Prof.dr.sc.

Tomislav Filetin
Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Zagrebu, Zavod za materijale,
I. Luia 5, 10000 Zagreb

METODE IZBORA MATERIJALA

SAETAK:
Kvantitativne metode pomau da izbor materijala bude objektivniji. Njihova primjena
pretpostavlja postojanje brojanih podataka kao i to realniju procjenu teinskih faktora za
svako svojstvo. U radu se opisuju: cijena jedinice svojstva, metoda teinskih svojstava, metoda
graninih vrijednosti i metoda najmanjih odstupanja svojstava od traenih. Za realni primjer
primjene materijala za spremnik tekueg duika, navedeni su rezultati usporedbe sedam vrsta
materijala prema etiri funkcije vrednovanja. Ukazano je na ope faktore to najvie utjeu na
rezultate usporedbe - vrsta ciljne funkcije i vrijednosti teinskih faktora.
SUMMARY:
Quantitative optimization methods help to make the materials comparison more objective. Their
application needs numerical values and realistic evaluation of weighting factors for each
property. The following methods are described in this work: cost per unit property method,
weighted properties method, limits on properties method and method-minimum deviation of
actual properties compared to required.
An example of selecting the materials for cryogenic storage tank for liquid nitrogen is illustrated
with seven types of materials and four quantitative methods (figures of merit), which are
included and analysed. General factors that have influenced the results are considered - these are
the types of figure of merit and the weighting factors values.
KLJUNE RIJEI: Metode odluivanja, Izbor materijala
KEY WORDS: Decision Making Methods, Materials Selection
1. UVOD
Nain na koji se odabire pogodan materijal ponajprije ovisi o broju i vanosti zahtjeva i kriterija
koji su postavljeni /2/. U sluaju malog broja zahtjeva velike vanosti teite je na kvalitativnoj i
kvantitativnoj analizi svojstava i ponaanja manjeg broja materijala
koji dolaze u ui izbor, putem informiranja ili iskustva. Primjena kvantitativnih metoda
odluivanja dolazi u obzir kod velikog broja zahtjeva i kriterija, jer se razmatra relativno velik
broj prihvatljivih materijala.
Izbor se temelji se na usporedbi zahtjevanih i postojeih vrijednosti za svojstva i karakteristike
materijala ili proizvoda. Po rastuoj sloenosti, ali i po redoslijedu odluivanja razlikujemo:
1. Zadovoljenje neke minimalne ili maksimalne vrijednosti, ili eliminacija preko nul - zahtjeva
(kao to su npr. cijena, vrijeme nabave, toplinska vodljivost ...).
Uglavnom se rabi za invarijantne zahtjeve;
2. Prekrivanje polja toleriranih vrijednosti - prikladnije za varijantne zahtjeve;
3. Vrednovanje materijala preko ciljne funkcije - ili tzv. parametra vrednovanja - "merit
parameter", koja je obino sastavljena iz neke kombinacije zahtjevanih i postojeih
vrijednosti

za svojstva materijala.
Unatrag 15-tak godina razvijeno je desetak kvantitativnih metoda za predizbor i izbor materijala
/1...10/. Rijetki su radovi u kojima se navode njihove prednosti i nedostaci i da se usporeuju,
pomou njih dobiveni, rezultati izbora.Ovdje se opisuju neke ciljne funkcije kao i mogunosti
koritenja u razvoju razliitih proizvoda, a s tim u vezi i pri izboru optimalnih materijala.
2. PREGLED METODA ZA IZBOR MATERIJALA
Pregled metoda optimizacije iz literature prikazan je u tablici I, s tim da su originalne oznake iz
razliitih izvora svedene na jedinstvene uvaavajui njihovo jednako znaenje.
Tablica I: Prikaz ciljnih funkcija za izbor materijala /1...9/

Oznake:
Xi - postojea svojstva (karakteristike) materijala j,
Yi - zahtjevana svojstva (karakteristike),
Cj - cijena materijala (trokovi),
Cz - pojedinane cijene i trokovi,
Crj - relativne cijene materijala,
Bi - teinski faktor zahtjeva,
Bi,q - teinski faktor za skupinu zahtjeva,
n - broj zahtjevanih karakteristika.
U postupku optimizacije materijala, veliku pomo prua raunarska podrka. Razvijeni CAMS

