VIJEE EUROPE

CPT/Inf/E (2002) 1 - Rev. 2010

Bosanski / Bosnian / bosnien

Evropski komitet za spreavanje muenja

i neljudskog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja
(CPT)

Standardi CPT-a

SADRAJ
Strana

O CPT-u ............................................................................................... 4
I.

Agencije za provoenje zakona................................................ 6

II.

Zatvori ...................................................................................... 15
Izdravanje zatvorske kazne ............................................................... 15
Usluge zdravstvene zatite u zatvorima ............................................. 27

III. Psihijatrijske ustanove ............................................................ 37

Prisilni smjetaj u psihijatrijskim ustanovama ................................... 37
Sredstva obuzdavanja u psihijatrijskim ustanovama za odrasle ......... 47

IV. Imigracioni pritvor.................................................................. 54

Strani dravljani pritvoreni u skladu sa zakonima o strancima .......... 54
Mehanizmi zatite za neregularne migrante liene slobode ............... 59
Protjerivanje stranih dravljana zranim putem ................................. 66

V.

Maloljetnici lieni slobode ...................................................... 72

VI. ene liene slobode .................................................................. 79

VII. Borba protiv nekanjivosti muitelja .................................... 83
VIII. Oruje sa elektrinim pranjenjem ....................................... 89

O CPT-u
Evropski komitet za spreavanje muenja i neljudskog ili poniavajueg
postupanja ili kanjavanja (CPT) utemeljen je istoimenom Konvencijom Vijea
Evrope iz 1987. godine (u daljnjem tekstu: Konvencija). U skladu sa lanom 1.
Konvencije:
"Uspostavie se Evropski komitet za spreavanje muenja i neljudskog ili
poniavajueg postupanja ili kanjavanja (u daljnjem tekstu: Komitet).
Komitet e putem posjeta provjeravati postupanje prema osobama lienih
slobode kako bi jaao, ukoliko je potrebno, zatitu tih ljudi od muenja i
neljudskog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja."
Rad CPT-a zamiljen je kao sastavni dio sistema Vijea Evrope za zatitu
ljudskih prava, koji postavlja proaktivan izvansudski mehanizam uz postojei
reaktivan sudski mehanizam Europskog suda za ljudska prava.
CPT primjenjuje svoju primarno preventivnu funkciju putem dvije vrste
posjeta periodinih i ad hoc. Periodine posjete redovno se obavljaju u svim
stranama Konvencije. Ad hoc posjete organiziraju se u tim dravama kada se
Komitetu ini da su potrebni u datim okolnostima.
Prema Konvenciji, CPT ima iroke ovlasti prilikom posjeta: pristup
teritoriju dotine drave i pravo na putovanje bez ogranienja, neogranien pristup
bilo kojem mjestu na kojem se nalaze osobe liene slobode, ukljuujui i pravo na
kretanje unutar takvih mjesta bez ogranienja; pristup potpunim informacijama o
mjestima na kojima se nalaze osobe liene slobode, kao i drugim informacijama
kojima drava raspolae, a koje su potrebne da bi Komitet obavio svoju zadau.
Komitet takoer ima pravo nasamo razgovarati s osobama lienima slobode
te slobodno komunicirati sa svakim za koga vjeruje da moe dati relevantne
informacije.

5
Mogue je posjetiti svako mjesto "gdje se nalaze osobe koje je javna vlast
liila slobode. Time se mandat CPT-a proiruje izvan zatvora i policijskih postaja te
obuhvaa, na primjer, psihijatrijske ustanove, pritvorske odjele u kasarnama,
prihvatne centre za azilante ili druge kategorije stranaca, i mjesta gdje maloljetne
osobe mogu biti liene slobode sudskim ili upravnim nalogom.
Odnose izmeu CPT-a i stranaka Konvencije ureuju dva temeljna naela
saradnja i povjerljivost. U tom kontekstu, potrebno je naglasiti da uloga Komiteta
nije osuivati drave, ve im pomoi u spreavanju zlostavljanja osoba lienih
slobode.
Nakon svakog posjeta CPT sastavlja izvjetaj koji sadri njegove nalaze te
prema potrebi obuhvaa preporuke i druge savjete, temeljem ega se razvija dijalog
s dotinom dravom. Izvjetaj Komiteta o posjeti u naelu je povjerljiv; no gotovo
sve drave odluile su se odrei primjene pravila o povjerljivosti i objaviti izvjetaj.

Komitet za spreavanje muenja obavezan je svake godine sastaviti Opi izvjetaj o

svojim aktivnostima, koji se objavljuje.
U nizu svojih Opih izvjetaja, CPT je opisao neka od materijalnih pitanja kojima se
bavi tokom posjeta mjestima na kojima se nalaze osobe liene slobode. Komitet se
nada da e na ovaj nain unaprijed dati jasne naznake dravnim vlastima o svojim
stajalitima u pogledu naina na koji je potrebno postupati s osobama lienim
slobode te da e, u openitom smislu, potaknuti raspravu o takvim pitanjima.
U ovom su dokumentu prikupljeni dosad izraeni "materijalni" dijelovi.

I.

Agencije za provoenje zakona

Izvod iz 2. Opeg izvjetaja [CPT/Inf (92) 3]

36.
CPT pridaje naroitu vanost trima pravima osoba pritvorenim od strane policije:
pravu te osobe da o svom pritvaranju obavijesti tree lice po svom izboru (lana obitelji,
prijatelja, svoje konzularno predstavnitvo), pravu na usluge advokata i pravu na medicinski
pregled od strane lijenika po izboru date osobe (pored medicinskog pregleda izvrenog od
strane lijenika kojeg je pozvala policija).1 To su, prema miljenju CPT-a, tri osnovne
garancije protiv zlostavljanja pritvorenih osoba koje bi trebalo primjenjivati od samog poetka
liavanja slobode, bez obzira na to kako je to liavanje slobode odredjeno od strane pravnog
sistema u pitanju (hapenje, zadravanje itd.).
37.
Osobe uhapene i zadrane od strane u policije moraju bez odlaganja biti
informisane o svim svojim pravima, ukljuujui i prava navedena u odjeljku 36. Nadalje, sve
mogunosti kojima raspolau vlasti za odgaanje ispunjenja nekog od ovih prava u svrhu
zatite interesa pravde moraju biti jasno odreene i njihova primjena strogo vremenski
ograniena. to se tie preciznijeg odreivanja prava pristupa advokatu i zahtjeva za
medicinski pregled od strane lijenika po izboru (koji ne predstavlja pregled od strane
lijenika pozvanog od strane policije), sistemi na osnovu kojih se, izuzetno, advokati i
lijenici mogu izabrati sa prethodno ustanovljenih spiskova sastavljenih u sporazumu sa
relevantnim strunim organizacijama, trebali bi otkloniti bilo kakvu potrebu za odlaganjem
ispunjenja ovih prava.
38.
Pristup advokatu osobe koja se nalazi u policijskom pritvoru mora ukljuivati pravo
kontaktiranja i pravo na posjete advokata (u oba sluaja pod uslovima kojima se garantira
povjerljivost njihovih razgovora), te, u principu, pravo osobe u pitanju da prilikom njenog
sasluanja bude prisutan i advokat.
to se tie medicinskog pregleda osoba koje se nalaze u policijskom pritvoru, svaki
takav pregled mora biti obavljen izvan slunog, a po mogunosti i vidnog, domaaja
policijskih slubenika. Nadalje, rezultati svakog pregleda, kao i relevantni iskazi od strane
pritvorenika, te zakljuci lijenika, moraju biti zvanino zabiljeeni od strane lijenika i
uinjeni dostupnim pritvoreniku i njegovom advokatu.

1
Ovo pravo je naknadno bilo formulisano na slijedei nain: pravo na pristup zdravstvenim
uslugama, ukljuujui i pravo na medicinski pregled, ukoliko uhiena osoba tako eli, od strane lijenika
po vlastitom izboru (pored pregleda izvrenog od strane lijenika pozvanog od strane policije).

