Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Tajni Zivot Biljaka PDF

    Uploaded by

    znovak77
    187 views167 pages

    Original Title

    Tajni zivot biljaka.pdf

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    187 views167 pages

    Tajni Zivot Biljaka PDF

    Uploaded by

    znovak77

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 167
    aslo orignala : : Peter Tompkins & Christopher Bird Peter Tompkins THE SECRET LIFE OF PLANTS Christopher Bird Copyright © 1973 by P. Tompkins and Ch, Bird S engleskoga prevela MAJA MILES Pogovor IVAN SUGAR sete ee Tajni Zivot eee biljaka KONSTANTIN MILES : Ml izdanje Likouna oprema IVO FRISCIC PROSVJETA ZAGREB 1988 Uvod Axo ruztemo APRODITU, na ovo) ‘naioj planeti nema nista liepfe i Iiupkije od cvijeta, nibta bitno vainije od biljke. Prava rodnica ljudskog Yivora jest 2clenilo koje prekriva majku-zemlju. Da nema ze- Tenih biljaka, ne bismo mogli disati, ne bismo se mogli hraniti. $ donje strane svakog xelenog lista milijun po- Keretnih usana profdire ugliini dioksid i izluéuje kisik. Svakoga dana na ditavom svijetu oko 65 miljuna éervor- nih kilometara povrine zelenih listova sudjeluje wu cude- snom procesu fotosinteze w kojem se proizvodi kisik i hrrana za éovjeka i za tivotinj. * Danas Tjudi pojedu godiénie otprilike 375 milijandi tona hrane. Najveéi dio re hrane biljnog je porijekla Biljke hranu sintetiziraju iz zraka i zemlje pomoéu sun- eve svjetlosti;ostatak hrane su razne namimice Zivotinj- skog porijekla, koje takoder potjetu od biljaka. Sve kute sxamisnice, sva pia, sva opojna sredstva, svi lijekovi i farmaceutski preparati — jednom rijegju sve ho fovieks odréava na Zivoru i sve #t0 ga, ako on to razumno isko~ riltava i trot, éini zdravim poput drena, dugujemo div- nom procesu fotosinteze. Od biljnih Seéera nastaju sve viste Skroba, sve masnoce, sva ulja, voskovi, celuloze. Od kolijevke do groba govjek se sluti celulozom kao slavnim materijalom i sirovinom za stvaranje »krova nad Blavoms, za proizvodniu odjece, goriva, vlakana, ko8ara- kin. predmeta, konopaca, glazbala, papira na kojem za- Pisuje svoje filozofske meditacije ... O tome koliko ima ‘mnogo biljaka koje korisno upotrebljavamo, moida naj- 5 bolje govori podatak da su samo nijihovi nazivi ispunili gotovo Sest stotina stranica Uphofovog »L.cksikona cko- snomski korisnih biliakas.' Svi se ekonomisti slazu uw tvrdnji da je poljoprivreda osnova i temelj nacionalnog bogatstva svake zemlje Ljudi_ nagonski osjeéaju ljepotu treperenja_biljaka. One ih duhovno obogacuju i usreéuju. Svatko za da smo najsretiji i da se najugodnije osjeéamo u neposted- nom dodiru s biljnim svijetom. Bez evijeéa ne mote se zamislti rodenje, svadba, smrt, ni bilo koja sveéanost ili ritual povezan s odsudnim dogadajima Zivota i smeti Crvijecem ukraSavamo stolove za sveéane objede i veéere. ‘Nema slavlja bee. cvijeéa. Cvijeée poklanjamo kao znak Ijubavi, prijteistva, postovanja, zahvalnosti za pruieno {gostoprimstve. Mjesta naSeg boraviita uljepSavamo vrto- vima, gradove parkovima i Setaliitima, deZave njeguju svoje nacionalne parkove. Da bi neku prostoriju udinila tudobnom za Zivljenje, Zena ée najprije unijeti