Komunisti stvaraju partizanski pokret

Komunistika Partija Jugoslavije (KPJ) sve do napada Treeg Reicha na SSSR u lipnju 1941.
zastupala je jednaku distancu prema obje zaraene strane, uvjerena da je to drugi
imperijalistiki rat izmeu Njemake i njezinih saveznika te zapadnih saveznika pod
vodstvom Velike Britanije i Francuske. Komunisti su bili najotriji protivnici kapitalizma,
vjerujui da su njegovi temelji, privatno vlasnitvo, klasna podjela i borba za profit, izvor
drutvene nejednakosti i svih nepravdi. U svojoj borbi raunali su na radnitvo, kao na
podreenu klasu, koja osim svoga rada ne posjeduje nita, pa je ivotno zainteresirana da
preuzme vlast u svoje ruke i da cjelokupnu imovinu pretvori u zajedniko vlasnitvo, a
njegovim planskim upravljanjem radnika bi drava dovela do drutva jednakosti i pravde
prema potrebama svim lanova ljudske zajednice. Njihovi protivnici s desne strane politikog
krila, a meu njima najutjecajnija u Hrvatskoj je bila Hrvatska seljaka stranka, raunali su
uglavnom na seljatvo kao temelj dravne vlasti, protivei se divljem kapitalizmu, koji su
izjednaavali s liberalizmom, a koji bi se moglo zauzdati samo jakom dravom koja bi se
ravnala prije svega prema nacionalnim interesima. Radikaliziranje politikih sukoba moglo je
stvoriti uvjerenje da je svijet parlamentarne demokracije proivio svoje vrijeme i da dolazi
vrijeme autoritarnih i totalitarnih sustava. Komunisti su u meuratnom razdoblju nekoliko
puta radikalno promijenili svoju politiku prema drugim strankama i klasama, a u 30 ima su
proveli narodnofrontovsku politiku, ublaili dogmatizam prema drugim oporbenim
strankama, pozivajui se na demokraciju i izbjegavajui gesla o klasnoj borbi. U strahu pred
nacistikim i faistikim prijetnjama, poeli su razlikovati faizam od parlamentarne
demokracije. Od 1928. do 1935. zalagali su se za razbijanje Jugoslavije, ali i nakon to su
odustali od protujugoslavenske politike, zalagali su se za pravo naroda do samoodreenja.1
Ovisnost o dravnoj politici SSSR a prisilio ih je na novi zaokret. Sporazumom StaljinHitler odbacuju antifaizam puke fronte (1935. 1939.) i zalau se za protuimperijalistiku
politiku jednake distance prema ratujuim stranama, tovie jae osuuju Veliku Britaniju i
Francusku kao najodgovornije za rat. Tako je Josip Broz Tito, sekretar KPJ, na Petoj
zemaljskoj konferenciji KPJ u listopadu 1940. bio protiv mobilizacije jer bi to znailo da se
Jugoslavija svrstala na stranu britanskih i francuskih ratnih hukaa. Antifaizmu se KPJ
vratila tek nakon napada na SSSR, prvu zemlju socijalizma.2
Partizanski pokret u Hrvatskoj imao je neke posebnosti, a na to je najvie utjecala injenica da
je organizacija Ustaa hrvatski oslobodilaki pokret pod pokroviteljstvom Treeg Reicha i
Kraljevine Italije osnovala Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Ustae su bili militantni nacionalisti
konzervativnog tradicionalistikog usmjerenja s izrazitom protukomunistikom notom, koji su
svoj glavni cilj, a to je osnivanje hrvatske drave, ostvarili u uvjetima propasti Kraljevine
Jugoslavije, koju su razorile i podijelile sile Trojnoga pakta: Trei Reich, Kraljevina Italija,
Maarska i Kraljevina Bugarska. Najizrazitija obiljeja ustake organizacije bili su kult
hrvatske drave i estoko protusrpstvo. Autoritarnost, militarizam i nedodirljivost voe bili su
instrumenti njihova protujugoslavenstva, protusrpstva i protukomunizma. Moe se rei da je
bit ustake ideologije zapravo bila hrvatska drava. Sve se podreivalo dravi, pa i
utemeljenje logora i drastina odmazda protiv svih protivnika. Istodobno su pokuali
pravoslavne Srbe asimilirati nametanjem katolianstva, masovnim pogromima ili
protjerivanjem iz NDH, a 1942. osnivanjem Hrvatske pravoslavne crkve nastojali su ih
pretvoriti u pravoslavne Hrvate. Nakon vojnog poraza ustako vodstvo bilo je spremno odrei
se saveznitva s Treim Reichom, protudemokracije i rasizma, te prihvatiti pokroviteljstvo
Zapada i, barem deklarativno, demokratski ustav, koje je prije odbacivalo, sve zbog odranja
NDH. U tenji za nacionalnom dravom lei objanjenje kako je bilo mogue da ustae
pridobiju snanu potporu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i da se, iako velikom pomou
1
2

