William Mark Orkanova Zavjera

Bilo je rano jutro.

Ruiasti sunevi zraci koso su padali na staru cestu koja je
vodila od Lapike prema oblasti Bond Cityja.
Na snanom, vitkom, rasnom drijepcu jahao je visok ovjek irokih
ramena i uskih kukova. Lice mu je bilo potamnjelo od sunca i
vjetra, a na njemu se isticao par tamnoplavih oiju. Bilo je to
upeatljivo, markantno muko lice pravilnih crta, koje se ne
zaboravlja.
Bilo je to lice Wyatta Earpa.
uveni predstavnik zakona iz Dodge Cityja dolazio je iz Lapike,
gdje je, zajedno sa svojim suputnikom Doc Holideyem, stigao dan
prije. Budui da je Doc Holiday bio vrlo iscrpljen od napada
neizljeive bolesti koja ga je ve dugo nagrizala, bili su
prinueni ostati u jednom svratitu i tamo prenoiti, tim prije
to su ih putem do Jumpe bila napala trojica razbojnika.
Bandit Beb Lobster iz Trinidada, na junoj granici Colorada, pucao
je iz zasjede na marshala i uspio ga zbaciti s konja. Njegov
kompanjon Welis Hattaway, bjegunac i odmetnik iz Tennesseeja,
pokuao je ubiti Doc Holidaya. Budui da su obojica bili poznati
zlikovci za kojima su bile raspisane potjernice, marshal je odmah
krenuo u potjeru za njima, uhvatio obojicu i strpao ih u zatvor.
Nesposobni sheriff iz Lapike nije, meutim, osigurao zatvor
tijekom noi, niti je ostavio nekog od svojih pomonika da uva
zatvorenike, tako da su zlikovci uspjeli pobjei.
Marshalu je situaciju naroito oteavala injenica da se te iste
veeri u gradu pojavio i uveni odmetnik Cley Alison. Wyatt Earp
nije mogao tek tako odbaciti ideju da je to sve moda opasna i
podmukla igra njegovog starog protivnika. Ipak, nije raspolagao
nikakvim dokazima da je Lobstera i Hattawaya iz zatvora izbavio
Alison.
Wyatt Earp nije se ni oprostio od Doc Holidaya, ve je tiho i bez
pozdrava odjahao iz Lapike, u nadi da e se brzo vratiti. Uinio
je to, mada mu se nije bilo lako rastati od prijatelja s kojim je
jahao tolike godine. Vjerovao je, meutim, da e zadatak brzo
obaviti, i isto se tako brzo vratiti.
Stalno se pitao je li stvarno njegova dunost da po drugi put goni
tog ubojicu. Zapravo, to je bila dunost drugog sheriffa, da
sakupi potjeru i krene za zlikovcem. Tu je bio i sheriff iz
Bernsa, iz ijeg je zatvora prije dva dana Lobster pobjegao,
zajedno s Hattawayem. A da se i ne govori da je u krajnjoj liniji

dunost oblasnog sheriffa Eagle Countyja da se zainteresira za

cijelu stvar.
Wyatt Earp, meutim, ne bi bio Wyatt Earp kad ne bi, usprkos
svemu, smatrao svojom dunou da svakog odbjeglog zlikovca goni,
pa tako i ovu dvojicu.
Duboko na elo navukao je crni stetson eir sa irokim obodom.
Siva pamuna koulja bila mu je oko vrata privezana crnom manom
od samta. Crni, kratki koni ogrta kojeg je inae nosio, stavio
je u deku koju je umotao i privezao iza sedla. Umjesto tog ogrtaa
nosio je bluzu od crne telee koe i pripijene hlae, koje su
padale preko sara njegovih teksakih izama s visokom potpeticom i
srebrnim mamuzama.
Bio je opasan redenikom na kojem su s obje strane bile privrene
futrole s revolverima kalibra 45. Pitolj s lijeve strane imao je
izuzetno dugaku cijev, i u njemu bi svaki dobar poznavatelj
oruja odmah prepoznao uveni bentline-special.
Marshal je ve tijekom ranog jutra preao nekoliko milja, kad je u
daljini primijetio tanak dim. Isprva se trgnuo, jer se odmah
sjetio Indijanaca koji su u njegovom ivotu igrali prilino
znaajnu ulogu, ali odmah se zatim na njegovom licu pojavio
osmjeh. Bilo mu je jasno to znai taj dim. Ovari su spaljivali
ovji izmet, dobivajui na taj nain naroitu vrstu gnojiva, kojem
su jo dodavali i odreene vrste biljaka. Oni su veinom dolazili
iz kotske, pa su od tamo i prenijeli takav nain gnojenja
panjaka.
To je za Wyatta znailo da se u blizini nalazi farma
Wyatt Earp je pritegnuo uzde svom drijepcu, skrenuo
potjerao prema vatrama.
Nigdje, meutim, nije vidio ni traga ovjeku koji je
vatre. Nastavio je dalje, od vatre do vatre, ali bez

nekog ovara.
ga s puta i
zapalio te
uspjeha.

Pokraj vatri je, istina, otkrio tragove konjskih kopita, ali

jahau nije bilo traga.
Njegove iskusne oi pratile su trag konjskih kopita po tvrdom
terenu, sve dok nije doao do kraja prostranog panjaka i ugledao
relativno tanku traku ume, koja se sputala niz padinu.
Napustio je trag nepoznatog jahaa i krenuo prema umarku u pravcu
zapada.

Kad se pribliio umarku, uvjerio se da se nije prevario. umarak

je predstavljao samo neku vrst granice izmeu velikog panjaka i
omanje doline na ijoj se sredini nalazila farma.
Farma se sastojala samo od jedne primitivno izgraene drvene kue
i omanje tale. Pokraj tale je bio smjeten povei koral, koji je
mogao primiti nekoliko stotina ovaca.
Kad se pribliio farmi na oko trideset yardi, prasnuo je hitac i
puani metak se zario pred njega u zemlju.
Zaustavio se i podigao desnu ruku.
Iz kue je na prag izaao neki ovjek, drei u rukama puku.
Mahnuo je pukom, pokazujui jahau da prie blie.
Pustio je marshala da prie na oko petnaest koraka udaljenosti, a
onda je ponovo podigao puku i uperio je u pridolicu.
Bio je to ovjek srednje visine, lica zaraslog u bradu. Bio je
odjeven u odrpano, staro odijelo, koje je bilo u toliko loem
stanju da se u njemu sigurno ne bi usudio otii niti u
najsiromaniji planinski gradi.
Bila je to prava slika usamljenog ovara.
Htio bih vam postaviti samo jedno pitanje, mister doviknu mu
marshal. Jeste li tijekom dana primijetili jednog, ili moda
dvojicu jahaa, negdje u okolini?
Ha viknu ljutito ovar, naslanjajui puku pokraj sebe na
dovratak lovac na ucjene, zar ne?
Wyatt odmahnu glavom, pa sjaha i polako se uputi prema farmerovoj
kui.
Stanite! promumlja farmer negostoljubivo, kad se marshal
pribliio na nekoliko koraka. to hoete?
Traim dva ovjeka koji su prole noi pobjegli iz zatvora u
Lapiki. To su dvojica bandita za kojima su raspisane potjernice.
Jedan od njih je prije dva dana, na putu izmeu Lapike i Bernsa,
ubio jednog ovjeka.
Ovar slee ramenima i puku, koju je bio ponovo podigao, spusti
kraj sebe u ugao pokraj vrata. Izaao je i uputio se prema gruboj
drvenoj klupi ispred kue.
Mrzovoljnog izraza na licu, spustio se na klupu i iz beskrajno
dubokog depa na hlaama izvukao kesu s duhanom, te nabio zemljanu
lulu.

Ja nikoga nisam vidio promumljao je. A i da sam vidio, nije me

za to briga. Nita me ne interesira.
Wyatt prie klupi i detaljno mu opie Lobstera i Hattawaya.
Ovar je, meutim, samo vrtio glavom.
Nikoga ja nisam vidio.
Juer je u Lapiki bio Clay Alison. Moda e vas to interesirati,
mister.
Pri spomenu imena tog zloglasnog odmetnika, ovar naglo podigne
glavu. Skoro mu je lula ispala iz usta od iznenaenja.
to kaete? Clay Alison? alite se!
Ne alim se. Moram, na alost, raunati i s time da je on umjean
u oslobaanje obojice zatvorenika iz zatvora.
- Vidi, vidi! Clay Alison! To je ve neto!
Ustao je s klupe i poeao se po neobrijanoj bradi.
Jesu li ta dva zatvorenika bili njegovi ljudi?
Ne vjerujem.
Ne vjerujete? To znai da ne znate. ovjee, u to se vi to
uputate? Ako su u pitanju ljudi Claya Alisona, onda vam samo mogu
savjetovati, mister, da odustanete od toga. Dalje prste! S tim se
momkom nije za aliti. Vidio sam ga prije tri godine u Bondu.
Znate li to je napravio? Natjerao je ljude da pleu kao sumanuti!
Bjeali su da je sve pucalo. Ne, ne, kaem vam, okanite se toga, a
mene bolje nita ne pitajte. Ja nita ne znam, nita nisam vidio,
niti uo.
I to je ipak neto odgovori marshal. Sad barem to znam.
Okrenuo se i poao prema svojem konju.
Hej povika za njim ovar nemojte mi zamjeriti, mister. Ipak
nisam toliko glup.
Ja to nisam ni tvrdio.
Farmer je klimao glavom lijevo-desno, a onda se odluio i krenuo
spram marshala. Kada mu se pribliio na tri koraka, otpuhnuo je
dim iz svoje lule prema njemu i rekao:
Ja ne elim sukob ni sa kim, mister. Ne elim ga, naravno, ni sa
vama. Ipak mi ne moete zamjeriti to ne elim imati bilo kakva
posla s Clayem Alisonom. Ja ovdje ivim sm i prokleto teko
preivljavam. Ljudi ovare ne vole previe, a niti ovarske farme,
to biste trebali znati.
Ja to znam.
Onda ete me shvatiti.
Da, da, samo vam elim rei da bi bilo dobro kada biste mi rekli
jeste li vidjeli nekog od odbjeglih zlikovaca.
Farmer ponovo slee ramenima i pogleda marshala.

Hm, jeste li vi sheriff? upitao je.

Marshal klimnu glavom, a onda iz desne izme izvue iz male
platnene torbice svoju veliku petokraku zvijezdu.
Ovar podigne glavu malo naprijed da bi bolje vidio, pa,
zamirivi na jedno oko, promumlja:
Marshal Dodge Cityja.
Naglo je podigao glavu.
Marshal Dodge Cityja? Hej, mister!
Zamirio je ponovo na jedno oko, a lice mu poprimi lukav i
prepreden izraz.
Mislim da bih trebao poznavati marshala Dodge Cityja. Postoji,
naime, samo jedan jedini.
To se i ja nadam odgovori mu marshal, penjui se u sedlo.
Marshal Dodge Cityja zove se, naime, Wyatt Earp nastavi farmer.
Wyatt je jo uvijek u ruci drao svoju marshalsku zvijezdu, i sad
je okrene na drugu stranu, pokazujui je farmeru.
Farmer stisnu oba oka i proita tekst koji je bio ugraviran na
poleini zvijezde.
Jesam li ja lud? rekao je kada je proitao, pa skinuvi eir s
glave, pone ga guvati u rukama. I vi ste stvarno Wyatt Earp?
Da.
E, pa onda, ao mi je to sam vas zadravao, marshale. Ja, stara
budala, trebao bih biti sretan to sam vas vidio, jer to sam
oduvijek elio. Trebate znati, naime, da sam i ja podrijetlom iz
kotske.
A tko vam kae da sam ja iz kotske? zapita ga marshal zbunjeno.
Rekao mi je va brat.
Moj brat? pogleda ga Wyatt Earp, sad ve zaista zainteresiran.
Da, on je nekada bio sheriff u Santa Feu.
Morgan, znai ree brzo Wyatt Earp.
Tako je potvrdi ovar, pa pripali lulu koja mu se u meuvremenu
bila ugasila. Ja sam se svojevremeno pokuao skrasiti u okolici
Santa Fea, ali ljudi me nisu prihvatili. Moram vam rei da je
Morgan bio dobar momak, koji mi je pomogao da pronaem jedno
mjesto na kojem sam mogao boraviti zajedno sa svojim smrdljivim
ovcama. Kada njega vie nije bilo, morao sam otii. Vi znate kako
je to. Osim toga, marshale, moram vam rei jo neto: Jednog od
one dvojice sam vidio jutros u zoru.
Wyatt se nagne prema farmeru, kako bi uo svaku rije.
Bio je to jedan momak s blijedim licem, kratkim, iljatim nosom i
isturenom bradom. Mislim da je imao svijetle oi. Na glavi je imao
taman eir, a na sebi tamnu, ispranu bluzu. Konj kojeg je jahao
nije bio ba najbolji. Neka raga mrke boje.
Znai, Hattaway, pomisli marshal.
Gdje ste ga vidjeli?

Na oko dvije milje odavde.

Kod vatre?
Da. Ba sam spaljivao izmet kojeg trebam za gnojivo.
Znam. Jeste li razgovarali s njim?
Da, pitao me kojim putem moe doi u Bond. Objasnio sam mu, ali
mislim da uope nije namjeravao otii tamo.
Kako ste to zakljuili?
Zato to je odjahao samo do ume koja otprilike vodi prema Bondu.
im je stigao do ume, skrenuo je prema zapadu.
Jeste li ga kasnije jo jednom vidjeli?
Jesam, jer sam i sm otiao u umu. A kad sam izbio na zapadnu
ivicu ume, ugledao sam ga u daljini kako jae kroz dolinu
Trescott. Tim bi putem mogao stii u razna mjesta, ali nikako u
Bond.
Marshal zahvali udnom ovaru na obavijestima, okrene se i nastavi
put.
Trag jednog od zlikovaca sada mu je bio poznat.
Hattaway je krenuo prema zapadu.
Kuda li je naumio?
Oito je namjeravao izbjegavati naseljena mjesta.
A moda je mislio da e njegov progonitelj teko pronai ovako
usamljenu farmu. U tom je sluaju svakako bio u pravu, jer da
marshal sluajno nije primijetio vatre, ne bi mu palo na pamet da
se iza uskog pojasa ume nalazi mala ovarska farma.
Wyatt je krenuo u oznaenom pravcu, i od ivice ume potjerao
drijepca prema zapadu kroz dolinu Trescott.
Kada je stigao do irokog Overland puta, bilo je ve prolo podne.
Nastavio je dalje, i za oko dva sata ugledao u daljini krovove
nekog grada.
Bilo je to, u stvari, malo naselje od svega sedam kua.
Wyatt bi u svakom sluaju vie volio da se mogao pribliiti
naselju po mraku, ali ovaj si put to nije mogao dozvoliti, jer bi
prednost koju bi na taj nain stekli Lobster i Hattaway bila
nenadoknadiva.
Kad je stigao u blizinu sumornog naselja, na prvoj je kui ugledao
prilino veliku tablu s nevjeto ispisanim imenom grada.
EAU
Bila je to francuska rije, koja oznaava VODU.
Vodi, meutim, nije bilo ni traga. Moda su stanovnici nazvali
svoje naselje tim udnim imenom ba zbog toga to im je voda bila
najpotrebnija.

Glavna je ulica malog grada bila prekrivena prainom. Sve kue,

poredane s obje strane glavne ulice, bile su prekrivene sivkastom,
finom prainom.
Na pokrivenom trijemu ispred krme sjedio je, na velikoj stolici
za ljuljanje, neki starac i ljuljao se, dok je stolica pod njim
kripala. eir je bio navukao do nosa, mada ga sunce nije moglo
zahvatiti ispod nadstrenice. Na sebi je imao bezbojnu, ispranu
koulju i izguvane hlae. Na nogama je imao pohabane papue, koje
su mu bile prevelike barem za tri broja.
Wyatt dovede konja sasvim blizu nadstrenice i pozdravi starca.
Starac mu odgovori nekim mrmljanjem, ne otvorivi usta.
Oprostite ako vas uznemiravam, mister ree marshal ali ja bih
imao samo jedno pitanje.
Starac kao da uope nije imao namjeru prestati sa svojim
ljuljanjem. Samo je promumljao kroz poluotvorene usne:
Pitajte.
Marshal mu opisa Hattawaya, ali starac je samo zavrtio glavom i
rekao:
Nisam ga vidio.
Wyatt mu onda dade i toan opis Lobstera.
Starac je, meutim, ponovno odmahnuo glavom.
To su banditi koji su pobjegli iz zatvora u Lapiki nastavi mirno
marshal. Jedan od njih je ubio vlastitog prijatelja. Osim toga,
za obojicom je ve odavno raspisana potjernica.
Na to starac naglo prestane s ljuljanjem i utke se uspravi u
stolici, gledajui marshala svojim odjednom budnim, sokolovim
oima.
Kako se zovu ti momci? zapitao je.
Beb Lobster i Welis Hattaway.
Vidi, bogati promumlja starac i prvi puta skine lijevu ruku s
grudiju, tako da je marshal s iznenaenjem mogao konstatirati da
starac na lijevoj strani grudi ima prikaenu zvijezdu sheriffa.
Onog psa, Lobstera, morao bih imati u svojoj kartoteci
promumljao je.
Brzo se podigao iz stolice i utke krenuo preko ulice na drugu
stranu, gdje je otvorio vrata male jednokatnice na ijem je
proelju pisalo SHERIFF.
Marshal krenu za starcem i zastade na otvorenim vratima
kancelarije.
Stari predstavnik zakona pone prekapati po svojem pranjavom
pisaem stolu i izvue potjernicu na kojoj je bio ba taj ovjek
kojeg je progonio marshal: Beb Lobster.
Je li taj?
Marshal potvrdi.

Do avola promumlja stari sheriff morat u dobro otvoriti oi.

U svakom sluaju, on do sada nije ovuda proao. Meutim, za
Hattawaya nisam siguran.
To bi moglo biti odgovori marshal jer je krenuo u ovom smjeru.
To emo odmah vidjeti ree sheriff. Otii u malo do madame
Oliver.
Proao je pokraj Wyatta i izaao na ulicu. Uputio se hitrim,
elastinim koracima, koji su udno odudarali od njegovog starakog
izgleda, do jedne od oblinjih kua. Odmah je zatim izaao u
drutvu jedne starice, koja je bila toliko tanka da se inilo da
e se svakog trenutka presalomiti.
Da, bio je ovdje, mister ree stari predstavnik zakona.
Jutros. Zapravo, prije podne. Kupio je kod nje neke sitnice.
to je kupio? insistirao je marshal.
Jednu plavo-crnu kariranu koulju i sivi eir. Osim toga, jo je
kupio duhana i komad suenog mesa.
Je li platio?
Naravno odgovori starica piskavim, smijenim tonom glasa. Sve
je platio, do posljednjeg centa.
Kako li je bandit doao do novca pomisli marshal. Ako je
Lobsteru i njemu zaista polo za rukom da se smi izvuku iz
zatvora, na koji su se nain domogli novca?
I opet se u marshalovoj podsvjesti pojavilo jedno ime, koje je
uvijek unosilo nemir: Clay Alison.
Zar je mogue da je veliki odmetnik iz La Punte, ne samo oslobodio
tu dvojicu bandita, ve im dao i novac?
Misao je bila veoma neugodna, jer ako je Clay Alison umijean u
cijeli sluaj, onda je on taj koji je sve podrobno organizirao. U
tom sluaju nee biti nimalo lako goniti tu dvojicu odbjeglih
zlikovaca.
To to se Hattaway toliko smueno kretao po terenu nije se,
dodue, uklapalo u cijelu kombinaciju s Alisonom, ali je govorilo
u prilog pretpostavci da se on odvojio od Lobstera.
Marshal zamiljeno pogleda malog, ostarjelog sheriffa.
Recite, sheriffe, poznajete li vi Claya Alisona?
I mali sheriff i mala, suhonjava ena, trgoe se na spomen tog
imena.
Claya Alisona? Sauvaj me Boe! ote se sheriffu.
Suhonjava ena poela se uplaeno kriati.
Nikada ga, znai, niste vidjeli?
Ne! I mogu vam rei da ne osjeam nimalo volje da ga vidim. On je
u ovim krajevima bio. U stvari, bio je u Bondu.
A u posljednje vrijeme niste nita uli o njemu?
Ne.

E, pa da znate, on je juer bio u Lapiki.