7
39.
U pogledu procesa sasluanja, CPT smatra da moraju postojati jasna pravila ili
smjernice u pogledu naina na koji se vri policijsko ispitivanje. Pravila i smjernice trebaju,
izmeu ostalog, sadrati sljedee: informisanje pritvorenika o identitetu (imenu i/ili broju)
osoba prisutnih tokom sasluanja; dozvoljenoj duljini trajanja sasluanja; periodima odmora
izmeu sasluanja i pauzama tokom sasluanja; mjestima na kojima se sasluanja mogu
odvijati; o tome da li se od pritvorenika moe zahtijevati da stoji tokom ispitivanja; o
sasluanju osoba koje su pod utjecajem lijekova, alkohola, itd. Takoe bi trebala postojati
obaveza da se vrijeme u kojem sasluanje poinje i zavrava, svaki zahtjev uinjen od strane
pritvorenika tokom sasluanja i osobe koje su prisutne tokom svakog sasluanja, sistematski
uvode u zapisnik.
CPT bi elio dodati sa svoje strane da elektronsko snimanje policijskih sasluanja
predstavlja dodatnu korisnu garanciju protiv zlostavljanja pritvorenika (osim to prua i
znaajne pogodnosti policiji).
40.
CPT smatra da bi se osnovne garancije date osobama u policijskom pritvoru mogle
dodatno osnaiti (a rad policijskih slubenika moda i znatno olakati) ukoliko bi postojao
jedinstven i sveobuhvaajui policijski zapisnik za svaku uhapenu osobu, u kojem bi bili
evidentirani svi aspekti pritvora i sve radnje poduzete u vezi uhapenih osoba (vrijeme kada
su liene slobode i razlozi za tu mjeru; kada su im saopena njihova prava; znaci povreda,
psihike bolesti, itd; kada su lan obitelji/konzularno predstavnitvo i advokat bili
kontaktirani i kada su ih ovi posjetili; kada im je bila ponuena hrana; kada su bili sasluani;
kada su bili prebaeni ili osloboeni, itd.). Za razliite stavke (na primjer, stvari u posjedu
date osobe, injenicu da su osobi saopena njena prava i da se ta osoba na njih poziva ili da ih
se odrie) trebalo bi dobiti potpis pritvorenika, odnosno, ukoliko je potrebno, poobjasniti zbog
ega taj potpis manjka. Nadalje, advokatu pritvorenika bi trebalo omoguiti uvid u taj
zapisnik.
41.
Nadalje, jedna od sutinskih garancija je postojanje neovisnog mehanizma za
ispitivanje pritubi na postupanje tokom policijskog pritvora.
42.
Policijski pritvor trebao bi u principu biti relativno kratkog trajanja. Shodno tome,
ne moe se oekivati da fiziki uslovi pritvaranja budu tako dobri unutar policijske ustanove
kao na drugim mjestima liavanja slobode gdje se osobe dre tokom dueg vremenskog
perioda. Meutim, izvjesni osnovni materijalni zahtjevi moraju biti zadovoljeni.
Sve policijske elije moraju biti razumne veliine u odnosu na broj osoba koje su
obino u njima smjetene i moraju biti dovoljno osvijetljene (tj. sa dovoljno svjetlosti da se
pod njom moe itati, osim u vrijeme spavanja), te dovoljno provjetrene; po mogunosti elije
bi trebale imati prirodno svjetlo. Nadalje, elije bi trebale biti opremljene tako da se omogui
odmor (npr. fiksiranim stolicama ili klupama), a osobama koje preko noi moraju ostati u
pritvoru trebalo bi osigurati iste madrace i posteljinu.
Osobama u pritvoru trebalo bi biti dozvoljeno da zadovoljavaju svoje prirodne
potrebe u istim i pristojnim uslovima, te one moraju imati odgovarajue pogodnosti za

8
odravanje osobne higijene. Hrana im treba biti davana u prikladno vrijeme, i pri tome treba
ukljuivati bar jedan puni obrok (tj. neto krepkije od sendvia) svaki dan.1
43.
Pitanje to su to razumne dimenzije policijske elije (ili bilo kojeg drugog tipa
smjetaja) je teko pitanje. Treba uzeti u obzir mnoge elemente prilikom pravljenja te
procjene. Meutim, delegacije CPT su smatrale da postoji potreba za osnovnim smjernicama
u toj oblasti. Trenutno se koristi sljedei kriterij (koji se vie smatra poeljnim, a ne
minimalnim standardom) prilikom procjene policijskih elija namijenjenih jednoj osobi za
boravak dui od nekoliko sati: veliine od 7 etvornih metara, sa 2 ili vie metara od zida do
zida, 2,5 metra izmeu poda i stropa.

Izvod iz 6. Opeg izvjetaja [CPT/Inf (96) 21]

14.
CPT pozdravlja podrku koju je dobio za svoj rad, izraenu u Preporuci
Parlamentarne skuptine 1257 (1995), u vezi uslova liavanja slobode u dravama lanicama
Vijea Evrope. Takoe je sa velikim zadovoljstvom saznao iz odgovora na Preporuku 1257 da
je Komitet ministara pozvao vlasti drava lanica da potuju smjernice o policijskom pritvoru
date u II Opem izvjetaju CPT (vidi CPT/Inf (92) 3, odjeljci 36 do 43).
U vezi ovoga, treba primjetiti da neke drave potpisnice Konvencije oklijevaju da u
potpunosti primjene neke od preporuka CPT-a koje se tiu garancija protiv zlostavljanja
osoba u policijskom pritvoru, a naroito preporuke da tim osobama treba omoguiti pristup
advokatu od samog poetka njihovog pritvora.
15.
CPT eli naglasiti da je, po njegovom iskustvu, period koji neposredno slijedi
liavanju slobode upravo period sa najveim rizikom od zastraivanja i fizikog zlostavljanja.
Shodno tome, mogunost da osobe koje su stavljene u pritvor imaju pristup advokatu upravo
u tom periodu predstavlja osnovnu garanciju protiv zlostavljanja. Postojanje takve mogunosti
e djelovati odvraajue na one koji namjeravaju zlostavljati pritvorene osobe; nadalje,
advokat je u najboljem poloaju da pokrene odgovarajui postupak ukoliko do zlostavljanja
zaista doe.
CPT shvaa da u svrhu zatite interesa pravde moe u iznimnim sluajevima biti
nuno da se, na izvjestan vremenski period, uhapenoj osobi odgodi pristup odreenom
advokatu. Meutim, ovo ne bi smjelo rezultirati time da pravo na pristup advokatu bude u
potpunosti uskraeno tokom tog perioda. U takvim sluajevima, trebalo bi omoguiti pristup
nekom drugom neovisnom advokatu, u kojeg se moe imati povjerenja da nee ugroziti
legitimne interese policijske istrage.
16.
CPT je takoe naglasio u svom 2. Opem izvjetaju vanost toga da osobe koje
budu uhapene budu bez odlaganja obavijetene o svim svojim pravima.

CPT takoe zagovara da osobama dranim u policijskom pritvoru 24 sata ili due bude
omoguen, u mjeri u kojoj je to mogue, boravak na svjeem zraku svakoga dana.

9
Kako bi se ovo osiguralo, CPT smatra da formular u kojem se ova prava izlau na
jasan nain treba biti sistematski davan osobama uhapenim od strane policije na samom
poetku pritvora. Nadalje, od uhienih osoba trebalo bi zatraiti potpisivanje izjave kojom
potvruju da su bile obavijetene o svojim pravima.
Gorenavedene mjere se mogu lako primijeniti, ne bi bile skupe, a bile bi
djelotvorne.

Izvod iz 12. Opeg izvjetaja [CPT/Inf (2002) 15]

33.
Za dobro funkcioniranje drutva neophodno je da policija ima ovlast uhapsiti,
privremeno pritvoriti i ispitivati osumnjienike za kaznena djela i druge kategorije osoba.
Meutim, te ovlasti same po sebi sadre rizik od zastraivanja i fizikog zlostavljanja. Bit
rada CPT-a je u iznalaenju naina za smanjivanje tog rizika na apsolutno najmanju mjeru bez
nepotrebnog ometanja policije u pravilnom obavljanju njezinih dunosti. Zabiljeene su
ohrabrujue pojave na podruju policijskog pritvora u nizu zemalja; no nalazi CPT-a takoer
vrlo esto istiu potrebu za konstantnom budnou.
34.
Ispitivanje osumnjienika za kaznena djela struan je posao koji zahtijeva
specifinu obuku kako bi se obavljao na zadovoljavajui nain. Prije svega, potrebno je
kristalno jasno definirati sam cilj takvog ispitivanja: taj cilj treba biti dobivanje tanih i
pouzdanih informacija radi otkrivanja istine o pitanjima koja su predmet istrage, a ne
dobivanje priznanja od nekoga koga slubene osobe koje obavljaju ispitivanje unaprijed
smatraju krivim. Uz osiguranje primjerene obuke, izrada kodeksa ponaanja prilikom
ispitivanja osumnjienika za kaznena djela uvelike e pripomoi da osobe koje provode zakon
potuju gore navedeni cilj.
35.
Tokom godina, delegacije CPT-a razgovarale su s velikim brojem osoba lienih
slobode u raznim zemljama koje su izrekle vjerodostojne tvrdnje o tome da su bile fiziki
zlostavljane ili zastraivane na drugi nain, ili im se prijetilo od strane pripadnika policije koji
su u toku ispitivanja nastojali dobiti priznanja. Samo je po sebi oito da krivino-pravni
sistem koji se najvie oslanja na priznanje kao dokazni materijal stvara poticaje da slubene
osobe ukljuene u istragu zloina a koje su esto pod pritiskom ostvarivanja rezultata
pribjegnu fizikoj ili psiholokoj prisili. U kontekstu spreavanja muenja i drugih oblika
zlostavljanja, od temeljne je vanosti razviti metode provoenja istrage zloina koje e
smanjiti oslanjanje na priznanja te druge dokaze i podatke dobivene ispitivanjem s ciljem
osiguranja osuujue presude.
36.
Elektroniko (tj. audio i/ili video) snimanje policijskih razgovora predstavlja
vanu dodatnu mjeru zatite protiv zlostavljanja osoba lienih slobode. CPT sa zadovoljstvom
primjeuje da sve vei broj zemalja razmatra uvoenje takvih sustava. Takvo sredstvo moe
osigurati cjelovit i autentian zapis o postupku voenja razgovora, ime e se bitno olakati
istraga o navodima o zlostavljanju. To je u interesu i osoba koje je policija zlostavljala, i
policajaca suoenih s neutemeljenim navodima da su primijenili fiziko zlostavljanje ili