(Computer Aided Materials Selection) sustavi omoguavaju izbor skupine materijala ili izbor
unutar neke skupine. U njih su integrirani razliiti modeli odluivanja o emu valja voditi
rauna u procjeni rezultata izbora.
Ipak, treba naglasiti da niti jedna od predloenih metoda ne zamjenjuje procjenu i iskustvo
strunjaka za materijale. One su zamiljene kao pomogalo u dolaenju do objektivnijih rjeenja
ako postoje kvantitativni podaci za svojstva materijala.
2.1. METODA "CIJENA JEDINICE SVOJSTAVA"
Razmatra se jedno ili nekoliko primarno vanih svojstava u kombinaciji sa cijenom odnosno
trokovima materijala ili proizvoda.
To ovu metodu ini dosta jednostavnom, no bitno je uoiti kada i u kojim sluajevima je ona
primjenjiva. Najbitnije je utvrditi relevantno svojstvo koje proizlazi iz prouavanja uvjeta
primjene i ostalih zahtjeva na materijal.
2.1.1. Primjer za mehaniku otpornost
U tablici II navedeni su neki od izraza za izraunavanje cijene (trokova) po jedinici svojstava
(u ovom sluaju vrstoe i krutosti) za razliite poprene presjeke i uvjete optereenja.
Tablica II: Neki izrazi za izraunavanje cijene jedinice svojstava
Popreni presjek i uvjeti optereenja
puna okrugla ipka vlak/tlak
puna okrugla ipka savijanje
puna okrugla ipka torzija
puni pravokutni presjek savijanje
tankostijena valjkasta posuda pod tlakom

Cijena po jedinici
vrstoe
(C)/Rf
2/3
(C)/Rf
2/3
(C)/Rf
1/2
(C)/Rf
(C)/Rf

Cijena po jedinici
krutosti
(C)/E
1/2
(C)/E
1/2
(C)/G
1/3
(C)/E
-

Oznake: Rf...vrstoa ili granica teenja, C...cijena (troak) po jedinici mase,

...gustoa, E...modul elastinosti, G...modul sminosti.
Na temelju relativnog troka po jedinici svojstva mogu se razmatrati mogunosti nadomjestka
jednog materijala drugim, pa tako pri usporedbi dva materijala a i b rabimo izraz:
Caab
C'a
RC = =
C'b
Cbba
U sluaju da je RC < 1, materijal a je bolji od materijala b; a ako je RC > 1, tada je situacija
obrnuta.
U sluaju kada je bitan zahtjev krutost, umjesto koristimo E.
2.2. METODA TEINSKIH SVOJSTAVA
U sluajevima kada treba ocijeniti vie svojstava moe se primjeniti metoda teinskih svojstava,
jer prije opisana metoda nije prikladna. Razmatramo svojstva koja su nam bitna za promatrani
sluaj, mnoimo njihovu brojanu vrijednost sa odgovarajuim teinskim
faktorom (Bi). Zbrajanjem pojedinih teinskih svojstava dobiva se indeks radne karakteristike
(v) koji kasnije slui kao usporedbeni pokazatelj. Materijal sa najveim indeksom radne

karakteristike smatra se optimalnim za definirane uvjete.

No, zbog relativno velikog broja svojstava sa razliitim mjernim jedinicama, uvodimo pojam
skalirane vrijednost svojstava koji omoguuje pretvorbu dimenzionalnih vrijednosti u
bezdimenzionalne.
Zbog toga, promatrana se svojstva rangiraju tako da najbolja vrijednost dobiva ocjenu 100, a
ostale se rangiraju proporcionalno toj vrijednosti. Ta najbolja vrijednost moe biti minimalna ili
maksimalna vrijednost na listi, ve prema tome kako je usmjeren zahtjev koji je vezan uz
dotino svojstvo.
U sluaju kada je najnia vrijednost svojstva najbolja, tj. 100, izraz za skaliranu vrijednost S bit
e:
minimum vrijednosti u listi
S = ------------------------------------numerika vrijednost svojstva
dok u sluajevima kada se od svojstva trai maksimum vrijednosti raunamo prema izrazu:
numerika vrijednost svojstva
S = -----------------------------------maksimalna vrijednosti u listi
U sluajevima kada se svojstva materijala ne ocjenjuju brojano (npr. kod zavarljivosti ili
obradljivosti) ve procjenom ponaanja materijala (odlian, vrlo dobar, dobar, dovoljan, lo)
pridruujemo im odgovarajue brojane vrijednosti (5, 4, 3, 2, 1).
Indeks radne karakteristike v rauna se pomou izraza:
n

v = BiSi
i=1

Funkcija cilja za promatrani materijal moe se definirati u obliku:

v
M =
C
gdje je: C - ukupni troak materijala po jedinici mase, - gustoa materijala.

