1

1.UVOD
1.1.Historijski razvoj tehnike zavarivanja
-oko 3000 god. p.n.e.

Lemljenje

-oko 1000 god. p.n.e.

Kovako zavarivanje

-1802

Otkriven elektrini luk

-1890.

Zavarivanje ugljenom elektrodom

Elektrootporno zavarivanje
Elektroluno zavarivanje W-elektrodom
Zavarivanje topivom elektrodom

-1900

Ukapljivanje zraka
Rastvaranje acitilena u acetonu, gasno zavarivanje

-1908

Elektroluno zavarivanje obloenom elektrodom

-1920

Gasno sijeenje

-1930

Zavarivanje pod prahom

-1936

Zavarivanje u gasnoj zatiti, Wolfram-inertni gas

-1940

Metal inertni gas

Hladno zavarivanje pritiskom
Frikciono zavarivanje

-1950

Ultrazvuno zavarivanje
Zavarivanje pod elektroiljkom
Zavarivanje u aktivnom gasu
Plazma zavarivanje

-1960

Zapoela praktina primjena MIG/MAG u naoj zemlji

Zavarivanje elektronskim mlazom
Difuziono zavarivanje

-1970

Zavarivanje laserom

1.2 Znaaj i uloga zavarivanja u industrijskoj mainogradnji

Da bi zadovoljio svoje potrebe i ivot uinio ugodnijim ovjek je od davnina izraivao
razne proizvode i to na onaj nain na kojem se u proizvodnom stupnju nalazio. To
znamo jer je otkriven veliki broj proizvoda koje je ovjek izraivao i koristio prije
mnogo hiljada godina(posue, oruje, orua za rad itd.).I danas postoji potreba za
takvim, a i drugim proizvodima pa se oni izrauju i danas ali mnogo lake, bre i
jeftinije nego prije. Primitivno izraeni proizvodi su se sastojali uglavnom od jednog ili

