Pismo je napisano 2070.

Njegova vanost je:

IMPRESIVNA
Nadam se, da te itanje nee
oneraspoloiti: ali poalji ga dalje, da se
svi zamisle i predoe, to nam se moe
dogoditi!

Juer ujutro sam pod vratima naao udnu

omotnicu. Papir je bio hrapav i siv, kao da je
mjeavina papira i kovine. Marke nije bilo, a
moja adresa je bila napisana jasno i pravilno.
Znatieljno sam otvorio pismo. Pismo je bilo
napisano rukom i rukopis mi se uinio poznat.
Jo je udniji bio datum i sadraj pisma, koje
vam dajem u nastavku.

PISMO NAPISANO
GODINE 2070.

Dokument, objavljen u reviji

"Crnica de los Tiempos"
iz aprila 2002.

www ww w www w
Wwwwww w w ww w wwwwwwww
wwwwwww w w w wwwww ww w w
w www wWwwwww w w ww w
wwwwwwww wwwwwww w w ww
www ww w www wWwwwww w w
ww w wwwwwwww wwwwwww w w
w wwwww ww w w w www w
Wwwwww w w ww w
wwwwwwwwWwwwww w w ww w
wwwwwwww wwwwwww w w w
wwwww ww w w w www
wWwwwww w w ww w
wwwwwwww wwwwwww w w ww
www ww w www wWwwwww w w
ww w wwwwwwww wwwwwww w w
w wwwww ww w w w www w
Wwwwww w w ww w wwwwwwww

U godini 2070-toj smo.

Upravo sam napunio 50 godina,
ali kao da ih imam 85.
Imam teke probleme, jer pijem
malo vode.
Mislim da mi je preostalo jo
malo vremena.
Danas sam jedna od najstarijih
osoba u drutvu.

Sjeam se kad mi je bilo 5 godina.

Sve je bilo sasvim drugaije.

U parkovima je bilo puno drvea, kue su imale lijepe vrtove, a ja

sam si mogao priutiti punu kadu vode ili stajati cijeli sat pod
tuem.
Sada za ienje upotrebljavamo maramice navlaene mineralnim
uljima.

Prije su sve ene imale lijepu kosu.

Sada si moramo brijati glavu, da je ista bez uporabe vode.

Prije je moj otac prao auto

vodom koja je tekla iz cijevi.
Sada djeca ne mogu vjerovati da
se voda upotrebljavala na takav
nain!

Sjeam se mnotva oglasa

tedi vodu, ali nitko ih nije
potivao i ljudi nisu ni mislili da
bi vode moglo nestati.

Sada su sve rijeke, potoci,

jezera, slapovi i mora
kontaminirani do te mjere, da
se to vie ne moe popraviti ili
ih vie uope nema.

Cijelo podruje oko nas je jedna velika pustinja.

Infekcije probavnog sustava, kone bolesti i infekcije urinarnog

trakta su osnovni uzroci smrti.

Industrija je paralizirana, nezaposlenost je dramatina.

Postrojenja za ienje vode su glavni izvor zaposlenja, plaaju
pitkom vodom umjesto novcem.,.

Napadi za au vode su na zaputenim ulicama svakidanja

pojava...
Hrana je 80% sintetina.

Nekada su govorili da odrasla osoba treba popiti 8 aa vode na

dan.
Danas jedva popijem pola ae!
Ako imam i toliko!

Odjeu nakon noenja bacamo, jer je grozna.

Morali smo se vratiti starom izvoru, jer vodovodna mrea ne radi,
nema vode.

Izgled ljudi je vrijedan saaljenja. Izobliena tijela, dehidrirana

koa puna rana zbog ultraljubiastih zraka, jer vie nema
ozonskog omotaa oko Zemlje.

Zbog isuenosti je koa 20-godinje djevojke kao kod 40godinjakinje.

Znanstvenici prouavaju razne

mogunosti, ali rjeenja nema.

Voda se ne moe proizvesti. Vie nema dovoljno niti kisika,

jer vie nema drvea. Pomanjkanje kisika je znatno snizilo
kvocijent inteligencije novih generacija.

Morfologija sperme ljudi se promijenila.

Posljedica toga su djeca

roena s deformacijama,
mutacijama i problemima u
radu unutarnjih organa.

Vladi moramo plaati zrak koji udiemo. 137 m3 dnevno za

odraslog ovjeka
Oni koji ne mogu plaati, moraju
otii iz podruja s ventilacijom
gdje su ogromna mehanika
plua koje rade na sunevu
energiju.

Zrak nije dobre kvalitete, ali moe se disati.

Prosjena starost je 35 godina.

U nekim dravama jo uvijek postoje oaze s vegetacijom uz rijeke,

ali ih strogo uva vojska.

Voda je postala
dragocjenost, skuplja od
zlata ili dijamanata...

Nema vie drvea, jer skoro nikada ne pada kia.

Ako pada, pada kisela kia.

Zbog atomskih pokusa i jake

industrije kraja 20. i poetka 21.
stoljea, godinja doba su se
drastino promijenila.

Ljudi su bili upozoreni na ta djelovanja, upozoreni da

treba zatititi okoli, ali nitko nije mario za to.

Kad me moja ki moli, da joj priam kako je bilo kad sam bio
mlad, priam joj o tome kako su ume bile lijepe.

Priam joj o kii, o cvijeu, kako

je bilo lijepo kupati se u rijeci,
loviti ribu i piti vodu do
iznemoglosti.

I o tome kako je ljudima bilo

lijepo...

Ona me pita:
- Oe! Zato vie nema vode?

Tada osjetim strano stezanje u

grlu!

Ne mogu pobjei od osjeaja

krivnje, jer pripadam generaciji
koja je unitila okolinu, koja
jednostavno nije dovoljno
ozbiljno shvaala sva ta
upozorenja...

Sada naa djeca plaaju

visoku cijenu...

Ozbiljno mislim, da se vie nee moi ivjeti na Zemlji, jer je

okolina unitena do te mjere, da vie nema povratka...

Kako bih se rado vratio natrag i ljudima objasnio kamo vodi

njihov nemar...

... dok je jo bilo dovoljno vremena da se spasi na planet!

PORUKU POALJI SVIM LJUDIMA

KOJE POZNAJE!
PREKO SVAKOGA, KOJI PROITA OVU
PORUKU, STVARA SE SVIJEST, DA JE
POTREBNO UINITI NETO ZA NAU
PLANETU I ZA BUDUNOST NAE
DJECE.
BRIGA ZA PLANETU ZEMLJU NIJE ALA,
RADI SE O ISTINITIM ARGUMENTIMA!