U DOLINI NERETVE 1941.

U
rano proljee 1941. Mostar je bio pun vojske. S torbom
na leima i s pozivom u depu silazili su rezervisti iz hercego-

vakih sela i varoica, urei u svoje jedinice. Puk je otiao u

Crnu Goru, na albansku granicu.
Ve s puta su pobjegli mnogi Ljubuaci, Brotnjaci, irokobrijeani. Jo vie ih se nije uopte odazvalo pozivu.
O tome su se postarale odranije stvorene ustake organizacije koje su djelovale bez velike opasnosti, jer im je na
elu bio ef mostarske policije. On ih je uputio da seljake odvraaju od odlaska u vojsku, da pribavljaju oruje, da se
okupljaju u seljaku zatitu i ekaju poetak rata, a tada da
preuzimaju vlast i razoruavaju jugoslovensku vojsku. Kasniji
dogaaji su pokazali da je ustaki plan bio i ostvaren.
Obezglavljene i razbijene, odmah prvih dana aprilskog
rata, jedinice jugoslovenske vojske su se na desnoj obali Neretve gotovo na svakom koraku sretale sa pripadnicima Seljake zatite, koji su im oduzimali oruje prijetei smru.
Zaustavljali su i vozove, naroito u apljini, razoruavali vojnike koji su se vraali kuama ili su bezglavo lutali ne znajui kuda e. U Mostaru i apljini je dolo i do ozbiljnijih
sukoba izmeu vojske i ustaa. Spremna da se bori protiv
izdajnika, vojska im je zadavala udarce, ali je sve njene pokuaje zaustavila skora kapitulacija.
Za nekoliko dana su hercegovakim putevima zabrujali
njemaki i talijanski motori. Tuin je bez gubitaka zaposio
varoice. Ponegdje su ga doekale zastave sa kukastim krstovima i cvijee. Nali su se oni koji su Nijemcima raportirali
o ve svrenom poslu. Bilo ih je koji su ljubili okupatorska
vozila.
394
www.krajinaforce.com

Rat se svrio za nekoliko dana. Tako je bar mnogima

izgledalo.
Ustae su slavile pobjedu. Tih dana je bio i katoliki
Uskrs, pa su se spojila dva slavlja. Crkve su bile pune. Crveno-bijelo-plavim trobojkama i cvijeem okiene vjernike svetenici su pozivali na odanost nezavisnoj dravi. kole su
rasputene, a poglavnik je svim uenicima poklonio svjedoanstva o uspjeno zavrenom razredu. U znak radosti se
pilo, pjevalo i prialo.
Ali sveanosti nisu trajale dugo. Ustae su se latile organizovanja vlasti. Stvoreno je orunitvo, redarstvo, ustaki tabori, logori, stoeri, upe itav aparat.
Sve je to meu pristalicama ustaa budilo elje da se
postane neto. Zavedene omladince je privlaila kicoki
skrojena ustaka uniforma i njemako sjajno oruje. Nekima
je izgledalo da e lako nai i posla, pa makar i u Njemakoj.
inovnicima je to bila rijetka prilika da brzo naprave karijeru. Dosta ih je oekivalo poneto od novog reima, utoliko
prije to je odmah reeno da Srbima i Jevrejima ne pripadaju nikakva prava.
U to vrijeme je u srpskim selima i zaseocima bilo sasvim drukije raspoloenje. Iznenaeni neoekivano brzom kapitulacijom, ljudi nisu mogli da dou k sebi. Pri svakom susretu su se ula pitanja: ta ima novo?, zato i kako tako
brzo propade drava, ta sada valja raditi, ta se moe oekivati od okupatora i nove vlasti. Ova sela su bila puna ljudi
koji su se vratili iz kratkotrajnog rata. Vratili su se u sela i
oni koji su prije rata bili nali zaposlenja u raznim krajevima
zemlje. Bilo je meu njima i kolovanih ljudi, radnika, slubenika, ali je malo kod od njih svojim seljanima znao rei
neto vie o tome: ta da se ini i ta e biti.
Uzalud su bili i pokuaji da se objanjenja dogaaja
dobiju u Mostaru, apljini, Stocu , gradovima iz kojih su
prije rata u sela dolazili ljudi da trae birake glasove i okupljaju sokole. I tu, u nekadanjim sreditima lokalnog politikog ivota, ljudi su slijegali ramenima, ne znajui da kau
nijednu rije ohrabrenja. Jedino se uo glas komunista koji
se nisu slagali sa nastalim stanjem stvari.
Zabrinutost i osjeanje bezizlaznosti kod mnogih su
postepeno prerastali u bespomonu ravnodunost. Teka srca,
Srbi i ostali rodoljubi su se poeli miriti sa novim stanjem.
U dubini due su gajili potajne nade da e konaan ishod rata
ve rijeiti stvar. Seljaci su se prihvatili obrade svojih njiva
i vinograda. Znali su dobro da e i ovaj rat, kao i proli, donijeti glad. Prepriavali su novosti i dogovarali se kako se
395
www.krajinaforce.com