2
najvie nekoliko dijelova, i zadovoljavali su usko ogranieni dijapazon ljudskih
potreba. Suvremeni proizvodi danas se uglavnom sastoje iz velikog broja dijelova,
koji sklopljeni u jednu funkcionalnu cjelinu ine proizvod koji u potpunosti zadovoljava
odreene potrebe, a istovremeno iziskuje minimalne trokove za izradu. Pored niza
problema, koji se moraju rijeiti pri izradi jednog takvog proizvoda u osnovi su;
proizvodnja eljenog materijala, nain oblikovanja(obrade) elemenata itd., na kraju se
javlja problem spajanja (montae) svih sastavnih elemenata u odreenu cjelinu. Od
prve potrebe za spajanjem materijala do danas, kada je potreba prisutna u svim
granama metalne industrije, razvili su se mnogi postupci spajanja. Svi su oni,
naravno nosili peat vremena u kojem su se pojavili te je izmeu onih prvih i ovih
danas ogromna razlika.
Meutim, jedan poseban nain spajanja materijala, koji se javio u novije doba kada
je nauna spoznaja, naroito u fizici, postala dublja, zauzima znaajno mjesto meu
svim drugim postupcima. Taj moderni nain spajanja je zavarivanje koje omoguuje
nastajanje materijalnog kontinuiteta izmeu spojenih materijala, ime je izbjegnuto
neminovno slabljenje materijala rupama za zakivke i zavrtnje (u sluaju spajanja
zakovicama i zavrtnjima).
Nosivost spojeva je poveana do nosivosti osnovnih materijala, konstrukcija je laka
a zavareni spoj je ljepi.
Zavarivanje je nesporno najvaniji nain spajanja metala. To je zapravo najei
nain da se nain dva se dva elementa poveu u jedinstvenu cjelinu. Ono ima
neogranieno podruje primjene u proizvodnji i reparaturi gotovo svih metalnih
proizvoda. Bilo kuda da se osvrnemo, susreemo se sa zavarenim konstrukcijama.
Suvremeno ovjeanstvo gotovo se ne bi moglo ni zamisliti bez zavarenih
konstrukcija: najvee zgrade, interplanetarne rakete, nuklearna i klasina energetika,
cjevovodi, prekookeanski brodovi, mostovi i automobili, sve su to objekti neraskidivo
vezani sa tehnikom i tehnologijom zavarivanja. Ovakva ekspanzija je rezultat
injenice da je zavarivanje daleko najekonominiji nain spajanja metala. Zavarivanje
se razvilo kao alternativa zakovanim vezama i brzo se pokazalo neuporedivo
efikasnijim od zakivanja tako da ga je gotovo potpuno potislo i iz temelja promijenilo
koncepcije konstruiranja. Utede materijala i obezbjeenje materijalnog kontinuiteta
su osnovne prednosti koje zavarivanje prua u konstruktivnom smislu. Zavarivanje je
omoguilo konstruktorima da livene konstrukcije zamjene lakim i jeftinijim zavarenim
konstrukcijama koje je neuporedivo lake realizirati. Zavarivanje je najjednostavniji,
najefikasniji, i najjeftiniji nain nanoenja slojeva jednog metala na osnovnu masu
drugog metala. Ovim su maksimalno iskoritena optimalna svojstva oba metala i
tehnika navarivanja proizala iz ove injenice ve daje ogromne efekte u spreavanju
korozije i habanja. Prednosti zavarivanja mogu se sagledati kroz sljedee injenice:
-zavarivanje je najjeftiniji nain spajanja metala
-zavarivanjem se kroz bolje iskoritenje materijala ostvaruju lake i ekonominije
konstrukcije
-zavarivanje se primjenjuje u svim podrujima metalopreraivake industrije i
konstruktorima prua gotovo neograniene mogunosti
Pored nesumnjivih prednosti, zavarivanje prati i niz limitirajuih faktora koji su usporili
razvoj zavarivanja i koji se ne smiju zanemariti:
prije svega utjecaj ovjeka na kvalitet,
postojanje strukturnih nehomogenosti,
prisustvo greaka materijalne homogenosti,
prisustvo unutranjih napona.

