4.

DETERMINANTE UPRAVLJAKOG SUSTAVA EU

Europska unija je zajednica koja je usmjerena na jaanje odnosa izmeu zemalja lanica i
dijeljenje istih interesa. Njenim razvojem jaaju se veze imeu zemalja lanica te
upotrebljavaju novi naini zajednikog djelovanja pri emu se eli ostvariti vea uinkovitost
i korisnost. S druge strane EU je povezana i s ostatkom svijeta preko partnerskih odnosa s
ostalim zemljama te institucija koje imaju izravan uinak na upravljanje Unutarnjim tritem
EU-a.

4.1. VANJSKE DETERMINANTE

Temeljni nositelji koji utjeu na upravljaki sustav Unutarnjeg trite ine Svjetska trgovinska
organizacija (WTO), Meunarodni monetarni fond (MMF) te Svjetska banka (SB). Svojim
djelovanjem kanaliziraju utjecaj najkonkurentnijih drava, tj. zanemaruju utjecaj autonomnih
dravnih impulsa na gopodarske tijekove te direktno utjeu na upravljanje Unutarnjim
tritem.

4.1.1. SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA (WTO)

Od svog osnutka 1995. godine Svjetska trgovinska organizacija (WTO) ima vanu ulogu u
stvaranju meunarodnog trgovinskog sustava utemeljenog na pravilima. WTO se nastavlja na
Opi sporazum o carinama i trgovini (GATT) iz 1947. godine. WTO je dijelom kroz svoj
mehanizam za rjeavanje sporova pridonio da meunarodna trgovina bude pravednija i manje
obiljeena primjenom jednostranih protumjera. Uspostava multilateralnog trgovinskog
sustava utemeljenog na zajednikim pravilima pokazala se kao teko ostvariva u svijetu koji
postaje sve vie multipolaran. Napori oko zakljuenja novog kruga pregovora usredotoenog
na razvoj '('Razvojni program iz Dohi'') zasad nisu urodili plodom. Time su onemoguena
nastojanja brojnih lanica WTO-a, meu njima i EU-a, da pronau zajednike dodirne toke,
a neke su drave bile potaknute naglasak premjestiti na bilateralne trgovinske sporazume.
Europski parlament tradicionalno ima vanu ulogu u nadziranju rada WTO-a, bilo izravno
bilo

preko

Parlamentarne

konferencije

WTO-u,

organizirane

suradnji

Meuparlamentarnom unijom (IPU). Uloga Parlamenta u nadgledanju trgovinske politike

porasla je od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 2009. godine.

Jedno od najveih postignua WTO-a je konsolidacija Tijela za rjeavanje sporova koje je

nadleno za trgovinske sporove te ima ovlasti za provedbu svojih odluka. Mehanizam za
rjeavanje trgovinskih sporazuma sustav je unaprijed utvrenih pravila koji lanicama WTOa, bez obzira na njihovu politiku ili gospodarsku mo, omoguuje podnoenje pritubi o
navodnom krenju pravila WTO-a te traenje odtete. Tim je mehanizmom smanjena primjena
jednostranih mehanizama zatite kojima su drave prije osnivanja WTO-a bile sklone, a koji
su esto izazivali protumjere drava na koje su se ti mehanizmi primjenjivali te tako ponekad
dovodili do pravih trgovinskih ratova. Sustav WTO-a jami da jae lanice nemaju prevagu
nad slabijima te daje jasna pravila u pogledu trgovinskih protumjera. EU je od osnutka WTOa jedan od najveih korisnika njegova sustava za rjeavanje sporova. Unija je bila ukljuena u
177 sporova, u 95 sluajeva kao podnositelj tube, a u 82 kao tuenik. U daljnja 142 sluaja
Unija je zatraila status ''tree stranke'' koji lanicama WTO-a doputa praenje sporova meu
drugim strankama. EU, koji pred WTO-om zastupa Europska komisija, esto je k tomu traio
miljenja i odluke od Skupine strunjaka za rjeavanje sporova i albenog tijela WTO-a kako
bi se poboljali i razjasnili sporazumi u okviru WTO-a.