prema novoj vlasti odnositi. Naroito stariji seljaci su bili

uporni u dokazivanju kako valja biti miran i ne dopustiti da
se bilo ime naljuti nova vlast.
Izvjesna privremena pomirljivost s novim stanjem stvari zavladala je i u gradovima. U Mostaru, apljini i Stocu su
radnici i slubenici uglavnom ostali na svojim mjestima, trgovci su opet otvorili radnje.
Sve u svemu izgledalo je, a postojale su i naivne nade,
da e ivot opet potei normalnim tokom. Prijetnje ustaa
Srbi su shvatili samo kao izazivanje. Svako je bio daleko od
toga da povjeruje u njihove prie o tome da e Srbi bili stavljeni van zakona, protjerani i pobijeni. Vjerovalo se da su to
samo rune elje pojedinaca, a da zvanina drava ne moe
tako postupiti.
A ta naoko neodgovorna prianja ustaa bila su, meutim, samo mali odjek onoga to se kovalo u sjeditima stoera, logora, tabora, u samostanima i drugdje u mrei
ustakih organizacija.
Ve prvih dana je nemilice izbrisano svako slovo irilice
dostupno ustakom pogledu. Hrvatima i muslimanima je bilo
zabranjeno da sa Srbima razgovaraju i da zalaze u njihove
kue. Po gradskim zidovima su jednog dana osvanuli plakati
koji su, pod najveom prijetnjom, nareivali da Srbi i Jevreji
predadu vlastima svoje radio-aparate, motorna vozila i bicikle, fotografske aparate i pisae maine. Jevrejima su na grudi
i lea prisili ute krpe sa slovom . Srbe i Jevreje su otputali iz slube. Zabranjeno im je bilo okupljanje, da bi im
se malo kasnije odredilo i vrijeme kada smiju doi na pijacu,
kada moraju spavati, putovati. Pojedincima je nareeno da se
svaki dan javljaju vlastima radi kontrole.
Svaki novi dan je donosio i pokoju vijest: uhapsili, nestao, isprebijali, skinuli s voza, odveli, ubili, opljakali. . . Ali
to su bili tek april i maj 1941. godine, jo su to bili tek pojedini sluajevi. Srbi su se neto tjeili sjeanjem da je slinih
pojedinanih sluajeva bilo i u prvom svjetskom ratu.
Pa ipak su svi ti dogaaji i vijesti o neizvjesnoj ili kobnoj sudbini pojedinaca nagovjetavali neto to je meu Srbima sve vie izazivalo bojazan od mutnog ratnog vremena.
Svuda se postepeno uvlaio strah.
Vijesti o napadu Nijemaca na Sovjetski Savez bljesnule
su kao jedini zraak nade. Vjerovalo se u snagu Rusije. Zato
je prvih dana svako ko je u njoj gledao spas sumnjao da njemaka vojska gazi kroz Rusiju tako brzo kako su javljali kominikei. A ustae su slavile svaku pobjedu Nijemaca na isto396
www.krajinaforce.com