3
Sve ove injenice dovele su do nastanka niza specifikacija, standarda odredaba i
popisa kojima podlijeu zavarene konstrukcije.
Zavarivanje je multidisciplinarna tehnologija koja poiva na saznanjima iz oblasti:
metalurgije, mainstva, elektrotehnike i drugih bliskih naunih grana. Da bi se u
potpunosti spoznao proces zavarivanja, vrlo je vano znati iz kojih se razloga jedan
materijal dobro, a drugi loe ili loije zavaruje, zbog ega se titi zavarivaka kupka
od uticaja atmosfere, zato je u nekim sluajevima neophodno koristiti tehniku rada
koja je tea od nekih drugih moguih itd. Odgovore na ova i mnoga druga pitanja
mogue je dati samo ako se raspolae sa dovoljnim teorijskim znanjima o
odreenom procesu zavarivanja.
Izrazit porast proizvodnje zavarenih konstrukcija od lahkih legura doveo je 1948 god.
do pojave MIG postupka koji je kasnije naao iroku primjenu u visokolegiranim i
ostalim elinim konstrukcijama. Sovjetski istraivai Ljubovski i Novoilov uvidjeli su
prednosti MIG postupka te su ga htjeli uvesti u podruje masovne primjene u
konstrukcionim elicima. Godine 1953. oni su izvrili uspjene eksperimente
primjenjujui ugljini dioksid kao zatitni gas. Time je nastao CO 2 postupak koji je
kasnije doivio razliite modifikacije. Primjena pulsirajui struja poela je 1960.
godine i koritena je kod TIG i MIG/MAG postupka. Ubrzo po otkriu CO 2 postupka
dolazi i do razvoja specijalnih dodatnih materijala, punjene ice sa unutranjom
mineralnom oblogom tako da spoljna zatita gasom nije vie neophodna.
1.3.Tehnologinost i kriterij za izbor postupka zavarivanja
Tehnologinost
je komparativno svojstvo proizvoda. Zavarene spojeve na
konstrukcijama karakteriziraju razna svojstva ili pokazatelji kao to su: vrstoa,
krutost, trajnost pouzdanost, cijena izrade tehnologinost i dr. Naime, tehnologino
rjeenje je ono, koje osigurava ispravno funkcioniranje proizvoda s traenom razinom
pouzdanosti, u predvienom vijeku eksploatacije, a uz najmanje trokove, najmanji
utroak materijala, najmanji utroak energije i uz najmanje zagaivanje bioloke
okoline. Termin tehnologinost je izveden iz ruskog jezika od istovjetne rijei
tehnologinost.U drugim jezicima nema odgovarajua rije. Tako npr. U engleskom
jeziku je odgovarajui termin cost effective design (ekonomino oblikovanje).
Vano je uoiti razliku izmeu tehnologije i tehnologinosti! Ako se razmatra reime i
slijed operacija, tada se razmatra tehnologija, a ako se dodatno razmatra i trokove,
tada je to razmatranje tehnologinosti. Kod projektiranja tehnologije zavarivanja
obavezno se provode analize tehnologinosti.
Dok pojam tehnologije oznaava proces ili postupak, tehnologinost oznaava
svojstvo proizvoda kroz pouzdanost,(funkcionalnost) i ekonominost (trokove).
Budui da zahtijevana pouzdanost (izraena kroz skup karakteristika, koje definiraju
kvalitet u odnosu na uvjete eksploatacije) mora biti osigurana, pa ostaje
ekonominost kao glavni kriterij ocjene tehnologinosti za razliite izvedbe proizvoda.
Tehnika rjeenja, koja nakon zadovoljenja zahtjeva funkcionalnosti ne tee
minimalnim trokovima (takoer minimalnom utroku materijala, energije i
minimalnom zagaivanju bioloke okoline), nisu dobra rjeenja.
Apsolutno iskazivanje tehnologinosti se ne vri, nego se vri usporedba razliitih
moguih rjeenja-izvedbi jednog proizvoda (elementa ili sistema).U svim rjeenjima
mora biti zadovoljena zahtijevana pouzdanost (razina pouzdanosti, klasa kvaliteta,
svojstva, karakteristike),a ono rjeenje koje je najekonominije bit e izabrano kao
najtehnologinije, odnosno tehnologino rjeenje. Upravo zato se analiza