EU uz SAD, jo od Drugog svjetskog rata ima kljunu ulogu u razvoju meunarodnog

trgovinskog sustava. Prvobitna namjena EU-a, kao i GATT-a, bila je uklanjanje carinskih
zapreka i promicanje trgovine meu dravama lanicama. Unutarnje trite EU-a djelomino
je bilo pod utjecajem naela i prakse GATT-a. Unija je oduvijek bila jedan od glavnih
promicatelja uinkovite meunarodne trgovine utemeljene na vladavini prava. Takav sustav
pomae u jamenju pravednog pristupa inozemnom tritu poduzeima te time podupire
gospodarski rast na domaem tritu i u treim zemljama. Zajednika trgovinska politika EUa jedno je od podruja nad kojima Unija ima punu i izravnu nadlenost. Kada djeluje u okviru
WTO-a, EU djeluje kao jedinstveni subjekt koji zastupa Komisija, a ne drave lanice.
Komisija pregovara o trgovinskim sporazumima i brani interese EU-a pred Tijelom za
rjeavanje sporova WTO-a u ime svih 28 drava lanica. Komisija se redovito savjetuje s
Vijeem i Europskim parlamentom te im podnosi izvjea. Stupanjem na snagu Ugovora iz
Lisabona Vijee i Europski parlament postali su suzakonodavci te imaju jednak utjecaj u
meunarodnim trgovinskim pitanjima. EU kroz WTO takoer nastoji promicati multilateralni
okvir za trgovinske pregovore ija je svrha dopuniti i nadomjestiti bilateralne pregovore..

Stari sustav u kojem su najvei utjecaj imali EU i SAD razvio se u otvoreniji, viestrani sustav
s novim subjektima u glavnoj ulozi, ponajprije dravama u tranziciji i razvoju. Liberalizacija
meunarodnog trgovinskog sustava koristila je nekim dravama u razvoju koje su prole kroz
razdoblje odrivog gospodarskog rasta. Daljni razvoj WTO-a bitno e utjecati na upravljaki
sustav i razvoj Unutarnjeg trita.

4.1.2. MEUNARODNI MONETARNI FOND (MMF)

Meunarodni monetarni fond utemeljen na Konferenciji u Bretton Woodsu 1944. te je
osnovan da pravlja pravilima ponaanja u vezi s politikom valutnih teajeva, konvertibilnosti
valuta i plaanja vezanih uz transakcije na tekuoj bilanci, osigura sredstva zemljama
lanicama tako da se mogu pridravati pravila ponaanja dok ispravljaju ili pokuavaju izbjei
neravnoteu u platnoj bilanci te utemelji instituciju u kojoj se drave mogu savjetovati i
suraivati na meunarodnim monetarnim pitanjima. Polazite u postavljanju svrhe i zadataka
Fonda jest ravnomjeran razvoj meunarodne trgovine i njezina doprinosa gospodarskom
razvoju, doprinos stabilnosti valutnih teajeva sa stratekim ciljem ostvarenja svjetske
konvertibilnosti i smanjenja neuravnoteenosti meunarodne platne bilance drava.
Meunarodnom suradnjom i instrumentima pomou Fonda zemljama lanicama s
ogranienim rezervama omoguava se financiranje kratkoronih deficita.

Svrha meunarodnog monetarnog fonda je razvijati meunarodnu monetarnu suradnju preko

jedne stalne ustanove koja slui za konzultacije i suradnju na meunarodnim monetarnim
problemima, olakavati irenje i ravnomjerni porast meunarodne trgovinske razmjene i na taj
nain pridonositi unaprjeivanju i odravanju visoke razine zaposlenosti i realnog dohotka,
kao i razvoj mogunosti proizvodnje svih lanica, kao prvobitnim ciljevima ekonomske
politike, raditi na stabilnosti teajeva, odravati pravilne aranmane o teajevima izmeu
lanica i izbjegavati konkurentsko ruenje teajeva, pomagati u uspostavljanju multilateralnog
sustava plaanja po tekuim transakcijama izmeu lanica i u uklanjanju deviznih ogranienja
koja koe porast svjetske trgovinske razmjene, ulijevati sigurnost lanicama stavljajui im
privremeno na raspolaganje, uz odgovoarajuu zatitu, opa sredstva Fonda, dajui ima na taj
nain razliku da isprave neravnoteu u svojoj platnoj bilanci, a bez pribjegavanja mjerama

koje su tetne za nacionalno ili meunarodno blagostanje te skraivati i smanjivati stupanj

neravnotee u meunarodnim platnim bilancama lanica.

