MARINKO TOMASOVI, Evidentiranje srednjovjekovnih ...

MARINKO TOMASOVI

EVIDENTIRANJE SREDNJOVJEKOVNIH

NADGROBNIH SPOMENIKA

U MAKARSKOM PRIMORJU

TIJEKOM XIX. STOLJEA NA PRIMJERU

MIJATA SABLJARA I FRA LUJE MARUNA

UDK

904 : 726.82 (497.5 Makarsko primorje) "653"

902 - 05 Marun, L.

Marinko Tomasovi
Gradski Muzej Makarska

HR, 21300 Makarska

902 - 05 Sabljar, M.

Obala kralja Tomislava 1711

Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 1. 8.2007.

marinko.tomasovic l@st.t-com.hr

Prihvaeno: 3. 8.2007.

Uvodno se daje sumarni pregled rane literature s podacima o srednjovjekovnim nadgrobnim ploama i steL'
cima u Makarskom primorju. Razmatra se potom znaenje terenskog istraivanja Mijata Sabljara, kojemu su sre
dinom XIX. st. ovi spomenici zaokupili pozornost i u Makarskom primorju. Zabiljeeni podaci i crtei u njegovim
terenskim biljenicama, naroito stdka-sljemenjaka na ZakuL'u kod Makarske, ovdje se prvi put uredno objavljuju
i revaloriziraju. Vrednuju se zajedno s rezultatima kasnijih obilazaka fra Luje Maruna, oca starohrvatske arheo
logije, ije terenske biljenice krajem istog stoljea takoer potvruju da je evidentirao steke i nadgrobne ploe
u Dranicama, jugoistono od Makarske.
Kljune rijei: steci i nadgrobne ploe u Makarskom primorju, steci na Sladincu u Baini, terenske bilje
nice M. Sabljara, ploe u Igranima, ukraeni steak-sljemenjak sa Zakua, terenske biljenice fra L. Maruna,
groblje

II

Dranicama, niski sljemenjak tzv. ploastog tipa

Nedvojbeno su u okvirima bavljenja srednjovjekovnom spomenikom problematikom Ma

karskog primorja nadgrobni spomenici najbrojniji nosioci napomena u literaturi. Zarana im se
pridala pozornost, premda dugo vremena nainom nesistematskog evidentiranja bez podrobni
jeg razmatranja. l U literaturi se prvi navodi o nadgrobnim ploama i stecima u Makarskom
primorju vezuju za putopisno djelo A. Fortisa. On jo godine 1774. pie za prostor uokolo Gos

"mnogi stari slavenski grobovi bez ikakva natpisa, ali s

"veliki uspravljeni grobni kamen" u Drveniku, na kojemu nije

pine crkve u Tuepima da su na njemu

raznim bareljefima

"

, te opisuje

prepoznao prikaz sukobljenih konjanika i djevojke izmeu njih.2 Fortis nije nastojao vremenski
poblie odrediti ove nadgrobnjake - u okvirima tadanjeg "doivljaja" jo se ne naziru osnovni
pojmovnici romantizma - niti ih imenuje nekim nazivom, to vrijedi i za mjesta koja je drug
dje u Dalmaciji obiao, kao i za najvee groblje kod starohrvatske crkve sv. Spasa na izvoru
Cetine.3 Naprotiv, franjevac P. Kadi-Peko ve ih naziva stecima, ali za Makarsko primorje
veli

"ako ih i ima, neimadu znaaja",

pri emu nakratko spominje tek, Fortisu takoer intere

santan, visoki sanduk, tzv. Kostania greb u Drveniku.4 Za Makarsko primorje ploe uzima kao
Njihovo sagledavanje u znanstvenim kategorijama arheologije i povijesti umjetnosti prihvatljivo i u pogledu injenice
povezanosti ovih spomenika i grobljanskih kompleksa s naseobinskim tokama, nastojalo se je tek nedavno prikazati

cjelovitijem topografskom i kulturolokom pregledu: Tomasovi 2007 A, gdje je iznijet i prikaz tijeka izuavanja ovih
nadgrobni h spomenika s podrobnim kritikim osvrtom na literaturu.
Fortis 1984, str. 229,234. Na ovaj previd upozorava jo: Kadi-Peko 1863, str. 100, pomiljajui vjerojatno na Fortisa.
Fortis 1984, str. 193.
Kadi-Peko 1859, str. 321.

421

Starohrvatska prosvjeta /ll/34 (2007)

-------

brojnije, to bi se iz dananje perspektive uzelo kao tono. No, takva rana tenninoloka klasi
fikacija, u biti, vie je podrazumijevala tipoloko izjednaavanje ploa i niih sanduka. Upada
u oi kako uz tuepske ukraene ploe Kadi-Peko naglaava iste i u Podaci,5 gdje se nalazi,
i inae za Makarsko primorje, rijedak sljemenjak. Pak, njega pisac ne spominje. Takoer, nisu
ni najuopenije spomenuti (tada jo uvijek brojni) steci na Sladincu u Baini, premda je ovo
naselje istaknuto pod regionalnoj pripadnosti "kotara Makaskoga". Svakako, isto vrijedi i za
groblje na Zakuu kod Krvavice nedaleko od Makarske, o kojemu e ovdje ve biti govora.
Stoga je reena Kadi-Pekina tvrdnja o upitnosti postojanja steaka u Makarskom primorju,
dakle, tipoloki viih oblika, bila ishitrena. Uskoro Kadi-Peko tek neto pomnije pristupa
navoenju steaka za pojedina naselja u Primorju,6 donosei uz to i etiri shematizirana crtea.
Iako ni ovom prilikom ne navodi steke na Zakuu, glavninom ni nove lokalitete, sada za Bai
nu veli da se kod crkve sv. Andrije na Sladincu nalazi "preko sto nadgrobnih debelih ploah",
od kojih su mnogi ukraeni.7 Takoer, na istome mjestu veli kako u Baini na "vie mjestah"
ima "ploa i steaka". Kadi-Pekinim osvrtom, naroito u pogledu nakane da upozori na to
vie lokaliteta sa stecima i ploama, uinjen je poetni odmak u bavljenju ovim spomenicima,
naroito jer su suvremeni osvrti o tom pitanju zaobili ovaj prostor.8 I V. Klai usputno pie o
stecima i nadgrobnim ploama, ali i s posve razliitom informativnou. Dok za Tuepe veli
kako "naokolo" ima steaka, i on je neto odreeniji za prostor bainske crkve sv. Andrije, do
im iznosi kako ih je ovdje vie od "stotine", i to ukraenih "polumjesecom i zvijezdom (kadto

i kriem)".9
Indikativno je kako naredni navod o nadgrobnim spomenicima ima znaenje tek posredne
tvrdnje o njihovom postojanju. Naime, don P. Kaer, govorei o rijetkosti natpisa na stecima,
tek veli kako ih (zajedno sa irim prostorom) nema ni na onim iz Makarskog primorja. 10
U literaturi prvi vjeran opis jednog steka s Makarskog primorja daje F. Buli, ukljuujui i
referentnu napomenu o bibliografiji uope.ll Njegov osvrt na prostor Zakua zapadno od Ma
karske, na kojemu se tada nalazio opisani sljemenjak (sl. 1), u biti je i bio povodom za spomen
bogato ukraenog steka, inae u radu primarno usmjerenom problemu antike arheologije. Taj
sljemenjak, ezdesetih godina minulog stoljea prenijet pred staru franjevaku crkvu u Makar
Kadi-Peko 1859, str. 322.
Kadi-Peko 1863, str. 96,98, 100-103,T. 1-4.

Kadi-Peko 1863, str. 102.