4
tehnologinosti provodi analizom razliitih alternativnih rjeenja, koja moraju dati
dovoljnu pouzdanost. Kriterij izbora tehnologinog rjeenja bit e minimum trokova.
Sa stajalita analize tehnologinost zavarene konstrukcije, izbor samog postupka
zavarivanja je jedan od znaajnih detalja kod projektiranja tehnologije zavarivanja.
Postoji meusobna povezanost svih imbenika koji determiniraju tehnologiju
zavarivanja.
Mogui su razliiti kriteriji za izbor postupka zavarivanja. Neki od kriterija su:
Potrebna koliina depozita
Debljina osnovnog materijala koji se zavaruje
Oblik lijeba koji se zavaruje
Poloaj zavarivanja
Vrsta/vrste osnovnog materijala
Zahtjevi za kvalitetu zavarenih spojeva i dr.
1.3.1.Potrebna koliina depozita
Jedan od kriterija pri izboru postupka zavarivanja moe biti i potrebna koliina
depozita u jedinici vremena, kako bi se zavarena konstrukcija izradila u predvienim
rokovima. No, to svakako ne moe biti jedini kriterij, ve se vee sa ostalim kriterijima
(napr. minimalno zahtjevana kvaliteta zavarenih spojeva, mogunost zavarivanja s
obzirom na poloaj zavarivanja i ostale uvjete zavarivanja i drugi kriteriji).
Uvaavajui kriterij potrebne koliine depozita u jedinici vremena kao jedan od
znaajniji, uz ve spomenute druge kriterije, izbor mogueg postupka zavarivanja
ograniava se na jedan do nekoliko postupaka zavarivanja.
Na primjer, ako se eli ostvariti potrebna koliina depozita u jedinici vremena kod
zavarivanja cirkularnih (krunih) zavara na cilindrinim spremnicima tehnologian je
MAG postupak zavarivanja, tj. automatsko elektroluno zavarivanje pod zatitnim
plinom (CO2) u zidnom poloaju. Jasno da je pored kriterija potrebne koliine
depozita u jedinici vremena i kvalitete zavarenih spojeva, jednako vaan i kriterij
zavarivanja u zidnom poliaju.
1.3.2.Debljina osnovnog materijala koji se zavaruje
Sa stajalita debljine osnovnog materijala koji se zavaruje, kriterij za izbor postupka
zavarivanja se temelji na mogunosti primjene orjentacijske vrijednosti debljine
osnovnog materijala za pojedine postupke zavarivanja odreenog postupka
zavarivanja za odreenu debljinu materijala. U sljedeoj se tabeli 1.1. navode
orjentacijske vrijednosti debljine osnovnog materijala za pojedine postupke
zavarivanja, uz napomenu da se vrijednosti u zagradama odnose na debljinu
materijala koja se zavaruje u vie prolaza.

5
Postupak zavarivanja

Orjentacijska
debljina
osnovnog materijala ,mm
Ultrazvuno
Do 1
Mikroplazma
0,25-2
Laser, 2kW
Do 3
Elektrootporno tokasto i avno
0,25-5
Plazmom
0,5-8
Plinsko (C2H2+O2)
0,5-4 (4-8)
Laserom (do 20 kW)
0,15-15
MIG (kratki luk)
2-8 (4-15)
MIG (normalni luk)
2-8 (8-50)
Elektronskim mlazom (do 5 kW) Do 30
Elektronskim mlazom (do 25 1 do 75
kW)
Elektronskim mlazom (do 72 5 do 300
kW)
TIG
Do 4 (4-10)
MAG
Do 3 (3-50)
REL
2-5 (5-150)
EPT
25-450
EP
2-25 (25-300)
Aluminotermijsko
>10
Tablica 1.1.Orjentacijske vrijednosti debljine osnovnog materijala za pojedine
postupke zavarivanja
1.3.3.Oblik lijeba za zavarivanje
Da oblik lijeba za zavarivanje, odnosno veliina presjeka lijeba u velikoj mjeri
utjee na izbor postupka zavarivanja najbolje e pokazati sljedei primjer koji se
odnosi na zavarivanje MAG i REL postupkom zavarivanja u su eonom V lijebu.
Otvor lijeba kod MAG postupka zavarivanja moe biti u granicama od 40 0 do 500
,to je dovoljno da se omogui zavarivanje u korijenu zavara, jer je ica za
zavarivanje znatno manjeg promjera od obloene elektrode kod REL postupka
zavarivanja. S druge strane, kod REL postupka zavarivanja potreban je vei otvor
lijeba (57 do 630) kako bi se elektrodom moglo prii korijenu lijeba i kako bi se isti
mogao zavariti. U praksi je vrlo esta situacija da se radi priprema lijeba za
zavarivanje kao za REL postupak zavarivanja, a zavarivanje se izvodi MAG
postupkom. Koliko to moe biti loe pokazuje slijedei primjer.
U pogonu je izmjeren otvor su eonog V lijeba za zavarivanje na limu
debljine 12 mm; =600 , a zavarivanje se izvodi MAG postupkom gdje bi
otvor lijeba mogao biti =450 . Zazor u korijenu lijeba je 0 mm, budui da
se korijen lijebi i naknadno zavaruje. Izgled lijeba prikazan je na 3.1. slici:

Slika 3.1. Priprema V lijeba

Masa depozita za ovaj sluaj se rauna pomou sljedee formule:
G F L ,

( kg depozita)

Gdje je;
F-povrina lijeba koji se zavaruje ( mm2), i rauna se za ovaj sluaj pomou izraza;

F k d 2 tg

L-duina lijeba koji se zavaruje (mm),

-gustoa depozita (kg/m3),
k-faktor koji uzima u obzir nadvienje zavara sa strane lica zavarenog spoja, koji u
ovom sluaju iznosi 1,1.
d-debljina lima koja se zavaruje (mm),
-ugao pripremljenog lijeba.
Kada se uvrste podaci za debljinu, faktor nadvienja zavara, a za otvor lijeba
=60o izrauna se povrina zavara F=110,2 (mm2).
Kada se uz nepromjenjene ostale veliine uvrsti vrijednost =45o dobije se povrina
zavara
F=84,31 (mm2).
Kada se to prerauna na masu depozita sueonog ava duine 1000 mm (pomnoi
se povrina sa duinom ava i specifinom masom depozita), dobiju se sljedei
podaci:
-za otvor lijeba
-za otvor lijeba

=60o masa depozita je G=0,865 kg depozita /metru ava

=45o masa depozita je G=0,573 kg depozita /metru ava.

Stave li se u odnos povrina zavara ili mase depozita, za otvor lijeba =60o i
povrina za otvor lijeba =45o dobiva se poveanje potronje istog depozita od
priblino 31%, kada se nepravilno odaberu dimenzije sueonog V lijeba za
zavarivanje. Ili drugim rijeima, ako se u tvornici zavaruje 1000 m sueonog zavara
na debljini lima 12 mm, onda je uteda u istom depozitu priblino 300 kg, ili izraeno
u koliini elektroda priblino 500 kg (potrebno je vrijednost za isti depozit pomnoiti
sa koeficijentom taljenja koji uzima u obzir gubitke mase u ljaci, ostatku ili iku
elektrode, gubitke znog prskanja i sl.).
Isto tako se na crteima esto tolerira otvor lijeba kod REL postupka =60 3 o ,
ali bi kod zavarivanja korisnije bilo pisati = 57 +6 o , kako bi ciljana vrijednost bila 57
o
i to je vrijednost koja e dati minimalno potrebnu koliinu depozita. Kada se ponovi
proraun iz prethodnog primjera za vrijednosti = 63 o i = 57 o , dobije se

7
poveanje mase depozita od 10,7 %, ako je otvor lijeba
57 o .