2.3. METODA GRANINIH VRIJEDNOSTI

U ovoj metodi osnovna je zadaa preslikavanje zahtjeva na radne karakteristike u granine
vrijednosti svojstava materijala koje moemo svrstati u tri kategorije:
1. donja granina vrijednost svojstva,
2. gornja granina vrijednost svojstva,
3. ciljana vrijednost svojstva.
Da li emo na neko svojstvo postaviti donju ili gornju graninu vrijednost (tj. minimum ili

maksimum) ovisi o usmjerenosti zahtjeva.

Tako npr., ako se trai otporan, ali lak materijal, postavljamo donju granicu za vrstou i gornju
za gustou. Na taj se nain mogu eliminirati svi nepogodni materijale iz baze podataka; dakle,
oni koji izlaze iz postavljenih granica, a ostale ukljuiti u konanu usporedbu. Zbog toga se
metoda graninih vrijednosti svojstava obino primjenjuje za optimizaciju materijala i procesa
kada je broj moguih varijanti relativno velik.
Suavanjem broja materijala dolazimo do prihvatljivog skupa koji je pogodan za dalju analizu.
Nakon analize traenih svojstava, koja su bitna za razmatrani sluaj, svakom se svojstvu
pridruuje neki teinski faktor Bi (digitalno - logikom metodom) da bi se nakon toga
izraunala ciljna funkcija F za svaki pojedini materijal. to ciljna funkcija ima niu vrijednost to
je promatrani materijal bolji.
Ciljna funkcija rauna se prema izrazu koji je naveden u tablici I, gdje indeksi znae:
d, g i c se odnose na gornju, donju i ciljanu vrijednost promatranog svojstva,
nd, ng, nc...su brojevi donjih, gornjih i ciljnih vrijednosti svojstava,
Bi, Bz, Bk...su teinski faktori za donju, gornju i ciljanu vrijednost svojstava,
Xi, Xz, Xk...su donje, gornje i ciljane vrijednosti za promatrana svojstva materijala,
Yi, Yz, Yk...su specificirane donje, gornje i ciljne vrijednosti svojstava.
Kao i u metodi teinskih svojstava cijena se moe dobiti na dva naina:
1. cijena se tretira kao gornja granica i ima odgovarajuu teinu. Ako nema gornje granice
na cijeni, kao gornja granica uzima se cijena najskupljeg materijala kojeg promatramo;
2. cijena je ukljuena kao korekcija ciljne funkcije F, kako slijedi:
Cx
F' = F
Cy
gdje je: Cy i Cx - specificirani trokovi gornjih granica i troak materijala,
F - ciljna funkcija u koju nije uraunata cijena.
U tom sluaju materijal sa najniom cijenom je optimalan.
2.4. METODA NAJMANJIH ODSTUPANJA SVOJSTAVA OD TRAENIH
A. ALGEBARSKI PRISTUP
Materijali se usporeuju na temelju apsolutne vrijednosti sume odstupanja svojstava od traenih
(zahtjevanih).
Trai se minimalna vrijednost izraza:
Xi
Fj = Bi 1
Yi
B. GEOMETRIJSKI PRISTUP
"Idealan" materijal za odreene uvjete moe se prikazati u obliku poligona sa razliitim
svojstvima ucrtanim uzdu radijusa, od centra do svakog kuta. Vrijednosti za zahtijevana
svojstva su duljine radijusa i oznaene su sa Y1, Y2, Y3, ..., Yn (slika 1).

Materijal koji ulazi u postupak usporedbe, takoer, ima svoj poligon vrijednosti za svojstva: X1,
X2, X3, ..., Xn.

Slika 1: Usporedba poligona vrijednosti svojstava materijala i poligona zahtjevanih vrijednosti

svojstava
Prikladnost pojedinog materijala moe se kvantitativno utvrditi prema sljedee tri veliine:
1. slinost povrine poligona svojstava u odnosu na "idealni" - zahtjevani;
2. slinost oblika poligona kandidatnog i idealnog materijala;
3. subjektivna procjena vanosti odstupanja svojstava od traenih svojstava.
ad 1) Slinost povrina poligona:
Bi X i
Yi
Pj =
Bi

Viedimenzionalni problem se moe svesti na dvodimenzionalni putem izraza:

to je vrijednost Pj za pojedini materijal blie 1 to je veliina njegovog poligona svojstava blie
veliini poligona "idealnog" materijala. Ovo vrijedi za vei broj traenih svojstava kojima su
pridruene vie vrijednosti za Bi. Ukoliko je za vei broj svojstava vrijednost bi blizu 0 ovaj
koncept ne daje pouzdane rezultate.
ad 2) Slinost oblika poligona svojstava:
Oblici se usporeuju na temelju izraza koji govori o minimalnom odstupanju svojstava od
2