Nakon 1970. praksa Fonda je bila financiranje programa prilagoavanja stand-by

sporazumima u rokovima i do tri godine. Drava koja eli koristiti opa sredstva MMF-a
mora dokazati da joj je potrebna valuta drugih lanica zbog svoga platnobilannog poloaja.
Pored toga ona je duna provoditi politiku utvrenu u sporazumu s Fondom. Ta politika
razrauje se kao poseban program stabilizacije, a Fond ima pravo nadzora provoenja
programa. U svojoj bogatoj praksi, uz angaman visokokvalificiranog osoblja, Fond je razvio
vie od 45 razliitih programa davanja pomoi, a naroito praenje i ocjenjivanje njihove
primjene i provoenja politike stabilizacije..

4.1.3. SVJETSKA BANKA

Pored MMF-a koji predstavlja sredinju meunarodnu financijsku instittuciju za osiguravanje

platnobilanne potpore dravama lanicama, u svijetu postoji i druga skupina meunarodnih
financijskih institucija kojima je cilj osiguranje sredstva za financiranje gopodarskog razvoja
drava lanica. Svjetska banka je izvor globalne i financijske pomoi za drave u razvoju.
Grupu svjetske banke ine Meunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD), Meunarodno
udruenje za razvoj (IDA), Meunarodna financijska institucija (IFC), Meunarodna agencija
za osiguranje investicija (MIGA) te Meunarodni centar za rjeavanje financijskih sporova
(ICSID). Svaka od institucija ima za zadau smanjenje siromatva i poboljanja ivotnog
standarda.

Meunarodnoj banci za obnovu i razvoj glavna je zadaa usmjeriti kapital podrijetlom iz

visokorazvijenih zemalja prema manje ekonomski razvijenim zemljama s ciljem financiranja
projekata vlada, javnih organizacija i privatnih poduzea, uz uvjet da ih garantiraju domae
banke. Kao vane ciljeve Svjetska banka je odredila izgradnju kapaciteta i infrastrukture,
razvoj financijskog sustava i borbu protiv korupcije u zemljama koje financira. Poseban
naglasak je stavljen na najsiromanije zemlje svijeta, bolju perspektivu pojedinih arapskih

zemalja, pomo konfliktnim podrujima i suoavanje s problemima vezanima uz

globalizaciju. Temejjni oblici zajmovi kredita i zajmova koje nudi Svjetska banka su za
investicijske operacije i za operacije razvojne politike te nudi i analitike i savjetodavne
usluge i ulae u izgradnju kapaciteta zemalja u razvoju. Meunarodno udruenje za razvoj
funkcionira kao fond i alimentira se donatorskim sredstvima, specijalizirano je za dugorone
zajmove do 50 godina najsiromanijim zemljama, uz odgodu plaanja do 10 godina.
Djelovanje IBRD-a i IDA-a kompletira Meunarodna financijska korporacija dajui zajmove
privatnim poduzeima uz pomo financijskih posrednika. IFC je od svog osnutka pomogla
razvoju nekoliko tisua privatnih poduzea u zemljama u razvoju. U daljnem sastavu
osnovana je Meunarodna agencija za osiguranje investicija s ciljem poveanja izravnih
inozemnih ulaganja u dravama u razvoju. Osnovna joj je djelatnost osiguravanje ulaganja od
nekomercijalnih rizika, tehnika pomo kod izvoenja izravnih inozemnih ulaganja te
informiranje o uvjetima investiranja u pojedinim dravama. Zadnju instituciju u grupi
Svjetske banke ini Meunarodni centar za rjeavanje investicijskih sporova koji pomae u
meunarodnim sporovima kod arbitranog rjeavanja i pomirbe vlada i stranih investitora s
namjerom ubrzanja inozemnih investicijskih tokova.

4.2. UNUTARNJE DETERMINANTE

Faktori utjecaja na upravljanje Unutarnjim tritem ine zakonodavni sustav, trino
natjecanje te sustav politika EU-a koji u velikoj mjeri odreuju nain i mjere kako e se
upravljati tritem.

