina poslije od
vremena tih proroica, zvijezda pojavila, a Kraljevi su je sad slijedili.
Ove su tri proroice bile samo privremeno. Bile su duboko uronjene u
zvjezdoznanstvo, imale su vizije i duh prorotva. Prorekle su da e se od
Jakova uzdii zvijezda i da e jedna blaga Djevica roditi Spasitelja. Nosile
su duge haljine, krstarile su zemljom i objavljivale ovo prorotvo, postile,
proriui budunost do nadaleko unaprijed, kao i obeanje da e glasnici
od Spasitelja doi njihovu narodu, koji e ih nauiti tovati istinskog Boga.
Oci ovih djevica su izgradili Hram obeanoj Majci Bojoj na mjestu gdje se
sastaju njihove zemlje, a u predvorju Hrama su podigli toranj s kojeg su
promatrali konstelacije zvijezda. Od ove tri princeze, oko 500 godina
poslije, kroz 15 generacija, izili su sveti Kraljevi. Mijeanjem s drugim
narodima postali su tamnije puti. Kroz mnoge godine, njihovi su preci
stalno promatrali zvijezde i kretanje meu zvijezdama. Ono to bi opazili
zabiljeili su, a prenosili su i kroz prie ono to bi vidjeli. Pa, prema tim
opaanjima i priama, neopaeno su se uvukle mnoge promjene u njihova
promatranja i aenja.

Bili su im kroz vizije u zvijezdama pokazani svi znaajni periodi, koji su se

odnosili na dolazak Mesije. Prole godine, od Isusova zaea, te su vizije
postale uestale sa znakovitim znaenjima, a dolazak spasenja je postao
jasnije vidljiv. U vrijeme Isusova zaea, vidjeli su Djevicu sa ezlom i
vagom, na kojoj je bila plitica sa itom i groem. Takoer su vidjeli
prasliku same gorke Muke, jer su promatrali novoroenog Kralja uvuenog
u rat, iz kojeg On izlazi kao pobjednik nad svim svojim neprijateljima.
Ovo promatranje zvijezda bilo je popraeno religijskim ceremonijama,
postom, molitvom, proienjem i samoprijegorom. Nisu promatrali samo
jednu zvijezdu, nego cijele konstelacije. Izvjesnim sluajnostima meu
razliitim zvijezdama koje su promatrali, bila je napravljena forma vizija i
slika. Zli koji su promatrali zvijezde, bili su pod jo veim zlim utjecajima i
baeni u greve svojim demonskim vizijama. Ba posredstvom takvih ljudi
uvedeno je rtvovanje starijih ljudi i male djece. Ali, takve okrutnosti su
postupno pale u zaborav.
Kraljevi su jasno vidjeli vizije i od njih su uzeli najbolje, najslae, unutarnju
utjehu, bez da su osjetili efekte bilo kakva zla utjecaja. Ba suprotno,
postali su bolji i poboniji. Velikom jednostavnou i iskrenou, opisivali su
svojoj publici ono to su vidjeli. Ali, kad su zapazili da ono to su njihovi oci
tako strpljivo ekali ve 2000 godina, nije primljeno s vjerom od njihova
naroda, raalostie se.
Zvijezda je bila skrita oblakom, ali kad se opet pojavila, izgledala je tako
velikom izmeu vjetrovitih oblaka i tako blizu zemlji. Kraljevi ustadoe sa
svojih kaua, pozvae narod grada da se skupi, pa im pokazae na
zvijezdu. Ljudi su zapanjeno gledali. Neki su bili duboko impresionirani,
drugi su bili ljuti na Kraljeve to ih uznemiruju, dok je veina traila neku
korist od ovog prinevskog pothvata.
ula sam kako su kraljevski putnici govorili o tome koliko daleko su
proputovali do sada. Raunali su dan puta kao dvanaest sati pjeaenja.
Prije nego li su doli do mjesta gdje su se svi sreli, jedan je putovao tri

takva dana, drugi pet, a trei dvanaest dana. Putovali su na devama, pa su

mogli brzo putovati, jer inae tri dana pjeaenja po 12 sati bilo je
ekvivalentno jednom danu putovanja s devama, a pet se dana raunalo
kao dva. Od toga sastajalita do mjesta gdje su bili sada putovali su 56
dana, svaki dan po 12 sati, ili 672 sata. Od trenutka Kristova roenja, do
trenutka poklonstva pred Njime, proveli su na putu oko 25 takvih dana. Na
ovom mjestu su uzeli i dan odmora.
Ljudi su ovdje bili nametljivi i bestidni, okruili su Kraljeve kao roj pela.
Kraljevski su im putnici dijelili male trokutaste ute komadie, neki novac, i
neko tamno zrnje. Mora da su posjedovali ogromno bogatstvo. Kad je
karavana odlazila, ila je okolo grada, u kojem sam vidjela idole u
podignutom hramu. Na drugoj strani preoe most, pa prooe kroz jedno
malo idovsko mjesto koje je imalo sinagogu. A sad su bili na dobroj cesti,
urei prema Jordanu. Karavani se pridruilo oko stotinu ljudi.
Sad su jo imali oko 24 sata putovanja do Jeruzalema. Ali, vidjela sam ih
kako vie ne prolaze kroz gradove, sreli su se sa samo par ljudi, budui je
bio abat. to su se vie pribliavali Jeruzalemu, bili su sve alosniji, jer
zvijezda vie nije jako sjala svojom uobiajenom svjetlou. Ulaskom u
Judeju viali su je sve rjee. Nadali su se da e na svom putu nai i
radosne ljude, koji slave roenje novoroenoga Spasitelja, kojem se i oni
sami sada dolaze pokloniti. Ali poto ne naoe nikakva znaka uzbuenja,
postadoe zabrinuti i zbunjeni, mislei da su moda nakon svega oni
pogrijeili.
Mora da je bilo podne kad su preli Jordan. Platili su splavaru, a dvojica mu
pomogoe u poslu. Jordan tu ne bijae toliko irok u to doba godine, pa je
bio pun pjeanih sprudova. Splav je bila sastavljena od poprenih daski
prikovanih na glavne grede. Uvedoe deve na splav, pa krenue preko
Jordana. Kraljevi se isprva priinjae da idu u Betlehem, ali uskoro
skrenue i pooe k Jeruzalemu. Vidjela sam grad kako se visoko uzdie i

ocrtava prema nebeskom svodu. abat je zavrio prije nego li je karavana

stigla do vrata grada.
13. Kraljevi pred Herodom
Karavani Kraljeva je trebalo oko etvrt sata da doe do grada, a kad su se
zaustavili pred Jeruzalemom, zvijezda je postala vidljivijom. Oito, putnici
su bili vrlo blizu opasnosti. Kraljevi su jahali svoje deve, a druge tri deve su
bile natovarene prtljagom. Ostatak karavane je jahao na nekim blagim
ivotinjama ukaste boje, malih glava, ne znam da li su to konji ili
magarci, ali su se puno razlikovali od naih konja. ivotinje koje su jahali
dostojanstvenici bijahu vrlo lijepo ukraene, na njima su visjele zlatne
zvijezde i mali lanci. Neki od ljudi otioe do gradskih vrata, pa se vratie s
asnicima i vojnicima.
Dolazak Kraljeva u to doba godine kad nema nekog blagdana, kad nema
nekog posebnog trgovakog posla, a jo posebno tim putem, bijae za
stanovnike neto izuzetno. Kraljevi objasnie asnicima zato su doli, pa
ispriae sve o zvijezdi i Djetetu. Ali njihovi sluatelji ignorirae tu temu, pa
Kraljevi opet poee misliti da su pogrijeili, budui nisu mogli nai niti
jednu osobu koja ita zna povezano sa zvijezdom i Otkupljenjem svijeta.
Ljudi su ih gledali sa uenjem, ne mogavi shvatiti to ele. Kraljevi
objasnie da su spremni platiti sve to imaju i da ele razgovarati sa
njihovim kraljem.
Sad nastade velika urba tamo amo, putnici su u meuvremenu
izmjenjivali pitanja i odgovore s narodom oko sebe. Neki su zaista neto
uli o djetetu to se rodilo u Betlehemu, ali roditelji bijahu siromasi, nitko i
nita, netko koga se ne slua. Drugi su se prezrivo smijali, pa Kraljevi
postadoe sasvim tjeskobni i ozlovoljeni. A kad su shvatili po njihovim
gestama i izrazima da Herod nema pojma o onome to oni trae i da mu
nije nimalo draga ova stvar, postadoe zabrinuti kako da mu se obrate.
Utekoe se molitvi, njihova se hrabrost obnovi, pa rekoe jedan drugome,

"Onaj koji nas je zvijezdom vodiljom doveo tako brzo dovde, takoer e
nas i vratiti kui ivima."
Sad povedoe karavanu okolo grada i dovedoe je blizu brda Kalvarije.
Nedaleko riblje trnice, oni i njihove ivotinje bijahu uvedeni u jedno
okruglo dvorite, koje je bilo okrueno halama i kuama. Usred dvorita je
bio zdenac, napojie stoku, pa posjedae po talama i mjestima pod
trjemovima. Na jednoj strani dvorita se uzdizalo brdo, jer se dvorite
naslanjalo na njega. Na drugoj je bilo otvoreno i zasaeno stablima. Vidjela
sam ljude kako dolaze s bakljama i kako ispituju prtljagu.
Herodova palaa bila je smjetena vie na brdu, nedaleko dvorita. Vidjela
sam put koji vodi gore k njoj, obasjan bakljama i lanternama na tapovima.
Vidjela sam asnike kako od palae idu dolje i kako poslije vode Teokena,
najstarijeg Kralja k Herodu. Bio je primljen pod trijemom i uveden u halu.
Tamo je rekao svoj zahtjev dvorjaninu, koji je to prenio Herodu. Herod je
postao skoro lud na tu vijest, pa naredi da e tek sutra primiti Kraljeve.
Takoer im posla obavijest da se malo odmore dok on ispita stvar, pa e ih
obavijestiti.
Kad se Teokeno vratio, on i njegova dva kraljevska druga postadoe jo
uznemirenijima, pa narede da se prtljaga, koja je bila otpakirana, ponovo
spakira. Tu no nisu oka sklopili. Vidjela sam neke od njih kako obilaze grad
s vodiima. ini mi se da su sumnjali da Herod sve zna, ali ne eli im otkriti
istinu. Jo uvijek su traili zvijezdu. U Jeruzalemu je sve bilo tiho, ali je bilo
puno trkaranja gore dolje i razgovora meu dvorjanima na dvoru.
Oko 23 sata, poslae po Teokena da ide k Herodu. Tamo su bili znaci da se
sprema neki blagdan, jer je palaa bila obasjana svjetlou, a vidjela sam i
enske unutra. Vijest koju Teokeno donese Herodu, baci ga u veliki oaj. On
otposla sluge u Hram i grad. Vidjela sam pisare i idovske starce-starjeine
kako idu k njemu sa svitcima pod pazuhom. Nosili su svoju sveeniku
odjeu kao i prsne ploice, pojaseve na kojima su slova bila ispisana. Bilo

ih je dvadesetak, ispituju pisma. Vidjela sam ih kako se penju s Herodom

na krov palae i promatraju zvijezde. Herod je bio tjeskoban i zlovoljan.
Pisari ga nastojae odobrovoljiti, navodei mu dokaze da nema nita
istinsko u prii Kraljeva. Rekoe da su ti ljudi istoka, ispitujui zvijezde,
uvijek bili praznovjerni i da ako ima imalo istine u tome to govore, sigurno
bi to sveenici Hrama i starci ve odavno znali.
Sutradan u zoru, ugledah jednoga dvorjanina kako ide dolje do karavane i
odvodi sva Tri Kralja gore k palai. Kraljevi su uvedeni u jedan odio oko
kojeg su bili lonci sa zelenjem i grmovi. Na ulazu im ponudie okrjepu. Ali
Kraljevi odbie ponuenu hranu, ostajui stajati dok ne uoe k Herodu.
Prioe mu s darom, i bez oklijevanja mu iznijee pitanje gdje mogu
pronai novoroenoga Kralja idova, jer su vidjeli njegovu zvijezdu, a oni
mu dooe odati poast.
Herod je bio vrlo uznemiren, ali skrivao je svoj strah. Neki od pisara jo
uvijek su bili s njim. On ispitivae Kraljeve poblie o zvijezdi, pa im ree da
se u Betlehemu Efrati ispunja prorotvo. Mensor mu na to ispria zadnju
viziju koju su vidjeli u zvijezdi, na to Herodova tjeskoba postade oita, nije
ju vie mogao skrivati.
Mensor ree da je vidio Djevicu s Djetetom koje poiva ispred nje. S desne
strane Djeteta izbija grana svjetla, na kojoj stoji kula s mnogim vratima, a
kula se poveavae u veliini dok ne postade grad. Dijete je ini se stajalo
iznad grada s maem i ezlom. Oni vidjee ne samo sebe, nego sve
kraljeve zemlje kako dolaze i klanjaju se Djetetu, jer je Njegovo kraljevstvo
nad svim kraljevstvima.
Herod im savjetova da idu tiho i bez buke u Betlehem, pa kad pronau
Dijete da se vrate i obavijeste ga, da se i on moe pokloniti Djetetu. Vidjeh
kako Kraljevi silaze iz palae i odmah odlaze iz Jeruzalema. Dan je svitao, a
svjetla koja su bila na putu koji je vodio u palau, jo uvijek su gorjela.
Svjetina koja je slijedila karavanu no je provela u gradu.

Herod je u vrijeme Kristova roenja bio u svojoj palai u Jerihonu. I prije

dolaska Kraljeva bio je nemiran i zlovoljan. Dvojica od njegovih zakonitih
sinova, bila su postavljena od njega, na visoke pozicije u Hramu. Bili su
Saduceji, a pomou njih je saznavao sve to se dogaa, kao i o svima koji
su protiv njega i njegovih zamisli.
Posebno mu je reeno za jednoga, dobroga i pravednoga mua, osobite
dunosti u Hramu. Herod mu posla ljubazan i prijateljski poziv da doe k
njemu u Jerihon. Kad je dobri ovjek bio na putu u Jerihon, napale su ga
Herodove kreature od ljudi i ubile u pustinji. Sve je bilo ureeno kao da su
ga ubili pljakai.
Nekoliko dana poslije, Herod se vrati u Jeruzalem, kako bi sudjelovao u
blagdanu posveenja Hrama. Tad je zamislio da odobrovolji idove i da ih
poasti, tako to e dati da se izradi zlatni lik, neto kao janje, premda vie
kao jare, jer je imalo rogove. Tu je figuru namislio podii iznad vrata koja
vode iz vanjskog trijema za ene, u vanjski trijem za rtvovanje. Herod je
inzistirao na ovoj zamisli, ak tovie, nadao se poasti i hvalama od
idova. Ali, sveenici su se opirali. Herod ih je oglobio. Sveenici rekoe da
e globu stvarno platiti, ali tu statuu po njihovu Zakonu ne mogu prihvatiti.
Herod je na to pobjesnio, pa naredi da se statua tajno postavi. tovie,
jedan od slubenika Hrama planu arom, zgrabi statuu, baci je na tlo, a
ona se raspade. Ovo je bio razlog za bunu, pa Herod naredi da se uvreditelj
uhiti. Herod je bio u svezi s ovim dogaajem izrazito zlovoljan, pa je odbio
doi na fetu. Ali njegovi dvorjani, premazani svim mastima, nastojae ga
odobrovoljiti.
Meu nekim pobonim idovima, tinjala je nada da se pribliio dolazak
Mesije, a okolnosti roenja Isusova bijahu razglaene posvuda od strane
pastira. Herod je sve to uo, pa je tajno uputio pijune u Betlehem. Njegovi
pijuni meutim pronaoe samo siromanog Josipa, pa prema naredbama
da ne privlae panju, izvijestie da nema niega, da su samo pronali
jednu siromanu obitelj smjetenu u spilji, pa cijela stvar nije vrijedna
spomena.

Ali sad se iznenada pojavila ova velika karavana Kraljeva. Njihovo

propitivanje o Kralju idova bijae tako tono i s takvim uvjerenjem,
govorili su s takvom uvjerenou o zvijezdi, da je Herod jedva mogao skriti
svoj strah i zabrinutost. Nadao se da e saznati potankosti od samih
Kraljeva, pa e prema tome i djelovati. Ali kad se Kraljevi, upozoreni od
Boga, nisu vratili, objanjavao je njihov bijeg kao posljedicu njihove
budalatine i razoaranja. Mislio je da su bili previe sramni da se pojave
pred njim, jer bi od sviju bili smatrani za lude. Zbog toga je izdao proglas u
Betlehemu i openito, da narod vie nema nita sa strancima. Kad je mislio
da se otarasio Isusa, saznao je da On vie nije u Nazaretu. Pokrenuo je
potragu za Njim koja je trajala dugo. Kad je izgubio svu nadu da e Ga
pronai, a s time je njegova tjeskoba stalno rasla, donese oajniku odluku,
da e pobiti svu djecu. Bio je tako temeljit u izvrenju svojih zlodjela, da je
premjestio svoje trupe blie Betlehemu, kako bi mogle izvesti sve njegove
naredbe.
14. Dolazak Kraljeva u Betlehem
Vidjela sam Kraljeve kako naputaju Jeruzalem, u istom redoslijedu kako su
i doli. Otili su kroz juna vrata, prvo Mensor, najmlai Kralj, pa Seir i
naposljetku Teokeno. Krenuli su na jug, a slijedila ih je svjetina sve do
potoka van grada, pa se onda vratila u grad. Na suprotnoj obali potoka,
Kraljevi zastadoe i potraie pogledom zvijezdu. Na svoju veliku sreu,
ugledae je, pa opet zapjevae slono i milozvuno. Ali ono to me udilo
bilo je da ih zvijezda nije direktno vodila od Jeruzalema k Betlehemu.
Isprva su morali ii vie zapadno, prolazei kraj jednog gradia koji mi
bijae dobrano poznat. Pokraj njega zastadoe na jednom predivnom
mjestu i pomolie se. Raspakirae stvari i iskopae rupu za vodu,
okruujui je pijeskom i busenima zemlje. Tu su ostali nekoliko sati
napojivi ivotinje, jer se u Jeruzalemu zbog svoje zabrinutosti i tjeskobe
nisu nimalo odmorili.

Zvijezda je nou izgledala kao kugla svjetla, a danju je imala izgled

mjeseca koji se ponekad vidi po danu. Ali jo uvijek nije bila potpuno
okrugla, nego nekako zailjena. esto sam je vidjela skrivenu iza oblaka.
Glavni put izmeu Betlehema i Jeruzalema je vrvio ljudima, putnicima s
prtljagom na magarcima. Vjerojatno su se zbog popisa vraali iz
Betlehema do svojih udaljenih domova, ili su ili u Jeruzalem do Hrama ili
do trnice. Ali na putu kojim su ili Kraljevi bilo je dosta pusto. Moda ih je
zvijezda vodila tim putem, da bi tako izbjegli panji i stigli u Betlehem po
mraku.
Bio je sumrak kad je karavana stigla pred Betlehem, na ona ista vrata kraj
kojih su Marija i Josip stali. Kad je zvijezda nestala, Kraljevi uoe u kuu, u
roditeljsku kuu svetog Josipa, u kojoj su nedavno i Josip i Marija bili
popisani. Tu su mislili pronai novoroenoga Kralja. Bio je to prostrani
pansion s brojnim manjim graevinama oko sebe. Naprijed je bilo otvoreno
dvorite, koje se prualo otraga sve do tratine sa stablima i izvorom. Na
tratini sam vidjela rimske vojnike, jer je carinarnica bila unutra u kui.
Gomila ljudi se naguravala oko novopridolica ije su ivotinje bile
napojene pod stablima blizu izvora. Kraljevi i njihovi sljedbenici sjahae.
Ljudi su im iskazivali tovanje. Nisu bili grubi prema njima, kao to su bili
prema Josipu. Donijeli su im brstilo za stoku, a njima hranu i pie. Ali jasno
sam mogla vidjeti da su to sve inili jer su se nadali dobiti neto zlatnih
novia koje su Kraljevi inae dijelili.
Vidjela sam putnike kako idu sa sumnjom i zabrinutou. Napokon sam
vidjela svjetlo kako se uzdie na nebesima nasuprot Betlehemu, iznad
regije Spilje. Svjetlost je bila slina punoj mjeseini. Opet sam vidjela
karavanu na putu kako obilazi junu stranu Betlehema i ide prema istoku,
tako doavi do polja gdje je Isusovo roenje bilo obznanjeno pastirima.
Morali su ii okolo jarka i nekih sruenih zidina. Namjerno su izabrali ovaj
put, jer su ih iz Betlehema uputili prema ovoj dolini pastira, kao dobrom

mjestu za logorovanje. Neki su ih Betlehemci slijedili jaui na konjima, a

Kraljevi im ne rekoe nita o razlogu svojeg putovanja.
Sveti Josip je ini se znao da Kraljevi dolaze. Ne znam da li je to saznao od
nekog iz Jeruzalema ili u viziji, ali vidjela sam ga tijekom dana kako
posprema spilju i kako donosi mnoge stvari iz Betlehema, voe, med i
povre. Iz spilje je iznio sve pregrade i sve nepotrebno. Odnio je i drva za
ogrjev i posue za kuhanje ispod sjenice pred vratima. Kad je karavana
stigla u polje ispred Spilje roenja, svi sjahae i poee podizati svoje
atore, dok se narod koji ih je pratio vratio u Betlehem. Kamp je bio
djelomino ukopan.
Iznad spilje je sjala zvijezda dok se u Spilji jasno vidjelo Dijete. Zvijezda je
stajala tik iznad Spilje, pruajui trake svjetla tono na nju. Kraljevi i njihovi
pratioci otkrie glave i promatrae zvijezdu kako silazi sve nie i nie,
poveavajui se u volumenu dok se pribliavala zemlji. Meni se inila
velikom kao plahta. Isprva su svi zanijemili od zaprepatenja. Ve se bilo
dobrano smrailo. Nigdje se nije vidjela nikakva kua, samo brdo sa
Spiljom, izgledalo je kao bedem na ravnici. Ali uskoro se njihovo
zaprepatenje, pretvori u radost, ugledae ulaz u Spilju.
Mensor odgurnu vrata i tamo u gornjem dijelu spilje, koja je bila obasjana
svjetlou, ugleda Mariju kako sjedi s Djetetom. Izgledala je ba kao
Djevica koju je ve vidio u vizijama, u zvijezdama. Mensor ustuknu, pa ree
svojim drugovima to je vidio, pa onda sva trojica uoe u hodnik.
Vidjela sam Josipa kako izlazi i ide prema njima s jednim starim pastirom,
obraa im se prijateljski. Kraljevi mu rekoe u par rijei da su doli astiti
novoroenoga Kralja idova, iju su zvijezdu vidjeli, a donijeli su mu i
darove. Josip im ponizno izrazi dobrodolicu, a oni se vratie svojim
atorima, kako bi se pripremili za ceremoniju svoga poklonstva Djetetu.
Stari je pastir otpratio Kraljeve sluge do jedne male udoline iza brda, gdje
su se nalazile sjenice i tale za ovce, kako bi se sluge pobrinuli za stoku.
Karavana je ispunila cijelu malu udolinu.