Izostavlja ih i: Carrara 1852, str. 327-328, premda su uopenim spomenom navedeni za okolicu Makarskog podruja.
Klai 1880, str. 169-170.
10

Kaer 1895.,str. 31. aliti je to Kaer nikada nije pisao o fenomenu srednjovjekovnih nadgrobnjaka u Makarskom primorju,
kako je to ve uinio drugdje tijekom svojih estih preseljenja u slubi. Stoga njegove objavljene topografske biljeke i
radovi, kao solidan korelativ za arheoloke probleme i u dananje vrijeme, najee i nisu dodirivale rodni mu kraj. Don
Petar Kaer - nee se pogrijeiti kae li se - ujedno i sveenik i arheolog terenac, tek na zalazu ivotne staze ostavlja svom
kraju neto od grae kakvom je drugdje kudikamo obilatije darivao. U okviru predmeta koji se ovdje razmatra doprinos mu
je u opisima grobnih ploa u crkvi makarskih franjevaca i onoj na nedalekom Sv. Petru koristan utoliko to se one, veinom
ve kao novovjekovni izdanci, vezuju za kulturu ranijih ukapanja pod njima: Kaer 1914,str . 35-39,43. Simptomatian je,
pak, nain kojim je Kaer uvrten meu pisce koji su se bavili stecima na prostoru Makarskog primorja. Naime, Boani
Bezi 1967, str. 167, meu njih bezrazlono svrstava i P. Kaera te odmah pod biljekom navodi (neke!) njegove radove
iz serijala u Starohrvatskoj prosvjeti. Odmah nastavlja kako u njima Kaer "vie iznosi razna miljenja o stecima, nego ih
posebno opisuje". Kako je ve reeno da Kaer nije objavio radove u kojima razmatra srednjovjekovne ploe i steke na

ovom prostoru, tvrdnja Boani-Bezieve nije samo neprimjerena ve predstavlja i poigravanje sa znatieljnim korisnicima
koji u Kaerovim nastavcima za ovaj prostor nee nai kakav oekivani podatak ili osvrt o njima. Reena "razna miljenja
o stecima" ne odnose se na Makarsko primorje, dok je izostanak "posebnog opisivanja" neprimjeren navod, s obzirom da
se kao nespomenuti ne mogu ni povrno obraivati, a kamoli opisivati. Naroito je ironina injenica kako u navedenim
nastavcima nema upravo onog prvog gdje se od strane Kaera ipak daje do znanja kako na Makarskom primorju ima steaka,
ali tek nainom najuopenijeg spomena o njihovu postojanju. Jo jedan primjer pokazuje bezuspjeno nastojanje autorice

k ukazivanju, ako ne na interes, onda barem na rano biljeenje nadgrobnih spomenika na ovom prostoru: Boani-Bezi
1967, str. 170,bilj. 38; 1970, str. 306,bilj. 157, gdje obalno selo Brist poistovjeuje s Bristom u zaleu, sreom navodei

rad putem kojega je razvidna zabuna. Po tom pitanju doista je anticipirajue Kaerovo upozorenje gdje za zaleinu Bristu
pie "ne pas confendre ce dernier avec Brist du littoral de Macarsca...": Kaer 1887, str. S. Inae, na reene netonosti ve
se je iznijelo primjedbi u: Tomasovi 2005, str. 82-83.
\I

Buli 1928, str. 69.

422

MARINKO TOMASOVI,

Evidentiranje srednjovjekovnih...

skoj, najljepi je srednjovjekovni nadgrobni spomenik u Makarskom primorju. 12 Unato tome,

a i uz to to je bio povodom za neka nekorektna "strukovna" prelamanja,I3 isti steak, koji je,
kako e se vidjeti, zaokupio panju zaslunog Mijata Sabljara jo sredinom XIX. st., svojevr
snom je ironijom ostao u literaturi nakon Bulieva rada manjkavo i na neodgovarajui nain
opisan. Pri tome se nije radilo tek o neprepoznavanju sitnih ukrasnih detalja na njemu, ve o ne
percipiranju cijelog kompozicijskog prikaza. Buliu nije promakla injenica ukraenosti steka
na svim stranama. Osim prikaza kola ljudskih figura na iroj stranici, polumjeseca i rozeta na
bonoj, primijetio je kri na drugoj bonoj te, to je najbitnije, prikaz konjanika i ivotinje na
suprotnoj glavnoj stranici, premda ju je preslobodno oznaio "veprom" (sl.

2). Tamo gdje se

je unutar odreenijeg problemskog bavljenja tonost u opisu nuno podrazumijevala, tada je

upravo izostala. Nastojala ga je tako opisati N. Bezi-Boani,I4 i to u vrijeme nakon to se je
steak prenio u Makarsku, ime je bolje omogueno i njegovo razgledanje. Zanemari li se kao
manje vaan neprikladan termin "vrpca" umjesto tordiranog ueta koji rubi bridove sljemenja
ka, upada u oi kako nije spomenuto ukraavanje zapadne ue, zabatne stranice veim urezanim
kriem. Naroito zauuje to se nije navelo kako i nasuprotna ira stranica ima reljefne prikaze
konjanika s maem i ivotinje ispred (prikaz "lova"). Dojam je kako autorica piui o

"vidljivi
joj strani" sljemenjaka, svoju autopsiju nije izvrila nakon prijenosa steka, ve, moda, ranije,

dok je ovaj stajao prevrnut na lokalitetu. Jo skromniji opis sljemenjaka ista autorica nudi neto
kasnije, uz to optereen i nespretnim umetcima u tekst. No, o tome je ve bilo rijei,I5 a posve
je indikativno kako njezino navoenje Bulieva rada nije rezultirao niim korisnim. To se po
kazalo ne samo u pogledu izostanka tonog opisa sljemenjaka ve i tumaenjem jedne Bulieve
napomene, one o

"mnogo prostih grobova ",16 kao bezrazlonog oslonca za zauujue isforsi

"jo nekoliko veih blokova kamenja ".17

ranu tvrdnju N. Bezi-Boani da je ovaj vidio

U prethodnim crtama kratko se je pregledno upozorilo na pristup u ranom izuavanju feno

mena steaka u Makarskom primorju. To to su se naznaili i neki od radova iz kasnijeg vreme
na, uinilo se je stoga da se bolje shvati rezultat zanimanja Mijata Sabljara za srednjovjekovne
12

Opisni podaci sljemenjaka: veliina: I ,09 m x I ,09 m x 0,94 (sjeverno lice); 0,88 m
dosta oteeno; 0,75

m x

0,43 m

? x 0,87 m Uuno lice); zapadno lice je

1,02 m (istono lice). Sljemenjak je ukraen sa svih strana. ire stranice sadre reljefne,

kompozicijske prikaze. Na dananjem sjevernom licu prikaz je kola, visine prikaza figura izmeu 0,34 i 0,44 m, i visine

reljefa I cm. Na junoj, dosta oteenoj stranici, prikaz je konjanika s maem u ruci, vel. 0,54 m

0,33

m,

i ivotinje na

lijevoj strani, vel. 0,31 x 0,27 m. Visina reljefa iznosi l cm. Na lijevoj strani zapadne, ue zabatne stranice, nalazi se urezani
latinski kri, vel. 0,28
13

0,25 m. Istona zabatna stranica ima reljefne prikaze polumjeseca, 0,16

0,04 m, te dvaju rozeta

ispod njega, promjera 0,10 m.