Za ime Boje! poviknu mali sheriff. U tom sluaju moram odmah
dati znak za uzbunu.
Prije nego ga je marshal uspio zaustaviti, stari se sheriff sjurio
na drugu stranu ulice i bjesomuno poeo metalnom ipkom udarati
po komadu ine, koji je visio ispred krme.
Prodorna zvonjava odjeknula je gradom.
Iz svih kua malene naseobine pojavili su se ljudi i
zainteresirano potrali ka sheriffu koji je dao znak za uzbunu.
Okupivi se oko njega, strpljivo su ekali da im objasni razlog
uzbune.
Stari sheriff zabi palce u izrez prsluka i, njiui se na prstima
poput nekog mladia, zapone:
Ljudi, imam za vas jednu lou vijest. Upravo sam saznao da se Clay
Alison nalazi u blizini.
Clay Alison? ponovi uplaeno jedan ovjek iz gomile, i to ime
aptom poe od usta do usta.
Neke ene odmah su potrale svojim kuama, sakupljajui djecu i
zatvarajui stoku.
Marshal je neko vrijeme promatrao strku, a onda zajai konja i
neprimjetno se udalji.
Ve je bio odmakao dvije-tri stotine metara, kada je iza sebe
zauo topot konja.
Okrenuo se i, na svoje veliko iznenaenje, ugledao starog sheriffa
kako juri za njim.
ekajte, ekajte! vikao je sheriff, maui nekom pretpotopnom
pukom koju je drao u lijevoj ruci.
Marshal ga je priekao dok se nije sasvim pribliio, te ga upitno
pogleda.
Sheriff podie puku tako da je cijev gledala ravno u marshalove
grudi.
Kako vam je palo na pamet da tek tako odjaite iz grada?
Nemojte me nasmijavati, sheriffe. Pa rekao sam vam da progonim
Lobstera i Hattawaya.
Pa to? Ja sam saznao neto puno vanije od toga. Clay Alison se
nalazi u ovoj oblasti!
Budite zadovoljni to to znate.
Hm ree sheriff i otro pogleda marshala svojim sokolovim oima.
A tko mi kae da niste ba vi osobno Clay Alison?
Marshal nije mogao a da se glasno ne nasmije.
Mislim, sheriffe, da u tom sluaju sigurno ne bih bio toliko glup
da vam to kaem.

Hm, to bi moglo biti tono. Moda vi i niste Clay Alison, no moda

ste Johnny Alison. uo sam da je on visok otprilike kao i vi, da
ima crnu kosu i da je snaan momak. ao mi je, ali morat ete se
vratiti.
ao je i meni, sheriffe, ali ja se ne vraam odgovori mu mirno
marshal, pa htjede pritegnuti uzde.
Na to mu sheriff uperi puku u bok i podviknu:
Podignite ruke u vis!
Marshal polako okrene glavu prema starom sheriffu i pogleda ga
direktno u oi.
Ja nisam ni Clay ni Johnny Alison, sheriffe. Moje ime je Earp.
Wyatt Earp. Na tragu sam Lobsteru i Hattawayu, a ukoliko e me
pratiti peh, osim ove dvojice morat u jo loviti i Claya Alisona.
Stari sheriff ostane bez rijei. Spustio je puku i irom otvorio
oi.
Marshal u znak pozdrava dotakne vrhom prsta obod svog eira, pa
nastavi put.
Iza njega bilo je tiho.
No kad je Earp nakon nekog vremena pogledao iza sebe, u daljini je
ugledao sheriffa kako jo uvijek nepomino stoji na istom mjestu i
gleda za njim.
Stari se sheriff iznenada i naglo trgnuo, zario mamuze konju u
rebra i potjerao ga prema marshalu.
Brzo ga je sustigao.
Trenutak samo rekao je. Bilo mi je potrebno neko vrijeme da
doem k sebi od onog to ste mi maloprije rekli. Jeste li vi
stvarno Wyatt Earp? Zapravo, to me ne bi trebalo uditi, jer sam
neki dan od putujueg trgovca uo da se nalazite u Jampi.
To je tono odgovori marshal. Bio sam tamo.
Ali gdje je Doc Holiday? ovjek mi je rekao da je i Doc Holiday
bio s vama.
On lei u Jampi. Nije mu dobro.
ao mi je za njega, marshale rekao je i nastavio zamiljeno: Sad sam u prilino gadnom sosu.
Marshal odmahnu rukom:
Samo vi dobro otvorite oi. Ako naie Lobster, uhapsite ga.
Hou, ali to ako naie onaj drugi?
Tko?
Clay Alison?
Njega pustite da projai. Sjednite u najdublji ugao svoje
kancelarije i zabavite se nekim poslom za vaim pisaim stolom.
To u i uiniti, budite uvjereni! odgovori stari sheriff
ivahno, a onda skine eir s glave i nastavi:
Stvarno mi je bila velika ast, marshale, da vas osobno upoznam. A
zapravo sam se ponio kao zadnja budala.

Nije bilo ni upola tako kako kaete nasmijei se marshal i prui

mu ruku.
Starac je brzo prihvati i snano stegne.
Sretan put, marshale. elim vam puno uspjeha.
Hvala.
Wyatt Earp pritee uzde svom drijepcu te ga u otrom kasu potjera
u smjeru jugozapada.
*

Wyatt Earp je jahao, razmiljajui o Docu Holidayu kojeg je

ostavio u Jampi. Pitao se, nije li mu moda ipak trebao ostaviti
neku poruku?
Kada je polazio, smatrao je da bi to bilo nepotrebno. Doc Holiday
bi ionako ve rano idueg jutra saznao to se dogodilo. Previe
dugo je Doc poznavao marshala da bi i u jednom trenutku posumnjao
da e Wyatt krenuti u potjeru za zlikovcima, ak i u sluaju da je
u cijelu stvar umijean i jedan Clay Alison!
Taj se odmetnik iz La Punte pojavljivao poput sablasti, i svaki
put kada bi se pojavio, dogodilo bi se neto neugodnog. Nije stoga
niti udo to se marshal trudio da u velikom luku zaobilazi mjesto
u kojem se Clay pojavi.
Je li Clay Alison stvarno oslobodio onu dvojicu iz zatvora?
Kada je Clay Alison u pitanju, treba biti spreman na sve. U
njegovoj pratnji uvijek su bila braa Johnny i Matt, a bilo je
poznato da su oni bez pogovora radili sve to bi Clay naredio.
to li je taj odmetnik uope traio ovdje gore u brdima? U svakom
sluaju, kadgod bi krenuo iz La Punte, s june granice Colorada, u
bilo koju oblast da se uputio, tamo bi zavladala panika.
U tom je pogledu Clay Alison bio opasan poput stampeda.
Briga za Doca Holidaya veoma je optereivala marshala. A tek to
su se u Jampi dogovorili da ponu jedan mirniji, staloeniji
ivot
Godinama se ve Doc Holiday podrugivao s poslom kojeg je
obavljao marshal. A Wyattov posao je zaista bio paklen, i Doc je
bio u pravu kada mu je govorio da se uope ne isplati zbog drugih
ljudi stavljati svoj ivot na kocku. Bilo je krajnje vrijeme da se
i drugi ljudi ukljue u borbu protiv bezakonja, a ne da svaki
ozbiljan posao padne na Wyattova lea.
Koliko je samo gangstera uspio privesti sudu i pravednoj kazni,
taj marshal iz Dodge Cityja. Koliko je njih pobijedio, izlaui
svoj ivot opasnosti! Koliko ih je samo miljama progonio kroz
cijelu zemlju! Kroz uareni pijesak Texasa i kamenite pustinje

Arizone, kroz snjene planine Colorada ili beskrajne ume

Wyominga.
I za sve to to je inio, za sav taj ogroman napor kojeg je
ulagao, doivio je samo gorka razoaranja, nezahvalnost svog
grada, koji mu je okrenuo lea u trenutku kada je u aferi
Lockheed-Drickol bio lano optuen!
Wyatt Earp bio je do te mjere razoaran dranjem graana Dodge
Cityja, da je istog trenutka okrenuo lea gradu. Kao opravdanje za
taj postupak posluila mu je injenica da je krenuo u potjeru za
odbjeglim Drickolom. Uhvatio ga je i predao pravdi, ali nakon toga
nije se vratio u Dodge City. Zdravstveno stanje Doca Holidaya
stalno se pogoravalo, i ta je injenica nagnala marshala da
ispuni Docovu staru elju da zajedno odjau u planine Colorada,
u Glenwood Springs, kojeg je Doc toliko volio.
Glenwood Springs bio je gradi smjeten u jednoj prekrasnoj
zelenoj dolini, okruenoj umovitim padinama planina. Cilj Doca
Holidaya bio je hotel Windhill, iji je vlasnik, ovjek po imenu
Henderson, bio njegov dugogodinji prijatelj.
Wyatt Earp sjetio se svega toga, jer je u tom trenutku bio udaljen
svega oko pedesetak milja od Glenwood Springsa, dok je Doc Holiday
leao u prljavom prenoitu u pranjavoj Lapiki i nije bio u
stanju prijei toliki put. A nekada je bilo sasvim drugaije.
Nekada niti stotine milja za Doca nisu predstavljale nikakvu
prepreku.
Njegov je ivot bio ispunjen time da zajedno s marshalom jai
savanama zapada, da tjera svog vranca kroz visoku travu prerije,
da dijeli ivot kojeg je vodio taj uveni predstavnik zakona.
Mnogo je puta munjevit pokret Holidayeve ruke s revolverom,
brzinom koja je bila i ostala bez premca, spasio marshala iz
gotovo bezizlaznih situacija. Vrhunac njegove odanosti marshalu
bio je onaj 26. listopad 1881. godine, kada je Ike Clanton,
zajedno sa svojim banditskim klanom, pozvao marshala u O.K. koral,
s namjerom da svog najveeg neprijatelja ukloni za sva vremena. S
Wyattom su u tom trenutku bila samo njegova braa Morgan i Virgil.
U tim je kritinim trenucima Doc Holiday leao u postelji, u koju
ga je bacio jedan od napada njegove teke, neizljeive bolesti.
Meutim, u posljednjem je trenutku saznao za predstojei obraun i
pojavio se, podupirui se u hodu o puku, pred Wyattovom
kancelarijom te rekao:
Idemo.
Marshal nikada u ivotu nije to zaboravio, a sjeanje na taj
trenutak pratit e ga tijekom njegovog cijelog ivota.
A Docu, koji je u ovom trenutku leao iscrpljen i bolestan u
Lapiki, nitko vie nije mogao pomoi.

U marshalovu se duu uvukao neki hladan oaj i on je, nagnut

sasvim nisko nad lepravu grivu svog drijepca, jurio sve bre u
pravcu jugozapada.
*

Kasno poslije podne pred njim se ukazala niska i dugaka

graevina.
Bile su to tipine konture zgrade potanske postaje za izmjenu
konja.
Wyatt u galopu dojuri do sme stanice i zaustavi svog konja u
oblaku praine.
Skoio je iz sedla i, uavi u hodnik zgrade, povikao:
Hello! efe!
Nitko se nije javio.
Produio je nekoliko koraka naprijed prema prostoriji za koju je
pretpostavljao da se u njoj nalazi ef stanice, a onda je zastao
na pragu kao prikovan.
Na nekoliko koraka od njega, na podu je lealo tijelo nekog
ovjeka.
Wyatt je stajao svega tri sekunde, a onda se okrenuo i istrao iz
zgrade prema koralu koji je bio prazan. Pogledao je omanju, nisku
prostoriju, u kojoj su visjele stare opreme za konje, a onda je
optrao s druge strane zgrade i ponovo se vratio do kancelarije
efa stanice te malo podrobnije pregledao mrtvog ovjeka.
Okrenuo ga je na lea i ugledao sive i ukoene oi ovjeka koji je
mogao imati najvie dvadeset pet godina. Bio je pogoen s lea, a
metak je najvjerojatnije proao kroz srce. Pod na kojem je leao
bio je natopljen krvlju.
Oba mala ormara bila su otvorena, a ladice izvuene. Svuda po podu
bili su rasuti papiri na kojima je ef stanice biljeio izmjene
konja i vrijeme dolaska i odlaska potanskih koija.
Wyatt izvue tijelo ubijenog, iskopa grob i sahrani ga. Na svje
humak je stavio nekoliko komada teeg kamenja, kako ga divlji psi
ne bi otkopali, a onda je, skinuvi eir, utke stajao nekoliko
trenutaka.
Pred njim je u svjeem grobu leao nepoznati mladi, podmuklo
ubijen revolverom s lea.
Vjetar, koji se u tom trenutku podigao sa zapada, podsjetio je
Wyatta Earpa da njegov put jo nije zavren, te da to prije mora
nastaviti put.
Veliku listu, na kojoj su bili upisani dolasci i odlasci koija,
ponio je sa sobom, ukljuujui i dvije fotografije koje je
pronaao meu razbacanim papirima na podu.

Zato je uope bilo takvih prizora u ovoj zemlji kao to je ovaj

na kojeg je naiao? Zbog ega postoje ljudi koji su zbog neke
beznaajne koliine novca u stanju podmuklo ubiti ovjeka?
Kad je podigao pogled prema putu kojim je trebao nastaviti u
pravcu zapada, marshalovo se lice inilo kao da je isklesano od
granita. Bilo je mrano i ukoeno.
Negdje u daljini ispred sebe je vidio hladne, zelene oi i
boginjavo lice gangstera Beba Lobstera.
Je li taj zlikovac bio ovdje, i je li on ubio ovog mladog ovjeka?
Ili je to, moda, uinio Hattaway?
Najednom, sjetio se jednog drugog lica, i kroz glavu mu je prolo
ime Alison.
Jesu li ovdje bila tri odmetnika iz La Punte?
Clay Alison, meutim, nije spadao meu ljude koji bi pucali
ovjeku u lea, a takoer niti njegova braa. Ma kakvi da su bili,
braa Alison nikada nisu bili podli psi. Drali su do starih
zakona Zapada, no samo do onih koje su priznavali.
Ne, to nije bilo djelo Cleya Alisona. Naprotiv, sve je ukazivalo
da je zloin poinio Beb Lobster.
Je li to znailo da se zlikovac nalazi pred marshalom? To je
takoer moglo znaiti da su se Lobster i Hattaway ponovo sastali.
To je bilo sasvim mogue.
Moda su se gangsteri dogovorili da se nakon bijega iz zatvora
sastanu na tom mjestu? Moda su jo od ranije znali za ovu postaju
za izmjenu konja?
Moda su se nakon bijega htjeli ovdje snabdjeti novcem. Lobster je
vjerojatno bio potpuno bez novca, pa je tu okolnost ivotom platio
mladi ef potanske postaje.
Jedino to je marshal mogao vidjeti, bili su jasni tragovi jednog
jahaa. Bio je uvjeren da su to tragovi ubojice.
Ne jednom mjestu gdje je oko udubljenja na putu zemlja bila
vlana, Wyatt je sjahao da bi paljivije pregledao tragove koji su
tu bili izuzetno jasni.
Marshal je po navici traio na tragovima neku sitnicu koja bi bila
karakteristina za trag, i koja mu je pomagala da ga kasnije, kada
ponovo naie na taj trag, moe bez problema prepoznati.
Meutim, ovdje toga nije bilo. Bila su to etiri sasvim obina
otiska kopita, koji se ni po emu nisu razlikovala od mnogih
drugih.
Ima sree taj zlikovac promrsio je kroz zube i ponovo zajahao
konja.
A onda, im je malo odmakao, naglo je zaustavio konja.
Taj je ovjek, koji je ovuda projahao i za kojeg je marshal bio
uvjeren da je ubojica, napravio jednu veliku greku. On je, naime,

sjahao s konja i pjeice otiao do jedne omanje bare da bi

provjerio je li voda upotrebljiva za pie.
Na taj je nain na vlanom tlu ostavio otiske svojih izama. A na
njima je marshal pronaao barem est detalja prema kojima bi ih
uvijek mogao prepoznati. Peta lijeve izme bila je izlizana s
unutranje strane, mamuze su bile postavljene sasvim nisko, na
desnoj je izmi on bio zakrpan okruglim komadom koe, a potpetica
lijeve izme bila je udnovatog jajastog oblika.
Sada te imam, mome promrmljao je marshal. Nai u te pa makar
pobjegao do Meksikog zaljeva.
*

U sumrak, Wyatt je na horizontu ugledao obrise nekog grada.

Nije to bio neki veliki grad, ali je bilo jasno da nije ni neko
malo naselje od svega nekoliko kua.
Kad se pribliio gradu na nekih tri stotine jardi, ugledao je s
lijeve strane puta, prikovan za stablo jednog drveta, povei
drveni putokaz s imenom grada ispisanim krupnim slovima. Gradi se
zvao Shoshon Falls.
Marshal se odmah sjetio da je to ime ve ranije uo. Tu je bila
smjetena jedna od najveih potanskih postaja kompanije Wels
Fargo u sjevernom Coloradu.
Kompanija Wels Fargo bila je jedna od najveih transportnih
organizacija koja je ikada postojala. Zahvaljujui toj golemoj
organizaciji, koja je djelovala u vrijeme stvaranja nove Amerike i
konanog osvajanja ogromnih prostranstava Zapada, roba je prilino
uredno prebacivana s jednog na drugi kraj zemlje. Osim toga,
kompanija Wels Fargo raspolagala je i prvorazrednim putnikim
potanskim kolima, koja su povezivala udaljene gradove i
naseobine, pa je radi obavljanja tog posla organizirala na mnogim
mjestima privatne postaje za izmjenu konja.
Na Srednjem su zapadu te postaje bile uglavnom u veim mjestima,
dok su ovdje na sjeveru sme stanice predstavljale prave male
naseobine.
Jedna od takvih naseobina bio je i stari Shoshon Falls, koji danas
vie ne postoji. Uniten je u velikom poaru, a potanska postaja
je prebaena dalje prema sjeveru u Bond.
Kada se marshal pribliio prvim kuama Shoshon Fallsa, nebo je
bilo prekriveno purpurnim rumenilom, a sunce na zapadu bacalo je
posljednje zrake na daleke planine. Zaustavio se kod jednog korala
s lijeve strane ulaza u grad i promatrao glavnu ulicu gradia.

Bila je to vrlo iroka ulica s malim usponom, sa ije su se obje

strane nizale kue, sjenici, tale i korali.
Na svim stranama vidjela su se potanska kola Wels Fargo. Wyatt
Earp nije imao namjeru krenuti glavnom ulicom, stoga je poao iza
korala s lijeve strane. Ubrzo je, meutim, ustanovio da se s te
strane nalazi svega nekoliko kua, te da praktino postoje samo
dvije poprene ulice koje sijeku glavnu, i da se u njima nalaze
samo neke usamljene, izdvojene kue.
Zaustavio se stoga iza jednog sjenika, sjahao s konja, maramom
otresao prainu sa izama i odijela, a onda poveo konja sa sobom.
Nekoliko koraka dalje ugledao je velika vrata na kojima je bio
natpis tala za iznajmljivanje.
Uao je i zatekao mnogo ljudi koji su obavljali svoj posao. Tu su
se timarili konji i uprezali u kola, dok su drugi bili voeni u
tale ili na pojilo.
Marshal zaustavi jednog crnomanjastog momka i upita ga ima li neki
slobodan boks.
Da, mister odgovori mladi ba je sad u tali broj 2
osloboeno jedno mjesto. To vam je drugi boks s lijeve strane.
Moete tamo odmah odvesti svog konja.
Marshal povede svog drijepca u boks, oslobodi ga sedla, a onda
suhom slamom pone trljati konja. Nakon toga se pobrinuo da konj
bude napojen i nahranjen.
Meutim, u meuvremenu nije postalo mnogo mranije, iako je
marshal to prieljkivao. Ipak je polako krenuo uz malu poprenu
ulicu, sve dok nije izbio na glavnu. Na tom se uglu nalazila
prodavaonica oruja.
Marshal se zaustavi pokraj izloga prodavaonice, u kojem su bile
izloene tri Winchesterke.
Pogledao je izloene cijene. Bile su visoke, ali puke su bile
zaista dobre. Znao je da je dobra puka isto toliko potrebna ovdje
u brdima, kao i tamo, daleko junije u preriji.
Wyatt se popne na trotoar i polako poe dalje.
Odjednom, do marshala dopre neki divlji, priguen krik, koji je
odjeknuo ulicom.
Marshal je kasnije pomislio da je ipak bio u pravu to je smatrao
da bi bilo bolje da je u grad stigao petnaest minuta kasnije.
U tom sluaju ne bi upoznao ovjeka kojeg je, zahvaljujui svom
ranom dolasku, bio primoran susresti ve nakon nekoliko trenutaka.
S druge strane ulice, pred saloonom iznad kojeg se isticala velika
firma s natpisom ispisanim veoma krupnim slovima, STARLIGHT BAR,
stajao je neki ogroman ovjek zdepastog tijela i koatog lica
koje je bilo ukasto i boginjavo. Nos mu je bio kratak i tupast,

a brada snana i istaknuta. Oi su mu bile postavljene podalje od

nosa i svjetlucale su nekom nezdravom utom bojom. Obrve su mu
bile guste i upave, a slina mu je bila i kosa, koja je
izvirivala nemirno ispod eira.
Na sebi je imao bluzu napravljenu od sirove koe wapiti-jelena, i
hlae od grubog platna udjenute u izme.
Za opasa je bio zadjenuo revolver, a u saru izme zatakao no.
Bio je to Jack Orkan.
Grmalje je stajao raskoraen, s palevima zadjenutim u izreze
ukastog, prljavog prsluka koji mu je bio tijesan.
Glavu je zabacio i derao se promuklim glasom:
Jeffe, zavri s tim prokletim crvenokocem!
Taj je poziv bio upuen jednom snanom, trapavom momku, koji se
bio uputio prema jednom ovjeku kojeg je vrijedilo pogledati.
Bio je to vitak ovjek, visokog stasa, s bakrenom bojom lica.
Tamne, blistave oi gledale su bistro i jasno s tamnog lica. Imao
je dugu crnu kosu, koja mu je padala do ramena, a bio je odjeven u
kono odijelo s resama.
Indijanac!
Bulder, ovjek kojem je Orkan doviknuo da dovri Indijanca, poe
naprijed i zastade na korak pred njim.
Isklesan kao od kamena, Crvenokoac je stajao na ivici nogostupa.
Indijanac je imao najmanje pedeset godina. Na njegovom ozbiljnom,
plemenitom licu jasno se vidjela napetost i iekivanje.
Hajde, sad! urlao je Orkan.
Bulder pojuri naprijed i baci se divljaki na Indijanca.
Ovaj je vjetim pokretom ruke odbio prvi udarac i ispruio lijevu
ruku kako bi zaustavio napadaa.
Bulder je na trenutak stao, jer je bradom naletio na Indijanevu
ruku i zatresao glavom kako bi se malo povratio od iznenadnog
udarca.
Grmalju je to bilo dovoljno da se okrene i bijesno vikne:
Finch! Parkeru!
Jedan momak s bikovskim vratom, kakav Wyatt Earp nikada do sada
nije vidio, skoi iz sjene iza Orkana i istra dole na ulicu. Bio
je to cowboy Harry Finch.
Imao je dvadeset osam godina i bio je atletski graen. Luton
Parker, drugi momak kojeg je Orkan pozvao, bio je neto nii, ali
nabijen i snaan.
Obojica su se kao ludi bacili na Indijanca.
Ljudi s ulice promatrali su to se dogaa. Neka kola, koja su u
tom trenutku prolazila pokraj marshala, zaustavila su se i dva su
ovjeka, koji su sjedili na koijakom boku, zainteresirano poela
promatrati razvoj situacije.
Pristiglo je jo ljudi, no nitko nije reagirao.