Sad sam vidjela Kraljeve kako silaze sa svojih deva, oblae duge, iroke
ogrtae od ute svile. Oko pasa su vezali pojas malim lancima, kopama i
zlatnim kutijicama s gumbima, koji su izgledali kao kutijice za eer. U tim
ogrtaima su stvarno izgledali veliki i debeli. Ponijeli su sa sobom i stoli s
malim nogama, koji se mogao rasklopiti i sklopiti. Stol je sluio kao
posluavnik. Preko njega je bio prebaen stolnjak s resama na rubovima, a
na stoli su stavili kutiju i posude s darovima.
Svakog je Kralja pratila svita od etiri njihova roaka. Iza svih njih je iao
sveti Josip s nekim njihovim slugama. Doli su do sjenice pred ulazom u
spilju. Tu rairie svoju odjeu preko stola i na njega postavie nekoliko
kutija koje su skinuli sa svojih pojasa, kao darove za Dijete. Tad dvojica
mladia iz Mensorove povorke, otioe do vrata i postavie na pod tepih
po cijelom hodniku do Spilje. Nakon toga mladii ponizno odstupie. Tad
Mensor i njegova etiri roaka uoe, prethodno izuvi svoje sandale.
Dvojica slugu unijee stol s darovima, ponijee ga kroz hodnik i donesoe
do Spilje roenja. Ali, na ulazu u Spilju, Mensor uze stol od njih, unese ga
sam, kleknu na koljeno i poloi ga pred Marijine noge. Ostala dva Kralja i
njihovi pratioci ostadoe stajati na ulazu.
Vidjela sam Spilju ispunjenu natprirodnom svjetlou. Nasuprot ulaza i na
mjestu gdje je Isus roen, Marija je bila u poluleeem stavu, oslonjena na
jednu ruku. Pokraj nje je stajao Josip, a desno od njih, malo povieno, bez
obzira to je bio pokriven, bilo je poloeno Dijete Isus u jaslama. Kad je
Mensor uao, Marija ustade u sjedei poloaj, prebaci veo oko sebe i uze
Dijete u svoje krilo, koje takoer omota svojim velom. Ipak je dovoljno
otklonila veo, do pazuha djeteta, kako bi se Dijete moglo vidjeti. Marija
uspravi Dijete, naslonivi Ga na svoje grudi, glavicu Mu pridravala rukom.
Dijete je prualo svoje ruke prema njoj, kao u molitvi. Dijete je sjalo
bljetavom svjetlou, bilo je predivno, s vremena na vrijeme je prualo
svoje ruke, kao da hoe neto uhvatiti.

Mensor pade na koljena pred Marijom, sagnu glavu, prekrii ruke na prsima
i ponudi darove s nekim rijeima aenja. Tad izvadi iz svoje torbe za
pojasom neke lijepe male metalne ipke, duge kao prst. ipke bijahu
debele i teke. Na vrhu bijahu zailjene, a sjale su kao zlato. Mensor ih
ponizno poloi u Marijino krilo kraj Djeteta, kao svoj dar njoj. Marija ih
ponizno i graciozno primi, prekri ih jednim krajem svog plata. Mensorovi
pratioci stajahu iza njega s pognutim glavama. Mensor je poklonio zlato,
jer je bio pun ljubavi i povjerenja. Uvijek je s neuzdrmanim aenjem i
nesmiljenim naporima teio i traio spasenje.
Kad se Mensor sa svojim pratiocima povukao, ue Seir sa svoja etiri
roaka. Kleknu kraj Marije. U rukama je nosio zlatno kadilo u obliku broda,
ispunjeno malim zelenkastim granulama kao smola. On je poklonio tamjan,
jer je bio onaj koji se penje k Bogu, koji revno, dobrovoljno i ljubazno slijedi
Njegovu volju. On poloi svoj dar na mali stol i ostade dugo kleei u
adoraciji.
Nakon Seira, doe Teokeno, najstariji Kralj. On nije mogao kleknuti jer je
bio prestar i predebeo. Stajao je sagnute glave, a na stoli poloi zlatni
brod u kojem je bila fina zelena biljka. Bila je svjea u lonanici, uspravno
je stajala kao neki posebni zeleni grm, a imala je male bijele cvjetove.
Teokeno je poklonio mirtu, jer je mirta tipina za mrtvljenje i suzbijanje
strasti. Ovaj je dobri ovjek imao u ivotu borbu s nekoliko opakih strasti,
na idolatriju i poligamiju. On ostade dugo pred Djetetom Isusom, toliko
dugo da sam se osjeala nelagodno radi njegovih dobrih pratioca, koji su
strpljivo ekali na ulazu, da doe i na njih red vidjeti Isusa.
Rijei Kraljeva i njihovih pratitelja bijahu nevjerojatno jednostavne i nevine,
bijahu protkane ljubavlju. Uvijek bi zapoinjali s Vidjeli smo Njegovu
zvijezdu i da je On Kralj svih kraljeva. Doli smo Mu se pokloniti i donijeti
Mu darove. Najnjenijim izrazima i najgorljivijom molitvama, preporuili
su se Djetetu Isusu, zajedno sa svim svojima i sa svime to su imali na
zemlji. Molili su Ga da primi njihova srca, due, djela i misli. Molili su Ga da

ih obasja i prosvijetli, da izlije na njih sve vrline, a na cijelu zemlju mir,

sreu i ljubav. Bili su obasjani ljubavlju. Nemam rijei za opisati njihov ar i
poniznost, ili suze radosnice koje su prolili. Bili su u stanju perfektne
radosti. Vjerovali su da su napokon, pronali zvijezdu za kojom su njihovi
oci toliko stoljea uzdisali, a koju su oni napokon promatrali. Sva radost
obeanja mnogih godina, sad su se ispunjavala, skupljena u njihovim
srcima.
Josip i Marija su takoer plakali. Nikad ih prije nisam vidjela toliko radosne.
ast koju su iskazivali njihovu Djetetu i Spasitelju, priznanje Njega od
Kraljeva, kao Kralja nad kraljevima, toga Djeteta kojemu su od svoje
sirotinje mogli priutiti tek bijedni leaj, toga Djeteta ije je poimanje o
velikom dostojanstvu lealo skriveno u tiini njihovih poniznih srdaca sve
ih je to neizmjerno tjeilo. Bojom svemogunou, doli su izdaleka kako
bi vidjeli njihovo Dijete, usprkos ljudskim smicalicama, doli su astiti
Najveeg. Ah, dobili su ono to ni sami nisu mogli Njemu osigurati, ast od
velikana zemaljskih, divne darove poklonjene svetim obiljem. ast koju su
iskazivali njihovu Djetetu, ispunjala im srca neopisivo velikom radou.
Majka je Boja zahvalno prihvatila sve u najveoj poniznosti. Nije govorila,
ali pokreti njena vela su sve govorili. Dijete Isus je lealo na njenom platu,
prekrito velom, kroz koji se ocrtavalo njegov sjajni obris. Blaena Djevica
im se obratila samo kad su odlazili. Uputila im je neke ljubazne rijei,
svakome posebno, zabacujui svoj veo kad bi govorila. Kraljevi se tad
vratie svojim atorima, sjajili su od sree, izgledali su ljepe i mlae.
Napokon, do Spilje dooe i dobre sluge. Za vrijeme adoracije Kraljeva,
Josipovom pomou podigli su jedan bijeli ator na brdu prema pastirskoj
livadi, lijevo od Spilje roenja. Na svojoj tegleoj marvi donijeli su taj ator
sa svim motkama i pokrovom. Motke su pristajale jedna u drugu. Isprva
sam mislila da ga je sam Josip podigao, pa sam se poela pitati gdje ga je
nabavio tako brzo i sretno. Ali kad je karavana namjeravala otii, vidjela
sam ator sruen i pakiran od slugu. Nakon to su sluge opkopale ator i

uredile unutranjost, stadoe u red pred ulazom Spilje, ponizno iekujui

svoj red.
Tad pooe ulaziti, petorica odjednom, praeni jednim dostojanstvenikom
koji je bio iz njihove zemlje. Presvukli su se u ogrtae od svile, bijele i
leprave, a nosili su kadila i tamjan. Prethodno su dvojica slugu prostrla po
podu spilje tepih tamno crvene boje, na kojem je Marija sjedila s Djetetom,
kad su Kraljevi poklanjali tamjan. Ovaj je tepih Marija kasnije zadrala.
Hodala je po njemu, nosila ga sa sobom u Jeruzalem kad je ila tamo za
svoje proienje. Kraljevi su okadili Dijete, Mariju i Josipa, kao i cijelu
spilju. Ovo je za njih bila ceremonija koja je izraavala njihovo aenje.
Poslije sam vidjela Kraljeve u atoru, poivaju na tepihu oko malih okruglih
stolia. Josip unese male plitice voa, kruha, mednog saa i male porcije
povra. Tad i on sjede s njima i blagovae. Bio je toliko oaran, nimalo se
nije sramio. Plakao je od radosti skoro cijelo vrijeme. Kad sam to vidjela,
sjetih se svog

vlastitog oca, i kako je on na moj odlazak u samostan,

sjedio

mnogim

meu

uglednim

ljudima.

svojoj

poniznosti

jednostavnosti zbilja se osjeao zastraeno, ali nije mogao sprijeiti

klizanje suza radosnica.
Kad se Josip vratio u Spilju roenja, sklonio je sve poklone u jednu niu,
odjeljak udesno od Spilje, gdje je imao jedan kutak zaklonjen od pogleda.
Anina sluavka koja je ostala ekati Mariju, povue se u malu spilju kao
eliju, nalijevo od Spilje roenja, nije izlazila sve dok svi posjetitelji nisu
otili. Bila je tiha, skromna osoba. Nisam vidjela da su Josip, Marija ili
sluavka pregledavali darove ili da su pokazali svjetsko zadovoljstvo kod
njihova preuzimanja. Prihvatili su ih sa zahvalnou, pa su ih slobodno
dalje dijelili potrebitima. Ta je sluavka bila Anina roakinja, jedna vrlo
ozbiljna i jaka ena.
To jutro i kroz cijelu no, vidjela sam u Betlehemu kretanje samo u
Josipovoj roditeljskoj kui. Kad su Kraljevi uli u grad, nastade malo

komeanje i uzbuenje. Oko Spilje roenja je isprva bilo posve mirno. Malo
poslije, vidjeh tu i tamo u daljini idove koji su vrebali u zasjedi,

kako

meusobno apu, obraajui panju na ono to se dogaa u gradu.

Takoer sam vidjela u Jeruzalemu tih dana mnoge stare idove i sveenike
kako ure tu i tamo s pismima k Herodu, a tad svi uutjee kao da ele da
se ta tema ne otvara.
Napokon, Kraljevi sa svojim ljudima odrae pod cedrovima, iznad Spilje
podojenja, neko religiozno slavlje. Pjevanje je bilo najdirljivije, slatki glasovi
djeaka mijeali su se sa glasovima starijih. Nakon slube, Kraljevi otioe
s nekim svojim ljudima u veliku gostionicu u Betlehem. Drugi su spavali u
atorima izmeu Spilje roenja i Spilje podojenja (Mlijena spilja). Bijeli
ator pred Spiljom bio je zauzet od strane nekih najveih dostojanstvenika.
15. Drugi dan boravka Kraljeva u Spilji. Njihov odlazak.
Sutradan su Kraljevi odvojeno, ponovo posjetili Spilju. Cijeli dan vidjela
sam mnoge pokrete ljudi, osobito prema pastirima u polje gdje su ivotinje
bile sklonjene. Vidjela sam siromane starice, pognute od godina, idu s
ogrtaima koje su im Kraljevi velikoduno poklonili. Vidjela sam gomile
idova iz Betlehema kako se tiskaju oko dobrih ljudi, pokuavajui svim
sredstvima iskamiti neto od njih, gledajui na sve to su dobili s mislima
o prevari.
Vidjela sam kako su Kraljevi nekim svojim ljudima darovali slobodu, onima
koji su eljeli ostati s pastirima. Kraljevi su im dali neto marve, prekrivaa
i posua, malo zlatnog praha, pa se oprostie od njih s iskrenom ljubavlju.
Ne znam zato se njihov broj toliko prorijedio, moda jer su mnogi eljeli
otii, ili su bili poslani kui prethodne noi.
Takoer je puno kruha raspodijeljeno. Ne znam gdje ga je toliko otilo, ali
istina je da ga je nestalo. Ti su ljudi znali pei kruh kad god bi se ulogorili.
Mislim da su ve primili upozorenje da smanje svoju prtljagu, kako bi to
lake mogli napustiti Palestinu.

Tu veer sam vidjela Kraljeve kako naputaju Spilju roenja. Mensor je prvi
uao sam, a Blaena mu Djevica dade Dijete u naruaj. Prolio je mnogo
suza radosnica, a lice mu sjajilo sreom. Tad uoe ostala dva Kralja, pa na
kraju otioe prolivi mnogo suza. Ponovo su dali brojne darove: velike
smotke divna sukna, komade svile, neke bijele, druge crvene, neko cvijee
i biljke, kao i puno vrlo finih prekrivaa. Svetoj su obitelji ostavili i svoje
velike plateve. Bili su od fine vune, neke delikatne svijetle boje, toliko
lagani da su leprali i na najmanjem povjetarcu. Donijeli su i brojno
posue, koje se slagalo jedno u drugo, kutije sa itom, koare pune lonaca,
koji su sadravali neke zelene biljke koje imaju malo zeleno lie i bijele
cvjetove. U sredini svakog velikog lonca nalazila se tri manja, a ipak je bilo
prostora izmeu njih da se obujmi veliki lonac. Bili su aranirani u koari,
jedan iznad drugog. Takoer je bilo dugih uskih koara, u kojima su bile
razne ptice, kakve sam prije vidjela da vise na devama, a koje su oni
koristili za hranu.
Svi su jako plakali kad su se opratali od Djeteta i Marije. Vidjela sam
Blaenu Djevicu kako stoji kraj njih kad su odlazili. Darovi od Kraljeva su
primljeni od Marije i Josipa s najdirljivijom poniznou i iskrenou,
zahvalivi darovateljima, ali bez ikakva pokazivanja zadovoljstva radi
posjedovanja darova.
Za cijelo vrijeme gledanja ovog divnog prizora, nikad nisam vidjela nad
Marijom ni najmanju sjenu samoljublja. U svojoj ljubavi za Djetetom Isusom
i suuti sa svetim Josipom, pomislila je da e posjedovanje ovih darova,
sprijeiti ponovno onakvo njegovo prezirno tretiranje koje je proao kad je
stigao u Betlehem,

jer je Josip proao patnje i mrtvljenja, to je njoj

zadavalo bol.
Lampe su ve bile zapaljene u Spilji roenja, kad su Kraljevi otili. Otili su
preko brda na istok, prema dolini gdje su bili njihovi ljudi i stoka. U njoj se
nalazilo i visoko drvo, koje je nairoko razgranalo svoje grane. Stablo je
bilo vrlo staro, a postojala je i legenda o njemu, da su se Abraham i

Melkisedek sreli pod njim. Pastiri i lokalni ljudi smatrali su ga svetim. Jedan
je izvor izbijao kraj njega, a vodu su pastiri koristili kao ljekovitu. Pokraj
stabla je bila pe koja se mogla natkriti, a s obje strane su bile kolibe koje
su pruale sklonite po noi. Tamo su otili Kraljevi, tamo su bili svi njihovi
preostali pratitelji. Sa stabla je visjela lampa, a oni su molili i pjevali
milozvunim glasovima.
Josip ponovo uvede Kraljeve u ator kraj Spilje, a tad se oni i njihovi
dostojanstvenici

vratie

do

svoje

gostionice

Betlehemu.

