Professional Documents
Culture Documents
Euroatlantski
tjednik Ponedjeljkom...
Četvrtkom...
Obratite pažnju na prototip termi- Slika: Afganistanski dječak i vojnik ISAF-a tijekom odmora uz cestu
na: "vijetnamizacija". Nixonova © Philippe DePoulpiquet, Le Parisien
administracija je 1969. godine
konačno shvatila kako u Vijetnamu neće moći ostvariti klasičnu vojnu pobjedu u stilu 2. svjetskog rata, te kako američka
javnost (ne malim dijelom zahvaljujući učincima ofenzive Tet 1968. godine) neće trpjeti odugovlačenje rata unedogled bez
odlučujućeg kraja na vidiku. Rješenje je bilo u predavanju rata američkim saveznicima, Južnom Vijetnamu: vijetnamizacija.
Kako bi se odluka o napuštanju rata realizirala bez ostavljanja dojma o bijegu podvijenog repa i prepuštanja nekadašnjih sa-
veznika na milost i nemilost vucima, politika vijetnamizacije sadržavala je dva ključna elementa. Prvi je bio obuka i oprema-
nje Južnovijetnamaca ("postavljanje na noge", u vojnom žargonu), kako bi imali šanse sami pobijediti u ratu. Drugi element
je bio što je više ostvariva stabilizacija vojne situacije, kako bi se vojsci Republike Vijetnam dale što bolje šanse za uspjeh.
To je naraslo do "pripreme bojišta" i uključilo stvari poput upada u Kambodžu i opetovane pokušaje remećenja Ho Ši Mino-
vih puteva kroz Laos.
Kako je ispala vijetnamizacija? Pošteno je pitanje jesu li namjere irakifikacije i afganistanizacije otprilike jednake kao i nam-
jere u Vijetnamu. U Vijetnamu, jasno, odgovor je nesretan i negativan, budući da se "razumna šansa" pokazala nedovoljnom
da spriječi pad Republike Vijetnam 1975. godine. Dok se neki i dalje trude dokazati kako ishod ne bi bio takav da SAD nisu
efektivno ostavile svoje saveznike na cjedilu, negodovanje propušta poantu kako je glavni cilj američke politike bio izvlače-
nje SAD-a iz "no-win" situacije, što je ostvareno. Preživljavanje američkih saveznika je bio poželjan, nadajući ishod, no ne i
srce politike i implementirane strategije.
Hoće li se takav ishod proširiti i na Irak i Afganistan? Odgovor je da ne znamo, budući da politike afganistanizacije i irakifi-
kacije nisu do kraja realizirane, a neće niti biti sve do potpunog američkog povlačenja. Svakako, proces je dalje odmakao u
Iraku, te bi trebali imati neki uvid ne dugo nakon američkog konačnog povlačenja, planiranog 2011. godine. U Afganistanu,
proces je manje odmakao, sa predviđenim početkom prvih povlačenja američkih snaga za ne ranije od sredine 2011. godine,
te bez utvrđenog datuma za konačno povlačenje. Odgovor je u Iraku bliži nego u Afganistanu, no u oba slučaja radi se o na-
gađanju.
Ipak, primjer vijetnamizacije sugerira nekoliko vjerojatnih ishoda. Prvi je da će se SAD povući prije definitivnog političko-
vojnog ishoda u bilo kojoj od zemalja. Ako pretpostavimo da američka prisutnost umjetno utječe na situaciju u obje zemlje te
je istovremeno dio rješenja kao i dio problema, te prepreka dozrivanju rješenja putem prirodnih unutarnjih procesa, ishod ne
može biti odlučen prije američkog odlaska. Međutim, kada se to dogodi, neće biti predaje niti jedne strane, neće biti mahanja
bijelim zastavama, niti će itko uzdizati šaku u zrak, vičući "mi smo pobjednici". Drugi ishod je da će, budući da će nakon
američkog odlaska samo otpočeti slijed unutarnjeg ratnog obračuna, u atmosferi gdje SAD neće više imati mnogo utjecaja,
biti mnogo optuživanja oko odlaska. Ona će biti posebno histerična ako američka strana izgubi (što je moguće u oba slučaja),
te će optužbe zbog "kupljenja prnja" – što je, naravno, konačni politički cilj – biti česte i bučne.