10
psiholoki pritisak. Elektroniko snimanje policijskih razgovora smanjuje i mogunost da
optuenici kasnije lano poreknu da su dali odreena priznanja.
37.
CPT je u vie navrata i u vie zemalja otkrio krajnje zastraujue prostorije za
ispitivanje: na primjer, prostorije potpuno obojene u crno i opremljene svjetiljkama
usmjerenima na sjedalo gdje se nalazi osoba podvrgnuta ispitivanju. Takvim sredstvima nije
mjesto u policijskoj slubi.
Osim odgovarajueg osvjetljenja, grijanja i prozraivanja, prostorije za obavljanje
razgovora trebaju omoguiti svim uesnicima u postupku obavljanja razgovora da sjede na
sjedalima slinog stila i standarda udobnosti. Osoba koja obavlja razgovor ne smije imati
dominantan (npr. povien) ili udaljen poloaj u odnosu na osumnjienika. Osim toga, boje u
prostoriji trebaju biti neutralne.
38.
U nekim se zemljama CPT susreo s praksom stavljanja poveza preko oiju
osobama u policijskom pritvoru, osobito tokom razdoblja ispitivanja. Delegacije CPT-a dobile
su razliita i esto proturjena objanjenja pripadnika policije o svrsi te prakse. Temeljem
informacija prikupljenih tijekom godina, CPT shvaa da se u mnogim, ako ne i veini
sluajeva, osobama stavlja povez preko oiju kako ne bi mogle identificirati osobe zaduene
za provoenje zakona koje ih zlostavljaju. ak i u sluajevima kada nema fizikog
zlostavljanja, stavljanje poveza preko oiju pritvorenoj osobi a posebno osobi koja je
podvrgnuta ispitivanju predstavlja oblik okrutnog ponaanja, iji e uinak na dotinu osobu
esto biti jednak psiholokom zlostavljanju. CPT preporuuje da se izriito zabrani stavljanje
poveza preko oiju osobama u policijskom pritvoru.
39.
Nije neuobiajeno da CPT pronae sumnjive predmete u policijskim prostorijama,
kao to su drveni tapovi, drke metle, palice za baseball, metalne ipke, dijelove debelog
elektrinog kabla, lano oruje ili noeve. Postojanje takvih predmeta u vie je navrata uinilo
uvjerljivima navode koje su zaprimile delegacije CPT-a, a prema kojima su osobe drane u
navedenim prostorijama bile izloene prijetnjama i/ili udarane takvim predmetima.
Uobiajeno objanjenje pripadnika policije o takvim predmetima jest da su oduzeti
od osumnjienika i da e biti upotrijebljeni kao dokazni materijal. injenica da su navedeni
predmeti redovito neoznaeni i esto naeni razasuti po prostorijama (katkad smjeteni iza
zavjesa ili ormara) samo pobuuje skepticizam u pogledu takvog objanjenja. Kako bi se
izbjegla nagaanja o neprimjerenom ponaanju pripadnika policije i otklonili mogui izvori
opasnosti i za osoblje i za pritvorenike, predmeti oduzeti s ciljem koritenja kao dokaznog
materijala trebaju uvijek biti propisno oznaeni, evidentirani i pohranjeni u prostoriji
odreenoj za tu namjenu. Svi ostali predmeti gore navedene vrste trebaju biti uklonjeni iz
policijskih prostorija.
40.
Od samog poetka svojih aktivnosti CPT se zauzimao za tri prava osoba u
policijskom pritvoru: pravo pristupa odvjetniku, pravo pristupa lijeniku i pravo da se o
pritvaranju obavijesti roak ili trea osoba po vlastitom izboru. Na temelju preporuka
CPT-a mnoge su drave poduzele korake s ciljem uvoenja ili jaanja tih prava. Naime, pravo

11
pristupa advokatu tokom policijskog pritvora sada je iroko priznato u zemljama koje je CPT
posjetio; u malobrojnim zemljama gdje to pravo jo ne postoji, postoje planovi o njegovom
uvoenju.
41.
Meutim, u nizu zemalja postoji znatna nevoljkost u smislu primjene preporuke
CPT-a da pristup advokatu bude zajamen od samog poetka pritvora. U nekim zemljama
osobe koje je pritvorila policija stjeu to pravo tek nakon to su provele odreeno vrijeme u
pritvoru; u drugima, pravo stupa na snagu tek nakon to je pritvorena osoba formalno
proglaena osumnjienikom.
CPT je opetovano naglaavao da je, prema njegovom iskustvu, rizik od
zastraivanja i fizikog zlostavljanja najvei u razdoblju neposredno nakon liavanja slobode.
Sukladno tome, mogunost da osobe u policijskom pritvoru imaju pristup advokatu u tom
razdoblju temeljno je jamstvo protiv zlostavljanja. Postojanje takve mogunosti imae
odvraajui uinak na one koji namjeravaju zlostavljati pritvorene osobe; osim toga, advokat
je u poloaju poduzeti primjerene korake ako se zlostavljanje doista dogodi. CPT uvia da
iznimno moe na odreeno vrijeme biti nuno odgoditi pristup pritvorene osobe odvjetniku po
njezinom izboru, u cilju zatite legitimnih interesa policijske istrage. No, to ne smije dovesti
do potpunog uskraivanja prava pristupa advokatu u navedenom razdoblju. U takvim je
sluajevima potrebno osigurati pristup drugom neovisnom advokatu.
Pravo pristupa advokatu mora obuhvaati pravo razgovora s njim nasamo.
Navedena osoba takoer treba, u naelu, imati pravo na prisustvo advokata tokom bilo kojeg
ispitivanja koje provodi policija. Naravno, to ne treba spreavati policiju da ispita pritvorenu
osobu o hitnim pitanjima, ak i ako advokat nije prisutan (moda nije trenutno dostupan), niti
iskljuiti zamjenu advokata koji ometa propisno provoenje ispitivanja.
CPT je takoer naglaavao da pravo pristupa advokatu trebaju imati ne samo
osumnjienici za kaznena djela, nego i svako ko ima zakonsku obavezu biti prisutan i
boraviti u policijskoj ustanovi, npr. kao svjedok.
Nadalje, kako bi pravo pristupa advokatu bilo potpuno primjenjivo u praksi,
potrebno ga je na odgovarajui nain osigurati osobama koje nisu u mogunosti platiti
advokata.
42.
Osobe u policijskom pritvoru trebaju imati formalno priznato pravo pristupa
lijeniku. Drugim rijeima, lijenika je uvijek potrebno pozvati bez odlaganja ako osoba trai
lijeniki pregled; pripadnici policije ne bi smjeli nastojati filtrirati takve zahtjeve. Nadalje,
pravo pristupa lijeniku treba obuhvaati pravo osobe u pritvoru da ju pregleda, ako navedena
osoba to eli, lijenik po vlastitom izboru (uz lijeniki pregled koji obavlja lijenik kojeg je
pozvala policija).
Svi lijeniki pregledi osoba u policijskom pritvoru moraju se obavljati izvan
slunog domaaja slubenika za provoenje zakona i, osim ako dotini lijenik ne zahtijeva
drukije u odreenom sluaju, izvan vidokruga tih slubenika.

12
Vano je i da osobe koje su putene iz policijskog pritvora, a nisu bile izvedene
pred suca, imaju pravo izravno zatraiti lijeniki pregled/potvrdu priznatog lijenika sudske
medicine.
43.
Pravo pritvorene osobe da se o njezinom pritvaranju obavijesti trea strana
treba u naelu biti zajameno od samog poetka policijskog pritvora. Naravno, CPT priznaje
da vrenje ovog prava moe podlijegati odreenim iznimkama kako bi se zatitili legitimni
interesi policijske istrage. Meutim, takve je iznimke potrebno jasno definirati i strogo
vremenski ograniiti, a njihova primjena treba biti praena odgovarajuim mjerama zatite
(npr. kanjenja u obavjetavanju o pritvoru i razlozi odlaganja trebaju se pismeno zabiljeiti,
te ih treba odobriti vii policijski slubenik koji nije povezan s predmetom, ili tuilac).
44.
Prava osoba lienih slobode nee vrijediti mnogo ako te osobe ne znaju za njihovo
postojanje. Dakle, neophodno je osobe u policijskom pritvoru izriito upoznati o njihovim
pravima bez odlaganja i na jeziku koji razumiju. Kako bi se provedba toga osigurala,
osobama u policijskom pritvoru potrebno je odmah po pritvaranju na sistematski nain dati
obrazac koji jasno navodi ta prava. Osim toga, od dotinih je osoba potrebno zatraiti da
potpiu izjavu kojom potvruju da su obavijetene o svojim pravima.
45.
CPT je u nekoliko navrata naglaavao ulogu sudske i tuilake vlasti u suzbijanju
policijskog zlostavljanja.
Na primjer, sve osobe u policijskom pritvoru za koje je predloeno upuivanje u
zatvor trebaju biti fiziki izvedene pred suca koji mora odluiti o tom pitanju; jo uvijek ima
zemalja koje je CPT posjetio, u kojima se ovo ne dogaa. Izvoenje osobe pred suca
pravodobno e omoguiti osumnjieniku za kazneno djelo koji je zlostavljan da uloi prigovor.
Nadalje, ak i u nedostatku izriitog prigovora sudac e moi djelovati na vrijeme ako postoje
druge naznake o zlostavljanju (npr. vidljive ozljede; opi izgled ili ponaanje osobe).
Naravno, sudac mora poduzeti odgovarajue korake kada postoje naznake da je
moda dolo do zlostavljanja od strane policije. U tom pogledu, uvijek kada osumnjienici za
kazneno djelo koji su izvedeni pred suca nakon policijskog pritvora iznose tvrdnje o
zlostavljanju, sudac treba pismeno zabiljeiti takve navode, odmah narediti lijeniki pregled
lijeniku sudske medicine i poduzeti potrebne korake kako bi se navodi propisno istraili.
Takav je pristup potrebno primijeniti bez obzira ima li dotina osoba ili nema vidljive vanjske
ozljede. Osim toga, ak i u nedostatku izriitog navoda o zlostavljanju, sudac treba zatraiti
lijeniki pregled od lijenika sudske medicine uvijek kada postoje drugi razlozi ybog kojih se
moe vjerovati da je osoba izvedena pred njega mogla biti rtva zlostavljanja.
Revno ispitivanje svih pritubi od strane sudskih i drugih mjerodavnih vlasti o
zlostavljanju od strane slubenika koji provode zakon, te izricanje odgovarajue kazne kada je
to primjereno, imat e snaan odvraajui uinak. Nasuprot tome, ako te vlasti ne poduzmu
uinkovite mjere u vezi s pritubama koje su im upuene, slubenici koje provode zakon i
sklone su zlostavljati osobe koje su u njihovom pritvoru brzo e povjerovati da to mogu initi
nekanjeno.

