Da vidim tko e ih sad skinut?!!

Pitanja iz skprite 1:
1. Problem kontinuiranog gibanja
2. Odnos individualizacije i singularizacije biti
3. Ontoloki problem vremena
4. Kauzalnost u prirodnoj znanosti
5. Kozmologija kauzalnog determinizma
6. Mehanicizam, antifinalizam i determinizam
7. Pojam gibanja - Aristotelovske definicije
8.Newton i Kant - njihovo shvaanje vremena i prostora
9. Ontoloki i fizikalni zakon - njihove razlike
10. koliinia - definicija i opisna definicija
11. Imaginarni i fiziki prostor
12. Epistemoloki vid teorije relativnosti
13. Aristotelov hilemorfizam i njegova rijeenja u kozmologiji
14. Matematiki prostor
15. Koliinska beskonanost
... nastavak - pitanja iz skripte broj dva:
16. Monizam i dualizam
17. Problem percepcije i introspekcije
18. Pozicioniranje vanjskog svijeta u materijalizmu i idealizmu
19. Teorija svega
20. Konvencionalizam i determinizam
21. Tri svijeta (zna stavit pitanje da objasni jedan)
22. Naivni i znanstveni realizam
23. Lucasov, POperov i Epikurov argument za ontoloki dokaz slobodne volje
24. Epistemoloki vid teorije relativnosti
25. Dva postulata u spec. teoriji relativnosti
Solipsizam u odnosu objekta i subjekta
1. Mehanicizam, antifinalizam i determinizam (objasnit pojmove i reci kako
antifinalizam i determinizam utjecu na razvoj mehanicizma)
2. Objasniti individualizaciju u ona tri koraka (forma, kvanititet, materija)
3. Objasniti pojam gibanja, prema onoj aristotelovoj definiciji
4. Objasniti kako Newton i Kant shvaaju vrijeme i prostor (apsolutno vrijeme i

prostor,,, "a apriori"... )

5. Napisati i objasniti razliku izmeu ontolokog i fizikalnog zak

Epistemologija (u okviru analitike filozofije) - problem analitike

epistemologije je vrlo sloen. S jedne strane neke struje nastoje nasljedovati
tradicije klasinih teorija spoznaje (bavljenje iskljuivo propozicijskim znanjem
ili znanjem-da za razliku od znanja-kako), dok pak neke nastoje pokuati sa
potpunom naturalizacijom epistemologije (W.V.O. Quine). Zajedniko veini
epistemolokih projekata je odbacivanje kartezijanizma i pozitivno vrednovanje
epistemolokog vokabulara. Temeljne epistemoloke teorije analitike
epistemologije su: internalistike teorije: fundacionalizam, koherentizam,
teeksternalistike teorije: reliabilizam (teorija pouzdanosti),
commonsensism (kritiki kognitivizam). Analitika epistemologija se bavi
teorijama opravdanja za istinita vjerovanja u skladu s izazovom klasinog
mjerila (Platon, A.J. Ayer, R. Chisholm) koje kae da je znanje istinito
opravdano vjerovanje (vidi Z. uljak (ur.) Vjerovanje, opravdanje, znanje, J.
Dancy: Uvod u suvremenu epistemologiju).
v Internalizam - prema suvremenim anglo-amerikim epistemolozima,
empiristike tradicije, koje definiraju znanje kao opravdano istinito
vjerovanje, nalaze posljednje opravdanje istinitog vjerovanja unutar
samog subjekta, konano u njegovoj svijesti,dok eksternalisti dre da nije
nuno pozivati se na unutranje osobine subjekta, nego da se opravdanje
moe postii i izvanjskim sredstvima.
1. Fundacionalizam- jedna od temeljnih epistemolokih teorija analitike
epistemologije iako se nalazi ve kod Aristotela, T. Akvinskog, R. Descartesa i
G.W.
Lebniza.Fundacionalizam se bavi strukturom sustava opravdanog vjerova
nja koju posjedujezadani individuum, pri emu je svaki takav sustav podi
jeljen na temeljna vjerovanja inadstrukturu. Nadstruktura ovisi o temelju s
obzirom na opravdanost, ali ne i obratno.Temeljna vjerovanja su
neposredno opravdana, dok su ostala posredno opravdana preko
temeljnih vjerovanja ili preko nekih iz nadstrukture koja su opet
utemeljena na temeljnim vjerovanjima. Postoje razliite vrste
fundacionalizma: klasini, moderni i suvremeni.

2. Koherentizam- jedna od temeljnih epistemolokih teorija analitike

epistemologije.Neko je vjerovanje opravdano ako i samo ako je
koherentno sa pozadinskim sustavom vjerovanja. Postoje slabe i snane
teorije koherencije. U slabijima je vjerovanje opravdano kada je koherentno sa
sustavom vjerovanja pri emu je to tek jedna od mnogih determinanti
opravdanosti, ostale su: percepcija, memorija i intuicija, ili kada pojedinano
vjerovanje nije logiki nedosljedno tijelu vjerovanja. U snanim teorijama
koherencije vjerovanje je opravdano samo prema koherentnosti sa
sustavom vjerovanja.

