Knjiica za roditelje

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

Ured UNICEF-a za Hrvatsku zahvaljuje svim graanima i tvrtkama

koji su svojim donacijama podrali akciju Stop nasilju meu djecom.

Tisak ove knjiice financiran je zahvaljujui sredstvima Fonda

za ostvarivanje Milenijskih ciljeva razvoja (MDG-F fonda) kojeg
je osnovala Vlada Kraljevine panjolske.
Izdava: Ured UNICEF-a za Hrvatsku
Autorica: Jasenka Pregrad
Recenzentica: Lidija Arambai
Urednica: Martina Tomi Latinac
Lektura: Editor plus d.o.o.
Grafiko oblikovanje: Zinka Kvaki
Sva prava pridrava izdava.
Prilikom koritenja citata i materijala iz ove knjiice, molimo navedite izvor.
Za sve obavijesti se moete obratiti izdavau.
Ova publikacija ne izraava nuno slubene stavove UNICEF-a.
Tiskano u Hrvatskoj.
Naklada: 12.000 primjeraka
Zagreb, 2010.
CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline
knjinice u Zagrebu pod brojem 742506.
ISBN 978-953-7702-09-0

Sadraj:

02

O programu i njegovim rezultatima

03

Razlozi za pokretanje Programa i zahvale

04

Vana uvodna rije roditeljima o roditeljevanju

07

Vrnjako nasilje u brojkama

08

to je vrnjako nasilje, a to zlostavljanje

10

Djeca koja promatraju zlostavljanje

11

Roditelji ohrabruju djecu da pomognu djetetu

koje trpi i djetetu koje je nasilno

12

Dijete koje trpi

14

16

16
17
19

21

22
22
24

25

26
27

Znakovi koji mogu ukazati na to da je dijete zlostavljano

Kako roditelji mogu pomoi djetetu

koje trpi zlostavljanje
to ne pomae
to pomae u trenutanoj situaciji
to pomae zdravom razvoju samopouzdanja i samopotovanja

Dijete koje zlostavlja drugu djecu

to djetetu koje zlostavlja ini takvo ponaanje - kratkorono
to djetetu koje zlostavlja ini takvo ponaanje - dugorono
Znakovi koji mogu ukazati na to da je dijete sklono nasilnom ponaanju

Kako roditelji mogu pomoi djetetu koje zlostavlja

to pomae u trenutanoj situaciji
to pomae u razvoju nenasilnog ponaanja

28

Roditelji djeluju zajedno s uiteljima

30

Za one koji ele znati vie

02

03

O programu
i njegovim
rezultatima
76,12%
67,3%
2004.
2008.

22,31%

19,24%
4,64%

esto
u posljednja
3 mjeseca

1 ili 2 puta
u posljednja
3 mjeseca

niti jednom
u posljednja
3 mjeseca

10,4%

Program je osmislio tim domaih strunjaka posebno okupljenih

na ovom zadatku 2003. godine, i otada ga dorauje i poboljava.
Provoenje Programa zapoelo je u kolama 2003./2004. kolske
godine i dosad ga je 286 kola primjenjivalo, a 153 kole su uspjeno
provele svih 7 predvienih koraka te su dobile naziv kola bez nasilja.
Osnovana je i Mrea kola bez nasilja, koja je potaknula nastavak
rada na suzbijanju vrnjakog nasilja i nakon to su dobile naziv (jer
se nasilje meu djecu brzo vraa ako stalno ne radimo na njegovom
suzbijanju). Mrea trai od svojih lanica obnovu statusa nakon tri
godine. Tako su ve 73 kole obnovile status kole bez nasilja. Mrea
je potaknula i razvoj dodatka osnovnom programu, pod nazivom
Prekini lanac!, koji se posebno bavi zlostavljanjem putem elektronikih
medija, a primjenjuje se nakon to se ostvari ovaj osnovni program.
Evaluacija pokazuje da se nakon 4 godine od poetka provedbe
Programa broj djece koja zlostavljaju smanjuje za 2/3, a broj djece
koja trpe zlostavljanje za 1/2. To znai da se i ukupan broj nasilnih
postupaka znaajno smanjuje. Veina roditelja (njih 70% - 80%)
procjenjuje da aktivnosti u smanjivanju nasilja koje je kola
poduzela daju rezultate.

Slika 2.

Djeca trpe manje nasilja

Vie od 280
kola ukljueno
u program

78,45%
68,19%

140.000
uenika
u 100 mjesta
i gradova

12.000 uitelja
koji provode
program

2008.

153 kole
bez nasilja

esto
u posljednja
3 mjeseca

1 ili 2 puta
u posljednja
3 mjeseca

niti jednom
u posljednja
3 mjeseca

11,98%
3,21%

prikupljeno 5
milijuna kuna

Program u brojkama

Djeca ine manje nasilja

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

73 kole nakon
3 godine
obnovile status

Slika 1.

Slika 3.

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

UNICEF je pokrenuo rad na ovom programu jer je ispitivanje javnog

mnijenja u Hrvatskoj 2003. godine pokazalo kako javnost nasilje meu
djecom i mladima vidi kao ozbiljan problem, a to je bilo i u skladu sa
stratekim odrednicama UNICEF-a i Europskog vijea u tom razdoblju.
Otada se na razliite naine mnogo ljudi ukljuilo u razvoj, podrku
i primjenu Programa u kolama. Na prvome su mjestu to graani, a
zatim i tvrtke, vlada i lokalne zajednice, koji su svojim donacijama u
novcu i uslugama u cijelosti financirali ovaj program. Tu su se nali
i uvaeni graani koji su organiziranjem i nastupanjem na razliitim
dogaajima takoer pridonijeli novano, ali i javnim osvjetavanjem
i podrkom, u prvom redu Zlatan Stipii - Gibonni kao UNICEF-ov
ambasador dobre volje. Biljeimo vie od 36.000 pojedinanih uplata
pa moemo slobodno rei da je to 36.000 glasova protiv vrnjakog
nasilja. Ukoliko pribrojimo i sve uitelje, djecu i roditelje koji su nam
se pridruili u provedbi Programa - okupili smo vie od 200.000
pojedinaca koji na razliite naine daju glas za ovaj program! To nam
je velika podrka i obaveza.
Program ive svakodnevno 12.000 uitelja te 145.496 uenika i
njihovih roditelja u kolama diljem zemlje; bez njih ga ne bismo mogli
poboljavati i uiniti ovakvim kakav danas jest. Njihovo dobrovoljno
prihvaanje Programa govori kako on ima razloga i smisla. Tijekom
prve godine provedbe Programa svaku kolu prati mentor. UNICEF je
ukupno educirao 90 mentora koji su se, svatko u ponekoj od kola,
brinuli da uitelji postanu kompetentniji za suoavanje
s ovim problemom i da se Program kvalitetno provede.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta podralo je Program i
dalo suglasnost da se on provodi u kolama, a Agencija za odgoj
i obrazovanje bila nam je vrijedan savjetnik u pojedinim
dionicama razvoja Programa.

2004.

19,83% 18,34%

Razlozi
za pokretanje
Programa
i zahvale

Program nije bio obavezan nikome - ni kolama, ni strunjacima,

ni graanima. On je in dobre volje. Ovakav je uspjeh, smatramo,
posljedica injenice da nam je svima bilo stalo da smanjimo nasilje
te da odgajamo djecu u ozraju meusobnog uvaavanja,
potovanja i ravnopravnosti. Tome se moemo iskreno veseliti
i zahvaliti jedni drugima.

04

05

Vana
uvodna rije
roditeljima o
roditeljevanju

Prije negoli ita kaemo o vrnjakome nasilju, elimo podijeliti

s roditeljima iskustva zato je teko i ne sasvim uvjerljivo pisati
naputke roditeljima u ovo suvremeno doba te kako bismo eljeli
da razumiju napisano. To nam je osobito vano jer nam je suradnja
s roditeljima vanija od toga da nas sluaju. Kad govorimo o
roditeljima naravno mislimo i na sve one koji nisu roditelji ali se brinu
o djeci i podiu ih kao to su skrbnici, udomitelji i drugi koji su na
sebe uzeli ulogu roditelja u odustvu prirodnih roditelja.
Kad god krenemo neto itati i uiti, to zapravo znai da elimo
provjeriti mislimo li dobro - elimo biti jo bolji; dakle, nismo sigurni
jesmo li dovoljno dobri ili ak mislimo da nismo dovoljno dobri. To
je osobito osjetljivo kad je rije o roditeljstvu, jer svojoj djeci elimo
zaista najbolje pa nam je teko pri pomisli da moda nismo najbolji u
roditeljevanju. Pogotovo je to istina kada nismo zadovoljni djetetovim
ponaanjem. Tada priamo i tuimo se i dijelimo roditeljske muke
s drugima (na poslu, meu rodbinom, prijateljima). A ako neto krene
po zlu ili nas pozovu u kolu pitamo se: to sam to ja (mi) krivo
radila (radili) pa je ispalo ovako? Krivica je, naalost, osjeaj koji
esto prati roditeljstvo.
Meutim, krivica na ovom mjestu nikako nije dobar osjeaj. Ne potie
nas da budemo bolji roditelji, nego nas pritie, stvara tjeskobu i tjera
na samookrivljavanje ili obranu. Kad ve kaemo ispalo je, to znai
da nismo tako htjeli, eljeli, oekivali. Svi roditelji rade u najboljoj
namjeri i u nadi da e ispasti dobro. ak i onda kada znamo da ne
radimo dobro (viemo, iskalimo se, popustljivi smo, nedosljedni sebi),
inimo to jer u tom trenutku ne moemo ili ne znamo bolje. ak i
onda kada radimo dobro (ili kako su nam rekli da treba) ne ispadne
uvijek dobro. Podizanje djece ponekad se ini kao igra s nepoznatim
suigraem (koji nas svako malo iznenadi) i neizvjesnim ishodom.
Ima malo univerzalnih savjeta - tonih i ispravnih za sve roditelje i
svu djecu. I roditelji i djeca su vrlo razliite osobe; to pae jednima
ne pristaje nuno drugima. Sjeam se jedne temperamentne, ive i
impulzivne mame koja je po savjetu strunjaka krenula vrlo mirno, tiho
i suzdrano razgovarati sa svojim djetetom o jednoj vanoj i osjetljivoj

Podizanje djece ponekad se ini kao igra s nepoznatim suigraem

(koji nas svako malo iznenadi) i neizvjesnim ishodom.

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

temi, pa ju je dijete pitalo: Mama, to ti je? Jesi li bolesna? Muka je

nas strunjaka kako napisati kratko i jednostavno o nekoj pojavi, a da
svima bude od koristi.

Ima malo postupaka

prema djeci
(kao uostalom u
cjelokupnom ivotu)
koji su univerzalno samo
dobri ili samo loi.

