Izgradnja i obnove narativnih identiteta

Gabriele Lucius-Hoene

Saetak: Istraivanje rad autora istrauje fenomenolokog polja subjektivno iskustvo kronine
bolesti i invalidnosti-pomou odreenog istraivakog instrumenta, autobiografskoj narativne
intervjuu. Ona je usredotoena na koncept narativnog identiteta i njegovog empirijskog
supstrata u znanstveno generira tekstova. Naracija identitet smatra se nalazi, pragmatinog,
autoepistemic i interaktivnog djelovanja crte na kulturno prenosivih narativnih konvencija
koja se obavlja u okviru istraivanja konteksta. Mi smo radili sa sustavnim analitikog
pristupa koji pokriva interaktivne i kontekstualne aspekte intervjuu situaciji kao i retorika i
pozicioniranje strategije u inu pripovijedanja.Ostala istraivanja pitanja se odnose na koncept
"narativnom suoavanje" i usporedbu partnera pripovijesti o problemima bolesti i invaliditeta,
osobito na provjeri aspekte identiteta i drugosti (sebe i druge) u tekstovima. Ovaj rad se moe
shvatiti kao kombinirajui aspekte istraivanja domena naratolokim, identiteta i suoavanja
na pozadini kvalitativne metodologije.

Kljune rijei: autobiografski istraivanja intervju, narativni identitet, narativna analiza,

analiza diskursa, kronine bolesti i invalidnosti, suoavanje

Sadraj

1. Istraivanje Pitanja i problema kontekst

2. ivot pria kao in identiteta Ustava i suoavanje napor

3. Pitanja o teoriji, metodologiji i nainu

4. Teorijski i metodiki Reference unutar psihologije i susjednih istraivanje domene

5. Primjeri Radovi autora

Reference Pisac Citat

1. Istraivanje Pitanja i problema kontekst

Mislim da je moj pristup u podruju kvalitativnog psihologije u drutvenim znanostima moe

najbolje biti uvjerljivo sa stajalita istraivanja pitanja i ciljevima sam obavljaju. To e biti
predstavljen u svjetlu njihove razvojne povijesti, jer sam, nakon svega, narratologicallyorijentiran istraiva. [1]

Za proteklih 25 godina, prvo kao kliniki lijenik, a od 1979. godine kao rehabilitacije
psiholog, ja sam radio na podruju ukljuuje psiholoke i socijalne posljedice kronino
bolesnih pacijenata, uglavnom s onima koji su pretrpjeli oteenja mozga. Konkretno, ja sam
bio zabrinut s opaanjem da pacijenti iskusili i opisan veliku raznolikost invaliditetom i
naprezanje bez obzira na raspon njihovih stvarnih medicinskih oteenjima. Dakle, od samog
poetka, ja sam bio zainteresiran za "iznutra" iskustva s teim tjelesnim ili mentalnim
invaliditetom. Uvijek sam imala elju da se ukljui razumijevanja pacijentove subjektivno
iskustvo u mom radu kao terapeut, savjetnik i instruktor. Ova namjera proirio moje
istraivanje ukljuiti suoavanja resurse, nakon ciljevima psiholokog istraivanja coping.
Moj konkretan cilj ovdje je razina interpretativna tehnika i stvaranja znaenja, npr nain na
koji oni koji su pogoeni lijeiti pojave, iskustva i promjene koje prate njihovu bolest ili
oteenje i na koji ih integriraju u svoje biografski utemeljene samopoimanja i ivotne prie.
Kao kronina bolest ili umanjenja uvijek utjee drutveni okruenju te potie zajednike
napore sa stresom, "oni pogoeni" Ne samo da znai pacijenta, ali i bliske znaajnim drugima.
Dakle, istraivanje je pitanje moe proiriti da ukljuuje sustavnu perspektivu iskustva bliskih
znaajnim drugima i njihovom doprinosu suoavanje s boleu. [2]

Moja iskustva s istraivanjima psihijatrijska ili psihoanalitika sluaja prva usmjerena moju
potragu za sustavan empirijskog pristupa prema biografski istraivanja. Uzimajui gestalt
subjektivnih iskustava ozbiljno i potrazi za odgovarajuom metodologijom gotovo automatski
dovelo me gledati u "narativnog intervjuu" i njegove metodoloke pozadine u djelima Fritz
SCHUETZE (1977, 1981, 1987). Koritenje narativne razgovora pokazao se vrlo korisno,
praktino, i plodonosna sredstva rjeavanja oba moja pitanja istraivanja i moje kazivaa sa
svojim problemom svjetovima, kao to sam mogla sudjelovati u njihovim ivotnim
svjetovima, tretirati ih kao strunjaka za prepreke za njihova situacija i pokazati svoj
intenzivan interes za njihovim iskustvima. To je napravio komunikaciju lakim i donio
narativnu situaciju plodonosna za obje strane. [3]