nom frontu, urei da to prije i sami odu u taj pohod. Nali

su neto omladinaca koji su, zavedeni propagandom, dobrovoljno pohrljeli na istono bojite.
Upravo tih dana je izilo na vidjelo i ono to se krilo
iza ustakih prijetnji i mjera koje su ve bile preduzete u
cilju obespravljenja i unitenja Srba. Nastupio je as kad je
pobjenjela ustaka rulja krenula da ostvari poglavnikov
poziv Srbe na vrbe. Planovi su ve bili gotovi. Znalo se
tano ko e kakvu ulogu imati u pohodu na mirno srpsko
stanovnitvo.
Nalo se dobrovoljaca koji su privezali puke na uzicu
i priili U, okupila se vojska, klerikalci pored kriminalaca, dojueranji konfidenti propalog reima pored nacionalistikih frazera, gradski olo pored seoskih pijanica i siledija,
vojska, arena po odjei i oruju, ali jedinstvena u elji da
se istrijebi srpsko uho, opljaka imovina i otme zemlja od
Srba.
Krv veeg broja nevinih ljudi jo ranije je potekla na
Udrenju, kod Nevesinja. Koriani su baeni u jamu, poklana
su eljad u Dabru.
To je bilo dovoljno da brani prikupe snage i nau baruta. U gornjoj Hercegovini je planuo ustanak. Planine su
primile zbjegove. Tamo su pohrlile i ustae. No vraali su se
krvavog tura. Nije mnogo pomogla ni pomo iz Zagreba. Na
Trusini je platio glavom i doglavnik Babi.
To je bio razlog da ustae u dolini Neretve ponu s jo
vie bijesa ostvarivati svoj plan. Bijelo Polje, Zijemlja, Mostar i okolinu, Dubrave, Stolac, apljinu i njenu okolinu za nekoliko dana su preplavile ustae. Hrvatima i muslimanima je zaprijeeno da Srbe ne smiju uzimati u zatitu, jer oni
diu ustanak protiv nezavisne drave.
Po srpskim selima su pole ustake patrole koje su pozivale mukarce da dou u kolu, u optinu ili drugdje. Samo nekoliko dana, dok proe Vidovdan. Oni koji se ne prijave govorili su bie pohvatani i poubijani, i oni i
njihove porodice.
Bezazleni ljudi koji su u to povjerovali ostavljali su
svoje poslove i odlazili: Hodbinjani na Bunu, Koziani na
Piletu, Lokavljani na Domanovie, Hranjani u kolu, i tako
redom, po svim selima. Ila su zajedno braa i roaci, oevi
i sinovi, ila je omladina i stariji ljudi. Mnogi od njih se nisu
ni oprostili sa svojima. Majke, ene, djevojke su ih gledale
kako odlaze sami da se prijave, ili, ee, u pratnji ustaa.
enama je bilo sumnjivo; njihovi su goloruki, a ustae s pu397
www.krajinaforce.com