A iznad svega, nije nam namjera da se roditelji dok ovo itaju osjeaju
krivima i nedovoljno dobrim roditeljima. Krivica ima lo uinak jer nas
esto dovodi do toga da negiramo, umanjujemo, branimo dijete, a time
zapravo branimo i sebe. U pravilu tada okrivljujemo druge - kolu,
drutvo u cijelosti, loe drutvo u koje je dijete zapalo, roditelje druge
djece sudionika situacije, medije ili tko nam se ve u odreenoj prilici
nae pri ruci jer pokuavamo tu teku krivicu podijeliti s jo nekim.
Ponekad okrivljujemo i dijete jer se ponaa onako kako ga nismo uili
ili kako ne bi trebalo (bez obzira na to je li u toj situaciji bilo nasilno,
trpjelo nasilje ili ga promatralo). Neki od nas, jer se osjeaju krivima,
budu popustljivi te se ne dre pravila i dogovora koje su uspostavili
s djetetom. A svi se roditelji osjeaju pomalo poljuljani, nagrieni
krivnjom i zato nesigurni. A taj osjeaj zasigurno ne ini od nas
bolje roditelje.
Strunjaci za osobni rast i razvoj puno vie vole govoriti o
odgovornosti, a ne o krivnji. Pitat ete u emu je razlika. Razlika je
velika jer kad govorimo o odgovornosti, onda smo odgovorni za sve
svoje postupke, ponaanja, odluke - jer smo za sve njih mi odluili da
emo ba tako uiniti. To ukljuuje sve, i one dobre i one loe odluke.
Bolje je rei da smo odgovorni za sve to je ispalo loe, ali i dobro.
Jo je pak bolje rei da smo odgovorni za sve dobre i loe strane naih
odluka - jer nema odluke koja je samo dobra ili samo loa. Kada
govorimo o odgovornosti, to podrazumijeva da razmatramo kako smo
postupali, kako su djeca na to reagirala, to je bio na dogovor i do
kakvog je rezultata to dovelo. Tada vodimo otprilike ovakav razgovor
sa sobom, drugim roditeljem i blinjima:
Kad sam rekla i napravila ono i ono, rezultat je bio takav i takav,
dijete se osjealo i ponaalo tako i tako; ako se sad budem ponaala
ovako i ovako - to e se dogoditi, kakav e to rezultat dati?
Sad kad ovo znam o sebi i djetetu sljedei put u tako i tako, pa u
vidjeti kako e ispasti.
Jer ima malo postupaka prema djeci (kao uostalom u cjelokupnom
ivotu) koji su univerzalno samo dobri ili samo loi. U svakom izboru,
kao to rekosmo, ima i neega dobrog i neega loeg - pa mi biramo
ono to nam je vanije, na tetu onog to nam je manje vano. Tako
nam odgovornost omoguuje da nauimo neto iz prethodnog iskustva
te da budemo odgovorni za izbore koje emo raditi odsad pa na dalje.

06

07
Podizanje i odgajanje djece u neku je ruku kao prognoziranje vremena.
Gledajui ovo to je sada, trebamo dokuiti to e se dogoditi u
budunosti - i, naravno, pogrijeimo i mi i sinoptiari. Nevolja
je naa i njihova u tome to se unatrag puno bolje i tonije vidi
negoli unaprijed. Jo su sinoptiari zavrili fakultet koji ih ui kako
prognozirati. I jo su pojave koje prognoziraju puno jednostavnije nego
to je razvoj ljudskoga bia. I esto i oni i mi kaemo: Eh, da sam
znao, bio bih drugaije... Da, da sam znao kako e ispasti zasigurno
bih drugaije, ali nevolja je to to nisam znao. I jo jedno ali - ali
sada znam i iz toga mogu neto nauiti za ubudue. Kad ve nismo
zavrili fakultet za roditeljevanje, nema nam druge nego da budemo
samouki. Moemo uiti iz iskustva.
Odgovornost nama roditeljima daje mogunost da rastemo i razvijamo
se, a krivica nas stisne i pokunji u najmanju ruku; kao to smo prije
opisali, esto nas pogurne i u to da onda okrivljujemo i druge, ime
zapravo sebe inimo bespomonima jer rjeenje potekoe smjetamo
u njihove ruke: Samo kad bi oni... sve bi bilo rijeeno, a ne u svoje.
Dakle, nemojte biti posluni ni uiteljima niti nama (naim savjetima),
nego budite odgovorni sebi i djeci.

Nemojte biti
posluni ni uiteljima
niti nama (naim
savjetima), nego budite
odgovorni sebi i djeci.

Ovaj program predvia da se u koli usredotoujemo na ponaanje i

odgovornost svakog djeteta za vlastito postupanje, a ne na to tko je
kriv i tko je prvi poeo. Na taj nain omoguujemo djeci da rastu i
razvijaju se, umjesto da se osjeaju krivima. To je posebno vano kada
je rije o djeci sklonoj nasilju i djeci sklonoj da postanu mete nasilja.
O tome emo neto vie rei kasnije.
Uitelji i svi djelatnici u koli odluili su educirati se i promijeniti
svoje postupanje u odnosu na pojavu vrnjakog nasilja i zlostavljanja,
te poticati djecu i razvijati njihove sposobnosti boljeg reagiranja i
ponaanja. To oekujemo i od vas roditelja - u mjeri u kojoj moete jer e nam rezultat biti puno bolji djelujemo li zajedno.

Vrnjako
nasilje
u brojkama

U pogledu pojave nasilja i zlostavljanja, Hrvatska je u prosjeku

europskih zemalja. U nas 66% djece u koli nije iskusilo nikakvo
nasilje, a 22% je iskusilo sporadine sluajeve nasilja jednom ili dva
puta u nekoliko mjeseci. Meutim, 12% djece trpi nasilje dva do tri
puta mjeseno i ee - i takvo nasilje onda nazivamo zlostavljanjem.
Djece koja nisu sudjelovala u nasilju je 69%, rijetko ih je nasilno
18%, dok ih je 12% po vlastitom iskazu esto nasilno. Za takvu djecu
kaemo da su sklona zlostavljati drugu djecu.
Najee se djeca rugaju i zadirkuju, zatim ire lane glasine o
nekome i nagovaraju druge da se ne drue s njim, rugaju se nekome
zbog podrijetla, iskljuuju nekoga iz igre i izoliraju ga, a s dobi
raste i ruganje i zadirkivanje vezano uz seksualna obiljeja. Tjelesno
nasilje nalazi se u nas tek na estom mjestu. Djeaci su nasilni i
prema djeacima i prema djevojicama, a djevojice su u pravilu
nasilne prema djevojicama. Djeake vie ismijavaju i rugaju im se,
a djevojice ee iskljuuju iz drutva i ire lane glasine o njima.
Od djece koja zlostavljaju 3/4 su djeaci, a 1/4 djevojice.
62% djece koja trpe nasilje nekome se povjeri, to je znaajno vie
nego u svjetskim istraivanjima i dobar znak za roditelje i druge
odrasle u nas; meutim, svejedno 28% djece ne govori nikome o
tome to im se dogaa. O ovoj tekoj i tunoj pojavi pisat emo vie u
odjeljku o djeci koja trpe.
Ponekad se djeca znaju nositi i obraniti pa time zaustave nasilje
tako da ono ne preraste u zlostavljanje, ali nekad u tome ne uspiju
pa se nasilje pretvori u zlostavljanje koje zna trajati mjesecima pa i
godinama. I to jako ugrozi i uznemiri djecu - i to ne samo onu koja su
mete, nego i veinu druge djece jer se boje da bi i ona mogla postati
metama. Neka djeca onda postanu navijai i sami se priklone djeci
koja zlostavljaju kako bi se zatitili, iako 63% djece kae da im je ao
tog uenika i da bi mu rado pomogli.

Evaluacija pokazuje da se nakon 4 godine od poetka

provedbe Programa broj djece koja zlostavljaju smanjuje
za 2/3, a broj djece koja trpe zlostavljanje za 1/2.

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

08

09

to je vrnjako
nasilje, a to
zlostavljanje

Kad govorimo o
zlostavljanju, tu nije
rije o djeci otprilike
iste snage i jaine koja
se svaaju ili tuku oko
neega na tvrd nain.

U svim ustanovama gdje su djeca postoji i nasilje i zlostavljanje

- oduvijek. Zbog toga esto ujemo stav da je to normalan dio
odrastanja ili djeja (nespretna) igra. Istina, to je uobiajeno, djeca ne
znaju bolje jer tek ue socijalne vjetine i prve korake u meuljudskim
odnosima - stoga ih treba pouavati i odgajati. Ako to ne inimo,
riskiramo rune dugorone posljedice za njih te za njihovu sadanju
i buduu okolinu. Danas to znamo iz istraivanja u kojima je dugi
niz godina praen razvoj djece ukljuene u zlostavljanje. U takvom
pouavanju i odgajanju trebamo sudjelovati svi - drutvena zajednica
njegovanjem vrijednosti uvaavanja, potovanja i ravnopravnosti, i
mi koji ih izravno podravamo u rastu i razvoju. Tu, naravno, roditelji
imaju presudnu ulogu i to ne samo one djece koja se ponaaju nasilno
ili trpe, nego sve djece - jer vano je osigurati vrijednosni sustav koji
naglaava uvaavanje i potovanje drugih i sigurno okruenje za sve.
Osim toga, svatko u nekom trenutku moe postati metom
nasilja i zlostavljanja.
Vano je znati to tono jest, a to nije vrnjako zlostavljanje.
Djeca su nasilna prema drugima iz mnogo razliitih razloga. Ponekad
se sukobljavaju i, kako jo ne znaju zrelije i umjenije rijeiti sukob,
posvaaju se, izvrijeaju ili potuku. Nakon odreenog vremena izglade
sukob, pomire se i budu vie ili manje bliski. Nekad se djeca, posebno
djeaci, odmjeravaju u snazi i tjelesnoj spretnosti i moi, a kad se
jednom uspostavi neformalna hijerarhija, nju potuju u odnosima.
Takoer ima djece koja su agresivna i koja im imaju osjeaj i
najmanje ugroenosti reagiraju agresivno (viu, tuku ili nanose neku
drugu tetu drugima). Uzroci agresivnog ponaanja su mnogobrojni
i neemo na ovome mjestu detaljnije ulaziti u njih. Nijedno od ovih
ponaanja nije poeljno i svako trai posebnu vrstu podrke djeci
kako bi razvila zrelije oblike ponaanja.
Meutim, kad govorimo o zlostavljanju, tu nije rije o djeci otprilike
iste snage i jaine koja se svaaju ili tuku oko neega na tvrd nain.
Vrnjako zlostavljanje dogaa se kada netko tko je slabiji i povueniji
biva namjerno (i u pravilu opetovano) povreivan, a da za to nema
nikakvoga meusobnog povoda ili razloga.
Djeca koja zlostavljaju uivaju u tome to rade, a djeca koja trpe
ne mogu izbjei nasilje.