2. ivot pria kao in identiteta Ustava i suoavanje napor

Kao moja istraivaka pitanja su prvenstveno psiholoki motivirani i orijentirani prema

osobnim konstrukcijama smisla, moj fokus je navedeno u toku mog rada s narativnim
intervjua. Iako nastavite na pretpostavci da ivotne prie su graevine obavlja od strane
pripovjedaa, u kojima su autobiografski sjeanja doveo u jeziku u odreenoj narativne
situacije, iu kojem obliku, sadraji i funkcije ine jedinicu, ipak moemo usredotoiti na

tumaenje odreenih pojava u smjeru naa glavna briga o sloenom narativnom postupku.
Prema tome, sredite mog fokusa nije toliko trai prijavljenih dogaaja, kao u usmene
povijesti, odnosno za oitovanje biografskih struktura, kao u sociolokim pristupima (npr
SCHUETZE 1981), ali to je nain na koji pripovjedai razumjeti Stvarni Komunikacijska
situacija tijekom intervjua i koristiti ga da doe u uvjetima s njihovim sjeanjima i iskustvima,
izgraditi i predstaviti poseban koncept sebe i svijet sa svojim narativnim i retorici ureaja, a
raun za njih za sebe i za sluatelja. Pitanja o subjektivnom iskustvu i suoavanja naporima
sada konvergiraju za mene na taj "rad" identitet u procesu pripovijedanja, u temelj i
opravdanje u biografske iskustva i njegove manifestacije u jezinim izrazima intervjuu
partnera. Dakle, rei neiji ivot Pria je postala moj glavni interes kao proces stvarnog
identiteta gradnje i nain suoavanja u inu sama pripovijeda. [4]

To je dovelo do dvije promjene u mom fokusom na poimanju autobiografskoj narativne

intervjuu. Prvo, biografski dimenzija narativne intervjuu sada igra samo sporednu ulogu samo
za sebe, i umjesto toga se uzima kao narativni izvori koji potencijalno omoguuje
pripovjedaa uiniti svoj identitet posao. Kako ja to vidim, ona slui tu funkciju na dva
naina. S jedne strane, ona nudi biva vremensku strukturu organizacije i pozadina za ureenje
i predstavljanje iskustva i na taj nain ini komunikacijski prijenos lake za razgovor partnera
s manje govora nadlenosti. S druge strane, usmjeravajui pozornost na doivotni osobnog
iskustva, to je esto sasvim novo, pojaava proces samorefleksije i daje elemente objanjenja
moi raditi genezu "takva osoba da su postali". Rad iz biografske dimenziju potie samostalno
teorije i auto-spoznajnom procese iji neposredni osmotrivost u inu ustava je meu
izuzetnim atributima narativne intervjua u odnosu na standardizirane alate: To prua
mogunost da se shvati shvaanja koje daleko premauju sredstva tradicionalno istraivanje
vlastitih koncepata s ciljem statistike analize i klasifikacije prema propozicionalnog sadraja.
[5]

Druga promjena evoluirala od poveanog fokusa na interaktivnoj dimenziji procesa intervju, o

aspektima pregovora i na strateke tehnika pozicioniranja pripovjeda prenosi retorikim
sredstvima. Dakle, ja vie ne smatra pripovijest intervju sredstvo pristupa povijesnoj
stvarnosti pripovjedaa, ali kao trajni proces izgradnje, koja je motivirana pragmatinointeraktivno i od strane neposrednog interesa za samostalno istraivanje, tvrdnji, i samopredstavljanje u vrijeme pripovijedanja. [6]

3. Pitanja o teoriji, metodologiji i nainu

Moje sredinja teorijska i metodoloka pitanja mogu biti ograniena kao potragu za supstrat
"narativnog identiteta." Dok su filozofska, epistemoloke, i psiholoki aspekti takvog
narativnog identiteta moe se opisati uglavnom na razini teorijskog koncepta ili metafora,
(Kraus 1996, Meuter 1995., RANDALL 1995., Ricoeur 1990., Thomae 1998.), zadatak
empirijska istraivanja je utvrditi prikladnu korpus podataka te istraiti i stvoriti razliite
metode pomou interpretativne postupke na temelju pripovijesti i konverzacijske analize.
Sljedei korak nakon utvrivanja narativni identitet, osobito s obzirom na iskustvo bolesti,

invalidnosti, i traume, istraiti narativnu suoavanja, to prije svega u terapijskim postavkama