Iako je zaslugom franjevaca spaen od unitenja, odnosno koritenja kao grae za gradnju ceste, ukraeni sljemenjak sa

Zakua u Krvavic i (danas ispred ulaza u staru samostansku crkvu u Makarskoj), bezrazlono je postao akcentom "upo
zorenja" o proputenoj prigodi istraivanja tobonjega groba pod njim iznijet od: Boani-Bezi 1970, str. 303, bilj. 134.

Nema SUIIU1je kako je briga redovnika o spaavanju bila usmjerena najljepem primjerku, kao to je i za gradnju kapelice na
lokalitetu u 19. st. kao spolij odabran bolje klesani i ukraeni sanduk. Na alost, sveukupni, arheoloki, kulturni i socioloki
kontekst groblja nije poznat te njegova percepcija zastaje na povrnoj, varljivoj predodbi kakvu pruaju tek dva sauvana,
premda reprezentativna steka. Pak, ni ovakvi sporadini preostaci steaka sa Zakua nisu najee u literaturi bih popra
eni pravovaljanim osvrtima, onim karaktera opisno-brojanog sagledavanja, tako i nainom, kako se je ovdje podsjetilo,
nepoeljnog tumaenja okolnosti za samo prispijee steka u makarski samostan. O svemu tome vidi: Tomasovi 2005, str.
J4
15
16
17

83.

Boani-Bezi 1967, str. 168.

Prvi puta u: Tomasovi 2005, str. 83.
Buli 1928, str. 69.
Boani-Bezi 1967, str. 168, bilj. 24; 1970, str. 303. Ne treba stoga iznenaditi to je manjkav i Belagiev opis sljemenjaka
sa Zakua: Belagi 1971, str. 83. Uostalom, to je gotovo sluaj sa svim nadgrobnim spomenicima u Makarskom primorju
na koje se ovaj pisac osvrnuo, jer je svoj oslonac glavninom imao u podacima Boani-Bezieve. Na drugome mjestu tek
se netono veli kako je ovaj sljemenjak jedini
putem objave dviju fotografi
prilikom bilo opisne rijei o njemu: Jurii 1989, str. 34. Ipak, jedna snimka dala je potvrditi kako prethodni opisi nisu bih
posve vjerni, s obzirom da se na zabatnoj stranici izvrsno raspoznaje urezani latinski kri. Naposljetku, i prilikom nedavnog
osvrta na sljemenjak nije se navelo kako je i druga njegova stranica ukraena prikazom konjanika i ivotinje: Muci 2005,
str. 245. Inae, fotografiju prevrnutog steka dok je stajao u prirodnom okruenju na lokahtetu donosi N. Mileti, osvrui
se unutar manje komparativne analize na prikaz kola obuhvaenog na reenoj snimci: Mileti 1982, str. 80, 150, sl. 54.

423

Starohrvatska prosvjeta III/34 (2007)

------

nadgrobne spomenike u Makarskom primorju.18 Valja odmah rei da je u dvjema Sabljarevim

terenskim biljenicama, koje bez nadnevka, sadre listove s Makarskog primorja,19 mogue
nai svega par takvih topografskih zabiljeki iz 1853.-1854. g., danih od strane ovog zaslunog
javnog radnika, znanstvenika i uvara zbirki Narodnog muzeja u Zagrebu. Ona vezana za vi
soki sanduk s postoljem, tzv. Kostania greb u Drveniku, oko 25 km jugoistono od Makarske,
govori kako je ovo "steak na nadgrobnoj ploi". Na drugom listu, unutar tek zapoetog popisa
znamenitosti po naseljima u Makarskom primorju, za isti steak daje do znanja da su "na ploi
2 junaka jaui, me njima jedna cura". Povjesniarima knjievnosti ili folk1oristima valja dati
na prosudbu je li podrobnije iznijet Sabljarov opis ljubavne epizode - a ona je jo uvijek glav
nim akcentom njegovog pisanja naglaskom na konani smiraj voljenih pod stekom - ujedno
i prva ili barem neka rana zabiljeena (premda ne i objavljena) literarna predaja o tome. Ovdje
e se konstatirati kako je njegov opis motiva toan - kao i nekoliko godina kasnija primjedba
Kadi-Peke - dok je u gotovo stoljee ranijem opisu Fortis vidio scenu lova,20 Pak, Sabljarova
tenninologija, dodue ako ne posve precizna, nije ni odve sporna, zna li se kako je pisao o (i
danas sauvanom) visokom i uskom sanduku.21
Lokalitet kojega je podatke Sabljar unio u svoju drugu biljenicu, odnosi se na groblje u
Igranima, obalnom naselju 12 km jugoistono od Makarske. Meu crteima poklopnica dvaju
rimskih sarkofaga - na onaj s uparanim monogramatskim kriem podsjetio je u nae vrijeme J.
Medini22 - i ploa s natpisima iz XIX. st. nalaze se i dvije ploe Uedna fragmentirana?) s ure
zanim prikazima alata (ralo?; kosir?; sl. 3).23 Sabljar o njima nije dao pisanih napomena - tek
je crteom dao naslutiti kako su ranije od onih s natpisom. U to vrijeme fra P. Kadi-Peko za
igarsko groblje pie" vidi se steakah i drugih nadgrobnih ploa",

24

ali tek prilikom nabrajanja

drugih lokaliteta. Dojam je kako je ovdje Igrane preopenito, a moda i neoprezno objedinio
s njima, jer izostaju indicije kako je na igarskom groblju nekada bilo steaka. Pak, kako se i
danas na groblju nalaze nadgrobne ploe, reena terminologija podrazumijevala bi da ju pisac
gdjekada i s pravom koristi.25
18

Mijat Sabljar (Dubica S. V. 1790. - Zagreb 21. XII. 1865.) c.k. major, u dva je navrata pohodio Dalmaciju, "prvi put
god. 1852 od 15. lipnja do ll. studenoga do Zadra, drugi put poslan od pov). drutva g. 1853 od rujna do svibnja 1854 s
listom Banovim. Ovaj put dopre do najjunijeg kraja Dalmacije", kako je to zapisao: Brunmid 1991, str. 46-47. Pitanje

je kada M. Sabljar boravi u Makarskom primorju tijekom svog osmomjesenog obilaska Dalmacije 1853.-1854. g., kao
to je upitno je li ovamo svraao u dva navrata. I. Mirnik o putovanju M. Sabljara iznosi tek naznake u krupnim crtama:
"Putovao je tako daje najprije obiao Zadar i okolicII, zatim je otiao sve do Boke Kotorske gdje ga vidimo 26. XII. 1853.
Nakon toga polagano ide prema sjeveru, prvih mjeseci 1854. obilazi Split, Solin i Vranjic... U Senju boravi 4. V. 1854.
da bi se 9. V. vratio u Zagreb". Mimik 1981, str. 211. U Sabljarevoj terenskoj biljenici br. 20 (Split-Neretva) biljeeni su

podaci za prostor izmeu Stobrea i junijeg Gradca u gornjem Makarskom primorju, iznijeti u pravocrtnom hodu prolaska
k Makarskom primorju. Pak, u biljenici 8 vidi se kako terenske obilaske poduzima iz Makarske prema jugu, do 20 km
udaljenog ivogoa, da bi ponovo iz Makarske otiao na, koji kilometar prema zapadu, udaljeno Zablae. Do daljnjega se
treba zadovoljiti konstatacijom kako M. Sabljar boravi u Makarskom primorju zadnjih mjeseci 1853. ili poetkom 1854.
g., mogue i u dva vremenska termina. Nekako je blie pomiljati kako je Zakue (i Igrane) obiao na povratku iz Boke
kotorske i Dubrovnika, prvih mjeseci 1854. g. Inae, vrlo informativne podatke o ivotu i djelovanju M. Sabljara vidi u:
19

Mirnik 1981,209-212; 1991.