Naprijed! urlao je Orkan svojim promuklim, prijeteim glasom.

Nabijte ga u zemlju!
Pod tekim Finchevim udarcima Indijanac je pao na koljena, no ipak
se pokuao dii.
Na to su obojica napadaa poletjeli i oborili ga tekim udarcima
na zemlju, tako da je licem pao na ulicu.
Kad je, usprkos tekim udarcima, jo jednom pokuao ustati,
doekao ga je Finch i ponovo oborio na zemlju.
Indijanac se ipak pridigao na noge i kad ga je Finch ponovo napao,
uspio je odbiti njegov napad. Stajao je nesigurno na nogama, ali
nije se predavao.
Odmah je na njega poletio i Parker, ali je imao nesreu naletjeti
na Indijanevu povijenu glavu. Zastenjao je.
U tom trenutku pucnu ogromni predradnik Orkan prstima, i na ulicu
s nogostupa sie jedan ovjek, koji je do tog trenutka stajao
naslonjen na jedan od stupova nadstrenice. Na sebi je imao crno
kono odijelo i crnu koulju. I kosa mu je bila crna. Jedino su na
veernjem svijetlu svjetlucale metalne bijele cijevi koltova.
Krenuo je ukoenim koracima prema Indijancu, s oiglednom namjerom
da ga dokraji udarcima pitolja.
Hej!
Hej!
Preko ulice se uo povik. Bio je to Wyatt Earp.
Greg Mescelo se naglo zaustavio i okrenuo glavu. Zastali su i
Parker i Finch.
Lice ogromnog predradnika Orkana smrailo se kada je ugledao
visokog stranca, koji je brzim koracima prelazio ulicu.
Wyatt se zaustavi na korak, dva od Fincha i pogleda u smjeru
snanog predradnika.
Hej, mister rekao je ako ovi junaci pripadaju vama, onda im
naredite da se vrate.
Predradnikovo se lice promijenilo na neki udan nain. Ugao usana
s desne strane najednom mu se spustio, a lijevo mu se oko
zatvorilo. Nos mu se nekako podigao, a elo kao da mu se sasvim
smanjilo.
Malo je podigao glavu i izvukao paleve iz proreza svog utog,
prljavog prsluka. Zatim je ispruio ruku spram marshala.
Jeste li vi neto rekli, ovjee? upitao je.
Jesam.
A to ste to rekli, ako smijem pitati?
Rekao sam da ako su ovi junaci vai, onda im trebate narediti da
se vrate.
Orkan se polako uspravi u svoj svojoj veliini, te pone
odmjeravati marshala stisnutim oima.
Recite, mister, da vama moda nije dosadio ivot?
Uope nije, ali ni najmanje ne volim kada trojica napadaju jednog
usamljenog ovjeka. Ne sviaju mi se takva junatva.

Zar vi mislite, ovjee, da nekoga ovdje interesira to se vama

dopada ili to vi volite, a to ne volite?
Marshal ga je hladno odmjerio.
Recite vaim ljudima da ostave na miru tog ovjeka rekao je
mirnim glasom.
Na to se grmalj isprsi i spusti ruke na kukove. Podignuo se malo
naprijed i rekao:
Jeste li vi to rekli ovjeka?
Da, rekao sam ovjeka! odgovori marshal i dalje mirno.
I vi se usuujete da tog prokletog crvenokoca nazovete ovjekom?
ovjee, zar ne znate da je on jedan prokleti Indijanac?
Mene ne interesira ima li taj ovjek bijelu, crvenu ili crnu kou.
Smatram da je sramota da trojica navale na jednog ovjeka.
Tako dakle? Vi smatrate da je to sramota? ujte ovjee, meni se
sve ini da vi vapite za batinama. Ovaj ovjek je crvenokoac i
njih treba tui gdje god ih ovjek sretne. Zar vi, uostalom, ne
znate za veliku izreku naeg predsjednika Lincolna, koji je rekao
da je jedino pretueni Indijanac dobar Indijanac?
To, prije svega, nije izreka predsjednika Lincolna, ve generala
Shermana odgovori mu marshal ravnoduno. A drugo, ne radi se o
prebijenom Indijancu, ve o mrtvom Indijancu. Tree, to je jedna
vrlo alosna izreka.
Na predradnikovom se licu odjednom pojavi lukav izraz.
Mislite?
Da, mislim.
Grmalj se u trenutku izmijenio. Kao da je najednom postao drugi
ovjek. Uspravio se u svoj svojoj visini, zabio oba palca u
proreze na prsluku i prijetei, raskoraen, zagrmio punim glasom:
Greg, spremi se! Finch, zavri s tom crvenom huljom!
Finch, uvijek spreman na surove obraune, duboko udahne zrak u
snana plua, a onda stegnu ake i pognu glavu kao bik spreman
jurnuti na protivnika.
Indijanac je kao ukopan stajao pokraj nogostupa. Lijevo mu je oko
bilo gotovo zatvoreno, a s desnim je takoer imao problema, budui
da mu je iz posjekotine tekao tanak mlaz krvi preko kapka. Ruke su
mu takoer bile krvave.
Stanite, Finch! zau se zvonki marshalov glas.
Finch zastade na mjestu i okrene glavu prema marshalu, da bi je
ve u sljedeem trenutku okrenuo prema svom gazdi, pitajui se to
da radi.
Ja sam ti neto naredio, Finch! izdere se predradnik.
Ogromni cowboy klimnu glavom.
A da se ne bi osjeao usamljenim nastavi predradnik, pomoi e
ti Bulder i Parker. Sabijte crvenokoca u zemlju. elim ga vidjeti
isprebijanog, kako lei u praini.

U trenutku kad je Finch krenuo da izvri naredbu svog gazde,

marshal podigne lijevu ruku i zaustavi ga.
ekajte, mister rekao je.
Kako se usuujete? zarea Finch.
Odustanite od tog divljatva. Ako vam je taj ovjek neto
napravio, pozovite sheriffa.
On mi nije nita napravio.
Eto, vidite.
U tom je trenutku, na mig svog efa, Bulder pokuao s boka napasti
marshala.
Bila je to greka, koju je odmah skupo platio.
Wyatt je iz pojasa zamahnuo lijevom rukom, i snanim udarcem ake
pogodio napadaa u glavu. Udarac je oborio napadaa s nogu.
To je jo vie razbjesnilo Fincha, koji je crven od bijesa poletio
na Wyatta Earpa.
Wyatt je odbio dva udarca, a onda je ispruio svoju ljevicu i
pogodio tako snano Fincha u grudi, da se ovome od bola izduilo
lice. Ipak je, uz neprekidno bodrenje predradnika, nastavio s
napadom.
Istovremeno je i Parker pokuao napasti marshala. Marshal je,
meutim, samo zamahnuo rukom i iz zaokreta pogodio Parkera u lice.
Parkerov je nos odmah prokrvario, a on zateturao i tresnuo na tlo.
U meuvremenu se Finch, kojeg je po drugi put snanim udarcem
marshal odbacio, ponovo pribrao i pognute glave poletio prema
Wyatt Earpu.
Wyatt uope nije imao namjeru uputati se u dugotrajnu i
iscrpljujuu tunjavu s ovim grmaljem. Stoga je hitro uzmahnuo
desnom akom i razbio gard protivnika, a onda ga lijevom pogodio u
sm vrh brade.
Finch je imao dojam da mu je vilica zdrobljena, ali se jo uvijek
nije predavao. Zamlatarao je rukama kao krilima, pokuavajui
iznenada dohvatiti marshala, ali njegovi su udarci pogaali u
prazno.
Wyatt Earp je jo jednom iskoristio priliku i dobro tempiranim
udarcem ponovo pogodio bradu protivnika.
Udarac je bio toliko snaan da je ogromni cowboy poletio glavom
unatrag. Jednog se trenutka inilo da njegovo krupno tijelo lebdi
u zraku, a onda je pao i ostao na zemlji.
Na ulici je za trenutak zavladala grobna tiina.
Wyatt Earp se okrene prema Indijancu.
Moda bi sad crveni ovjek mogao nastaviti svoj put rekao je
sasvim mirnim glasom.
Trebalo je vidjeti do koje se mjere promijenilo lice predradnika
Jacka Orkana. Izraz zadovoljstva, koji je dotad bio jasno vidljiv
na njegovom licu, ustupio je mjesto izrazu divljeg bijesa. Skoio
je s nogostupa i, dok su mu oi postajale sve tamnije od srdbe,
urlao je, pokazujui prema marshalu:

Naprijed, ljudi, svrite s obojicom! Hajde, Tede, Rick!

Mahnuo je rukom dvojici svojih ljudi, koji su sve dotle nepomino
stajali, naslonjeni leima na zid saloona.
Njih su dvojica odmah skoili s nogostupa na ulicu.
Wyatt se postavio ispred Indijanca i odgurnuo Teda Barabana, koji
je prvi poletio. Odmah zatim ga je pogodio jednim direktom, koji
je ovoga bacio na koljena.
U tom trenutku odjeknuo je preko ulice jedan dvostruki zviduk, a
odmah za zvidukom prasnula su tri hica iz revolvera.
Borba je u trenu bila prekinuta. Sve glave su se okrenule u smjeru
trojice konjanika, koji su se iznenada pojavili na ulici.
U sredini je na vrancu jahao snaan, miiav ovjek irokih ramena
i etvrtaste glave. Na sebi je imao crvenu koulju i crni eir sa
irokim obodom. Bluza mu je bila od crne koe, a takve su mu bile
i hlae. Uoljive su bile i njegove mamuze sa otrim iljcima
oblika zvijezde, koje su bile nisko objeene na teksake izme.
Ukoso preko ramena imao je prebaen redenik s dva reda metaka. S
obje strane nosio je po jedan revolver kalibra 45, a u ruci je
drao winchesterku sa skraenom cijevi. Hladnim pogledom motrio je
podruje sukoba.
Na cijelom Zapadu nije bilo ovjeka kojem ne bi bilo poznato ime
tog jahaa.
Clay Alison!
Taj odmetnik iz La Punte izbio je malo ispred svoje brae Johnnyja
i Matta, te zadrao pogled na marshalu.
Nije bila nikakva sluajnost da su Orkanovi cowboyi zaustavili
svaku akciju, jer se i izraz lica njihovog efa sasvim promijenio.
On je iskolaenih oiju zurio u trojicu jahaa, a onda je
procijedio promuklo kroz zube:
Do avola! Clay Alison!
Odmetnik okrenu glavu prema njemu i pogleda ga.
A vi ste Jack Orkan, ako se ne varam rekao je.
Predradnik prijee rukom preko suhih usana i potvrdi:
Da, u svakom sluaju to sam ja i veselim se to me poznajete,
Claye.
Nitko vam nije dozvolio da me oslovljavate s Clay, Orkane ree
prezrivo odmetnik. Ja ne doputam svakoj budali da me zove po
imenu.
Budali? pobuni se ogromni predradnik. to vas je navelo da me
takvim ocijenite, mister Alisone?
Svaki ovjek, koji se na sred ulice uputa u sukob s Wyatt Earpom
je za mene budala.
S kime?
S Wyatt Earpom, rekoh. I ne bi bilo loe, Orkane, da jednom dobro
operete ui, bolje biste uli.
Clay sjaha s konja i dobaci uzde svom bratu Mattu, pa se uputi
ravno prema Starlight baru.

Kad se popeo na gornju stepenicu trijema, pred ulazom u bar, Orkan

se s potovanjem odmakne da mu napravi mjesta.
Clay Alison nije se udostojao niti pogledati ga, dok je prolazio
pokraj njega. Objema je rukama odgurnuo pokretna vrata na
prostoriji sa ankom, uao unutra i uputio se prema anku.
Njegov brat Johnny je krenuo za njim.
Kad je stigao do Orkana, ovaj ga zaustavi:
Recite, vi ste Clayev brat, zar ne?
Johnny ga prezrivo odmjeri.
Da, pa to?
to je on maloprije rekao? Wyatt Earp?
Da, to je rekao odgovori mu Johnny Alison kratko.
Nije mogue! Vi se alite, Alisone! Vi tvrdite da je onaj momak
pokazao je palcem preko ramena prema marshalu Wyatt Earp?
To je rekao moj brat, i nadam se da se neete usuditi posumnjati u
rijei mojeg brata.
Hm, ne, ne! Kad je on rekao, onda to mora bit tako promumlja
Orkan vie za sebe, pa okrene glavu prema marshalu, gledajui ga
sad sasvim drugim pogledom.
Polako je siao niz nekoliko stepenica, koje su s trijema vodile
na ulicu, i zaustavio se ispred marshala.
Tek se sada vidjelo da je marshal isto toliko visok kao i golemi
predradnik Jack Orkan.
Orkan ga odmjeri od glave do pete, a onda mu se pogled prikuje za
magine marshalove oi.
Tako, znai promrmlja. Veliki Wyatt Earp.
Rekao je to sasvim tiho, ali dovoljno jasno da su mogli uti i svi
ostali.
Sigurno vam je predstavljalo naroito zadovoljstvo da se
umijeate, marshale promumljao je zatim.
Uope nije odgovori mu marshal, popravljajui bluzu i
stavljajui na glavu eir koji mu je bio pao s glave. Radi se
jedino o tome, Orkane, da ja, kao to sam ve rekao, uope ne
podnosim kad nekoliko ljudi napadne jednog usamljenog ovjeka. I
to je sve.
Uhvatio je Indijanca ispod ruke i poveo ga ulicom.
Orkan se okrenuo za petama i pogledao za njim tek kad se marshal
ve udaljio nekoliko koraka.
Lice mu je bilo nacereno.
To se zove dvostruka neugodnost promumljao je. Prvo Clay
Alison, pa onda jo i Wyatt Earp! Pitam se koliko e mi pia biti
potrebno da sperem grlo od onog to sam morao progutati.
Okrenuo se i poao ponovo uz stepenice prema ulazu u Srarlight
bar, ali kad je vidio pokraj vrata Claya Alisona, predomislio se
i okrenuo. Poao je zatim preko ulice na drugu stranu, prema maloj
krmi koja se zvala Colorado saloon.

im je uao, uputio se do anka i na plou spustio svoju maljavu,

ogromnu aku takvom snagom da su sve ae zaplesale. Onda je
zaurlao:
Duplo pie! Samo brzo, stari spavau!
Bez mnogo uzbuenja krmar dohvati jednu au i natoi tri prsta
tekuine. Oigledno je ve bio oguglao na sline nastupe gostiju
kakav je bio Jack Orkan.
Malo-pomalo, u krmi su se poeli okupljati lanove Orkanove
bande, kako su ljudi obino nazivali cowboye s rana gdje je Orkan
bio predradnik.
*

Wyatt Earp je odveo Indijanca do poprene ulice i tu se zaustavio.

Mislim da e crveni ovjek sada moi sam nastaviti svoj put
rekao je.
Indijanac ga je utke gledao. Onda mu prui desnu ruku, a marshal
je prihvati i vrsto stee.
Crveni ovjek iz planina nikada nee zaboraviti bijelog sheriffa
Earpa rekao je. A to to je on uinio nee zaboraviti ni braa
crvenog ovjeka.
Stegnuo je jo jednom marshalovu ruku, a onda se polako okrenuo i
bez urbe krenuo prema svojem ponyju koji je bio svezan pokraj
pojila za konje. Uzjaio je konja i krenuo u smjeru istoka.
Marshal je gledao neko vrijeme za njim, a onda se polako vratio u
glavnu ulicu.
Na drugoj strani ulice, naslonjen na jedan od stupova nadstrenice
Starlight bara, stajao je jo uvijek Matt Alison i osmatrao
ulicu.
Wyatt se uputi ravno prema krmi i popne na trijem.
Kada je stigao do Matta, zastao je i pogledao ga.
Dolazim iz Lapike, Matt rekao je tiho.
To sam i mislio, marshale odgovori najstariji od brae Alison.
Osim toga mi nemate nita vie rei?
Nita.
Wyatt proe pokraj njega i odgurne vrata na ulazu u krmu. Ugledao
je Claya Alisona, koji je zajedno sa svojim bratom bio naslonjen
na ank.
Clay se gotovo cijelim gornjim dijelom tijela naslonio na ank i
podupro laktom. Wyattu je, meutim, bilo jasno da ga on paljivo
promatra u ogledalu koje se nalazilo s druge strane anka.
Marshal pusti pokretna vrata koja se zaljuljae iza njegovih lea
i uputi se prema anku.
Stao je s desne strane Claya.
Mislim da bi vam se trebao zahvaliti, Claye rekao je.

Nema zbog ega odgovori mu odmetnik, ne podiui pogled sa

zlatne tenosti u svojoj ai. Nisam, naime, uvjeren da bih u
ovom sluaju naiao na palog marshala nasred ulice.
Tko zna odgovori marshal.
Clay podie au i duboko udahnu miris whiskeya. Otpio je zatim
jedan gutljaj, i okrenuvi glavu prema marshalu, nastavio:
U to sam potpuno siguran, jer ne mogu vjerovati da je jedna ovakva
nesposobna rulja sposobna oboriti jednog Earpa.
Obuhvatio je au objema rukama i nastavio:
Volio bih znati zbog ega uope jedan ovjek riskira vlastitu kou
zbog jednog Indijanca.
Zar vi ne biste trebali imati naroito razumijevanje za takvo
neto? zapita marshal gotovo s podsmijehom.
Clay naglo okrenu glavu. Oi su mu sijevale.
Ako vjerujete da sam zafukao zbog Indijanca, onda se varate. Ne
interesira me ba previe ta strana mojih predaka. Nije moja
krivnja to u mojim ilama tee crvena krv.
Na njegovom se elu jasno ocrtavala ila, koja je poela pulsirati
od neke unutranje napetosti.
To vam nitko i ne predbacuje ree mu mirno marshal.
Kao to se brzo uzbudio, Clay se tako brzo i umirio, te naslonjen
na ank nastavio promatrati au.
Vi ste veliki prijatelj Indijanaca, i to me je ve vie puta
zaudilo kod vas. To vam nee donijeti sreu.
Nije mi ba previe stalo do sree, Clay.
Moda, samo ne zaboravite da ni sposobnost ne vrijedi previe bez
sree, tako barem kae stara izreka.
Wyatt nije reagirao na ovu Clayovu primjedbu. Zatraio je od
krmara da mu natoi au piva.
Krmar mu natoi englesku marku piva, koja je u pionirsko vrijeme
bila veoma popularna na Zapadu. Prije nego je primakao au
ustima, Wyatt ree:
Dolazim iz Lapike.
Ne bih elio pretpostaviti da ste tamo pokopali Doca.
Wyatt osjeti kako ga ove rijei, koje nisu bile izgovorene u zloj
namjeri, pogaaju poput malja. Osjetio je kako mu je krv zaumjela
u uima.
Doc Holiday! to li je s njim? Dok se on ovdje daleko na
jugozapadu mlatio s bandom polupijanih cowboya, njegov je
prijatelj moda leao na samrti.
Ali, zar nije bila njegova dunost progoniti dvojicu odbjeglih
gangstera? Zar nije potraio Claya Allisona ba zato to je na
neki nain morao pretpostaviti da on, moda, ima neke veze s
osloboenjem te dvojice zlikovaca?
Ne, odgovori Wyatt Earp glasom koji je zazvuao kao da nije
njegov.
Kad sam krenuo, on je bio sasvim dobro.

