razbila ogromna brda daleka, mui se, urlie, razmie klance i kida svoje zelene lance, i rije kroz moje srce i pee, i kroz oi mi kipi i tee. U tebi veeras ta ista reka udno je meka. I as je srebrna. I as je plava. U njoj se tisina odslikava. Svako u sebi reke druge pod istim mostovima sretne. Zato su nase sree i tuge uvek drukije istovetne.