= 63 o umjesto da je =

F 63 115,8

1,107
F 57 104,7

Izraunate vrijednosti nisu nikako zanemarive, pa bi svakako o ovakovim i slinim

primjerima trebalo posvetiti puno vie panje, posebice pri projektiranju i kod
pripreme proizvodnje. Izbor odgovarajueg dodatnog materijala za zavarivanje
osnovnog materijala i izbor optimalnih parametara zavarivanja kompleksniji je dio
pripreme proizvodnje zavarivakih radova koji obavljaju specijalisti za zavarivanje
(Europen Welding Enginner).
Na kraju, kad je u pitanju oblik lijeba treba rei da vea masa (teina
zavara)uzrokuje;
-veu koliinu dodatnog materijala
-vie vremena za zavarivanje(taljenje dodatnog materijala)
-vie potrebne energije(el. energija za elektroluno zavarivanje)
-vie trokova stroja(amortizacija, odravanje, osiguranje, kamata na osnovna
sredstva)
-vee deformacije i napetosti zbog vie unoenja topline u materijal
1.3.4.Poloaj zavarivanja
Poloaj zavarivanja je vrlo vaan kriterij kod izbora postupka zavarivanja. Iako je
horizontalni (poloeni) poloaj zavarivanja najpoeljniji u odnosu na ostale poloaje
zavarivanja (nadglavni, zidni, vertikalni), esto se puta iz odreenih razloga ne izvodi
zavarivanje u horizontalnom poloaju. Na primjer, kod izrade vertikalnih stabilnih
cilindrinih spremnika velikog volumena dominantni su zidni i vertikalni poloaji
zavarivanja kod izrade plata spremnika. Zbog nemogunosti da se radni komadi pozicije plata dovedu u horizontalni poloaj, razvijene su automatizirane varijante
postupaka zavarivanja koje odgovaraju poloajima zavarivanja koji su dominantni
kod izrade plata cilindrinog spremnika: elektrolunog zavarivanja pod prakom u
zidnom poloaju (CIROTOMATIC ili tree oclock maschine) i elektro-plinsko
zavarivanje u vertikalnom poloaju (VERTOMATIC). Za sluajeve kada postoji
mogunost dovoenja lijeba za zavarivanje u horizontalni poloaj i kada je to
tehnologino (dovoljno kvalitetno i pouzdano, te ekonomski isplativo), zavarivanje se
izvodi u horizontalnom poloaju. To esto puta omoguuje primjenu irokog spektra
standardnih naprava za zavarivanje, poboljanje kvalitete i pouzdanosti zavarenih
spojeva (nema rada u oteanim poloajima zavarivanja), te smanjenje kako direktnih
tako i indirektnih trokova zavarivanja (moe se poveati produktivnost, a da se
istovremeno smanji broj pogreaka u zavarenim spojevima).
Poloaj zavarivanja i oblik lijeba za zavarivanje esto puta je u odreenom opsegu
unaprijed odreen koncepcijom projekta zavarene konstrukcije, no suvremeni pristup
projektiranju i izradi zavarenih konstrukcija zahtijeva aktivno sudjelovanje tehnologa
zavarivanja (European Welding Engineer) u svim fazama ivotnog ciklusa zavarenog
proizvoda, pa tako i u fazi projektiranja zavarene konstrukcije.
Ve u fazi izbora poloaja zavarivanja i oblika lijeba za zavarivanje orjentacijski su
odreeni i mogui postupci zavarivanja koji dolaze u obzir kao mogue varijante.
Izbor parametara zavarivanja kod odreenog postupka zavarivanja je vrlo vana
aktivnost i zahtjeva odreena specijalistika znanja iz podruja zavarivanja.