kama. Ali nisu mogle vjerovati u najgore. Odvode sve. Ne

mogu valjda sve pobiti, tjeile su se ene, uutkujui rasplakanu djecu.
Dok se to deavalo po selima, u Mostaru su ustae nou,
a esto i danju, ulazile u srpske kue i bez ikakvog objanjenja odvodili ljude. Odvodili su ih i iz radnji, iz radionica i
kola, sa ulice. Crna marica je neprestano jurila gradom,
ustae su vrljale svuda. Slino se deavalo i u Stocu. U apljini je bilo jo gore. Tamo su zaustavljali i vozove, pa skidali
s njih Srbe putnike.
Za nekoliko dana su se stotine ljudi nale u rukama
razbjenjelih ustaa. Po velikoj ljetnoj ezi natrpali su ih u
zatvore, u kole, magacine, garae, podrume. Meu icom povezane ljude upadale su ustae s noevima, cjepanicama, tokmacima, pukama. Iza njih su mrtvi leali u krvi, iznakaeni
su hroptali. ivi su ekali kamione. Sve se to obino deavalo
nou, a po danu su bukom kamionskih motora prikrivali jauke
od prolaznika.
alosne majke su spremale hranu, molile i plakale kraj
zatvorskih vrata. Oekivali su od poznatih straara da e im
pomoi da makar vide svoje. Nije bilo nikakve milosti ni saaljenja. Ustae su vikale na uplakane ene, ali su primale
torbe i zaveljaje, iako su esto znale da ve nema tu onih
kome su doneseni.
Poslije dan-dva rijetki pojedinci su se vraali bjeei sa
gubilita, iz jama. Vratilo se iz zatvora i nekoliko grupa isprebijanih. Ono to nisu vidjeli i uli nepohvatani ispriali
su im nesrenici koji su se vratili.
Iz mostarskih zatvora su ljude odvodili na Neretvu. U
Sutini, na Skakalima, ispod Ortijekog groblja i ko zna na kojim mjestima jo ustae su nastavljale ono to u zatvorima
nisu dovrile. Svezane ljude su sjekli, strijeljali i gurali u vodu.
Neretva je danima nosila leeve. To isto su radili i na Buni.
Osim Neretve, mnoge iz Mostara je progutala no negdje tamo preko ovnice i Kobilovae.
Stoane su strijeljali u Vidovu polju, na Poplatu i odvodili nekad put Ljubinja. To se desilo i jednom broju Dubravaca, Dabriana i apljinaca. Ali veina ljudi iz Dubrava je
odvedena na druge strane. Poslije muenja u podrumu na Pileti, na duvanskoj stanici u Domanoviima i silosu na Modricu, kamionima su ih odvodili u jamu na Bivoljem Brdu, na
apljinski most, u rovove kraj Opuzena i drugdje.
Sve je to raeno veoma brzo. U kamione su slagali mrtve i polumrtve, vezane ljude. Po njima su se pele ustae i
398
www.krajinaforce.com

s pjesmom ih odvozile. Prestanak jauka i pucnjava na razbojitima i nova ustaka pjesma oznaavali su kraj ivota gomile
ljudi dovedenih na kamionu.
Nove grupe koje su dogonjene zaticale su u zatvorima
krv i hrpe odjee, po kojoj su saznavali ko je ve likvidiran.
U apljini i okolini bilo je jo mnogo mjesta smrti. Ubijali su pod Brijestom, kraj Kria, u Strugama, u Mogorjelu,
iznad eljeznike stanice, u Pelinima, na Krupi, u Klepcima,
u Hutovu, na Hadibegovu bunaru, vie Gornjeg Hrasna itd.
I odavde su vode Neretve nosile toliko unakaeniih ljudskih
leeva, da su ustake vlasti iz Metkovia poele protestvovati
zbog zagaivanja vode.
Za tih nekoliko dana, uglavnom krajem juna, ustaka
poplava smrti je odnijela u Neretvu, u jame pokraj nje i ko
zna kuda jo, stotine nevinih ljudi.
Evo samo nekih podataka o broju ubijenih tih dana po
selima: Zijemlje 11, Podgorani 17, eljua 3, Potoci 6, Vrapii 14, Zalik 6, Ilii 16, Vihovii 25, Bogodal 47, Opine 3, Gnojnice l, Draevice 4, Blagaj 3, Hodbina 2, Malo Polje 2, Ortije
3, Pijesci 20, itomislii 8, Lokve 39, Kozice i Trijebanj 201,
Dabrica 78, Opliii 25, Prenj 12, Reice 52, Tasovii 58, Prebilovci 11, Klepci 45, Gabela 123, Viii 3, Draevo 25, Kolojanj 5, Sjekose 15, Kljenak 9, Gluci 6, Gornje Hrasno 47.
Koliko je u tom naletu ustaa stradalo ljudi u gradovima jo nije tano utvreno. Priblini podaci izgledaju ovako:
Mostar oko 300, Stolac sa najbliom okolinom oko 250, apljina 600700. U samom Stocu su gotovo potpuno istrijebljeni
odrasli Srbi, a ni apljina nije prola mnogo bolje.
I dok su vijesti o sudbini pohapenih bolno pogaale
preostali srpski ivalj, dok su se rijetki pojedinci vraali iz
zatvora, sa jama i gubilita, dok su se nepohvatani mukarci
skrivali po brdima, na javnim mjestima po selima i gradovima pojavili su se plakati. Nekakav domobranski general
je objavljivao kako je, navodno, stao na put progonima mirnog
stanovnitva, pozivajui da se svako vrati svojoj kui.
Bilo je i razloga za takav poziv. Po brdima istone Hercegovine je sve bilo u zbjegovima i na borbenim poloajima.
Ustae su se pobojale da se i preostali Srbi iz donje Hercegovine ne prikljue ustanicima. Jer iz Prebilovaca i Klepaca je
ve u prvom naletu ustaa na Klepce veina stanovnitva
pobjegla u okolna brda. Ovima se bio prikljuio i najvei broj
mukaraca iz Opliia koji su bili pobjegli preko Bregave
odmah im su posumnjali u ustake pozive, kojima je inae
399
www.krajinaforce.com