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

Iako je vrnjako zlostavljanje na prvi pogled slino drugim oblicima

agresivnog ponaanja, postoje i neke kljune razlike:
Zlostavljanje je namjerno i na neki nain smiljeno, a ne sluajno
ponaanje. Djeca koja zlostavljaju u pravilu su mirna i nadmona,
a agresivna djeca su preplavljena ljutnjom i strahom.
Cilj je ostvariti nadmo i kontrolu nad drugim djetetom putem
tjelesne ili verbalne agresije. Jedan uenik ili grupa u nekom
razdoblju napadaju stalno istog uenika.
Djeca koja zlostavljaju ine to bez ikakvoga stvarnog razloga,
osim zato to vide da je drugo dijete laka meta.
Djeca koja zlostavljaju u pravilu su neto omiljenija meu
vrnjacima od druge, naprosto agresivne djece.
Kako djeca mogu biti zlostavljana od strane vrnjaka u koli:

Zlostavljanje je namjerno
i na neki nain smiljeno,
a ne sluajno ponaanje.
Djeca koja zlostavljaju
u pravilu su mirna i
nadmona, a agresivna
djeca su preplavljena
ljutnjom i strahom.

Dijete moe biti tjelesno zlostavljano na nain da ga stalno guraju,

tuku, nanose mu tjelesnu bol.
Opetovane prijetnje o tome to e se dogoditi ako...
Stvari esto mogu biti uzete ili unitene (mobitel, novac za uinu,
sendvi).
Verbalno zlostavljanje - nazivanje pogrdnim imenima i izrugivanje.
Indirektno - tako da dijete iskljuuju iz nekih aktivnosti bez pravog
razloga ili irei glasine o njemu.
Zlostavljanje se dogaa na jedan ili na sve od spomenutih naina.
U pravilu poinje tako da dijete koje je sklono zlostavljanju nacilja
neko drugo dijete koje se ne zna ili ne moe obraniti, a nema nikoga
tko bi mu pomogao.
Nastavit e se ako djeca koja zlostavljaju imaju vrlo malo suosjeanja
ili ga uope nemaju za dijete koje povreuju (a to nije rijetko) i
posebno ako u tome uivaju, a nitko ih ne zaustavi.
Nije lak zadatak ustanoviti koje dijete zlostavlja. Zlostavljanje se u
pravilu dogaa bez prisutnosti odraslih, a druga djeca, kao to smo ve
kazali, oklijevaju rei to se dogaa.
Zlostavljanje treba iznijeti na svjetlo dana. Roditelji trebaju poticati
djecu da kau uiteljici, razrednici (ili nekoj drugoj odrasloj osobi
u koli, kojoj vjeruju) to se dogaa.

10

11
Iako je na program usmjeren na prevenciju zlostavljanja jer ono ima
dugorono loe posljedice za razvoj linosti kako onih koji zlostavljaju,
tako i onih koji trpe, osmiljen je tako da se reagira na svaku pojavu
nasilja, bez obzira na to koje je vrste i zato se pojavljuje. To je
jedini nain kako moemo smanjiti zlostavljanje te osigurati sigurno i
poticajno okruenje u kolama.
I jo jedna vana napomena: najuspjeniji programi u svijetu uspjeli su
smanjiti broj djece koja trpe nasilje za oko 50%. Na program postie
jednake rezultate (broj djece koja trpe smanjuje za 1/2, a broj djece
koja su nasilna za 2/3). To znai da e u koli i dalje biti sluajeva
nasilja (jer je uenje nenasilnog ponaanja, kontroliranja vlastitih
impulsa i odgovornosti za meuljudske odnose proces koji traje,
a sva djeca nisu jednako darovita pri usvajanju ovih sloenih i
zahtjevnih vjetina), no sigurno je to da emo mi u koli na svaki
sluaj nasilja reagirati i posvetiti mu primjerenu panju, a to
oekujemo i od roditelja.

kola reagira na svaku pojavu nasilja, bez obzira na to koje je vrste

i zato se pojavljuje. To je jedini nain kako moemo smanjiti
zlostavljanje te osigurati sigurno i poticajno okruenje u kolama.

Djeca koja
promatraju
zlostavljanje

Zlostavljanje se u pravilu dogaa u prisutnosti druge djece. to ti

promatrai ine?
Najee samo stoje i gledaju, to moe prouzroiti to da dijete koje
zlostavlja pomisli kako nitko nema nita protiv toga to ono radi.
Nekad ohrabruju dijete ili djecu koja zlostavljaju navijajui, a
ponekad i pridruujui se - ismijavajui dijete koje trpi.
Rijetko se netko oglasi govorei da to nije fer i da treba prestati.
Vrlo rijetko netko ode uitelju rei mu to se dogaa.
Kada bi se promatrai ponaali tako da obeshrabre nasilje kad se
ono dogaa, mnogo zlostavljanja bi se zaustavilo. Naravno, u nekim
okolnostima moe biti rizino intervenirati dok se nasilje dogaa.
Meutim, uitelji i roditelji mogu djecu nauiti kada je i na koje
naine sigurno intervenirati.

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

Roditelji
ohrabruju
djecu da
pomognu
djetetu koje
trpi i djetetu
koje je nasilno

Na satovima razrednog odjela raspravljamo i pouavamo djecu kako

reagirati u sluajevima nasilja i to emo mi odrasli tada uiniti,
kao i to da dojavljivanje o nasilju nije tuakanje, nego je vano
kako bismo sauvali vrijednosti i pravila ponaanja o kojima smo se
dogovorili u koli. Vano nam je i da roditelji tome daju podrku.
Ponekad moe biti opasno priskoiti u pomo i zadravati nekoga tko
je nasilan prema drugima; meutim, dijete moe poduzeti neke druge
konstruktivne korake u vezi s nasiljem i njegovim uinkom na djecu,
kao to su npr.:
Izraziti neslaganje - tako da kae: Nismo se tako dogovorili i to
nije u skladu s naim vrijednostima! ili da se odbije zabavljati
gledanjem nasilja. ak je i otii s mjesta dogaaja bolje nego
stajati i promatrati ga.
Obavijestiti odrasle kad se takav sluaj dogodi. To nije tuakanje.
Djeca koja su nasilna i koja trpe trebaju pomo odraslih da
to zaustave.
Pomoi u rjeavanju sukoba kada se on pojavi. Sukobi nekad mogu
prerasti u zlostavljanje. Neke kole pouavaju djecu nenasilnom
rjeavanju sukoba. U tom sluaju ohrabrite djecu da primijene
ono to su nauili.
Ponuditi utjehu i podrku djetetu koje je trpjelo zlostavljanje,
primjerice tako da mu priu i kau da to nije zasluilo i da im je
ao, tako da sjednu pored njega ili ga pozovu u igru ili da se
zajedno vraaju kui.
Mirno razgovarati s djetetom koje je sklono zlostavljanju dan-dva
nakon to se situacija smiri i ukazivati na to da takvo postupanje
nije u redu, da na taj nain moda pridobiva divljenje drugih, ali
gubi prisnost i iskrenost, razgovor o tome to ga tjera da bude
nasilno - naprosto prijateljski razgovor.
kola e organizirati cijeli niz aktivnosti u kojima e sva djeca, pa
tako i ova pasivna veina, moi jasno izraziti svoje stavove i miljenja
o nasilju te tako postati aktivna veina koja ini neto u prilog
uspostavljanju nenasilja u koli.

Ponuditi utjehu i podrku djetetu koje je trpjelo zlostavljanje,

primjerice tako da mu priu i kau da to nije zasluilo i da im je ao.

12

13

Dijete koje trpi

Bilo koje dijete moe postati rtva. Naalost, ona djeca koja trpe esto
misle da je to zato to s njima neto nije u redu ili je neka njihova
osobina neprihvatljiva. To nije istina i vano je da svi - i roditelji i
druga djeca i uitelji - to jasno kau djetetu.
Tono je da postoji vea vjerojatnost da e djeca odreenih osobina
postati mete zlostavljanja. To su samo osobine koje ih ine lakim
metama za djecu kojoj treba to da budu nad nekim nadmona, a ne
osobine koje ih ine neprihvatljivijima ili loijima od druge djece.

Tako, paradoksalno,
iako u sutini iz brige
i ljubavi te s porukom
kako su im djeca
vana i vrijedna,
poruuju svojoj djeci
da se ne oslanjaju na
sebe jer nisu sposobna
i kompetentna za
ivot u zajednici.

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

To su najee djeca koja su u usporedbi s drugom djecom tia,

opreznija i osjetljivija, lake postanu tjeskobna, povuku se u sebe
i reagiraju plaem, nisu agresivna i tjelesno su slabija (osobito
djeaci). Ona nisu spremna i spretna u obrani samih sebe, a esto
nemaju ni ba dobro razvijene socijalne vjetine (vjetine druenja s
drugima). Zbog svega toga njima je teko obraniti same sebe. Neke
od ovih osobina su uroene i same po sebi nisu ni dobre ni loe
(npr. osjetljivost, povuenost, tjelesni izgled), a neke su steene razvijene u sredini u kojoj su djeca rasla (odsustvo zastupanja sebe,
oslanjanje na vlastite snage). To je prostor u kojem moemo djelovati
- prvenstveno roditelji, a onda i uitelji i struni suradnici.
Kako nam to ispadne da djeca ne naue zastupati sebe i oslanjati
se na vlastite snage? Roditelji, trudei se biti jako dobri, brini i
odgovorni, reagiraju kada god je dijete u nevolji i neto mu treba,
esto i prije nego to dijete smo zatrai ili poeli pomo. Na taj
nain oni pokazuju i utjelovljuju svoju dobrotu i skrb te time poruuju
djeci da su im vana i vrijedna. Meutim, osim ove dobre i poticajne
poruke, oni ne htijui alju jo dvije loe. Prvo posredno poruuju
djeci da se ona ne znaju brinuti za sebe i da se ne mogu sama nositi
sa svijetom koji nije ba neko prijateljsko mjesto (jer ih, eto, oni
odrasli moraju svako toliko tititi od svijeta i frustracija koje ivot
donosi). I drugo, ne doputaju im priliku nauiti kako to initi jer
uvijek brzo uskoe, im je dijete nezadovoljno ili frustrirano neim
(tako im jo poruuju da nije dobro biti nezadovoljan i frustriran pa e
kasnije djeca izbjegavati situacije u kojima se tako osjeaju i povlaiti
se iz njih - to e ih u svakom sluaju uiniti jo nesigurnijima i
osjetljivijima, ali to je ve neka druga pria). Tako, paradoksalno,
iako u sutini iz brige i ljubavi te s porukom kako su im djeca vana
i vrijedna, poruuju svojoj djeci da se ne oslanjaju na sebe jer nisu
sposobna i kompetentna za ivot u zajednici. I tako ta djeca rastu
s osjeajem manjeg samopouzdanja, u socijalnim situacijama se