u nju Ziv biljku ili buker cvijef2. Raj, zemaljsk ili nebeski, vesina ‘muskaraca opisuje kao vre pun zelenila ~ i nimfa. Aristotel je nauéavao da biljke imaju dui, ali da nemaju osjetila, To se udenie odréalo od Antike do osam- naestog stoljeéa, kada je Carl von Linné, osnivaé suvte mene botanike, iznio tvednju da se billke u biti razlikuju od Zivotinja i Zovjeka zapravo samo time Sto se ne mogu: lecetati. Veliki botanitar 19. stoltéa Charles Darwin do- kazao je, medutim, da svaki izdanak biljke, svaka vitica i svaka Iatiea imaju mo¢ i sposobnose samostalnog gibs- aja, ali da »stje’u i upotrebljavaju ovu moe samo kad im to ustrebas. Pogetkom 20. stoljega nadareni betki biolog Raoul Francé prenerazio je suvremene prirodoslovee tezom da biljke pokreéu svoje sijelo i »udoves isto tako Tako, ne- sputano i skladno kao najspretnje Hivotine ili kao ovjek, » J.C. Uphof: Dictionary of Economic Plants. 4 da mi to ne opaiamo samo zato Sto su ti pokreti mnogo polaganiji od naiih ili ivotinjskih. Korijenje biliaka, vedio je Francé, istrativatki ruje kroz zemlju, pupoljc! i geanice penjatica opisuju u syom sibanju keugove, fistovi i cvjetovi reagiraju na svaku promjenu u svojoj okolini savijanjem ili podrhtavanjem, vitice keute ispitivatki 2rakom, pipajuci oko sebe svojim sablasnim »udovimae. Covjek smatra da su biljke nepo- mine, nesposobne za kretanje i da nemaju osietila samo zato Sto nema strpljenja da ih pailjive promatra. Neki pjesnici i filozofi, kao na primjer Johann Wolf- gang Goethe i Rudolf Steines, koji su strpjivo i padljivo promatrali biljke, otkrili su da pojedini njihovi dijelovi rastu u suprotnim smjerovima, da se jednim dijelom uko- pavaju u tlo, kao da ih priviati sila tea, dok drugim dijelom rastu vis, kao da ih u tom smjeru vude nekakav oblik »antigeavitacije« ili sevitacjew. Sitni korjendié, ito ih je Darwin usporedivao s mor- ‘gom, ponaéaju se poput erva te neprestano, nevmorno ruju i buée elo svojim tankim, bijelim vlaknima, »kuéa- juéi« ga na tom svom putu. Male Suplje komore u kojima kao u kakvoj zvetki poskakuje sitna kuglica skroba, po- kazuju viécima korijenja odakle i u kojem smjeru djeluje sila tefa, Hto je »gorec, a Xo adoljes. Kad je tlo suho, korijenje mijenja smjer rasta i krede se prema vlazi, pronalazeci, na primer, vodovodne cijevi, pposizuci ponekad, kao to to din korijen alfalfe, i do dva~ haest metara daleko, a ako treba, proizvodi energiiu koja busi Zak i beton. JoS nitko nije prebrojio korijenje nnekog stabla, ali je prebrojavanje samo dijela korijenja i korjendia jedne stablike rafi pokazalo da ona ima naj- 13 milijuna korjengiga kojima ukupna dudina iz- eprilike 600 kilometara. Ni to nije bilo sve. Iz tog korijenja i korjentiéa striile su tanane dlatice, kojima je bbroj procijenjen na x4 milijardi, a ukupna duzina na oko 8700 kilometara, Posebne stanice namijenjene rovanju i kopanju, 50 se troe u dodira s kamenjem, Sunkom i krupnijim’zmn- cima pijeska, stalno se obnavijaju, ali éim korijen dopre do kakvog izvora hrane, ove stanice uginu i tada ih odmah zamijene druge Kojima je zadaéa da rastvarsju mineralne soli u tlu i da apsorbiraju rastopliene sastojke. To je glavna hrana biljke i njerine