4.2.1. ZAKONODAVNI SUSTAV

Pod pojmom zakon podrazumijevaju se zakonodavni akti, koje ine uredbe, direktive i
odluke. Osim navedenih pravnih akata, sekundarno zakonodavstvo Europske unije obuhvaa i
itav niz drugih pravnih akata (tzv. delegirajui akti koji su nadopuna zakonodavnim aktima,
implementirajui akti koji su kontrola implementacije te ostali pravni akti koje nije mogue
svrstati u posebnu kategoriju). U postupku usvajanja zakonodavnih akata, kao relevantna
tijela najee sudjeluju Europska komisija koja predstavlja interese Unije te predlae
zakonodavstvo, Europski parlament koji predstavlja interese graana Unije te usvaja
zakonodavne akte i Vijee Europske unije koje predstavlja interese zemalja lanica te takoer

usvaja zakonodavne akte. Ovisno o postupku kojim se odluka donosi i podruju na koje se
ona odnosi, u procesu njezina usvajanja mogu sudjelovati i ostale relevantne institucije, poput
Europskog gospodarskog i socijalnog odbora ili Odbora regija.
Uredbe su u potpunosti obvezujue danom njihova objavljivanja u Slubenom listu EU, te se
izravno primjenjuju u dravama lanicama. Uredbama se u doslovnom smislu rijei provodi
unifikacija prava, to znai da prava i obveze koje proistjeu iz takvog akta neposredno te u
jednakom obujmu i znaenju vrijede za sve graane Unije, odnosno drave lanice. Pritom je
nebitno u kojoj je mjeri rjeenje iz uredbe sukladno pravnom poretku odnosno pravnoj
tradiciji odreene drave lanice. S druge strane, harmonizacija prava podrazumijeva takav
proces u kojem se usuglaavanje prava i obveza na europskom nivou nastoji postii kroz
utvrivanje krajnjeg dosega odreene javne politike koja se namjerava provoditi putem
zakonodavnog akta na europskoj razini, pritom ostavljajui prostor dravama lanicama da
osiguraju provedbu te politike uvaavajui zahtjeve svog pravnog poretka i pravne tradicije.
Razliiti pravni poredci usvajaju razliita pravna rjeenja, sukladno vlastitim potrebama i
mogunostima, kako bi doli do istog cilja. Taj proces odvija se putem direktiva, pri emu se
na europskoj razini drave lanice usuglaavaju oko rezultata koje ele postii, dok se svakoj
dravi lanici istovremeno ostavlja prostor da kroz implementaciju direktive u nacionalno
zakonodavstvo definiraju konkretna pravna rjeenja kroz nacionalni pravni akt. U tom smislu,
Za razliku od uredbi, odluke su naelno usmjerene prema tono odreenim dravama
lanicama ili tono odreenim pravnim ili privatnim osobama za koje su, ba kao i uredbe,
odluke u cijelosti obvezujue. Ugovor iz Lisabona proiruje opseg uinka odluka i na tzv.
neimenovane osobe, ime odluka postaje jedna od esto koritenih pravnih metoda za
formuliranje Zajednike vanjske i sigurnosne politike Unije.

Ugovorom iz Maastrichta (1992.), Ugovorom iz Amsterdama (1999.) te Ugovorom iz

Lisabona (2009.) redoviti zakonodavni postupak, ranije poznat kao postupak suodluivanja,
postaje temeljni zakonodavni postupak Unije, putem kojeg Vijee i Parlament odluuju o
itavom nizu pitanja. Pokretanju zakonodavne inicijative prethodi postupak formuliranja
odreene politike koja za cilj ima usvajanje odreenog zakonodavnog akta. To podrazumijeva
interesne skupine koje promiu usvajanje odreene politike te proces konzultacije koji se
provodi meu svim vanim sudionicima (drave lanice, razliita udruenja, strunjaci i sl.).
Ukoliko se zakljui kako prijedlog ima smisla Komisija priprema nacrt zakonodavnog

prijedloga. Pritom se u velikoj mjeri konzultiraju kako dravne institucije, tako i nevladin
sektor, imajui na umu znaaj i ulogu europskih zakonodavnih akata na nacionalnoj razini.