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

povlae i ekaju da odrasli reagiraju (roditelji, a

kasnije i drugi odrasli, odgajatelji, uitelji), ne
stjeu vjetine potrebne za stvaranje prijateljstva
pa se rado drue s odraslima, ali ne i s vrnjacima
i, nakraju, suoeni s vlastitom bespomonom
osjetljivou i nemogunou druenja gube
samopotovanje. S ovakvom djecom treba raditi na
razvoju vjetina druenja, zastupanja samih sebe i na
samopouzdanju. To svakako ukljuuje i to da njihovi
roditelji razumiju kako je ispalo da su im djeca
ovakva te to mogu promijeniti da ih ojaaju pa da
ispadne drugaije.
Dakle, prvo je vano zaustaviti zlostavljanje i rei
djetetu da nije krivo zato to mu se to dogaa te
da je ono vrijedno i potovano. Tek nakon toga
moemo i trebamo raditi s njime na onome u emu
je slabije od druge djece. Naime, obrana od nasilja
jest kratkorona pomo u tom trenutku, ali nije
dugorono rjeenje. U interesu djece koja trpe nije
temeljito rjeenje da se drugi, odrasli i vrnjaci,
skrbe o njima, da ih tite i zastupaju jer su i postali
metama zlostavljanja upravo zato to su to uvijek
inili drugi za njih. Izmeu ostaloga, i to je razlog
zato se djeca koja trpe ne ele potuiti jer, ak
i kad to pokrene druge, njihova zatita postaje
jednokratna i ne rjeava samu bit problema. Njima
je lake jer vie nisu sama u svojoj patnji, ali i dalje
znaju da se ne mogu sama nositi s drugima. Bilo je
sluajeva kada su roditelji preselili dijete u drugu
kolu zato jer je bilo zlostavljano, ali - naalost
- zlostavljanje se nastavilo i u novoj koli. Jer u
svakoj socijalnoj sredini ima ljudi (pa i djece) koja
su sklona zlostavljati i trae dobre mete. Stvarno
rjeenje jest rad s tom djecom na razvoju njihove
kompetentnosti, osobito u socijalnim vjetinama,
te u razvoju samopotovanja i vjere u sebe. To
je dugotrajan proces, ali vrijedan truda jer djeci
osigurava mnogo sretniji, oputeniji, uspjeniji
i zadovoljniji ivot kada porastu. Ovo posebno
napominjemo jer je esta reakcija odraslih i javnosti
na situaciju vrnjakog zlostavljanja da stanu na

stranu rtve te kore i kanjavaju zlostavljaa. To

je est sluaj i s roditeljima, osobito onima jako
brinima i zatiujuima, koji uasnuti zbog toga to
se dogaa odjure u kolu i trae stroge postupke i
kazne za poinitelje - i to odmah i bez odlaganja, i
sve drugo im se ini kao zatita poinitelja. A svaki
pokuaj da se njihovom djetetu sutinski pomogne
pruajui mu podrku da stekne potrebne vjetine,
doive kao kaznu i esto kau: Pa ne treba raditi
s mojim djetetom, s njim je sve u redu. Fino je i
pristojno. Treba raditi s onom drugom, nasilnom
djecom. Djeci koja trpe nije presudno vana
pomo drugih. Njima je vano rei i poruiti kako
je nedopustivo to to se dogaa, a to emo najbolje
initi zaustavljajui zlostavljanje. Ono to njima
nakon toga treba jest podrka, kako bi razvili
osobine koje nemaju.
Manji broj djece ima mnoge od nabrojenih osobina,
ali i jo jednu osobinu - da su nametljivi i da privlae
panju. Takva djeca, osim to su mete zlostavljanja,
esto i sama budu nasilna - vraaju onome tko je
grub prema njima ili se pak iskaljuju na drugoj
slabijoj djeci. S njima je tee raditi, budui da oni
batine posljedice kako djece koja trpe zlostavljanje,
tako i djece koja zlostavljaju te im je posebno teko
odrasti u zrele i stabilne ljude.
Ponekad djeca koja trpe pripadaju grupi prema
kojoj postoji jaka predrasuda, na primjer druge
nacionalnosti ili kraja iz kojeg su podrijetlom.
Ponekad su drugaija od druge djece po svojim
interesima ili izgledu (ne vole nogomet, barbike,
vole uiti i itati, nose naoale). Meutim, to
samo po sebi nije razlog za zlostavljanje, nego
samo odreena pojedinost zbog koje im se oni koji
zlostavljaju zaponu rugati. Ono to je razlog zato
je dijete postalo metom jest procjena djeteta koje
eli zlostavljati da se dijete meta ne zna obraniti,
odnosno zauzeti za sebe, da e ga nasilje povrijediti
i poniziti te da nema puno drugih prijatelja i/ili
odraslih koji e ga obraniti.

14

15
Ako je zlostavljanje ozbiljno i dugotrajno, a dijete meta se ne zna
obraniti i ne dobije pomo, moe se dogoditi:
da izgubi povjerenje u sebe i samopotovanje
da izgubi prijatelje i osami se
da postane ozbiljno potiteno, bolesno i da pokazuje razliite
tjelesne tegobe
da odbija ii u kolu
da kolski uspjeh oslabi
da mata i planira osvetu ne bi li poravnalo odnose (i u ekstremnim
sluajevima upotrijebi i oruje)
da u godinama koje su pred njim izgubi povjerenje u druge i da
ima potekoa sa stvaranjem prijateljstava te mu treba vremena
i dobrih iskustava da ponovno uspostavi samopotovanje.
Znakovi koji mogu ukazati na to da je dijete zlostavljano

Trpljenje zlostavljanja
je samo po sebi
poniavajue i
posramljujue pa im je
o neemu ega se srame
teko govoriti.

razdraljivo je, nemirno ili se povlai iz obiteljskih aktivnosti

postaje bezvoljno
izgubi apetit ili teko naveer zaspi i budi se nou
eka da doe kui da bi otilo na zahod
dolazi kui s poderanom odjeom i ogrebotinama, ali petlja i ne
moe dati logino objanjenje kako se to dogodilo
nestaju mu stvari (pernica, pribor, ukras, jakna) ili su potrgane
trai dodatan novac za neto u koli ili dodatni deparac (a moe
poeti i krasti od roditelja ili drugih lanova obitelji)
gubi interes za kolu i kolske aktivnosti, a nekad i kolski uspjeh
oslabi
bira neki nelogian put do kole i kad se vraa kui
odbija ii u kolu ili ga pred odlazak boli trbuh, glava, povraa
eli ponijeti u kolu neto ime se moe obraniti (no ili sl.)
ini se usamljen, ima jako malo prijatelja ili ih uope nema, ne
pozivaju ga na roendane i druenja. Nekad takva djeca, kada
primijetite da su osamljena, govore da su svi glupi i da im nije
stalo do njih, kako bi se utjeili i prikrili odbaenost.

Djeca koja trpe zlostavljanje nerado i nevoljko govore o tome to im se

dogaa, iako u svjetlu mnogih kampanja protiv zlostavljanja i rasprava
u javnosti, u zadnjih pet godina uoavamo da se sve vie obraaju
odraslima - i roditeljima i uiteljima. Osim to je postotak djece koja
govore odraslima porastao u svim razredima, najizrazitije se poveao u
8. razredu. Podaci pokazuju da se manja djeca (iz razredne nastave)
i osmai najvie povjeravaju odraslima.

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

ini se da manja djeca prirodno oekuju od odraslih pomo i ne misle

da bi se sama ve trebala znati obraniti - pa im je lake i prirodnije
rei odraslima. No ohrabrujue je to to djeca kada dou u pubertet
(najvie od sve druge osnovnokolske djece) govore odraslima to se
dogaa, vjerojatno zato jer se sve vie koriste svojim novosteenim
socijalnim i komunikacijskim vjetinama (i) u zastupanju svojih prava
na ivot bez nasilja, bez osjeaja da je to to su mete neijeg nasilja
njihova pogreka. Ako je to tako, onda je to velik uspjeh u smislu
uspostavljanja javnoga vrijednosnog okvira protiv nasilja.
Meutim, jo uvijek se 28% djece nikome ne povjerava i ne trai
pomo. To je u pravilu zato to je trpljenje zlostavljanja samo po sebi
poniavajue i posramljujue pa im je o neemu ega se srame teko
govoriti. Osim toga, djeca koja trpe zlostavljanje esto misle da su to
na neki nain i zasluila ili da su kriva i loa jer se ne mogu obraniti,
pogotovo ako ih druga djeca iskljue, a niti ne vjeruju da ih odrasli
mogu zatititi jer se veina nasilja dogaa izvan vidokruga odraslih (u
kolskim prostorima gdje nema odraslih i putem od kue do kole).
Ponekad se i boje da e ih odrasli kuditi i kritizirati zbog toga ili da
nee uspjeti zaustaviti nasilje pa e im onda biti jo tee, jer e se
nasilnici osveivati zato jer su prijavljeni. Nasilnici u pravilu ionako
prijete rtvama da e im biti jo gore ako nekome neto kau.
Zbog svega toga, dijete koje trpi zlostavljanje treba pomo odraslih,
i to dvojaku:
da odrasli nadziru kako do nasilja ne bi dolo, ali i
da im daju podrku u izgradnji samopotovanja i usvajanja vjetina
zastupanja sebe.
Dijete osobito treba podrku roditelja u izgradnji osjeaja da vrijedi,
da se moe osloniti na sebe i da se zna zastupati i nositi sa
svijetom u kojem ivi.

Stvarno rjeenje jest rad s tom djecom na razvoju njihove

kompetentnosti, osobito u socijalnim vjetinama, te u
razvoju samopotovanja i vjere u sebe. To je dugotrajan
proces, ali vrijedan truda.

16

17

Kako roditelji
mogu pomoi
djetetu
koje trpi
zlostavljanje

to pomae u trenutanoj situaciji

Roditelji mogu motriti promjene u raspoloenju i ponaanju djeteta

u skladu sa znakovima koje smo ranije naveli.
Ako primijetite neke od tih znakova, a dijete se izmotava dajui
objanjenja, nemojte odmah u glavu, nego pitajte kako mu je u
koli, gdje i kako provodi vrijeme tijekom odmora, kuda i s kim ide
u kolu i iz kole (s kime sjedi u kolskom autobusu), ima li u koli
sluajeva nasilja i zlostavljanja, tko su sudionici, kako reagiraju druga
djeca, zna li za to uiteljica/razrednica. Kad pokaete kako vam je
pitanje nasilja u koli vana tema i kako o njoj moete mirno i razlono
razgovarati, poveavate vjerojatnost da vam dijete bez umanjivanja i
uveavanja ispria to mu se dogaa.
Pritom moe pomoi jednostavno suosjeajno sluanje. Takva podrka
moe smanjiti bol i ojaenost. Dajte djetetu dovoljno vremena da vam
ispria sve - njemu to nije lako i ako uskaete s komentarima, ljutnjom
i svojim emocijama omest ete ga u tome.
to ne pomae

Bilo koje dijete moe

postati rtva. Naalost,
ona djeca koja trpe esto
misle da je to zato to
s njima neto nije u
redu ili je neka njihova
osobina neprihvatljiva.
To nije istina.