meuvremenu, upravitelj grada je rijeio uhapsiti Kraljeve, predati ih

Herodu, pod optubom da remete mir i uzrokuju nered u zemlji. Ne znam
da li je upravitelj djelovao po tajnim naredbama kralja Heroda ili po
vlastitom slubenikom nadahnuu. Ne znam kad je upravitelj kanio izvriti
ovu odluku, ali te noi Kraljevima u Betlehemu i njihovim ljudima u
njihovim atorima kraj Spilje, pojavi se jedan aneo u snu, upozorivi ih da
brzo odu iz zemlje drugim putem i tako se vrate svojoj kui.
Oni u atorima odmah probudie Josipa i rekoe mu o naredbi koju su
primili. Dok su raspremali atore u najveoj brzini, Josip pouri k
Betlehemu da isto objavi Kraljevima. Ali oni su ve bili na putu van grada,
a ostavili su najvei dio svoje prtljage kako bi bre putovali. Iuljavi se
posve tiho i bez prtljage, netko bi mogao pomisliti da idu natrag svojim
ljudima, moda na molitvu. Dok su jo bili u Spilji, plaui i opratajui se,
njihovi su ljudi ve bili na putu, razdvojeni u vie grupa, kako bi mogli bre
putovati. Ili su na jug, drugom rutom za razliku od one kojom su doli. Ili
su prema pustinji Engadi koja se protezala du Mrtvog mora.
Kraljevi su nagovarali Svetu obitelj da i ona bjei s njima. Na svom odlasku
molili su Mariju da se bar skloni s Isusom u Spilju podojenja, da ne bi ona
bila maltretirana poto oni odu. Kad su odlazili ostavili su mnoge stvari
svetom Josipu. Blaena Djevica skide veo sa svoje glave i pokloni ga
Kraljevima. Njime je obiavala zamatati Dijete Isusa kad bi Ga drala u
svom naruju. Kraljevi su jo uvijek drali Isusa u svome naruju. Prolili su

puno suza izrekavi brojne dirljive rijei. Napokon dadoe svoje lagane
svilene plateve Mariji, uzjahae svoje deve i urno otioe.
Ispred njih sam vidjela jednog anela, pokazuje im put kojim moraju ii.
Karavana je sad bila puno manja, a ivotinje puno lake natovarene. Svaki
je Kralj jahao oko 1,5 km udaljen jedan od drugog. Izgledalo je kao da su
odjednom svi isparili. Ponovo su se sastali u jednom malom gradu, a tada
su jahali sporije nego kad su naputali Betlehem. Uvijek sam vidjela anela
kako ide ispred njih, a ponekad bi im neto i govorio.
Marija umota Dijete Isusa u svoj plat, pa se odmah povue u Spilju
podojenja. Svi darovi dobiveni od Kraljeva, kao i sve ono to su ostavili,
odnijeto je od pastira u njihov logor u dolini. Ljudi od Kraljeva koji su ostali
s pastirima, takoer su pomagali nositi stvari.
Tri najstarija pastira, koji su prvi odali tovanje Isusu primili su vrlo bogate
darove od Kraljeva. Kad je u Betlehemu bilo otkriveno da je karavana
otila, putnici su ve bili blizu pustinje Engadi, a dolina u kojoj su logorovali
bijae, osim par motki za atore, potpuno prazna, vidjeli su se samo
tragovi mnotva stopa po travi.
Pojavak kraljevske karavane izazvao je u Betlehemu veliko uzbuenje.
Mnogi su sad alili to nisu pruili utoite Josipu, kad ga je onomad traio.
Neki su govorili o Kraljevima i njihovim pratiocima kao o grupi avanturista,
dok su drugi povezivali njihov dolazak s izvjeem o udesnim pojavcima
anela koji su se pokazali pastirima. Vidjela sam kako je iz gradske
vijenice

izdan

proglas

okupljenom

narodu,

da

se

uvaju

svih

neprovjerenih miljenja i raznih praznovjerja, kao i da ne idu vie do

boravita tih ljudi koji su van grada.
Kad se narod raziao, ugledah Josipa kako ga tog dana dva puta odvode
do gradske vijenice. Drugi put je sa sobom uzeo neke poklone od
Kraljeva, koje je pokazao glavarima gradskim koji su ga ispitivali, pa ga na

kraju oslobodili. Postojao je jo jedan put koji je vodio iz grada do okolice

Spilje roenja, ne kroz gradska vrata, nego s onog mjesta pod stablom
gdje je Marija ekala Josipa, koji je traio prenoite, one veeri kad su
stigli u Betlehem. Tu stazu sam vidjela blokiranu od strane idova, raznim
brkljama i sruenim stablom. Takoer su podigli i kuice kao lovake eke,
koje su imale zvono na uetu, a ue je bilo razapeto preko staze. Na taj
nain, ako bi netko proao stazom, zapeo bi za ue i zvono bi zazvonilo i
tako bi prolaznik bio otkriven.
Takoer sam vidjela 16 vojnika s Josipom kraj Spilje roenja. Ali kad su
pronali samo Mariju i Dijete, vratie se u grad podnijeti izvjetaj. Josip je
paljivo sakrio darove od Kraljeva. U brdu je bilo i drugih spilja osim Spilje
roenja. Nitko za njih nije znao osim Josipa, koji ih je davno otkrio, jo u
djetinjstvu. Te su spilje postojale jo od vremena Jakova, koji je kad je
Betlehem imao samo par koliba, tamo imao ator sa svojim pratiocima.
Darovi Kraljeva, vunene stvari, ogrtai i zlatno posue sve je nakon
Uskrsnua bilo posveeno i koriteno u religiozne svrhe. Svaki je Kralj imao
tri svijetla ogrtaa i jedan debeli, teki, za runo vrijeme. Lagani ogrtai su
bili od vrlo fine vune, mjeavine ute i crvene, tako lagane da su leprali i
na najmanjem povjetarcu. Kod sveanih prilika zamjenjivali su ih s
ogrtaima od svile. Rubovi im bili izvezeni i ukraeni zlatom.
Takoer sam imala viziju uzgajanja dudovih svilaca. U regiji izmeu Seirove
i Teokenove zemlje, vidjela sam umu punu dudovih svilaca. Svako je
stablo bilo opkopano malim jarkom u kojem je bila voda, na taj nain se
sprjeavao bijeg svilaca. Pod stablima je bila rasprena krma za stoku, a s
grana stabla su visjele kutijice. Iz tih kutija tkalci su uzimali kukuljice duge
kao prst, iz kojih su preli mreu kao pauci. Te kukuljice bi privrstili ispred
prsiju i iz njih izvlaili fino vlakno, koje su namotavali na komad drva, koje
je imalo neku kuku. Vidjela sam tkalce ispod stabala za svojim tkalakim
stanovima, koji inae bijahu vrlo jednostavni. Tkali su tkanine irine skoro
kao moj krevet.

16. Povratak svete Ane

Nakon odlaska Kraljeva, Sveta je obitelj otila u drugu spilju, a ja sam
vidjela Spilju roenja posve praznu, samo je magare jo bilo ondje. Sve je
bilo uklonjeno, sve poieno. Vidjela sam Mariju mirnu i sretnu u njenom
novom boravitu, koje je donekle bilo ureeno. Njen je leaj bio blizu zida,
a kraj njega je poivalo Dijete Isus u jednoj ovalnoj koari ispletenoj od
irokih traka drvne kore. Gornji kraj koare, gdje je bila glavica Djeteta
Isusa, bijae u obliku nadsvoena luka, kao neki pokrov.
Sama je koara stajala na vunenoj podlozi, na kojoj je i Marija sjedila pred
Djetetom. Josip je imao odvojen prostor. Iznad pomine ograde, iz zida je
virila motka na koju se postavljala lampa. Vidjela sam Josipa kako donosi
vr vode i neto u zdjeli. Ali, vie nije iao u Betlehem radi nabavke, sve su
mu donosili pastiri.
Sad sam vidjela Zahariju kako dolazi prvi put iz Hebrona posjetiti Svetu
obitelj. Dok je drao Dijete u svom naruju, plakao je od radosti. Recitirao
je neke kratke hvalospjeve, s malim promjenama u tekstu, a recitirao ih je i
kod Ivanova obrezanja. Sutradan je proveo cijeli dan s Josipom, a zatim je
otiao.
Mnoge su osobe ile u Betlehem na abat, kao i do Spilje roenja. Ali kad
tamo vie nisu nali Mariju, otioe do grada.
Sad se i Ana vratila do Majke Boje. Osam je dana bila sa svojom mlaom
sestrom, koja je bila udana u Benjaminovo pleme. ivjela je na tri sata od
Betlehema. Ta je sestra imala nekoliko sinova koji su kasnije postali Isusovi
uenici, a jedan od njih bijae i mladoenja iz Kane.
S Anom je bila i njena starija ki. Bila je via od Ane, a izgledala je skoro
jednako staro kao Ana. Anin drugi suprug, takoer bijae s njom. Bio je vii

i stariji od Joakima, a zvao se Eliud. Bio je namjetenik u Hramu, gdje je

radio neto sa stokom koja je bila donoena za rtvovanje.
Ana je imala ki iz ovoga braka, a i ona se zvala Marija. U vrijeme Isusova
roenja, dijete je imalo oko est do osam godina. S treim muem Ana je
imala sina, koji je bio poznat kao Kristov brat.
Postoji misterija povezana s Aninim brakovima. Ulazila je u njih radi
poslunosti Boanskoj zapovijedi. Milost kojom je postala plodnom
roenjem Djevice Marije, jo ne bijae do kraja iscrpljena. To bijae kao
blagoslov koji se morao konzumirati.
Marija ispria Ani sve o Kraljevima, a Ana bijae time vrlo dirnuta, da je
Bog doveo takve dostojanstvenike iz tako dalekih zemalja, kako bi se
poklonili Djetetu. Bila je puna emocija kad je ugledala sve darove, na koje
je gledala kao na izraz njihova tovanja. Pomagala je aranirati i pakirati
ih, a i sama je donijela mnoge darove. Anina slukinja je jo uvijek bila s
Marijom. Kad je bila u Spilji roenja, boravila je u jednom odjeljku kao u
eliji, a sad je spavala pod sjenicom koju je Josip napravio za nju, tono
ispred njihova sadanjeg boravita.
Ana i njene keri su spavali u Spilji roenja. Vidjela sam da je Marija
doputala Ani da se brine o Djetetu Isusu, privilegiju koju nije doputala
nikome drugome. Vidjela sam neto to me vrlo dirnulo. Kosa Djeteta
Isusa, koja je bila uta i kovrava, bila je obrubljena finim zrakama
svjetlosti, koje su svjetlucale i izlazile jedna iz druge. Mislim da su one
kovrale djetetovu kosu, jer su se uvijale iznad glavice, kao da je kupaju.
Tada postavie mali plat preko Njega. Uvijek sam vidjela Mariju, Josipa i
Anu, pune oboavanja i emocija prema Djetetu Isusu. Ali njihovo
izraavanje toga bijae sasvim neafektirano i jednostavno, kao to je to
uvijek sluaj kod svetih ljudi, izabranih dua. Dijete je pokazivalo ljubav
naizmjence prema Majci, takoer na nain, neobian naoj djeci. Ana je
bila tako sretna dok je njegovala Dijete. Marija ga je uvijek polagala na
leaj.

Pokloni Kraljeva sad su bili skriveni u spilji u kojoj je Marija sad stanovala.
Bili su u jednoj pletenoj koari, smjetenoj u jednoj nii zida, koja je bila
savreno skrivena od pogleda. Anin se suprug zajedno s kerima i
sluavkom ubrzo vratio svojoj kui, nosei sa sobom mnoge poklone od
Kraljeva. Sad su s Marijom bili samo Ana i Josip. Ana je ostala sve dok se
Eliud i sluavka nisu vratili. Vidjela sam Anu i Mariju kako vezu i ivaju
pokrivae. Ana je spavala u spilji s Marijom, ali odvojeno.
U Betlehemu su opet bili vojnici, koji su pretraivali mnoge kue za
novoroenim kraljem. Posebno su bili uporni u ispitivanju ena idovskih
dostojanstvenika, koje su nedavno rodile. Vojnici nisu vie odlazili do Spilje.
Podnijeli su izvjetaj, da je tamo bila samo jedna siromana idovska
obitelj, ali od njih se ne moe nita saznati.
Dvojica starijih pastira koji su prvi otili pokloniti se Djetetu, otioe do
Josipa i upozore ga to se dogaa u Betlehemu. Tad ugledah Josipa, Mariju i
Anu s Djetetom Isusom, kako odlaze iz spilje do grobnice pod onim velikim
cedrovim stablom, gdje sam vidjela Kraljeve pjevati i moliti. To je bilo
udaljeno od spilje oko desetak minuta hoda. Stablo je bilo pod brdom, a
kraj njega su bila jedna mala obla vrata koja su vodila u prolaz, koji je opet
vodio do etvrtastih vrata, koja su zatvarala grobnicu. Tu u predvorju su
pastiri esto boravili. Ispred grobnice bijae izvor.
Sama grobnica ne bijae pravokutna, ve ovalna oblika. Na gornjem kraju,
koji je bio nekako iri, bijae neto kao kameni lijes koji se nalazio na
kamenom podnoju. Izmeu lijesa i podnoja bilo je prostora kroz koji ste
mogli gledati. Unutranjost spilje bijae od mekana, bijela kamena. Vidjela
sam Svetu obitelj kako ulazi u nju po mraku, s prikrivenim svjetlom. U spilji
u kojoj su dosada boravili nisu ostavili nikakve tragove. Odnijeli su sve, i
krevete i posue, sve su pospremili. Izgledala je kao davno naputeno
boravite.

Ana je nosila Dijete u naruju. Josip i Marija bijahu joj sa strana, dok su
pastiri ili naprijed kao vodii. A tad sam imala viziju, ali ne znam da li sam
to vidjela Svetu obitelj ili ne. Vidjela sam oko Djeteta Isusa koji je bio u
naruju Ane, slavu od sedam aneoskih likova, zagrljene zajedno i
naslonjene jedne na druge. Tamo je bilo i mnotvo drugih likova u toj
aureoli, a sa svake strane Josipa, Marije i Ane, vidjela sam likove od svjetla,
kako ih pridravaju, dre ih uspravnima, kao da ih dre pod pazuhom
(opaska: ovo oznaava brojne uenike koji su proizali iz Ane). Kad su
proli prvi prolaz, zatvorie vrata i nastavie do unutranjosti spiljegrobnice.
Nekoliko dana prije Anina povratka doma, vidjela sam neke pastire kako
ulaze u spilju grobnicu i govore s Marijom. Rekli su joj da su vlasti dolazile
traiti njeno Dijete. Josip pouri sa zamotanim Djetetom Isusom u svome
ogrtau, a ja ugledah Mariju, moda negdje oko podne, kako sjedi u spilji
vrlo zabrinuta i bez Djeteta Isusa.
Kad se Eliud sa sluavkom ponovo vratio iz Nazareta da odvede Anu kui,
gledala sam vrlo lijepu ceremoniju koja se slavila u Spilji roenja. Josip je
iskoristio Marijin ostanak u spilji-grobnici, pa je s pomou pastira uresio
cijelu unutranjost Spilje roenja. Bila je ukraena zelenim vijencima, i
zidovi i strop, a u centru je stajo stol. Svi lijepi tepisi i darovi od Kraljeva
koji jo nisu bili uklonjeni, bijahu raireni po podu i objeeni na lancima od
cvijea sa zidova. Na stolu je bio rairen stolnjak, a na njemu bijae
piramida od cvijea i zelenja, koje je ilo sve do otvora na stropu. Povrh
piramide je lebdjela golubica. Cijela je spilja ispunjena svjetlom i sjajem.
Dijete Isus je bilo u svojoj pletenoj kolijevci koja se nalazila na nekom
podnoju, a ono opet na stolu. Sjedilo je uspravno kao da je u krilu svoje
Majke, prilikom adoracije Kraljeva. Josip je stajao na jednoj strani kraj
Njega, a Marija na drugoj. Bijahu ukraeni pletenicama cvijea, a neto su
pili iz aa. Vidjela sam korove anela u Spilji. Svi su bili vrlo sretni i puni
emocija. Bila je godinjica Josipovih i Marijinih zaruka.

Kad je slavlje zavrilo, vidjela sam Anu i Eliuda kako odlaze i odnose sa
sobom na dva magarca ono to je jo ostalo od Kraljevskih darova. Sveta
se obitelj odmah dala na pripreme za svoj odlazak. Uklonili su svoje
pokustvo. Pregrade i namjetaj koji je Josip napravio dali su pastirima, koji
ih odmah odnijee.
Vidjela sam Blaenu Djevicu kako dva put po noi ide do Spilje roenja s
Djetetom Isusom, tamo ga polae na tepih na mjestu gdje je Isus roen.
Tad klee kraj njega i moljae se. Vidjela sam cijelu Spilju obasjanu
svjetlom kao u trenutku roenja. Sad je bila posve oiena. Kad je Ana
dola doma, odmah je poslala dvojicu slugu, da vide da li to treba Svetoj
obitelji za putovanje. Vidjela sam ih kako se vraaju s dva magarca na koja
su bili natovareni tereti razne robe. Spilja roenja, kao i spilja gdje su
preselili iz nje, sad su bile posve iste i pometene, jer je Josip elio ostaviti
sve u savrenom redu.
No prije njihova odlaska u Hram, vidjela sam Mariju i Josipa kako idu do
Spilje roenja. Tamo su rairili tamnocrveni tepih kojeg su dobili od
Kraljeva, prvo na mjestu roenja. Poloie Dijete Isusa na nj, kleknue kraj
Njega i pomolie se. Tad poloie Dijete Isusa u jasle, pa se i tamo
pomolie. Napokon, na mjestu gdje je Dijete obrezano, poloie Dijete i
kleei se pomolie.
Malu magaricu je Josip dao na hranjenje svojim roacima, jer je jo uvijek
mislio doseliti u Betlehem i izgraditi kuu u dolini pastira. Svoje je namjere
spomenuo pastirima, rekavi da malo vodi Mariju do njene majke, da se
malo oporavi od tekoa koje je morala proi u svom zadnjem boravitu.
Pastirima je ostavio mnoge razne stvari.
17. Marijini dani ienja (Proienje)

Prije zore, Marija uzjae magare, Dijete Isus joj u krilu. Imala je samo par
pokrivaa i jedan zaveljaj. Sjedila je na samaru postrance, a samar je
imao malo podnoje za stopala. Poli su ulijevo od breuljka sa Spiljom
roenja, pa obioe Betlehem istono. Nitko ih nije vidio.
U podne sam ih vidjela kako se odmaraju kraj izvora koji je bio natkriven, a
okolo njega postavljena sjedala. Par ena je izilo pred Mariju, donijeli su
joj malo kruha i jedan vr. Potreptine koje je Sveta obitelj imala sa sobom
visjele su sa strane magarca u jednoj koari. Koara je imala tri odjeljka. U
dva je bilo voe, a u treem su bili golubovi.
Predveer, na oko tri etvrt sata od Jeruzalema, skrenue s puta i uoe u
malu kuu, koja je bila odmah do jedne velike gostionice. Vlasnici su bili
brani par bez djece. Oni pozdravie Svetu obitelj s dobrodolicom i
neizmjernim veseljem. Kua je bila izmeu potoka Cedrona i grada. Vidjela
sam Aninog slugu i slukinju kako zastaju kod ovih ljudi na svom putu
doma. Mu je bio vrtlar. Kljatrio je ivicu i odravao put istim i urednim.
ena je bila roakinja Ivane Kuse. ini mi se da su bili Eseni.
Sutradan sam cijeli dan vidjela Svetu obitelj sa starcima izvan Jeruzalema.
Blaena je Djevica bila skoro cijelo vrijeme u svojoj sobi, sama s Djetetom,
koje je lealo na niskom istaku iz zida, koji je bio pokriven pokrivaima. Bila
je stalno u molitvi, ini se da se pripremala za in rtve. Taj sam tren
primila neko unutarnje prosvjetljenje, kako bi se i mi trebali pripremati za
Svetu rtvu. U njenoj sam sobi vidjela milijarde anela koji su se klanjali
Djetetu Isusu. Marija je bila cijela uronjena u svoju unutranjost. Starci su
izlijevali svu ljubav koju su mogli na Majku Boju. Mora da su imali neko
predosjeanje o Djetetovoj svetosti.
Imala sam viziju i o starcu imunu. Bio je u vrlo staroj dobi, mrav, s
kratkom bradom. Imao je enu i tri odrasla sina, najmlai je imao oko
dvadest godina. imun je stanovao u Hramu. Vidjela sam ga kako ide kroz
neki uski i tamni prolaz, u Hramskom zidu, a prolaz je vodio do male elije

koja je bila ugraena u debelom zidu, kao nia. Imala je samo jedan otvor,
s kojeg je mogao gledati dolje u Hram. Tu sam vidjela starca kako klei i
moli u ekstazi. Pred njim se pojavio jedan aneo, rekavi mu da pripazi na
prvo dijete koje e sutra rano ujutro ui u Hram, jer e biti donijeto na
prikazanje, jer je Ono Mesija kojega je on toliko eljno isekivao. Aneo je
dodao, da e nakon to vidi Dijete odmah umrijeti. Oh, koji je to meni lijep
prizor bio! Mala je elija bila obasjana svjetlom, a starac je sijao od sree.
Ode doma pun radosti, objavi svojoj eni pojavak anela i dobru vijest koju
je donio, pa se vrati na molitvu. Vidjela sam da se poboni sveenici i
Izraelci tog vremena nisu puno gegali tamo amo u molitvi, kao to to ine
dananji idovi. Ali, vidjela sam kako se ibaju. Proroica Ana je u svojoj
Hramskoj eliji takoer bila zaokupljena molitvom. I ona je takoer imala
viziju.
Rano ujutro jo dok je bio mrak, vidjela sam Svetu obitelj praenu od
dvojice staraca kako ide u grad do Hrama. Magare je bilo natovareno kao
da se ide na putovanje, a i oni su sa sobom nosili koare sa rtvenim
darovima. Prvo su uli u dvorite koje je bilo okrueno zidom, tamo su
svezali magare pod sjenicom. Blaenu Djevicu i Dijete je primila jedna
starica i odvela ih du natkrivenog prolaza do Hrama. Starica je nosila
svjetlo, jer je bio jo veliki mrak. Ovdje u tom prolazu, doe starac imun
pun iekivanja da susretne Mariju. Izree joj par veselih rijei, uze Dijete
Isusa u naruaj, privi Ga na srce, pa pouri na drugu stranu Hrama. Budui
je od sino, kad je primio obavijest od anela, bio prodiran eljom, doao
je do enskog trijema u Hramu, jer nije mogao doekati dolazak Marije i
Djeteta.
Mariju je sad ena odvela do trijema, u onom dijelu Hrama gdje se
obavljala ceremonija posveenja. Proroica Ana i jo jedna ena (Noemi,
Marijina biva uiteljica) primie Mariju. imun izie iz trijema i odvede
Mariju s Djetetom, koje je ona nosila u svom krilu, u jednu halu nadesno od
enskog predvorja. Tu u tom predvorju je stajala Hramska riznica gdje je