4.2.2. TRINO NATJECANJE

Zajednika pravila trinog natjecanja prvenstveno su preduvjet slobodnog i vitalnog
Unutarnjeg trita. Stvaranje velikog trita Europske unije potie konkurenciju omoguujui
poduzeima proizvodnju velikih koliina roba, koritenje modernih sredstava proizvodnje i
smanjenje trokova u korist potroaa. Unutarnje trita. Slobodna konkurencija preduvjet je
slobodnog kretanja roba i usluga na Unutarnjem tritu s obzirom da ne smije biti nikakvih
prepreka njihovom slobodnom kretanju. Prihvaanjem zajednikih pravila zemlje lanice
obvezuju se na lojalno ponaanje i razvoj konkurencije i konkurentnosti Unutarnjeg trita.
Odredbe o trinom natjecanju pripadaju konstitutivnim naelima zajednikog i jedinstvenog
trita, to je bilo preduvjet za stvaranje

i odravanje Unutarnjeg trita. Nadzire se

konkurentno ponaanje poduzea i zatiuju interesi potroaa omoguavajui im dobivanje

roba i usluga po najboljim uvjetima te se moguuje uklanjanje antikonkurentske prakse
starnih poduzea ili nacionalnih vlasti koje usporavaju trinu dinamiku, a koja potie
ostvarenje potpunijeg Unutarnejg trita

Pravila trinog natjecanja treba potivati i djelovati izvan nacionalnih interesa, za to je

zasluna Komisija koja objedinjuje informacije vlada i kompetentnih vlasti zemalja lanica,
poduzea i asocijacija poduzea vezanih za trino natjecanje. Komisija prati i sankcionira
svako ponaanje trgovakih drutava kojima se naruava trino natjecanje. Pravila trinog
natjecanja u Uniji odnose se prvenstveno na aktivnosti koje mogu poremetiti slobodnu
razmjenu izmeu zemalja lanica to je bilo predvieno i Osnivakim ugovorima. EU pravila
slobodnog trinog natjecanja proiruje izvan svojih granica. Od 1994. godine pravila trinog
natjecanja EU-a proirena su na ukupan teritorij Europskog ekonomskog teritorija (EEA) tako
da se pravila u potponusti primjenjuju na zemlje EFTA-e, osim vicarske.Trino natejcanje
definirano je prvenstveno lancima 3 i 101-105 Ugovora o funkcioniranju EU-a te
poglavljima 5 i 6 prvog dijela Ugovora o EUROATOM-u. Odredbe tih lanaka obuhvaaju
glavna podruja antitrustovke politike, tj. ograniavajue sporazume i zloporabu dominantnog
poloaja. Unija brine i o kontroli spajanja poduzea, a u irem smislu povezana je i s

pravilima dravnih pomoi poduzeima te secifinim pitanjima iz podruja usluga od opeg

ekonomskog interesa.

iroke ovlasti Komisije u istraivanju i zaustavljanju krenja pravila trinog natjecanja u

Uniji podlijeu sudskoj reviziji Eurospkog suda pravde. Pod kontrolom Suda Komisija stvara
pravo trinog natjecanja Unije koje uokviruje i usmjerava nacionalna prava. Politiku
kontrolu Komisije vri Europski paralament, a od 2004. godine uvodi se sustav koji preputa
dio odgovornosti nacionalnim tijelima za trino natjecanje u okviru Europske mree trinog
natjecanja i nacionalnih sudova. Na prijedlog Komisije i uz savjetovanje Europskog
paralamenta, Vijee ministara usvaja odgovarajue uredbe ili smjernice kojima provodi
politiku trinog natjecanja. Komisija kroz individualne odluke moe donositi odluke o
povredi prava kojima odreeni oblici sporazumijevanja izmeu poduzea postaju
nedozvoljeni. Pojedinane sluajeve Komisija moe razmatrati na vlastitu