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

Nikako ne pomae rei djetetu da je to problem onog djeteta koje

zlostavlja, da s njime neto nije u redu. A ne pomae niti rei da je
svijet takav, da e takvih ljudi uvijek biti i da se mora nauiti nositi
s tim (to je tono, ali u ovom trenutku ne pomae) ili, kako esto
kaemo, da ne uzima to k srcu, da mora ovrsnuti. To djeca vie
uju kao uti i trpi (i svijet je gadno mjesto), nego kao podrku u
pronalaenju naina da se s time nose. Osim toga, ovakav savjet nije
uinkovit, posebno kada je rije o grupi djece koja zlostavljaju.
esto djeci kaemo neka ne obraaju panju na nasilnika i ne
pokau da su povrijeena. To je katkada korisno, ali u sluaju
zlostavljanja nee pomoi. Osim toga, lako je rei ne obraaj panju,
ali teko je to uiniti, pogotovo ako je rije o tjelesnom nasilju, a
djeca zlostavljai su u pravilu jaa. Da je dijete moglo ignoriranjem
neto postii, ne bi bilo u nevolji i trailo pomo.
Nije dobro rei niti da vrati milo za drago - to ga moe dovesti
u jo veu nevolju, ne samo zato to su djeca koja zlostavljaju
jaa, nego i zato to time i ono kri vrijednosti i pravila koja smo
u koli dogovorili i koja njegujemo - pa e i ono snositi predviene
posljedice. Tako ga guramo da i ono postane nasilno, a protiv toga
se borimo i zalaemo.
Takoer, ne pomae niti previe zatitniko postupanje, kao to
je na primjer reakcija: Ne brini, ja u te uvati. Ne mora ii u
kolu. Ili: Ja u otii tamo napraviti reda.

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

I ovdje vrijedi princip

- bolje je da dijete smo
neto uini za sebe
i da se okrui djecom
nego odraslima
- ako je to mogue.

Evo nekih savjeta o tome kako razgovarati s djetetom i kako razumjeti

to se dogaa s djetetove toke gledita:
Pitajte i ustanovite to se tono zbiva te kako se dijete nosi
i osjea s time.
Savjetujte mu to sve moe poduzeti u takvoj situaciji. Ponekad
jasno i uvjerljivo zastupanje sebe, koje nije pretjerano emotivno,
moe zaustaviti nasilje. Provjerite osjea li se dijete spremnim za
takvu promjenu u ponaanju i vjebajte s njim ako treba. Uvijek
je bolje ako djeca uz podrku mogu uiniti neto sama za sebe.
Meutim, ako se dijete ne osjea spremno, ovakvu poduku i vjebu
treba ostaviti za kasnije, kada se nasilje zaustavi. Ako je rije o ne
prevelikom zlostavljanju, moete ga pouiti da hladno pogleda dijete
koje mu se ruga, ponosno okrene glavu i ode. Oni koji zlostavljaju
vole vidjeti u oima mete strah i povrijeenost pa, kad toga nema,
moda e odustati. Jo je bolje ako mogu uvjerljivo rei: Makni se!
ili: Dosadan si! ili: Prestani! i okrenuti se i otii.
Istraite s djetetom to dovodi do nasilja. Rijetko, ali ipak se dogaa
da djeca mete provociraju druge dosaivanjem ili iritiranjem pa
mogu nauiti da to vie ne rade.
Ponekad je mudro raspraviti s djetetom o tome koja mjesta treba
izbjegavati i eventualno pored kojih odraslih moe biti u kritinim
situacijama i trenucima. Na primjer, savjetujte dijete neka se uvijek
dri druge djece ili odraslih. Neka bude u blizini deurnog uitelja
tijekom odmora umjesto da sjedi u uionici. Podrite ga ili, ako
treba, vi pripomognite u dogovorima oko toga s kim ide i s kim se
vraa iz kole. Razmotrite gdje se moe skloniti putem do kole ako
bude napadnuto (u neku prodavaonicu, u susjeda i sl.).
Djeca koja vole zlostavljati u pravilu trae osamljenu djecu. I ovdje
vrijedi princip - bolje je da dijete smo neto uini za sebe i da se
okrui djecom nego odraslima - ako je to mogue. Ako ne, onda je
vanije da ima podrku odraslih, nego da se nasilje nastavi.
U naelu, u takvim situacijama druga djeca mogu biti bolji uitelji
i treneri primjerene reakcije, nego odrasli, jer ona znaju nain
komuniciranja meu vrnjacima te su prirodnija i manje
vidljiva pomo.
Ohrabrite ga da deurnom uitelju i razredniku (ili barem
prijateljima) kae/prijavi to se dogaa prije nego to postane
jo tee i ozbiljnije. Objasnite mu razliku izmeu tuakanja
i prijavljivanja (cilj je tuakanja dovesti nekoga u nevolju, a
prijavljivanja sprijeiti nevolju - o toj razlici govorimo i u koli).

18

19

Napravite realistinu procjenu ozbiljnosti zlostavljanja i planirajte

sljedee korake u skladu s time.
Ukoliko dijete odbija razgovarati s razrednicom, a vi procjenjujete
kako je situacija ozbiljna i kako ne daje prostora da dijete vjeba
zastupati sebe (kad se dijete boji ii u kolu, stalno je potiteno, ne
moe se koncentrirati, ima potekoa sa spavanjem, ali se da ga
neto boli ili je esto bolesno i, naravno, kad vam ispria o dogaaju
koji je zaista opasan), predloite djetetu da poete zajedno u kolu.
Ako i to odbije, dogovorite se za sastanak s razrednicom u koli i
obavijestite je o injenicama koje ste saznali.
Uvjerite dijete da ete s razrednicom razgovarati povjerljivo i da
ona nee otkriti kako je ono izvor informacija. Ako se dijete jako
boji osvete, umanjivat e dogaaj pa je vano da mu kaete kako je
u takvim situacijama intervencija odraslih nuna ne bi li se rijeio
problem, kako je to previe ozbiljno da se razrijei samo od sebe ili
samo uz pomo druge djece. Kaite mu to tono kanite uiniti, s
kime ete razgovarati i uvaite do razumne mjere njegove primjedbe,
brige i ideje. U tom je trenutku jednako vano sauvati djetetovo
povjerenje, kao i zaustaviti nasilje.
Budite mirni i staloeni dok razgovarate s djetetom, a kada kasnije
odete u kolu budite takoer mirni i staloeni, ali i odluni.
Ako dijete vidi da ste se jako uznemirili, izgubili glavu i krenuli
optuivati sve redom ili ako vidi da ste se jako uplaili i potitili,
umanjivat e i skrivati cijelu istinu i osjeat e se jo bespomonije
i krivlje pa mu tako neete pomoi.
Budite vie usmjereni na to da se nasilje zaustavi nego da se
poinitelji strogo kazne (i imajte na umu, kao to e vaem djetetu
trebati vremena da naui zastupati sebe i nositi se u druenju s
vrnjacima, tako e i djetetu koje postupa zlostavljaki trebati
vremena da naui na prihvatljiviji nain zadovoljiti svoju potrebu
za vrijednou i moi).
U razgovoru s razrednicom (ili nekom drugom strunom osobom ako
razgovor s razrednicom nije pridonio zaustavljanju nasilja) svakako
recite jasno injenice o tome to djetetu ine, ime ga plae i
povrjeuju, tko to radi, to je dijete (i vi) dosad napravilo u pokuaju
da rijei problem i zaustavi nasilje te to vi (i dijete) procjenjujete
da bi pomoglo vaem djetetu. kola moda nee uvaiti sve vae
prijedloge i imat e neke svoje procedure i postupke, ali je vano
da im vi kaete svoje vienje jer time im moete uvelike pomoi da
bolje sagledaju to se sve moe uiniti.

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

Zadaa roditelja
jest zadovoljavati
sve djeje potrebe
(za sigurnou,
zatienou,
pripadanjem, ljubavlju,
potovanjem), ali ne i
elje (za sladoledom,
lego-kockama,
raunalnim
igricama i sl.).

Ako ovu knjiicu itaju roditelji ija djeca ne idu u kolu koja
provodi program Stop nasilju meu djecom, vano je da odu u kolu
te zatrae od razrednika i odgovornih da poduzmu korake kako bi
se nasilje zaustavilo. Vano je koli dati vremena da neto napravi i
vano je u vlastitoj zabrinutosti i uzrujanosti ne izvrijeati i optuiti
kolu, ali i ustrajati na tom zahtjevu (u Zakonu o osnovnokolskom
i srednjokolskom obrazovanju u l. 67. pie da je kola duna
spreavati neprihvatljive oblike ponaanja i brinuti se za sigurnost
uenika te pruati savjetodavni rad uenicima).

to pomae zdravom razvoju samopouzdanja i samopotovanja

Priajte s djetetom o nasilju i zlostavljanju, pomognite mu da

razumije problem i njegovu pojavu u drutvu te da in zlostavljanja
ne uzme osobno - kao da je ono loe i krivo zbog toga (mnogo
filmova, pria i situacija iz ivota mogu biti povod za to, kao
npr. uobiajena pria Pepeljuga za manju djecu ili TV-serija
Zvono kao spas).
U situacijama u kojima je dijete frustrirano i neuspjeno u neemu
to radi, pa mu je teko, podrite ga da izdri te neugodne osjeaje,
da stisne zube i ustraje. Recite mu da e mu poslije biti slae
kad uspije i da e biti ponosno na sebe. To takoer podrazumijeva
da se vi suzdrite od toga da ga spaavate im mu je teko. To, za
poetak, mogu biti sasvim male i obine stvari, kao to su vezivanje
vezica na cipelama ili udijevanje konca u iglicu, ili lijepljenje sitnih
dijelova aviona, slaganje kompliciranih predloaka od kocaka ili
rjeavanje nekog zadatka iz matematike. Nakon toga, moete prijei
i na potekoe u meuljudskim odnosima.
Nemojte udovoljavati svim djetetovim eljama im se one pojave
ili ak samo naslute. Zadaa roditelja jest zadovoljavati sve djeje
potrebe (za sigurnou, zatienou, pripadanjem, ljubavlju,
potovanjem), ali ne i elje (za sladoledom, lego-kockama,
raunalnim igricama i sl.). Ono to se due i ustrajnije eli prije
nego to se dobije, predstavlja vee veselje i zadovoljstvo. Dok vas
budu molili i uvjeravali koliko neto ele, vjebat e zastupati sebe.
Potiite ih i dopustite im neka rade sami sve to mogu ili to nije
opasno. Hrabrite ih ako ne uspiju ili ako pogrijee i recite im kako
je normalno to da im je u poetku teko i da grijee, ali je to upravo
put da se izvjete. Takoer im dopustite neka zajedno s vama rade
neto to je korisno kuanstvu, obitelji i drugima.