13
46.
Katkad moe biti potrebno dopunsko policijsko ispitivanje osoba upuenih u
istrani zatvor. CPT smatra da bi sa stajalita spreavanja zlostavljanja bilo daleko bolje da
se takvo ispitivanje odvija u navedenom zatvorskom objektu umjesto u policijskim
prostorijama. Povratak osobe iz istranog zatvora u policijski pritvor radi daljnjeg ispitivanja
treba traiti i odobriti samo kada je to apsolutno neizbjeno. Takoer je potpuno jasno da u
onim iznimnim okolnostima kada se osoba iz istranog zatvora vraa u policijski pritvor,
on/ona treba uivati sva tri prava navedena u odlomcima 40. do 43.
47.
Policijski pritvor je (ili bi barem trebao biti) razmjerno kratkog trajanja. Ipak, uslovi
pritvora u policijskim elijama moraju zadovoljiti odreene temeljne uslove.
Sve policijske elije trebaju biti iste i razumne veliine1 za broj osoba koje su u
njima smjetene, i imati odgovarajue osvjetljenje (tj. dovoljno za itanje, pri emu se ne
raunaju razdoblja spavanja); poeljno je da elije imaju prirodno svjetlo. Nadalje, elije
trebaju biti opremljene sredstvom za odmaranje (npr. fiksiran stolac ili klupa), a osobama koje
preko noi moraju ostati u pritvoru treba osigurati ist madrac i istu posteljinu. Osobe u
policijskom pritvoru trebaju imati pristup odgovarajuem sanitarnom voru u pristojnom
stanju te odgovarajuim sredstvima za pranje. Trebaju imati neometan pristup pitkoj vodi, i
potrebno im je davati hranu u primjereno vrijeme, ukljuujui najmanje jedan puni obrok (tj.
neto krepkije od sendvia) svaki dan. Osobama koje su u policijskom pritvoru 24 sata ili
dulje potrebno je, u mjeri u kojoj je to mogue, omoguiti svakodnevnu rekreaciju na svjeem
zraku.
Mnoge prostorije za policijski pritvor koje su posjetile delegacije CPT-a ne
ispunjavanju ove minimalne standarde. To je posebno tetno za osobe koje se nakon pritvora
pojavljuju pred sudom; osobe se preesto izvode pred suca nakon to su provele jedan ili vie
dana u nezadovoljavajuim i prljavim elijama, gdje im nisu ponueni odgovarajui odmor ni
hrana, kao ni mogunost da se operu.
48.
Obveza brige za njih koju policija ima u odnosu na osobe u njezinom pritvoru
obuhvaa odgovornost da se osigura njihova sigurnost i fiziki integritet. Iz toga proizlazi da
je pravilan nadzor nad objektima za pritvor integralna sastavnica obaveze uvanja koju je
preuzela policija. Potrebno je poduzeti odgovarajue mjere kako bi se osiguralo da su osobe u
policijskom pritvoru uvijek u mogunosti uspostaviti kontakt s pritvorskim osobljem.
Delegacije CPT-a u vie su navrata otkrile da su policijske elije udaljene od ureda
ili radnih mjesta gdje se uobiajeno nalaze policijski slubenici i da nisu opremljene nikakvim
sredstvima (npr. sistemom pozivanja) koja pritvorenim osobama omoguuju privui panju
policijskog slubenika. U takvim uslovima postoji znatan rizik da se na razne incidente
(nasilje meu pritvorenicima; pokuaji samoubistva, poari itd.) nee pravodobno reagirati.

Glede veliine policijskih elija, vidi i stavak 43. 2. Opeg izvjea (CPT/Inf (92) 3).

14
49.
CPT je izrazio zabrinutost i zbog prakse uoene u pojedinim zemljama da svaki
operativni odjel policije (narkotici, organizirani kriminal, borba protiv terorizma) ima vlastite
prostorije za pritvor u kojima rade slubenici tog odjela. Komitet smatra da je takav pristup
potrebno odbaciti u korist centralnog objekta za pritvor, u kojoj radi posebna skupina
slubenika posebno obuena za pritvorsku slubu. To bi gotovo sigurno bilo korisno sa
stajalita spreavanja zlostavljanja. Osim toga, oslobaanje pojedinanih operativnih odjela
od pritvorskih dunosti moglo bi se pokazati svrsishodnim sa stajalita upravljanja i logistike.
50.
Zakljuno, inspekcija policijskih ustanova od strane neovisnog tijela moe dati
vaan doprinos spreavanju zlostavljanja osoba koje dri policija i, openito, pomoi osigurati
zadovoljavajue uslove pritvora. Kako bi zaista bili uinkoviti, posjeti takvog tijela trebaju
biti i redoviti i nenajavljeni, a navedeno tijelo treba imati ovlast nasamo razgovarati s
pritvorenim osobama. Nadalje, ono treba ispitati sva pitanja koja se odnose na postupanje
prema pritvorenicima: evidentiranje pritvora; informacije date pritvorenim osobama o
njihovim pravima i stvarno vrenje tih prava (posebno tri prava navedena u odlomcima 40. do
43.); pridravanje pravila koja ureuju ispitivanje osumnjienika za kaznena djela; i
materijalne uslove pritvora.
Nalazi gore navedenog tijela trebaju biti proslijeeni ne samo policiji, nego i
drugom tijelu koje je neovisno o policiji.

15

II.

Zatvori

Izdravanje zatvorske kazne

Izvod iz 2. Opeg izvjetaja [CPT/Inf (92) 3]
44.
U uvodu treba naglasiti da CPT mora razmotriti mnoga pitanja prilikom posjete
zatvoru. Naravno, CPT pridaje posebnu panju svim navodima o zlostavljanju zatvorenika od
strane osoblja. Meutim, za mandat CPT-a bitni su svi uslovi liavanja slobode u nekom
zatvoru. Zlostavljanje se moe javiti u razliitim oblicima, a mnogi od tih oblika ne moraju
biti hotimini, nego su prije rezultat organizacionih nedostataka ili neprilagoenih sredstava.
Za CPT je prema tome od znaaja ukupna kvaliteta ivota u nekoj ustanovi, koja u velikoj
mjeri ovisi o aktivnostima koje se nude zatvorenicima i uope, o odnosima izmeu
zatvorenika i osoblja.
45.
CPT paljivo promatra kakva klima prevladava unutar date ustanove.
Unapreivanje konstruktivnih odnosa izmeu zatvorenika i osoblja, za razliku od odnosa
suprotstavljenosti, slui smanjenju napetosti svojstvenih svakom zatvorskom okruenju, te u
istom duhu u znaajnoj mjeri smanjuje i vjerovatnost pojave nasilnih incidenata i
zlostavljanja. Ukratko, CPT se zalae za to da duh meusobne komunikacije i brige prati
mjere kontrole i ograniavanja slobode. Takav pristup bi u velikoj mjeri mogao pojaati
sigurnost unutar ustanove.
46.
Prenatrpanost zatvora je pitanje koje direktno spada u nadlenost CPT-a. Sve e
slube i aktivnosti unutar zatvora trpjeti tetu ukoliko se taj zatvor mora pobrinuti za vei broj
zatvorenika nego to je predvieno; ukupna kvaliteta ivota u toj ustanovi biti e pogorana,
moda ak i u znaajnoj mjeri. tovie, stupanj prenatrpanosti u nekom zatvoru ili u nekom
njegovom dijelu moe biti toliki da je ve po sebi neljudski ili poniavajui sa fizike take
gledita.
47.
Zadovoljavajui program aktivnosti (rada, obrazovanja, sporta, itd.) od kljune je
vanosti za dobrobit zatvorenika. Ovo vai za sve ustanove, bilo da se radi o osuenim
zatvorenicima ili o onima koji tek ekaju suenje. CPT je uoio da su aktivnosti u mnogim
istranim zatvorima vrlo ograniene. Organizacija spomenutih aktivnosti u takvim ustanovama
u kojima postoji relativno visok protok pritvorenika nije jednostavna. Jasno je da se tu uope
ne moe govoriti o individualiziranim programima tretmana na nain na koji se to moe
oekivati od neke ustanove za osuene zatvorenike. Meutim, zatvorenici ne mogu jednostavno
biti ostavljeni da sedmicama, moda ak i mjesecima, ame zatvoreni u svojim elijama, bez
obzira kako dobri bili materijalni uslovi unutar samih elija. CPT smatra da bi trebalo teiti tome
da se osigura da zatvorenici u istranim zatvorima budu u mogunosti da provedu znaajan dio
dana (8 sati ili vie) van svojih elija, ukljueni u svrsishodne aktivnosti raznolikog karaktera.
Naravno, reimi u ustanovama za osuene zatvorenike bi trebali biti jo povoljniji.