Rije je o biljenicama 8 i 20, koje se restaurirane uvaju u Arhivu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Od strane
Sabljara numerirana biljenica br. 8 (na njenim, u smei papir poput ostalih naknadno umotanim koricama, crnom je tintom
napisano "Zadar", te olovkom "Makarska") sadri ovdje reproducirane crtee i podatke iz Zakua kod Makarske i Igrana,
dok ona nenumerirana, br. 20, na omotu naslovljena "Obalom od Splita do Neretve", sadri pisane podatke o sanduku iz
Drvenika u gornjem Makarskom primorju. Inae, Sabljar je na terenu podatke i crtee biljeio u olovci, a naknadno ih je
izvlaio u crnoj tinti, to je vidljivo i na stranicama o kojima se ovdje govori. Kolegi Kreimiru Galoviu iz Ministarstva
kulture zahvaljujem to mi je omoguio nesmetani uvid u njih, kao i u preostale biljenice koje je, tek kao jedan dio Sablja

20
21

rove ostavtine, batinila ova institucija.

Fortis 1984, str. 234.
Zanimljiva je identinost Sabljareve determinacije ovog sanduka na postolju kao "steka na nadgrobnoj ploi" s onom u
neto kasnijoj objavi Kadi-Pekinog osvrta: Kadi-Peko 1863, str. 100, gdje lokalni pisac podsjea i na Sabljarev obila

22
23
24

zak Drvenika.
Medini 1970, str. 38.
Terenska biljenica M. Sabljara br. 8, str. 58.
Kadi-Peko 1863, str. lOJ.

424

MARINKO TOMASOVI, Evidentiranje srednjovjekovnih ...

Trei lokalitet sa srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima u Makarskom primorju koji
je zaokupio pozornost Sabljara, ve je razmatrano Zakue, zapadno od Makarske.26 I neka se
odmah dometne kako dana stranica terenske biljenice predstavlja najpotpuniji likovni prikaz
jednog takvog spomenika na ovom dijelu obale, a ujedno je i najinformativnija u pogledu sa
mog lokaliteta (sl. 4). Svojevrsnom ironijom, koja se ve u gornjim redovima dala naslutiti,
ovaj Sabljarov neobjavljeni osvrt na sljemenjak sa Zakua ostao je nenadmaan do naih dana,
ukljuujui i cjelokupnu kasniju literaturu u vezi s ovom podrunom problematikom. Uvidom
u njega mogue je razrijeiti i neke dvojbe, vie ili manje impostirane u bavljenjima ovim za
padnim, rubnim dijelom dananje Makarske. Odmah treba rei kako je u tom pogledu sluaj"
"
sljemenjaka sa Zakua uao u literaturu i na jedan vrlo zbunjujui nain. Naime, u iscrpnoj, ali
i vrlo nepreglednoj, ponajvie kompilatorski baziranoj knjizi M. Wenzel, s dokumentacijom
shematiziranih crtea srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, autorica donosi nekoliko crtea
ispod kojih u legendi stoji "Makarska, Kopek, vreLo Sitno, sL).". Uinilo se je vrlo indikativnim
to je pretpostavljajui lokalitet "Kopek - vreLo Sitno" naznaen kao pripadajui Makarskoj,
odnosno s druge strane Krvavici (oko 3-4 km udaljenom naselju zapadno od Makarske). Takva
kontradiktornost pojaana je i injenicom to su izvori za crtee koriteni iz dvije ruke. I to na
kakav nain! Na istoj tabli Wenzelova donosi crtee motiva polumjeseca i zvijezde te ispod
svakog od varijanti niz lokaliteta na kojima steci sadre isti motiv. U legendi ispod jedne va
rijante stoji "Makarska, Kopek, vreLo Sitno", i to gdje se nalazi tek jedna rozeta uz uspravno
postavljen polumjesecY Na istoj tabli donosi crte bone stranice sljemenjaka s horizontalno
postavljenim polumjesecom i po jednom rozetom sa strana.28 Ovdje istie kako je spomenik u

"Krvavici, Makarska." Isto radi i s motivom kola ljudskih figura, gdje je crte istaknut iskljui
vo kao pripadajui tek steku iz "Krvavica, Makarska".29 Oznaka "Makarska, Kopek, vreLo Sit

no" javlja se i pod legendom crtea koji bi trebao predoiti slinost krieva,3o te pod prikazom
konjanika i ivotinje pred njim, kao motiv koji izravno predstavlja steak S ovog lokaliteta.31
Wenzelova je uredno dala do znanja kako se koristila razliitim izvorima dokumentacije za
"oba lokaliteta": crtee zavedene pod "Kopek-vrelo Sitno" crpila je iz terenske biljenice M.
Sabljara, a one kod "Krvavice, Makarska" iz terenske dokumentacije N. Miletia i fotografa T.
Dapca. Problem koji se je nasluivao sam po sebi nije bilo u odnosu na (kako se je ve ispo
stavilo) terensko nepoznavanje prostora na ije se je spomenike autorica na ovaj usputni nain
osvrnula, ve u samoj mogunosti da bi se moda radilo o lokalitetu, ne samo zametnutom u po
gledu spomenika ve i zagubljenog iIi posve zaboravljenog toponima. Podrazumijeva se kako
je nedoumica iskazana ponajprije u nazivu Kopek-vrelo Sitno", koji nije poznat u Makarskom
"
primorju, vie nego u samoj Krvavici, u ijoj se blizini (tonije na Zakuu) jo u to vrijeme mo
gao vidjeti prevaljeni sljemenjak i tako povezati s crteima koje donosi Wenzelova. Uostalom,
reeno je kako na istoj stranici Wenzelova donosi oba naziva, ime je nedvojbeno upuivala i
na njihovu prostornu razliitost.
Nedoumica se lako razrjeava uvidom u terensku biljenicu M. Sabljara,32 putem ega je
postalo jasno kako je rije o istom lokalitetu i steku. Na danoj stranici 62 biljenice 8 Sabljar
donosi crtee sljemenjaka i pie (sl. 4):
25

Na zapadnom, starijem dijelu dananjega groblja, nekoliko metara zapadno od mrtvanice i poloajem okomito na nju,
nalaze se 4 neukraene nadgrobne ploe, postavljene u dvije skupine u smjeru sjeveroistok-jugozapad, paralelno jedna

uz

drugu i istoj osi, moda kao reutilizirane pokrovnice kasnosrednjovjekovnih grobnih komora. Ni na jednoj od njih ne naziru
se tragovi ukraavanja.
26

Terenska biljenica M. Sabljara br. 8, str. 62.

TI

Wenzel 1965, str. 157, T. XXXIX, 23.

28

Wenzel 1965, str. 158, T. XXXIX, 35.

29

Wenzel 1965, str. 356, T. XCV, 14.

30

Wenzel 1965, str. 102, T. XXIV, 14.

31

Wenzel 1965, str. 404, T. CX, 17.

32

Za prikaz kria vjerojatno je omakom navedena str. 50 umjesto 62 jz Sabljarove bilj. 8, kao to to tono stoji za druge
prikaze.

425

Starohrvatska prosvjeta 111/34 (2007)

-------

" Kod k a p e l e na jednom vrelu Sitno zvanom, na cesti od Makarske 2

milje tal. k za

padu. . (istaknuo: M. T.; crte).

.

Steak lei na etvrtoj strani, dakle tu nisam mogao vidjeti...(crtei uih stranica steka).
Bile su tu jo mnoge nadgrobne ploe s raznim biljegamah, ali su jih potroili 1818, kad su ovde
cestu probiali i iz nova pravili, i 1845 kod zidanja iste kapele, iz koje vrelo Sitno tee."