inicijativu

temeljem dostupnih informacija, na zahtjev samog poduzea ili na temelju pritubi

zainteresiranih ili oteenih strana. Tijekom istraivanja Komisija moe traiti informacije od
poduzea i vriti provjere ''na licu mjesta'' pojedinanih sluajeva ili cijelih grana. U nekim
podrujima odluuje o blokiranju pojedinih odredaba Ugovora kako bi pojednostavila svoje
administrativne zadatke i utvrdila kako za odreene kategorije sporazuma, odluka i povezanih
praksi unificirana pravila ne vrijede. To se prevsntveno odnosi na horizontalne i sporazume o
suradnji. Pravo trinog natjecanja u poljednjem desetljeu prolazi kroz tranzicijsko razdoblje
prema politici temeljenoj na trinom usmjerenju, a ne isto administrativnom obliku prava. U
uvjetima globalizacije, sveobuhvatnog razvoja Unutarnjeg trita, ogromnog broja poduzea i
injenicu da Unija ima 28 zemalja lanica dolo je do potrebe nejzinog rastereenja i
modernizacije sustava. Mrea tijela za zatitu trinog natjecanja pridonio je novom sustavu
uzajamnom razmjenom informacija o novim sluajevima i odlukama, koordinacijom i
uzajamnom pomoi u istraivanjima, razmjenom dokaza te raspodjelom sluajeva.

4.2.3. SUSTAV EUROPSKIH POLITIKA

Europski politiki sustav ine zajednike politke kao trgovinska politika, zajednika
poljoprivredna politika (CAP), transportna, pomorska i ribarstvena politika te politika trinog
natjecanja, pratee politike kao politika oporezivanja, industrijska politka te ostale pratee

politike kao politika zatite okolia, energetska politika, politika obrazovanja i strukovne
izobrazbe te ostale.. Za funkcioniranje Unutarnjeg trita od najveeg znaaja su politika
trinog natjecanja, zatita intelektualnog vlasnitva te harmonizirana pravila raunovodstva i
revizije i prava trgovakih drutava. Svaka od politika utjee jedinstveno na upravljaki
sustav EU-a

Najrazvijenijoj vanjskoj politici EU-a Zajednika trgovinska politika (CCP) zadaa je

postupno ukidanje restrikcija u meunarodnoj razmjeni, zakljuivanje trgovinskih i carinskih
sporazuma te ujednaavanje mjera liberalizacije izvoza i trgovinske zatite dok osnovni ciljevi
previaju doprinos harmoninom razvoju svjetske trgovine, progresivnom ukidanju
ogranienja u meunarodnoj trgovini i izravnim inozemnim investicijama te sniavanju
carinskih i drugih barijera. Zajednika poljoprivredna politika (CAP) je najvei, najopseniji i
proraunski najizdaniji program EU-a i na nju otpada najvei dio zakonske regulative. U
ciljeve CAP-a se ubrajaju poveanje poljoprivredne produktivnosti praeno poticanjem
tehnolokog napretka i osiguranja racionalnog razvoja poljoprivredne proizvodnje te
optimalne uporabe proizvodnih faktora, osiguranje odgovarajueg ivotnog standarda
poljoprivrednog stanovnitva, stabilizacija trita, sigurna opskrba te osiguranje razumnih
cijena za potroae. Unutarnje trite razvijalo se usporedno s razvojem transportne politke te
je pridonijelo uinkovitijem, jeftinijem i ekoloki prihvatljivijem tarnsportu koje pridonosi
gospodarskom rastu te ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji u Uniji. Ribarstvena
politika je danas usmjerena na ouvanje morskog okolia i modernizaciju, te brigu o
drutevnim kategorijama ili regijama povezanim s ribarskom djelatnou dok Unija razvija
pomorsku politiku, koja e integrirati ribarstvo, zatitu okolia, istraivanja i pomorski sektor
i brinuti o strukturalnim promjenama pomorskih regija. Politika konkurencije temelj je
Unutarnjeg trita EU-a i ini dio iskljuivih ovlasi Unije, a sadraj njenih ciljeva sastoji se u
ograniavanju, nadzoru i zabrani ponaanja poduzea koje nije u skladu sa savrenim trinim
natjecanjem. Kao neizostavni dio svake nacionalne suverenosti, fiskalna politika je snaan
instrument ekonomske politike ime se jaaju procesi fiskalne koordinacije i harmonizacije te
time ostvaruje vea uinkovitost i uklanjaju prepreke koje ograniavaju razvoj Unutarnjeg
trita. Industrijska politika obuhvaa sve dravne intervencije koje su usmjerene na ponudu u
gospodarstvu i ciljaju utjecati na industrijsku strukturu gospodarstva i njene promjene te
smisleno utjee na poticanje proizvodnje specifinih dobara i potie ulazak na specifina
trita dobara.