Radeli 2006: str. 26

Radeli 2006: str. 27

okupacijskih snaga, odre na vlasti etiri godine, a da nakon ratnog poraza sauvaju utjecaj u
emigraciji, uglavnom u demokratskom okruenju europskih drava i Sjedinjenih Amerikih
Drava.3
Komunistiko osvajanje vlasti
Ustavotvorna skuptina sastala se 29. studenog 1945. i toga je dana Jugoslavija proglaena
republikom pod nazivom Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ). U deklaraciji
Ustavotvorne skuptine kae se da je FNRJ savezna narodna drava republikanskog oblika,
zajednica ravnopravnih naroda koji su slobodno izrazili svoju volju da ostanu ujedinjeni u
Jugoslaviji. Nova jugoslavenska drava sastojala se od est republika. Njezin e teritorij u
odnosu na predratnu Jugoslaviju biti povean prikljuenjem Istre i kvarnerskih otoka (to e se
dogoditi neto kasnije odlukom mirovne konferencije uz mnogo diplomatske napetosti).
Tijekom ljeta i jeseni 1945. provedeni su izbori za lokalne organe vlasti, pa je to bila prilika
da se u pripremi za te izbore izvri politiko ienje kadrova. Naime, KPJ je iz lokalnih
institucija udaljavala sve one koji su iskazivali nezadovoljstvo s uspostavljanjem
jednostranakog sustava i pruali otpor revolucionarnim promjenama. Poto je KPJ
osigurala vojnu i politiku pobjedu, prila je uvrivanju svoje vlasti i ostvarivanju svog
programa, a taj je bio uspostavljanje (izgraivanje) socijalizma kao prve etape na putu prema
komunizmu. Uvrivanje politike vlasti kretalo se u 2 smjera: uspostavljanje mehanizma
koji e omoguiti potpunu dominaciju i kontrolu Partije nad svim sferama ivota i progon
politikih protivnika. 30. sijenja 1946. Ustavostvorna skuptina izglasala je Ustav FNRJ koji
je kao temeljni zakon drave postao ishodite svih mjera za ozakonjenje ve ostvarenih ciljeva
NOB- a i onih koje je KPJ planirala za dravno socijalistiko drutveno i ekonomsko
ureenje. Iako je obnovljena Jugoslavija po ustavu bila federativna drava, taj je federalizam
bio samo deklarativan. lanice jugoslavenske federacije imale su samo formalnu
samostalnost, a u praksi je bila provedena stroga centralizacija vlasti. Sva je vlast bila
koncentrirana u partijskom i dravnom vrhu Jugoslavije, a dravne vlasti su provodile politiku
koju je odreivala Partija, tonije njezin Politbiro, na elu s Titom kao glavnim tajnikom
(sekretarom). Tako je stvorena partijska drava prema sovjetskom modelu.4
Granice NR Hrvatske
Federalna drava Hrvatska mijenja ime u Narodna Republika Hrvatska 1946. zakonom o
imenu NR Hrvatske. Teritorij joj je povean pripojenjem Istre i kvarnerskih otoka, no prije
toga je istarski poluotok bio podijeljen u 2 zone, britansko ameriku zonu i jugoslavensku
zonu B. Crta razgranienja bila je tzv. Morganova linija. Ukidaju se zone 1947. (pariki
mirovni ugovori), a osnovana je neovisna drava Slobodni teritorij Trsta, od Novigrada do
Trsta, a preostali dio pripao je Jugoslaviji.5
Zamisao o organiziranju Trsta i okolice u Slobodni Teritorij Trsta izloio je kao kompromis
sredinom 1945., na sjednici Vijea ministara u Parizu, francuski ministar vanjskih poslova
Bidault. Kako je dolo do te zamisli? Potkraj II. svjetskog rata Jugoslavenska je armija 30.
travnja i 1. svibnja 1945. zaposjela Trst, dva dana prije negoli su u taj grad ule britanske
(novozelandske) snage. Meu zapadnim saveznicima nastala je panika, jer je bila jasna