Isus sjedio kad je udovica ubacila novi. Staroj proroici Ana je Josip
predao koaru s voem i golubovima, a pratila je Noemi, a onda se Josip
povue do mjesta gdje je bilo odreeno za mukarce.
Uobiajeno je bilo da svaki dan u Hram doe par ena, kako bi prinijele
rtve, a pripreme su bile obavljane prema prilikama. Na zidovima su
gorjele mnoge piramidalne lampe, a mali plamenovi se uzdizali do diska
kojeg je podravala kao neka ruka u formi luka, koja je sjala skoro toliko
sjajno kao i sama lampa. Na disku su visjeli dodaci koji su se spajali iznad
plamena, a kad bi se povukli, sluili su za gaenje plamena.
Ispred oltara, na ijim su krajevima bili rogovi, bila je postavljena krinja.
Na njoj vrata bijahu otvorena, opremljena velikom kamenom ploom, a sve
je ustvari predstavljalo stol. Ova je ploa bila prekrita crvenim stolnjakom,
a preko njega opet bijeli prozirni stolnjak, oba su padala do poda. Na etiri
ugla su gorjele lampe s nekoliko krakova. U sredini stola bijae kolijevka u
obliku koare, a kraj nje ovalne posude i dvije male koarice. Sve te stvari,
kao i sveenika odjea, koja je leala na oltaru s rogovima, drane su u
krinji, ija su otvorena vrata formirala stol. S obje strane ove hale bijahu
postavljena sjedala u redovima, gdje su sveenici sjedili u molitvi.
imun odvede Mariju kroz ogradu ograenog oltara, do stola za rtvovanje.
Dijete Isus je bilo umotano u nebesko plavu haljinu, lealo je u koari
kolijevci. Marija je nosila haljinu, takoer nebesko plave boje, bijeli veo i
dugi ukasti ogrta. Kad je Dijete bilo poloeno u kolijevku, imun izvede
Mariju van, do mjesta odreenog za stajanje ena. On nastavi do oltara,
gdje je leala sveenika odjea, a osim njega, obukoe je jo trojica
sveenika.
Tad jedan od njih ode iza, jedan ispred, a trei i etvrti stadoe sa strana
stola, pomolie se nad Djetetom. Proroica Ana doe do Marije, dade joj
golubove i voe u dvije male koare, koje bijahu jedna iznad druge, pa ode
s njom do dugakog oltara. Ana ostade tamo, dok je imun odveo Mariju
do ograenog oltara, prooe kroz ogradu i popee se do njega. Tamo na

jednu posudu Marija poloi voe, a u drugu posudu stavi neto novia. Na
stol je postavila golubove koji bijahu u krletci-koari.
imun stade pred stol blizu Marije, dok je sveenik iza stola uzeo Dijete
Isusa iz kolijevke, podigao Ga visoko prema raznim stranama Hrama,
molei sve vrijeme. Tad Dijete primi imun i poloi Ga u Marijine ruke, a iz
svitka pisma koji je leao na stolu blizu njega, pomoli se nad Djetetom.
Nakon toga imun ponovo odvede Mariju do ograde, dok je Ana otpratila
Mariju do mjesta za ene. U meuvremenu stigoe dvadesetak majki sa
svojom prvoroenom djecom. Josip i nekolicina drugih mukaraca, stajahu
otraga, na mjestu odreenom za mukarce.
Tad sva sveenika kraj oltara poee slubu praenu paljenjem tamjana i
molitvama, dok su se oni koji su sjedili u nizu sjedala vrlo malo njihali tamo
amo, u laganom ritmu, ali ne kao dananji idovi.
Kad su ove ceremonije zavrile, imun ode do Marije koja je stajala na
mjestu za ene, uze Dijete u svoje ruke, ispunjen radou, progovori
glasno i dugo. Kad je on prestao, proroica Ana ispunjena Duhom Svetim,
takoer govorae dugo. Vidjeli su da su ih drugi ljudi uli, ali to nije
prouzrokovalo prekid ceremonije. Takva glasna molitva nije se tad inila
nenormalnom. Ali, svi bijahu duboko impresionirani, gledali su Mariju i
Dijete s velikim potovanjem. Marija je sijala kao rua.
Njeni javni darovi uistinu bijahu mali i neznatni. Ali Josip je u tajnosti dao
imunu i Ani puno malih, utih, trokutastih komadia za potrebe Hrama, a
posebno za djevojke koje pripadaju Hramu, koje su siromane da same
pokriju svoje trokove. Nije svatko mogao dati na odgoj svoje dijete u
Hram. Jednom sam vidjela jednog djeaka za kojeg se brinula proroica
Ana. Mislim da je bio sin nekog princa ili kralja, ali sam mu zaboravila ime.
Nisam svjedoila ceremoniji oienja drugih majki. Ali, imala sam neko
unutarnje uvjerenje da su sva djeca koja su prikazana tog dana, dobila

neku posebnu milost i da su neka od njih nevini muenici, koji e biti

poubijani na Nevinu djeicu. Kad je Najsvetije Dijete Isus bilo poloeno na
oltar u koari-kolijevci, jedno neopisivo svjetlo ispuni Hram. Vidjela sam da
je Bog bio u tom svjetlu, a ja ugledah nebesa gore otvorenima sve do
Presvetog Trojstva.
Mariju su tad odveli natrag u dvorite proroica Ana i Noemi. Tu ih ona
napusti i ode do Josipa, a s njom i starci s kojima su ona i Josip stanovali. S
magarcem su odmah otili iz Jeruzalema, a dobri starci pratili ih dio puta.
Doli su do Bethrona isti dan, a prenoili su u kui u kojoj se Marija i zadnji
put zaustavila kad je ila u Hram prije 13 godina. Tu su neki ljudi svete Ane
ekali da ih odvedu doma.
18. Slika gozbe
Gledala sam blagdan Proienja slavljen i u spiritualnoj crkvi. Bio je
ispunjen aneoskim korovima, a u centru iznad njih, vidjela sam Presveto
Trojstvo, a u Njemu neto kao neku prazninu. Usred crkve je bio oltar, a na
njemu stablo sa irokim srcolikim liem, slino onome stablu u Raju, gdje
je Adam sagrijeio.
Vidjela sam Blaenu Djevicu s Djetetom Isusom u rukama, kako lebdi od
zemlje do oltara, dok se stablo saginje pred njom i poinje venuti. Jedan
predivan aneo u sveenikoj odjei, s aureolom oko glave, prie Mariji.
Ona mu dade Dijete, a on Ga poloi na oltar. Isti tren ugledah Presveto
Trojstvo kao nikad, u svoj svojoj punini. Vidjela sam anela kako daje Mariji
jednu sjajnu malu kuglu, na kojoj je bio lik Djeteta u povojima, a ja je
vidjeh s tim darom kako lebdi iznad oltara. Sa svih strana vidjeh gomile
jadnih ljudi kako prilaze Mariji nosei svjetla. Ona uze ta svjetla i prikaza ih
Djetetu na kugli, gdje se inilo da ona ulaze u kuglu i na drugoj strani opet
izlaze. Vidjela sam da su se ova svjetla ujedinila u jedno. Dooe nad
Mariju i Isusa i obasjae sve stvari. Marija tad rairi svoj ogromni plat
preko cijele zemlje. I tad zapoe gozba.

Mislim da je uvenue Stabla spoznaje na Marijino pojavljivanje i prikazanje

Djeteta Presvetom Trojstvu, oznaavalo ponovno ujedinjenje ljudske rase s
Bogom, i kroz Mariju onih rasprenih svjetala koji su postali jedno svjetlo u
Isusovom svjetlu koje je obasjavalo sve stvari.
19. Preminue svetog starca imuna
Vidjela sam da se imun, nakon prorokovanja u Hramu, vratio doma i
razbolio. Vidjela sam ga na leaju kako daje posljednje savjete svojoj eni i
sinovima, prenosei im dio svoje radosti. Tad sam ga vidjela da je umro.
Tamo je bilo nekoliko starijih idova i sveenika koji su molili oko njega.
Kad je ispustio zadnji dah, odnijeli su tijelo u drugu sobu, gdje su ga bez
razodijevanja oprali. Tijelo je lealo na izbuenoj ploi, ispod koje je bila
metalna kada koja je primala vodu od pranja. Preko tijela je bila baena
velika plahta, a ispod nje se tek onda vrilo pranje. Poslije su oko tijela
stavili puno zelenja i zaina, potom irokom plahtom omotae tijelo, kao
to se dijete mota u povoje. Le je bio tako ukoen i ravan da sam bila u
napasti pomisliti da je svezano za plou.
Pokop se dogodio uveer. est ljudi s bakljama nosili su tijelo na ploi s
lagano izdignutim duljim stranama, do grobnice ukopane u brdo nedaleko
Hrama. U nju se ulazilo kroz ovalna vrata. Unutranjost zidova bijae
ukraena zvijezdama i raznim likovima kao to je bila ukraena i elija
Blaene Djevice u Hramu. Primijetila sam iste takve ukrase i u prvom
samostanu svetog Benedikta.
Tijelo je odloeno usred jedne male spilje. Prolaz oko nje bijae slobodan.
Tad bijahu odrani neki religijski obredi. Poloili su razne stvari oko tijela:
novie, malo kamenje, lie, ne mogu se svega tono sjetiti. imun je bio
roak svete Veronike, a preko oca bijae rod i sa Zaharijom. Njegovi su
sinovi sluili u Hramu, i bijahu uvijek, premda tajno, prijatelji Isusovi. Neki

su se prije Uzaaa, a neki poslije, pridruili uenicima. U vrijeme prvih

progonstava uinili su puno za Zajednicu.
20. Povratak Svete obitelji u Nazaret
Vidjela sam Svetu obitelj kako se vraa u Nazaret, izravnijim putem, nego
onda kada su ili iz njega u Betlehem. Na svom prvom putovanju,
izbjegavali su naseljene regije, a rijetko su navraali i u gostinjce. Ali sad,
ili su najbliim putem, koji je bio i najizravniji.
Josip je imao u svom platu dep, a u njemu male svitke tankog, utog
lia na kojem su pisala neka slova. Primio je to od Kraljeva. ekel je kod
Izraelaca bio tei, a bio je u obliku jezika.
Vidjela sam kad je Sveta obitelj stigla u Nazaret, u Aninu kuu. Doekali su
ih najstarija sestra Marija, Marija Helijeva, sa svojom keri Marijom
Kleofinom, neka ena iz Elizabetina mjesta i Anina slukinja koja je bila s
Marijom u Betlehemu.
Gozba je odrana slina onoj koja se odravala kad je Marija odlazila u
Hram. Lampe su gorjele iznad stolova, a i neki stari sveenici su bili
prisutni. Gozba se odvijala u tiini. Premda je vladala velika srea zbog
Djeteta Isusa, ipak je bilo mirno, neka unutarnja radost. Nikad prije nisam
vidjela toliko uzbuenja meu tim svetim duama. Sudjelovali su u
laganom obroku, ene su kao i obino jele odvojeno od mukaraca.
Ne mogu se vie sjetiti ove vizije, premda mora da sam bila prisutna na
vrlo stvaran nain, jer sam morala sudjelovati u molitvi. U Aninom vrtu,
bez obzira na godinje doba, vidjela sam brojne kruke, ljive i drugo voe
na drveu, premda lia nije bilo, ono je ve opalo.
Uvijek zaboravim rei par rijei o vremenu u Palestini u doba zime, jer sam
se navikla da svatko to zna. esto sam vidjela kiu i maglu, ponekad i
snijeg, ali bi se brzo otopio, a vidjela sam i mnoge voke na kojima je jo
uvijek bilo voa. U godini je bilo nekoliko etvi, prva koja odgovara naem

proljeu. U zimi sam vidjela ljude na cestama umotane u ogrtae, koje bi

oni prebacivali i preko glave. U svetoj Boinoj noi uvijek bih vidjela sve
zelenim, procvjetalo i puno cvijea, ivotinje bi skakutale, vinogradi puni
groa, a ula bih i predivni ptiji pjev. Ali odmah nakon toga, opet bi sve
bilo tiho i ba onako kako i jeste u to doba godine.
Stablo van Betlehema pod kojim je Marija ekala Josipa bilo je uvijek
zeleno dok je Marija stajala pod njim. Prualo je pravo sklonite. Ali kad je
ona otila, ono brzo postade opet uobiajeno, sa svojim zimskim izgledom.
Ovo je bio moda jedini znak potovanja. Ali Blaena je Djevica svega bila
potpuno svjesna. Pastirska livada je uvijek bila zelena u ovo doba godine,
jer su je pastiri navodnjavali.
Put od Anine kue do Josipove u Nazaretu bio je dug oko pola sata hoda, a
iao je izmeu vrtova i brda. Vidjela sam Josipa kod Ane kako je natovario
dva magarca raznim potreptinama. Vidjela sam ga kako ide s Aninom
slukinjom do Nazareta. Mariju je pratila sveta Ana, koja je u naruju nosila
Dijete Isusa.
Marija i Josip nisu morali brinuti o domainstvu, sve im je nabavljala Ana,
koja ih je esto posjeivala. Vidjela sam kako njena sluavka nabavlja sve
potrebno. Vidjela sam je kako nosi dvije koare, jednu na glavi, drugu u
ruci.
Vidjela sam Blaenu Djevicu kako plete ili kako izrauje robicu. S njene
desne strane bilo je privreno klupko vune, a ona je u rukama drala
dvije kratke igle, izraene mislim od kosti. Igle su na vrhu imale kukice.
Jedna je bila duga oko etrdeset cm, a druga je bila kraa. Bodovi su bili
pravljeni na iglama iznad kuka, nad kojima se radilo s koncem, kao nekim
nabacivanjem, i tako se bod formirao. Konana mustra se vjeala izmeu
dvije igle. Vidjela sam Mariju da tako radi, bilo da je stajala ili sjedila kraj
Djeteta Isusa, koje je bilo poloeno u svoju malu koaru-kolijevku.

Vidjela sam svetog Josipa kako izrauje duge trake od kore drvea, ute,
smee ili zelene, kako plete pregrade velikih povrina, i kako time prekriva
strop. Imao je vani cijeli stog tih isprepletenih pregrada, kao ploa, bile su
pod sjenicom blizu kue. U njih je upleo razne figure, zvijezde, srca itd. ini
mi se kad sam ga tako gledala, da nije bio svjestan da e to sve uskoro
morati napustiti.
Vidjela sam Svetu obitelj dok su je u Nazaretu posjetili roaci. Dola je
Marija Helijeva. Dola je sa svetom Anom i dovela svog malog unuka,
djeaka od oko etiri godine, dijete od njene keri Marije Kleofine. Vidjela
sam svete ene kako zajedno sjede, njeguju Dijete Isusa, i kako ga
stavljaju djeaku u ruke. Postupale su kao to i danas postupaju ljudi s
djecom.
Marija je Helijeva ivjela u malom gradu udaljenom oko 3 sata hoda
istono od Nazareta. Imala je dvorite ograeno zidom i veliku kuu skoro
kao njena majka. U dvoritu je bio izvor s pumpom. Kad bi se pritisnula
stopa u podnoju pumpe, voda bi potekla u kameno korito koje je bilo pod
pumpom. Njen se mu zvao Kleofa. Njihova je ki, Marija Kleofina, bila
udana za Alfeja, a ivjela je na drugom kraju grada.
Tu veer sam vidjela svete ene kako zajedno mole. Stajale su ispred
malog stola, koji je bio privren na zid i prekrit crvenim i bijelim platnom.
Na njemu je leao svitak koji je Marija odmotala i privrstila na zid. Na
njemu je bio izvezen lik u blijedoj boji. Bio je slian leu koji je cijeli bio
umotan u dugu, bijelu mantiju. Neto je drao u rukama. Takve sam iste
slike vidjela i kod Ane, za vrijeme gozbe, kad je Marija kao dijete odlazila u
Hram.
Jedna je lampa gorjela za vrijeme molitve. Marija je stajala malo ispred
stola, a Marija Helijeva i Ana bijahu sa strana. Ponekad bi prekriile ruke na
prsima, ponekad bi ih zajedno ukrstile ili pruile ispred sebe. Marija je
itala iz svitka koji je leao ispred nje. Molili su postojanim i odmjerenim
glasom. To me podsjealo na korsko pjevanje.

21. Bijeg u Egipat

Kad je Herod vidio da se Kraljevi nisu vratili, pomisli da moda nisu ni nali
Isusa, pa mu se cijeli dogaaj uinio da zamire. Ali nakon Marijina povratka
u Nazaret, Herod je uo o imunovu i Aninu prorokovanju kod Prikazanja
Djeteta u Hramu, pa mu se strah nanovo razbudio. Vidjela sam ga u
velikom nemiru, kao i u vrijeme dolaska Kraljeva u Jeruzalem. Sastao se s
nekim idovima starcima, koji mu proitae pisma iz dugakih svitaka
namotanih na tap. Izdao je naredbe da se brojni mukarci skupe u
velikom dvoritu. Tamo ih je opremio orujem i ratnom opremom. Izgledalo
je kao kad se kod nas danas regrutiraju vojnici. Vidjela sam da je poslao
trupe na razna mjesta oko Jeruzalema, odakle su dolazile majke u
Jeruzalem na prikazanje djece. Naredio je da se svugdje ustanovi njihov
broj. Preuzeo je ove predostronosti kako bi sprijeio bunu koja bi sigurno
uslijedila ako bi se saznalo o namjernom pokolju male djece. Vidjela sam te
vojnike na tri razna mjesta u Betlehemu, Gilgalu i Hebronu. Stanovnici su
bili u velikoj zabrinutosti, jer nisu mogli pojmiti zato su ovi vojnici tu, u
njihovim gradovima. Vojnici su tamo ostali oko 9 mjeseci, a ubojstva
malenih poela su se dogaati kada je Ivan Krstitelj imao oko dvije godine.
Sveta Ana i Marija Helijeva su jo uvijek bile u kui Svete obitelji u
Nazaretu. Marija je spavala s Djetetom u odjeljku desno iza ognjita. Ana je
spavala lijevo, a izmeu njih dvije bili su sveti Josip, i posebno Marija
Helijeva. Ove sobe nisu bile visoke skroz do stropa, bile su odijeljene jedna
od druge samo isprepletenim pregradama, koje su bile pomine. Strop je
takoer bio od pletiva. Marijin je leaj okruen pregradama ili zastorima.
Kraj njenih nogu, lealo je Dijete Isus, u svom malom krevetiu. Vidjela
sam jednu mladu osobu obasjanu svjetlou kako stoji kraj Josipova leaja i
razgovara s njime. Josip sjede, ali opet lee jer ga je san svladao. Tad ga
mladi uhvati za ruku i podie ga. Josip se tad potpuno ustade i probudi se,
a mladi je nestao.

Tad sam vidjela da Josip ide po lampu koja je gorjela u sreditu kue, pa
poveava svjetlo. Ode do Marijine sobe, pokuca i upita doputenje za
ulazak. Vidjela sam ga, ulazi u sobu i razgovara s Marijom, koja nije
odmaknula svoj zastor. Nakon toga, Josip izie do tale po magarca, vrati
se i ue u sobu gdje su bile smjetene sve kuanske potreptine. Spremao
je stvari potrebne za putovanje. Marija ustade, brzo se obue i spremi za
put. Ode probuditi Anu koja odmah ustade zajedno s Marijom Helijevom i
unukom. Ne mogu izraziti kako je dirljiva bila zabrinutost svete Ane i njene
keri Helijeve. Ana je stalno grlila Mariju, stalno plaui, privijajui je na
svoje grudi, kao da je nikad vie nee vidjeti. Sestra se baci na tlo i
zaplaka. Taman prije nego li su krenuli, uzmu Dijete Isusa iz kolijevke. Svi
su privili Dijete na svoje grudi, a dano je i malom djeaku da zagrli dijete.
Marija tad uze Dijete na svoje grudi, zamota ga u neku plahtu koju privrsti
na svoja remena. Dugaki je ogrta obavijao i Majku i Dijete, a Marija je
oko glave nosila dugi veo, koji je visio s obje strane njena lica. Uinila je
samo par priprema za putovanje, a sve je inila brzo i tiho. Nisam vidjela
da je Dijete nanovo previla.
Sveti putnici uzee samo par stvari sa sobom, daleko manje nego kad su
ili iz Betlehema u Nazaret, samo mali zaveljaj i neto prekrivaa. Josip je
imao par mjeina punih vode i koaru s pregracima, u kojima su bili
kruhovi, mali vrevi i iva perad. Na magarcu je bio samar za majku i
Dijete, s malim podnojem za stopala. Marija je krenula pjeke na put
praena Anom, jer je put prolazio blizu njene kue. Ali kad ih je Josip
sustigao s magaretom, Ana ponovo zagrli Mariju i blagoslovi je, a Marija se
tad pope na magare. Rastadoe se i krenue na put. Nije bila jo ni pono
kad su napustili kuu. Dijete Isus je imalo 12 tjedana. Vidjela sam tri puta
etiri tjedna.
Vidjela sam Mariju Heli u kui njene majke, kako alje Eliuda sa slugom u
Nazaret, nakon ega se vraa s djeakom do svoje vlastite kue. Poslije