20

21

Ohrabrite dijete da se drui s mirnom i prijateljski nastrojenom

djecom u koli. Ukljuite ga u neke izvankolske aktivnosti koje ga
vesele i u kojima je uspjeno. Ponekad je takvu djecu dobro ukljuiti
tamo gdje su djeca vrnjaci ili ak i mlaa, kako bi stekla dobra
iskustva u druenju.
Predloite djetetu bavljenje nekim sportom. Djeca koja mogu postati
metama zlostavljanja u pravilu nisu sklona grupnim sportovima gdje
se trae grubost i agresivnost. Meutim, ima mnogo individualnih
sportova ili pak sportova gdje nema izravnog tjelesnoga kontakta, na
koje e lake pristati. Ako se ne ele ukljuiti u kakav teaj ili klub,
razmotrite mogunost da zajedno idete trati ili se baviti nekim
sportom. Ovo je posebno vano za djeake jer su oni, u pravilu,
tjelesno slabija ili sitnija djeca od prosjeka svojih vrnjaka.
Osjeaj tjelesne snage moe bitno podii samopouzdanje i pomoi
u noenju s vrnjakim nasiljem.

Za sve akcije koje poduzimate pitajte svoje dijete i dogovorite se s

njim. Ako to ne uinite, riskirate pokvariti odnos povjerenja sa svojim
djetetom i ono e vam prestati govoriti to se dogaa - pa e biti u jo
veoj nevolji i jo vie smo.
Mudro je odoljeti porivu da sredite raune izravno s djetetom koje
zlostavlja ili s njegovim roditeljima. To u pravilu uini stvari jo
teima i ozbiljnijima za vae dijete i koli otea odgojni rad.
Ako ve kola nije reagirala i poela poduzimati korake za sprjeavanje
nasilja ili oni nisu uinkoviti, radije obavijestite policiju nego da
uzmete stvar u svoje ruke. Ne elimo vas plaiti, ali pamtimo mnogo
nemilih dogaaja u kojima je na kraju opet intervenirala policija,
a pamtimo i neke fatalne ishode.

Ne pomae niti previe zatitniko

postupanje, kao to je na primjer reakcija:
Ja u otii tamo napraviti reda.

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

Dijete koje
zlostavlja
drugu djecu

Pisali smo o tome da postoje razliiti razlozi koji utjeu na to da

se djeca nasilno ponaaju. Razmatramo li razloge zbog kojih djeca
zlostavljaju drugu djecu u uem smislu te rijei, razlozi nisu ba
jednostruki i jednaki. Zajedniko je svim oblicima zlostavljakog
postupanja to da se ta djeca u pravilu ne brinu o onima koje
povreuju, ne pitaju se previe kako im je i ne suosjeaju s njima.
To su i inae djeca koja nemaju dobro razvijenu sposobnost
suosjeanja s drugima (to je jedan od etiriju elemenata emotivne
inteligencije). U sutini ona uivaju u tome to rade i zadovoljna su
i vesele se kada vide strah i ponienost u oima djeteta koje
zlostavljaju i kad tako uspostave osjeaj nadmoi i kontrole nad njim.
Ponekad e, opravdavajui se pred sobom i drugima, rei da su
ta djeca to i zasluila.
Kada djeca zlostavljaju, u pravilu misle da se dobro zabavljaju,
posebno ako se udrue s drugima u grupu. ini se da nisu u
potpunosti svjesna povrede koju izazivaju i osobne odgovornosti za to
jer se povode za grupom ili za odobravanjem drugih.
Neka djeca koja zlostavljaju drugu djecu i sama su povrijeena (nekad
zbog loeg odnosa s drugima, u pravilu odraslima, u sportskom klubu,
kod kue ili drugdje) pa svoju muku pokuavaju utjeiti bivajui isti
takvi prema drugima. Nekad se toj djeci neko takvo iskustvo ponienja
i ugroenosti koje im se dogodilo u djetinjstvu uree u sjeanje i
im narastu toliko da mogu prema drugima biti nasilni i uspostaviti
kontrolu, to i ine. U ovu skupinu razloga spada i doivljena trauma
ili vie njih. Neka djeca zlostavljaju jer zadobiju divljenje drugih zato
jer efuju, a pritom se osjeaju dobro i sigurni su da njih nitko
nee zlostavljati.
Ponekad su (ali ne uvijek) takva djeca impulzivna te ne mogu dobro
kontrolirati svoju ljutnju. I njima nedostaju socijalne vjetine za dobre
meuljudske odnose, iako su pametna i manipulativna. U pravilu su
socijalno vjetija od svojih vrnjaka, ali im nedostaje vjetina stvaranja
bliskosti i povjerenja u druge.
Katkada djeca zlostavljaju jer ele poravnati odnose s nekim. To
moe biti dijete s kojim su bili prijatelj pa su se posvaali ili povrijedili
jedno drugo, ili mu neto zamjeraju pa se tako iskaljuju.

22

23
I na kraju treba rei da u naoj kulturi jo uvijek nailazimo i na one
roditelje koji potiu ovakvo ponaanje u svoje djece jer vjeruju da e
tako bolje proi u ivotu. Nee puno pomoi kaemo li roditeljima
takvog uvjerenja kako to ba i nije istina, odnosno kako uspostavljanje
takve nadmoi skupo kota na drugim podrujima ivota, a i rizino
je jer u takvoj igri na kraju samo najjai imaju kontrolu, a svi ostali
stradavaju putem. Moda je bolje samo hladne glave iznijeti podatke
svjetskih istraivanja u kojima je praen daljnji razvoj djece koja su
zlostavljala u djetinjstvu.

Djeca koja su nasilna najee imaju neke ili sve od ovih osobina:
impulzivna su, nagla, ne nose se dobro s frustracijama i odgaanjem
svojih zahtjeva, agresivna su (esto i prema nastavnicima i
roditeljima); ve smo rekli da nemaju dobro razvijenu sposobnost
suosjeanja, imaju osjeaj da svijet oko njih nije spokojno i sigurno
mjesto, zato imaju elju za vladanjem i moi, esto i naglaenu
potrebu za nekom vrstom koristi (kao dokaz da su moni i uvaeni).
U pravilu imaju pozitivno miljenje o sebi, a djeaci su tjelesno
neto jai od prosjeka. Dakle, i ovdje imamo kombinaciju odreenih
uroenih osobina i ivotnih okolnosti.

to djetetu koje zlostavlja ini takvo ponaanje - kratkorono

Iako su djeca koja zlostavljaju prosjeno ili malo ispodprosjeno
omiljena meu vrnjacima (jer ih se vrnjaci boje i radije su u dobrim
odnosima s njima, a donekle im se i dive radi neustraivosti), ona ipak
rijetko uspijevaju odrati dua, iskrena, lojalna i prisna prijateljstva.
U pravilu nisu dobri uenici i uitelji ih ba ne vole jer su najee i
prema njima neugodni i provociraju ih.
to djetetu koje zlostavlja ini takvo ponaanje - dugorono
Zlostavljaka ponaanja vode ozbiljnijim prekrajima i kriminalnim
aktivnostima u mladosti. Do 27. godine ivota 60% ove djece osueno
je zbog nekog prekrajnog ili krivinog djela, a 40% i vie nego
jednom. Takva su djeca takoer sklonija uzimanju droga i alkohola u
odnosu na prosjek svoje generacije.
Djeca koja zlostavljaju nisu nauila suosjeati s drugima, biti
kooperativna ni odgovorna kao pojedinci. Meu njima ima vrlo
nesretne djece, stoga je vano nauiti ih i podrati da razviju one
osobine i vjetine koje im nedostaju. Svaki pomak u tom smjeru
smanjuje kriminalitet u budunosti pa tako ne pomae samo djeci koja
zlostavljaju, nego cjelokupnoj zajednici.
Naravno, za svako je dijete vano dokuiti zbog ega tono zlostavlja,
jer to omoguuje i roditeljima i uiteljima da ga lake i preciznije
podre u razvoju onih sposobnosti i vjetina koje mu nedostaju.

Meutim, razlozi zbog kojih je dijete nasilno

nikad ne opravdavaju samo postupanje.

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

Neka od ove djece rasla su u tekim i traumatizirajuim okolnostima.

Meutim, u ovoj se skupini nalaze i djeca iji su se roditelji vrlo dobro
skrbili o njima u pogledu hranjenja, zdravlja, materijalnih dobara i
razliitih slobodnih aktivnosti, meutim oni su vie bili usmjereni na
to da sve bude dobro i kako treba, a manje na to da kako je djetetu,
kako se osjea i to su njegove unutarnje potrebe, dakle manje su
suosjeali sa svojom djecom. I ovi roditelji su se nadali da e takvom
brigom i skrbi njihovo dijete ispasti sretno i zadovoljno pa je
ispalo drugaije. Kada kaemo da roditelji nisu pokazivali dovoljno
suosjeanja, vano nam je naglasiti da to nipoto ne znai nedostatak
ljubavi. Cijela naa kultura nije ba jako naklonjena osjeajima, a
pogotovo onim neugodnim.
U pravilu djeci govorimo: Ajde, nee sad valjda plakati, nisi beba
ili: Nema se ega bojati ili: Prestani se ve jednom duriti ak ni
ugodni osjeaji nisu pretjerano dobrodoli, pa kad se netko jako veseli
i skae od zadovoljstva esto kaemo: Ajde dobro, to si se sad toliko
raspametila!? S ljutnjom i prigovaranjem nekako, naalost, najbolje
stojimo. I zato esto i strah i tugu i brigu upakiramo u ljutnju te ih
tako iskaemo drugima.
Po iskazima roditelja djece koja zlostavljaju znamo da oni u obitelji
ne njeguju tople odnose i da teko meusobno dijele osjeaje,
osobito tople i meke, te da ne njeguju prisnost.
to se pak postupaka prema djeci tie, nalazimo dva obrasca:
jedni su roditelji prilino popustljivi i nedosljedni u discipliniranju
i nadgledanju svoje djece pa kad im djeca prevre mjeru jer ne
znaju jasno gdje su granice, reagiraju impulzivno, nekad i agresivno/
nasilno, a drugi su vrlo strogi i principijelni u discipliniranju, skloni
kanjavanju djece, esto i tjelesno.

24

25
Znakovi koji mogu ukazati na to
da je dijete sklono nasilnom ponaanju

dijete ima jaku potrebu dominiranja i podinjavanja drugih

(prijatelja, brae i sestara u igri), esto je uporno i prijeti dok
ne istjera stvari po svome
uznemirava brau i sestre ili djecu iz susjedstva
hvali se i pria o svojoj stvarnoj ili zamiljenoj nadmoi nad
drugom djecom
temperamentno je, impulzivno i lako se razljuti; teko se nosi
s frustracijama, teko mu je potivati pravila, ne podnosi
nepredviene situacije i kanjenja
vara, ne govori uvijek istinu, dovija se i manipulira
u odnosu s odraslima (roditeljima i uiteljima, sportskim trenerima
i sl.) sklono je neslaganju, prosvjedovanju, bunjenju (uvijek ima
neto dodati, osporiti, dokazivati), ponaa se obranaki i
ponekad agresivno.

