Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Odsjek za filozofiju
Filozofija politike Niccola Machiavellija

N. MACHIAVELLI: VLADAR
Analiza poglavlja I-III, i vanijih citata
SEMINARSKI RAD

Mentor:

Studentica:

Doc. dr. sc. Raul Rauni

Petra Martinevi, II.god

Najrevolucionarniji aspekt Vladara je njegovo razdvajanje politike i etike.

Klasina politika teorija tradicionalno povezuje politiki zakon s veim, moralnim
zakonom. Nasuprot tome, Machiavelli tvrdi da politika akciju uvijek mora promatrati u
svjetlu svojih praktinih posljedica, a ne nekom uzvienom idealu. Druga intrigantana
znaajka Vladara je da je daleko manje teoretska literatura o politikoj teoriji koje su mu
prethodile. Mnogi raniji mislioci izgradili su hipotetske pojmove o idealnim ili prirodnim
dravama (Platon, Aristotel) , ali Machiavelli tretira povijesne dokaze pragmatino te
uzemljuje vladara u stvarnim situacijama. Knjiga je posveena ondanjem vladaru
Firence, i odmah je jasno da Machiavelliji namjerava da njegov savjet da trebaju uzeti
ozbiljno monih ljudi svoga vremena. To je praktian vodi za vladara, a ne apstraktne
rasprave o filozofiji.
Machiavellijevo knjiga se razlikuje po pitanju slobodne volje. Srednjovjekovne i
renesansne mislioce esto se oslanaju na religiju ili antike autora za objanjenje poasti,
gladi, provala i drugih nesrea; smatraju kako je stvarna prevencija takvih katastrofa,
onda, izvan dosega ljudske snage. U Vladaru, kada Machiavelli tvrdi da ljudi imaju
sposobnost da se tite od nesree, on izraava iznimno povjerenje u mo ljudskog
samoodreenja i potvruje svoju vjeru u slobodnu volju nasuprot boanskom sudbine.
Kada je Vladar prvi put objavljen, Machiavelliejeve revolucionarne ideje bile su
ope pojednostavljene, i ocrnjene. U politikom kontekstu, Vladar je napisan za vrijeme
politke turbulencije, kao praktini vodi kako bi Lorenzo de'Medici ostao u vlasti.
Medici se nije slagao sa mnogo Machiavellijevih savjeta. Vladar je stavljen na papinom
indeksu zabranjenih knjiga, 1559. godine.Njegova politika misao je obino nepravedno
definirana iskljuivo u smislu vladara. Pridjev "makijavelizam" se koristi kao sinonim za
"manipulativan", "pritajen" ili "nemilosrdan." No, Machiavelli propovijedia, rad znatno
due i razvijeniji od Vladara, izlae i stavlja naglasak na domoljublje prema republici,
graansku vrlinu i otvorenu politiku participaciju.

