uvod u temat

goran pavli

131

Politike sjeanja
Uvid u hrvatsku dnevnopolitiku situaciju koji i ne bi imao vie
ambicija od pukog upoznavanja s elementarnim figurama i
procesima gotovo bi sigurno sadravao i spoznaju o radikalnim
podijeljenostima koje premreavaju javnu sferu. Budui da je
pluralizam orijentacija i praksa obiljeje svakog ne-totalitarnog
drutvenog ureenja, ova spoznaja i ne bi imala odve veliku
heuristiku vrijednost. Meutim, hrvatski su uvjeti unekoliko
specifini. Radi se o tome da ne postoji ni najmanji zajedniki
nazivnik kao osnova mogueg konsenzusa oko evaluacije
nekih bitnih toaka moderne hrvatske povijesti. Posebno se to
odnosi na povijest od 1941. naovamo. Ono to posebno iskae
iz mogue legitimnosti nekog meta-historiografskog, ali i ire
socijalnog diskursa jest problem vaeeg vrednovanja osoba i
pojava koje su u nekom smislu bili znaajni imbenici hrvatske
dravnosti, ili barem nacionalne ideje. Formiranje narativa koji bi
pruali nekakav koherentan uvid u slijed relevantnih imbenika
neizostavno funkcionira na vrstoj bazi politika sjeanja.
Politika ne samo u smislu drutvenih akcija i strategija, ve i
kao diskurzivnih vorinih toaka koje e legitimirati, odnosno
delegitimirati svako potencijalno historijsko vrednovanje.
Iako sjeanje nuno zaziva psihologijske konotacije, na

uvod u temat*
Politike sjeanja
diskrepancija
sijeanj 2007.
svezak 8 | 12 broj

132
*uvod u temat
Politike sjeanja
diskrepancija
sijeanj 2007.
svezak 8 | 12 broj

njegovu su socijalnu narav ve rano skrenuli panju drutveni

znanstvenici. Jedan od najranijih prouavatelja, ujedno i klasik
discipline sociologije sjeanja, Maurice Halbwachs jo je 1925. u
svojim Drutvenim okvirima sjeanja zacrtao temeljne gabarite
discipline. Poseui za relevantnom literaturom u pripremi
temata, nismo htjeli suziti fokus iskljuivo na sociologijsko
podruje. Jedan od razloga jest i ogromna propulzivnost studija
sjeanja koja nuno nadilazi granice bilo koje pojedinane
discipline. Stoga smo se odluili na prijevod dva teksta
programatske naravi koji pruaju, po naem sudu, kvalitetan
i iscrpan pregled fenomena sjeanja u njegovoj socijalnoj
dimenziji. Time osvjetljavaju gustou samog fenomena, ali i
pruaju bogatstvo moguih rakursa sagledavanja.
Prvi od njih je sad ve klasini tekst francuskog povjesniara
Pierrea Nore Izmeu sjeanja i povijesti.  Nora je
pokrenuo projekt Les Lieux de mmoire 1984. i 1992. je uz
kolaboraciju mnogih suradnika dovren zadnji, sedmi tom
tog monumentalnog izdanja. Revolucionarnost Norinih
uvida je u uvoenju koncepta mjesta sjeanja, naime onih
materijalnih, simbolikih i funkcionalnih toaka koje u nekoj
kulturnoj zajednici figuriraju kao kristalizatori zajednikog
nasljea vrijednog sjeanja. Na istaknutim tokama francuske
povijesti on ilustrira kako funkcionira mehanizam politike
sjeanja koja se konstituirala ponajprije kroz historiografski
diskurs. Sam pojam mjesto sjeanja postao je toliko uvrijeen
i proiren u humanistikoj domeni da je 1993. uao i u Grand
dictionnaire Robert de la langue franaise. S obzirom na relevantnost
 Prijevod je raen prema izvorniku Entre mmoire et histoire. La
problmatique des lieux. U: Nora, Pierre (1984) Les lieux de mmoire. Paris:
Gallimard.

i dalekosean utjecaj, vjerujemo da e tekst posluiti kao dobra

polazina toka u ovo interdisciplinarno podruje.
Drugi tekst Drutvena sjeanja amerikog kognitivnog
sociologa Eviatara Zerubavela potjee iz njegove knjige Social
Mindscapes: An Invitation to Cognitive Sociology (1997). Sukladno
nazivu i profilu djela, njegov je interes specifinije socioloki.
Meutim, ne radi se ni o kakvoj specijalno-strukovnoj studiji
nekog sluaja ili fenomena sjeanja. Tekst je vie programatskog
tipa te nastoji rasvijetliti upravo socijalnu komponentu samog
fenomena sjeanja i time ukazati na neposrednu relevantnost
za njegovo socioloko prouavanje. Kroz ilustrativne primjere
formacije nekih sjeanja koja dijele odreene zajednice, Zerubavel
ukazuje na kompleksnost fenomena, posebno skreui panju na
nuno drutevni karakter distribucije, ali i formacije sjeanja.
Iako indirektno, time postavlja smjernice za mogue empirijske
studije pojedinih sluajeva ili procesa.
U okvir ovog temata prikladno se uklopio i nedavno izali
zbornik Devij acije i promaaji urednica Ines Prica i Lade ale
Feldman. Iako tematski i metodoloki vrlo arolik, u etiri od deset
ukljuenih studija radi se upravo o problematiziranju formacije
sjeanja u socijalistikom periodu hrvatske (i ire jugoslavenske)
povijesti na nain paradigmatski izloen kod Nore. I eksplicitno
se pozivajui na Noru, autorice pokuavaju prikazati koja su to
mjesta i na koji nain funkcionirala kao mjesta sjeanja u
socijalistikom ideolokom projektu. U ostatku tekstova autori/
ce upravo svojom obradom odabranih tema funkcioniraju kao
sami stvaratelji novih mjesta, u rasponu od Branimira tulia,
retrogradne srpske disidencije do krilatice podvueno utim
koja je svoje semantike potencijale punila ovisno o specifinim
prostorno-politikim okolnostima.

133
uvod u temat*
Politike sjeanja
diskrepancija
sijeanj 2007.
svezak 8 | 12 broj

134
*uvod u temat
Politike sjeanja
diskrepancija
sijeanj 2007.
svezak 8 | 12 broj

I za kraj, iako samim slijedom na prvom mjestu, imamo i

studentski rad Bojana Marjanovia Promjena vlasti, promjena
ulica u kojem autor na inspirativan nain sagledava fenomen
politike instrumentalizacije urbanih stradarija, konkretno na
primjeru Zagreba.
Nadovezujui se na uvodni odlomak, moemo konstatirati
kako je proizvodnja, distribucija i recepcija sjeanja, ukratko
politika sjeanja, neodlona relevantnost hrvatske stvarnosti.
Utoliko vie i neodgodiv zadatak refleksije u domeni domae
humanistike. Prve korake u tom smjeru uinila je Dunja RihtmanAugutin svojom knjigom Ulice moga grada (2000). Meutim,
nikakvi ozbiljniji i sustavniji potezi nisu potom uslijedili.
Nadamo se da e uz prikazani zbornik i ovdje objavljeni rad,
Diskrepancijin doprinos u obliku dva vana prijevoda doprinijeti
skretanju panje, ali i akademskom kretanju u ovom smjeru.