Nije potrebno naglaavati kako M. Wenzel nije uvidjela da donosi crtee istog steka koji je
uvela pod dva razliita lokaliteta i, podrazumijevajui, uzela da se isto tako radi o dva spome
nika. U biti, kljuna pogreka koju je uinila, bila je u brzopletom itanju rijei "kapela" kao
"Kopek", iako je na to nipoto nije naveo smisao rijei i samog odlomka teksta. U protivnom,
bilo bi posve jasno - i ne navodei ostale podatke iz Sabljareva rukopisa - kako ovdje moe biti
rijei tek o kapelici sv. Nikole na Zakuu, uz jadransku cestu zapadno od Makarske i nadomak
naselju Krvavica. Moe se i dodati kako je (toliko "zanemaren") crte prikaza konjanika (do
due i kod njega prikazanog bez maa) i ivotinje pred njim prenijet iz Sabljarove biljenice
dosta vjerno, zajedno s jo tada postojeim oteenjima steka. Pak, crte kria na bonoj strani
naao je u analogiji Wenzelove dosta openu podudarnost. Naroito se to odnosi na polumjesec
i zvijezdu kojima je, po pitanju njihova poloaja, slinost posve proizvoljna, ali i podudarna Sa
bljarevom naznaavanja tek jedne. Sam uinak Wenzelove u pogledu osvrta na ove "lokalitete",
zanimljivo, posve je izostao. Tobonji "Kopek-vrelo Sitno", naime, nikada se i nije razmatrao u
radovima vezanim za spomeniku batinu srednjeg vijeka u Makarskom primorju te je i zabuna
autorice ostala nezapaena sve do recentnih kritikih pregleda.33 Na alost, kako se je prethodno
ve upozorilo, ostao je nedoitan i raniji opis sljemenjaka dan od strane F. Bulia - tovie, i u
trenutku kada se je po tom pitanju i navodio njegov rad!
Rezimira li se prinos M. Sabljara problematici spomenike batine srednjeg vijeka u Ma
karskom primorju, konkretno izuavanju steaka i nadgrobnih ploa, primijetit e se kako je
svojim opsegom donekle skroman.34 Jedino je prostor Zakua neto vie zaokupio njegovu
panju, dok se dvije ploe s igarskoga groblja tek sada iskazuju kao dokaz njihovog postojanja
na lokalitetu. Treba uzeti u obzir kako je sadraj ovih stranica Sabljarovih terenskih biljenica
ostao nepoznat te, s izuzetkom prijenosa skice crtea konjanika i ivotinje sa sljemenjaka na
Zakuu, i svojom neobjelodanjenou ostao nepoznat za kasnija strukovna razmatranja. Stoga
je njegova djelatnost u Makarskom primorju i bila gotovo posve neprepoznata. Meutim, Sa
bljarev terenski rad treba vrednovati upravo u pogledu ovih skromnih, ali iznimno vrijednih
podataka o groblju na Zakuu, putem kojih se razrjeava jo koja nedoumica ili doznaje nova
injenica. Ne treba sumnjati kako ih je Sabljar doznao iz prve ruke, usmenim predoenjem
stanovnika kao svjedoanstava koja su bila posve svjea ili generacijski njima posve vjerodo
stojna. Kao najvanija, odnosi se na napomenu o brojnosti ukraenih steaka unitenih prilikom
gradnje ceste jo godine 1818.., kao to je u istoj prilici oko 1965. g. bio od strane makarskih
franjevaca spaen razmatrani sljemenjak. Sabljar veli kako su steci stradali i prilikom gradnje
kapelice sv. Nikole 1845. g., to je i danas lako provjerljiva injenica u pogledu ukraenog i
lijepo obraenog sanduka uzidanog u njeno proelje.35 Moda je u zaokupljanju problemima
33

Tomasovi 2005, str. 81; 2007 B, str. 89, gdje se izrijekom veli kako je pogreno proitan rukopis iz Sabljareve terenske
biljenice.

l4

Ne treba odve biti kritian prema Sabljarovom biljeenju tek tri lokaliteta sa srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima
s obzirom da je njegovo zadravanje u Makarskom primorju rezultiralo dosta irim i kompleksnijim kulturolokim pri
stupom, pae izazvano iznimno ivim zanimanjem za raznorodne povijesne i umjetnike (uz ostale) segmente na koje se
upravo on prvi, a mjestimice i jedini osvrnuo. No, o tome e svakako morati biti rijei prilikom nekog budueg osvrta na
Sabljarevu terensku djelatnost i njegovu pisanu ostavtinu usmjerenu ovom dijelu obalnog podruja. Za sada tek treba kon
statirati kako je njegovo zanimanje za steke i nadgrobne ploe, usredotoenou na spomenuto te, naroito, inzistirajui
na vremenskom hodu, i prvo za Makarsko primorje.

lS

S izuzetkom sljemenjaka i sanduka uzidanog pri dnu proelja kapelice uz cestu nije sauvan ni jedan nadgrobni spomenik
s ovoga najveeg groblja sa stecima u donjem ili zapadnom Makarskom primorju. Njegovo unitavanje, zapoeto jo u
vrijeme prije istraivakog pohoda Mijata Sabljara ovim krajevima sredinom XIX. st., potrajalo je sve do unatrag nekoli

426

MARINKO TOMASOVI, Evidentiranje srednjovjekovnih...

medijevalistike manje bitna godina gradnje kapelice, ali valja rei kako je i ovo pitanje unutar
bavljenja podrunom novovjekovnom gradnjom ostalo otvoreno.36 Naposljetku, jo jedan mo
ment potvruje znaenje Sabljarevog crtea, premda se moe promotriti vie kao naknadna za
dovoljtina u pogledu prethodno reene konstatacije o proputenoj prilici istraivanja groba to
ga je steak, toboe, pokrivao uoi njegova prijenosa u Makarsku. Sabljar veli da jednu stranicu
steka nije mogao vidjeti, a ova se, odnosno prikaz kola, fotografira puno stoljee kasnije.37
Pak, F. Buli je u meuvremenu mogao gledati sve strane sljemenjaka doim je opisao prikaze
na njima. Stoga je oito da i ne postoje bolji dokazi od ovih, dvaju likovnih i jednog opisnog,
kako poloaj sljemenjaka na Zakuu "sugerira (viegeneracijsko) guranje steka u "potrazi za

zlatom".38
Sravni li se doprinos M. Sabljara s neto kasnije objavljenim podacima P. Kadi-Peke,
inae nositelja ranih naznaka za topografiju srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika u Makar
skom primorju, nije teko uoiti razlike. Svakako, valja uvaiti i injenicu izostanka recepcije
Sabljareva rada s obzirom da je ovaj ostao neobjavljen. Kadi-Pekini podaci su odve uopeni
te, kada i navodi rijetka mjesta sa srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima, nemogue je
ita rei kojem od naselja pripadaju (brojano posve neodredivi) spomenici sa spomenutim
ukrasnim motivima.39 Upada u oi i stanovita povrnost pisca koji tek u nekoliko godina kasni
jem radu "otkriva" groblje sa stecima na Sladincu u Baini. Ovom, nekada moda i najveem
srednjovjekovnom groblju u Makarskom primorju, istie njegov poloaj ("kod starodavne po

ruene crkve Sv. Andrije" koja je "sa zemljom sravnjena"), mnoinu i vrstu spomenika ("pre
ko sto nadgrobnih debelih ploah") i najuopenije navodi zastupljene ukrase na njima ("na
mnogih ploah vidi se po lumjesec i zvijezda ...na njekojih drugih kri").40 Iz potonjeg se dade
zakljuiti kako je vea zastupljenost ukraavanja na njima, a gotovo da i nema sumnje kako se
je glavninom radilo o stecima-sanducima. Takoer, pisac veli da se jo na "vie mjesta" nalaze