Pa, sasvim dobro sigurno nije bio ree Clay, uspravljajui se da

bi udahnuo zrak u svoja ogromna plua. Da je tako, on bi se ve
pojavio ovdje.
Ni ja ne bih bio ovdje da nisam bio primoran na taj put odgovori
mu marshal
Primoran? Otkad se to dogaa, da jednog Earpa neto moe
prisiliti?
Wyatt nije odmah odgovorio. Pogledao je Johnnyjevo lice, a onda je
pogledom ponovo skrenuo na Claya.
Bio sam zatvorio dvojicu zlikovaca u zatvor u Lapiki. Jedan od
njih je ubojica.
Tako je. uo sam za to.
Obojica su prole noi pobjegli iz zatvora.
Marshal je itavo vrijeme netremice promatrao lice ovjeka iz La
Punte. Jedno je bilo sigurno: ili je odmetnik iz La Punte bio
izvrstan glumac ili zaista nita ne zna o onome to se prole noi
odigralo u Lapiki. Na njegovom se licu nije mogla vidjeti nikakva
promjena. Nije bilo ni iznenaenja, ni uenja, pa ak niti
interesa.
Pa, takve se stvari dogaaju rekao je mirno.
Obojica su bili osloboeni ree brzo marshal.
Clay na to okrene glavu i pogleda marshala.
He, znai odatle vjetar pue rekao je sasvim mirno, a onda se
okrenu prema ulazu u krmu i vikne:
Matt!
Na vratima se pojavilo lice Matta Alisona.
Clay ga pozva da prie blie, a kad je stigao do sredine krme,
gdje je na njega pala puna svjetlost velike petrolejske lampe koja
je visjela sa stropa, Clay mu naredi da stane.
U Lapiki su iz reetaka pobjegle dvije ptice koje je marshal
uhvatio ree Clay.
Matt upitno pogleda svojeg brata.
Clayu je to oigledno bilo dovoljno. Okrenuo se prema marshalu i
rekao sasvim mirno, bez ikakvog naglaavanja:
Mi o tome nita ne znamo.
On, znai, nita nije znao o tome, a jedan pogled na lice svog
brata bio mu je dovoljan da zakljui kako oni nemaju nikakve veze
s tim.
Wyatt je bio ljut zbog injenice to mu je morao vjerovati. Bilo
mu je jasno da Clay Alison ne lae.
Bilo mu je jasno ve zbog toga to je znao da je taj ovjek, ma
kakav bio inae, veoma ponosan na to to nikada nije slagao.
E, pa, mi idemo dalje rekao je nakon toga Clay, i na ank bacio
nekoliko komada kovanog novca.
To je previe ree krmar.

Zavei! prosikta odmetnik iz La Punte. Ne pretvaraj se.

Pohlepan si za svaki cent do kojeg moe doi.
U pravu ste, mister Alisone ulagivao se krmar na krajnje
odvratan nain.
Clay prezrivo odmahnu rukom i poe. Zaustavio se, meutim, nakon
nekoliko koraka i okrenuo. Njegove tamne oi zaustavile su se na
marshalovu licu.
Do vienja, Wyatte.
Marshal prstom dotakne obod eira.
Do vienja Claye, i hvala jo jednom.
Clay Alison se na to vrati natrag i zastane ispred marshala. U tom
trenutku, za kojeg marshal niti u snu nije mogao pomisliti da e
ga doivjeti, zbilo se neto neobino: u oima odmetnika iz La
Punte ugledao je osmijeh! Bio je to izraz kojeg marshal nikada
nije vidio na tom licu, koje kao da je bilo isklesano iz kamena.
Clay podie obje ruke i spusti ih na marshalova ramena.
Prokletstvo je to, Wyatte, to vi niste moj brat. Ako ita na ovom
svijetu postoji zbog ega alim, onda je to.
Dok je izgovarao te rijei, glas mu je postupno postajao promukao.
Onda se okrenuo na petama, i kad je stigao do sredine prostorije,
zastao je jo jednom i preko ramena dobacio:
Ovako emo nas dvojica biti jedan protiv drugog sve dok jedan od
nas ne pogine. Mi smo protivnici. Zakleti neprijatelji. I to zbog
toga to vi teite da ovoj slobodnoj zemlji nametnete va prokleti
zakon. A to je zakon koji mene ne interesira. Ja samo hou svoju
slobodu.
Odjednom, to je bio drugi ovjek. Stajao je na sredini velike
prostorije uspravan, s neprijateljskim izrazom lica i blistavim
oima koje su sijevale. Indijanska krc u snanom tijelu bijelca.
Sad je ponovo bio onaj Clay Alison, zakleti neprijatelj Wyatta
Earpa. Onaj trenutak humanosti i ak neke njenosti, proao je u
nepovrat i nikada se vie nee vratiti!
Wyatt Earp je bio borbene prirode, ali imao je istanani osjeaj
za mir i prijateljstvo, tako da je uvijek na ljude pokuavao
utjecati na miran nain. Meutim, kada je Clay Alison bio u
pitanju, to mu nije polazilo od ruke.
Wyatt Earp je utke gledao za odmetnikom iz La Punte, koji je
uzdignute glave krenuo prema izlazu iz krme.
Najstariji brat mu je otvorio vrata, a onda su sva trojica nestala
tiho poput sjena.
*

Neposredno prije odlaska Claya Alisona iz Starlight bara, u

glavnoj se ulici pojavio jedan jaha koji je, poto je sjahao,
privezao konja za mahovinom obraslu motku ispred Colorado
saloona, te umornim korakom uao u saloon.
Zastao je na smom ulazu, kad je ugledao grupu ljudi za ankom,
premiljajui se da li da ue ili ne.
Taj je ovjek bio opasni ubojica Beb Lobster.
Stajao je neodluno na ulazu i okrenuo glavu na drugu stranu,
prema Starlight baru, pitajui se je li bolje da krene tamo.
U tom trenutku vrata Starlight bara su se otvorila, a na njima
se pojavio Clay Alison.
Zabezeknut njegovom iznenadnom pojavom, Lobster je ispustio iz
ruku oba krila pokretnih vrata, zurei preko njih na drugu stranu
ulice.
Clay Alison proaptao je, gotovo bez glasa. Otkud on ovdje?
Dok je bio u Lapiki u zatvoru, Lobster je kroz reetke na
prozorima svoje elije vidio odmetnika iz La Punte. Stajao je
zajedno sa svojim bratom Johnnyjem na trotoaru. A Lobster se nije
varao, jer ako je ikoga u ovoj zemlji poznavao, to je bio Clay
Alison. Beb Lobster nita drugo nije ni radio posljednjih deset
godina, ve pokuavao prikljuiti se Alisonovima. Clay ga je,
meutim, tri puta odbio. Beb Lobster se tada odluio na neto
drugo. Odabrao je vlastiti put. Htio je postati drugi Clay Alison,
ali je taj njegov pokuaj zavrio bijedno. Postao je kukaviki
ubojica iz zasjede, drumski razbojnik, sitni lopov i obian
zlikovac. Za njim su bile raspisane potjernice u nekoliko drava i
konano ga je, zbog ubojstva vlastitog partnera OKeefiea, uhvatio
osobno Wyatt Earp i strpao u zatvor u Lapiki. Meutim, uspjelo mu
je pobjei iz zatvora.
A kako je uspio pobjei, ostalo je tajnom prilino dugo. U svakom
sluaju, zajedno s Hattawayem je uspio pobjei.
Neoekivani susret s Clayem Alisonom ispunio ga je strahom, jer se
bojao da se ne pojavi i onaj od koga je panino bjeao, Wyatt
Earp. Njemu niti smom nije bilo jasno zbog ega je povezao
pojavljivanje Claya Alisona s marshalom, ali je imao neki
magloviti predosjeaj da se moda i marshal nalazi u Shoshon
Fallsu.
Bilo mu je prilino teko orijentirati se u ovom kraju, koji je za
njega bio potpuno nepoznat, a dogovorio se bio s Hattawayem da se
nau na velikoj postaji Wels-Fargo. Odatle su namjeravali zajedno
krenuti dalje. Prilikom bijega su se razdvojili u namjeri da
oteaju potjeru za njima.
U tom trenutku ponovo su se otvorila vrata saloona na drugoj
strani ulice.
ovjek koji se pojavio na pragu Starlight bara bio je nitko
drugi do Wyatt Earp.

Gangster je od straha prigueno kriknuo. Trgnuo se natrag i

sudario se s jednim ogromnim, snanim ovjekom. Odmah je odskoio
u stranu i uplaeno ga pogledao. ovjek s kojim se Lobster sudario
bio je Jack Orkan.
On je snano zamahnuo rukom i odbacio Lobstera takvom snagom da je
ovaj odteturao skoro do vrata. Lobster se s mukom uspio zadrati,
uhvativi se rukom za vrata.
Ne, ne, mister, preklinjem vas! zavapio je kad se Orkan uputio
prema njemu.
Predradnik ga, meutim, grubo odgurne od vrata i pogleda preko
njih na drugu stranu ulice.
Ah! rekao je kad je vidio tko je izlazio iz Starlight bara.
Sasvim polako je okrenuo glavu i pogledao ovjeka s kojim se
sudario. Lobsterovo se lice trzalo.
On je, znai, s tobom u potjeri, ha? zapitao je.
Ja ne znam, mister, o emu vi to govorite, ja
Pljus!
amar je eksplodirao na licu zlikovca Lobstera.
Ako pokua lagati Jacka Orkana, znaj da u ti na licu mjesta
razbiti sve zube.!
Gangster je krvlju podlivenih oiju zurio u ogromnog, surovog
predradnika.
Kako se usuujete, ovjee? pokuao je protestirati.
To je bilo ba ono to Jack Orkan nije podnosio. Odmah mu je
raspalio jo jedan amar, pa onda jo jedan. Lobster je pao na
koljena. Jedan zub mu je bio izbijen, a iz usta mu je tekao tanak
mlaz krvi. Nos mu je poeo krvariti, a u glavi mu je bubnjalo.
Pokuao je ustati, i kad mu je polo za rukom da se nekako
uspravi, posegnuo je za revolverom.
Nije on to izveo nimalo nevjeto. Skupivi preostalu energiju,
bacio se na stranu i izvukao revolver.
Meutim, to nije bilo dovoljno brzo za Jacka Orkana. I on je u tom
trenutku izvukao svoj kolt i usmjerio ga na Lobstera.
Baci tu eljezariju, mladiu, inae u te tako napuniti olovom da
e od teine propasti i kroz mrtvaki sanduk.
Te glupe izreke poznajem odgovori Lobster. to vam je? Zato
me tuete? Nisam vam nita uinio, ovjee!
Zavei, nitarijo! viknu predradnik. I spremi pucaljku, inae
e me zapamtiti.
Lobster je u magnovenju bacio pogled prema anku i vidio lica
ostalih cowboya. Odmah mu je bilo jasno da je svoje odigrao. ak i
kad bi u uspjelo ispaliti jedan metak tom grmalju u trbuh, ostali
bi ga izreetali i pretvorili u sito.
Bijesno je vratio kolt u futrolu, i maramom obrisao krv s lica.
Orkan baci pogled na ulicu. Vidio je da je marshal krenuo dalje
niz ulicu i zadovoljan razvojem situacije okrenuo se ponovo
Lobsteru.

Tako, mladiu rekao je a sad u ti neto rei. Tebi gori pod

petama zbog onog opasnog zvijezdonosca, je li tako?
Lobster proguta knedlu.
Otkud vam to sad?
Pa valjda ne misli da je Jack Orkan iznenada oslijepio?
Jack Orkan.
Gangster se najednom zadrao na tom imenu. Gdje li ga je samo ve
uo? To u svakom sluaju nije bilo u vezi s neim ugodnim, no
ipak, negdje je ve uo to ime.
Onda se sjetio da je to onaj surovi predradnik koji je zbog svoje
okrutnosti postao poznat u cijelom kraju.
On i nitko drugi.
U tom ga trenutku svojom velikom akom Orkan grubo dohvati za
rame.
Ako sluajno razmilja, mome, koliko sam jak rekao je onda
da ti odmah kaem da raspolaem sa sedamnaest jahaa, shvaa?
To me ne interesira odgovori Lobster, osjeajui neugodan okus
krvi u ustima.
Sluaj, amigo nastavi Orkan. Ti samo meni treba zahvaliti to
te marshal nije zgrabio. Pretpostavljam da e mi iskazati
zahvalnost zbog toga na odgovarajui nain.
Ako vi mislite da imam novaca, onda ste se prevarili zarea
bandit.
Lobster je stajao naslonjen na stol, podupirui se rukom.
Podsjeao je na prebijenog psa, koji postaje sve opasniji, to
vie batina dobiva.
Nemojte se uzalud muiti. Od mene neete dobiti nita mljeo je i
dalje. Moete mi pretraiti sve depove, i bisage. Nemam
prebijene pare!
U tom se trenutku sjetio da ipak u depu ima neto novca.
Pedeset centi!
Tih pedeset centi bio je sav novac kojeg je uspio pronai na
usamljenoj postaji za izmjenu konja, gdje je iz zasjede ubio
mladog efa.
Bilo mu je to tree ubojstvo. ekala su ga vjeala. Bilo je samo
pitanje vremena kad e visjeti.
U meuvremenu je ovjek, kojeg se Lobster bojao vie nego smrti,
preao oko stotinjak metara, udaljavajui se od Colorado
saloona. Uputio se prema tali u kojoj je ostavio svog konja.
Sluaj, mome obrati se ponovo Orkan Lobsteru sad u ti jo
neto rei. Ja ne podnosim loe momke poput tebe.
Uspravio se u svoj svojoj veliini, zadjenuo palce u proreze
prsluka, jezikom preao preko gornje usne i nastavio:
Da skratimo cijelu stvar. Od tebe uope nisam oekivao neki novac.
Nisam ni pretpostavljao da ih ima jedna tako bijedna krpa kao to
si ti. Meni su potrebni ljudi za ran. Je li ti jasno?

Lobster odskoi korak natrag, kao da ga je ugrizla zmija.

alite se? rekao je unezvijereno.
Uope se ne alim odgovori predradnik, pa gurne ruku u gornji
dep prsluka iz kojeg izvue debeo opuak cigare kojeg gurne meu
zube. Izvukao je zatim i ibice, te kresnuo jednu o on da bi
zapalio cigaru.
Dok je palio ostatak svoje cigare, otro je promatrao Lobstera.
Da, meni su potrebni cowboyi nastavio je. Ljudi koji mogu
raditi. Imam dojam da sam s vama napravio dobar potez.
Na pogrenom ste putu, Orkane. Ja nisam pravi ovjek za vas.
Orkan mu na to prie, uhvati ga lijevom akom za prsa, a drugom mu
opali amar koji je bio jo jai od onih iz prole serije.
Za tebe sam m i s t e r Orkan! Zapamti to! Kako se zove?
O Keefie! promuca Lobster, ali se odmah pokajao, jer to je bilo
ime njegovog ubijenog prijatelja, koje je on ve po drugi put
brzopleto iskoristio. Ali, povratka nije bilo.
OKeefie? Lijepo ime. A kako ti je ime? Ima li ga uope?
Imam, zovem se Hank.
Hank ponovi Orkan, dohvativi ga ponovo rukom za prsa. Neto
si se dugo premiljao, Hank. Kako ti je pravo ime?
Hank. Stvarno se zovem Hank.
Pljus!
Predradnikova teka aka opet se prilijepila za Lobsterov obraz.
Imao je dojam da su mu poremeene sve kosti glave.
Kunem vam se, mister Orkane, zovem se Hank.
Aha ree Orkan, i smijeei se na udan nain, odgurne Lobstera
od sebe.
O.K. Hank, od danas pripada mojoj bandi. Imat e trideset pet
dolara mjeseno, i to samo ako na poslu bude kao napeta puka.
Ako ne bude, bit e batina. Ve si vidio kako to izgleda. Hajde,
stani tamo pokraj ostalih i neka ti natoe jedan whiskey. Na ran
kreemo odmah.
Lobster je imao utisak kao da u stvarnosti nije sve to doivio.
Satima je u otrom galopu jahao od Lapike prema zapadu, bezglavo
bjeei pred potjerom i uspio je stii u Shoshon Falls. Jedino se
usput zaustavio na maloj potanskoj postaji, gdje je ustrijelio
efa.
A sad se ovdje odjednom pojavio Wyatt Earp. I u trenutku kad se
htio skloniti na sigurno, pao je u ake ovoj ivotinji u ljudskom
obliku.
Budui da nije htio riskirati nove amare, Lobster se odvukao do
anka i stao izmeu Buldera i Fincha. Krmar mu natoi pie.
Hajde, istresi tu au, ovjee, pa vikni jo jednu rundu za sve,
a onda pokret.
Ne mogu platiti rundu, mister Orkane ree zlikovac promuklim
glasom. Nemam love. Imam samo pedeset centi u depu.
Tko ti je kriv? Morat e onda ostati duan. Hajde krmaru, toi.

Krmar brzo poreda sve ae u red pa uzme bocu i pone toiti.

Cowboyi su brzo dograbili svoje ae i ispili.
Htio ne htio, Lobster im se morao pridruiti, mada ga je alkohol
pekao po ranjenim ustima.
Tako je, a sad van na konje, amigos! Vrijeme je da se vratimo na
ran.
Izali su iz krme i zajahali konje.
Da Lobsteru ne bi palo na pamet da pobjegne, u njegovoj je blizini
ostao Orkan.
Ima prvorazrednog konja rekao je. Vrijeme je da nabavi drugog.
Da se odmah razumijemo ree Lobster u pokuaju da izbjegne
sudbinu koju mu je Orkan odredio. Konja sam ukrao.
Na to predradnik isprui ruku i njegova aka se poput klijeta
stegne oko Lobsterovog vrata.
Nemoj me ljutiti, cowboyu, jer e me zapamtiti. Za konjokradice
nemam razumijevanja. Zavrnut u ti iju, no ipak se nadam da si se
samo alio.
Ne, ne odgovori Lobster brzo. To je, naravno, moj konj. Htio sam
rei da nemam boljeg.
To nije nikakva nesrea, jer e zaraditi jednog boljeg konja. Dva
mjeseca pod mojom ibom, i ve e uspjeti utedjeti dovoljno za
jednog osrednjeg konja. Jasno?
Jasno.
Kae se: jasno, mister Orkane! upozori ga surovi predradnik
prijeteim glasom.
Zamahnuo je rukom i snano pljesnuo Lobsterovog konja po sapima.
Konj uplaeno poskoi i jurne naprijed.
Orkan je jahao odmah iza njega.
Kad je pristigao Lobstera, on mu doviknu:
Idemo na istok, Hank. Tamo je ran. Nee ga promaiti ni u kojem
sluaju, ha, ha, ha.
U njegovom smijehu nije bilo ni traga humora. U oima mu je
svjetlucao opasan plamen, dok je otrim okom zlobno promatrao
pokunjenog bandita pred sobom.
Lobster je bio ovjek kakav mu je bio potreban. Na ranu je i
inae bilo potrebe za cowboyima, mada ih je bilo sedamnaest.
Uvijek je bilo posla, ili na panjacima ili u velikom dvoritu
rana.
Kada su ujahali u dvorite rana, tamo ih je doekao jedan omanji
ovjek na tankim nogama. Imao je oko pedeset godina, a drao se
uspravno kao svijea. Na licu su se isticali tanki, ufitiljeni
brkovi, a oi su mu bile krupne i s dubokim podonjacima. Bio je
to nekadanji oficir sjevernih drava, John Flimbaut. Bio je sin
francuskog doseljenika, iji je brat Charles jo prije tridesetak
godina krenuo na zapad i stvorio ran u blizini Shoshon Fallsa.
Kada je Charles prije tri godine umro, Orkan se elio doepati tog
rana, ali je saznao da je raner ostavio oporuku.