sam vidjela Anu u Josipovoj kui, kako pakira sve stvari potrebne za Eliuda
i slugu, da odnesu u njenu kuu.
Sveta je obitelj prola kraj mnogih mjesta te noi, a do jutra ih nisam
vidjela da su odmarali ili da su se krijepili.
Vidjela sam kako provode svoju prvu no u malom sklonitu u selu Nazara,
izmeu Legija i Masalota. Jadni ljudi koji su dali sklonite Svetoj obitelji
nisu, da se tako izrazim, idovi. Morali su odlaziti na bogosluje daleko
preko planinskih staza, sve do Samarije, jer je njihov Hram bio na planini
Gerazim, a uvijek su morali raditi kao robovi u jeruzalemskom Hramu i u
drugim javnim graevinama. Bili su ustvari Samarijci (Samarijanci).
Sveta obitelj nije mogla dalje. Bili su dobro primljeni od ovih izopenika s
kojima su ostali cijeli dan. Kad su se vraali iz Egipta, opet su ih posjetili.
Oni su opet radili jednako u Hramu i ili na bogosluje na brdo Gerazim.
Poslije je cijela obitelj krtena od Ivana Krstitelja, pa su se poslije pridruili
Isusovim uenicima.
Sveta je obitelj na svom bijegu susrela samo tri gostionice u kojima su
proveli no: ovdje u Nazari, ponovo u Animu ili Enganimu, meu trgovcima
devama, i napokon, meu razbojnicima. Na drugim mjestima, odmarali su
od svoga napornog puta u raznim spiljama i dolinama, a najee daleko
od svih putova. Dalje od Nazare vidjela sam ih skrivene pod velikim borom
blizu kojeg je Mariji bilo vrlo hladno, ono kad su ili u Betlehem na popis.
Herodovo je progonstvo bilo poznato u ovim krajevima, pa je i ovdje bilo
nesigurno za njih. Zavjetna krinja je jednom ovdje poivala, pod ovim
stablom, i to kada je Joua skupio narod, te ga upozorio da se odrekne
idola.
Kasnije, vidjela sam Svetu obitelj kraj bunara i balzamova grma, kako se
odmara i malo krijepi. Grane su grma bile izrezbarene, a iz njih je izbijao
balzam u kapljicama. Dijete Isus je bilo u Marijinu krilu, mala mu stopala

gola. Ulijevo iza njih je leao Jeruzalem, daleko gore na visoravni zemlje, u
kojoj su prije bili.
Kad je Sveta obitelj prolazila kraj bunara u Gazi, vidjela sam ih u pustoj
divljini. Nemam rijei za opisati tekoe cijeloga ovoga puta. Uvijek su ili
oko 5 km prema istoku od uobiajenih putova i dok su izbjegavali javne
gostinjce, patili su i od nedostataka svih potreptina. Vidjela sam ih
potpuno iscrpljene, bez kapi vode (mali vrevi su bili prazni), idu kraj
malog grmlja nedaleko od glavnih putova.
Blaena Djevica je sila s magarca i sjela na suhu travu. Iznenada ispred
nje izbije izvor iste vode u velikom mlazu, a voda se rairi po zemlji.
Svjedoila sam njihovoj radosti. Josip iskopa rupu malo podalje, i tamo
odvede magarca da ga napoji. Jadna je ivotinja pila iz rupe dok se nije
napila. Marija okupa Dijete Isusa u izvoru i osvjei se. Sunce je isijavalo
prekrasne zrake vrlo kratko vrijeme, a umorni putnici bijahu ojaani i puni
zahvalnih emocija. Proveli su tamo dva ili tri sata.
este noi sam ih vidjela u jednoj spilji blizu brda i grada Efrajima. Spilja je
bila u divljini, oko sat udaljena od groba Mambre. Vidjela sam Svetu obitelj
kako dolazi, zabrinuta i odbaena. Marija je bila vrlo alosna. Plakala je, jer
je bila u potrebi za potreptinama, bila je bez iega. Tu su se odmarali cijeli
dan, a mnogi prolaznici nisu se udostojali zahvaliti zbog pruene okrjepe,
jer je izvor izbijao iz spilje. Uto doe do njih jedna divlja koza, koja dopusti
da je pomuzu, a bili su i vidljivo utjeeni od anela. Davno prije, jedan je
od proroka esto molio u ovoj spilji. Samuel je jednom boravio u njoj, David
je uvao ovce svoga oca oko nje, a u nju se esto povlaio na molitvu. U
ovoj spilji je imao vienja anela, od kojih je dobivao Boanske komande,
meu njima i da ubije Golijata.
Zadnje mjesto gdje su se zaustavili pod Herodovom vlau, bijae blizu
njegove granice. ini se da je vlasnik bio trgovac devama, jer sam vidjela
brojne deve u okruglim koralima. Ljudi su bili divlji i sirovi, a bogatili su se

pljakanjem, ali ipak su primili Svetu obitelj najvelikodunije. Ovo je mjesto

bilo udaljeno par sati od Mrtvog mora.
Jednom sam vidjela Mariju kako alje glasnika Elizabeti, koja je poslije
odvela svoga Ivana, na neko vrlo skrovito mjesto u pustinji. Zaharija ju je
pratio samo dio puta. Kad su stigli do neke vode, Elizabeta i djeak
prijeoe preko nje pomou splavi, dok je Zaharija nastavio prema
Nazaretu, istom onom rutom kojom je ila Marija kad je ila posjetiti
Elizabetu. Vidjela sam ga na njegovu putovanju. Moda je iao neto
ispitati, jer tamo je imao nekoliko prijatelja, koji su bili utueni radi Marijina
odlaska.
Jedne zvjezdane noi, vidjela sam Svetu obitelj kako ide kroz neku
pjeskovitu divljinu, pokrivenu niskim raslinjem. Prizor je bio toliko preda
mnom iv, kao da sam ja sama prelazila preko te pustinje s njima. Tu i
tamo pod grmljem, leale su sklupane otrovne zmije. Glasnim siktanjem,
prile bi stazi i ljuto uperile svoje glave prema Svetoj obitelji. Ali oni bijahu
zatieni svjetlom koje ih je okruivalo, pa bi samo ustuknuli od zmija.
Vidjela sam i druge ivotinje, a osobito mnoge leinare. Letjeli su visoko
iznad zemlje. Napokon, Sveta obitelj doe do nekog gustog grmlja, a iza
njega bijae u rupi neka duboka klisura, kao zidovi uskog hodnika, pa se tu
odmorie.
Zadnje mjesto u Judeji kraj kojeg su proli, imalo je ime koje je zvualo
neto kao Mara. Mislila sam da je to Anino pradjedovsko mjesto, ali nije.
Ljudi su bili vrlo sirovi i necivilizirani, pa Sveta obitelj nije mogla nita
dobiti od njih za okrjepu.
Kad su napustili ovo zadnje mjesto, jedva su znali kako dalje, prooe kroz
neko pusto podruje. Nisu mogli pronai nikakve staze, a pred njima se
pruao tamni, divlji planinski lanac. Marija je bila iscrpljena i vrlo alosna.
Kleala je kraj Josipa, Dijete joj u rukama, vapi Bogu. I gle! Nekoliko velikih,
divljih zvijeri, kao lavovi, dooe i okruie ih. Izgledali su vrlo prijateljski.

Shvatih da su poslani pokazati put. Gledali su prema planinama, malo

potrae, pa stanu i ogledaju se unatrag, kao to pas ini kada eli da ga
slijedimo. Napokon ih Sveta obitelj poe slijediti, a kad su preli planine,
stigoe do vrlo opskurna i pusta podruja.
22. Sveta obitelj meu razbojnicima
Nedaleko puta po kojem su ili ugledae svjetlost koja se probija kroz
tamu. Dolazila je iz jedne kolibe koja je pripadala bandi pljakaa, koji su
objesili svjetlo na stablo kraj kolibe, pa su tako privlaili putnike. Put je tu i
tamo bio ispresijecan jarcima, na kojima su bili razapeli uad sa zvoncima.
Ta su zvona upozoravala razbojnike na dolazak nesretnika. Sasvim
iznenada, ugledah estoricu ljudi kako okruie Svetu obitelj. Svi su bili
nabijeni zlim namjerama. Ali kad vidjee Dijete, ugledah neku zraku
svjetla, kao jednu strijelu, kako prodire u srce voe ove bande, koji odmah
izda naredbe da ne diraju strance. Marija je takoer vidjela zraku. Voa
odvede Svetu obitelju u svoju kolibu, pa ree svojoj eni kako mu je
iznenada srce bilo potaknuto milinom.
Ljudi su bili isprva stidljivi i plaljivi, to je bilo neuobiajeno za njih. Ipak
prioe, malo po malo, pa se okupe oko Svete obitelji koja se smjestila u
kutu na tlu. Neki su ljudi stalno ulazili i izlazili, dok je ena donijela Mariji
malo kruha, voa, meda i u vru neto za piti. Magare je takoer bilo
sklonjeno pod sjenicu. ena je oistila malu sobu za Mariju i donijela joj
lavor vode u kojem je Marija okupala Dijete. Takoer je osuila Djetetove
povoje stavivi ih blizu vatre. Mu je bio duboko dirnut ponaanjem Svete
obitelji, a posebno izgledom Djeteta. Ree svojoj eni: Ovo idovsko dijete
nije kao obina djeca. Zamoli gospou da nam dopusti okupati nae
gubavo dijete u njegovoj vodi. Moda e uiniti kakvo dobro naem
djetetu.
ena krenu zamoliti to Blaenu Djevicu, ali prije nego li je progovorila,
Marija je ve nosila lavor s vodom u kojoj je okupala Isusa. Opere bolesno

dijete u toj vodi, a ono se potpuno oisti, da je postalo ie nego li je bilo

prije nego to je oboljelo. Djeak je imao oko tri godine. Bio je sav svrbljiv i
pun oiljaka od gube. Njegova ga majka unese i okupa. Kad ga voda
dotae, guba potpuno otpade, a djeak potpuno ozdravi. Majka je bila
izvan sree, eljela je zagrliti Mariju i Dijete Isusa. Ali Marija isprui ruke
odbijajui je. Nije htjela ni da Dijete, a niti nju grli ta ena. Ree joj da
iskopa duboku rupu, dolje kraj stijene i izlije vodu koju je upravo koristila,
da moe tu vodu imati i upotrijebiti za sline svrhe.
Marija je dugo s njom razgovarala, dobila je od nje obeanje da e prvom
prilikom pobjei iz ovog skrovita. Ljudi su svi bili skroz ushieni. Stajali su
oko Svete obitelji buljei u njih kao u udo. Tijekom noi, i drugi lanovi
bande su dolazili u kolibu, pa je i njima izljeenje djeaka bilo opisivano.
Ponaanje pljakaa prema Svetoj obitelji bijae puno potovanja, jer sam
te noi vidjela mnoge putnike koji su dolazili k razbojnikim kolibama
privueni svjetlom, kako ih odmah hvataju i odvode duboko u umu, u
jednu ogromnu spilju, koja im je sluila kao skladite. I Sveta obitelj je tako
mogla zavriti u zarobljenitvu. Spilja-skladite je bila pod nekom stijenom,
a ulaz joj je bio dobro skriven. U njoj je bilo odjee, tepiha, mesa, koza,
ovaca i svega drugoga to je bilo ukradeno, svega u preobilju. Vidjela sam
takoer djeake od sedam osam godina, koje su pljakai oteli. Za njih se
brinula jedna starica koja je ivjela u spilji.
Marija te noi nije spavala. Sjedila je na svom leaju koji je bio na tlu. Bila
je potpuno mirna. U ranu zoru, Sveta obitelj opet krenu na put usprkos
pljakau i njegovoj eni, koji su nastojali da jo malo ostanu. Dali su im
mnoge potreptine, otpratili dio puta, pa su tako izbjegli zamke.
Pljaka i njegova ena otpratie Svetu obitelj s izrazima dubokog
osjeanja, izrekavi ove znaaje rijei: Sjetite se nas, gdje god da idete!
Kad sam ih ula, imala sam viziju u kojoj sam vidjela, da e izlijeeni
djeak poslije postati Dobri razbojnik, koji e visjeti na kriu kraj Isusa na
Kalvariji. Ba on e Isusu uputiti rijei: 'Sjeti me se kad doe u Kraljevstvo

svoje.' Razbojnikova ena se nakon nekog vremena pridrui ljudima, koji su

stanovali oko vrta s balzamovim grmljem.
Sveta obitelj ode odande dalje u pustinju. Kad su se opet izgubili, okruie
ih drugi put razne ivotinje, meu njima i veliki krilati guteri, ak i zmije,
koji im pokazae put.
Kasnije, kad nisu mogli napredovati kroz pjeanu ravnicu u kojoj su se
nalazili, ugledah opet jedno divno udo. Na obje strane puta, izrastoe
biljke koje se zovu Jerihonske rue. Imale su trnovite grane s finim malim
cvjetovima. Kad to vidjee, razveselie se i krenue radosni, a biljke su
sezale dokle god pogled see. Vidjela sam da je otkriveno Blaenoj Djevici,
da e u budunosti ljudi skupljati ove rue i prodavati ih putnicima u
zamjenu za kruh. Ime ove regije zvui kao Gaza ili Goze.
Vidjela sam Svetu obitelj kako je stigla u jedan grad, u podruje zvano
Lepe ili Lape, a u njemu su bili brojni kanali i jarci s velikim branama.
Vidjela sam ih kako prelaze preko vode na splavi. Marija je sjedila na deblu,
a magare je stajalo u neemu to je izgledalo kao kaca ili korito. Dvojica
runih, tamnih polugolih mukaraca s ravnim nosevima i isturenim
usnicama prebacie ih preko. Nai sveti putnici dooe sad do kue na rub
grada. Ali stanovnici su bili vrlo grubi i beutni, da su Marija i Josip bez
ijedne rijei produili dalje. Mislim da je ovo bio prvi poganski Egipatski
grad do kojeg su doli. Za to putovanje su trebali, raunajui prema
ondanjem raunanju putovanja, 10 dana, putujui kroz idovsku zemlju i
pustinju.
Poslije sam ih vidjela na egipatskom teritoriju, u jednom zelenom, ravnom
predjelu, punom panjaka. U drveu su bili smjeteni idoli kao lutke s
povojima ili kao ribe umotane u iroke trake, na kojima su bili likovi ili
slova. Tamo su ljudi bili niski i debeli. Prilazili su tim idolima i astili ih.
Sveta se obitelj malo odmarala pod jednom sjenicom za stoku. Stoka je
izila van kako bi im napravila vie mjesta. Nisu imali hrane, ni kruha ni

vode. Marija ve dugo nije dojila svoje Dijete, a nitko im nita nije davao.
Sve vrste ljudskih spodoba su iskusili za vrijeme ovoga putovanja.
Napokon prioe neki ljudi kako bi napojili svoju stoku. I oni su otili, a da
nisu nita dali Svetoj obitelji, bez obzira na Josipova preklinjanja, koja ih
nisu ni malo dirnula da otkljuaju bunar i daju im bar malo piti.
Ponovo, vidjeh Svetu obitelj zabrinutu i iscrpljenu u umi. Izvor je bio uz
jedno tanko drvo datulje. Voe je bilo skupljeno u buntu na vrhu stabla.
Marija prie stablu, Dijete joj u naruju, pomoli se i podie Dijete prema
vou. Odmah se stablo savije, dotiui vrhom tlo, kao da klei, tako da je
Marija mogla ubrati sve voe. Stablo je i poslije ostalo u tom poloaju.
Vidjela sam Mariju kako dijeli voe polugoloj djeci, koja su trkarala za
njima od zadnjeg sela.
Na etvrt sata udaljenosti od ovog stabla, stajalo je jo jedno neobino
veliko stablo iste vrste. Bilo je vrlo visoko i uplje, kao neki stari hrast. U
njega se Sveta obitelj sakri od ljudi koji su ih slijedili. Tu veer sam vidjela
kako se sklanjaju unutar zidina nekog ruiniranog mjesta, gdje su ostali
preko noi.
23. Vrt s balzamovim grmljem
Sutradan je Sveta obitelj nastavila put kroz pjeskovitu i pustu divljinu.
Skapavajui od ei i iscrpljeni od umora, sjeli su na jedan pjeskoviti
humak, a Blaena Djevica zavapi Bogu. Odjednom, potok iste vode izbi
kraj nje. Josip ukloni pijesak koji je bio na vodi, i pokaza se lijepi mali izvor
koji je lio vodu. On napravi kanal za vodu, i ona otjecae preko dosta velika
prostora, nestajui u tlu. Tu se osvjeie, a Marija okupa Dijete Isusa, dok je
Josip napajao magare i punio mjeine s vodom. Vidjela sam razne vrste
ivotinja kako piju tu vodu.

Tlo po kojem je voda otjecala uskoro postade plodno i brojna stabla

balzama tu poslije narastoe. Kad se Sveta obitelj vraala iz Egipta, ta
stabla bijahu dosta velika da daju balzam za njihovo osvjeenje. Mjesto je
uskoro postalo malo naselje. Gdje god da su pogani zasadili ova stabla ona
su venula. Poela su cvasti tek onda, kad su idovi koje je Sveta obitelj
znala u toj zemlji, otili tamo ivjeti. Mislim da je i ena od razbojnika ije
je dijete izlijeeno od gube nakon kupanja u vodi u kojoj su prethodno
Dijete Isusa okupali, takoer otila tamo i nastanila se ondje, jer je ubrzo
pobjegla od razbojnika. Njen djeak je meutim ostao s njima jo neko
vrijeme.
Vrt je okruivala ograda od balzama, a u sreditu vrta je bilo nekoliko
velikih voki. Nakon nekog vremena, jo jedan veliki bunar je iskopan, a
razina njegove vode se poveavala na taj nain da su jedno kolo okretali
volovi i na taj nain crpli vodu. Ova se voda mijeala s Marijinim izvorom i
tako natapala cijeli vrt. Nepomijeana imala je ljekovita svojstva. Vidjela
sam da nije bilo naina da natjeraju volove da rade od subote u podne do
rano u ponedjeljak. Volovi su jednostavno odbijali poslunost.
24. Sveta obitelj stie u Heliopolis
Vidjela sam Svetu obitelj na putu prema Heliopolisu. Od njihova zadnjeg
prenoita pratio ih je jedan dobar ovjek, koji je mislim, bio radnik na
kanalu preko kojega ih je prevezao neki amac. Sad su prelazili neku iroku
rijeku (Nil), koja je imala nekoliko ogranaka, a prije gradskih vrata, kraj
rijeke, bijae neka vrsta promenade. Tu je na povienom prijestolju stajao
veliki idol, s glavom bika, a u rukama mu neto kao lutka djeteta u
povojima. Idol je okruivao red klupa ili kamenih stolova, na kojima su
oboavatelji ostavljali svoje darove i rtvene prinose. Nedaleko njega je
bilo jedno vrlo veliko stablo, pod koji se smjestila Sveta obitelj, da se
odmori.

Jedva da su sjeli, kadli se zemlja potrese, idol se zatetura, pa pade. Odmah

nastade pla i vriska naroda, a mnogi radnici koji su radili na kanalu u
blizini, dotrae gore do promenade. Dobri ovjek koji je pratio Svetu
obitelj poe s ljudima u grad. Ve su stigli na suprotnu stranu od
promenade, kadli uasnuta rulja s prijeteim i ljutitim rijeima okrui Svetu
obitelj. Iznenada se zemlja opet zaljulja, veliko stablo pade, korijen mu se
izvali iz zemlje. Neka blatna i prljava voda izbi tamo gdje je stablo stajalo,
pa preplavi idol. Idol potonu toliko duboko da su mu se jedva vidjeli rogovi,
a neki od najpokvarenijih ljudi potonue zajedno s njime.
Sveta obitelj sad unie u grad bez smetnje, pa stade kraj nekog
idolatrijskog hrama izgraenog od velikog kamenja, a imao je puno soba.
Neki su idoli u hramu takoer bili isprevrtani od potresa.
Heliopolis se jo zvao i On. ena Josipa egipatskog se zvala Asenet. U
ovom gradu je znala boraviti s poganskim sveenikom Putifarom, a tu je i
Dionizije Areopagita zavrio kole. Grad je bio vrlo prostran, pruao se
daleko, a oko njega su bili rijeni rukavci. Grad se mogao vidjeti iz velike
udaljenosti, jer je leao malo iznad okolice. Rijeka je tekla kroz grad, a
kameni nadvoji i lukovi su podravali neke graevine, a rijeka je tekla
ispod tih lukova. Veliki trupci su postavljeni preko nekih rukavaca i kanala,
pa je tako ljudima bio omoguen prijelaz na drugu stranu. Vidjela sam
ruevine velikih graevina, isklesane velike blokove, polu razruene kule i
cijele hramove. Takoer sam vidjela stupove svuda po okolici.
Sveta je obitelj boravila ispod kolonada, u kojima je takoer bilo i drugih
stanara. Potporni stupovi su bili poprilino niski, neki okrugli, neki
etvrtasti, a iznad njih je bio iroki put za kola i pjeake. Nasuprot tih
kolonada bijae jedan poganski hram s dva dvorita. Josip je postavio pred
svoje boravite zastor od pletenog drva. Tamo je bio i odjeljak za magarca.
Pregrada je bila iste varijante kakve je Josip ve znao raditi. Primijetila sam
unutra mali oltar, na malom stolu uz zid. Stol je bio prekriven crvenim
stolnjakom, a preko njega prozirni bijeli. Na njemu bijae lampa.