"ploe i steci". I ovdje se iskazuje velika nepoznanica o kojim je lokalitetima rije, imajui u
vidu kako pisac pod "ploama" podrazumijeva i steke-sanduke, odnosno njegove nie tipove,
dok pod stecima reflektira na vie tipove. Zasluga Kadi-Peke odnosila bi se ponajprije na
objavljeni shematizirani prikaz kola ljudskih figura,41 koji je u kasnijoj literaturi pogreno pro
motren kao tuepski.42 Uostalom, recepcija ovih napomena o bainskim stecima u literaturi
nije bila upitna.43
S druge strane, desetljee raniji obilazak Makarskog primorja od strane M. Sabljara rezul
tirao je gotovo istim obimom napomena o broju lokaliteta sa stecima i nadgrobnim ploama.
Pristupom i rezultatom kod obilaska Zakua - dakle, vie nego solidni crtei i podaci o unita
vanju steaka (ukljuujui posredno upozorenje na ukraeni sanduk uzidan u proelje kapelice)
- kao i evidentiranjem dvaju ploa na groblju u Igranima putem crtea, stjee se dojam kudika
ko godina, iako se je i tada radilo tek o fizikom nestanku ili zatrpavanju spomenika kojima je odranije otrgnut primami
grobljanski i ui prostorni kontekst. Tako su jo donedavno, prije potpunog devastiranja prostora ovog zametnutog groblja
nasipavanjem zemljanog otpada ispod ceste, bila vidljiva, stotinjak metara zapadno od kapelice, dva obraena kamena
bloka, vel. 1,04 m

0,70 m

0,27 m i 0,90 m

je vidljiv uzidan blok vel. 1,27 m

0,45 m

0,27 m. l pri dnu junog podzida ceste, zapadno od kapelice, bio

0,76 m relativno uglaan

plohe. U borovoj umi iznad novih kua, nepunih 100 m

istonije od kapelice, takoer su stajale odbaene 4 kamene masivne ploe, vel. I m

1m

0,20 m, obraene u primarnom

stanju.
36

Jurii 1978, str. 220, navodi pod upitnikom 1818. kao godinu gradnje kapelice sv. Nikole. Vrijedi napomenuti kako je
ostao nepoznat i naziv, i ne tako davno jo aktivnog izvora Sitno na prostoru srednjovjekovnog groblja i, neka se dometne,
ranijeg, antikog lokaliteta.

37

Mileti 1982, sl. 54.

38

Tomasovi 2005, str. 83.

39

Kadi - Peko 1859, str. 321-322 .

.w

Kadi - Peko I 863, str. 102.

41

Kadi - Pekol863, T. l, 3-4.

42

Upozorenja na takve zabune vidi: Tomasovi 2005, str. 80-81, 83.

43

Lako ih je nai u spomenutom, identinom iskazu kod: Klai 1880, str. 169-170, a i u jednoj kasnijoj kratkoj natuknici s
urednim upuivanjem na rad Kadi-Peke: Belagi, Horvat 1959, str. 206. Manje je bitno jesu Ji njeni autori morali biti
upoznati s unitavanjem groblja, koje se u meuvremenu dogodilo najmanje petnaestak godina ranije.

427

Starohrvatska prosvjeta 11//34 (2007)

-----

mo vee usredotoenosti na lokalitete koje je obiao. Svakako da ovakvim sagledavanjem nema

razloga utjecati na konanu ocjenu znaenje Kadi-Pekinih podataka, ili ih vrijednosno kori
girati. Ipak, nuno je rei kako M. Sabljar, svejedno je li "stranac" ili doljak, tijekom svojih
nuno kratkotrajnih zadravanja u Makarskom primorju postie u najmanju ruku podjednako
kao i "domai ovjek na terenu". A naposljetku, ukoliko je znameniti muzealac i stvorio kakav
interes ka zanimanju za ove (kao i druge) spomenike ostatke kod Kadi-Peke (u emu bi se
dalo naslutiti stanovitih indicija), tada je, valja priznati, njegovo znaenje i vee.
Jo jedan veliki zaslunik ima nesumnjivog udjela u terenskom biljeenju steaka i nadgrob
nih ploa u Makarskom primorju. Rije je o fra Luji Marunu, ocu starohrvatske arheologije,
koji je godine 1897., gotovo pedeset godina nakon Sabljara, evidentirao nadgrobne spomeni
ke u Dranicama, obalnom selu oko 10 km jugoistono od Makarske.44 Znaenje i vrijednost
Marunovih terenskih stranica gotovo su identini Sabljarevim, tovie u potpunosti jednaki u
pogledu znanstvene upotrebljivosti i u naim danima. Svakako, nuno je podsjetiti kako pret
hodnik Kadi-Peko navodi za Dranice tek da u njima ima "steakah i starinskih nadgrobnih
ploah",45 spomenuvi tek jedan primjerak s "biskupskom mitrom". Ostaje nejasno u kakvom
su brojanom odnosu tada bile nadgrobne ploe od samih steaka, naroito u pogledu ve upo
zorene nejasnoe to je isti pod "nadgrobnim ploama" podrazumijevao i nie sanduke. Maru
nove zabiljeke o stecima i ploama u Dranicama dosta toga razjanjavaju. Kao prvo, Marun
ne objedinjava preopenito ove vrste, kako je to redovito inio Kadi-Peko, naprotiv, ukazao
je i na njihov brojani meuodnos. Kako su draniki nadgrobnjaci zabiljeeni od strane Ma
runa - ponegdje potkrijepljeni i crteima njihovih detalja i natpisa u olovci ili ee opisani u
pogledu ukrasnih motiva na njima - glavninom sauvani, te ih je bilo mogue razmatrati i u
kasnijim radovima,46 ovdje e nakratko biti osvrta tek na jedan, nedovoljno sagledan spomenik
s dranikoga groblja. Rije je o jednom od dva steka koje je Marun zapazio, napisavi kako se
ovdje nalaze: "Dva stara mramora - jedan na somi ali nizak."47 Nije teko povezati ovaj poda
tak sa stekom, koji i danas stoji dislociran na junoj strani groblja (sl. 5). Rije je o niskom, tzv.
ploastom tipu sljemenjaka neznatno zakoenih sljemena krova (vel. 1,73 x 0,90 x 0,35-0,45
m).48 Kao takav se je i odredio, ali bez izravnog upozorenja da se upravo radi o steku o kojemu
je davno pisao L. Marun, unato tome to se donosi pripadajui odlomak njegovih zabiljeki.49
Ono to se je takoer promaklo istaknuti, odnosi se na ukraenost ploha krova sljemenjaka pri
kazom rustino urezanog tita i, uz hrbat suprotnog sljemena, nie postavljenog maa. Ukrasne
motive ne spominje ni Marun, to se lako opravdava rustikalnou izvedbe urezanog prikaza na
bjelkastom, domaem vapnenakog kamenu loije kvalitete, vrlo hrapave i ispucane plohe. to
se tie drugog mramora" to ga navodi Marun, teko je rei je li pomiljao na nadgrobni blok
"
s reljefno izvedenim veim kriem, inae vidljivim jo poetkom ezdesetih godina prolog
stoljea.5o
44

Prema podacima iz terenske biljenice L. Maruna: 1897.-1898., nadnevak 17. l l . 1897. (4. str.), Arhiv hrvatskog s tarinar
skog drutva - MHAS, koritenih u radu: Urli 2006.