16
48.
Posebno treba napomenuti boravak na otvorenom. Obaveza da zatvorenicima bude
dozvoljen jedan sat na otvorenom svakoga dana je iroko prihvaena kao osnovna garancija
(po mogunosti, to bi trebalo biti dijelom ireg programa aktivnosti). CPT eli istai da svi
zatvorenici bez izuzetka (ukljuujui one kojima je izreena kazna samice) moraju imati
mogunost da svakodnevno borave na otvorenom. Takoe se podrazumijeva da objekti za
vjebanje na otvorenom moraju biti relativno prostrani i kad god je to mogue da nude zaklon
od nepovoljnih atmosferskih uslova.
49.
Mogunost pristupa odgovarajuem nuniku i odravanje dobrih higijenskih
standarda predstavljaju sutinske komponente humanog okruenja.
S tim u vezi, CPT mora napomenuti da ne odobrava praksu primjeenu u izvjesnim
zemljama gdje zatvorenici koriste kante u svojim elijama kao toalet (pri emu se te kante
naknadno prazne u odreeno vrijeme). Toalet mora biti lociran ili unutar elijskog
smjetaja (po mogunosti u sanitarnom aneksu) ili moraju postojati naini kojima se
omoguava zatvorenicima koji moraju koristiti toalet da u svako doba dana ili noi budu
puteni iz svojih elija bez nepotrebnog zadravanja.
Nadalje, zatvorenici moraju imati odgovarajui pristup tuevima ili kupaonama.
Takoe je poeljno da tekua voda bude dostupna unutar elijskog smjetaja.
50.
CPT dodaje da ga posebno brine kada otkrije kombinaciju prenatrpanosti, niskog
nivoa aktivnosti i neadekvatnog pristupa toaletu/kupaonama unutar jedne iste ustanove.
Kumulativni uinak takvih uslova moe biti krajnje tetan za zatvorenike.
51.
Takoer je vrlo vano da zatvorenici odravaju relativno dobar kontakt sa vanjskim
svijetom. Iznad svega, zatvoreniku se mora omoguiti odravanje odnosa sa familijom i
bliskim prijateljima. Ideja vodilja mora biti unapreivanje odnosa sa vanjskim svijetom;
svako ograniavanje takvog kontakta mora biti zasnovano iskljuivo na dovoljno jakim
razlozima sigurnosti ili na razlozima koji se tiu raspoloivih sredstava.
CPT eli u ovom kontekstu istaknuti da postoji potreba za izvjesnom fleksibilnou
u odnosu na primjenu pravila u pogledu posjeta i telefonskih kontakata kada se radi o
zatvorenicima ije obitelji ive daleko (ime redovne posjete postaju praktino nemogue).
Na primjer, takvim zatvorenicima treba biti dozvoljeno da akumuliraju vrijeme za dozvoljene
posjete i/ili da im se omogue bolji uslovi za telefonske kontakte sa lanovima obitelji.
52.
Naravno, CPT je takoe osjetljiv na specifine probleme sa kojima se mogu suoiti
izvjesne specifine kategorije zatvorenika, npr. ene, maloljetnici i stranci.

17
53.
Zatvorsko osoblje mora povremeno primijeniti silu kako bi kontrolisalo nasilne
zatvorenike i moda, izuzetno, mora ak pribjei instrumentima fizikog obuzdavanja. Ovo su
oigledno situacije visokog rizika u pogledu na mogue zlostavljanje zatvorenika, te kao
takve zahtijevaju specifine garancije.
Zatvorenik protiv kojeg se koristi bilo koje sredstvo prisile mora imati pravo da
bude odmah pregledan i, ukoliko je nuno, da bude lijeen od strane lijenika. Ovaj se pregled
mora vriti izvan slunog, a po mogunosti i vidnog domaaja nemedicinskog osoblja, a
rezultate tog pregleda (ukljuujui i sve relevantne iskaze zatvorenika i zakljuke lijenika)
treba zvanino zabiljeiti i uiniti dostupnima zatvoreniku. U onim rijetkim sluajevima kada
je neophodno pribjei instrumentima fizikog obuzdavanja, zatvorenik u pitanju mora biti pod
stalnim i odgovarajuim nadzorom. Nadalje, instrumente fizikog obuzdavanja treba ukloniti
im se za to ukae mogunost; njih se nikad ne smije primijenjivati, niti se njihova primjena
smije produavati, kao sredstvo kanjavanja. Konano, svaki sluaj koritenja sile protiv
zatvorenika treba unijeti u zapisnik.
54.
Uinkovit postupak ulaganja pritubi i inspekcije predstavljaju osnovne garancije
protiv zlostavljanja u zatvorima. Zatvorenicima treba omoguiti putove za ulaganje pritubi,
kako unutar tako i izvan zatvorskog okruenja, ukljuujui i mogunost povjerljivog pristupa
odgovarajuim organima vlasti. CPT pridaje naroitu vanost redovnim posjetima svakoj
zatvorskoj instituciji od strane nekog neovisnog tijela (npr. komiteta posjetilaca ili suca koji
vri nadzor), koje ima ovlatenje da saslua pritube zatvorenika (a i da postupi po njima,
ukoliko je potrebno) i da izvri inspekciju prostorija date ustanove. Takva tijela mogu, izmeu
ostalog, igrati vanu ulogu u razrjeenju nesuglasica izmeu uprave zatvora i pojedinog
zatvorenika ili zatvorenik openito.
55.
U interesu je i zatvorenika i zatvorskog osoblja da jasno odreeni disciplinski
postupci budu formalno uspostavljeni i primijenjeni u praksi; bilo kakve nejasne sive zone
u ovoj oblasti nose sa sobom opasnost da se razviju nezvanini (i nekontrolirani) sistemi.
Disciplinski postupci moraju omoguavati zatvorenicima pravo da budu sasluani u pogledu
prekraja koje su navodno poinili, te pravo albe viim organima vlasti protiv svih izreenih
sankcija.
Uz formalne disciplinske postupke, esto postoje i drugi postupci, na osnovu kojih
zatvorenik moe biti prisilno razdvojen od drugih zatvorenika iz disciplinskih/sigurnosnih
razloga (tj. u interesu odravanja reda unutar neke ustanove). I ovi postupci takoer moraju
biti praeni djelotvornim garancijama. Zatvorenik mora biti obavijeten o razlozima zbog
kojih su protiv njega poduzete takve mjere, osim ukoliko zahtjevi sigurnosti ne nalau
suprotno1, mora mu se dati mogunost da izloi svoja gledita o toj stvari, te da se ali na te
mjere odgovarajuim organima vlasti.

1
Ovaj zahtjev je naknadno izmjenjen kao to slijedi: zatvorenik mora biti pismeno obavijeten o
razlozima zbog kojih su te mjere protiv njega poduzete (pri emu se podrazumijeva da razlozi koji se daju
ne moraju ukljuivati i one detalje za koje zahtjevi sigurnosti nalau da budu uskraeni zatvoreniku).

18
56.
CPT obraa naroitu panju na zatvorenike koji se iz bilo kojeg razloga (u
disciplinske svrhe; kao rezultat njihovog opasnog ili izgrednikog ponaanja; u interesu
krivine istrage; po vlastitom zahtjevu), dre u uslovima koji su slini zatvaranju u samicu.
Princip proporcionaliteta zahtijeva uspostavljanje ravnotee izmeu onoga to
iziskuje pojedini sluaj i primjene reima tipa samice, ija primjena predstavlja korak koji
moe imati vrlo tetne posljedice za osobu u pitanju. Zatvaranje u samicu moe, pod
izvjesnim okolnostima, predstavljati neljudski ili poniavajui nain postupanja; u svakom
sluaju, svaki oblik zatvaranja u samicu mora trajati to je krae mogue.
U sluaju da se takav reim nametne ili se primjenjuje na zahtjev zatvorenika, osnovna
garancija sastoji se u tome da kada god pojedini zatvorenik (ili zatvorski slubenik u ime tog
zatvorenika) zatrai lijenika, isti mora biti pozvan bez odlaganja u svrhu obavljanja medicinskog
pregleda zatvorenika. Rezultati tog pregleda, ukljuujui i izvjetaj o zatvorenikovom tjelesnom i
psihikom stanju, te, ukoliko je potrebno, o moguim posljedicama produene izolacije, moraju biti
dati u obliku pismane izjave koja se upuuje nadlenim vlastima.
57.
Premjetanje izgredima sklonih zatvorenika predstavlja drugu vrstu pitanja od
interesa za CPT. Sa izvjesnim zatvorenicima je krajnje teko izai na kraj i moe se ponekada
pokazati neophodnim da se takvi zatvorenici premjeste u neku drugu ustanovu. Meutim,
stalno premjetanje zatvorenika iz jedne ustanove u drugu moe imati veoma tetne posljedice
po njegovu psihofiziku dobrobit. tovie, zatvorenik u takvom poloaju ima potekoa u
odravanju prikladnih kontakata sa svojom obitelji i advokatom. Ukupni uinak ponovljenih
premjetanja na zatvorenika moe predstavljati neljudsko ili poniavajue postupanje.
***
59.
Konano, CPT eli naglasiti da pridaje veliku vanost obuci osoblja za provedbu
zakona1 (to takoe treba ukljuiti i obuku o ljudskim pravima vidi takoe lanak 10
Konvencije Ujedinjenih naroda protiv muenja i drugog okrutnog, neljudskog ili
poniavajueg postupanja ili kanjavanja). Moglo bi se opravdano rei da nema bolje
garancije protiv zlostavljanja neke osobe koja je liena slobode nego to je to pravilno
obueno policijsko ili zatvorsko osoblje. Obueni slubenici bili bi sposobni da uspjeno
obnaaju svoje dunosti bez da pri tome pribjegavaju zlostavljanju, pri tome vodei rauna o
osnovnim garancijama za pritvorenike i zatvorenike.
60.
S tim u vezi, CPT vjeruje da bi sposobnost za meuljudsku komunikaciju trebala
biti glavni imbenik prilikom odabira i zapoljavanja osoblja za provedbu zakona, te da se
tokom obuke treba staviti znatan naglasak na razvoj umije meuljudske komunikacije,
zasnovanih na potivanju ljudskog dostojanstva. Posjedovanje takvih umije omoguava
policijskom ili zatvorskom slubeniku da smiri situaciju koja bi se mogla okrenuti u nasilnu,
odnosno openitije gledano, dovodi do smanjenja napetosti i podizanja kvalitete ivota u
policijskim i zatvorskim ustanovama, na korist svih zainteresiranih.2
1
2