Radeli 2006: str. 27

Matkovi 1998: str. 280
5
Matkovi 1998: str. 285
4

jugoslavenska nakana da se na taj nain prejudicira razgranienje s Italijom i grad Trst pripoji
Jugoslaviji.6
U konanici 5. listopada 1954., novi pregovori rezultirali su Londonskim Memorandumom,
kojim je STT ukinut i podijeljen, pri emu je Jugoslaviji pripala zona B i dio zone A. Tako se
cijelo hrvatsko podruje Istre sjedinjuje s maticom zemljom Hrvatskom. Konana dravna
granica izmeu dviju drava dogovorena je sporazumom u Osimu 10. studenog 1975.7
Kulturna revolucija: Progoni i zabrane
Poslijeratno okruenje bio je prostor u kojem je glavna politika snaga, Komunistika partija
Jugoslavije, provodila ideoloki odgoj brojnog, uglavnom nepismenog i kulturno zaostalog
stanovnitva. Inteligencija koja je preivjela rat i poslijeratne istke integrirana je u novo
jugoslavensko drutvo veinom zbog potreba za strunim osobljem i uglavnom se nije isticala
u javnom ivotu. Utilitarnost je bila kvaliteta koja se traila na svim razinama, pa tako i u pop
kulturi, a to su potkrijepljivale brojne izjave politiara koje se mogu svesti na elju da i
popularna kultura iri tekovine revolucije u irokim masama i oslobodi ih tuinskih i
nazadnih ideja. Stvaranje novog i slobodnog ovjeka nije uspjelo, a Janjetovi taj
neuspjeh pripisuje kulturno nedoraslim i neobrazovanim lanovima Komunistike partije i
velikom priljevu ruralnog stanovnitva u postojee gradove. Autor naglaava i sve pozitivne
napore nove vlasti da se zateeno nepovoljno stanje pobolja brojnim teajevima za
opismenjavanje, osnivanjem kulturno-umjetnikih i drugih amaterskih drutava, ime su
ujedno stvarani borci za novu kulturu i umjetnost.8
Legalizirajui i uvrujui svoju vlast, KPJ je mogla nesmetano pristupiti obraunu s
politikim protivnicima kao i s pripadnicima drutvenih slojeva koji su u prethodnom
razdoblju bili vlasnici vee ili manje imovine, pa nisu prihvaali gospodarske mjere nove
vlasti. Promidbeni aparat KPJ protivnicima novog sustava davao je razliite nazive kao to
su banda, kontrarevolucionari, reakcija (to je najee upotrebljavan pojam). Obraun s
protivnicima bio je surov. Protivnici s kojima su se komunisti sueljavali u tijeku rata bili su
najee likvidirani bez sudskih presuda. No, zbog promidbenog uinka pred sud su se
izvodili samo vodei ljudi elnici grupacija, ministri u organima vlasti, generali funkcioneri
organizacija. Dakako, u tim su progonima stradavali mnogi neduni ljudi ili neutralne osobe
za koje je partijski vrh procjenio da bi u budunosti mogli postati opasni za provoenje ciljeva
komunistike politike. (Alojzije Stepinac, etnici i Draa Mihailovi, uhienja pojedinih HSSovaca). Osim u Hrvatskoj, represije reima i drastine metode progona politikih protivnika
primjenjene su i u ostalim dijelovima drave. Diktatura jedne stranke nametnuta je kao
rezultat etverogodinjeg rata protiv okupatora, u kojemu se vodila i estoka borba za vlast.9

Rudolf 2013: str. 15

Matkovi 1998: str. 286
8
Janjetovi 2011: str. 305
9
Matkovi 1998: str. 282
7

Popis literature

Matkovi 1998: Hrvoje Matkovi, Povijest Jugoslavije (1918.-1991.), Naklada

Pavii, Zagreb
Radeli 2006: Zdenko Radeli, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., kolska knjiga,
Zagreb
Janjetovi 2011: Zoran Janjetovi, Od internacionale do komercijale. Popularna
kultura u Jugoslaviji 1945-1991, Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd
Rudolf 2013: Davorin Rudolf, Povijesni tijek uspostavljanja dravne granice izmeu
republike Hrvatske i talijanske republike, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
Zagreb