Trenutne operacije u Mardži su gotovo sigurno prvi korak u afganistazaciji tamošnjeg rata, počinjući bolni proces izvlačenja.
To se, naravno, ne razglašava na takav način, zbog straha kako bi priznanje da se radi o tome administraciju izložilo slabećoj
retoričkoj vatri sa desnice. Radi se, međutim, o vjerojatnoj politici u Afganistanu (i u Iraku) iz istog razloga kao što je bila i u
Vijetnamu: bila je to jedina stvarna opcija na raspolaganju. Jedini pravi način za izbjegavanje irakifikacije ili afganistanizaci-
je tih ratova bi bilo slušati što su mnogi svojevremeno smatrali lekcijom iz Vijetnama: izbjegavati takve ratove na prvom
mjestu. Ako se takvo upozorenje zanemari, može se računati da će se ista stvar događati opet i opet.
On je odgovoran za cjelo-
kupno zapovjedništvo NA-
TO vojnih operacija i stvara
potrebne vojne planove za
operacije, uključujući pro-
nalaženje snaga potrebnih
za misije i traženje tih sna-
ga od NATO članica nakon
što takvu odluku potvrdi
Sjevernoatlantsko vijeće i
NATO-ov Vojni odbor.
SACEUR ima i važnu javnu ulogu i viši je vojni glasnogovornik za Združene zapovjedne operacije. Kroz njegove aktivnosti
održava kontakt s medijima te službeno posjećuje NATO zemlje, kao i zemlje u kojima NATO provodi operacije ili s kojima
NATO stvara dijalog, suradnju i partnerstvo. Bira ga američki predsjednik, jer je ujedno i zapovjednik američkih snaga u
Europi. Odabir potvrđuje američki Senat i Sjevernoatlantsko vijeće u NATO-u. SACEUR nema posebno određenog mandata,
ali uobičajeno ostaje na svom položaju od jedne do osam godina.
ET/OPSA
Pomoćnik ministra obrane Crne Gore Jovanović zahvalio se predstavnicima MORH-a na konkretnim savjetima oko ulaska u
NATO, istaknuvši kako Hrvatska svojim iskustvima i konkretnim programima može pomoći u dostizanju zadanih kriterija
zemljama kandidatima za članstvo u tom savezu.
ET/OPSA
Tekstualne priloge, pisma i stajališta za objavu u Euroatlantskom tjedniku (ET) šaljite svaki tjedan
do četvrtka za objavu u slijedećem broju ET-a! Kontakt je elektronska adresa: mailto:opsa@opsa.hr.
U biltenu će biti objavljeni tekstovi koji svojom kvalitetom i tematikom odgovaraju sadržaju
Euroatlantskog tjednika! ET se dostavlja na više od 1000 adresa elektronske pošte...
Na kraju dvodnevnog sastanka, dr.sc. Albright je rekla da se NATO nužno mora prilagoditi izazovnim vremenima: "NATO
ne može usporiti tijek promjene. Ukoliko su Saveznici doista predani svojim zajedničkim zadacima, onda imamo pouzdane i
predvidive načine za učinkovito nošenje s nepredvidivim prijetnjama. NATO-ov strateški koncept je važan zbog važnosti
NATO-ovih tema. A NATO je važan jer će sloboda sigurno trebati branioce u idućem desetljeću i u generacijama koje slije-
de".