Izraz osoblje za provedbu zakona u ovom izvjeu ukljuuje i policiju i zatvorske slubenike.
CPT takoe hrabri dravne vlasti u nastojanju da ugrade koncepte ljudskih prava u praktinu

19
Izvod iz 7. Opeg izvjetaja [CPT/Inf (97) 10]
12.
U toku nekoliko svojih posjeta tokom 1996.g.. CPT se jo jednom susreo sa
problemom pretrpanih zatvora, fenomenom koji predstavlja poast zatvorskih sistema irom
Evrope. Pretrpanost se esto naroito akutna u zatvorima u kojima se smjetaju pritvorenici u
istranom postupku (tj. osobe koje ekaju suenje); meutim, CPT je naao da se u nekim
zemljama ovaj problem proirio na cjelinu zatvorskog sustava.
13.
Kao to je CPT istakao u svom 2. Opem izvjetaju, pretrpani zatvori predstavljaju
problem koji se neposredno tie nadlenosti Komiteta (vidi CPT/Inf (92) 3, odjeljak 46).
Pretrpan zatvor znai smjetaj u skuenim i nehigijenskim uslovima; neprekidan
nedostatak privatnosti (ak i kad se obavljaju takve osnovne radnje kao to je upotreba
toaleta); smanjenje aktivnosti izvan elije, zato to to daleko nadilazi mogunosti u smislu
raspoloivog osoblja i objekata; preoptereenost zdravstvenih slubi; poveanu napetost koja
dovodi do veeg stepena nasilja izmeu zatvorenika i izmeu zatvorenika i osoblja. Ovim se
lista ni izdaleka ne iscrpljuje.
CPT je bio prisiljen vie nego jednom zakljuiti da su tetni uinci pretrpanosti
rezultirali neljudskim i poniavajuim uslovima boravka u zatvoru.
14.
Kako bi razrijeile problem pretrpanosti, neke zemlje su se odluile poveati broj
zatvorskih mjesta. Sa svoje strane, CPT nije ubijeen da osiguravanje dodatnog smjetaja
samo po sebi nudi trajnije rjeenje. Naime, itav niz europskih drava je pokrenuo razraene
programe izgradnje zatvora, da bi na kraju te zemlje zakljuile da se njihova zatvorska
populacija poveala usporedo sa poveanim kapacitetima zatvora. Nasuprot tome, postojanje
politika kojima bi se ograniio ili modulirao broj osoba koje se alju u zatvore predstavljalo je
u izvjesnim dravama vaan doprinos u odravanju zatvorske populacije na nivou na kojem se
njome moe upravljati.
15.
Problem pretrpanosti zatvora je dovoljno ozbiljan da bi zahtijevao saradnju na
evropskom nivou, s ciljem osmiljavanja strategija za rjeavanje ovog problema. Shodno
tome, CPT je sa velikim zadovoljstvom saznao da je rad na ovom problemu nedavno zapoet
u okviru Ev ropskog Komiteta za probleme kriminaliteta (CDPC). CPT se nada da e
uspjenom okonanju ovog posla biti dat prioritet.1

profesionalnu obuku, u svrhu kontroliranja visokorizinih situacija, kao to su uhienje i ispitivanje

osumnjienih za kaznena djela; ovo se pokazuje djelotvornijim od zasebice organiziranih teajeva o
ljudskim pravima.
1
30. rujna 1999.g., Komitet ministara Vijea Europe usvojio je Preporuku br. R (99) 22 u vezi
pretrpanosti i inflacije zatvorske populacije.

20
Izvod iz 11. Opeg izvjetaja [CPT/Inf (2001) 16]
Odnosi izmeu osoblja i zatvorenika
26.
Temelj humanog zatvorskog sustava uvijek e biti primjereno odabrano i obueno
zatvorsko osoblje koje zna kako zauzeti odgovarajui stav u odnosima sa zatvorenicima, i
svoj posao smatra vie pozivom nego pukim poslom. Uspostavljanje pozitivnih odnosa sa
zatvorenicima treba promatrati kao kljunu odliku tog poziva.
Naalost, CPT esto utvruje da su odnosi izmeu osoblja i zatvorenika formalni i
distancirani, pri emu osoblje zauzima krut stav prema zatvorenicima i smatra verbalnu
komunikaciju s njima marginalnim vidom svog posla. Sljedee prakse koje je CPT esto
uoio simptomatine su za takav pristup: prisiljavanje zatvorenika da stoje licem okrenuti
prema zidu dok ekaju da im se osoblje obrati ili dok prou posjetitelji; traenje od
zatvorenika da sagnu glavu i dre ruke sklopljene iza lea dok se kreu po zatvoru; zatvorsko
osoblje koje nosi svoje palice na vidljiv i ak provokativan nain. Takve su prakse nepotrebne
sa sigurnosnog stajalita i nimalo ne pridonose jaanju pozitivnih odnosa izmeu osoblja i
zatvorenika.
Stvarni profesionalizam zatvorskog osoblja zahtijeva da bude sposobno ophoditi se
sa zatvorenicima na pristojan i human nain, istodobno vodei rauna o pitanjima sigurnosti i
reda. U tom pogledu, uprava zatvora treba poticati osoblje da ima primjeren osjeaj
povjerenja i oekivanja da su se zatvorenici voljni propisno ponaati. Razvoj konstruktivnih i
pozitivnih odnosa izmeu zatvorskog osoblja i zatvorenika nee samo smanjiti rizik od
zlostavljanja, nego i poveati nadzor i sigurnost. Zauzvrat, uinit e posao zatvorskog osoblja
osjetno ugodnijim.
Uspostavljanje pozitivnih odnosa izmeu osoblja i zatvorenika uvelike e ovisiti i o
postojanju odgovarajueg broja osoblja koje je u svakom trenutku nazono u prostorijama za
pritvor i prostorijama koje zatvorenici koriste za aktivnosti. Delegacije CPT-a esto utvruju
da to nije sluaj. Opi nedostatak osoblja i/ili specifini sistemi rasporeda dunosti osoblja
koji smanjuju mogunosti izravnog kontakta sa zatvorenicima, zasigurno e oteavati razvoj
pozitivnih odnosa; openito gledano, stvorie nesigurno okruenje i za osoblje i za
zatvorenike.
Potrebno je napomenuti da u sluaju manjka osoblja moe postojati potreba za
znatnim brojem prekovremenih sati kako bi se odrala temeljna razina sigurnosti i odravanja
reda u zatvoru. Takvo stanje moe lako dovesti do visoke razine stresa kod osoblja i njegovog
preranog gubljenja volje za rad, a takva situacija moe pogorati napetost svojstvenu svakoj
zatvorskoj sredini.

21
Nasilje meu zatvorenicima
27.
Dunost brige koju osoblje ima prema osobama u svojoj nadlenosti obuhvaa i
odgovornost da ih se zatiti od drugih zatvorenika koji im ele nauditi. Zapravo, nasilni
incidenti meu zatvorenicima redovita su pojava u svim zatvorskim sistemima; oni
obuhvaaju irok raspon pojava, od suptilnih oblika maltretiranja do otvorenog zastraivanja i
ozbiljnih tjelesnih napada.
Rjeavanje fenomena nasilja meu zatvorenicima trai da zatvorsko osoblje bude u
poziciji, ukljuujui i njihovu dovoljnu zastupljenost, da na odgovarajui nain ostvaruje
svoje ovlasti i nadzorne zadatke. Zatvorsko osoblje mora biti spremno uoiti znakove
problema te biti i odluno i primjereno obueno za interveniranje u sluaju potrebe.
Postojanje pozitivnih odnosa izmeu osoblja i zatvorenika, koje se temelji na idejama
sigurnog zatvora i brige, odluujui je faktor u ovom kontekstu; to e uvelike ovisiti o tome
ima li osoblje odgovarajue interpersonalne komunikacijske vjetine. Nadalje, uprava mora
biti potpuno spremna podrati osoblje u ostvarivanju njegove nadlenosti. Mogu biti potrebne
i posebne sigurnosne mjere prilagoene odreenim karakteristikama nastalog stanja
(ukljuujui uinkovite procedure pretresa); no, takve mjere mogu biti samo dopuna gore
navedenim temeljnim zahtjevima. Osim toga, zatvorski sistem se treba pozabaviti pitanjem
primjerene klasifikacije i rasporeivanja zatvorenika.
Zatvorenici osumnjieni ili osueni za seksualna djela izloeni su posebno visokom
riziku napada od strane drugih zatvorenika. Spreavanje takvih napada uvijek e predstavljati
teak izazov. Rjeenje koje se esto primjenjuje jest odvajanje tih zatvorenika od ostale
zatvorske populacije. Ovi zatvorenici, meutim, mogu platiti visoku cijenu za svoju
razmjernu sigurnost, u obliku osjetno ogranienijih programa aktivnosti od onih koji su
raspoloivi u uobiajenom zatvorskom reimu. Drugi je pristup razmjetanje zatvorenika
osumnjienih ili osuenih za seksualne prijestupe po cijelom zatvoru. Da bi takav pristup
uspio, potrebno je zajamiti neophodno okruenje za odgovarajuu integraciju takvih
zatvorenika u blokove obinih elija; konkretno, zatvorsko osoblje mora biti iskreno
opredijeljeno odluno reagirati na bilo kakve znakove neprijateljstva ili proganjanja. Trei
pristup se moe sastojati od premjetanja zatvorenika u drugi zatvor, uz mjere iji je cilj ne
otkriti prirodu njihovog prijestupa. Svaki od ovih pristupa ima prednosti i nedostatke, i CPT
ne nastoji dati prednost odreenom pristupu nautrb drugog. Odluka o izboru pristupa
uglavnom e ovisiti o odreenim okolnostima svakog sluaja.
Pretrpanost zatvora
28.
Fenomen pretrpanosti zatvora i dalje mui zatvorske sisteme u itavoj Evropi te
ozbiljno naruava napore da se poboljaju zatvorski uslovi. Negativni uinci pretrpanosti
zatvora ve su iznijeti u prethodnim Opim izvjetajima.1 Budui da se obim djelovanja CPTa proirio na cijeli evropski kontinent, Komitet je naiao na visoke stope liavanja slobode i