Ako djeca prekre granice (to naravno ine jer su djeca

i tek ue), onda im dajemo mogunost da nekom svojom
aktivnou obnove te naruene vrijednosti, ime naglaavamo
njihovu odgovornost za vlastito ponaanje i nudimo im
priliku da sebi i drugima pokau kako mogu bolje.

Kako roditelji
mogu pomoi
djetetu koje
zlostavlja

Iako je veina djece koja zlostavljaju impulzivna, svadljiva,

nagla i sklona nadmetanju kod kue, u koli i drugdje, postoji
manji broj djece koja su kod kue mirna i zatvorena, ali su u koli
nasilna i obratno (u koli su mirna i zatvorena, a kod kue su
nasilna i agresivna). Zato vijest da dijete zlostavlja u koli moe
iznenaditi roditelje.
Roditelji djece koja su nasilna trebaju paljivo razmotriti zato se
dijete tako ponaa. Mogui razlozi opisani na prethodnoj stranici
mogu pomoi u uvidima.
Vano je da roditelji ne zakljue kako njih treba optuiti, jer su krivi/
odgovorni za postupanje svoje djece, osobito one malo starije, te
kako se oni trebaju iskupljivati i ispriavati zbog djetetova ponaanja.
No, u isti mah, vrijedno je da se sami upitaju jesu li se ikad oni
prema nekome ponaali nasilno i oponaa li dijete elemente njihova
ponaanja ili ponaanja nekoga drugog odrasloga koji im je uzor.
Razmotrite osjea li se dijete ponieno i obespravljeno od nekoga
kod kue, u sportskom klubu ili drugdje, pa zbog toga eli
povrijediti druge.
Bez obzira na razlog i povod, ak i ako djeca misle kako je to samo
dobra zabava, roditelji moraju jasno izraziti svoje neodobravanje i
zahtijevati da se prestanu tako ponaati.
Uitelji esto pozivaju roditelje ove djece da pomognu poboljati
situaciju. Veliko je iskuenje ne pasti u negiranje, obranu i
opravdavanje djeteta. Mnogo je bolje usredotoiti se na ponaanje koje
treba promijeniti prvenstveno poradi dobrobiti vlastitog djeteta, ali i
sve druge djece u koli.
Umjesto kuenja, vikanja i kritiziranja djeteta zbog takvog ponaanja,
mnogo je bolje mirno i toplo izraziti brigu za ono dijete koje je trpjelo
njegovo ili njezino nasilje i vrsto i dosljedno traiti od vlastitog djeteta
da takvo postupanje ne ponovi.

Pazite da posljedice ne budu poniavajue.

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

26

27
to pomae u trenutanoj situaciji

to pomae u razvoju nenasilnog ponaanja

Shvatite problem ozbiljno. Ne dopustite sebi da padnete u

negiranje problema ili umanjivanje ozbiljnosti situacije tako to ete
se tjeiti rijeima da e deki uvijek biti deki (ili mukii), da su
ruganje, tua i takva tvrda vrsta ophoenja samo neslana ala
ili prirodni dio odrastanja.
Sasluajte paljivo dijete i usredotoite se na to da saznate
injenice, a ne njegove interpretacije. Ako kae: Ma samo sam ga
malko htio prestraiti i to je sve, pitajte to je tono rekao i uinio
drugom djetetu, gdje, koliko puta, koliko to dugo traje itd. Djeca
sklona zlostavljanju dobra su u manipuliranju odraslima i mogu vrlo
vjeto uobliiti priu tako da ispadnu nevina svaljujui krivicu na
nekoga drugog ili prikrivajui da su to radila namjerno, prikazujui
situaciju kao stjecaj sluajnih okolnosti.
Ova djeca u pravilu negiraju da se ita dogodilo, sve dok to mogu.
Meutim, u koli su pojaana deurstva i nadgledanja uitelja, ali
i drugi uenici su potaknuti da govore o sluajevima nasilja, tako
da su vjerojatno mnoga nasilnika ponaanja djeteta evidentirana
u koli. Recite djetetu da mu ne ini dobro to to prikriva i negira
svoje ponaanje, nego ga to stavlja u jo teu poziciju.
Detaljno razmotrite biljeke koje postoje u koli jer vam to moe
pomoi ustanoviti postoji li neko pravilo u nasilnikom ponaanju
djeteta, to vam pak moe pomoi i da lake sprijeite ponavljanje
takvih postupaka, kao i da bolje razumijete zbog ega se to dogaa.
Ukoliko niste sigurni kako se u ovoj situaciji ponaati, potraite
struni savjet u koli ili u nekoj drugoj strunoj slubi ili ustanovi.
Izuzetno je vano da u svim razgovorima s djetetom (i drugima)
drite dijete odgovornim za vlastito ponaanje. Nemojte na sebe
preuzimati njegovu krivicu i odgovornost te nemojte pred djetetom
traiti izlike i isprike za takvo postupanje.
Jasno dajte do znanja djetetu da nasilno ponaanje smatrate vrlo
ozbiljnim problemom i da ga ubudue neete tolerirati. Jasno
zatraite neka odmah prestane sa svim nasilnim aktivnostima.
Recite mu da ete pomno motriti njegovo ponaanje i esto biti u
kontaktu s uiteljicom/razrednicom, a onda to i inite.

Mnoga djeca nee uspjeti odmah i u potpunosti

promijeniti svoje ponaanje. Za razvoj boljih i
konstruktivnijih naina da se dijete osjea jako
i mono treba neto vremena, a za razvoj vrijednosti
uvaavanja i potovanja drugih, osobito za razvoj
suosjeanja, osjeaja da je svijet mirno i spokojno
mjesto, treba jo vie vremena i dobrih iskustava
u meuljudskim odnosima.

Pritom nemojte prijetiti i nemojte kanjavati u afektu, jer to samo uvruje

dijete u uvjerenju da se snagom i nadmoi moe kontrolirati druge.

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

Naime, nevolja u podrci djeci koja zlostavljaju jest

u tome da njihovo nasilno ponaanje, osim osjeaja
zabrinutosti, u drugima - pa i u roditeljima - izaziva
ljutnju. U drugima koji mu nisu roditelji izaziva
i potrebu da se brane od takvoga ponaanja, i to
tako da im pokau da nisu toliko moni i jaki, a to
onda u pravilu budu poniavajue prodike i kazne.
Tako djetetovo nasilje zapravo izazove nasilje
drugih. esto smo svjedocima povika da nasilnike
treba stroe kazniti. To je takozvani zaarani krug
agresije. Naalost, to nije uspjena metoda, osobito
s ovom djecom. Iskazivanjem nadmoi odraslih i
kanjavanjem, samo jo vie produbljujemo uvjerenje
te djece da je nadmo bitna i da se njome mogu
kontrolirati drugi. Ova su djeca, dugorono gledano,
zapravo u veoj nevolji od one koja trpe - pa im
treba pomo i podrka za drugaiji smjer razvoja
(ovime nikako NE umanjujemo patnju zlostavljane
djece, nego elimo upozoriti na velike dugorone
negativne posljedice ne pruanja podrke djeci koja
zlostavljaju - posljedice za njih same, za njihove
blinje i drutvo.) S njima treba raditi na kontroli
vlastite impulzivnosti, razvoju suosjeanja, a to se
ne moe bez suosjeanja s njima; treba im postaviti
jasne i pravedne granice te ih uiti da je svijet, ako
potujemo te granice, sigurno i prijateljsko mjesto.
Kako e povjerovati da je svijet takvo mjesto ako im
ne omoguimo takvo iskustvo?
Naravno, za ovako dalekosene promjene u djetetu
potrebno je potraiti pomo strunjaka, kako za
djecu tako i za njihove roditelje.

Upravo zato kolski program Stop nasilju meu

djecom kree od uspostave razrednih i kolskih
vrijednosti, pravila i posljedica, kako djeca koja
zlostavljaju ne bi imala osjeaj da su kanjena, nego
da (kao sva druga djeca) snose posljedice koje su
unaprijed dogovorene (kao pravila igre) - ime im
omoguujemo iskustvo da svijet koji ih okruuje
potuje uspostavljene i pravedne granice. Ako djeca
prekre granice (to naravno ine jer su djeca i
tek ue), onda im dajemo mogunost da nekom
svojom aktivnou obnove te naruene vrijednosti,
ime naglaavamo njihovu odgovornost za vlastito
ponaanje i nudimo im priliku da sebi i drugima
pokau kako mogu bolje. Zato:
Uspostavite vrijednosti, pravila i posljedice za
njihovo krenje i kod kue te ih se svi pridravajte.
Pazite da posljedice ne budu poniavajue. Mogu
ukljuivati, npr. oduzimanje nekih pogodnosti
(gledanja televizije, igranja raunalnih igrica,
smanjivanje deparca i sl.) ili izvravanje nekih
zaduenja korisnih za sve ukuane (takvih poslova
kod kue uvijek ima napretek).
Ako i vi i kola ustrajete u primjeni posljedica za
krenje pravila i mogunosti obnove prekrenih
vrijednosti, vjerojatnost da e dijete uspjeti
promijeniti svoje ponaanje uvelike e se poveati.
Vano je da u tome budete dosljedni i da ustrajete.
Razgovarajte vie sa svojim djetetom o tome
gdje, s kim i kako provodi svoje slobodno vrijeme.
Upoznajte se s onima s kojima se drui i ako vam
se ini da je zapao u loe drutvo ograniite mu
vrijeme koje provodi s njima.
Provodite vie vremena s djetetom radei ono to
i vas i dijete veseli ili to je korisno za obitelj i to
tako da ga dozovete u pomo (a ne po kazni).
Pohvalite dijete kada se ponaa u skladu s pravilima,
kad je miroljubivo i brino prema drugima.
Uite ga pregovarati o vlastitim potrebama i eljama
na poten nain, nemojte pristati na pritiske i
ucjene, ali se i vi suzdrite od njih. Pregovarajte
tako da dijete moe smo odluiti to hoe i to
moe dati ili uiniti kako bi dobilo neto to eli.