je smatrala da je ostvariv i eljeni rezultat autobiografskih narativa (npr SCHAFER 1992 ).
Obojica su pretpostavili kako je kvazi-egzistencijalno domenama ljudskih procesa gradnje
znaenja ili radnji u mnogo engleskom i njemakom knjievnosti. Moj cilj je pronai takvu
empirijsku osnovu u autobiografske pripovijesti koje su izazvala u kontekstu istraivanja zbog
svojih posebnih epistemoloke i graevinske uvjete. Dakle, "narativni identitet" se moe
shvatiti kao kazivaeva rjeenje zadatka kako bi svoj ovjek razumljivo i odgovorna u svom
ivotnom priom dane u posebnom, socijalno smislene situacije. To moe biti izraen od
strane sustavno analizira reference i uzoraka na razliitim razinama teksta (npr implicitne i
eksplicitne self-karakterizacije, pozicioniranje djelatnosti sebe i interakcije partnera u ivotnu
priu iu intervjuu situaciji, aktivnosti pregovaranja i raunovodstva , konstrukcije svjetova i
tumaenja dogaaja u odnosu na neije samorazumijevanja, koritenje kulturno osnovanih
narativnih obrazaca i shema znaenja). Dakle, interpretativna rad razvijati ono to je znailo
po tome to je zapravo rekao opsenim analizama teksta na temelju diskursa analitikih alata
(Deppermann 1999, SCHIFFRIN 1994). Evo, ja se uglavnom koristi retorike aktivnosti i
pripovjednih strategija kazivaima, ali i iskoristiti kulturno osnovao narativne toposa kao
sredstvo samorazumijevanja kao i narativnih izvora (ROESLER, u prep.). [7]

To se moe ilustrirati kratak izvadak iz intervjua s pripovjedaa koji su sudjelovali u studiji

bolesnika s ozljedama mozga rat (Lucius-HOENE, 1997). Izvadak (vidi lucius-HOENE,
1998) ograniena je na kratko INTERACT sljedeem Dounik je spontani pripovijedanje u
kojem anketar htjela pitati dounika o svojim sjeanjima iz djetinjstva. On je zapoeo svoju
ivotnu priu s vremena njegove ozljede kao mladi.

Ispitiva: Kako je va djetinjstva ii?

Pripovjeda: to misli, "djetinjstva"? Odrastao sam u zemlji.

Odgovorom na ovaj nain, pripovjeda uspijeva predstavljanje i gradnju aspekte njegovog

identiteta na nekoliko naina. Za jednu, on prenosi biografske informacije je odrastao u
zemlji. Meutim, ako je to sve to je namjeravao, on ne mora imati je napravio takav jezini
napor. Odbacivanjem intervju pitanje s retoriko kontra pitanje, prenosi da je pitanje krivo u
svom pristupu: to nema smisla pitati osobu poput njega, koji je odrastao u zemlji, o svom
djetinjstvu. Pojam "djetinjstva", u interviewer pitanje nije zamiljen od njega kao razdoblje
ivota, kao vrijeme ne-bitak-u-odrasle, ali izgraena na nedvosmislen nain, a zatim odbacio
kao neto to se ne moe odrati u njegovom sluaju. Implicirajui da anketar ima takvo
miljenje o djetinjstvu, u smislu razvojno psiholoki vane i pozitivne faze, on moe dobiti
udaljenost od nje i istodobno njezina poloaja u drugi svijet. Na taj nain, ona se pojavljuje
naivan i neinformiran i zarobljeni u povlatenom pogledu na svijet koji nema veze s
njegovom stvarnom ivotnom iskustvu. Dakle, dodaje on konture do njegovog identiteta u
ovu interakciju s jedne strane kao da je biografski izrazito nepovoljnom poloaju pojedinca,
koji je, s druge strane, meutim, sa svojim specifinim iskustvima osjea superioran u odnosu
na naivan teoretskog svjetonazora znanstvenika i koji takoer mogu ga prenijeti na nju.

Ovaj dio teksta omoguuje izgradnju hipoteze o konstituiranju identiteta pripovjedaa koji se
tada moe biti ispitan i modificirane u tijeku obrade cjelokupnog teksta. [8]

Metodoloka pitanja sam se koncentrirati na zabrinutost interaktivni proces proizvodnje

narativnih intervjua i integraciju razliitih razina analize teksta s obzirom na izgradnju
narativnog identiteta, to je i uinjeno, primjerice, u radu Bambergu (1999.) i SCHIFFRIN
(1996). Drugi fokus interesa stavlja na pitanje empirijske podloge "narativnog suoavanje" i
njegovom odnosu prema rezultatima istraivanja suoavanja. [9]

4. Teorijski i metodiki Reference unutar psihologije i susjednih istraivanje domene

Korijeni i reference mom radu su nezavisni od njihove pripadnosti posebnih disciplina i

sastoji se od metodikih izvedenicama i tematskih paralele na sljedeim razinama: [10]