Vidjela sam da je sveti Josip radio oko kue, a esto je iao i daleko od
grada. Izraivao je neke dugake motke s okruglim kvrgama na krajevima,
male tronoce s rukom da se mogu uzeti i neke vrste koara. Takoer je
izraivao velike i lagane pletene pregrade, zatim male lagane tornjeve,
neke esterokutne, a neke osmerokutne. Bili su napravljeni od dugih i
laganih dasaka, suenih na vrhu, a na krajevima su imali kope. Imali su
jedan ulaz, a bili su dosta veliki da u njih moe stati mukarac. Izvana su
imali stepenice, po kojima se ovjek mogao popeti. Vidjela sam male
tornjeve kao to su bili ovi, smjetene pred poganskim hramovima, kao i
na ravnim krovovima kua. Ljudi su ih koristili da sjede u njima, vjerojatno
bijahu straarnice ili su se koristile kao zaklon od sunca.
Vidjela sam Blaenu Djevicu kako izrauje tapiserije i radi jo neke druge
poslove. Koristila je tap na ijem je kraju bila privrena kopa. Ne mogu
rei da li je to vrtjela ili ne. esto sam vidjela ljude kako je posjeuju, kao i
njena malog sina Isusa. Dijete je lealo na tlu kraj Marije, u nekoj vrsti
kolijevke u obliku broda. Ponekad sam vidjela kolijevku objeenu na
motkama, kao neku ljuljaku. U Helipolisu nije bilo mnogo idova. Vidjela
sam idove kako idu po gradu sputenih pogleda, kao da nemaju prava tu
stanovati.
Sjeverno od Heliopolisa, izmeu grada i rijeke Nil, koja se tamo dijelila u
nekoliko ogranaka, leala je mala teritorija koja se zvala Goen. U njoj
bijae jedno malo mjesto koje je bilo ispresijecano kanalima, a tu su
stanovali brojni idovi, ije su religiozne ideje bile malo mutne i konfuzne.
Nekoliko njih su poznavali Svetu obitelj, a Marija je za njih obavljala sve
vrste enskih radova, primajui kao plau kruh i druge potreptine. idovi
u zemlji Goen imali su hram, koji su oni usporeivali sa Salomonovim
hramom. Ali, bijae to posve drugaiji hram.
Nedaleko njihova boravita, Josip je izgradio oratorij, gdje su se naseljeni
idovi, koji nisu imali nikakva takva mjesta, skupljali sa Svetom obitelji na

molitvu. Na oratoriju je bila lagana kupola koja se mogla skinuti, tako da su

molitelji, kad bi bilo potrebno, bili pod otvorenim nebom. U sreditu
oratorija stajao je oltar ili stol za rtvovanje, prekriven kao obino, crvenim
stolnjakom, a preko njega prozirni bijeli stolnjak. Na stolu su leali svitci
pisma. Sveenik ili uitelj bijae vrlo star. Mukarci i ene kod molitve, nisu
bili odijeljeni jedni od drugih kao u Palestini. Mukarci su stajali na jednoj
strani, a ene na drugoj.
Sveta je obitelj boravila u Heliopolisu malo vie od godinu dana. Puno su
propatili od Egipana, koji su ih mrzili i proganjali, radi njihovih sruenih
idola. Tamo su sve kue bile graene od vrstih materijala, pa Josip nije
mogao pronai dovoljno posla u svom zanatu s pletenim pregradama.
Zbog toga su otili iz Heliopolisa, ali ne prije nego li su od anela saznali o
pokolju Nevine djeice u Betlehemu. I Marija i Josip bijahu duboko alosni
zbog toga, a Dijete Isus, koje je sad ve prohodalo, jer je imao godinu i pol,
plakalo je cijeli dan.
25. Masakr Nevine djeice
Vidjela sam majke sa svojim djeaiima, od novoroenih koje su drali u
svome krilu, do onih koji su imali oko dvije godine, kako idu u Jeruzalem.
Bijahu iz onih raznih mjesta oko Svetog grada, u koje je Herod smjestio
svoje ete, npr. iz Gilgala, Betlehema i Hebrona. Herod je po svojim
slubenicima poruio neka dou u Jeruzalem. Vidjela sam mnoge ene ak
s arapskih granica, kako vode svoju djecu u Jeruzalem. Majke su ile u
skupinama, neke s dvoje djece, neke su jahale na magarcima. Kad su
stigle u grad, sve su bile odvedene u jednu veliku zgradu, a muevi koji su
pratili neke od njih, bijahu otputeni. Pohod je bio vesele naravi, jer su
jadni ljudi mislili da idu primiti neku nagradu.
Zgrada u koju su uvedene majke i njihova djeca bijae nedaleko od palae
gdje e u budunosti stanovati Pilat. Bila je na osami, okruena visokim
zidovima, tako da nitko izvana nije mogao nita ni uti ni vidjeti. Vrata na

zgradi su vodila kroz debele zidove, u jedno veliko unutranje dvorite,

okrueno sa svih strana zgradama. One koje su bili desno ili lijevo bijahu
jednokatnice. Ona u sredini, koja je izgledala kao naputena sinagoga,
bijae dvokatnica. Iz svih njih, vrata su vodila u to dvorite. Sredinja
zgrada bijae sudnica, jer sam vidjela pred njom kameni blok, stupove s
lancima i takve vrste stabala, koji su se mogli svezati zajedno za njihove
grane, pa zatim nenadano otpustiti na sve strane, kao katapult, i na taj
nain bi raetvorili ljude na komade.
Majke su bile odvedene kroz dvorite, u jednu zgradu, gdje su bile
zatvorene. Isprva mi je izgledala kao neka vrsta bolnice, ili sirotita. Kad su
ene vidjele da su neoekivano liene slobode, poee ustraeno vikati i
plakati.
Donji kat sudnice bijae velika hala, kao zatvor ili straarnica. Gornji kat
takoer bijae velika hala, iji su prozori gledali prema dvoritu. Suci su se
skupljali u gornjoj, svitci pergamene leali pred njima na stolovima. Sam je
Herod bio tamo. Nosio je krunu na glavi i purpurni ogrta, koji je na
rubovima imao gusto, crno bijelo krzno. Stajao je kraj prozora sa svojom
svitom i gledao dolje, kako se djeca ubijaju.
Majke su sa svojim djeacima, izvoene iz zgrade, jedna po jedna i
odvoene u veliku prizemnu halu sudnice. Na ulazu bi ih vojnici razdvojili
od djece, njih bi gurnuli u halu, a djecu odvukli na dvorite, gdje je bilo oko
dvadesetak vojnika, koji su maevima i kopljima ubijali djecu, tako da bi ih
boli u srce ili bi im prerezali grkljan. Neka su djeca bila jo u povojima,
dojenad, dok su druga bila dobi u kojoj se prohoda, a nosila su male
vunene haljine. Vojnici nisu skidali odjeu s djece, nego bi ih zgrabili za
ruku ili nogu i odvlaili ih nasred dvorita, u jednu skupinu. Kakav straan
prizor!
Majke su od strane vojnika ugurane u halu i nije im se dozvoljavao izlaz.
Kad je sudbina njihovih malenih dola do njihova uma, poee strano

vriskati i plakati, upae se za kosu i grljae jedna drugu. Bijae to strano

za gledati. Bijae ih mnogo, a kad su zadnje ule, bijahu toliko pretrpane
da su se jedva mogle micati. Mislim da se krvoprolie dogodilo predveer.
Tijela ubijene djece su poslagana na hrpu i pokopana u jednu grobnicu, u
neku veliku rupu usred dvorita. Te noi sam vidjela majke okovane
lancima, a vojnici su ih vodili njihovim kuama. Sline scene bijahu i u
drugim gradovima, jer je masakr trajao nekoliko dana.
Mjesto ubijanja Nevine djeice u Jeruzalemu, kasnije je postalo sudnicom,
nedaleko nje je stanovao Pilat, ali u vrijeme pokolja bijae znatno
drugaija. U vrijeme Kristove smrti, vidjela sam kako se jama u kojoj su
djeica bila pokopana uruava, a due djece odlaze u raj.
Elizabeta je s Ivanom pobjegla u pustinju. Nakon duge potrage, pronala je
jednu spilju i tu je ostala s Ivanom 40 dana. Nakon toga, vidjela sam
jednog Esena koji je pripadao zajednici na brdu Horeb, a bio je roak
proroice Ane. On je donosio hranu Ivanu, isprava svakih osam dana, a
poslije svakih dva tjedna, a donosio mu je i druge potrebite stvari. Prije
Herodova progona, Ivan se skrivao u susjedstvu roditeljske kue, ali morao
je pobjei u pustinju po Boanskoj zapovijedi dobivenoj po unutranjem
nadahnuu. Bio je predodreen odrastati u samoi, odvojen od utjecaja
svojih vrnjaka, lien uobiajenog komfora i hrane koju imaju drugi ljudi u
drutvu. Vidjela sam da je priroda oko njega donosila neke plodove, kao
voe, bobiaste plodove, te jestivo bilje i korijenje.
26. Sveta obitelj u Matareji
Sveta je obitelj napustila Heliopolis zbog progonstva koje su morali
podnijeti i zato jer Josip nije mogao pronai posla. Putovali su cestama,
odlazei dublje u zemlju, putujui prema jugu, prema Memfisu. Prolazei
kroz jedan gradi blizu Heliopolisa, zaustavie se u jednom otvorenom
predvorju poganskog hrama, sjedoe se odmoriti. Kad iznenada zaljuljae
se idoli i popadae, razbijajui se na komade. Idoli su imali glavu bika,

trostruke rogove i nekoliko udubljenja na tijelu, da prime darove koji su bili

konzumirani. Odmah se podie graja meu poganskim sveenicima.
Uhvatie Svetu obitelj mislei ih kazniti. Ali jedan od njih predloi svojim
kompanjonima vijeanje, da vide to da se radi. Ree da bi najbolja stvar
za njih bila da se posvete Bogu ovih stranaca. Jer, ree, sjetite se koja je
kuga dola na na narod kad je proganjao ovaj narod, i da je u noi odlaska
ovog naroda iz Egipta, u svakoj kui naen mrtav svaki egipatski
prvoroenac. Ove su rijei imale efekta, pa otpustie Svetu obitelj da ide
kud eli. Poganski sveenik koji je govorio ove rijei ubrzo ode u Matareju s
nekoliko svojih ljudi, pa se pridrui Svetoj obitelji i idovskoj zajednici.
Marija i Josip potom otioe u Troju, mjesto na istonoj strani rijeke Nil,
nasuprot Memfisu. Bijae to vrlo velik i prljav grad. Imali su neke ideje
ostati tamo, ali ne bijahu dobro primljeni. Stvarno, nisu im ni vode dali piti,
a jo manje malo datulja, za koje je Sveta obitelj prosila. Memfis je leao
na zapadnoj obali Nila, koji je tu bilo vrlo irok, pa je ak imao i nekoliko
otoia. Jedan dio grada je leao i na istonoj strani Nila, a u faraonova
vremena, napravljena je velika palaa s vrtovima i velikim tornjevima, s
kojih je faraonova ki promatrala okolicu.
Vidjela sam mjesto gdje je meu visokom trskom dijete Mojsije bilo
pronaeno. Memfis je bio sastavljen kao od tri ujedinjena grada, jer je bio
graen na obje strane Nila. Izgledao je kao da je spojen s Babilonom,
gradom koji je leao istono od rijeke, blizu njena ua. U faraonova
vremena, openito su pokraj gradova Heliopolisa, Babilona i Memfisa
izgraene velike kamene brane i graevine, koje su meusobno bile
povezane kanalima, pa je izgled ova tri grada odavao da se radi ustvari o
velikom gradu. Ali u vrijeme Svete obitelji, sve je bilo razdvojeno, bili su
ogromni prostori izmeu tih gradova.
Sveti putnici nastavie put od Troje k sjeveru, du Nila prema Babilonu. To
bijae nizinski, takoer prljav grad. Izmeu Nila i Babilona krenue natrag

istim putem kojim su doli, hodajui oko dva sata. Tu i tamo, du cijelog
puta, uokolo su bile ratrkane sruene zgrade.
Kad su preli mali rukavac rijeke ili kanal, unioe u Matareju. Matareja je
leala kao na nekom sprudu koji se usijecao u Nil. Rijeka je oplahivala grad
s dvije strane. Openito, bijae to otrcano mjesto, izgraeno uglavnom od
drva datulje, smjese blata i trske. Josip je ovdje imao puno posla. Izraivao
je trajnije kue s pregradama, s galerijama oko njih, na koje ste mogli otii
na svjei zrak ili odmor.
Tu je Sveta obitelj stanovala u jednom mranom podrumu-spilji, koja je bila
van grada, nedaleko vrata, kroz koja su proli kad su dolazili u ovaj grad.
Josip je i ovdje, kao u Heliopolisu, postavio pred nju pletene pregrade. U
jednom malom hramu, kad su doli do njega, pao je neki idol, a poslije su
popadali i svi ostali. Ljudi su bili zbunjeni, ali jedan sveenik ih smiri,
podsjeajui ih da se prisjete kuge u Egiptu.
Nakon nekog vremena, budui se mala idovska zajednica, kao i obraeni
pogani, okupljala oko Svete obitelji, poganski sveenici im dadoe mali
hram gdje su oni idoli pali, a Josip ga preuredi za sinagogu. Josip je bio
patrijarh te zajednice. Uio ih je kako pravilno pjevati psalme, jer Judaizam
u tim krajevima bijae poprilino iskvaren.
Tu u Babilonu, boravili su samo najsiromaniji idovi, i to u najbjednijim
spiljama i kolibama. Ali, u naselju izmeu Ona i rijeke Nil, idovi bijahu
brojniji i imuniji. Imali su neki hram, jer su upali u bogohulnu idolatriju.
Imali su zlatno tele, lik s glavom bika, oko kojeg su bile poredane druge
ivotinje, kao tvorovi i neke meni nepoznate make. Ove zadnje
spomenute ivotinje, branile su ljude od krokodila.
Imali su i neku imitaciju Zavjetnog kovega, a u njemu bijahu grozne
stvari. Idolatrija koju su prakticirali, bijae jedna od najgnjusnijih, a u
podrumu su izvodili najgnjusnije pokvarenosti, drei u varljivoj nadi, da e
od njih njihov Mesija doi. Bili su nepopravljivo tvrdoglavi i nisu se obratili.
Meutim, kasnije su mnogi od njih odatle otili u Babilon, udaljen oko dva

sata hoda. Nisu mogli putovati ravno, zbog mnotva kanala i rijenih
rukavaca, pa su ili okolo Ona.
Ovi idovi iz zemlje Goena ve su poznavali Svetu obitelj, dok je ona
boravila u gradu Onu. Marija je tamo uinila mnoge razne poslove za njih,
kao pletenje i ukraavanje pokrivaa i stolnjaka, pojasa itd. Nikad nije
radila stvari radi ekstravagancije ili za neiju tatinu, nego je radila samo
korisne stvari i religijsku odjeu. Vidjela sam ene kako joj nose odjeu na
ukraavanje, a htjele su da bude ukraena po posljednjoj modi, a Marija ih
odbija, premda je bila u velikoj potrebi novca. ene su je izrugale i prezrivo
ismijale.
Isprva je Sveta obitelj bila u velikoj neimatini. Nisu imali pitke vode niti
drva za loenje. Stanovnici su obino koristili suhu travu i rogoz za loenje
kod kuhanja. Sveta je obitelj uglavnom jela hladne obroke. Josip je naporno
radio. Popravljao je sirotinjske kolibe, radi jadnih ljudi, ali oni su ga tretirali
skoro kao roba, dajui mu za njegov trud samo onoliko koliko su oni
smatrali da je dovoljno. Ponekad bi donio kui neku naknadu od svog
posla, a ponekad nita. Ljudi nisu znali nita raditi, bili su nevjeti u
graenju svojih koliba. Nisu imali drva, osim tu i tamo nekog malog trupca,
a ak i kad bi pronali drva, nisu imali alata da ga oblikuju, jer su imali
samo noeve od kosti ili kamena. Josip je sa sobom nosio najpotrebniji alat.
Sveta se obitelj uskoro malo udobnije smjestila. Imali su male stolce i
stolove, pletene pregrade i dobro ozidano ognjite. Egipani su jeli tako da
su sjedili na podu. U zidu Marijine sobe vidjela sam udubljenje koje je Josip
izdubio, a u njemu su drali kreveti malog Isusa. Kraj njega je bio Marijin
leaj, a esto sam je vidjela kako po noi ustaje, klei kraj Isusa i moli
Boga.

Josip

je

spavao

drugom

odjeljku

pregraenom

pletenim

pregradama.
Oratorij Svete obitelji je bio u vanjskom prolazu. Josip i Blaena Djevica su
imali odvojena mjesta u tom prolazu, a i Isus je imao svoj mali kutak, gdje

je molio sjedei, stojei ili kleei. Tamo je bila i neka vrsta malog oltara,
pred kojim je Blaena Djevica postavila mali stol pokrit crvenim i bijelim
stolnjakom. Ovaj je stol bio u obliku lista na arkama, koji se mogao
spustiti ili podii uz zid. Kad bi se spustio, zatvarao je policu u zidu, a na
polici su bile razne stvari, meu njima, neto to je drano za svetinju.
Vidjela sam u loncima male grmolike biljke. Lonci su bili u obliku kalea.
Jedan svenuli, premda je jo bio kao grana, procvjetao je ljiljanom u
Josipovoj ruci, kao onomad kad je bio izabran za Marijina zarunika u
Hramu. U odjeljku su bili postavljeni i fini tanki bijeli tapii u obliku kria.
Ta grana koja je procvjetala kao ljiljan, kasnije e postati Josipov tap. Bila
je zabodena u kutiju koja je bila velika u promjeru oko 5 cm. Mali tapii
koji su bili u obliku kria, takoer su bili u jednoj prozirnoj kutiji. Bilo je oko
pet malih bijelih tapia, debelih kao slama. Bili su prekrieni i povezani u
sredini, kao neki snop ita. Ali, ovjek ne obraa veliku panju na ovakve
stvari kad ima viziju. Misli su uglavnom prikovane na svete osobe u
vizijama.
Vidjela sam da je Sveta obitelj preivljavala uglavnom od voa i prljave
vode. Toliko dugo su bili bez dobre vode, da je Josip rijeio osedlati
magare, uzeti svoje kone mjeine i otii do balzamova izvora u pustinji.
Ali, Blaenoj je Djevici bilo reeno u molitvi, kad joj se jedan aneo ukazao,
da e pronai izvor odmah iza njihova boravita. Vidjela sam je da ide
preko brda u kojem su boravili, do jedne duboke puste parcele, koja je
leala nedaleko, izmeu dva sruena zida. Tamo je bilo jedno staro drvo.
Marija je drala motku koja je imala malu lopaticu, kakvu su ljudi te zemlje
uglavnom nosili na putovanjima. Zabode je u zemlju blizu stabla, a
prekrasna i ista voda odmah izbi. Veselo brzo pouri natrag pozvati
Josipa, koji ukloni gornji dio zemlje i otkri zdenac koji je ve dugo bio
iskopan i ozidan ciglama, ali koji je ve dugo vremena bio zatrpan i suh. On
ga je obnovio i obzidao okoli kamenjem. Na strani zdenca, na kojoj je
Marija dola, stajala je jedna velika stijena, skoro kao oltar. Mislim da je
poslije to ba i bilo koriteno u tu svrhu.

Blaena je Djevica poslije toga esto kupala Isusa u toj vodi, tamo je prala
njegovu odjeu i povoje, a suila ih je na suncu. Zdenac je ostao nepoznat
i koristila ga je samo Sveta obitelj, sve dok Isus nije porastao dovoljno velik
da obavlja male kuanske poslove i donosi vodu Svojoj majci. Jednom sam
ga vidjela kako odvodi drugu djecu do zdenca i daje im piti vodu koju je
izvukao i ulio u udubljeni svinuti list. Maleni su odmah rekli svojim
roditeljima, pa je tako zdenac bio otkriven. Drugi su tad poeli dolaziti na
zdenac, premda je ostao uglavnom u upotrebi od strane idova.
ak i u vrijeme Svete obitelji, voda je imala ljekovita svojstva, osobito za
gubavce. Kasnije, kad je mala kapela bila izgraena nad boravitem Svete
obitelji, pored visokog oltara bijahu stepenice koje su vodile dolje do
njihova

prvog

boravita.

Tamo

sam

vidjela

izvor.

Bio

je

okruen

boravitima, a njegove vode su koristili za lijeenje lepre i slinih bolesti.

ak su i Turci u kapeli odravali malo svjetlo, jer kad bi se zanemarilo
dolazila bi nesrea. Ali zadnje to sam vidjela o izvoru, bijae pusto,
okruena samo drveem.
Vidjela sam kad je prvi puta Dijete Isus donijelo vodu sa zdenca svojoj
Majci. Marija je bila u molitvi, kad se Dijete oduljalo i otilo do zdenca s
mjeinom, i donijelo je natrag punu vode. Marija je bila neizrecivo dirnuta
kad ga je ugledala da se vraa s vodom. Kleknula je pred njega i rekla mu
da to vie ne radi, jer je mogao upasti u zdenac. Ali Isus odgovori da e
paziti, i da e joj uiniti tu uslugu kad god joj treba.
Ako je Josip sluajno radio daleko od doma, a zaboravio bi ponijeti alat,
Isus bi potrao za njim i donio bi mu alat. Djeak je sve zapaao. Mislim da
je radost koju su Marija i Josip osjetili radi Njega, prevladala sve njihove
muke i potekoe. Premda pravo dijete, bio je vrlo mudar, vjet u svemu.
Znao je i razumio sve. esto sam vidjela Mariju i Josipa ispunjene
neizrecivim divljenjem.