1.3.5.Vrsta/vrste osnovnog materijala

Vrsta/vrste osnovnog materijala kao kriterij kod tehnologinog izbora postupka
zavarivanja obino se vee uz zahtjevanu kvalitetu zavarenih spojeva.
Ako se zahtjeva via razina kvalitete zavarenih spojeva, tada se primjenjuju postupci
zavarivanja ili kombinacija postupaka zavarivanja koja rezultira viu kvalitetu
zavarenih spojeva (napr. TIG postupak za provar korijena, a popuna MAG ili EPP;
TIG postupak umjesto MIG postupka, primjena prakom punjenih ica uz dodatnu
vanjsku plinsku zatitu umjesto punih ica sa plinskom zatitom i dr.). No, kod nekih
materijala neki postupci zavarivanja nisu praktino mogui ili nisu tehnologini i
ekonomski opravdani. Na primjer, zavarivanje legura bakra veih debljina (iznad 6
mm) nije mogue elektrootpornim postupcima zbog velikog odvoenja topline.
Ovisno o osnovnom materijalu koji se zavaruje (nelegirani, legirani, visokolegirani,
mikrolegirani elici, razliite vrste lijevova, legura Al, Cu, Ti ...) odabiru se potencijalni
dodatni materijali, bilo na osnovi direktive nadzornog organa, preporuka proizvoaa
ili na osnovu vlastitih iskustava. Slino se dolazi do vrijednosti parametara
zavarivanja (kod elektrolunih postupaka zavarivanja to su napon U i jakost struje
zavarivanja I, brzina zavarivanja v, te stupanj korisnog djelovanja ). Potom se
pristupa atestaciji ili verifikaciji tehnologije zavarivanja (osnovni i dodatni materijal,
predgrijavanje, dogrijavanje, glavni parametri zavarivanja, postupak zavarivanja,
poloaj zavarivanja, naknadna toplinska obradba, ...) u ovlatenoj ustanovi.
Tek nakon verifikacije tehnologije zavarivanja (ispitivanja metodama bez razaranja i
metodama sa razaranjem) dobiveni su podaci koji se mogu koristiti za pripremu
proizvodnje.
Budui da je ovaj pristup standardiziran i propisan od strane nadlenih dravnih
institucija, ne pridravanjem tih odredbi poveao bi se rizik zbog otkaza zavarenog
proizvoda (rizik za ljude, ovjekovu okolinu i imovinu).
1.3.6.Zahtjev za kvalitetu zavarenih spojeva
Zahtjev za kvalitetu zavarenih spojeva kao kriterij kod izbora postupka zavarivanja je
jedan od najvanijih kriterija pri izboru postupka zavarivanja sa stajalita
tehnologinosti izrade zavarene konstrukcije. Iako se ovdje obrazlae njegov
parcijalnu utjecaj, jo jednom se naglaava najee viekriterijalni pristup
tehnologinom izboru postupka zavarivanja. Via razina kvalitete zavarenih spojeva
zahtjeva skuplje postupke zavarivanja, to uvjetuje vee trokove proizvodnje i viu
cijenu zavarene konstrukcije. Tehnologian je postupak zavarivanja ako se postigla
barem minimalno zahtjevana kvaliteta zavarenih spojeva (minimalno zahtjevana
pouzdanost zavarenih spojeva), uz udovoljenje zahtjeva funkcionalnosti, minimalan
utroak materijala i energije, najmanje zagaivanje ovjekove okoline, te kroz
proizvodni proces ostvareni to veu ekonomsku dobit (dohodak). Iako je ekonomska
dobit kod velikog broja proizvoaa na prvom mjestu, zahtjevi za minimalan utroak
materijala i energije, te najmanje zagaivanje ovjekove okoline sve vie dobivaju na
znaenju jer su nuni za opstanak ovjeka (tako se kod nekih zavarenih konstrukcija
ivotni ciklus ne zavrava krajem eksploatacijskog vijeka, ve postoji i recikliranje ili
zbrinjavanje proizvoda nakon eksploatacije).