povjerovala veina ostalih Dubravaca. I u ostalim selima su

se ljudi posakrivali, a pojedinci su smjerali da nekuda bjee.
Sada, kad je svima ve bilo jasno ta ustae ine, i meu
Hrvatima i muslimanima je bilo sve vie ljudi koji su osuivali zloine. Dok su u dane pokolja samo rijetki pojedinci
nali u sebi hrabrosti da Srbima pomognu u sklanjanju
od ustaa, sada, poslije pokolja, nalo ih se vie. Ustae su,
razumije se, takve postupke najstroije kanjavale. Pa ipak
ih je bilo da danju idu sa ustaama, a nou donose hranu skrivenim Srbima.
Pomenuti proglas o zabrani pokolja djelovao je uvjerljivo. Srbi koji su se zatekli ivi u zatvorima puteni su.
Prestala su hapenja. Poele su prie da su vidovdanske zloine poinile divlje ustae. To je bila osveta zbog ustanka
u Nevesinju, objanjavale su ustae i njihove pristalice. Naglaavali su da je taj ustanak ve uniten, da su Talijani
pobili veinu Crnogoraca, jer su se i oni bili pobunili. Selima
su kruile patrole ustaa, koje su hrabrile brojnu srpsku
sirotinju i one muke glave koje su ostale, uvjeravajui ih da
se vie nee ubijati.
Onda je doao i novi dokaz da drava nije za unitavanje, ve za lojalnost. Po selima je objavljeno da oni koji
hoe da ive u miru treba samo da preu u katoliku vjeru.
Doli su slubenici ustake vlasti, popunjavali formulare, i itava sela su za dan postajala katolika. Na vie mjesta su
fratri nove vjernike okupljali u crkve, drei im propovijedi
dijelili molitvenike i ubjeivali ih da je sada sve u redu, da
treba ivjeti mirno i moliti se bogu.
Tako je mjesec jul protekao u smirivanju i pokrtavanju Srba. Malo je umukao pla majki, udovica, sestara i djece poubijanih. U selima iji mukarci nisu pobijeni poelo se,
oprezno, i raditi. Spavalo se u brdu, a danju se silazilo na
njivu i u vinograd. Mnogi su vjerovali da je najgore prolo.
A ustae su kovale nove planove. Sada smiljenije od
onih junskih. Znali su da vie niko nee povjerovati onom:
Javite se, samo za nekoliko dana, dok. . . A trebalo im je da
dovre sela koja su im izmakla u junu, da dokusure ono to
je jo bilo ostalo.
Pred zoru 4. avgusta opkolili su sela Prebilovce, Opliie, Malo Polje i itomislie. Tog dana su hapsili i po Mostaru.
Naavi se u obruu mnotva ustaa, Prebilovani nisu
oklijevali. Veina odraslih mukaraca se razbjeala i posakrivala. Rulja se sruila u selo. Vidjevi da su mukarci veinom
400
www.krajinaforce.com