Kad bi djeak Isus nosio izvezene plahte koje je njegova Majka tkala
vlasnicima, njegova bi se Majka nadala da e donijeti bar malo kruha
zauzvrat. Isprva sam vidjela kako ga zadirkuju, bio je poprilino tuan. Ali
nakon nekog vremena, Sveta je obitelj postala omiljena kod veine ljudi.
Vidjela sam drugu djecu kako Isusu daju smokve i datulje, dok su mnogi
njihovi stariji traili Svetu obitelj za pomo i utjehu. Svi u nevolji bi rekli:
Idemo idovskom Djetetu.
Vidjela sam djeaka Isusa kako ide i obavlja sve vrste poslova, ak ide do
idovskog naselja koje je bilo udaljeno oko 5 km, donosi kruh u zamjenu za
majin rad. Na tom su putu bile brojne divlje ivotinje, ali nijedna ga nije
napala. Nasuprot tome, ak su mu i zmije iskazivale tovanje. Jednom sam
ga vidjela kako ide s drugom djecom do idovskog dijela grada. Gorko je
plakao nad poniavanjem idova.
Kad je prvi puta iao sam do toga idovskoga grada, nosio je takoer prvi
put, smeu haljinu koju je otkala njegova Majka. Po rubu je bila ukraena
utim cvjetovima. Vidjela sam ga kako klei i moli na putu. Pred njim se
pojavie dva anela i rekoe mu da je Herod umro, ali on ne ree nita o
tome svojim roditeljima.
27. Povratak Svete obitelji iz Egipta
Vidjela sam Svetu obitelj kako odlazi iz Egipta. Herod je ve dugo bio
mrtav, ali opasnost nije minula, pa se nisu mogli vratiti. Vidjela sam jedne
veeri svetog Josipa, koji je uvijek bio zaposlen svojim zanatom, kako je
vrlo zabrinut. Ljudi kod kojih je radio nisu mu dali nita. Bilo je oito da
nema nita za ponijeti kui, gdje je toliko svega nedostajalo. Josip izie van
i kleknu na zemlju, pa pone moliti. Bio je duboko alostan. Njegov
boravak meu ovim narodom je postao netoleriran. Oni su prakticirali
groznu idolatriju, ak su rtvovali invalidnu djecu. Roditelji koji su rtvovali
zdravu i normalnu djecu, smatrani su ak vrlo pobonima. Osim toga su u

tajnosti izvodili bestidne rituale. I idovi u idovskom gradu su bili Josipu

objekt uasa.
Dok je u svojoj nevolji tako molio Bogu za pomo, vidjela sam anela kako
se pojavio pred njim. Naredi mu da ustane i sutradan ujutro krene natrag
prema Palestini, neka ide javnim cestama. Takoer mu ree da se ne boji,
jer e ga on pratiti. Vidjela sam Josipa kako uri Blaenoj Djevici i Isusu
odnijeti im vijesti, pa se svi dadoe na posao pakiranja, ono malo svoje
imovine, na magarca.
Sutradan ujutro postadoe njihove namjere o odlasku svima okolo poznate.
Narod iz susjedstva doe nosei razne vrste poklona u malim posudama
od kore drveta. Nekoliko je majki dovelo svoju djecu. Meu njima je bila i
jedna dostojanstvena gospoa sa svojim sinom koji je imao par godina.
Dala mu je ime Marijin sin, jer je ve dugo napustila nadu da e imati
djeaka, ali ovo joj je dijete isproeno Marijinim molitvama. Dala je Djeaku
Isusu trokutaste novie, ute, bijele i smee. Isus je prvo gledao u njih, a
zatim u svoju majku. Ovaj je gospoin sini kasnije primljen od Isusa za
njegova uenika, a ime mu je bilo Deodatus. Gospoa se zvala Mira.
Ljudi toga mjesta, u kojem je bilo vie pogana nego idova, postadoe
iskreno alosni na vijest o odlasku Svete obitelji, premda je nekolicini to
bilo i drago. Sveta je obitelj gledala na njih kao na vraare, koji sve to ele
postiu s pomou Luciferovom, poglavicom avolskim. idovi vie nisu
mogli biti prepoznati kao idovi, tako duboko su ogrezli u idolatriju.
Sveta je obitelj krenula na put, praena svim svojim prijateljima. Krenuli su
izmeu grada Ona i idovskog grada, skrenuvi kod Ona prema jugu, kako
bi doli do balzamovog vrta. Namjeravali su se tamo malo odmoriti i
napuniti svoje zalihe vode. Vrt je ve bio procvjetao. Balzamova stabla su
bila visoka kao veliki trsovi, a etiri reda okruivala su vrt, koji je imao
jedan ulaz. Tamo je bilo i drvo sikamore i sve vrste voaka, i neto datulja.
Izvor je natapao cijeli vrt.

Prijatelji koji su pratili Svetu obitelj, sad se vratie doma, a Sveta obitelj
tamo ostade nekoliko sati. Josip je napravio neke male posudice od kore
drveta, premazao ih smolom, bijahu vrlo glatke i lijepe. Uzme crvenkaste
balzamove granice i veliko lie oblika slina djetelini, pa objesi uture
ispod kronje, zato da prikupi balzamove kapljice za daljnje putovanje. Kad
bi stajali radi odmora, esto su koristili posude i uture napravljene od kore
drveta, premazane smolom. Blaena Djevica je suila neke stvari ondje.
Poto su se odmorili i okrijepili, nastavie svoj put uobiajenim cestama.
Imala sam mnoge vizije o njihovu putovanju, koje je bilo bez nekih
posebnih opasnosti. Marija je esto bila alosna, jer je hodanje kroz vrui
pijesak bilo tako bolno za djeaka Isusa. Josip je za njega izradio cipele od
kore drveta, koji su mu sezale do iznad glenja, gdje su bile vrsto
privezane. Ali, opet sam vidjela svete putnike kako esto zastaju dok
Marija istresa pijesak iz djeakovih cipela. Ona sama je nosila samo
sandale. Isus je bio odjeven u svoju malu smeu tuniku, a esto su morali
popeti ga na magare. Kao zatitu od jarkih sunevih zraka, svi su nosili
iroke eire izraene od kore, a privrene uzicom ispod brade.
Vidjela sam kako su proli kroz mnoge gradove, ali mogu se sjetiti imena
samo jednog, Ramzes. Napokon sam ih vidjela u Gazi, gdje su se zaustavili
i ostali tri mjeseca. Tamo je bilo mnogo pogana. Josip nije htio ii u
Nazaret, ve u Betlehem. Jo uvijek je bio neodluan, jer je uo da tamo u
Judeji vlada Arhelaj, koji je bio takoer vrlo okrutan. Ali pred njim se pojavi
jedan aneo i rijei njegove dvojbe, rekavi mu da bi trebao ii u Nazaret.
Ana je bila jo iva. Samo je ona i par njenih roaka znalo, gdje je Sveta
obitelj bila svih tih godina.
Imala sam kratki uvid na djeaka Isusa kad je imao sedam godina, kako
ide izmeu Marije i Josipa na njihovu putu iz Egipta u Judeju. Nisam tad
vidjela magare s njima, a oni su samo nosili svoje zaveljaje. Josip je bio
oko 30 godina stariji od Marije. Vidjela sam ih na putu kroz pustinju, oko
dva sata udaljeni od Ivanove spilje. Dok je hodao, djeak Isus je gledao u

tom smjeru, a ja sam vidjela da se njegova dua okree prema Ivanu.

Istovremeno sam vidjela Ivana kako moli u spilji. Aneo u liku djeaka se
pojavi pred njim, rekavi mu da Spasitelj ba prolazi. Ivan istri iz spilje i s
rairenim rukama poleti ka toki gdje je njegov Spasitelj prolazio. Skakao
je i plesao od sree. Ova je vizija bila najdirljivija.
Ivanova je spilja bila duboko ukopana u brdo. Nije bila nita ira od njegova
krevetia, premda je bila dosta duga. Ulaz je bio samo mali otvor, kroz koji
je ispuzavao van. Na vrhu je bio mali ovalni otvor kroz koji je dolazilo
svjetlo. U spilji sam vidjela trsku na kojoj je leao, kraj nje med i osueni
skakavci. Skakavci su bili uto proarani, veliki moda kao nai rakovi.
Pustinja u kojoj je Isus postio bila je etiri sata udaljena od ove spilje. Ivan
je bio obuen u devinu dlaku. Aneo koji se pojavio pred njim bio je
njegovih godina. Vidjela sam ga u raznim periodima, isprava malenoga, a
poslije odraslog, ba kao da je odrastao zajedno s Ivanom. Nije bio uvijek s
njim, obino bi doao, pa nestao.
29. Ivan Krstitelj kao dijete odrasta u pustinji
Prije nego se Sveta obitelj vratila iz Egipta, Ivan je ve dugo bio u pustinji.
To to se on tamo povukao, u tako ranoj dobi, bijae djelomino plod
Boanske inspiracije, a djelomino i zbog njegovih vlastitih nagnua, jer je
bio meditativne prirode, a volio je samou. Nikad nije pohaao kolu. Sam
Sveti Duh ga je pouavao. Ivan je odmalena puno govorio, jer su udesa
kod njegova roenja bila svima znana, a esto se oko djeteta vidjela
svjetlost. Herod je ubrzo postavio stupice za njega, ak i prije pokolja
Nevine djeice. Ivan je prohodao i mogao si je sam pomoi. Pobjegao je
nedaleko od prve spilje, u koju e poslije doi Magdalena, a Elizabeta ga je
esto posjeivala.
Kad je imao est ili sedam godina, vidjela sam kako ga ponovo odvode u
pustinju. Kad je Elizabeta napustila kuu s djeakom, Zaharija nije bio
tamo. Volio je Ivana toliko mnogo, da je alost to ga gubi bila velika, pa je

morao otii iz kue, kako ne bi svjedoio njegovu odlasku, jer bi ga to ubilo.

Meutim dao mu je svoj blagoslov, jer je bio obuen u habit za
blagoslivljanje. Blagoslivljao je i Elizabetu i Ivana, kad god bi odlazili iz
kue. Ivan je nosio odjeu od koe. Odjea mu je ila slijeva na desno, od
ramena, preko prsiju, privrena pod desnom rukom, visjela je nadolje. To
mu je bila jedina odjea. Kusa mu je bila smekasta i tamnija nego li
Isusova. U ruci je drao bijeli tap, koji je ponio sa sobom od doma i koji je
uvijek imao u pustinji.
Vidjela sam ga ba takvoga, kako uri preko Judeje, majka ga dri za ruku.
Elizabeta je bila visoka, starija ena s malim, lijepim licem, a cijela je bila
umotana u veliki ogrta. Ivan je esto trao ispred nje, skakutao i skakao
potpuno neukroen i djetinjast u akciji, premda miran u dui. Vidjela sam
ih kad su prelazili rijeku. Nije bilo mosta ni blizu, pa su preli pomou
prirune splavi koja je plutala na rijeci. Elizabeta je bila vrlo odluna ena,
tekoa je nije mogla sprijeiti u namjerama. Sama je veslala na splavi,
koristei nekakvu granu.
Tad su krenuli k istoku i doli do neke kamene ravnice, nigdje stabla, ali je
bila prekrita bobiastim grmljem i nekim biljem. Ivan je tu i tamo jeo
bobice. Nakon to su preli odreenu udaljenost, Elizabeta napusti Ivana.
Blagoslovila ga je, privila na grudi, poljubila u obraze i elo, pa krenula
natrag, stalno se osvrui i gledajui za njim, plaui bez prestanka. Ali
djeak je izgledao potpuno nezabrinuto i mirno je iao dalje u pustinju.
Slijedila sam ga s osjeajima nemira, dok je on iao tako daleko bez majke,
pa sam se bojala da nee moi pronai put natrag ka svojoj kui. Ali ba
tad mi neki glas ree, Ne boj se. Djeak dobro zna to je on.
U nekoliko vizija sam ila s njime. Vidjela sam ga nakon ivota u pustinji.
esto mi je govorio kako se je odrekao u svakom pogledu i kako je mrtvio
svoja osjetila. Njegovo je razumijevanje postajalo sve iim i iim, uei
na neobjanjiv nain o svakoj stvari koja ga je okruivala. Vidjela sam ga
kad je bio dijete, kako se igra s cvijeem i ivotinjama. Ptice nisu bjeale

od njega, dolazile su same. Letjele bi iznad njegove glave dok je hodao ili
molio, sletjele bi na njegov tap kad bi ga odloio. Dolazile su u jatima, dok
bi ih on promatrao i igrao se s njima. Takoer sam ga vidjela kako ide za
ostalim ivotinjama, slijedi ih do njihovih jazbina, hrani ih, igra se s njima ili
ih sa zanimanjem promatra.
Nasuprot ove velike kamene pustinje, okoli bijae malo otvoreniji, pa Ivan
nastavi sve dok nije stigao do malog jezera s niskom obalom, prekritom
bijelim pijeskom. Vidjela sam ga kako se skida i pliva. Ribe se okupljale oko
njega, izgledalo je kao da ih stvarno poznaje, a i one njega. Ivan je dugo
ivio u ovoj regiji. Vidjela sam da si je u grmlju ispleo kolibu od granja. Bila
je vrlo niska i dovoljno velika da stane samo on u leeem poloaju.
I ovdje i na drugim mjestima, vidjela sam kraj njega obasjane likove,
anele, kojih se nije nimalo bojao, povjeravao im se, uio od

njih

najrevnije to je mogao. Oni su se pojavljivali kako bi ga poduili, usmjerili

njegovu panju na razne stvari. Privezao bi komad drveta na svoj tap,
dajui mu tako oblik kria, takoer bi privezao iroku i dugu vlat neke trave
ili traku od mlade kore drveta, ili ak neko lie kao zastavu. esto se igrao
time, mahao njome tu i tamo. Dok je ivio u tom dijelu pustinje, vidjela
sam njegovu majku kako ga je posjetila dva puta, ali nisu se sastali na
ovom mjestu. Mora da je znao da dolazi, jer je uvijek iao prema njoj da je
susretne. Elizabeta mu je donijela ploicu s tankom trskom za pisanje.
Nakon oeve smrti, Ivan je tajno otiao u Jutu, kako bi utjeio Elizabetu.
Ostao je skriven s njom neko vrijeme. Ispriala mu je mnoge stvari o Isusu
i Svetoj obitelji, neke od njih je zapisao na ploicu. Elizabeta je htjela da
ode s njom u Nazaret, ali on ne htjede. Vratio se ponovo u pustinju.
Kad je jednom Zaharija otiao sa stadom do Hrama, bi uhapen od
Herodovih vojnika i grubo ispitivan u jednom uskom prolazu na strani
grada koja je blia Betlehemu, na mjestu s kojega se Betlehem nije mogao
vidjeti. Vojnici su ga odvukli u zatvor na toj strani brda Sion, koju su u

kasnijem periodu uenici koristili za uspinjanje. Zaharija bijae strahovito

maltretiran, muen i na kraju proboden maem, jer nije htio otkriti Ivanovo
skrovite u pustinji. Ba u to vrijeme Elizabeta je bila s Ivanom u pustinji.
Kada se vraala u Jutu, Ivan ju je pratio dio puta, pa se vratio u pustinju.
Kad je stigla doma, Elizabeta sazna za ubojstvo svoga mua. Velika je bila
njena alost i jadikovka.
Zaharija je pokopan od svojih prijatelja, u predvorju Hrama. On nije onaj
Zaharija koji je zatuen izmeu oltara i Hrama, i kojeg sam vidjela u
vrijeme Razapinjanja s drugim uskrslim svecima. On je esto iao do onog
dijela zida u kojem je starac imun neko imao svoju eliju za molitvu.
Zadnji Zaharija je ubijen u borbi koja se dogodila izmeu mnogih u Hramu.
To je sve to se tie rodoslovlja Mesije i izvjesnih privilegija i poloaja
odreenih obitelji.
Elizabetina tuga bijae tako golema, da vie nije mogla ostati u Juti, bez
Ivana. Oito se vratila Ivanu u pustinju. Ubrzo je tamo i umrla. Bila je
pokopana od jednog Esena, roaka proroice Ane. Kua u Juti je bila lijepo
ureena, a uzela ju je ker njene sestre. Ivan se jednom tajno, nakon
majine smrti, vratio do te kue, a nakon toga je jo dublje otiao u
pustinju, budui odsad nije imao roditelje. Vidjela sam ga kako putuje na
jug oko Mrtvog mora, pa ide na istok prema Jordanu, iz divljine u divljinu
prema Kedru, pa ak i prema Gesuru.
Kad je iao iz divljine u divljinu, vidjela sam po noi, kako tri preko iroke
ravnice. Otiao je u regiju gdje sam davno poslije vidjela Ivana
Evanelistu, kako sjedi i pie pod nekim visokim stablima. Pod tim stablima
raslo je grmlje s bobiastim plodovima, koje je Ivan Krstitelj ponekad brao i
jeo. Vidjela sam ga takoer kako jede neke biljke koje imaju bijele cvjetove
i pet ovalnih listova kao pokrov. I mi imamo ovdje doma takve sline biljke,
samo manje. One rastu pod ivicama, a malo lie ima kiseo okus. Kad
sam bila mala esto sam voljela vakati to bilje, dok sam uvala stoku na
pustim poljima, jer sam vidjela Ivana kako ih jede. Takoer sam ga vidjela

kako se zavlai u duplje stabala i neto izvlai, a oko stabala skuplja

mahovinu, mijea je s nekom smeom tvari i jede tu smjesu. Mislim da je
to bio divlji med, jer ga je tamo bilo u obilju.
Kou koju je nosio kad je tek doao u pustinju, sad je omotao oko slabina, a
preko ramena mu visio sme upav prekriva koji je sam skrojio. Tu u
pustinji je bilo vukova, koji su pitomo trkarali oko Ivana i deva s dugom
dlakom na vratu. ivotinje su stajale vrlo strpljivo i doputale mu da
poupa dlaku. Vidjela sam ga kako sue dlaku u sukno i kako plete
pokriva koji je nosio, tako da je visio s njega. Takav se onomad i pojavio
meu ljudima, propovijedati i krstiti.
Vidjela sam ga u stalnoj i prisnoj komunikaciji s anelima, koji su ga
poduavali. Spavao je na tvrdoj stijeni i pod otvorenim nebom, trao preko
otrog kamenja, kroz trnje i iblje, disciplinirao se icima, radio sam sebi
odjeu i hranu, leao prostrt na tlu dok je molio i kontemplirao. Poravnavao
je staze, pravio male mostove i mijenjao tok izvora. esto sam ga vidjela
kako trskom pie po pijesku, klei ili stoji nepomian u ekstazi, ili moli s
rairenim rukama. Njegova su pokora i mrtvljenje postajali sve eima, a
molitva dulja i revnija. U ivotu je vidio Spasitelja licem u lice samo tri
puta. Ali, Isus je bio stalno s njim u duhu, a Ivan koji je bio stalno u
prorokom stanju, vidio je u duhu sva Isusova djela.
Vidjela sam Ivana kad je potpuno odrastao. Bio je snaan, ozbiljan ovjek.
Stajao bi kraj suha izvora u pustinji i molio. Svjetlo je lebdjelo nad njim kao
oblak, a meni je izgledalo kao da dolazi odozgor, od vode iznad zemlje. Tad
bi blijetea zraka izbila iz njega u suhi zdenac. Dok sam buljila u zdenac,
nisam vie vidjela Ivana na rubu zdenca, sad je bio u njemu. Bljeskajua
voda svud oko njega, preplavljuje ga cijeloga, a zdenac biva ispunjen
iskriavim iskrama svjetla. Tad ga ponovo ugledah, kao i na poetku, stoji
na rubu zdenca. Ali, nisam ga vidjela izvan tog ruba, niti da je iskoraio s
ruba i otiao. Mislim da je sve to moda vizija koju je i sam Ivan imao, a po

njoj je instruiran to mu je initi, tj. poeti krstiti. A moda je ta vizija bila

duhovno krtenje, koje se izlilo na njega.
29. Slika gozbe Ivana Krstitelja
Vidjela sam u pustinji, u kojoj je Ivan boravio, duhovnu crkvu kako raste iz
vode koja je plutala u struji odozgor, iz Raja, plovi na oblacima, zalijevana
fontanama. Crkva bijae neizmjerno velika. ini se da je simbol krtenja,
jer je rasla s krtavanjem. Bila je perfektno prozirna, kao kristal. Iz njene
unutranjosti uzdizao se jedan osmerokutni toranj i sezao visoko u nebesa.
Pod njim je bila velika fontana, izgledom kao Ivanova krstionica, koju je on
izradio u pustinji, nakon to mu je model pokazan u viziji. U tornju je raslo
rodoslovno stablo Ivana i njegovih predaka. Tamo je bio i oltar, prekrasna
prezentacija Ivanova zaea, roenja, obrezanja, ivota u pustinji, Isusova
krtenja i Ivanova glavosjeka.
Daleko gore u tornju, kao da neke ljestve seu u nebo, moglo se vidjeti u
nevjerojatnu redu, cijele grupe svetaca, cijelu povijest Obeanja i
Otkupljenja, kao i stanove blaenih, brojem bezbrojnih. Visoko iznad svih,
lebdjela je Blaena Djevica s platem, tako irokim da ih sve prekriva. Sve
su ove prezentacije bile bijele i prozirne.
A tad doe bezbroj skupina sa svih strana, kraljeva i naroda u svim
nonjama. Izgledali su kao narodi koje se sele. Mnogi su prolazili kraj crkve
krtenja i odlazili u pustinju, gdje nije bilo vode ivota. Mnogi drugi su uli
u crkvu i kleknuli kraj krstionice, kraj koje je stajao Ivan Krstitelj pod likom
djeteta u pustinji. On udari vodu svojim tapiem i poprska ih, a oni bez
obzira koliko visoki bijahu kad su uli u crkvu, sad se odjednom smanjie.
Ali, mnogi su samo uli i izili iz crkve. Oni koji su se smanjili, kao i oni koji
su uli u Kraljevstvo nebesko, popee se na visoki toranj, pa na ljestve
koje su sezale do neba. Tamo su kod krtenja stajali sveti kumovi. Cijela je
crkva, koja je izgledala kao da je izraena od vode, plutala visoko, kao da
je podravaju neke strune koje dolaze odozgor, s neba.