I. Quot sint genera pricipatuum et quibus modis acquirantur

Koliko ima vrsta monarhija, i na koji se nain zadobivaju
Sve drave, sve vladavine, koje su imale i imaju vlast nad ljudima, ili su
republike ili monarhije. Monarhije ili su nasljedne - kad loza njihova gospodara ve dulje
vremena njima vlada - ili su nove. Nove, pak, ili su posve nove, .kao to je to bio Milano
Francesku Sforzi ili su kao dijelovi dodate nasljednoj dravi monarha, kao to je
kraljevina napuljska panjolskome kralju. Te vladavine, zadobijene na taj nain, ili su
privikle da ive pod vlau monarha, ili su vikle da budu slobodne; zadobiti se pak mogu
ili tuim ili vlastitim orujem, ili sreom ili sposobnou.
U prvom poglavlju, Machiavelli prati osnovne konture rasprave koja e ga odvesti
do poglavlja 11: razliite vrste drava, kako ih stei, tekoe koje e predstavili vladaru.
Machiavelli se odnosi na republike, kojima upravljaju graani, i vlastima ili
kneevinama, koje su pod upravom jednog, monog vladara (kneza). Budui da se obraa
knezu, izbjegava rasprave o republikanskoj vladi, osim da istakne da su republike koje
novi vladar osvoji naviknute na slobodan ivot tema koju e Machiavelli dotaknuti i
vratiti se na u kasnijim poglavljima. U mnogim svojim drugim djelima, Machiavelli je
strastveno branio republiki oblik vlasti, i trpio je za svoju obranu firentinske republike
kojom su obitelj Medici tada vladali.
II. De principatibus hereditariis
O nasljednim monarhijama
Drugo poglavlje Vladara je prvo od tri poglavlja koja se usredotouju na metode
upravljanja i odravanja kneevine. Machiavelli odbacuje bilo kakvu raspravu o
republikama. Machiavelli napominje da je lake upravljati nasljednom metodom
vladavine nego novom kneevinom i daje dva glavna razloga. Prvo, oni pod vlau tih
drava su upoznati s vladarevom obitelji su naviknuti na njihovu vladavine. Prirodni
vladar treba samo zadrati dosadanje institucije netaknutim, dok istovremeno treba
prilagoditi te institucije aktualnim dogaajima. Drugo, prirodni raspored podreenih u

nasljednom stanju skloni su voljeti vladajuu obitelj, osim ako vladar ne poini neko
strano djelo protiv vlastitog naroda. ak i ako neka vanjska sila uspije preuzeti
vladarevu nasljednu vladavinu, u tom sluaju su mnogo vee anse da e svaka prepreka
vanjskoj sili samo pomoi, ak tovie, omoguiti da vladar ponovno preuzme vladavinu.

III. De principatibus mixtis

O mjeovitim monarhijama
"Tu se sad postavlja pitanje: da li je bolje da te ljudi ljube ili da te se boje.
Odgovor je, da bi najbolje bilo i jedno i drugo; no kako je to dvoje teko sastaviti, mnogo
je sigurnije, da te se ljudi boje, negoli da te ljube, ako ve oboje ne moe postii. Jer o
ljudima se uopeno moe kazati: nezahvalni su, nepouzdani, prijetvorni, izbjegavaju
opasnosti i pohlepni su za dobitkom; dok im dobro ini, tvoji su, nude ti svoju krv,
imetak, ene i decu, kako sam vam ve kazao, kad je potreba daleko; no kad se nevolja
primakne, okreu se. Propada vladar, koji se posve oslonio na njihove rijei, pa se nije ni
na ta pripremio; jer prijateljstva, koje se dobijaju za plau, a ne veliinom i plemenitou
duha, kupuju se, a ne posjeduju, pa se u pravo vrijeme ne mogu upotrijebiti. Osim toga,
ljudi se manje ustruavaju da uvrijede nekoga, koji eli da ga ljube, nego li nekoga, koji
im ulijeva strah; jer ljubav se podrava vezom zahvalnosti, samo to ljudi, budui da su
opaki, tu vezu raskidaju, kad god im je to od koristi; strah se pak podrava neprestanom
prijetnjom kazne."
Ovaj odlomak iz treeg poglavlja je primjer logikog zakljuivanja upadljivo lien etikih
razmatranja. Vladar mora shvatiti da on ima dvije opcije: dobronamjernost i razaranje.
Budui da e razanje nedvojbeno izazvati nezadovoljstvo naroda, on bi trebao izabrati
samo ako je on apsolutno siguran da nee biti nikakvih loih posljedica; da e unitavanje
koje on snosi ili potpuno ukloniti ili onemoguiti bilo kakve stranke koje bi se mogle
osvetiti. Osjeaji saaljenja ili suosjeanja su besmisleni. Gledanje vlastitog interesa i
vlastite zatite su u ovom sluaju motivirajui imbenici te ima da ih ka njima stremi
nemilosrdno.