9
1.4.Faktori koji utiu na izbor postuka zavarivanja u zatiti gasa MIG/MAG
Postoji vie faktora koji utiu na izbor odgovarajue varijante postupka zavarivanja u
zatiti gasa, a svaki od tih faktora ima razliite stepene vanosti, zavisno od
konkretnih uslova praktine primjene.
Kvalitet i trokovi zavarivanja su od primarne vanosti. I ostali faktori, kao to
su:produktivnost, obuenost neposrednog izvrioca, raspoloiva oprema, sastav i
debljina osnovnog metala bitno utiu pri izboru konkretne varijante postupka
zavarivanja u zatiti gasa.U nastavku e se iznijeti kratki komentari pojedinih uticajnih
faktora.
1.4.1.Trokovi zavarivanja
Trokovi zavarivanja su odreeni slijedeim stavkama:
-materijalni trokovi,
-trokovi radne snage i
-dopunski trokovi
MATERIJALNI TROKOVI
Ova stavka trokova u procesu zavarivanja obuhvata ianu elektrodu, zatitni gas i
elektrinu energiju.
Cijena iane elektrode po jedinici teine zavisna je od prenika, vrste dodatnog
metala,veliine pakovanja i kupljene koliine. iene elektrode manjeg prenika su
skuplje od ianih elektroda veeg prenika.Punjene iane elektrode obino su
skuplje, jer ich punjenje poskupljuje.
Zatitni gas je druga potrona stavka pri zavarivanju. Inertni gasovi i gasne smjee
su skuplji od CO2 gasa.Sistem snabdijevanja I napajanja tenim gasom omoguuje
znaajne utede u odnosu na snabdijevanje pojedinanim bocama pod visokim
pritiskom, ukoliko to obim proizvodnje opravdava.
Materijalni trokovi su zavisni od efikasnosti samog postupka u pogledu koeficijenta
iskorienja dodatnog metala. Ako napravimo poreenje zavarivanje u zatiti gasa sa
runim elektrolunim zavarivanjem obloenom elektrodom i zavarivanje pod prakom
u pogledu stvarnog koeficijenta iskorienja dodatnog metala:
--zavarivanje obloenom elektrodom ...........................................................65%
--zavarivanje u zatiti gasa punjenom ianom elektrodom..........................82%
--zavarivanje u zatiti gasa punom ianom elektrodom...............................95%
--Zavarivanje pod prakom..........................................................................100%
Predhodno navedene vrijednosti uzimaju u obzir gubitke,kao to su: troska, metalna
para, razbrizgavanje i drugi neoekivani gubici.
TROKOVI RADNE SNAGE
U principu, direktna radna snaga je dominantan faktor cijene u bilo kojoj operaciji
zavarivanja.Trokovi rada zavarivaa su u direktnoj tavisnosti od brzine zavarivanja,
varijante postupka i radnih uslova.Pod radnim uinkom treba podrazumjevati odnos
stvarnog vremena u toku koga je elektrini luk uspostavljen prema ukupnom
vremenu.
Pri elektrolunom zavarivanju obloenom elektrodom, mogu se postii brzine
zavarivanja od oko 20 mm/sec., dok pri zavarivanju u zatiti gasa brzine se kreu od

10
65 do85 mm/sec., pa ak i vie. Radni uinak se smanjuje bilo kojom operacijom koja
smsnjuje vrijeme u toku koga je elektrini luk uspostavljen (esta zamjena obloenih
elektroda, skidanje troske, razbrizgavanje koje prouzrokuje ee ienje mlaznice
za gas itd.).
DOPUNSKI TROKVI
Tea pristupanost, tee opsluivanje ureaja, kao i uvoenje dodatnih pribora pri
radu na nepristupanim mjestima i prinudnim poloajima zavarivanja prouzrokuju
dopunske trokove.Amortizacija ureaja i pribora takoe ulazi u trokove
zavarivanja.Trokovi amortizacije su poveani pri zavarivanju postupkom u zatiti
gasa u odnosu na postupak runog elektrolunog zavarivanja obloenom
elektrodom, jer je dodatna oprema uz izvor skuplja.
1.4.2.Mogunost prilagoavanja radnim uslovima I buenost neposrednog izvrioca
Postupak zavarivanja se odabira, ne samo na osnovu dobrih performansi za datu
namjenu, ve i na osnovu toga kako se taj postupak prilagoava radnim uslovima.
Postupak zavarivanja u zatiti gasa moe se koristiti za zavarivanje svih metala i
njihovih legura (nelegiranih i legiranih elici, aluminijum, magnezijum, bakar, titan,
nikal, cirkonijum, kao i njihove legure). Ovim postupkom mogu se zavarivati iroki
dijapazoni debljina metala i njihovih legura.
Jednoprolazni ugaoni zavar od 6 do 8 mm predstavlja maksimalnu praktinu debljinu
ugaonog zavara, koja se moe izvesti u horizontalnom poloaju upotrebom pune
iane elektrode. Za vee debljine ugaonih zavara u jednom prolazu preporuuje
sezavarivanje punjenim ianim elektrodama. Raznovrsnost primjene ovog postupka
ogleda se na njegovoj mogunosti za rad na poluautomatskom, mehanizovanom i
automatskom obliku, sa irokom primjenom i pri navarivanju.