Comte kroz svoje tekstove opisuje i definira prirodu i vanost pozitivne filozofije, te objanjava ulogu socijalne fizike u pozitivnoj filozofiji i postavlja prema njemu nune temelje prouavanja socijalnih fenomena. Obrauje te teme tako da nie pretpostavke koje u konanici tvore itavu konstrukciju ideja. Po mom miljenju, temelji konstrukcije ideje pozitivne filozofije puni su praznina i nedostataka, poevi od samog sadraja pozitivne filozofije, odnosno njenih grana: astronomije, fizike, kemije, fiziologije i socijalne fizike (s povremenim uvrtavanjem matematike?). Taj popis disciplina trebao bi, jednom kad se uredi socijalna fizika po Comteovim naputcima, upotpuniti nauku generalno, te bi pozitivizam napokon nadvladao nad teologijskim i metafizikim filozofijama, koje su prema njemu meusobno nepomirljiva teorijska stanja. No, odnosi izmeu disciplina su nejednaki prema bilo kakvom kriteriju i ako ita, lista je nepotpuna, a znanstvene metode nejasno su definirane. Takoer pri odreivanju veze izmeu nauke i primjene Comte tvrdi da je u osnovi svake primjene ili akcije nauka odnosno teorija, ali naglaava da to nije jedina svrha nauke. Kao primjer navodi Condorcetov citat o mornaru koji koristei znanstveno ustanovljenu geografsku duinu ustvari duguje svoj ivot neijoj teoriji. Ne vidim kakvog to ima smisla, pogotovo u navedenom primjeru, kada su kroz povijest mornari nalazili razliite praktine naine snalaenja na moru, pa ako ita, iskustvo je to to je nadahnulo razvijanje teorije, koja je nadalje korisna u daljnjoj primjeni. Po mom miljenju, zbog ovih i jo nekoliko slinih neloginosti u tekstovima itavi je temeljni sustav odreivanja znanosti i sociologije, makar nije generalno nelogian, pun mana i nedostataka. Vera Vince