Bijesan je odjahao u grad i zahtijevao da mu se proita oporuka.

Budui da je sheriff dobro poznavao predradnika, pozvao je zbog
sigurnosti nekolicinu ljudi iz kompanije Wels Fargo u kancelariju.
Tom je prilikom Orkan saznao da je pokojni raner ostavio cijeli
ran i veliko krdo goveda svojem neaku Johnu Flimbautu koji je u
to vrijeme ivio daleko, u gradu Combyju, drava Maryland.
Predradnik je bio kao maljem udaren nakon to je to saznao, jer
do tog trenutka nije ni slutio da raner ima roake. Budui da se
nije s nikim dopisivao, niti je itko dolazio na ran u posjetu,
predradnik Orkan je smatrao da raner uope nema rodbine. To ga je
i vezalo za ran i njegovog vlasnika koji je imao neugodan
karakter, te s kojim je esto dolazio u sukobe. Iznenadna smrt
ranera koji je pao s konja, Orkanu je dobro dola.
Kasnije se ak govorilo da je Orkan pomogao raneru prilikom tog
nesretnog pada, ali ljudi s rana posvjedoili su da to nije bio
sluaj. Kasnije je bila sprovedena i slubena istraga, a cowboy
Bulder je kao najstariji cowboy izjavio pred sudom u Bondu da je
on osobno bio nazoan kada je raner sm izjahao kroz kapiju rana
, te da ga je konj zbacio iz sedla i da je raner pao te slomio
vrat.
Predradnik Orkan je u to vrijeme bio vani na panjacima, gdje je u
tijeku bilo igosanje teladi.
Orkan se zarekao da e se poto-poto doepati rana. Bio je
bijesan to je taj nepoznati nasljednik bez muke doao do rana na
kojeg je on ve odavno bacio oko.
Sheriff je poslao pismo Flimbautu, u kojem ga je obavijestio o
nasljedstvu, ali nije dobio nikakav odgovor.
I tako je prolo tri mjeseca.
Predradnik Orkan ve se ponadao da nasljednik nikada nee ni doi,
ali on se jednog dana iznenada pojavio. Mali, mrav, s velikom
glavom, proelav, s krupnim, bezbojnim oima i blijedim, izboranim
licem.
Nekadanji porunik Armije Sjevernih Drava John limbaut!
On je predradniku samo u prolazu rekao svoje ime, a onda mu je
preko ramena dobacio:
Oekujem vas u svojoj radnoj sobi.
Jedna od slukinja je novog vlasnika odvela u radnu sobu, i novi
se raner odmah smjestio iza pisaeg stola.
Orkan je uao odmah za njim i pogledao ga smrknutog izraza lica.
Sluajte, mister poeo je. Ja znam da ste vi naslijedili ran,
ali znajte da mi ovdje nismo navikli na ton kakav je, moda,
uobiajen u kasarnskom dvoritu. uo sam da ste bili asnik, ali
to meni ne imponira. U redu, vi ste raner, ali ja sam predradnik.
To trebate potivati. Ja sam odgojio ovu momad, i ako im sutra
kaem da odlazimo, svi e poi samnom na neki drugi ran. I jo

neto: ja znam da vi niste ovjek koji moe voditi ovakav ran, pa

sam stoga odluio od vas ga otkupiti.
Flimbaut ga iznenaeno pogleda.
On je bio asnik i nita vie. Nakon rata iz kojeg je izaao s
dvije rane, s prilino se muke probijao kroz ivot. Pao je dravi
na teret i noima je sjedio po krmama za kockarskim stolom, sve
dok njegovo zdravstveno stanje nije postalo tolik loe da je morao
otii u bolnicu. Samo zahvaljujui naporima jednog dobrog
lijenika Flimbaut se izvukao.
Kada je izlijeen izaao iz bolnice, nije mogao pronai dovoljno
rijei zahvale za lijenika koji ga je spasio. Lijeniku uope
nije bio stalo do njegove zahvalnosti, jer je smatrao da je to
ionako njegova dunost. Umjesto toga dao mu je pismo koje je u
bolnicu stiglo jo prije tri mjeseca, za vrijeme kojih je Flimbaut
leao teko bolestan.
Bilo je to pismo sheriffa iz Shoshon Fallsa.
Kad je otvorio pismo i proitao ga, Flimbaut nije mogao vjerovati
svojim oima. Okrenuo se prema lijeniku i zapitao ga:
Zbog ega mi niste ranije dali ovo pismo?
Zbog toga to je ono moglo postati uzrok vae smrti, Flimbaute
odgovori mu doktor i okrene se bez rijei.
Flimbaut pouri za njim i gotovo mu padne oko vrata od ganutosti.
Doktore, ja sam vam dvostruko zahvalan! rekao je. Vi ste mi
dvaput spasili ivot.
Ubrzo nakon toga se spremio i krenuo na put prema zapadu.
Kad je potanskim kolima stigao u Shoson Falls, obratio se odmah
sheriffu koji mu je opisao na koji nain moe doi do svojeg
rana.
Bilo je poslijepodne kada je stigao na ran, a onda je morao
priekati veer, dok se predradnik ne vrati s panjaka.
Od sheriffa je ve bio saznao s kakvim e ovjekom imati posla.
Odluio je injenice prihvatiti kao takve, jer mu je bilo jasno da
mu je stric ostavio veoma veliki ran i veliko krdo goveda. Ran
kakav se samo mogao zamisliti.
Mislio je da e ve nekako znati stati na kraj predradniku Orkanu.
Tijekom tri idue godine shvatio je da nee moi preuzeti ran u
svoje ruke. Surova i eljezna volja njegovog predradnika bila je
nepobjediva. Nije mu polo za rukom da stekne potovanje momadi,
niti da im ulije potovanje. Postao je prijatelj samo s jednim
cowboyem. Svi ostali su se bojali opakog predradnika i odabrali
su biti na njegovoj strani.
Tako je postao usamljenik, gotovo zatvorenik na vlastitom ranu.
Kada je to pedesetogodinji Flimbaut shvatio, poele su i druge
neprilike. Odjednom kao da su mu se vratili stari bolovi u leima,

i on se poeo sve ee utapati u whiskeyu, tonui postupno u neku

beznadnu letargiju.
Jack Orkan je na sve naine pokuavao vlasnika rana eliminirati,
i eljeznom je voljom na tome radio iz dana u dan.
Te mu je veeri na pamet pala jedna ideja. Odluio ju je odmah
sprovesti u djelo.
im je ugledao ranera koji se uputio prema svojoj sobi, krenuo je
za njim. U trenutku kada je siuni Flimbaut htio za sobom
zatvoriti vrata, predradnik se naao pred njim.
elim razgovarati s vama rekao je.
Raner produi nekoliko koraka prema svom stolu, a onda se okrene,
steui vrsto svoju kotunjavu ruku oko drke korbaa od kojeg se
nije odvajao.
Ja sam vam ve vie puta rekao, mister Orkane, da za vas nisam
Flimbaut, ve mister Flimbaut. Ovaj ran jo uvijek je moj, ja sam
jo uvijek raner!
Na njegovom, inae uvijek blijedom licu, pojavilo se crvenilo od
srdbe, a na elu mu se urezala duboka, vertikalna bora.
U redu, neemo se uzbuivati. Mislim da smo u svakom sluaju
proveli previe vremena zajedno.
Mi nita nismo zajedno proveli, mister Orkane ogovori mu otro
raner. Vi ste za sve ovo vrijeme, otkako sam na ranu, radili
protiv mene, ali vam kaem da od toga neete imati nikakve
koristi!
Da sam na vaem mjestu, ne bih toliko galamio ree predradnik,
pa privue nogom stolicu te na nju sjedne.
Namjeravam, naime, neto vam priopiti, Flimbaute. Poslovi idu
vrlo loe.
Kakvi poslovi? Vai?
Ja nemam nikakve svoje poslove, raneru. Ja samo radim za ovaj
ran. I to od jutra do mraka, a ponekad i tijekom cijele noi.
Praktino je ovaj ran dio mene smoga, i vi to vrlo dobro znate.
Nemojte samo mnogo priati, Orkane odgovori mu raner otro.
Raner pripada meni i vi ete za svoj rad biti plaeni. Ukoliko
vam se rad ne dopada, onda idite!
To biste vi htjeli! prasnu grmalj, pa skoi sa stolice i odgurne
je nogom. Znajte da vam to nee uspjeti. Nikada vam to nee
uspjeti! Ovo je moj ran!
Naglo je prekinuo, shvativi da je previe rekao.
Ranerovo lice oblije olovna boja. Polako je obiao oko stola,
spustio se na svoju stolicu i podupro glavu rukama.
Va ran? zapitao je sasvim tiho. Ne, Orkane nastavio je
ovo jo nije va ran. Sve dok budem disao, ovo e biti moj ran.
I da vam odmah bude jasno: ve sam predao svoju oporuku sheriffu
iz Shoshon Fallsa.
Predradnik ga je pogledao razrogaenim oima.

- To je nemogue! - prostenjao je muklo.

Raner Flimbaut podie glavu.
- To je istina! - rekao je.
- to?! - zaurla predradnik.
Flimbaut odmahne glavom.
- Ne muite se, Orkane. Ne trudite se. Neete me nadmudriti.
Oporuku sam ostavio kod sheriffa i ona je tamo sigurna.
Tko bi trebao ovo naslijediti? zapita predradnik promuklim
glasom.
To vam neu odati, Orkane. Mogu vam rei samo jedno: to niste vi!
Ogromni predradnik bijesno stegne ake. Pribliio se ivici
ranerovog stola.
Rei u vam neto, Flimbaute zareao je. Vi ste do ovog rana
doli kao djevojka do djeteta. I, izgubit ete ga na isti nain.
Izgubit ete ga zahvaljujui onom koji ga je izgradio i uinio
velikim.
Ovaj je ran izgradio moj stric Charles, predradnie. Nemojte to
zaboraviti. A sada me ostavite samog.
Ne jo, Flimbaute. Moram vam rei jo neto.
Ne interesira me.
ao mi je nastavi predradnik, a na licu mu se pojavi izraz
nadmoi.
Ponovo je povukao nogom stolicu koju je bio odgurnuo i spustio se
na nju. Stavio je ruke na naslon i stao fiksirati ranera ispod
oboda svog eira.
Rekoh vam ve da elim razgovarati o poslu. Rekao sam vam da
stvari stoje jako loe. Na to sam vam ukazivao jo prolog
mjeseca. Sad vas ponovo upozoravam: s ranem stvari stoje vrlo
loe.
Kako to?
Prodaja stoke jesenas je prola vro loe, a i sad nije nita
bolje. Kupci plaaju samo polovicu vrijednosti, a to je za nas
veliki udarac. Osim toga, imali smo i gubitke od prodaje drveta.
Od prodaje drveta? zapita raner iznenaeno i uplaeno. To je
nemogue! Prodali smo velike koliine vrlo kvalitetnog drveta.
Da, drvo je bilo kvalitetno, ali to nije bila vaa zasluga.
Da nije, moda, vaa? zapita raner ljutito.
Nije rije o tome odgovori predradnik, zavalivi se unatrag.
Drvo je bilo dobro, ali je bilo loe plaeno. Zapravo, kupci ga
uope nisu platili. Bojim se da ga nikada nee ni platiti, jer su
u steaju.
Ah, jasno mi je ree raner.
To su ba oni ljudi koje sam ja pronaao.
Tono tako, mister Flimbaute odgovori Orkan, ustajui sa
stolice. Eto, sad znate. Ran je praktino na nuli. Vie ne
vrijedi niti treinu prvobitne vrijednosti.

To su gluposti! skoi Flimbaut. Pa tu je jo cijelo krdo

goveda.
Ni goveda nita ne vrijede, jer ljudi ne plaaju. Otiite smi u
Shoshon Falls, potrudite se barem jednom umjesto mene.
Porazgovarajte malo s agentima i vidjet ete kako stoje stvari.
Ne, ne, Flimbaute, ran je pao na nultu toku. Danas ili
najkasnije sutra, morat u rei momcima da potrae novi posao.
Poao je polako prema vratima.
Orkane! pozva ga raner, teko diui.
Predradnik zastade i okrene samo glavu preko ramena.
to ima jo? zapitao je.
ekajte ree raner, pa ustane sa stolice. Vi znate da ja nisam
sposoban ponovo organizirati posao na ranu. Vi ste krivi to je
ran u katastrofalnom stanju.
Ja kriv? podrugljivo upita grmalj.
Da, vi ste krivi ree raner odluno i bez straha. Govorio je
poput bolesnika koji nasluuje svoj skoranji kraj. Vi tono
znate da ja nisam imao dovoljno snage da sm uzmem stvari u svoje
ruke. Vi ste se pobrinuli da izgubim i ono malo energije i
jednostavno ste stvari uzeli u svoje ruke. Ja sam zahtijevao da
idem s vama. Ja sam vam ak naredio da krenete zajedno sa mnom u
grad, ali vi ste se samo smijali. Rekli ste da e se ljudi smjati
kad me ugledaju, te da e zbog toga duplirati cijene. A onda ste
mi priali bajke o trgovakim agentima koji s revolverima u rukama
raspravljaju o cijenama. U svakom sluaju, umoran sam. Ja sam
gotov.
To sam ve odavno znao.
Samo to odavde ne bih htio otii kao siromah i prosjak nastavi
raner, okrenuvi se prozoru i zagledavi se u mrano dvorite.
Nareujem vam da ran prodate. Pronaite kupca koji e ponuditi
pristojnu cijenu, i onda emo moi trgovati.
Pristojnu cijenu? ponovi Orkan, a oi mu u tom trenutku
zasvjetlucae. Ne budite smijeni, Flimbaute. Kako moete
traiti pristojnu cijenu za propalo imanje? Moete dobiti samo
treinu od stare cijene i nita vie.
Trinu? Kojeta, to je nemogue!
Tako je kako vam kaem. Ili budite zadovoljni s treinom, ili ete
kasnije, kad ran potpuno propadne, moliti nekoga da ga kupi
poto-poto. Sad vam se prua jo koliko-toliko povoljna prilika,
budui da ljudi ne znaju u kakvom je stanju ran, a naroito u
kakvoj smo financijskoj situaciji.
Flimbaut u oaju pomisli kako mu Orkan nije dao pogledati poslovne
knjige, i kako ga je na ranu drao kao zarobljenika, odnosno
nekog duevnog bolesnika.
Raner je bio uvjeren da bi, ulaui ogromne napore, mogao
popraviti stanje na ranu. Zar je ran mogao propasti samo zbog

jednog loeg posla s drvom, i zbog jedne prijevare koju su izveli

trgovci stokom?
Sad mu je, meutim, sve to bilo nevano. Nalazio se pred
injenicama koje su bile vrlo mrane.
Dobro procijedio je kroz zube naite bilo kakvog kupca.
Bit e teko pronai i ovjeka koji e biti spreman platiti i
treinu.
Samo ga vi pronaite, a onda emo zajedno do Shoshon Fallsa.
Orkan se okrene i bez rijei napusti sobu.
Kad je izaao van, s ela je obrisao sitne kapi znoja. Do avola,
bila je to opasna igra, ali sad je pobijedio. U svakom sluaju,
nalazio se blizu konane pobjede.
Samo jednu stvar nije smio nikako dozvoliti. Flimbaut ni pod koju
cijenu nije smio doi u Shoshon Falls.
Kupac mora doi na ran.
Izaao je na verandu i kroz otvorenu kapiju pogledao u smjeru
panjaka. Jedan od cowboya krenuo je zatvoriti ulaznu kapiju
rana.
Ostavi je otvorenu, idiote! izdere se predradnik na cowboya
prijeteim glasom.
Cowboy se uplaeno trgne i pouri natrag da pronae neki drugi
posao. Teko onom cowboyu koji bi prije udarca eljezne poluge o
objeeni trokut prestao s radom i motao se po dvoritu, naravno, u
sluaju da ga Orkan vidi.
Polako je otiao do kapije, stao na sredini ulaza i preletio
pogledom preko panjaka koji su se prostirali unedogled.
Nije vidio iza sebe, na prozoru radne sobe, lice malog vlasnika
rana, ije su ga oi grozniavo pratile.
*

Wyatt Earp stajao je na vratima tale i promatrao dvorite u kojem

je jo uvijek vladala uurbanost. Jedan ovjek u uniformi
slubenika kompanije Wels Fargo, alio se to u tali nema mjesta
za njegova dva konja.
Pa rekao sam vam, Roswelle, da moram smjestiti dva konja. Kako ste
mogli izdati ta dva mjesta?
Nemojte previe galamiti ree mu vlasnik tale. Ja moram izdati
sva slobodna mjesta. Vi ste mi prekjuer rekli za ta dva mjesta, i
trebali ste doi juer. ekao sam vas cijeli dan, i na kraju ih
izdao.
Svaa se nastavila jo neko vrijeme.
Wyatt je uo kako je jedan od ljudi rekao:
Tu je doao neki stranac. Moda e ubrzo otii.

Marshal skine sedlo s kuke, stavi ga na svog drijepca te izvede

konja iz tale. Prolazei pokraj vlasnika, spustio mu je u aku
komad kovanog novca. Vlasnik odmahnu glavom i ree:
Ne, mister, ja to ne mogu primiti. Va je konj sasvim kratko
vrijeme bio u tali.
Nebesa! povikne odjednom slubenik kompanije Wels Fargo, koji je
jo uvijek pokuavao smjestiti svoje konje. Pa to je Wyatt Earp!
toooo? Wyatt Earp? razrogai oi vlasnik tale. uo sam da
se neto pria o dogaaju na glavnoj ulici, ali nisam znao da ste
to vi.
Marshal samo odmahne rukom i povede svog konja prema izlazu iz
dvorita tale.
Za trenutak je pogledao oko sebe, a onda krenuo u glavnu ulicu.
Pokraj jednog osvijetljenog izloga stajao je neki mladi, koji je
irom otvorio oi kada je vidio marshala.
Jurnuo je prema njemu i uhvatio ga za ruku.
Dobar dan, mister Earpe.
Zdravo, Billy.
Otkud znate moje ime? zaueno upita mladi.
Da budem iskren, ja sve mladie zovem Billy!
Tim bolje.
Djeak je zadivljeno promatrao marshala, a onda ree:
Zar ve odlazite iz grada?
Ba razmiljam o tome.
teta. Moj otac dolazi tek sutra ujutro, a on bi vas elio
vidjeti.
U marshalovom se oku pojavi jedva primjetan osmijeh. Pomilovao je
plavokosog djeaka i htio krenuti dalje. Djeak je brzo rekao:
Zovem se Billy Cashman. Ve vas dugo poznajem. Moj tata kae da
vas poznaje i teta Nelly. Ona ivi daleko odavde.
Marshal je i nehotice zastao. Iznenaeno je pogledao djeaka, a
onda mu priao i unuo kraj njega.
Kako se zove, Billy?
Cashman.
A kako se zove tvoja teta?
Nelly Cashman.
Ako mi jo kae da ivi u Arizoni, onda
Da odgovori djeak ivi u Tombstoneu. Jednom davno smo je
htjeli posjetiti, ali to je ipak previe daleko. Tata je obeao da
emo jednom ipak otii, a s nama e ii i Mirna.
Marshal prijee akom preko lica. Zar je mogue da lijepa Nelly
Cashman ima roake ovdje daleko u Coloradu?
Koliko je samo puta razmiljao o njoj i sanjario o tome da je
povede kui kao svoju enu. Ipak je uvijek odustajao, mislei da
on nije ovjek za nju. Ona je bila ena koja ivi mirnim,
staloenim ivotom, a bila je i vlasnica velikog hotela, to znai