je stanice dodaju jedna drugoj, pa se ona tako kreve i prenosi kroz biliku, stiguéi u svaku stanicu, Svaka biljna stanica sastoji se od protoplazme, vodenaste ili ielatinozne wari, koja je osnova divota u njegovu fiziekom oblik Korijen je zapravo crpka za vodu koja sluii kao uuniverzalno otapalo i kao prenosnik elemenata iz kori- jenja u stabljku i list. Ta se voda isparava s lista i odlazi ws atmosferu, da bi se nakon nekog vremena vratila na zemlju u_ obliku kige ili rose, i onda ponovo poslutila kao medij ovoga Zivotnog lanca. § listova jednog sunco- kkreta ispari se u jednom danu toliko vode koliko tijelo odrasla éovjeka izluéi znojenjem. Za veucih ljetnih dana moie jedna jedina breza apsorbirati i do 500 litara vode koja se onda ispari s njezina lista i tako osyjefi ‘Nema biljke koja se ne kreée, tvedi Raoul Franc Svaki je rast niz, slijed pokreta; bljke se neprestano ss- vilaju, sagibaju, ‘okreu, drhture. U jednom svom djela Francé je opisao kako ljetitisuée »udovae, nalik na kra ove polipa, positu iz svog skroviéta, podshtavajuét od elie da dohvate kakvo novo hvatifte, novi oslonac za teSku stabljiku koja raste na njima. Kad jednom vitica penjagice, koja u svom trazenju svakih Sezdeset i sedam ‘minuca opie puni krug, dohvati odnosno dosegne kakvo uporiite, ne prode ni dvadeser sckundi do trenutka kada se poginje ovijati oko toga oslonea, kakve évrste izbotine, dda bi se samo jedan sat poslije omorala oko njega tako Evtsto da ju je teSko otrgnuti. Nakon toga se vitica savije poput vadigepa i pretvori u spiralnu oprugu koja prema sebi privuée Eitavu penjaticu i digne je uvis. 8 Penjadica uvijek raste prema najblidem hvatit, a ako se ono pomakne ili promijeni_poloda, biljka ée vee 2a nnekoliko sati_ porpuno promijeniti smjer svoga. rasta Znaéi li to da biljka vidi wzboginu na zidu, kolac u zemlji, koji ée joj posluiiti kao oslonac? Osjeéa li ona na neki nama nedokuéiv nagin gdje se nalazi hvatiSte? Kad se dogodi da penjatica mora rasti i provlatiti se izmedu raznih rapreka, zbog éega ne vidi potencijalno hvatiste, ipak ga nepogrelivo nalazi, kao da ana gdje se ono na~ lazi pa zato ni ne raste u smjera u kojem ne nailazi nna kakvo uporitte Franeé kate da su bilike sposobne za htijenje, to jes da rade neito s namjerom, s odredenim ciljem; bijke ‘mogu posizati za nedim togno odredenim, mogu to neito trafiti i pronalaziti, a rade to tako da nas se doimlje tajanstveno kao najfantastiniji proizvod maSte. Daleko od toga da bivstvuju inertno, pasivno, stanov- nice livada ~ toga svijera koji su stari Helen nazvali botane ~ pobuduju dojam da zapaiaju ito se zbiva ‘oko nj i da na to reagiraju s takvim stupajem rafinira- ost koji nadmaéuje sve Sto w tome mi postizemo Rosika (Drosera rotundifolia) hvata mubu s upravo nepogredivom toéno8cu krecuci se ravno w smjeru u ko jem se nalazi plijen. Neke nametnitke biljke mogu pre- oznati i najsitniji tag mirisa Jrtve i tada svladavaju sve zapreke dok puze prema njoj. Cini se da biljke toéno znaju koje vrste mravi kradu njthov nektar, pa se 2ato zatvore kad se upravo ti mravi pojave u blizini, te ostanu tako zatvorene sve dok ti meavi ne odu ili dok se na njihovim stablikama ne na- kupi