U zajednikom interesu u lijeenju narative kao izvor znanja i potencijalne njihove

interpretacije analize je s obzirom na gore navedene istraivakih pitanja. Evo, ja imati koristi
od pristupa narativne analize iz lingvistike i knjievne teorije, kao i iz razgovora analize,
analize diskursa i etnografskih metoda analize teksta. Metodoloki je vano, iako ne uvijek
identini su uglavnom noviji pristupi unutar naratologiji u okviru drutvenih znanosti, kao na
primjer rad od Bruner (1987, 1990), POLKINGHORNE (1988., 1996., 1998.), ili MC
ADAMS (1993, 1996 ), po Rosenthal i Fischer-Rosenthal (Rosenthal 1995. FISCHERROSENTHAL & ROSENTHAL 1997), ili lingvistiki pristupi (Bamberg 1999. Johnstone
1996, LINDE 1993., RIESSMAN 1993), kao i perspektive "diskurzivne psihologije"
ostvaruje Rad Wetherell, POTTER i Edwards (EDWARDS 1997, EDWARDS & POTTER
1992 POTTER 1996) ili Davies i HARR (1990). Tu su i paralele i zajednike interese s
psihoanalitiki osnovao narativnog istraivanja, kao i razmjenu ideja, kao na primjer s Brigitte
Boothe (1994, 1998) ili Wendy HOLLWAY i Tony Jefferson. [11]

U najirem smislu drutvenog graevinskog orijentirana istraivanja identiteta i rad identiteta

(KEUPP 1999. KEUPP i Hofer 1997) i njihove "post-graevinski" daljnji razvoj, kao to su
one opisane u "polifonog" ili "dijaloka" ja (Hermansa & Hermansa-JANSEN 1995. Holstein
i GUBRIUM 2000, ROWAN & COOPER 1999) [12]

U istraivanju o subjektivnom iskustvu bolesti i njezine narativne prezentacije - od "bolesti

pripovijesti" - kako su prouavali medicinske psihologije, medicinske sociologije, medicinske
antropologije, te takoer u knjievnoj teoriji (Frank 1995, Hawkins 1999, Kleinman 1988.,
vidi Takoer HYDN 1997). Daljnje njemaki publikacija u drutvenim znanostima i
psihologiji su primjerice one od biografski i narratologically orijentirane perspektive o bolesti

i invalidnosti iskustava uinili Andreas HANSES (1996.) ili Marianne Pieper (1993.) ili u
tijeku rada kranske ROESLER. [13]

U istraivakom radu na bolesti iskustva, suoavanje i subjektivnim teorijama bolesti

uinjeno u medicinske psihologije na kvalitativnoj razini kao primjerice po Verova i
KLUSMANN (Verova 1986., Verova & KLUSMANN 1998) ili H. Faller (1998). [14]

U fenomenologiji tjelesnog iskustva i svijesti i njihovih odgovarajuih poremeaja (FischerRosenthal, 1999, Merleau-Ponty 1974, PLGGE 1967) [15]

Duga, intenzivna suradnja u vezi s metodolokim temeljima metoda analize narativne

intervjua, kao i praktine istraivaki rad ukljueni mene vezama Arnulf Deppermann, u
Frankfurtu. Kao psiholog i lingvista, on je doprinose perspektivu analizi razgovora za na rad
na tekstovima. Mi zajedno rade na istraivakim pitanjima gore navedenim vezi narativnog
identiteta, pokuava razviti praktine tehnike. U tom kontekstu, mi takoer dijelimo suradnju
s Michaelom Bamberg na Sveuilitu Clark u SAD [16]

Pozitivan primjer interdisciplinarnog rada e biti moje iskustvo u istraivake grupe

(Sonderforschungsbereich 541 od Deutsche Forschungsgemeinschaft) "identiteta i Alterities"
(Identitten und Alteritten), projekt o medijima od samouvjerenosti ("Medien der
Selbstvergewisserung" ) s Michaelom Charlton), koji integrira razliite probleme iz podruja
kulturalnih studija, lingvistike i drutvene znanosti za tematskom fokusu i ini pojedine
pristupe plodnu jedni za druge. [17]

Prema tome, informacije konteksti sam pronai najvanije su one koje nisu upuene prema
skupini strunjaka u jednom podruju, ali su orijentirani prema interdisciplinarnim pitanjima
ili istraivake prakse. To su, primjerice, asopis "Narativna upit", serija "Pripovijest
prouavanje ivota", rekao je mailing lista "Biographieforschung" (biografski istraivanja)
(biographieforschung@uni-magdeburg.de) ili "Gesprchsforschung" (razgovor istraivanje)
(mailliste@gespraechsforschung.de), kao i odgovarajue konferencije. Izuzetak ovom popisu
je asopis "Teorija i psihologija." [18]