da je imala novca. A on? On je bio sheriff, zatitnik zakona, koji

je previe esto svoju glavu stavljao na kocku.
I kakav je bio njegov ivot? Jedna neprekidna borba. Ni u mladosti
nije imao ba previe zadovoljstva, jer je njegov otac, bivi
asnik, preuzeo provoenje karavana koji su ili na Zapad, pa je
sa sobom poveo i mladog Wyatta, koji je bio snaan i okretan
mladi
Poslije su otili u dravu Missouri, gdje je u Lamaru iao u
kolu, a onda je, gotovo iz kolske klupe, krenuo u Texas koji ga
je neodoljivo privlaio. Tamo je radio na jednom velikom ranu,
gdje je uspio zaraditi dovoljno novca da bi mogao krenuti u
Kansas, budui da je uo da tamo dobro plaaju koijae koji su
vjeti u svom poslu.
Ubrzo mu se elja ispunila, i nakon krae provjere dobio je posao
u kompaniji Wels Fargo, na liniji Salina Elsworth.
Onda je jednog dana u saloonu opasni bandit Ben Tompson udario
sheriffa Nortona, koji se nije usuivao raspojasanog gangstera
izvui van iz krme. Tada je Wyatt, koija potanskih kola,
rekao:
Idite i jednostavno ga izvucite van!
Jednostavno? Kako vi to zamiljate, Earpe? zapita ga sheriff
Norton. To ste lijepo rekli. Idite vi, pa ga izvucite.
Imam li ja zvijezdu na grudima? zapita ga Wyatt.
Na to mu je sheriff Norton stavio zvijezdu na grudi.
Visok, i u to vrijeme pomalo nespretni koija potanskih kola
Wyatt Earp, krenuo je preko ulice, uao u saloon, ugledao Bena
Tompsona i mirnim glasom rekao:
Izaite van, Tompsone.
Gangster je prasnuo u divljaki smijeh.
Wyatt Earp mu je mirno priao, zgrabio ga za jaknu i gurnuo prema
vratima. Onda ga je poveo preko ulice do sheriffove kancelarije i
strpao u zatvor. Tu mu je oduzeo oruje, zakljuao vrata s
reetkama i oba banditova revolvera bacio na sheriffov stol.
Evo njega rekao je marshalu Nortonu a evo vam natrag i vae
zvijezde.
To je bio poetak, a onda je sudbina krenula svojim tijekom. Svima
je bilo jasno da je mladi Wyatt Earp roen da postane sheriff.
Bio je pravi ovjek za taj posao. Imao je sve predispozicije koje
su bile potrebne za obavljanje tako tekog posla. Bio je pametan,
hrabar, dinamian i istovremeno razborit, izdrljiv i prvoklasan
strijelac. I, to je moda bilo i najvanije, imao je srca i to ga
je uinilo velikim. To ga je izdiglo iznad ostalih uvenih
sheriffa tog vremena, i uinilo da njegovo ime ivi jo i danas.
Nelly Cashman!
Wyatt je u mislima vidio njeno lijepo, ovalno lice boje slonovae.
Vidio je njene velike oi kao u srne, iji je pogled istovremeno

bio prodoran i mekan. A tek kakav je profil imala! Wyatt je bio u

stanju satima je promatrati.
Bile su dvije ili tri prilike kada zamalo nije progovorio i rekao
joj sve to mu je bilo na srcu, ali mu se onda jezik prilijepio za
nepca, tako da niti usta nije otvorio.
A bilo je trenutaka u kojima je gotovo povjerovao da nema ni
potrebe da bilo to kae, jer je mislio da osjea da ga ona voli.
Tada bi sm sebi govorio da je to varka. Kako bi takva lijepa i
bogata ena gledala ovjeka kakav je on bio? Kako bi se mogla
zaljubiti u ovjeka koji vodi toliko neuredan, napet i opasan
ivot?
A on je drao svojom dunou da ivi na taj nain.
Mislima mu je proao cijeli njegov ivotni put, i duge godine
zajednike borbe s Docom Holidayem protiv bandi zlikovaca svih
vrsta. I onda, konano, onaj tragian put za Jampu u kojoj su se
nadali pronai prijatelje, a nisu, takorei ni grad mogli
prepoznati. Njihovi su prijatelji bili na groblju.
Tom je prilikom Doc Holiday prvi put izrekao jednu mranu misao:
Mislim da smo cijelo vrijeme jahali u pogrenom smjeru, marshale
rekao je. Ako elimo sresti prijatelje, trebamo jahati za Texas.
Wyatt je znao da on pri tome misli na Luca Shorta, jedinog
prijatelja kojeg su njih dvojica imali.
Napustili su Jampu i Doc Holiday je krenuo niz planinsku dolinu
prema jugu, u nadi da e se dokopati Glenwood Springsa.
Je li Doc tom prilikom osjeao isto ono to osjeti jelen kad mu se
pribliava smrt, pa se pokuava skloniti u najguu umu? Je li on
zaista predosjeao da e ga u Glenwood Springsu stii smrt?
Wyatta je odjednom obuzeo onaj isti osjeaj kojeg je ve doivio u
Lapiki. On je elio uiniti uslugu Doc Holidayu i krenuti zajedno
s njim u Glenwood Springs, ali neto se u njemu suprotstavljalo
tom putovanju. Bio je to predosjeaj da e u Glenwood Springsu
Doca Holidaya dostii njegova kob, i da e mu to biti kraj.
Bio je to njegov otpor protiv sudbine. Potajno se nadao da e, ako
ne krene zajedno s Docom u Glenwood Springs, ovoga mimoii njegova
sudbina.
Treba otii bilo kuda, samo ne u Glenwood Springs, ponavljao je
sm sebi tijekom mnogih besanih noi.
*

Ako je na ovom svijetu, osim Doca Holidaya, postojalo neko bie do

kojeg je marshalu bilo stalo, onda je to bila Nelly Cashman.
Pa ipak, kadgod bi se nje sjetio, odmah se uz nju pojavljivao i
lik jedne lijepe plave ene, ija ga je vitka, primamljiva figura
uzbuivala, a blistav osmijeh godio njegovom srcu. Bila je to Ann
Eyrin Kelly, ena koju je prije mnogo godina upoznao na jednom
ranu u Arizoni. Ona je, nakon smrti svog oca, prodala ran i

jednog se dana pojavila u Dodge Cityju. Wyatt je tek tada saznao

da je John Kelly, gradonaelnik Dodge Cityja, njen stric. On je
svoj veliki Dodge-Hotel predao na upravu toj lijepoj i mladoj
eni.
Ann Eyrin Kelly se, za razliku od povuene Nelly Cashman, otvoreno
borila za marshala Earpa, kojeg je smatrala ovjekom svojih snova.
Meutim, trenutak u kojem je marshalu priznala to osjea za
njega, bio je toliko nesretno izabran, da se, kad je to shvatila,
uope nije iznenadila to je to njeno priznanje ostalo bez
rezultata.
Ba u trenutku kad je marshalu otvorila svoje srce, u glavnoj se
ulici pojavio misteriozni odmetnik iz Tombstonea, Kirk Mc Lovery.
Nelly Cashman!
Marshal se gotovo uplaio kad je shvatio da je glasno izgovorio
njeno ime. Dovoljno glasno da ga je mogao uti djeak koji je
stajao pred njim i gledao ga svojim okruglim, velikim oima.
Da, da, tako se zove, mister Earpe. Tata je rekao da je vi sigurno
poznate.
Da, Billy, poznajem je.
Da li vam se dopada? ivahno ga upita djeak?
Wyatt se nasmijei.
Da, vrlo.
Tata kae da se ona jednostavno svakome mora dopasti, jer je
neobino lijepa. I Mirna to kae. Ona ak kae da je ona najljepa
ena koja uope postoji.
U tom je pogledu Mirna potpuno u pravu, Billy. Kad ona kae, onda
znaj da je tako.
Da? Kad vi to kaete, onda vjerujem. Mirna je, naime, samo moja
sestra.
Ne bi trebao tako govoriti o njoj, Billy. Budi sretan to ti je
ona sestra. Sigurno je i ona lijepa.
Pa, je odgovori Billy, ekajui se iza uha. Da, lijepa je.
Kada prolazi ulicom, mukarci uvijek gledaju za njom, a mnogi i
fukaju.
E, to je ve siguran znak da je lijepa. Inae ne bi nitko za njom
fukao.
Djeak odmah nastavi:
Tata kae da ste vi najvei sheriff koji je ikada postojao na
Zapadu, i da bi trebali biti ponosni na vas. ak mi je obeao da
emo vas jednom posjetiti, kada odemo u Tombstone. Samo to mi
nikako da odemo tamo ree gotovo smrknuta lica.
Onda mu se lice odjednom razvedrilo.
Pa sad to nije ni potrebno! povikao je, udei se da se toga
ranije nije sjetio. Pa, vi ste ovdje! Sad ne trebamo ii u
Tomstone.

A ja sam mislio da bi ti elio tamo posjetiti svoju tetu Nelly

ree mu marshal, smijeei se.
Da, naravno, i nju, ali da budem iskren nastavio je s
vragolastim osmijehom na licu ja bih tamo putovao samo radi vas
i zbog Doc Holidaya. A gdje je Doc Holiday? Zar nije s vama?
Je ree marshal i , uspravivi se, natakne eir nie na elo.
U stvarion je u Lapiki. S njim nije ba najbolje, Billy.
Je li bolestan?
Da, na alost.
Nije, valjda, toliko loe?
Volio bih da nije.
Priao je marshalu i tiho rekao:
Hoe li umrijeti?
Ne, Billy, ne vjerujem.
Djeak onda mahnu prstom marshalu da se sagne kako bi mu mogao
neto rei na uho.
Marshal se sagne.
Smijem li vam neto rei?
Da.
Veeras u moliti za njegovo zdravlje. Svake se veeri molim Bogu,
zajedno s Mirnom. Uvijek iskreno molimo da nam bude dobro. Ponekad
se molim i za tetu Nelly. A veeras u se moliti za Doc Holidaya.
Marshal ga njeno pomiluje po kosi i uputa:
A gdje stanuje?
Odmah tu, na uglu. Ova trgovina je naa.
Wyatt pogleda prema trgovini na drugom uglu ulice. Bila je to
trgovina mjeovitom robom kakve su postojale u svim gradovima
Zapada, i gdje su ljudi mogli kupiti sve one sitnice potrebne u
svakodnevnom ivotu. Bilo je tu odijela, koulja, cipela, arapa,
duhana, sapuna, tkanina, kone robe, alata, orua za
poljoprivrednike i stoare, ukratko svega to je potrebo za ivot.
Naa trgovina sasvim dobro radi, otkako je kompanija Wels Fargo
otvorila svoje postaje ree djeak.
Jeste li i prije ovdje ivjeli?
Da, ovdje je u poetku postojala samo naa kua i jo tri druge,
nije nas bilo puno. Imali smo sreu da su ljudi s okolnih raneva
kupovali kod nas subotom, kad bi doli u grad, jer ove tri
porodice koje su s nama ivjele u gradu ne bi bile dovoljne da
zaradimo za ivot. Na poetku je otac bio primoran da preko zime
ide u sjeu drva da bi zaradio, a on to ini i dan danas priao
je djeak sasvim zrelo obzirom na njegove godine.
Ne treba mu zbog toga zamjeriti odgovori marshal zamiljeno.
Lijepo je biti gore u umama, Billy. Meu drvosjeama.
Moda u kasnije i ja ii u umu ree djeak i nastavi: - Biste
li mi uinili jednu uslugu, marshale?
Ako mogu.

Mogli biste. To e biti lako. Mirna je u trgovini rekao je i

povukao marshala za ruku, te ga odveo do poprene motke za
vezivanje konja, gdje je marshalovog konja i privezao.
Onda je skoio na trijem i povikao:
Mirna! Dri se da ne padne! Dolazi marshal!
Iza pulta u trgovini stajala je djevojka njene grae i
profinjenog lica, s dugom plavom kosom. Zaueno je pogledala
prema vratima, na kojima se pojavila visoka, upeatljiva figura
Wyatta Earpa.
Mirnino lice prelije crvenilo, od korijena kose pa sve do vrata.
Mister Earp promucala je jedva ujno.
Marshal skine eir i pozdravi ljude koji su se nalazili u
trgovini, a onda krene prema pultu iza kojeg je stajala djevojka i
prui joj ruku.
Prihvatila je marshalovu ruku i vrsto je stegla.
Za mene je zaista velika ast to vas mogu pozdraviti rekla je.
Moj otac, na alost, nije kod kue, a ni majkanije tuona
Slobodno moe rei da ona nosi robu, jer si ti previe lijena da
to radi umijea se bezobrazno mali Billy.
Ja nisam lijena, ve je majka htjela usput razgovarati s
gospodinom Goodmanom. I sad se smiri! Oh, gospoo Schneider
okrene se Mirna jednoj debeloj eni, koja je s prijateljskim
osmijehom stajala kraj pulta i promatrala to se dogaa.
Ovo je Wyatt Earp. On je na poznanik, jer ivi dole u
Tombstoneu, gdje ivi i naa teta Nelly. Uostalom, sad zatvaramo
trgovinu, a otvaramo rano ujutro.
Naravno, dijete moje ree ena dobroudno i rairenim rukama
pone tjerati kupce iz trgovine, u elji da pomogne pri
zatvaranju. Kad su se ene koje su bile u trgovini nale na ulici,
okupile su se oko prozora i pokuavale kroz tanku zavjesu
promatrati to se unutra dogaa. Nije se dogaalo ba svakog dana
da se u gradu pojavi tako znamenita osoba kao to je Wyatt Earp.
A marshal je stajao naslonjen na pult, i promatrao djevojku koja
je vodila posao. Kraj njega je stajao Billy, naslonjen na veliku
vreu sa eerom.
U tom su se trenutku otvorila vrata, i na njima se pojavila ena.
to to ujem? Marshal je kod nas? Kakva radost, mister Earpe
veselo usklikne ena, pruajui ruku i srdano ga pozdravljajui.
To je zaista veliko veselje za nas nastavila je. Boe, koliko
bi se moj mu razveselio da je ovdje! Nadam se, mister Earpe, da
jo niste pronali prenoite negdje u gradu. Morate ostati kod
nas. Imamo lijepu sobu za goste.
Marshal je mislio da sanja, kada je nakon petnaest minuta uao u
veliku i lijepu sobu, i kada je nakon napornog jahanja kroz

bespua i planine konano sjeo za stol, i kad su pred njega

iznijeli toplu crnu kavu i izvrsne domae kolae.
Onda mu je pogled pao na sretna lica domaina, koji su bili
presretni da ga mogu ugostiti.
Tu ugodnu veer u ovoj odanoj porodici, marshal je dugovao Nelly
Cashman.
Inae nije bio pristalica ovakvih veeri kod nepoznatih ljudi.
Nije volio kad su ga slavili i divili mu se, i uvijek je
izbjegavao na bilo koji nain koristiti svoje uveno ime.
Naprotiv, trudio se, kad god je to mogao, zatajiti svoje ime, koje
je govorio samo kada je to zaista bilo potrebno. Naroito je to
inio kada je bio na nekom opasnom zadatku.
A gotovo je svaki njegov zadatak bio opasan.
I sada je trebalo progoniti gangstera za kojeg je predosjeao da
je u blizini. A cijelo je to poslijepodne imao neki predosjeaj da
ubojstvo na potanskoj postaji treba pripisati istom zloincu.
I nije se prevario!
Wyatt uope nije imao namjeru svojim domainima ispriati o
razlozima zbog kojih se iznenada naao u njihovom gradu, ali je
Mirni i njenom brbljavom bratu ipak polo od ruke da iz njega
izvuku tajnu.
tooo?! skoio je mali Billy, kad im je marshal u kratkim crtama
konano ispriao cijelu priu.
Wyatt je odjednom postao mnogo paljiviji, kao da je neto
osjetio, pa je ponovo i puno detaljnije opisao zlikovca.
Na to mladi Billy pljesnu rukama i poviknu:
Pa taj se nalazi tamo u Mountain Hotelu!
*

Hattaway je stigao u grad pred sumrak.

Prema dogovoru, tu se trebao nai sa svojim partnerom Beb
Lobsterom. Dogovorili su se da se nau u nekoj krmi. Budui da
nisu poznavali grad, dogovorili su se, za svaki sluaj, da se nau
u dvoritu krme, a ne u smoj krmi. Tko prvi doe, trebao je
priekati. Pretpostavljali su da u gradu nema vie od dvije ili
najvie tri krme, pa su stoga mislili da nee biti problema.
Hattaway se nalazio u jadnom stanju. On nije bio tvrd i
neosjetljiv poput Beb Lobstera. im je stigao u grad, odveo je
svojeg konja u prvu otvorenu kapiju na koju je naiao. Bila je to
kapija dvorita Mountain Hotela.
Predao je svojeg konja jednom postarijem, sjedokosom ovjeku i
promrmljao:
Ostajem samo jednu no.

Imao je sreu da nikoga nije sreo, osim jednog djeaka koji se

motao oko hotelske kuhinje gdje je neto predao, a onda izaao
kroz dvorini ulaz.
Bio je to mali Billy Cashman.
Hattaway nije mogao niti sanjati da e taj mali djeak ubrzo nakon
toga stupiti u kontakt s njegovim progoniteljem.
Na vratima se pojavila neka ena. Hattaway se, stojei u sjeni,
raspitivao gdje bi mogao nai neku sobu za prenoite.
ena mu je odgovorila da je sasvim sluajno jedna soba u
potkrovlju prazna, ali da bi odmah trebao platiti.
U lijevoj je izmi, ispod potplata, skrivao nekoliko dolara koje
mu nisu pronali prilikom hapenja u zatvoru u Lapiki. Taj je
novac skrivao za izuzetne sluajeve poput ovog.
U redu odgovorio je. Novac mi se nalazi u bisagama.
Vratio se samo do dvorine kapije, skinuo izmu i izvukao neto
novca.
ena primi novac, pa uzme svijeu da ga odvede gore u sobu.
Bila je to mala soba, ali sasvim dobra za jednu no.
im je ena izala, Hattaway prie prozoru i pogleda kroz njega.
Nije mogao vidjeti cijelu ulicu, jer mu je nadstrenica hotela
zaklanjala vidik. Drugu je stranu ulice mogao vidjeti.
Glava mu je bila puna briga, a lice smrknuto.
Od trenutka kad je shvatio da je ovjek s kojim je razgovarao bio
nitko drugi ve Doc Holiday, a da je onaj drugi koji ga je uhapsio
bio veliki Wyatt Earp, Hattawayu je srce silo u pete. Posljednje
je ostatke energije utroio tijekom bjekstva iz zatvora.
Bio je uplaen i izgubljen.
to li bi on sve dao da se mogao nai tisuama milja daleko od
ovog kraja! Vrlo je dobro znao kakvog konja jai Wyatt Earp, a
isto tako i Doc Holiday. Protiv takva dva konja, njegova raga nije
imala nikakve anse za bijeg. I ba zbog toga, Hattaway je
pokuavao nai neki drugi izlaz iz situacije.
Zbog ega bi se uope morao nai s Lobsterom?
Kakvog uope ima smisla da on sad, poslije deset sati, silazi dole
u dvorite da bi vidio hoe li sresti onog drugog? to uope i da
oekuje od njega?
Kada zajedno budu krenuli dalje, njihov e trag samo biti jo
jasniji, i olakat e potjeru opasnom Wyattu.
Njegova je odluka bivala sve jasnijom: neu se nai s Lobsterom!
Naprotiv, pokuat u da odem to dalje odavde, i to to bre!
Wyatt Earp!
Moe li se zamisliti opasniji ovjek, koji bi se naao na
njegovom, Hattawayevom tragu? Dobro je znao da protiv Earpa nitko
nema anse. On je ak uspio izai na kraj i s uvenim Ikeom
Clantonom u Tombstoneu!
A to je s Clay Alisonom? Kako tu stoje stvari?