Analizirajui ovo podue poglavlje o mjeovitim monarhijama, Machiavelli

pokuava prodijeti u sr imbenika koji su doprinjeli njegovom ugledu nemilosrdnog
ovjeka. Prvo, on primjeuje da je vladajui vladari neminovno moraju povrijediti one
koje pokuavaju osvojiti. Onda, savjetuje vladajuim monicima da potpuno istrijebe
prolu vladajuu obitelj kako bi izbjegli ikakve prijetnje vladarevoj moi, predlae da se
svaka pobuna ili ustanak, protiv vladara ugui u krvi.
Nove kneevine uvijek uzrokuju probleme za vladara. Narod je spreman
promijeniti vladare ako to za njih znai to jest, ako on percipiraju da e to njima
donijeti vee dobro te to rade iz vlastitog interesa. No, prema Machiavelliju, nova
vladavina bi vrlo brzo pogorala stanje republike, jer novi vladar mora povrijediti one on
napada kako bi pobijedio. Tada ete imati neprijatelje kojima ste naudili dok ste
preuzimali vlast, kao i onima koji su vas stavili na vlast, jer se nikad ne mogu zadovoljiti
sve njihove ambicije. U tom kontekstu, on ini poznatu izjavu da ljudi trebaju biti ili
milovani ili uniteni, to znai da ako treba ozlijediti ljude, nakoditi im tako teko da oni
nee biti u mogunosti da se osvete protiv vas. Fokusiranje na usavravanje snage
diplomacije, i umijee ratovanja, nautrb unutarnjih poslova, prepoznatljiv je element
Machiavellijevog naina razmiljanja. Onda nije nikakvo udo da se Vladar esto opisuje
kao nemoralan, jer se savjeti koje sam izabrala i imala elju naglastiti, ine surovim,
okrutnim, a ponekad i potpuno zlim.

Dok Machiavelli vidi nasilje kao neizostavan dio vlasti, on tei za najuinkovitiju
i kontroliranu upotrebu nasilja. Ipak, itatelji mogu prigovoriti da Machiavelli savjetuje
vladaru da djeluje humano samo kada to ima opipljivu korist, a ne zato to na taj nain on
djeluje etiki.
Ostali dijelovi Machiavellijevog Vladara pripisuju mnogo humanije savijete. On
opravdava kolonije kao uinkovito sredstvo za vladanje novim teritorijima, jer e oni
samo natetiti minimalnom broju ljudi a nemogue je za novog vladara da izbjegne

uiniti neku tetu svojim podanicima. Kolonije su definitivno mnogo poeljnije nego n
nasilne okupacije vojskom, koja teti svima u novoj dravi i ini novog vladar omrenog.
Machiavellijev savjet vladaru uvijek zagovara najbolji nain za stjecanje i poveanje
moi, a ne u razmatranjima o pravednosti ili nepravednosti. Mo je opisana kao rijedak
resurs kojeg treba energino prikupljati i pomno uvati, kao u Machiavellijevom savjetu
da onaj tko daje mo drugom, uzima mo od sebe samog. Ovaj izrazito kompetitivan
pogled iskljuuje ideje suradnje i zajednike odgovornosti. Velik dio ovog poglavlja bavi
se detaljnom analiza primjera Rimljana u antikom dobu, i kralja Ludovika u novijem
vremenu

Dok su stari Grci bili naklonjeni odnosu etike i politike, Machiavelli ini se eli
odvojiti ove discipline potpuno. Ipak, porei da Machiavellijeva politika teorija se da
smjestiti u bilo koji oblik morala i etike je u biti netoan. Na primjer, religija ne igra
ulogu u Machiavellijevoj dravi. tovie, iako Machiavelli ne koristi rijei "etiki" ili
"moralno", kasnija poglavlja Vladara ukazuju na to da postoje dunosti i obveze vladara
koje bi se mogle smatrati etikim ili moralnim.