O j = (

Xi
- Pj )
Yi

traenih:
to je Oj blii 1 to je i oblik poligona X pojedinog materijala sliniji obliku traenog poligona Y.
Kriterij izbora je minimalna vrijednost za Fj, koja predstavlja udaljenost na dijagramu s
koordinatama Pj i Oj:
2
2
F j = (1 - P j ) + O j

Tijekom poetne usporedbe mogu se odbaciti svi oni materijali za koje su vrijednosti za Pj < 0,8
a za Oj > 0,2.

3. USPOREDBA METODA NA PRIMJERU IZBORA MATERIJALA ZA SPREMNIK

TEKUEG DUIKA
Na primjeru spremnika za transport tekueg duika, prikazuje se primjena nekih, prije
navedenih, metoda vrednovanja materijala.
Na poetku treba radne karakteristike spremnika pretvoriti u zahtjeve na materijal.
Invarijantni zahtjev je da pri temperaturi od oko - 196 C ne postoji opasnost od krhkog loma.
Na temelju toga su iskljueni svi nelegirani i niskolegirani elici s BCC reetkom kao i
polimerni materijali. Metali s BCC reetkom, kao npr. austenitni elici, Cu -legure, Al-legure,
Ti-legure svakako ulaze u daljnje razmatranje.
Drugi po vanosti zahtjev je mogunost zavarivanja ili spajanja. To poglavito vrijedi za metalne
materijale. Eliminacijski kriterij je i mogunost nabave materijala definirane debljine stijenke i
dimenzija lima.
Nadalje zahtjeve treba pretvoriti u relevantna svojstva materijala.
U ovom sluaju razmatrati e se sedam svojstava. Od mehanikih svojstava vana su: ilavost,
granica teenja i modul elastinosti na radnoj temperaturi (tablica III). Drugim rijeima,
materijal mora biti otporan krhkom lomu, dovoljno vrst i krut. Sa vrim materijalom
moemo ostvariti manje debljine stijenke a time i manju masu rezervoara i manje
gubitke toplinske energije. Tanje stijenke se lake zavaruju. Manja masa je vana zbog ukupnog
utroka materijala i lakoe transporta. Manji specifini toplinski kapacitet i to manja toplinska
vodljivost smanjuju gubitke toplinske energije. Nia toplinska rastezljivost smanjuje toplinska
naprezanja.
Uz primjenu DIGITALNO - LOGIKE metode /1/, uz n = 7 (broj zadanih svojstava), dobivamo
ukupan broj moguih rezultata n(n-1)/2 = 21.
Za svako svojstvo utvren je, digitalno - logikom metodom, teinski faktor Bi, u kojoj se
razmatraju zasebno dva po dva svojstva i sa 1 ocjenjuje svojstvo koje je vanije i naziva se
pozitivna odluka. Drugo svojstvo poprimit e vrijednost 0. Teinski faktor bit e jednak omjeru
pozitivnih odluka za promatrano svojstvo i ukupnog broja moguih kombinacija.

Tablica III: Svojstva i njihovi teinski faktori za predizabrane materijale za spremnik tekueg
duika /1/
Svojstvo
Te. faktor
Materijal
2)
AlCu4SiMn
3)
AlMg2.5
AISI301
4)
elik
AISI310
5)
elik

1)

Re
2
N/mm

E
2
kN/mm

kg/m

0,28

0,14

0,05

75.5
95
770

420
91
1365

187

1120

IZ

10 K

W/mK

Cp
J/kgK

0,24

0,19

0,05

0,05

74,2
70
189

2800
2680
7900

21,4
22,1
16.9

155
138
17

670
670
330

1.0
1.05
1.4

210

7900

14.4

13

335

1.5

-6

-1

Ic

Ti6Al4V
Inconel 718
CuZn20
1)

2)

179
240
273

875
1190
200

112
217
112

4430
8510
8530

9,4
11,5
19.9

7
130
121

377
293
251

6.3
5.0
2.1

pokazatelj ilavosti, IZ = (Rmmaks + Re) (A/2), pri emu je A istezljivost; Rm vlana vrstoa;
Re granica teenja; E modul elastinosti; gustoa; toplinska rastezljivost; toplinska
vodljivost; Cp specifini toplinski kapacitet; Ic Indeks cijene
homohenizirano i umjetno dozrijevano; 3) meko stanje; 4) poboljano stanje; 5) tvrdo stanje.