Hattaway ga je vidio kroz reetke zatvora u Lapiki, i sve je nade

u njega polagao.
Raunao je s tim da je Clay Alison zakleti neprijatelj Wyatt
Earpa. Zar on ne bi sve uinio da marshalu stvori neprilike? Moda
bi se zlobno poigrao s marshalom na taj nain da iz zatvora pusti
zlikovce koje je on s mukom uhvatio?
To se, meutim, nije dogodilo.
Drugi je ovjek otkljuao vrata zatvora.
Vrijeme je beskonano sporo prolazilo.
Bandit se podie iz stolice i pone nervozno etati sobom. Imao je
dojam da e se uguiti u ovoj maloj prostoriji.
A zbog ega uope i mora ovdje provesti no? Sve je to zapravo
besmisleno! Sutra e sunce ponovo izai, a onaj opasni marshal iz
Dodge Cityja e imati dvanaest punih sati vremena traiti njegove
tragove.
Onda je odjednom zauo glasove nekih ljudi koji su dopirali od
dole. Hattaway pouri do prozora o osluhnu.
Da, to je Clay Alison, vjeruj mi, sasvim sam ga jasno vidio.
Bandit stegne aku i nagne se dublje preko prozora, ne bi li
ulovio jo neki odlomak razgovora, ali ljudi su se ve bili
udaljili.
To je, bez sumnje, bila vijest koja je mogla okirati ljude iz
Shoshon Fallsa.
U glavi bjegunca odjednom se rodila misao: kako bi bilo kad bi za
pomo zamolio Claya Alisona? Kad bi mu sve ispriao i rekao da je
Wyatt Earp, koji ga progoni, njegov neprijatelj, njegov protivnik?
I kad bi na kraju rekao: on je i va protivnik!
Hattaway odlui taj plan odmah sprovesti u djelo.
Uzeo je s kuke svoj eir, opasao oruje i izaao iz sobe.
Neopaeno se spustio u dvorite i krenuo prema dvorinoj kapiji
koja je izlazila na ulicu. Tu je ugledao jednog snanog ovjeka
irokih ramena, koji je dolazio s pojila za konje, nosei u rukama
dvije kible s vodom.
Hello, mister, uo sam da je Clay Alison u gradu i
Bio presjee ga ovjek dubokim glasom. Otiao je iz grada.
Otiao? ponovi bandit promuklim glasom.
Da, odjahao je, i nek mu je sretan put!
ovjek spusti pokraj sebe obje kible s vodom i prekrii se.
Moemo samo Bogu zahvaliti nastavio je to nas je ovaj put ta
nesrea mimoila. Kada bi taj momak ostao u gradu, bilo bi
strano. Doivio sam to jednom u Denveru, i dobro znam kako to
izgleda. Bio je to pravi vatromet. S njim je bio i njegov brat
Rick. Njega je poslije sredio Wyatt Earp tamo u Dodge Cityju. Sva
srea da taj zlikovac vie nije iv. Sjeam se, Rick je bio taj
koji je stvarao nered. Stao je na sredinu ulice i pucao u ljude

koji su morali prijei na drugu stranu. Pucao je tono pred vrhove

njihovih izama, u blato. Bilo je strano. To je trajalo sve dotle
dok nije doao Clay i odveo ga.
Za trenutak je zavladala tiina. Onda je sluga ponovo sa zemlje
dohvatio kible i nastavio dalje, mumljajui:
Stvarno treba zahvaliti Bogu da je taj ovjek tako brzo otiao iz
grada.
Hattaway je stajao u sjeni stepenica kapije i gledao za njim.
Osjeao je kako se rasplinjuje njegova posljednja nada u spas.
Clay Alison je otiao.
Zar to nije bio znak? Sasvim jasan znak.
Zato bi trebao uope ovdje ostati? Nije bilo anse da ovdje
pronae bilo kakvu pomo. Ako je marshal u gradu, onda je
izgubljen!
Podigao je glavu i osluhnuo u smjeru tale.
Sve je bilo tiho.
Brzim se koracima uputio prema tali, otvorio vrata i uao. ulo
se frktanje nekog konja.
Hattaway je odmah prepoznao konja kojeg je ukrao u Lapiki. Nalazio
se u prvom boksu.
Izveo ga je van iz boksa i, pipajui po zidu, pronaao svoje sedlo
objeeno na kuku. Prebacio ga je preko konja i izveo ga van.
Tu je naglo zastao.
Iz kue je izaao neki ovjek i dugim, elastinim koracima se
uputio prema dubini dvorita. Hattaway je stajao kao ukopan.
Odahnuo je tek kad je vidio da se ovjek udaljava prema drugom
kraju dvorita.
Hattaway osjeti da su mu na elu izbile krupne kapi znoja.
Dovraga pomislio je, kako je samo visok tak ovjek!
Hattaway je jo malo priekao, a onda se ovjek istim putem
vratio. Na pola puta je zastao, izvadio vreicu s duhanom i sasvim
mirno smotao jednu cigaretu. Nije ni slutio da je to njegovo mirno
motanje cigarete Hattawayu uasno ilo na ivce.
Kad je zapalio cigaretu, vratio se u kuu.
Hattaway obrie znoj sa ela, dohvati uzde i izvede konja prema
zadnjem izlazu iz dvorita. Tamo je potraio malu kapiju kroz koju
se izlazilo van.
Dovraga! Kapija je bila zakljuana!
Ipak je imao sree. U udubljenju na stupu kapije pronaao je
klju.
Zavukao je klju u bravu i nakon dva-tri pokuaja brava je
kljocnula.
Hattaway istjera konja van i zatvori vrata za sobom.
Bacio se u sedlo, pritegao uzde i potjerao konja uskom stazom
prema uliici koja je vodila izvan grada.

Odahnuo je tek kad se domogao istine, kad se naao izvan grada.

Kuda sad?
Podigao je glavu i pogledao u nebo, pokuavajui se orijentirati
prema poloaju zvijezda.
Znao je da bi se Bond trebao nalaziti negdje prema zapadu.
Jedino mu je tamo prijetila opasnost. Prema njegovim
pretpostavkama, marshal je najvjerojatnije krenuo prema Bondu, jer
nije uope mogao pretpostaviti da bi marshal krenuo u Shoshon
Falls. Bjegunci su, prilikom bijega, u pravilu traili vee
gradove, u kojima su imali vie anse sakriti se od potjere.
Barem je tako Hattaway razmiljao.
U velikom je polukrugu obiao oko grada, a onda potjerao konja
prema istoku.
Nije znao tono koliko je milja preao, kad je na horizontu
ugledao neko svjetlo.
Usporio je kretanje i ubrzo ustanovio da se pred njim nalaze
zgrade nekog rana.
Moda bih se ovdje mogao skloniti pomislio je.
U svakom je sluaju ovdje bilo sigurnije provesti no, nego u
gradu gdje je u svakom trenutku mogao raunati da e biti
otkriven.
A to ako je opasnost na ranu isto tolika? pomislio je tog
trenutka.
Ipak nije previe razbijao glavu oko toga. Bio je umoran, i san mu
je bio prijeko potreban. Prole je noi bio toliko uplaen da nije
niti oka sklopio, sve dok se nisu otvorila vrata elije i dok nije
izaao iz zatvora.
Pojahao je prema kapiji, ali kad je stigao nekoliko koraka do
ulaza, najednom se trgnuo i tijelom mu proe ledena jeza. A to
ako je marshalu palo na pamet da ga trai po okolnim ranevima?
Zbog ega uope razmiljam toliko pomislio je ljutit na smog
sebe.
Do vraga, neto mora staviti u usta, crijeva su mu krala od
gladi, a kad je sjahao s konja, u nogama je osjetio slabost.
Odluno je krenuo prema kapiji, otvorio je, ali se istog trenutka
uplaeno trgnuo.
Na nekoliko se koraka ispred njega pojavio lik nekog ovjeka.
ovjek je bio ogroman.
Bio je to predradnik Jack Orkan!
Hattaway nije bio niti svjestan na kakav je osinjak nabasao.
Cowboy poe nekoliko koraka prema njemu, a onda zastane i prekrii
ruke na grudima.
Hej, ovjee, to vi ovdje traite?
Traim sklonite, mister, samo za jednu no. Mogu spavati i na
slami.

Na slami? Ne, mi ne izdajemo prenoite. A odakle dolazite?

Iz Shoshon Fall - prekinuo je naglo, ali bilo je kasno.
Odjednom, predradnik pokae znatno vei interes. Malo je nakrivio
glavu i rekao:
Vi ste, znai, bili u gradu. A zbog ega niste tamo prenoili?
Bandit se brzo sabere i odgovori:
Zato to tamo nisam mogao pronai prenoite.
A tko e vam to povjerovati?
Svejedno mi je vjerujete li, mister. Ali kaem vam, nisam mogao
dobiti prenoite. U gradu je guva, vrag e znati zato. U
stvari, uo sam da se tamo pojavio Clay Alison.
To je tono ree predradnik, pa nastavi vie za sebe: - Ja sam
ga vidio. I ne samo njega. I Wyatt Earp se pojavio u gradu.
Wyatt Earp? trgnu se uplaeno bandit, koji se nije uspio
svladati i ostati miran na spomen marshalovog imena.
Predradnik ga pozorno odmjeri od glave do pete.
Da ovaj ovjek moda nema neistu savjest?
Recite, mister, odakle ste doli ovamo?
Sa sjevera.
Ah, to je ba interesantno. Mnogo ljudi dolazi sa sjevera.
Da prihvati odmah Hattaway. Znajte, imao sam gore posla s
drvosjeama. Dosta sam radio i jako sam iscrpljen. Potrebno mi je
prenoite da se malo odmorim.
To je bila istina. Bio je stvarno iscrpljen i vapio je za snom.
U tom trenutku predradnik izvue ibicu i kresne je tako da je
plamen osvijetlio Hattawayevo lice. Zatim je zapalio opuak debele
cigare, koji je drao meu zubima.
Recite, amigo, kako se vi uope zovete?
Zovem se HatHatger.
Aha! Vjerojatno laete, ali ba me briga. E pa mister Hatgeru,
neto u vam rei. Mogu vam pruiti prenoite na slami, ali pod
jednim uvjetom. Da nas dvoje napravimo jednu pogodbu!
Bandit je sumnjiavo pogledao predradnika i zapitao:
Pogodbu? Na to mislite? Ja nemam novca. Posao s drvosjeama nije
To je sasvim druga vrst pogodbe, amigo. Poite sa mnom.
Odveo ga je u dvorite, a njegovog konja pustio u koral. Zajedno
su tada poli do ranerske kue i kroz mrani hodnik stigli do
nekih vrata. Predradnik ih otvori, gurne bandita unutra, te kresne
ibicu u namjeri da upali petrolejsku lampu.
Prije nego je i rije progovorio, poao je do prozora i navukao
zavjese.
Tako rekao je zadovoljno. A sad emo prijei na stvar. Ja sam
Jack Orkan, a vi ste, znai, Hatger.
Moje je ime Hattaway ree gangster promuklim glasom. Meni se
jako uri, mister Orkane. Ne bih vas htio zadravati i

optereivati svojim problemima, a mislim da mi ni prenoite vie

nije potrebno. Bilo mi je isto dosta i ovih nekoliko minuta to
sam se odmorio od jahanja. Mislim da u odmah nastaviti svoj put.
E, pa idem ja onda
Htio se okrenuti i poi prema vratima, ali grmalj mu je
preprijeio put.
Trenutak samo, Hattawaye rekao je, a glas mu je odjednom
zazvuao sasvim drukije.
Spustio je skitnici Hattawayu na rame svoju teku ruku i stegnuo
ga toliko vrsto da se Hattawayevo lice od bola izduilo.
Istog je trenutka na Hattawayevom licu eksplodirao amar.
Pokuao se izmaknuti, ali su tek onda poeli pljutati amari s
obje strane.
Potpuno oamuen, Hattaway je oteturao do zida. Da se nije uhvatio
za stolicu i sjeo na nju, sigurno bi pao.
Tako, prijatelju, sad ste ve dovoljno omekali i spremni ste za
na posao.
Hattaway je prkosno sjedio pognute glave, ne elei odgovoriti. Na
to ga grmalj pogodi akom ispod brade.
Od snanog je udarca Hattawayeva glava poletjela prema zidu.
Osjetio je uasan bol i htio je vrisnuti, ali istog se trenutka na
njegovim ustima nala ogromna predradnikova aka.
Meni je sve jasno, prijatelju, da zna!
to hoete time da kaete? procijedi Hattaway.
Predradnikovo se lice zlurado naceri.
Meni je sve jasno, i to neka to bude dovoljno. Ti ima neto
gadnog na savijesti, i ja znam to je to.
Ne! promuca Hattaway i skoi.
Orkan ga gurne akom prema dolje, a Hattaway zastenje od bola.
Ja nisam rekao da u te prikovati na stup srama, prijatelju
kesio se predradnik. Samo sam govorio o naoj pogodbi.
Kakvu to pogodbu kanite nainiti sa mnom?
Tada je opaki predradnik s Flimbautovog rana iznio odbjeglom
zatvoreniku Hattawayu svoj plan.
Ve nakon dvadesetak minuta, predradnik Orkan zakucao je na vrata
velike Flimbautove radne sobe.
Kao odgovor, zaulo se jedno tiho:
Naprijed.
Orkan otvori vrata.
Imali ste sree, gazda rekao je svojim prijeteim glasom jo s
vrata. ovjek koji se interesira za ran, ve nas je danas
posjetio. Ve sam vam rekao da sam danas poslijepodne s njim
razgovarao.
Flimbaut se zbunjeno podie. Uope se nije mogao sjetiti da mu je
predradnik danas poslijepodne govorio o nekom odreenom kupcu.

To je mister Hattaway. On mi je jo prije nekoliko dana govorio o

tome, mislim, o prodaji rana, i evoon je ba ovdje.
Hattaway se pokae iza predradnikovih lea i klimne glavom kao
marioneta.
Raner je iznenaeno zurio u njega.
Ali, ja nita ne razumijem promucao je, pokuavajui se
pribrati.
Onda je ustao od svog pisaeg stola i stao ispred svog predradnika
Orkana.
Ovaj samo podigne ruke i spusti ih, a onda pokae glavom prema
Hattawayu.
Razgovarajte s njim, gazda rekao je. Sad je to vaa i njegova
stvar. Ja bih rado bio nazoan razgovoru, ali samo kao svjedok.
Nekadanji asnik se u tom trenutku odluno uspravi.
Ako ve moram obaviti neke razgovore, onda to mogu i sm napraviti
rekao je prkosno. Ran je moje vlasnitvo, i ne trebam
nikakvog posrednika!
He? to se to odjednom dogodilo? Raner kao da je htio jednim
potezom unititi sve raune predradnika Orkana!
Hattaway pogleda Flimbauta. U trenutku je pomislio da je to moda
njegov izlaz, preokret koji e mu pomoi da se, zahvaljujui
ranerovom stavu, izvue iz zamke u koju ga je uvalio brutalni
Orkan.
Ja mislim, gazda umijea se odmah Orkan da mi vi neete
zamjeriti ako ipak ostanem. Pola sam ivota proveo ovdje na ranu,
radei do kasno u no i sada, kad ga hoete prodati, kad ran
treba prijei u ruke drugog vlasnika, meni na kraj pameti nije da
ne pratim razvoj dogaaja. Ostat u ovdje kao kapetan koji ne
naputa brod koji tone.
Kakve velike rijei, predradnie! ree raner mranim glasom.
asne rijei, gazda! Vi znate da sam ja ovjek koji je svu svoju
snagu uloio u ovaj ran. Nita me vie ne boli od injenice da e
se sada ran prodati!
Raner pogleda navodnog kupca rana i ree:
Moda za vas postoje neke anse kod mister Hattawaya.
Hattaway brzo zaklima glavom.
Naravno rekao je. O tome moemo razgovarati. Meutim, sada se
radi o tome da to prije zavrimo cijelu stvar, jer ja nemam
previe vremena.
To je bilo ono to je predradnik od njega zahtijevao da kae, i
Hattaway je, poput dobrog uenika, to ponovio.
Flimbaut pokae prema stolici koja se nalazila pokraj pisaeg
stola, i ree:
Molim vas sjedite, mister Hattaway. Vjerojatno ste umorni od dugog
puta.

Ne, ne, on uope nije putovao upadne predradnik. Rekao sam vam
ve da sam se s njim sreo u gradu.
Raner ljutito pogleda svog predradnika, opominjui ga na taj
nain da se ne mijea u njihov razgovor, a onda se ponovo okrene
Hattawayu.
Tako znai, mister Hattaway, vi elite preuzeti ran? Moram vam,
meutim, rei da smo mi u velikim dugovima. U stvari, ja to nisam
znao sve do danas. Tek danas mi je to moj predradnik objasnio.
Morao sam vas obavijestiti o tome, gazda naglasi Orkan. Drugog
izlaza nije bilo.
Jo se neko vrijeme vodio nevezan razgovor, sve dok Flimbaut
konano nije shvatio da je Hattaway stvarno doao zbog toga da
zakljui kupoprodajni ugovor za ran.
Flimbaut, koji je i inae u posljednjih nekoliko sati pao u dubok
oaj, sada je osjeao kako mu izmie tlo pod nogama. Oajno se bio
nadao da ipak nije sve tako crno, kao mu je predradnik opisao, ali
kad je vidio da je predradnik doveo na ran ak i kupca, onda je
to za njega bio dokaz da stvari stoje vrlo loe, jer to je,
konano, od svega toga imao Orkan? On e u svakom sluaju biti
predradnik na nekom ranu. Svejedno na kojem, ali ovdje situaciju
nije mogao popraviti.
Tako je barem mislio raner, koji niti slutio nije kako zapravo
stvari stoje.
Flimbaut prie staklenom ormaru i izvadi dvije ae i bocu
whiskeya. Stavio je au pred Hattawaya i pred sebe. Orkan je
mrano pogledao ranera.
Trebam li ja ovdje ostati suha grla, raneru! upita prijeteim
tonom.
Htio ne htio, raner je morao izvaditi jo jednu au. Napunio je
ae i rekao:
Za mene je ovo teak trenutak, mister Hattaway. Ja sam naslijedio
ovaj ran, ali nisam ga bio sposoban odrati na onoj razini na
kojoj je bio dok je moj stric bio iv. Ja ne znam to se dogodilo,
a takoer ne znam to se u gradu dogaa i kako ide s prodajom
stoke i drveta. Ja nisam struan za taj posao, i to moram
priznati.
To nije bitno prekine ga predradnik grubo. Da ne duljimo
stvar, gazda. Mister Hattaway je umoran.
Umoran? zapita raner, sav oajan. Sad kad se radi o tako
velikoj stvari?
Da prihvati Hattaway, pomalo nesigurnim glasom. Stvarno sam
mrtav umoran. Danas sam imao prilino naporan dan. Rano ujutro
emo zavriti ovaj posao.

Da, kako elite ree raner umornim glasom. Jeste li ponijeli

novac sa sobom?
Ne, naravno da nije umijea se predradnik. Tko bi jo sa sobom
nosio toliku hrpu novaca naokolo, gazda! On e odjahati rano u
grad i uzeti novac iz banke. Za sve postoji neki red, zar ne,
mister Hattaway?
Gangster potvrdi i spusti glavu.
Flimbaut je zamiljeno promatrao tu neuglednu osobu, koja je
skvrena sjedila na velikoj stolici presvuenoj zelenom tkaninom.
Dobro, mister rekao je onda emo sad na poinak. Zapravo sam
vas htio pitati, biste li neto pojeli prije spavanja?
Ne, ne, on vie nije gladan umijea se ponovo predradnik, pa
prie vratima i dvaput se nakalja. To mi je rekao prije nego
smo uli.
Bio je to znak Hattawayu da ustane.
Flimbaut je zabrinuto gledao u vrata, koja su se zatvorila za
ogromnim predradnikom i tim sitnim strancem.
Stvar je, znai, dotle dola, da mu sad na vrat na nos otimaju
njegov ran.
Otimaju? Zar nije njegova osobna krivnja to je do toga dolo? On,
u stvari, nije bio dovoljno sposoban i uporan oduprijeti se tom
divljem predradniku, nije imao dovoljno energije i pameti da sm
vodi brigu o ranu!
Umornim se korakom vratio do pisaeg stola i sjeo u stolicu.
Podboio je glavu rukama i najednom su se niz njegove naborane
obraze otkotrljale dvije suze.
*

Rano u jutro, Hattaway se probudio u sobi za goste. Naravno, kao

uvaeni kupac rana nije trebao spavati na slami.
Odmah je izaao u dvorite i pokuao svog konja izvesti iz korala.
U tom se trenutku pokraj korala stvorio ogromni predradnik Orkan.
Samo bez urbe, Hattawayu. Niste se jo ni obrijali.
Nemam kod sebe pribor za brijanje odgovori bandit. Osim toga,
namjeravam ii dalje, mister Orkane.
Nita od toga! Prvo emo obaviti posao, inae e biti batina,
Hattawayu!
U redu promumlja Hattaway ali ako ste mislili da ja namjeravam
jaiti u grad, onda ste se prevarili
Tko je to uope od vas traio? Vi ete odjaiti do uzvisine koja
se nalazi na kraju obronka ume. Tamo ete me ekati.
I?
Sve ostalo prepustite meni.
Da je Hattaway malo bolje poznavao ljude i imao malo vie
iskustva, osjetio bi da cijeli ovaj posao u kojeg ga je uvukao
predradnik, mirii na smrt.