toliko rose da se mravi po njima ne mogu penjati ‘Akacija se jo8 domisljatije zaltiéuje od kukaca i biljo- Bdemih sisavaca: ona uw doslovnom smislu rijeéi »uzima u sluzbue stanovite mrave i za t0 ih »nagraduje« svojim nektarom. Iasastaju Ii neke bilike sluzaivo u_specijal totno prilagodene idiosinkrazijama kukaca ko oblike, il opra ° Siuju? Mame li bilike sluéajno upravo te kukce, ialudujuéi posebne mirise i arome, nagraduju li th slugajno njima najdrazim nektarom, »izmiBljajue li sluzaino aasebne ka- nale i osobitu cyjetnu »matineriju« kojom péelu uhvate kao u klopku i ispuste je kroz posebna »vratae tek posto je obavila proces oprativanja? Radi ise zaista samo 0 pukom stjecaju. okolnosti kada bilici kao 3to je orhideja (Trichoceros parviflorus) narastu_peteljke koje svojim izgledom vjemo oponaéaju izgled enke jedne vrste muhe tako da se njihovi mufjaci pokulavaju »sparitie sa cvijetom te bilike i pri tome ga oprate? Je li puka sluéajnost da su cyjetovi koji evatu noéu bijeli, pa zato bolje privlaée noéne leptire i da ti cvjetovi inluéaju najjagi miris po’to padne sumraks ili da vrsta jiljana, s pravom nazvana »strvinarkas, ispusta miris koji se gotovo nita ne razlikuje od zadaha mesa 1 raspadanju, i to samo onda kada raste w podrugjima adje ima dosta muha i obada? Isto tako, je li sluéaina okolnost Sto biljke kojima u oplodnji nisu potrebni kukei, veé ih opraguje vjerar, ne tro8e energiju na to da bi se uljeplavale, da bi lijepo mirsale, ili kako drukéje ps vladile kukce, nego su izgledom sasvie neprivlaéne? Biljke se za3ti¢uju tenjem, gorkim okusom ili iluéuju razne ljepliive supstancije na koje se kukei hvataju i ugi baju, Platljiva seamedlivica ili osjetnica (Mimose pudica) ima poseban mehanizam koji stupa u akaju kad god se akav kukac, meav ili gusjenica pogne penjati prema njezinom osjthivom liSéu: x trenutku kad uljez dotakne neku izboginu na stablici, stablka se naglo uspravi, listovi se naglo sklope i zatvore, te ovaj iznenadni pokret ili uljeza zbaci na zemlju il ga tako prestrati da pobjegne. Neke biljke koje five u mogvarnom tlu bez. dutika pak dolaze do dufika tako da proédiru diva bia. Na zemlji vi preko pet stotina vrsta takozvanih biljaka me- soidera, Te se biljke hrane svim vrstama mesa, od tijela kukaca do govedine, a plijen hvataju izvanredno lukav Krakovima ili ljeplivim dlakama pa sve do klopki nalik 10 ra tunele. Krakovi biljaka mesoidera ne sluée samo kao hvataljke ili usta za hvatanje plijena, nego i kao Zeluci »nataknuti na motke«; pomoéu tih organa biljke najprije uhvate i progutaju plijen a onda ga rastvore tako pot- puno da na kraju ovoga probavnog procesa od plijena ‘staje samo goli kostur. Rosike ne reagiraju kada na njihove listove stavimo komadice SIjunka ili metala; isto tako ne reagiraju ni na Koji drugi njima nepoznat predmet. Medutim, veoma brzo osjete hranu koja se move izvuci iz komadiéa mesa. Darwin je otkrio da se muholovka uzbudi i reagira ako se na nju stavi Komadié konca od samo 1/1300 grama. Diagica, koja je s korjenticima najosietiviji dio ove biljke, svine se i tako pokrene mehanizam za hvatanje plijena Zak i tada ako se na nju stavi komadié od 0,00025 grama svilenog