Zanimljivo je da je upravo dr.sc. Albright bila također državna tajnica i uvelike je pomogla pri izradi strateškog koncepta
NATO-a koji je važio do 2010., pa je prema tome postala najveći autoritet u tom polju. Skupina stručnjaka time je završila
rad na seminarima kojima se pomaže NATO-u u stvaranju nacrta novog strateškog koncepta koji će se predstaviti na idućem
NATO Summitu u Lisabonu, u studenom ove godine.
Prvi seminar okupio je stručnjake 16. listopada prošle godine u Luxembourgu koji su raspravljali o promjenjenom sigurnos-
nom okruženju, NATO-ovim glavim zadacima i političkoj ulozi te strategiji Saveza u 21. stoljeću. Drugi seminar održan je
13. studenog u Brdu kod Kranja gdje se govorilo o NATO-ovim operacijama i sveobuhvatnom pristupu. Treći je seminar
održan 14. siječnja u Oslu, gdje se raspravljalo o NATO-u i partnerima, a četvrti, u Washingtonu, zaokružio je teme sa sposo-
bnostima Saveza.
Vedran Obućina
OPSA na Facebook-u
Pridružite se Organizaciji za promicanje sjeverno-atlantskih integracija na popularnom socijalnom servisu Facebook
OPSA je napornim radom pokazala da se euroatlantska tematika može itekako približiti građanima. Pokazali smo da euroat-
lantska tematika, na prvi pogled potpuno neinteresantna široj populaciji, a posebno mladima, može pronaći svoju publiku.
Takav svakodnevni uspjeh OPSA-inim članovima je bio i ostat će motivacija, ne samo u nastavku kvalitetnog rada, nego i u
novim inovacijama i projektima. U budućnosti planiramo nove regionalne projekte, nove publicističke projekte, prijevode…
Možete nam pomoći na više načina! Kao pojedinac. Možete postati naš član. Aktivan – koji ne plaća članarinu, pasivan koji
mjesečnom uplatom pomaže naš rad, ili kao podupirujući član koji članstvom jasno ističe stav! Financijski nam se može po-
magati i bez ulaska u članstvo OPSA-e. Pri tomu svaku donaciju OPSA-i možete koristiti kao poreznu olakšicu!*
Kao tvrtka ili organizacija. Također možete postati podupirujući član, s tim da se podupirujuća članarina također smatra
donacijom, koja se tvrtkama tretira kao priznati porezni rashod!* Možete nam pomoći i običnom donacijom, koja Vašu tvrtku
ne tereti, nego ju koristite kao priznati porezni rashod!* Možete nam pomoći i donacijom roba i usluga, jer postoje tolike
stvari koje nam mogu pomoći, a članovi OPSA-e znaju cijeniti svaku pomoć!
Na kraju, ali nikako ne manje važno. Možete nam pomoći povratnom informacijom! Javite nam se sa kritikom, prije-
dlogom, ili pohvalom. Svaki kontakt nam izuzetno puno znači…
ET/OPSA
* Obveznici poreza na dobit mogu u svoje rashode poslovanja koji im umanjuju osnovicu poreza, uključiti darovanja u naravi
ili u novcu, udrugama (OPSA) koje ove djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima, do visine 2% ukupnog priho-
da ostvarenog u prethodnoj kalendarskoj godini.
Obveznici porez na dohodak mogu po osnovu danih darovanja za neprofitne namjene povećati svoj osobni odbitak (osobni
odbitak je neoporezivi dio dohotka) za iznose danih darovanja, najviše do 2% ukupnih primitaka ostvarenih u prethodnoj
kalendarskoj godini (2009.).
Porezna olakšica pri davanju donacija propisana je i za sve fizičke osobe nezavisno iz kojeg izvora ostvaruju dohodak. Tako
za primjer osoba koja ostvaruje dohodak samo temeljem radnog odnosa, a tijekom godine daruje za neku od nabrojanih nep-
rofitnih namjena, može podnošenjem godišnje prijave poreza na dohodak ostvariti pravo na povećani osobni odbitak za svotu
izdatka za darovanja, te tako umanjiti poreznu osnovicu.