45

Kadi - Peko 1863, str. 98, 1Ol.

46

Jurii 1966, str. 97-98; Boani-Bezi I967, str. 169; Tomasovi 2005, str. 86, te kod: Urli 2006, bez faksimila Marunovog

47

Urli 2006, str. 93.

48

O ovoj podvrsti niskog, tzv. ploastog sljemenjaka bilo je rijei u pogledu evidentiranja jo jednog primjerka u Makarskom

teksta sa skicama.

primorju, onog s Grebia u Bastu iznad Bake Vode. Tom prilikom se je i naznaila relativna brojnost ovog tipa na split
sko-trogirskom i ibensko-zadarskom zaleu: Tomasovi 2003.
49
50

Urli 2006, str. 93, 107.

Moda je Marun gledao kakav, u meuvremenu, nestali steak, jer pie o "vie debelih ploa oponaaju stare mrarrwre
- na nekima, znakovi krsta, grbova" (Urli 2006, str. 94), po emu se dade zakljuiti kako ne pomilja na nadgrobnjak s
kriem (koji bi tek "oponaao steak"). Ili ak, moda upravo misli na njega (ne naznaivi kako na sebi ima kri!), to
podrazumijeva da je i koja kasnije nestala nadgrobna ploa imala na sebi motiv kria. Zanimljivo, reeni nadgrobni blok
s reljefnim kriem vidljiv na groblju jo prije pedesetak godina, svrstan je u "nadgrobnu p lou

"

kod Boani-Bezi 1967,

str. 169, T. I, 5, i Urli 2006, str. IlO-l l I, sl. 36, oito zbog svoje debljine od 0,20 m (prema literaturi). Meutim, nije se
uzela u obzir veliina nadgrobnjaka (1,47

428

0,74 m; prema literaturi), koja je osjetno manja od uestale veliine nadgrobnih

MARINKO TOMASOVI, Evidentiranje srednjovjekovnih ...

Iz gornjih redova razvidno je kako Marunova terenska djelatnost u Makarskom primorju,
ma kako god bila skromna u odnosu na preostale dijelove hrvatske Dalmacije, nije zastala na
ve poznatoj epizodi evidentiranja ostataka srednjovjekovne crkve na Sutvidu izmeu Tuepa
i Podgore, ili esto istaknutom zanimanju k religijskim predodbama u vezi s istoimenim ivo
gokim planinskim vrhom,51 ve je bila usmjerena i srednjovjekovnim nadgrobnim spomeni
cima. Uostalom, interes fra L. Maruna u ovim krajevima vremenski je podudaran i primitku u
kninski muzej dranikog natpisa, s urezanim kriem i godinom 1466.52 Ostao je to i svojevrsni
primjer okrenutosti Makarskom primorju, prepoznat u jednom tako sretnom Zbrinjavanju po
kretnog spomenika.

ploa u Makarskom primorju. Naroito, od strane pisaca ostala je neprepoznata grubost plohe i izgled reljefnog kria, inae
karakteristike posve atipine

za

preostale dranike, primorske nadgrobne ploe.

S!

Marun 1897.

52

Radi 1898, str. 55; Marun 1998, str. 93.

429

Starohrvatska prosvjeta III/34 (2007)

------

IZVORI

Mijat Sabljar - terenske biljenice (8; 20), Arhiv Ministarstva kulture Republike Hrvatske

SKRAENICE
Arkiv povj.
jugosl.

Arkiv za povjestnicu jugoslavensku (Zagreb)

Bogorod. hrvat. narod.

Bogorodica u hrvatskom narodu, Zbornik radova Prvog

ELU

Enciklopedija likovnih umjetnosti (Zagreb)

Mak. prim.

Makarsko primorje. Glasilo grada Makarske (Makarska)

hrvatskog mariolokog kongresa, 9.-10. rujna 1976. (Split)

MP

Makarsko primorje. Gradski muzej (Makarska)

Mak. Zbornik

Makarski zbornik (Makarska)

SHP

Starohrvatska prosvjeta. (Knin. Split. Zagreb.)

Starinar

Stari nar, Arheoloki institut, S AN (Beograd)

Starine

Starine Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti

VAlID

Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (Split)

(Zagreb)

LITERATURA
Belagi, Horvat 1959
Belagi, Horvat, Baina, ELU, l, Zagreb, 1959., str. 206
Belagi 1971

Belagi, Steci - Kataloko-topografski pregled, Sarajevo, 1971.

Boani-Bezi 1967

N. Boani-Bezi, Steci i nadgrobne ploe u Makarskom primorju, Starinar, XVW1966, Beograd, 1967., 167172

Boani-Bezi 1970

N. Boani-Bezi, Srednjovjekovni spomenici Makarskog primorja, Mak. zbornik, l, Makarska 1970., 279-311
Brunmid 1991
1. Brunmid, O Narodnom muzeju, Muzeologija, 28, Zagreb, 1991.,45-47

Buli 1928
F. Buli, Starinski nalazi u Promaji, odlomku Bakevode kod Makarske, VAHD, XLIX, 1926.-27., Split, 1928.,
66-72

Carrara 1852
I. Carrara, Odgovor ..., Arkiv povj. jugosl., II, Zagreb, 1852., 325-338

Fortis 1984
A. Fortis, Put po Dalmaciji, Zagreb, 1984.
Jurii 1966
K. Jurii, Stariji hrvatski natpisi Makarskoga primorja (XV-XVIII st.), Starine, 53, 1966., 119-123
Jurii 1978
K. Jurii, Kapelice na prostoru Makarske biskupije i tovanje B. D. Marije, Bogorod. hrvat. narod., Split, 1978.,
203-227

Jurii 1989
K. Jurii, Franjevaki samostan Sv. Marije u Makarskoj, u: Franjevaka Visoka bogoslovija u Makarskoj, 250.
obljetnica osnivanja i r ada, 1736.-1986., Makarska, 1989., 33-82

Kadi-Peko 1859
p. Kadi-Peko, Odgovori na njekoja pitanja Drutva za jugoslavensku povjestnicu i starine, Arkiv povj. jugosl.,
5, Zagreb, 1859.,321-340

Kadi-Peko 1863
P. Kadi-Peko, Poviest okruja makarskoga u Dalmaciji, Arkiv povj. jugosl., 7, 1863, Zagreb. 92-128

430

MARINKO TOMASOVI, Evidentiranje srednjovjekovnih...

Kaer 1887
P. Kaer, Pierres s pulcrales dalmates, Soci t d' anthropologie de Lyon, Lyon. 1887.
Kaer 1895
P. Kaer, O stecima, SHP, Ul, Knin, 1895.,27-34
Kaer 1914
P. Kaer, Makarska i primorje, Rijeka, 1914.
Klai 1880
V. Klai, Zemljopis zemalja u kojoj obitavaju Hrvati, I, Zagreb, 1880.
Marun 1897
L. Marun, Arkeologiki prilozi o religiji poganskih Hrvata, SHP, IIII3-4, Knin, 1897.,141-144
Marun 1998
L. Marun, Starinarski dnevnici (priredila: M. Petrinec), Split, 1998.
Medini 1970
J. Medini, Makarsko primorje u antici, Mak. zbornik, 1970., 13-81
Mileti 1982
N. Mileti, Steci, ed. Umjetnost na tlu Jugoslavije, Beograd-Zagreb-Mostar, 1982.
Mimik 1981

I. Mirnik, Mijat Sabljar u Solinu i Vranjicu god. 1854., VAHD, LXXV, Split, 1981,209-240
Mirnik 1991
L Mimik, Mijat Sabljar, Muzeologija, 28, Zagreb, 1991., 14-18
Muci 2005
K. Muci, Kulturna i prirodna batina Makarskog primorja

Makarska, MP, 7, Makarska, 2005.,221-278

Radi 1898
F. Radi, Izvjetaj Upraviteljstva Hrvatskog starinarskog drutva u Kninu. .., SHP, IV/l, Knin, 1898.,54-56
Tomasovi 2003
M. Tomasovi, Ukraeni steak s Grebia u Bastu, Mak. prim., IXJ107,2003.,14
Tomasovi 2005
M. Tomasovi, Komentari, napomene i kritiki osvrt na podatke iz okvira arheoloke problematike Makarskog
primorja u knjigama, radovima i lancima, MP, 7, Makarska, 2005., 9-102
Tomasovi 2007 A
M. Tomasovi, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici u Makarskom primorju, Makarska, 2007.
Tomasovi 2007 B
M. Tomasovi, Starine Makarskog primorja

tl

svjetlu arheoloke literature, Makarska, 2007.