2. Opi izvjetaj- CPT/Inf (92) 3, stavak 4. I 7. Opi izvjetaj CPT/Inf (97) 10, stavke 12.-15.

22
uslijed toga na veliku pretrpanost zatvora. injenica da drava zatvara tako mnogo svojih
graana ne moe se uvjerljivo objasniti visokom stopom kriminaliteta; za to je sigurno
djelomino odgovoran opi stav pripadnika tijela za provedbu zakona i pravosua.
U takvim okolnostima, poveanje finansijskih sredstava za zatvorski sistem nee
ponuditi rjeenje. Umjesto toga, potrebno je preispitati postojei zakon i praksu koji se odnose
na pritvor tokom suenja do izricanja presude kao i na raspon mogunosti izricanja kazne bez
lienja slobode. Upravo se ovakav pristup zagovara u Preporuci br. R (99) 22 Komiteta
ministara o pretrpanosti zatvora i porastu zatvorske populacije. CPT se iskreno nada da e
drave lanice primjenjivati naela izloena u tom vanom tekstu; primjena ove Preporuke
zasluuje paljiv monitoring Vijea Europe.
Spavaonice velikog kapaciteta
29.
U nizu zemalja koje je posjetio CPT, osobito u srednjoj i istonoj Evropi,
zatvorenici su esto smjeteni u spavaonicama velikog kapaciteta koje sadre sve ili veinu
onoga to zatvorenici svakodnevno koriste, kao to su prostorije za spavanje i dnevne
aktivnosti te sanitarni vorovi. CPT ima primjedbe na samo naelo takvog smjetaja u
zatvorima zatvorenog tipa, posebno kada se ustanovi, to je est sluaj, da zatvorenici u
takvim spavaonicama borave u iznimno pretrpanim i nezdravim uslovima. Nema dvojbe,
razni faktori ukljuujui i one kulturne naravi utiu na to da neke zemlje osiguravaju
smjetaj za vie osoba umjesto pojedinanih elija. Meutim, malo se toga moe rei u korist
a mnogo toga protiv organizacije u kojoj desetine zatvorenika ive i spavaju u zajednikoj
spavaonici.
Spavaonice velikog kapaciteta neizbjeno podrazumijevaju nepostojanje privatnosti
u svakodnevnom ivotu zatvorenika. tovie, visok je rizik od zastraivanja i nasilja. Ovakav
nain smjetaja moe potaknuti razvoj prijestupnikih potkultura i olakati odravanje
povezanosti zloinakih organizacija. Moe i iznimno oteati, ak i onemoguiti, propisan
nadzor osoblja; tanije, u sluaju nereda u zatvoru, teko je izbjei vanjske intervencije koje
obuhvaaju primjenu znatne sile. S takvim nainom smjetaja, odgovarajue rasporeivanje
pojedinanih zatvorenika, na temelju procjene rizika i potreba od sluaja do sluaja, takoer
postaje gotovo nemogue. Svi ti problemi postaju jo tei kada je broj zatvorenih osoba
znatno iznad uobiajenog kapaciteta zatvora; nadalje, u takvoj situaciji preoptereenost
zajednikih prostorija, kao to su umivaonici ili zahodi, te nedostatno provjetravanje za tako
mnogo osoba esto e dovesti do nastanka neprihvatljivih uslova.
Ipak, CPT mora naglasiti da zamjena spavaonica velikog kapaciteta manjim
prostorijama mora biti praena mjerama koje osiguravaju da se zatvorenici odgovarajui dio
dana bave raznolikim korisnim aktivnostima izvan prostorije u kojoj borave.

23
Pristup prirodnom svjetlu i svjeem zraku
30.
CPT esto nalazi predmete, kao to su metalni kapci, aluzine ili ploe privrene
uz prozore elije koje zatvorenicima spreavaju pristup prirodnom svjetlu i prijee ulazak
svjeeg zraka u prostoriju. Oni su posebno uobiajeni u objektima u kojima se nalaze
zatvorenici koji ekaju suenje. CPT u potpunosti prihvaa da su u sluaju odreenih
zatvorenika potrebne odreene sigurnosne mjere kako bi se sprijeio rizik od tajnih dogovora
i/ili kriminalnih aktivnosti. Meutim, nametanje mjera ove vrste treba biti iznimka, a ne
pravilo. To znai da mjerodavne vlasti moraju preispitati sluaj svakog zatvorenika kako bi
utvrdile jesu li posebne sigurnosne mjere zaista opravdane u njegovom/njezinom sluaju.
Nadalje, ak i kada su takve mjere potrebne, one nikada ne smiju znaiti spreavanje
zatvorenikovog pristupa prirodnom svjetlu i svjeem zraku. To su temeljni ivotni uslovi na
koje svaki zatvorenik ima pravo; tovie, nepostojanje tih elemenata stvara uslove koji
pogoduju irenju bolesti, posebno tuberkuloze.
CPT uvia da osiguranje pristojnih ivotnih uslova u zatvorskim objektima moe
biti vrlo skupo, te da njihovo poboljanje u mnogim zemljama prijei nedostatak sredstava.
Ipak, uklanjanje predmeta koji blokiraju zatvorske prozore (i stavljanje alternativnih
sigurnosnih predmeta odgovarajueg izgleda u onim iznimnim sluajevima gdje je to
potrebno) ne bi trebalo znaiti velika ulaganja, dok bi istodobno bilo vrlo korisno za sve
strane.
Prenosive bolesti
31.
irenje prenosivih bolesti, posebno tuberkuloze, hepatitisa i HIV-a/AIDS-a, postalo
je glavno pitanje javno-zdravstvene zatite u nizu evropskih zemalja. Iako pogaaju
cjelokupno stanovnitvo, ove su se bolesti pojavile kao dramatian problem u nekim
zatvorskim sustavima. S tim u vezi, CPT je u vie navrata morao izraziti ozbiljnu zabrinutost
zbog neodgovarajuih mjera koje se poduzimaju radi rjeavanja tog problema. Nadalje,
utvreno je da su materijalni uslovi u kojima se dre zatvorenici esto takvi da samo pogoduju
irenju tih bolesti.
CPT je svjestan da se u razdobljima ekonomskih potekoa kakve su danas
prisutne u mnogim zemljama koje posjeuje CPT neke stvari moraju rtvovati, ukljuujui i
zatvorske sisteme. Meutim, bez obzira na potekoe u odreenom trenutku, in liavanja
osobe slobode uvijek podrazumijeva obavezu brige za nju koja zahtijeva uinkovite metode
prevencije, kontrole i lijeenja. Potivanje te obaveze od strane javnih vlasti tim je vanije
ukoliko je rije o brizi za te osobe zbog lijeenja bolesti opasnih po ivot.