umakli, ustae su u kolu sakupile ene, djecu i starce. Od

ukupno njih 414 bilo je 249 djece i 91 djevojka, dok su
ostali bili stariji ljudi i ene. Poto su silovali i na druge naine ponizili djevojke i ene, roblje su odatle odveli u silos
kod Tasovia. Poslije dan-dva su ih odavde kamionima prevezli u apljinu, a odatle vozom u urmance. Ve 6. avgusta
izmeu 8 i 11 asova je ivot Prebilovaca potonuo u hladnu
jamu kod Ararovih kua. ene i djeca ovog sela nali su se u
zajednikoj grobnici s mnogim drugim koje su ovamo doveli
vozovima iz Bosne i Trebinja. Rauna se da je taj bezdan
progutao od 2.000 do 2.500 ljudi.
Ali tragedija Prebilovaca nije time bila zavrena. Iako
su veinu odveli u urmance, ustae su i dalje nastavile da
po selu i okolini trae one koji su se skrili 4. avgusta. itavih
deset dana je vren pretres. Bila je to opta hajka kao na vukove. U streljakim strojevima su zajedno ili ustae i njihovi
lovaki psi, lupalo se kantama i vikalo. Uhvatili su jedan dio
preostalih i odmah poubijali.
Vidjevi da ipak ne mogu sve pohvatati, ustae su ponovo poele vikati po brdima kako je poglavnik obustavio
pokolj, kako se svako moe slobodno vratiti kui. Tih dana
su i skriveni mukarci poeli saznavati za kobnu sudbinu svojih porodica. Izgubljenost u bolu za porodicom navela je jedan
dio tih ljudi da iziu iz skrovita i da se jave u selo koje je
stalno bilo puno ustaa. Kako je ko dolazio, tako su ga ustae
ubijale. Tako je 4. do 14. avgusta palo jo 168 rtava u Prebilovcima. Veina ih je ubijena u samom selu. Grupu od 41
ovjeka koji su se sami javili saznavi da su ostali usamljeni,
bez porodica, ustae su odvele malo dalje od sela, u Morin
Otok, i tu nou poklale. Tijela su bacile u jednu, a glave u
drugu jamu.
I dok je sve to injeno s Prebilovanima, njihove kue
su zapeaene i popisane. Odmah zatim su poeli stizati kolonisti. Iz sela oko apljine, po rasporedu koji je izradila
ustaka vlast, stizali su novi domaini u svoje kue. Razvili
su barjak usred sela i poeli sabirati ljetinu unesreenih ljudi.
Selom se ula pjesma i pucnjava.
Tasovii i Klepci su sela kroz koja je vodio put ustakog pohoda na istrebljenje Prebilovana. Zato se i ovdje radilo po istom planu. Hapsilo se sve redom, muko i ensko,
staro i nejako. Sve su odvodili u silos. Ali ovdje nisu stigli
da poubijaju sve pohapene. U Klepcima su 11. avgusta ubili
11 staraca, ena i djece koji nisu mogli da idu do zatvora.
Istog dana su 106 mukaraca iz ovog sela izdvojili izmeu
26 Ustanak 1941,

401
www.krajinaforce.com

pohapenog naroda, odvezli i bacili u jamu na Bivoljem Brdu.

To je zadesilo i 38 Tasovana, jer su bili svi u istom zatvoru,
u silosu.
Opliii, koji su opkoljeni istog jutra kada i Prebilovci,
takoe su bolje proli. Tog jutra je nasred sela osvanula
crvena zastava, koju su istakle ustae da bi time opravdale
opkoljavanje i hapenja. I ovdje su hapsili sve redom i odvodili na Domanovie. Ali to su radili pod izgovorom da sve
prebacuju u Srbiju. I narod je kupio to je mogao u rukama
ponijeti i iao. Mali broj mukaraca se uspio skloniti.
Kada se masa ena, djece i ljudi sakupila na Domanoviima, mukarce su odvojili, a ostale vratili kuama. Njih
102 su se nali meu krvavim zidovima duvanske stanice, gdje
su mjesec dana ranije muene stotine Dubravaca. A kad je
pala no, ponovio se Vidovdan: najprije muenja, vezanje u
icu, tovarenje na kamione, pa odvoenje u vjeiti mrak jame na Bivoljem Brdu.
itomislii i Malo Polje su takoe proli drukije. Ovdje nisu mnogo pretresali niti su odvodili ene i djecu. Pohvatali su samo vei broj odraslih mukaraca: u itomisliima
28, a u Malom Polju 25. Povezali su ih i kamionima odvezli
u Mostar. Malopoljani su pobijeni negdje prema irokom
Brijegu. To isto se, neto ranije, desilo sa 18 ljudi iz Baevia.
itomisliani su zadrani u Mostaru, a potom odvedeni ak u
Liku, gdje su sa mnogima drugim nali smrt na Jadovnom
iznad Gospia.
Tih dana je no progutala i grupu od 31 ovjeka sa
Zijemalja koje su doveli u Mostar, a na Ljubiljenici su u
koli spalili oko 30 ljudi.
Ni u ovom drugom, ilindanskom, pokolju Mostar nije
ostao poteen. Tih dana su i ovdje hapsili ono to je preivjelo Vidovdan. Za nekoliko prvih dana avgusta, osim pravih
zatvora, bila je napunjena i kola kraljice Marije, koja je
danju bila obian ustaki zatvor, a nou muilite. Tada je
pohvatano najvie eljezniara i rudara. Osim Srba, sada su
zatvarali i Hrvate i muslimane komuniste i druge rodoljube.
6. avgusta je u mostarskim, zatvorima bilo malo pohapenih. Teretnim vozovima su ih nou odveli u Jablanicu. Bilo
je tu oko 500 Mostaraca, 28 itomisliana, 14 Ratanana, 3
Slipiana i nepoznat broj drugih koji su tih dana dopali ustakih aka u Mostaru i okolini. Veinu tih ljudi su iz Jablanice odveli za Gospi, gdje im se zameo trag. Neki su pobijeni i usput.
402
www.krajinaforce.com