Vrijednosti za toplinsku rastezljivost i specifini toplinski kapacitet su prosjene za temperaturni

interval izmeu sobne i 196 C.
Vrednovanje predizabranih materijala provedeno je preko etiri metode:
M1 - cijena jedinice svojstava C/ Re
M21 - minimalno odstupanje svojstava od traenih - algebarski pristup
M22 - minimalno odstupanje svojstava od traenih - geometrijski pristup
M3 - metoda teinskih svojstava
Tablica IV: Rezultati izbora materijala za spremnik tekueg duika
Vrsta materijala
VS1
VS2
VS3
VS4
VS5
VS6
VS7

Rang materijala po metodi

M1
M21
M22
M3
1
7
4
5
4
6
6
6
2
2
1
1
3
3
3
4
5
1
2
2
6
4
7
3
7
5
5
7

Rezultati usporedbe pokazuju da primjenom metoda 2 i 3 dobivamo vrlo slian rang prve tri
vrste izabranih materijala. Ukljuenje cijene kao kriterija izbora rezultati su bitno drugaiji
(metoda 1). Apsolutna vrijednost indeksa cijene toliko je razliita za pojedine materijale da vie
utjee na konaan rezultat od ostalih svojstava.

4. ZAKLJUAK:
a) Bez obzira na metodu optimizacije koja se primjenjuje, na rezultat najvie utjee:
- potpunost analize situacije primjene materijala - zahtjevi i kriteriji izbora,
- raspoloivost mjerljivih vrijednosti za svojstva,
- objektivnost pri utvrivanju teinskih faktora za svojstva.
b) Primjena relativnih vrijednosti za svojstva - omjer postojeih i traenih vrijednosti mnogo je
prihvatljivija od vrednovanja preko apsolutnih vrijednosti.
c) Primjena kvantitativnih metoda opravdana je kod veeg broja zahtjeva koji se mogu relativno
objektivno brojano izraziti.
U narednim se istraivanjima, na nizu primjera, eli pokazati kako na rezultate utjee variranje

teinskih faktora, ukljuivanje jednog ili vie kriterija vrednovanja, a sve za nekoliko ciljnih
funkcija. U tu se svrhu razvija raunarski sustav OPTIMAT /11/ koji slui za usporedbu
razliitih kvantitativnih metoda izbora.

5. LITERATURA:
/1/ M. M. Farag: Selection of Materials and Manufacturing Processes for Engineering Design,
Prentice Hall Int., London, 1989.
/2/ T. Filetin: Prilog metodikom postupku izbora materijala pri konstruiranju, Disertacija,
FSB, Zagreb, 1986.
/3/ J. A. Charles, F. A. A. Crane: Selection and Use of Engineering Materials, Butterworth,
London, 1989.
/4/ D. C. Miaw, W. R. D. Wilson: Use of Figures of Merit in Computer - Aided Material and
Manufacturing Process Selection, ASME Publication 81 - DET, 103, s. 1-7
/5/ P. P. Dargie, K. Parmeshwar, W. R. D. Wilson: MAPS - 1, Computer - Aided Design
System for Preliminary Material and Manufacturing Process Selection, J. Mech. Design
(ASME Publ)104 (1982), s. 126-136
/6/ R. Sandstrm: An Approach to Systematic Materials Selection, Materials and Design, Vol.
6.
Dec. 1985. s. 328 - 338
/7/ G. Schott: Kostenbezogener Gebrauchswertfaktor als Grundlage fr eine technisch und
konomisch begrndete Werkstoffauswahl, IfL Mitt., 17 (1978)4, s. 138-140
/8/ M. Appoo, W. O. Alexander: Computer Analysis speeds Assessment Engineeering
Materials, Metals and Materials, July/August 1976. s. 42-45
9
/ / D. P. Hanley, E. Hobson: Computerized Materials Selection, J. Eng. Mat. Tech. (paper No.
73
- Mat - CC, (1973), s. 147-201
/10/ K. Mohwald, H. Kern, F. Hartung: WEKEB - Ein Werkstoff - Kerndatenberatersystem zur
Werkstoffeinsatzbewertung, VDI Berichte Nr. 936, 1991., s. 105-121.
/11/ T. Filetin, J. Galinec: The System for Analysing the Figures of Merit in Materials Selection
16th Int. Conference Information Technology Interfaces, Pula, 06. 1994., s. 319-324.