Urli 2006
V. Urli, Kameni spomenici stare crkve Sv. Jurja u Dranicama, MP, 8, Makarska, 2006.,83-114
Wenzel 1965
M. Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, Sarajevo, 1965.

431

Starohrvatska prosvjeta III/34 (2007)

SUMMARY

19TH Century Documentation of Medieval Grave Monuments in the Makarska Coastal Area using the
Examples of Mijat Sabljar and fra Lujo Marun
Key words: steci and grave monuments in the coastal area around Makarska, steci at Sladinac in Baina,field

notebooks of M. Sabljar, gravestones in Igrane, ornamented gabled steakfrom Zakue, field

Marun, graveyard in Dranice, low-gabled steak of the so-called slab type.
Medieval grave monuments from the Makarska coastal area have been mentioned in literature from the early
days, but for a long time only in the form of unsystematic documentation. The first mentions of grave monuments
and steci from this part of the coast can be found in the travel book by A. Fortis from 1774. He did not determine
them chronologically, nor call them by any special name, just as in the case of other places in Dalmatia where he
travelled. Franciscan P Kai-Peko called them steci and provides more detail on them in his work from 1863.
He emphasized their great numbers at the Baina site, and gives general data on their decoration. The first detailed
description of a steak, though, was given by F Buli in 1925. He wrote about the area of Zakue, west of Makar
ska, where a decorated gabled steak was found, which was later, during the 1960s, moved and placed in front of
the Franciscan church in Makarska. This is the most beautiful medieval gravestone on the Makarska coast, which
had already by the mid-191h century, attracted the attention of Mijat Sabljar. Since Buli's work, this steak has
remained, until the present day, inadequately described in the literature. Only Buli did not miss the fact that the

steak is decorated on aJI sides. Apart from a circle of human figures on the wider side, a crescent and roses on
one of the narrower sides, he also noticed a cross on the other narrower side, and most importantly, a depiction of
a horse rider and an animal on the other main side.
In the field notebooks of M Sabljar, of which we have two that deal with the Makarska coastal area, it is po
ssible to find several topographic notes on steci and grave monuments. These refer to a tall chest with pedestal,
the so-called Kostania Greb in Drvenik, about 25 km south-east of Makarska, and also to the gravestones with
motifs of tools at the graveyard in Igrane, a coastal settlement 12 km south-east of Makarska. The third site which
attracted the attention of M Sabljar was Zakue. The page of his notebook dealing with this site, represents the
most detailed drawing of one such monument from this part of the coast, and also gives information on the site
itself. This page also resolves some doubts, since the site has entered the literature in a confusing way. Namely, M
Wenzel, in her book of drawings of gravestones, entered documentation for this steak from two sources. She uses
the drawings of M Sabljar, as well as later documentation. The author did not realize that she was dealing with
drawings of the same steak, and placed them in two different locations, believing that she was dealing with two
separate monuments. This was a consequence of her skimmed reading of Sabljar's manuscript.
The contribution of M Sabljar to the documentation of medieval monuments in the Makarska coastal area, to
the analysis of steci and grave monuments is modest in its extent. However, Sabljar's field work should be evalu
ated in the light of his extremely important data on the graveyard in Zakue. This refers to a number of decorated

steci, destroyed during the building of the road in 1818, and the preserved steak that we are analysing here,
which was saved by the Franciscans in 1965 when another road was built. Sabljar claimed that a number of steci
were also destroyed during the building of St Nicholas's chapel, which is easily proved by a decorated chest built
into its facade. One other thing adds to the importance of Sabljar's drawing of the steak from Zakue, and this is
the sketch of the depiction of a horseman and animal from one of its sides. Sabljar claimed that he was not able to
see the other side, that is the depiction of the circle of human figures, photographed a century later. F Buli, in the
meantime, viewed and described aJI sides of the gabled tombstone.
If we compare the contribution of M Sabljar to the published data of P Kai-Peka, we can see that the latter
are more general. On the other hand, the result of Sabljar's visit to Zakue is substantial drawings and data on
destruction of the steci. This is also the case in the documentation of the grave slabs in Igrane.
There is one more significant contributor to the documentation of monuments from the Makarska area. This is
the Fra Lujo Marun, the father of Old Croatian archaeology, who in 1897, half a century after Sabljar, registered
the gravestones in Dranice, a coastal settlement about 10 km south-east of Makarska. The importance of Marun's
field notebooks is almost identical to Sabljar's, identical in their scientific usefulness today. However, one of the
preserved steci could not be connected to Marun's notes, although this is a case of specific low-gabled tombsto
ne.
Obviously, Marun's field work in the Makarska coastal area, no matter how modest it was compared to other
parts of Dalmatia, did not stop at the already known episode of registering the remains of the medieval church on
Sutvid, between Tuepi and Podgora, or the interest in religious matters on those peaks. Marun's interest in these
areas coincides chronologicaJly with the arrival of the Drenik inscription, with a cross and the year 1466 carved
on it, at the Museum of Knin, which proves Marun's concern for the Makarska area, and his care for one of its
movable monuments.
Translation: Nicholas Philip Saywell

432

MARINKO TOMASOVI, Evidentiranje srednjovjekovnih...

Sl. l. Steak sljemenjak sa Zakua, danas ispred stare franjevake crkve u Makarskoj
(jato: Marinko Tomasovi)

433

Starohrvatska prosvjeta 1l1/34 (2007)

-----

.
LJ
t
J.
<
rl1
l
lj
r:Jjz
d
"; "'

:
:: ' '::',' :.;:' ..

; ;j

' . ' .... , ::.' .::, :::', ':.

.
,

O,

:'
.

":\...-

::.:J0(t.
'. ,

., "

Sl. 2.

434

O,SOm

1m

Steak sljemenjak sa Zakua (crtei: Goran Novovi)

..

' .'

C{p

',.:; . ....

MARINKO TOMASOVI, Evidentiranje srednjovjekovnih ...

SI.3

Nadgrobne ploe u Igranima (terenska biljenica Mijata Sabljara)

Sl. 4. Steak sljemenjak na Zakuu kod Makarske

(terenska biljenica Mijata Sabljara)

435

Starohrvatska prosvjeta 11//34 (2007)

i;.;i:, ':

: >.f : : ; .i!. ;'.

.

.,

..
'

'

------

: :..:.. ;r.: ....

......

(
"

If'
"\'
:'

;y
'

1m

0,50 m

groblju u Dranicama
Sl. 5. Steak sljemenjak tzv, ploastog tipa
(crte: Goran Novovi)
na

436