Jack Orkan u svakom sluaju nije namjeravao pustiti Hattawaya da

mirno ode. Nije to niti smio uiniti. To to je on namjeravao
uiniti s ranom, bila je ista pljaka i prijevara. Namjeravao se
rana doepati na prijevaru, a ovjek koji mu je u tome trebao
pomoi, ni u kom sluaju nije smio ostati iv. Bio bi to opasan
svjedok!
Na to Hattaway nije mislio. Jedino to mu je bilo na pameti, bila
je elja da to prije ode s rana.
Umio se i obrijao, a odmah nakon toga je uzjahao konja i napustio
ran.
Krenuo je polako, a onda je potjerao konja sve bre, dok nije
stigao do obronka ume.
Brzo je naao uzvisinu o kojoj mu je predradnik govorio. Tu se
zaustavio u zaklonu i poeo promatrati u smjeru zapada.
Znao je da e Orkan krenuti za njim.
Tada ga je odjednom obuzeo strah.
to e Orkan uiniti kada posao oko kupovine bude gotov? Hoe li
pustiti suuesnika u tom prljavom poslu da odjai s rana?
Kada je u pitanju bio tako brutalan i bezobziran ovjek, to je
bilo teko za pretpostaviti. Kako ga je samo pretukao, prije nego
to je pristao odigrati ulogu kupca! Svi su mu se zubi u glavi
klimali.
Hattaway objaha uzvisinu, u namjeri da osmotri situaciju s istone
strane.
U daljini je ugledao oblak praine.
To je sigurno predradnik, pomislio je i stresao se od straha.
On e dojahati do uzviice, i tu e se njih dvoje nai. A onda,
kad krene natrag, ponijet e novac koji je, navodno, od njega
dobio.
Bio je to novac kojeg je Orkan dan prije toga podigao iz banke.
Novac koji je u banci bio deponiran na raunu rana, i za kojeg je
Orkan imao punomo podizati ga. Namjeravao je od tog novca
vlasniku dati onoliko koliko je smatrao da je dovoljno. Objasnit
e mu, naravno, da je to novac kojeg mu je poslao stranac.
Nakon toga, Flimbaut e morati otii s rana.
Na taj bi nain predradnik Orkan stekao najvei plijen kojeg je
mogao zamisliti!
Hattaway je osjeao kako mu se na elu pojavljuju krupne kapi
znoja. Znao je da e ga nakon svega toga Orkan zbrisati kao
zadnjeg psa.
Kad mu je sve to prolo kroz glavu, Hattaway je naglo okrenuo
konja i potjerao ga niz uzviicu prema zapadu, u smjeru grada.
Proavi otprilike pola milje, naiao je na uzvisinu koja je bila
sastavljena od velikih gromada kamenja.
Kada se popeo do vrha, pogledao je preko posljednje gromade i
najednom je zaustavio konja. Obuzet uasnim strahom, naglo ga je
okrenuo i skrenuo u zaklon iza jedne kamene gromade.

Na svega pet stotina koraka udaljenosti, kreui se tragovima

kotaa koji su vodili prema Flimbautovom ranu, nailazio je neki
jaha.
Bio je to visok ovjek, irokih ramena i uskih kukova. Jahao je na
vitkom i snanom drijepcu, drei uzde desnom rukom, dok mu je
lijeva slobodno visjela. irok obod eira pokrivao mu je gotovo
pola lica.
Kada bi Welis Hattaway ugledao tog ovjeka na daljini od hiljadu
jardi, meu tisuama drugih ljudi, nakon tisuu godina, on bi ga i
tada u trenu prepoznao!
Bio je to Wyatt Earp!
Hattaway je kao skamenjen sjedio u sedlu i oslukivao u smjeru
puta kojim se marshal kretao.
Samo da konj iznenada ne zare, pomislio je. Onda bi bio
izgubljen.
Brzo je sjahao s konja i uhvatio mu objema rukama gubicu.
Konj se trgne, pokuavajui podii glavu, ali Hattaway mu pone
neto govoriti tihim, umirujuim glasom. Molio ga je da ostane
miran.
Konj, kao da ga je razumio, sagne glavu i smiri se.
Hattaway nastavi napeto oslukivati. Nije se usudio ni disati.
Nakon nekog vremena je skupio hrabrost i pomolio glavu iza kamenog
zaklona. Istog se trenutka skamenio.
Na blie od sto metara udaljenosti, marshal je zaustavio svog
konja, sjahao i paljivo pregledavao tlo.
Da nije naiao na neki trag?
Hattaway brzo stavi obje ruke konju na gubicu, i pone mu tiho
govoriti:
Sad samo ostani miran, vrane, i ne mii se s mjesta. Radi se o
mojoj glavi.
Kad je nakon pola minute skupio dovoljno hrabrosti da jo jednom
pomoli glavu preko ruba stijene, odahnuo je s olakanjem.
Wyatt Earp je zajahao konja i odjahao dalje. Bio se toliko udaljio
da ga je Hattaway jedva mogao vidjeti.
*

Wyatt Earp je uzalud traio gangstera u Mountain Hotelu.

Znao je da se mali Billy nije prevario, i da nita nije izmislio.
Nekoliko minuta kasnije zakljuio je da mali Billy Cashman ne samo
da je vidio zlikovca, ve ga je tono i zapamtio, to je bilo
iznenaujue za djeaka njegovih godina.
Welis Hattaway je uzeo sobu u hotelu, rekla mu je vlasnica, a onda
je iz nepoznatih razloga nestao.
Hattaway je zapravo pobjegao.
Wyatt je znao to to znai.

Bandit je ili neto nanjuio ili se najednom neeg uplaio i

pobjegao.
Marshal je satima obilazio grad, prlazei kroz sve ulice s kraja
na kraj, ali uspjeha nije bilo.
Ustao je rano ujutro, umio se i obrijao, a onda siao na donji kat
gdje je Mirna ve spremala doruak.
Pretpostavljala sam da ete morati rano otii, marshale rekla
je. I molim vas da mi, kad stignete u Tombstone, uinite uslugu
i prenesete moje pozdrave teti Nelly.
Budite uvjereni, gospoice Mirna, da to neu propustiti uiniti.
Hvala vam to ste me tako dobro primili i ugostili.
Nakon to je dorukovao i pozdravio se od ljubaznih domaina,
marshal zajaha konja i uputi se prema istonom kraju grada. Tamo
je naiao na jednog postarijeg ovjeka koji je otrio kosu u
svojem dvoritu.
Wyatt ga pozdravi i zapita nije li vidio nekog ovjeka koji je
tuda proao. Opisao mu je Lobstera.
Taj va ovjek jedino je mogao odjaiti do Flimbautovog rana. To
je velik i lijep ran, dosta daleko odavde, prema istoku.
Marshal se nadao da e uspjeti stii Lobstera i opet ga uhapsiti.
Stoga je i prihvatio starev savjet te krenuo spram istoka. Brzo
je stigao do mjesta na kojem se od glavnog puta odvajao trag
kotaa, koji se jasno vidio u travi.
Bio je to trenutak kada ga je ugledao Hattaway.
Kad je malo bolje pogledao otisak izme, marshalu je bilo jasno da
je na tragu odbjeglog ubojice. Bio je na tragu ovjeka koji je
ubio mladog efa postaje.
To je bilo jasno!
Zajahao je konja i krenuo prema ranu.
Onda se pred njim iznenada pojavio jedan jaha.
Odmah ga je prepoznao. Bio je to Jack Orkan, surovi i neotesani
predradnik s kojim se juer sukobio.
Orkan je odmah zaustavio konja, spustio ruke na kukove, mrano
odmjerivi marshala.
Kuda ste krenuli? upitao je.
Na Flimbautov ran!
Na Flimbautov ran? Da, to je jo danas, no sutra vie nee biti.
Aha! A kako e se zvati sutra?
To ete ve saznati, ako vas bude zaista interesiralo. A to vi
uope traite na ranu?
U potjeri sam za jednim ubojicom. Pretpostavljam da vi to znate.
Da, tako sam neto i mislio. U stvari, uo sam juer neto o tome,
samo to vi na naem ranu neete nai tog ovjeka.
Vi, znai, radite na Flimbautovom ranu?
Radim li? Kakav glup izraz! Vi stojite pred buduim ranerom! A
sad me nemojte vie zadravati, imam posla.
Wyatt zavrti glavom.

Meni se sve ini da biste vi trebali biti puno staloeniji i

mirniji.
Predradnik se nervozno naceri.
Nemam vremena za razgovor s vama. teta to se juer pojavio Clay
Alison, jer ja inae ne bih znao s kim imam posla, i
Ito biste onda uinili, mister Orkane? prekine ga odrjeitim
glasom marshal.
Predradniku je gorjelo pod nogama. Tamo na uzvisini ga eka ovjek
kojeg ne smije ostaviti da predugo eka. Jack Orkan je ve ionako
odluio ubiti Hattawaya. Namjeravao ga je tu, na licu mjesta,
zakopati u zemlju. Tu ga nitko ne bi naao. Onda bi se vratio na
ran i mrskom raneru tresnuo novac na stol. Bila bi to neka manja
svota, a s ostatkom, zapravo s veim dijelom novca koji je
pripadao raneru, nastavio bi upravljati prema svojoj volji. Tako
je namjeravao Flimbautu platiti njegov ran novcem koji je
pripadao smom raneru!
A da bi to prikrio, Jack Orkan je bio spreman ubiti.
Onda je odjednom na sebi osjetio marshalov ispitivalaki pogled,
istovremeno osjetivi kako mu se oko vrata stee nevidljivi obru
koji ga je sve jae guio.
Dakle? zapita ga marshal?
Orkan bijesno zamahne glavom.
Nita odgovorio je ljutito. Ba nita! Samo, znajte, vi me
neete sprijeiti na mom putu ka uspjehu, Earpe! To mi vjerujte!
Kunem vam se da
Previe priate, Orkane. Bolje mi recite gdje mogu nai Beba
Lobstera?
Orkan je bijesno krenuo za marshalom.
Hej! povikao je kad ga je stigao i spustio ruku na desni
marshalov lakat. Kuda idete tamo?
Wyatt skine predradnikovu ruku sa svoje, kao da skida nekog
odvratnog insekta, a onda se okrene i pogleda ga ravno u oi.
Jaim na Flimbautov ran odgovorio je.
Nema potrebe. Ako traite tog ovjeka o kojem ste mi govorili,
onda nema potrebe da odete na ran. S takvim zlikovcima mi nemamo
nikakve veze.
Odkud znate da je on zlikovac?
Mogu zamisliti. Kad Wyatt Earp nekog progoni, onda je taj sigurno
zlikovac.
Marshal podbode konja i bez rijei nastavi dalje.
Orkan se nije micao od njega. Pratio ga je u stopu.
Sluajte nastavljao je uporno. Vi sebi samo stvarate
nepotreban posao. Ja tog ovjeka nisam vidio i toka!
Moda ste vidjeli njegovog kompanjona Welisa Hattawaya?

Da je tog trenutka grom udario u njega, Orkan se ne bi vie

uplaio.
Hattaway? promucao je. I njega traite?
Da, i njega. Ali prije svega Lobstera. Ja znam da je Lobster
odjahao na ran.
Odkud vi to znate?
Znam, i neka vam to bude dovoljno.
Ali, to nije tono!
Vidio sam njegove tragove.
Odkud to? Gdje ste ih vidjeli? To je nemogue!
Izmeu grada i ovog mjesta na kojem smo sada.
Wyatt je ponovo zaustavio konja i pogledao predradnika ravno u
oi.
Orkan je bijesno vrtio glavom.
To su besmislice! Sve su to gluposti, o emu vi priate! ujte me,
Earpe, vi ste moda stvarno sposoban ovjek i znate svoj posao,
ali ovog puta grijeite. Nemojte me zadravati. Ja nemam vie
vremena za vas.
A tko vas zadrava? odgovori mu marshal otro.
Ponovo je zategao uzde, a kad je Orkan posegnuo rukama za njima,
pokuavajui zadrati marshala, ovaj podie ruku i pljotimice je
spusti na predradnikovu aku.
Orkan jauknu od bola i istog trenutka posegne za revolverom.
Wyatt je, meutim, bio ve zaustavio svog konja, i u lijevoj ruci
drao svoj veliki bentline special, s dugakom cijevi.
Orkane rekao je mirno ja neprekidno imam dojam da vi
pokuavate neto sakriti od mene.
Vi ste poludjeli, Earpe procijedi predradnik prijeteim glasom.
Uope nisam, Orkane. A sad mi uinite uslugu pa poite sa mnom na
ran.
Nema ni govora! A niti vi neete jahati do rana!
Jaite ispred mene! naredi marshal.
Neu!
Na to marshal zatee okuda na revolveru.
Orkan samo bijesno zakripi zubima.
U redu, vi me prisiljavate na to, ali ete zbog toga zaaliti.
Kunem vam se da ete zaaliti zbog toga!
Wyatt ga utke potjera ispred sebe u smjeru rana.
Kada su ugledali zgrade na ranu, predradnik Orkan okrene glavu
prema marshalu i ree:
E, sad smo tu. Sad ete me upoznati!
Pojurio je naprijed, a marshal krenu za njim ne urei previe.
im je ujahao u dvorite, Orkan je zaurlao pozivajui Buldera i
ostale cowboye da izau van, te da brzo zatvore kapiju.
Velika je kapija s treskom bila zatvorena.
Wyatt je zaustavio svog drijepca.

U svakom sluaju, nije raunao s ovakvim potezom predradnika

Orkana.
Sjahao je s konja i odveo ga do ograde od ivice u smjeru sjevera,
a onda je stao pokraj bunja, osmatrajui prema istonom uglu
ograde.
Odjednom je zauo topot nekoliko konja.
Potrao je natrag do svog drijepca, bacio se u sedlo, pa pojahao
u pravcu juga. im je doao do ugla ograde rana, ugledao je na
otvorenoj savani grupu jahaa, koja je od rana bila odmakla oko
tri stotine jardi.
Bila je to Orkanova banda.
U divljem galopu jurili su prema jednoj uzvisini na ivici ume, od
rana udaljenoj oko pola milje.
Wyatt pritee uzde konju i krene za njima.
Neusporedivi trka, kakav je bio marshalov drijebac, brzo je
smanjivao razdaljinu izmeu Orkanove bande i Wyatt Earpa, tako da
je marshal bio primoran usporiti, jer od praine koju su podigli
Orkanovi cowboyi nita ispred sebe nije vidio.
Malo je skrenuo u lijevo, te se u polukrugu uputio prema uzvisini.
Jack Orkan je shvatio da na ovaj nain nee izai na kraj s
marshalom, pa se zaustavio i naredio svojim ljudima da naine
polukrug oko njega.
Stojei tako, okruen svojim ljudima, saekao je marshala koji je
krenuo prema njemu.
Wyatt prie Orkanu na oko trideset jardi, i u tom trenutku iza
njega primijeti ovjeka kojeg je progonio: Beba Lobstera!
Kad je ugledao marshala, lice ubojice postane bijelo poput vapna.
Spustio je glavu i nabio eir na oi.
Wyatt sjaha s konja i poe polagano prema polukrugu kojeg su
formirali cowboyi.
Stoj! zaurla predradnik.
Wyatt nastavi dalje.
Stanite, rekao sam! zaurla Orkan jo jednom. Ne usuujte se ne
posluati moju zapovijed!
Wyatt podie glavu i odgovori, ne skidajui pogleda s Lobstera:
Zapovijed? Ne moete vi meni nareivati, Orkane! Iza vas je ovjek
kojeg progonim, on je ubojica za kojim je raspisana potjernica. A
vi mu pruate zatitu. titite jednog tekog zloinca. Mislim da
vam to ni najmanje ne podie ugled kod vaih ljudi.
im je to rekao, marshal krene dalje prema Lobsteru.
Sad je od ubojice bio udaljen svega nekoliko metara.
Lobster se u tom trenutku sagne iza vrata svog konja, jo u
pokretu izvue revolver i ispali metak prema marshalu.
Metak promai.
Predajte se, Lobstere! doviknu mu marshal.
Umjesto da poslua, gangster se hitro baci natrag u sedlo i jo
jednom podie revolver, nianei u smjeru marshala.

U tom je trenutku, meutim, s marshalovog kuka prasnuo hitac, a

njegov metak nije promaio cilj. Ubojica se trgne kao da ga je
udario malj, te se stropota s konja na tlo.
Marshal polagano krene naprijed.
Cowboyi su se pomakli u stranu.
U trenutku kada se naao u istoj visini s predradnikom Orkanom,
ovaj je grozniavo poeo razmiljati kako da se izvue iz ovog
kripca, u kojeg je sm tako nepromiljeno upao.
Zbog ega je uope doao na tu besmislenu ideju da se suprotstavi
marshalu? Zato se uope uputao u sukob s njim?
to li je zapravo s tim Lobsterom? Znai li da je onaj Hattaway
bio njegov kompanjon?
I to sad?
Zar je mogue da e marshal jednim udarcem unititi sve njegove
planove?
U Orkanu uzavre bijes. On se i inae nije znao savladati, a
naroito to nije mogao sada! Izvukao je revolver iz futrole i
okrenuo ga prema marshalu.
Hitac je prasnuo!
Metak je proletio nekoliko milimetara od marshalove glave.
Kad je vidio da je promaio, Orkan je htio povui okida jo
jednom, ali u tom ga je trenutku pogodio metak iz marshalovog
bentline specijala. Bio je to drugi metak kojeg je marshal
ispalio u toj situaciji.
I taj drugi metak je pogodio predradnika Orkana ravno u srce.
Dok je s nevjericom zurio u marshala, Orkanovo je lice poprimilo
sivu boju, a onda mu se najednom otvorila aka iz koje je ispao
revolver.
Predradnik otvori usta, pokuavajui neto rei, ali onda se naglo
prevrne na lea i padne pod konja.
Wyatt je bacio samo jedan pogled na Orkana, i odmah krenuo ka
Lobsteru.
Uinio je to u pravi trenutak!
Lobster je bio iskoristio trenutak kad je marshal pucao u Orkana,
skoio s konja, izvukao drugi revolver i uperio ga u marshala.
Iskusni Wyatt Earp imao je, meutim, nevjerojatno brze reflekse.
Gotovo istog trenutka podigao je desnu nogu i vrhom izme
munjevito pogodio Lobster u ruku, prije nego to je ovaj uspio
opaliti.
Revolver je u luku izletio iz banditove ruke.
Wyatt skoi i srui gangstera na tlo.
Tada ga je brzo podigao sa zemlje, savio mu desnu ruku iza lea i
brzo mu oduzeo iz depa na bluzi skriveni no i mali derringer.
Skinuo mu je maramu s vrata i vezao mu obje ruke na lea. Potjerao
ga je onda ispred sebe i zaustavio se pokraj nepominog
predradnika Orkana, koji je mrtav leao na zemlji.
Lica cowboya bila su smrknuta.

Ljudi ree im marshal svi ste vidjeli to se dogodilo. Ja to

nisam uinio po svojoj volji, ve sam bio primoran.
Cowboy Bulder je na to prvi siao s konja i priao blie,
skidajui eir s glave. Ne gledajui u marshala, rekao je:
Znam, mister Earpe. Mislim da je to najbolje to se moglo
dogoditi. On je namjeravao poiniti jedan straan zloin.
Wyatt ga iznenaeno pogleda.
Na to mu Bulder ree sasvim tiho, tako da ostali nisu mogli uti:
Prole sam noi bio svjedok razgovora kojeg je predradnik vodio s
jednim ovjekom po imenu Hattaway. On nije znao da je prozor sobe
otvoren. Stajao sam pokraj prozora i puio lulu.
*

Tako je podmukla igra zlog predradnika Orkana ostala neostvarena,

a svi njegovi zloinaki planovi pali u vodu.
Wyatt Earp je uspio po drugi put uhvatiti ubojicu Lobstera. Odveo
ga je u Shoshon Falls i predao mjesnom sheriffu.
Bio je to ovjek na kojeg se u svakom sluaju mogao osloniti.
Budite uvjereni, marshale rekao mu je sheriff da e taj ovjek
omastiti konopac. Odmah u obavijestiti suca. On se nalazi u Bondu
i brzo e stii ovamo.
Neko je vrijeme vladala tiina, a onda sheriff upita:
A to je s onim drugim, s Hattawayem? Kad ete njega dovesti?
Na to marshal privue stolicu i, podupirui se laktom o sheriffov
pisai stol, spusti se u nju.
Vi me ba nasmijavate, sheriffe rekao je. Je li ovo vaa
oblast?
Sheriff zaklima glavom.
Shvatio sam.
Odmah je ustao sa svoje stolice, priao kuki na zidu i skinuo svoj
opasa s revolverima. Onda se okrenuo prema Wyattu Earpu i rekao:
teta to nemam ljudi koji bi me mogli pratiti. Osim toga, za
etvrt sata ovamo bi trebao stii transport zlata na putu od
Glenwood Springsa. A u svezi toga treba raunati da se ovdje
pojave Alisonovi.
Alisonovi? zapita tiho marshal.
Da, neki cowboyi s Richardovog rana rekli su mi da su Alisonovi
jutros vieni. Meutim, to sve nije vano. Moja je dunost
progoniti i uloviti bandita Hattawaya.
Na to se marshal podigne sa stolice i samo odmahne rukom.
im je izaao iz sheriffove kancelarije, bacio se u sedlo i
pojahao u smjeru juga.
Tragom zlikovca Hattawaya.