28

29

Roditelji
djeluju
zajedno
s uiteljima

Vano je da roditelji i uitelji rade zajedniki na smanjenju nasilja u

koli, svatko iz svojeg ugla i svoje uloge. I to svi roditelji, a ne samo
oni ija djeca zlostavljaju i trpe nasilje. Kada svi postanemo osjetljivi
na ovaj problem i odluno reagiramo s ciljem da pouimo i odgojimo
djecu da bolje potuju i uvaavaju jedni druge i da se svi osjeaju
vrijednima, vanima i monima, onda je cilj mnogo lake dosegnuti.
esto se govori, a i istraivanja su pokazala kako i mediji donekle
utjeu na pojavu zlostavljanja time to nasilje prikazano i opisano
u medijima (i ne samo u filmovima) potie i modelira agresivno
ponaanje te, to je jo vanije, smanjuje suosjeajnost i osjetljivost na
tu pojavu. Meutim, istraivanja su takoer pokazala kako, ukoliko su
roditelji i kola jasni u svojim stavovima i vrijednostima u odnosu na
nasilje, mediji imaju vrlo mali utjecaj. Stoga je vano da svi, zajedno
s lokalnom zajednicom, uspostavljamo jasne drutvene vrijednosti u
odnosu na nasilje. Dvjema javnim kampanjama UNICEF je djelovao
na javnost tako to je jasno imenovao to je sve nasilje i zlostavljanje
(Gruba rije boli vie od amara, Oiljci od ogovaranja sporo
zarastaju, Zadnji u vrsti, prvi u modricama) te je pozvao javnost
i kole na akciju. kolama i roditeljima ostaje dalje aktivirati sve
izvore i mogunosti u svojoj lokalnoj zajednici, za ouvanje vrijednosti
nenasilja i podrku onoj djeci i roditeljima kojima je to potrebno.

Program nije bio obavezan nikome - ni kolama, ni

strunjacima, ni graanima. On je in dobre volje.
Ovakav je uspjeh, smatramo, posljedica injenice da
nam je svima bilo stalo da smanjimo nasilje te da
odgajamo djecu u ozraju meusobnog uvaavanja,
potovanja i ravnopravnosti.

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

Mogunosti su brojne. Evo nekih od njih:

1. Ima roditelja koji mogu pridonijeti svojom strukom (psiholozi,
pedagozi, lijenici - u radu s djecom i osobljem kole, elektriari
u osvjetljavanju mranih zakutaka kolskog dvorita i okruenja,
likovnjaci, grafiari, tiskari u izradi kolskih plakata i drugog
materijala, dramski pedagozi u stvaranju predstave na temu
zlostavljanja i sl. - ovisno o specifinim uvjetima u kojima

kola djeluje).

Vano je da roditelji i
uitelji rade zajedniki
na smanjenju nasilja
u koli, svatko iz svojeg
ugla i svoje uloge. I to svi
roditelji, a ne samo oni
ija djeca zlostavljaju
i trpe nasilje.

2. Roditelji mogu zahvaljujui svojim ulogama u lokalnoj zajednici

povezati kolu s lokalnom zajednicom, npr. sa upnikom i
aktivnostima u crkvi, mjesnim sportskim klubovima i drugim
organizacijama koje okupljaju djecu i mlade, s mjesnom
radijskom postajom, TV-mreom, novinama, centrom za socijalnu
skrb, centrom za mentalno zdravlje, obiteljskim centrom itd.

i u tim ustanovama podrati ili/i izvoditi aktivnosti na

spreavanju nasilja.
3. Ima roditelja koji se ele ukljuiti u timove za nadgledanje,
zatitu i praenje djece na putu od kue do kole te biti zatitnici
prijatelji s djecom koja zlostavljaju i djecom koju zlostavljaju.
4. Ima roditelja koji mogu biti most izmeu kole i roditelja ija
djeca zlostavljaju ili su zlostavljana, a slabije surauju sa kolom.
5. Neki roditelji mogu prikupiti ili osigurati sredstva u naturi,
uslugama ili novcu, kojim e se podrati izvoenje razliitih
aktivnosti u prevenciji zlostavljanja u koli.
Vano je naglasiti da e ti roditelji biti dio roditeljskih aktivistikih
grupa koje e djelovati u suradnji s vijeem roditelja i koordinacijskim
odborom ovog programa u koli, dakle nee biti ostavljeni da se sami
nose s pojedinom dionicom za koju volontiraju.

30
Za one
koji ele
znati vie

31
Za roditelje

Za kole i roditelje

1. Juul, J. (2006). Vae kompetentno dijete. Pelago, Zagreb.

2. Juul, J. (2006). To sam ja. Tko si ti? Pelago, Zagreb.
3. Juul, J. (1995). Razgovori s obiteljima. Alinea, Zagreb.
4. Juul, J. (2007). Znati rei NE mirne savjesti. Pelago, Zagreb.
Serija knjiga za roditelje koju je napisao jedan od najpoznatijih
suvremenih obiteljskih psihologa i terapeuta. Posebno je znaajno
to to ove knjige nisu tipine knjige samopomoi, nego knjige
koje roditeljima omoguuju da razumiju dinamiku odnosa izmeu
djece i roditelja, pa tako i zato neto to uinimo i kaemo ima
ovakav ili onakav utjecaj na dijete. Autor nam otkriva te zakulisne
dijelove odnosa zbog kojih se dogodi da nam ispadne onako
kako nismo htjeli. Prva knjiga je vrlo temeljita i detaljna, a ostale
tri su razrada bitnih dijelova prve knjige. Preporuujemo ih svima
koji ele razumjeti suvremeno roditeljstvo i nov nain odgoja
odnosom, a ne autoritetom.

8. Olweus, D. (1998). Nasilje meu djecom u koli. kolska knjiga,

Zagreb.
Opis prvog i najpoznatijeg programa prevencije vrnjakog nasilja te
rezultata istraivanja ove pojave i uinaka programa u Norvekoj.

5. Selingman, M. (2005). Optimistino dijete. IEP, Zagreb.

Jedna od kljunih knjiga za razumijevanje izgradnje zdravoga i na
iskustvu utemeljenog samopouzdanja i samopotovanja djece.
Knjiga je namijenjena roditeljima i drugim strunjacima koji rade s
djecom, a u drugom dijelu ima i konkretne vjebe i aktivnosti za rad
s djecom. Napisao ju je psiholog koji se etrdesetak godina bavio
znanstvenim istraivanjima o razvoju tzv. nauene bespomonosti,
malodunosti i depresije i koji je ta vrsto provjerena saznanja uz
pomo odgajatelja uobliio u principe po kojima moemo izbjei
razvoj malodunosti (koji je sve vie prisutan u djece) te podii
optimistino i samopouzdano dijete.
6. Field, E. M. (2004). ivjeti bez nasilja, Naklada Kosinj, Zagreb.
Prirunik kojemu je cilj pomoi djeci da prevladaju tetne posljedice
zadirkivanja i nasilnog ponaanja te da steknu znanja i vjetine za
cijeli ivot; teme obuhvaene u knjizi jesu: kako se suoiti sa svojim
osjeajima, kako shvatiti zato nas zadirkuju i zlostavljaju, kako
izgraditi samopotovanje i postati samopouzdan komunikator,
kako pripremiti paket mjera protiv nasilja i razviti mreu podrke.
7. Middelton Moz, J., Zawadski, M. L. (2003). Nasilnici. Timea, Zagreb.
Prirunik za prepoznavanje i razumijevanje nasilnitva na radnom
mjestu, u koli, na igralitu, u vezama i na cesti te za snalaenje pri
suprotstavljanju nasilnicima i zaustavljanju nasilja.

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

9. Rigby, K. (2006.). Zlostavljanje u kolama i to moemo uiniti?

Mosta, Zagreb.
Sveobuhvatan prikaz pristupa koji se primjenjuje u Australiji,
jednog od najcjenjenijih strunjaka na ovom podruju. Prvenstveno
namijenjen kolama, ali koristan i za razumijevanje nastanka nasilja i
zlostavljanja te postupaka za njegovo suzbijanje.
10. Vijee Europe (2004). Nasilje u kolama - izazov lokalnoj
zajednici. Ibis, Zagreb.
Prikaz konferencije Vijea Europe Lokalno partnerstvo za prevenciju
i borbu protiv nasilja u kolama, koja je odbacila represivne metode,
a promie prevenciju, medijaciju i meukulturalni dijalog, potivanje
ljudskih prava, inicijativu kola za aktivnosti koje nisu njihova glavna
aktivnost te povezivanje kola s lokalnim zajednicama.
11. Buljan Flander, G., Kocijan Hercigonja, D. (2003). Zlostavljanje i
zanemarivanje djece. Marko M Usluge, Zagreb.
Prirunik o prepoznavanju i postupanju kod emocionalnog, tjelesnog
i spolnog zlostavljanja, zanemarivanja djece i izloenosti zlostavljanju
putem interneta.
12. Bili, V., Zlokovi, J. (2004). Fenomen maltretiranja djece.
Naklada Ljevak, Zagreb.
Prirunik za prepoznavanje i pomo djeci, obitelji i koli; sadri
poglavlja o razliitim tipovima maltretiranja djece od strane
odraslih, maltretiranja meu djecom, podizanju razine brige o djeci i
mladima, pruanju pomoi djeci u obitelji i koli, prevenciji nasilja u
odnosima izmeu nastavnika i uenika, sigurnosti obitelji i kole te o
injenicama i zabludama o nasilju u obitelji i nasilju nad djecom.

32
Za podrku djeci
1. Slavens, E. (2006). Nasilnitvo - uini neto prije nego zagusti.
Mosta, Zagreb.
2. Slavens, E. (2006). Neotesanost - uini neto molim lijepo.
Mosta, Zagreb.
3. Slavens, E. (2006). Ogovaranje - uini neto prije nego glasina
krene. Mosta, Zagreb.
4. Slavens, E. (2006). Pritisak vrnjaka - uini neto da ostane svoj.
Mosta, Zagreb.
5. Slavens, E. (2006). Svaanje - uini neto rije po rije.
Mosta, Zagreb.
6. Slavens, E. (2006). Tunjava - uini neto prije prvog udarca.
Mosta, Zagreb.
Serija knjiica - pria, koje na djeci prikladan nain opisuju razliite
vrste zlostavljanja i upuuju djecu na to to mogu uiniti i kako se
nositi s takvim situacijama.
7. Rundek, M (2005.). Mirko i sedam prigovora; knjiga zagonetka
s ljekovitim biljem. Golden marketing, Zagreb.
Knjiga za djecu osnovnokolskog uzrasta o Mirku kojem su prigovarali
i zlostavljali ga te o koracima koji su mu pomogli da se oporavi.
Dijelovima ove knjige koristimo se i u kolskim radionicama.

Program prevencije vrnjakog zlostavljanja

ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

Zlostavljanje treba iznijeti na svjetlo dana. Roditelji trebaju poticati

djecu da kau uiteljici, razrednici (ili nekoj drugoj odrasloj osobi
u koli, kojoj vjeruju) to se dogaa.

Fond Ujedinjenih naroda za djecu

Ured za Hrvatsku
Radnika cesta 41/7
10000 Zagreb, Croatia

Telefon
Fax

385 1 2442 660

385 1 2442 662
www.unicef.hr
http://skolebeznasilja.unicef.hr