v Eksternalistike teorije:
1. reliabilizam (teorija pouzdanosti) - jedna od temeljnih epistemolokih teorija
analitike epistemologije. Reliabilizam dri da je vjerovanje opravdano ako i
samo ako postoji pouzdani proces (kauzalni ili nekauzalni) kojim je ono
oblikovano ili postignuto.Teorija reliabilizma ima dva temeljna oblika: teorije
pouzdanog pokazatelja i teorije pouzdanog procesa. Teorije pouzdanog
pokazatelja kau da je vjerovanje opravdano u sluaju kada je utemeljeno na
razlozima koji su pouzdani pokazatelji istine. Teorije pouzdanog procesa dre
da je vjerovanje opravdano kada je rezultat kognitivnog procesa koji je
openito i naelno pouzdan (A. Goldman).
2. kritiki kognitivizam (commonsensism) - jedna od temeljnih
epistemolokih teorija analitike epistemologije. Commonsensism ili teorija
zdravog razuma dri da stvarno znamo veinu stvari za koje obian ovjek
misli da zna. Termin kritiki kognitivizam" potjee od R. M. Chisholma koji je
smatrao da znamo odreene injenice o materijalnim predmetima oko nas,
drugim svijestima i prolim dogaajima, te da svaki pokuaj postavljanja
kriterija znanja mora biti u skladu s tom injenicom. Kritiki kognitivizam
pozitivno prosuuje nain na koji znamo zdravorazumske propozicije, te dri
da postojeetiri izvora spoznaje: izvanjska percepcija, memorija,

samosvijest (unutranja svijest)i razum (vidi R. M. Chisholm: Theory of

Knowledge).
Introspekcija- (od lat. intra = unutra + spectio = motrenje), samopromatranje
ili psiholoko istraivanje subjekta o samome sebi. Uzeta kao metoda i.
oznauje analizu, od strane subjekta, svojih vlastitih svjesnih iskustava.
percepcija - (od lat. per-cipere = uhvatiti, zahvatiti), je zamjeivanje osjetilima,
doivljaj prisutnog predmeta. Percepcija je in kojim duh spaja aktualne osjete
u jednu cjelinu. Percepcija je spoznaja predmeta, a osjet je spoznaja samo
jedne osjetne kvalitete. U irem znaenju, p. je svaki spoznajni in (tako pojam
koriste R. Descartes, J. Locke, G.W. Leibniz). U uem smislu, pojam uvode
ve stoici da oznae spoznajni in ili djelovanje koji se neposredno odnosi na
realni objekt, bilo umski bilo fiziki.
percepcionizam - oznauje nauk prema kojem percepcija daje subjektu
neposrednu i istinitu spoznaju izvanjske stvarnosti.
predodba - (lat. re-praesentatio = prikazivanje), umsko posjedovanje slike
neke stvari. U spoznajnoj teoriji oznauje istovremeno i spoznajno djelovanje i
objekt toga djelovanja. Predodba je vlastitost spoznaje koja si moe
predstaviti neki objektivni sadraj, bilo da se radi o vanjskim objektima
(stvarima) ili nutarnjim objektima (duevna stanja osjeaja, volje, mate itd.).
falibilizam (od lat. falsus = neistinit, laan), stav u teoriji spoznaje prema kojem nijemo
gue iskljuiti pogreku u spoznajnoj djelatnosti i znanstvenom istraiva
nju (C.S. Peirce), stoga su sve znanstvene teorije pribline.

Realizam - Srednjovjekovni realizam zastupa da opi pojmovi imaju svoj temelj

u stvarnosti (fundamentum in re). Suprotna su stajalita "konceptualizam" i
"nominalizam. Realizam je i uenje da predmeti opstoje neovisno o naem
miljenju. Razlikuje se vie vrsta realizma: naivni, ne vidi u spoznatljivosti
svijeta nikakav problem jer je svjedoanstvo osjetila evidentno; kritiki, koji
razlikuje dvije vrste kvalitete te tvrdi opstojanje samo primarnih kvaliteta, npr.
protenost, neprobojnost, kretanje. Predmeti su spoznatljivi samo u
mogunosti pa je potrebna i aktivnost subjekta da bi se otkrila njihova bit.

Zastupaju ga aristotelovsko-skolastiki filozofi, zovu ga i fizikalni

realizam; pretjerani r. tvrdi da ono to mislimo u pojmu na isti nain opstoji i u
stvarnosti, zastupa ga osobito platonizam (carstvo ideja); znanstveni r. smatra
da predmeti u svijetu ne zadravaju sve svoje osobine, jer neke od njih ovise
od njihova odnosa prema subjektu koji ih opaa, no zadrava izravno opaanje
svijeta (kao i naivni), ali ga suava samo na neke njegove osobine.

Naturalizam- oznaka filozofskih pravaca koji ne priznaju postojanje nikakve

stvarnosti osim prirode, bilo kao prvog i apsolutnog principa (metafiziki n.)
ili kao princip i norma odreenog podruja (fizikog, biolokog,
antropolokog). Priroda se uzima kao osnova i bit svega, drei da ne
postoji nita izvan prirode i njezinih uzrono posljedinih odnosa. Ne priznaje
ostale zakone osim onih materijalnih (fizikih).
Solipsizam - ekstremno idealistiko i subjektivistiko spoznajno-teorijsko
stajalite po kojemu postoji samo Ja kao jedina svijest sa svojim svjesnim
sadrajem i nita izvan njega. Filozofski nauk koji nauava apsolutnu oitost
pojedinog subjekta (solus ipse), negira postojanje izvanjskog svijeta i drugih
subjekata ili mogunost da se do njih dospije.
Svjedoanstvo - prvotno onaj ovjekov in kojim on kao svjedok priopuje
svoj spoznajni sadraj drugome, tj. samo svjedoenje; tako se zove i sam
spoznajni sadraj koji nam svjedok priopuje.