konca! Dovitljvost Sto je pokazuju bilke u siefavanju raznih konsteukeijskih graditeiskth problema daleko nadmaiuje ‘ono Sto na tom poli. postitu i najboli inzenjeri. Cijevi koje stvarz ovjek ne mogu se po évrstoci i prototnom Kapaciteru usporediti s dugim cijevima ito ih stvaraju biljke, koje odolijevaju najsnaZnijim olujama éak i onda kad moraju nositi velo velike terere. Primjena spiralnih vlakana, koja se omotavaju jedno oko drugog, spada ‘medu one mehanizme, kojima se bilika izvanredno djelo- tvorno opire kidanju i trganju: treba spomenuti da je to tchnicki postupak Koji Ijudi jo8 uvijek nisu_uspieli usavrtiti, Biline stanice se izduduju u oblike koji su po ingledu nalik na kobasice ili plosnate trake, a privrigene su jedna na drugu ako da zajedno tvore gotovo nera- skidive »konopces. Kad neko stablo raste u visinu, ono zadebljava svoje deblo tako da bi bilo sposobno da nosi sve veti teret i to se zadebljavanje obavlja tempom koji se doima kao da je rezultat slozenih matematitko-ici- ih proraguna. Kroinja australijskog eukaliptusa koju drtiposve tanko deblo, naraste ponekad do visine od gotovo 150 metara, ato je ravno visini Keopsove piramide. Neka stabla oraha nose teret od 100.000 plodova. Neka virgi- nijska penjagica veie mormarski évor. Kad se ostti, taj je évor izloten tako snainom mehanigkom naprezanja da ga u odredenom trenutku ne moze vite iadréati, pa sEvor« pukne i trzajem odbaci sjemenke daleko od ma- signe biljke. Biljke imaju i osietla 2a orijentaciu i predskszivanje buduénosti, Amerigki pioniri i lovei na bizone i krana ra prerijama u dolini Mississippija otkrili su da listovi nieke vrste suncokreta koji tamo raste i koji je kasnije dobio struéni naziv Silpbiuns lacinatum (smrda8) wviiek toino pokazuju pravac sjever-jug - poput kompasa. Indij- ska srodnica naSeg gospinog bilja sa strugnim nazivom Arbus precatorius toliko je osjetiiva na elektriéne i mag- netske pojave u atmosferi da Indijei po njenom pona anju predskazuju vrijeme. Pokusi koje su botanitari villi s ovom biljkom u londonskom botanigkom rea Kew Gardens pokazali su da se pomoéu nje mogu pred- vidjeti potresi i vulkanske erupcije te dolazak ciklona, uragana i tornada, Alpsko cvijece tako reagira na mijene godisnjih doba da unaprijed osjeti dolazak proljeéa, pa se tada probija kroz zaostale snjeine naslage buseci snijeg i topeci ga lastitom toplinom koju upravo 2a to stvara France je tvrdio da biljke koje tako sigurno i nspo- grelivo, na tako mnogo razligitih nadina i tako breo reagiraju na razna zbivanja u vanjskom svijetu, moraju imati neito Sto im omoguéuje da komuniciraju, odria- vaju_vezu sa svijetom, i da to neSto nalikuje na nasa osjetila i moda ih éak nadmasuje. Odluéno je tvedio da biljke nepeestano motre i registriaju, sbiljeke« zbivanja i pojave 0 kojima goviek nema ni pojma, 0 kojima on i ne sluti da postoje jer je zatvoren u svom antzopocen- trignom gledanju na svijet i misli da postoji samo ono to on subjektivno dodivijava i sto otkriva posredstvom, svojih pet éula. Jos nedavno se smatralo da su biljke aucomati bez ‘osjetila, ali se onda otkrilo da su one sposobne da hva- taju i da razlikuju zvukove koje Ijudsko uho i ne éuje te da