30.

Sveta

obitelj

Nazaretu.

Isus

kao

dvanaestogodinjak

jeruzalemskom Hramu
U

nazaretskoj

kuici

bijahu

tri

odvojena

odjeljka-sobe.

Najvea

najugodnija je bila Marijina. U njoj su se sastajali svi troje na molitvu.

Rijetko sam ih viala zajedno u nekoj drugoj prilici. Stajali su dok su molili i
ini mi se, glasno izgovarali molitve. esto sam ih viala kako mole u
svjetlu. Stajali su pod lampom koja je imala nekoliko krakova, ili bi otili
blizu viekrakog svijenjaka koji je bio privren na zid. Veinu vremena
su provodili sami u svojim odjeljcima, Josip bi u svome radio. Vidjela sam
ga kako blanja drvo, sjee, tokari, donosi grede, a Isus mu pomae. Marija
je uglavnom bila angairana u ivanju, pletenju s pomou malih igala.
Sjedila bi na tlu, prekrienih nogu, a mala koara kraj nje. Spavali su
zasebno, svatko u svome odjeljku. Leaj je bio samo pokriva, koji bi se
ujutro smotao u rolu.
Vidjela sam Isusa kako pomae roditeljima na svaki mogui nain, na ulici
ili gdje se prilika prui, veselo, revno, a pomagao je i svima okolo.
Pomagao je svome pooimu u drvodjelstvu, ili bi pobono i revno molio i
kontemplirao. Bio je uzor svoj nazaretskoj djeci. Svi su ga voljeli, a bojali su
se razoarati ga. Kad bi bili zloesti i poinili prijestup, njihovi roditelji bi
obino govorili: "to e rei Josipov sin, kad mu ovo kaem? Kako e
alostan biti!" Ponekad bi mu se pred svojim malenima, njeno poalili,
govorei: "Reci im da to vie ne ine," A Isus bi to okrenuo na igru, kao
malo dijete. Ljubazno bi molio djecu da to ne ine, da se pomole s njim
njegovu Nebeskom Ocu, za jakost da postanu bolji, uvjerivi ih da priznaju
svoj grijeh i odmah zatrae oprost.
Na sat udaljenosti od Nazareta, kraj Seforisa, bilo je mjestace zvano Ofna.
Tamo su za vrijeme Isusova djetinjstva stanovali roditelji Jakova starijeg i
Ivana. U tim ranim godinama, bili su povezani s Isusom, sve dok se nisu
njihovi roditelji preselili u Betsaidu, a oni sami postali ribari.

U Nazaretu je ivjela jedna Esenska obitelj, Joakimovi roaci. Imali su etiri

sina, par godina starijih i mlaih od Isusa. Poredani po starosti, zvali su se
Kleofa, Jakov, Juda i Jafet. I oni su se igrali s Isusom. Zajedno s roditeljima i
sa Svetom obitelji, ili bi svi u jeruzalemski Hram. Djeca su bila obuena u
smee tunike. U vrijeme Isusova krtenja, ova su etiri brata bila Ivanovi
uenici, a nakon Ivanove smrti, prili su Isusovim uenicima. Kad su
Andrija i Saturnin preli Jordan k Isusu, oni su ih pratili i proveli cijeli dan s
njim. Oni bijahu jedni od Ivanovih uenika koje je Isus poveo sa sobom, kad
je iao na svadbu u Kanu galilejsku. Kleofa je bio onaj, koji je bio u drutvu
s Lukom, kad su ono ili u Emaus, a Isus im priao nakon Razapinjanja. Bio
je oenjen, a stanovao je u Emausu. Njegova se ena takoer poslije
pridruila Zajednici.
Isus je bio visok i mrav, lijepog lica, zraee pojave. Premda blijed,
izgledao je potpuno zdravo. Njegova potpuno ravna zlatna kosa, bila je
podijeljena na dvoje iznad visokog ela, a padala je na ramena. Nosio je
dugu svjetlo smee-sivu tuniku, koja mu je sezala do stopala, a krajevi
rukava mu bijahu prilino iroki.
Kad je imao osam godina, Isus ode s roditeljima prvi put na Pashu u
jeruzalemski Hram, a tako je iao i svake slijedee godine. U tom prvom
posjetu, Isus je ve izazvao oduevljenje meu prijateljima, kao i meu
sveenicima i rabinima. Govorili su o pobonom, o pametnom Djetetu, o
Josipovu izvanrednom Sinu, ba kao to se danas i kod nas na godinjem
hodoau, moe vidjeti ili zapaziti neka skromna, sveta osoba, neko
pametno seosko dijete i odmah ih idue godine opet prepoznati.
Znai tako je Isus ve imao poznanika i bio je poznat, kad je kao 12godinjak doao na Pashu u Jeruzalem. Naravno, doli su i njegovi roditelji,
prijatelji i njihovi roditelji. Njegovi bi roditelji obino pjeaili s ljudima iz
Nazareta, a znali su da Isus uvijek ide s mlaarijom iz Nazareta. Ovo je
Isusu bila peta Pasha.

Ali ovaj put, kad su se vraali, Isus se blizu Maslinske gore odvoji od svojih
prijatelja, oni su mislili da se ide pridruiti svojim roditeljima, koji su ili za
njima. Meutim Isus je otiao s one strane Jeruzalema koja je najblia
Betlehemu, do gostinjca u kojem je Sveta obitelj odsjedala prije Marijina
ienja. Marija i Josip su mislili da je on s nazaretskom mlaarijom, dok su
opet ovi mislili da je sa svojim roditeljima. Kad su se napokon sreli kod
Gopne, Marija i Josip bijahu vrlo zabrinuti to ga nema. Odmah su se uputili
natrag u Jeruzalem, pitajui usput svakoga, da li su ga vidjeli. Ali nisu ga
mogli pronai, jer nije ni bio na uobiajenim mjestima. Isus je spavao u
gostinjcu pred Betlehemskim vratima, gdje su ljudi poznavali i njega i
njegove roditelje.
Tamo se pridruio nekolicini mladih i otiao s njima do dvije gradske kole,
prvi dan u jednu, drugi dan u drugu kolu. Ujutro treeg dana, iao je u
treu, koja je bila Hramska, a popodne u sam Hram, gdje su ga roditelji i
pronali. Sve su ove kole bile razliite, a ne bijahu sve kole koje su uile
o Zakonu, u njima su se uile i druge nauke. Hramska kola se nalazila u
blizini Hrama, a iz nje su dolazili budui Leviti i sveenici.
Isus je svojim pitanjima i odgovorima zapanjio i posramio uitelje i rabine
svih ovih kola. Popodne treeg dana, bijahu svi u velikoj hali hramske
uionice. Naime rijeili su da "posrame djeaka Isusa", pa su se okupili
uglavnom svi rabini, koji su bili najizvrsniji i najpotkovaniji u svojim
znanjima. Pisari, knjievnici i uitelji su skovali plan, jer, premda su isprva
bili oarani Djeakom, na kraju su postali zavidni i uznemireni. Sastali su
se u hramskoj uionici, usred hramskog trijema, ispred Svetita, u ovalnom
mjestu, gdje je kasnije Isus pouavao.
Tamo sam vidjela Isusa kako sjedi na velikom stolcu, koji je oko njega
izgledao dosta komotan, jer toliko Isus bijae mrav i mlad. Oko njega je
bila gomila idova, glavara narodnih u svojim nonjama. Sluali su ga
paljivo, a izgledali su mi skroz bijesni. Bojala sam se da e zgrabiti Isusa.

Na vrhu stolca u kojem je Isus sjedio, bijahu smee glave, kao nekih pasa.
Bijahu zelenkasto smee, gornji su dijelovi blistali i sjajili ukastim sjajem.
Bilo je slinih glava i likova na nekoliko dugakih stolova ili klupa, koji su
bili u Hramu, postrani od ove hale. Hala je bila vrlo velika i toliko
pretrpana, da je ovjek jedva mogao zamisliti da je to crkva-Hram.
Budui je Isus u kolama ocrtao svoje odgovore i objanjenja svim vrstama
primjera iz prirode, umjetnosti i znanosti, knjievnici i uitelji marljivo su
skupili sve uitelje svih grana nauke. Tad se poee, jedan po jedan,
prepirati s njim. Ree da premda, iskreno govorei, takve teme nisu
prikladne za Hram, ipak e s njima raspravljati, jer je to volja njegova Oca.
Ali oni nisu shvatili da on govori o svom Nebeskom Ocu. Oni su mislili da
mu je Josip zapovjedio da pokae svoje znanje.
Isus sad progovori i poe nauavati o medicini. Opisao je cijelo ljudsko
tijelo na nain daleko ueniji iznad najuenijih lijenika. Raspravljao je s
istim

znanjem

astronomiji,

arhitekturi,

poljoprivredi,

geometriji,

aritmetici, pravu i o svakoj temi koju su oni predloili. Razlagao je vjeto o

Zakonu, o Obeanju, Prorocima, Hramu, misterijima vjere i rtve. Isprva su
njegovi sluatelji ostali iznenaeni i zbunjeni, ali su poslije, postupno od
divljenja i zapanjenosti, postajali bijesni i posramljeni. Razbjesnili su se kad
su uli neke stvari koje prije nisu ni znali, ili druge koje nisu mogli
razumjeti.
Isus je pouavao dva sata, kad Josip i Marija uoe u Hram. Raspitivali su
se kod nekog Levitskog djeaka kojeg su poznavali, gdje je Isus, pa su
saznali da je u velikoj uionici. Ali poto nisu smjeli tamo unii, poslae
jednoga od Levita unutra, da pozove Isusa. Isus im vrati poruku da prvo
mora zavriti to ima, pa e onda doi.
Marija je bila vrlo zabrinuta to nije odmah doao, jer ovo bijae prvi put,
da je dao do znanja svojim roditeljima, kako ima druge zapovijedi za
izvriti, pa tek onda njihove. Nastavio je pouavati jo jedan sat, pa je
napustio uionicu, te se pridruio svojim roditeljima u trijemu Izrael,

enskom trijemu, ostavljajui svoje sluatelje zbunjenima, zabrinutima i

bijesnima.
Josip je bio skroz ustraen i zbunjen, ali je zadrao poniznu tiinu. Marija se
meutim priblii Isusu, pa ree: 'Dijete, zato si nam to uinio? Pogledaj,
tvoj otac i ja smo te tuni traili!' Ali, Isus ozbiljno odgovori: 'Zato ste me
traili? Zar niste znali da mi je biti u domu Oca mojega?' Ali, oni ne
shvatie njegove rijei.
Odmah su krenuli natrag, na put kui. Sluatelji su zapanjeno zurili u
njega, a ja sam bila uasno preplaena da ga ne zgrabe, jer sam vidjela da
su neki od njih puni gnjeva. udila sam se njihovu doputanju mirnog
odlaska Svete obitelji. Premda je gomila ljudi bila gusta, ipak se irok palir
stvorio posred njih, kako bi Sveta obitelj mirno izila. Vidjela sam sve
detalje i ula skoro sve od Isusova uenja, ali se ne mogu sjetiti svega. Isus
je posebno impresionirao pisare. Neki su zabiljeili dogaaj kao istaknut,
dok se drugdje tu i tamo aptalo i davalo materijala za lane proroke i sve
vrste primjedbi. Ali, istinsko stanje, pisari su zadrali za sebe. Govorili su o
Isusu kao vrlo naprednom djeaku, koji stvarno ima divne talente, ali koji
jo zahtijevaju daljnju kultivaciju.
Vidjela sam ponovo Svetu obitelj kako naputa grad. Vani su se pridruili
jo trojici mukaraca i dvjema enama, te nekolicini djece. Nisam ih
poznavala, ali ini se da su bili iz Nazareta. Ili su zajedno na razna mjesta
oko Jeruzalema, takoer i na Maslinsku goru. Ili su oko divnih mjesta za
odmor koje su pronali, esto zastajkivali moliti, ruke im prekriene na
prsima. Vidjela sam ih kako idu preko mosta koji je premotavao neki
potok. Ovo me sve podsjealo na naa hodoaa.
Kad se Isus vratio u Nazaret, vidjela sam gozbu u Aninoj kui, gdje su se
okupili njeni prijatelji i roaci. Ne znam da li je to bila gozba zbog radosti
to su pronali Isusa, ili gozba radi povratka s Pashe ili neka uobiajena

gozba radi navravanja djeakovih 12 godina. to god je bila, Isus je bio

centralna osoba te gozbe.
Predivna sjenica bi podignuta iznad stola, a s nje su visjeli vijenci, loza i
klasje. Djeca su posluena malim kruhom i groem. Na gozbi je bilo
prisutno 33 djece, svi budui Isusovi uenici, a ja sam primila i instrukciju
da su to godine Isusova ivota. Za cijelo vrijeme gozbe, Isus je pouavao
djeake, objanjavao im divnu parabolu, koju su opet oni nepotpuno
razumjeli.
Bijae to parabola o svadbi, u kojoj e se voda pretvoriti u vino, a mlaki
gosti u revne prijatelje. Pa opet, o svadbi, gdje e se vino pretvoriti u krv, a
kruh u tijelo, koje e se dijeliti gostima, sve do kraja svijeta, radi
zadobivanja snage i utjehe, kao neka iva veza sjedinjenja. Takoer je
rekao jednom mladiu, svom roaku Natanielu: 'Bit u na tvojoj svadbi.'
Od svoje dvanaeste godine, Isus je uvijek bio kao uitelj meu svojim
drugovima. esto je sjedio meu njima i pouavao ih ili bi etao s njima po
okolici.
31. Smrt svetog Josipa. Isus i Marija preseljavaju u Kafarnaum
Kako se pribliavalo Isusovo vrijeme za javno djelovanje, viala sam ga sve
ee samoga u meditaciji. Oko Isusove tridesete godine, Josip je poeo
slabiti. Vidjela sam Isusa i Mariju s njime. Marija je ponekad sjedila na podu
kraj njegova leaja ili na malom tronocu, koji je sluio i kao stol. Rijetko
sam ih viala kako blaguju. Ali kad bi jeli, ili donijeli kakvu okrjepu kraj
Josipova leaja, uglavnom bi to bilo kruh i voe. Josipu su davali neto piti
iz vra.
Kad je Josip umirao, Marija je sjedila kraj njegova uzglavlja i drala ga u
svome krilu. Isus je stajo odmah kraj nje, kraj Josipovih prsiju. Cijela je
soba bila briljantno obasjana svjetlom i bila je puna anela. Nakon Josipove

smrti, ruke su mu prekriili na prsima, tijelo omotali od glave do pete u

bijele plahte i poloili u usku koaru. Tijelo su ukopali u vrlo lijep grob,
poklon jednog dobrog ovjeka. Samo je par ljudi slijedilo lijes zajedno s
Isusom i Marijom. Ali, vidjela sam da je lijes okruen svjetlom, a slijede ga
ete anela. Josipovi su ostaci poslije prenijeti u crkvu u Betlehemu i
pokopani. Mislim da ga jo uvijek tamo mogu vidjeti kako lei neraspadnut.
Josip je morao umrijeti prije Gospodina, jer ne bi mogao podnijeti njegovo
razapinjanje. Bio je prenjean, previe je volio. Ve je dosta propatio zbog
Isusova progonstva kad je imao dvanaest godina, pa od zavisti i zlobe
idova sve do tridesete Isusove godine, jer idovi ga nisu mogli podnijeti
ni vidjeti. Njihova ljubomora esto ih je nagnala da kau, kako drvodjeljin
sin misli da sve zna bolje od drugih, da je esto u neslaganju s uiteljima i
Farizejima, i da oko sebe uvijek okuplja veliku skupinu mladih sljedbenika.
Marija je uvijek patila od ovih proganjanja. Mene je takva bol jae zaboljela
nego li da sam istinski muena. Neizmjerna je bila ljubav s kojom je Isus u
svojoj mladosti podnosio ljubomorna proganjanja idova.
Nakon Josipove smrti, Isus i Marija se preselie u jedno malo selo, samo
par sati od Kafarnauma i Betsaide. ovjek imenom Levi, koji je bio vrlo
privren Svetoj obitelji, dao je tamo Isusu kuu za stanovanje. Kua je bila
na osami, okruena jarkom punim vode stajaice. U kui je takoer boravio
brani par Levita, u svojstvu sluga, a sam Levi ih je opskrbljivao svime
potrebnim iz Kafarnauma. Ba u ovom seocetu se Petrov otac povukao i
predao slubu ribarenja sinu.
Isus je imao ve podosta sljedbenika meu mladima iz Nazareta, ali mu oni
nisu ostali vjerni. etao bi s njima po okolici, oko jezera, uspinjao se s
njima na blagdane u Jeruzalem. Lazarova obitelj u Betaniji ve poznavae
otprije Svetu obitelj. Nazaretski Farizeji su bili protiv Isusa, zvali su ga
vraarom. Levi mu je dao kuu, gdje se moe bez straha i smetnji skloniti i
prikupljati svoje sljedbenike.

Kraj Kafarnauma je bilo jezero. Bijae to jedna vrlo plodna regija s divnim
dolinama. Tijekom godine su imali nekoliko etvi, neuobiajeno lijepo lie,
cvijee i voe - sve u isto vrijeme. Mnogi istaknuti idovi su tamo imali
vrtove i ladanjske kue, a meu inima i Herod.
idovi u Isusovo vrijeme nisu sliili nimalo svojim praocima. Trgovina i
mijeanje s poganima uinili su ih iskvarenima. Niste mogli javno vidjeti
enu, niti na radu u polju, osim onih najsiromanijih, koji su crnili za svoj
kruh okapajui usjeve. Ovi drugi su se mogli vidjeti samo na hodoaima
prema Jeruzalemu ili drugim svetim mjestima. Kuanske poslove i sve
druge vrste poslova, uglavnom su obavljali robovi. Vidjela sam sve
gradove Galileje. Gdje danas postoji samo par kuica, tada ih je bilo preko
stotine i velika koliina naroda.
Marija Kleofina je bila udana za svog treeg mua, oca imuna
Jeruzalemskoga, a boravila je u kui svete Ane, blizu Nazareta. Poslije se
preselila sa svojim sinom imunom k Mariji u Nazaret. Ostatak njene
obitelji i njene sluge ostadoe kod Ane.
Kad je nakon malo vremena, Isus iao iz Kafarnauma u okolicu Hebrona,
pratila ga Marija Kleofina do Nazareta, gdje je onda ekala njegov povratak
iz Hebrona. Ona je uvijek bila tako brina kad se radilo o Isusu. Tamo je
dola da utjei Svetu obitelj zbog Josipove smrti i da ponovo vidi Isusa.
Josip Barsaba bijae njen sin iz njenog drugog braka sa Sabom. Iz prvog
braka s Alfejem, imala je tri sina, imuna, Jakova mlaeg i Tadeja. Sva
trojica su ve ivjeli van roditeljske kue i vodili svoje vlastite poslove. Nisu
imali prisne komunikacije s Isusom, jo od njegova djetinjstva. Openito su
znali za prorotva imuna i Ane proroice, izreena za vrijeme Isusova
prikazanja u Hramu, ali tome nisu pridavali neke velike vanosti. Vie su
voljeli slijediti Ivana Krstitelja, koji e ubrzo proi ovim krajevima.