Meutim, ustae su bile daleko od toga da se zadovolje

punim vozovima odvezenih iz Mostara. Jo dok su ene molile za vienje sa svojima u jablanikom zatvoru, po gradu
su se pojavili plakati. Sada vie nisu traili da se predaju,
radio-aparati. Traili su da Srbi predadu sebe. Tano po abecedi je rasporeeno kada, u koji dan ko treba da se javi na
eljezniku stanicu. Prije polaska su kljueve od stana morali
predati policiji, a sobom se moglo ponijeti po 50 kilograma
prtljaga po osobi.
Negdje oko 8. avgusta poelo je od slova A. Dolazili
su ene i djeca pred vagone. eljezniari su im mjerili prtljag. Vozovi su odnosili ljude u Liku. Tako je ilo danima,
otprilike do slova K. Tih dana je poeo i verc sa njemakim propusnicama za Srbiju. Ko je imao novaca, mogao je
umjesto u ustaki logor otputovati u Srbiju. Tako se veliki broj mostarskih srpskih porodica naao na putu u Gospi ili u Viegrad. Niko vie nije sumnjao u to da mu nema
opstanka u takvoj dravi.
I ba tada, kad je meu Srbima u ovom kraju Hercegovine strah za opstanak dostigao vrhunac, kad su ljudi ekali
samo dan smrti ili seobe, pukla je vijest da Talijani ponovo
uzimaju vlast, da zabranjuju progone i ubijanja. Ta vijest se
pokazala tanom. Doli su Talijani. Prestali su pokolji. Otvorene su pravoslavne crkve. Mjestimino je doputeno da se
mrtvi izvade iz zajednikih raka i sahrane na groblju. Bilo
je pojedinanih sluajeva da Talijani strijeljaju ustae koji
bez odobrenja nose oruje, a preutno su odobravali i da se
Srbi naoruavaju. Bez sumnje, nastao je neki preokret.
Naivni ljudi su vjerovali da su Talijani doli da zatite
Srbe. Mnogi tada jo nisu mogli shvatiti da su, u stvari, Nevesinjci, Gaani, Bileani, Trebinjci, Ljubinjci i ustanici irom zemlje orujem prisilili talijanskog okupatora da promijeni politiku. Mnogi nisu mogli odmah da prozru talijansku
brigu o Srbima, niti da ocijene ustaniku snagu po umama i brdima.
Mnogi e ubrzo shvatiti da je okupator svojom perfidnom igrom uz pomo izdajnika iz srpskog naroda
utirao put etnicima, koji e nad nedunim hrvatskim i muslimanskim ivljem poeti sline zloine koje su ustae izvrile nad Srbima.
Aim MIEVI

26*

www.krajinaforce.com