reagiraju i na takve frekvencije sundevog spektra kao Sto su, na primjer, infracrvene i ultzaljubigaste zrake, koje ludsko oko i'ne vidi. Otkrilo se i to da su biljke nnarotito osjejive na rendgenske zrake i visokofrekvent- ne valove koje uporrebljava televizija Francé je ustanovio da éitav biljni svijet reagira na astronomska gibanja Zemlje i njenog satelita Mjeseca, na gibanje drugih planeta naSeg Sunéevog, sistema i da ce se jednom otkriti da na biljke djeluju ak i zvijeade i mnoga deuga svemirska tijela. Polazeci od Ginjenice da se vanjski oblik biljke odriava kao jedinstvena cjelina i da se regenerira, ob- navlja, kad god se neki jen dio uniéti, Francé je pret postavio postojanje neke cjeline koja nadzire odriavanje oblika biljke, nekog »razuma koji njome upravlia, i to iznutra, iz ne same, ili zvana. Franeé, koji je vjerovao da biljke imaju sva svojstva divi biéa, éak i »sposobnost da najieSée reagiraju na lostavljanje i da pokazuju Zarku zahvalnost 2a svako dobro koje im uradimos, mogao je napisati »Tajni ivot biljakas jo8 pred vike od pola stoljeta, ali se tada w nauci ignoriralo ono sto je on pisao ili je to smatrano nedo- puBteno sablainjivim. Francéove je suvremenike najvite sablaznila njegova ideja da moida ono ito je on nazvao svijedéu biljakae porjege iz nematerijalnog svijeta. ko: zmickih biéa u éije su postojanje hinduski mudraci vjero- vali davno prije pojave Krista i nazivali ih »devamas. Navodno su ih vidjeli ili neposredno dokivjelieltski vidovnjaci i drugi ljudi s parapsihi¢kim sposobnostima, kao na primjer vile, nimfe, gnome. Ovu su Francéovw ideju tadainji botaniari smatrali Ijupko éaknutom i bez~ snadno naivnom i romantiénom. B Trebalo je doéekati uzbudljva otkriéa nekih uéenjaka Readesetih godina nalega stolieca da se bilini svijet po- novo nade u srediitu Eovjekove painje. Ipak jo! ima skeptika koji nikako ne mogu shvatii’ da su moida upravo bilfke ona spona koja povezuje fizigki i metafi- iki svijet. Danainja nauéna svjedoéanstva porvrduju viziju pje- snika i flozofa da su billke Ziva biéa koja mogu komu- aiciati, koja posjeduju ono Ho nazivamo liénost i $0 ima atribute »duSee. Samo je naée sljepilo krivo ito smo i tako dugo, tako uporno i tako tvrdoglavo smatrali obignim Sivim automatima. Prvi dio Suvremena istrazivanja Biljke i izvanosjetiino Zapaianje U pRozoRU NEKE UREDSKE ZGRADE ajujorskog Times Squoses,! potamnjelog od pratine i smoga, odrazavala se kao u kakvom ogledalu slika ne- obiénog kutka Zemlje Cudesa* Samo, u ovoj Eudesnoj zemlji nije bilo nikakvog Bi- jelog Zeca u fraku s lancem za sat. Tu se nalazio samo momak s imenom Backster, zatim sprava nazvana gal- vanometar i kucna biljka zmajevac poznata pod latinskim nazivom Dracaena massangeana. Galvanometat je bio tu zato jer je Cleve Backster u to vrijeme slovio kao najboli ameri¢ki struénjak za policjska i druga prestuSavanja po- moéu detektora lati; Dracaena se tu naila samo zato jet je Backsterova tajnica zakljutila da je u njegovoj praznoj i goloj Kancelariji,lidenoj svakog ukrasa, potrebno barem * Pornati rg u steditu New Yorka, nastao 2apravo kao peo- Firenje Broadways, nekoliko kilometara dugatke lice koja

    You might also like