24
Primjena savremenih metoda kontrole, redovito snabdijevanje lijekovima i drugim
materijalom, dostupnost osoblja koje osigurava da zatvorenici uzimaju propisane lijekove u
pravilnim dozama i u pravilnim razmacima, te omoguavanje posebne ishrane u sluaju
potrebe, predstavljaju neophodne elemente uinkovite strategije za suzbijanje gore navedenih
bolesti i pruanje odgovarajue njege tim zatvorenicima. Slino tome, materijalni uslovi
smjetaja zatvorenika s prenosivim bolestima moraju pogodovati poboljanju njihova
zdravlja; osim prirodnog svjetla i dobre prozraenosti, mora postojati i zadovoljavajua
higijena, kao i nepretrpanost kapaciteta.
Nadalje, navedeni zatvorenici ne trebaju biti odvojeni od ostale zatvorske
populacije, osim ako to nije strogo potrebno iz medicinskih ili drugih razloga. S tim u vezi,
CPT eli osobito naglasiti da ne postoji medicinsko opravdanje za odvajanje zatvorenika
samo zbog toga to su HIV-pozitivni.
Kako bi se rasprile zablude o ovim pitanjima, neophodno je da dravne vlasti
osiguraju program potpune edukacije o prenosivim bolestima i za zatvorenike i za zatvorsko
osoblje. Program treba obuhvatiti naine prenosa i sredstva zatite, kao i primjenu
odgovarajuih preventivnih mjera. Konkretno, potrebno je objasniti rizike od zaraze HIV-om
ili hepatitisom B/C seksualnim kontaktima i intravenoznim uzimanjem droge, te objasniti
ulogu tjelesnih tekuina kao prijenosnika virusa HIV-a i hepatitisa.
Potrebno je naglasiti i da je neophodno osigurati odgovarajue informacije i savjete
prije i u sluaju pozitivnog rezultata nakon svake kontrole. Nadalje, neophodno je da
informacije o pacijentu budu zatiene lijenikom povjerljivou. U naelu, bilo kakve
intervencije u ovom podruju trebaju se temeljiti na pristanku osoba o kojima je rije.
Osim toga, kako bi nadzor gore navedenih bolesti bio djelotvoran, sva ministarstva i
agencije koji su aktivni u ovom podruju u odreenoj zemlji moraju osigurati najbolju
moguu koordinaciju svojih aktivnosti. U tom pogledu, CPT eli naglasiti da se nakon
putanja iz zatvora mora zajamiti nastavak lijeenja.1
Jedinice visoke sigurnosti
32.
U svakoj zemlji postoji odreeni broj zatvorenika za koje se smatra da predstavljaju
posebno visok sigurnosni rizik te stoga zahtijevaju posebne zatvorske uslove. Dojam o
visokom sigurnosnom riziku takvih zatvorenika moe proisticati iz prirode kaznenog djela
koje su poinili, naina na koji reagiraju na ogranienja ivota u zatvoru, ili njihovog
psiholokog/psihijatrijskog profila. Ova skupina zatvorenika predstavlja (ili bi barem trebala
predstavljati, ako klasifikacijski sistem zadovoljavajue funkcionira) vrlo mali dio ukupne
zatvorske populacije. Ta je skupina, meutim, posebno vana za CPT, jer potreba za
poduzimanjem izuzetnih mjera prema takvim zatvorenicima donosi vei rizik neovjenog
postupanja.

Vidjeti takoer "Zdravstvene usluge u zatvorima", pod "prenosive bolesti".

25
Zatvorenici koji predstavljaju posebno visok sigurnosni rizik trebaju, u okviru
svojih prostorija, imati razmjerno lagan reim kao kompenzaciju za stroge uslove svog
boravka u zatvoru. Konkretno, treba im omoguiti susretanje s drugim zatvorenicima u odjelu
i dati im veliku mogunost izbora aktivnosti. Potrebno je poduzeti posebne napore kako bi se
razvila dobra interna atmosfera u odjelima visoke sigurnosti. Cilj treba biti izgradnja
pozitivnih odnosa izmeu osoblja i zatvorenika. To je u interesu ne samo ovjenog
postupanja prema osobama koje borave u odjelu, nego i odravanja uinkovitog nadzora i
sigurnosti, kao i sigurnosti osoblja.
Postojanje zadovoljavajueg programa aktivnosti jednako je vano ako ne i
vanije u jedinici visoke sigurnosti nego u obinom. Takav program moe uvelike
pridonijeti neutraliziranju tetnih posljedica ivota u izoliranoj jedinici na linost zatvorenika.
Ponuene aktivnosti trebaju biti to raznolikije (obrazovanje, sport, aktivnosti prema
njihovom zvanju, itd.). Posebno kada su u pitanju radne aktivnosti, jasno je da sigurnosni
razlozi mogu iskljuiti brojne vrste rada koji postoje u obinim zatvorskim objektima. Ipak, to
ne znai da se zatvorenicima treba nuditi samo monoton posao.
Podrazumijeva se da zatvorenici ne budu podvrgnuti posebnom sigurnosnom
reimu dulje nego to to iziskuje rizik koji predstavljaju. To zahtijeva redovito preispitivanje
odluka o rasporeivanju zatvorenika. Takvo preispitivanje uvijek se treba temeljiti na stalnoj
procjeni pojedinanog zatvorenika od strane osoblja koje je posebno obueno za takvu
procjenu. Osim toga, zatvorenici trebaju u to veoj mjeri biti u potpunosti obavijeteni o
razlozima svog rasporeivanja i, ako je potrebno, obnavljanja mjere; to e im, meu ostalim,
omoguiti da djelotvorno koriste pravna sredstva za osporavanje takve mjere.
Osobe osuene na doivotnu kaznu zatvora i druge dugotrajne kazne
33.
U mnogim evropskim zemljama raste broj zatvorenika osuenih na doivotnu kaznu
zatvora i druge dugotrajne kazne. Tokom nekih posjeta CPT je ustanovio da stanje takvih
zatvorenika nije ni izdaleka zadovoljavajue u smislu materijalnih uslova, aktivnosti i
mogunosti za ljudski kontakt. Nadalje, mnogi takvi zatvorenici podvrgnuti su posebnim
ogranienjima koja mogu pogorati tetne uinke dugotrajnog zatvora; primjeri takvih
ogranienja su trajno razdvajanje od ostale zatvorske populacije, stavljanje lisica uvijek kada
se zatvorenik izvodi iz elije, zabrana komuniciranja s drugim zatvorenicima, i ogranieno
pravo posjeta. CPT ne uvia opravdanje za opu primjenu ogranienja na sve zatvorenike s
odreenom vrstom kazne, a da se pritom ne razmotri individualni rizik koji takvi zatvorenici
predstavljaju (ili ne predstavljaju).
Dugotrajni zatvor moe imati niz desocijalizirajuih uinaka na zatvorenike. Osim
to postaju institucionalizirani, zatvorenici osueni na dugotrajnu kaznu zatvora mogu
doivjeti niz psiholokih problema (ukljuujui gubitak samopouzdanja i socijalnih vjetina),
te imati tendenciju sve veeg udaljavanja od drutva, u koje e se gotovo svi jednog dana
vratiti. Prema miljenju CPT-a, reimi za zatvorenike koji izdravaju dugotrajnu kaznu
zatvora trebaju nastojati kompenzirati te uinke na pozitivan i proaktivan nain.

26
Ovi zatvorenici trebaju imati pristup cijelom nizu raznovrsnih korisnih aktivnosti
(rad, po mogunosti struno osposobljavanje; obrazovanje; sport; rekreacija/druenje). Osim
toga, potrebno im je osigurati odreenu mjeru slobode izbora naina na koji e provoditi
vrijeme, ime se njeguje osjeaj autonomije i line odgovornosti. Potrebno je poduzeti
dodatne korake kako bi se osmislio njihov boravak u zatvoru; konkretno, individualizirani
planovi za zatvorenike i odgovarajua psihosocijalna podrka vani su elementi koji pomau
tim zatvorenicima da se pomire sa sluenjem kazne i pripreme za otpust kada za to doe
vrijeme. Takoer, negativni uinci institucionalizacije na zatvorenike koji izdravaju
dugotrajnu kaznu zatvora bit e manje izraeni i oni e biti bolje pripremljeni za otpust, ako
im se omogui djelotvorno odravanje kontakta s vanjskim svijetom.

27
Usluge zdravstvene zatite u zatvorima
Izvod iz 3. Opeg izvjetaja [CPT/Inf (93) 12]
30.
Usluge zdravstvene zatite za osobe liene slobode su predmet od direktnog znaaja
za nadlenost CPT-a.1 Nezadovoljavajui stepen zdravstvene zatite moe brzo dovesti do
situacija koje spadaju u okvir termina neljudskog ili poniavajueg postupanja. Nadalje,
sluba zdravstvene zatite u datoj ustanovi moe potencijalno igrati vanu ulogu u borbi
protiv zlostavljanja, kako unutar te ustanove, tako i na drugim mjestima (naroito unutar
policijskih ustanova). tovie, ta sluba je u takvom poloaju da moe imati pozitivan uticaj
na sveukupnu kvalitetu ivota unutar ustanove u kojoj djeluje.
31.
U odlomcima koji slijede opisuju se neka od glavnih pitanja kojima se bave
delegacije CPT-a tokom ispitivanja rada zdravstvenih slubi unutar zatvora. Meutim, na
samom poetku CPT eli jasno naglasiti vanost koju pridaje opem principu - a koji je ve
prihvaen u veini, ako ne i u svim zemljama koje je Komitet do danas posjetio a to je da
zatvorenici imaju pravo na isti stepen zdravstvene zatite kao i osobe koje ive na slobodi
unutar iste zajednice. Ovaj princip je inherentan osnovnim pravima pojedinca.
32.
Pojedini parametri koje je razmatrao CPT tokom posjeta zatvorskim zdravstvenim
slubama mogli bi se podvesti pod slijedee naslove:
a. Pristup lijeniku
b. Jednakost njege
c. Pacijentov pristanak i povjerljivost
d. Preventivna zdravstvena zatita
e. Humanitarna pomo
f. Profesionalna neovisnost
g. Profesionalna strunost.

Treba takoer vidjeti i Preporuku Br. R (98) 7 u pogledu etikih i organizacionih aspekata
zdravstvene njege u zatvoru, usvojenu 8. aprila/travnja 1998.g. od strane Komiteta ministara Vijea
Evrope.

28
a.

Pristup lijeniku

33.
Prilikom njihovog ulaska u zatvor, sve zatvorenike mora to prije kontaktirati
pripadnik zdravstvene slube date ustanove. U svojim izvjeima, CPT je preporuivao da
svaki novodoli zatvorenik bude na odgovarajui nain ispitan i ukoliko je nuno fiziki
pregledan od strane lijenika im prije mogue. Treba dodati da se u nekim zemljama
provjera zdravstvenog stanja po dolasku vri od strane kvalificirane medicinske
sestre/tehniara, koja o tome izvjetava lijenika. Ovaj drugi pristup moe se smatrati
uinkovitijim u pogledu koritenja raspoloivih ljudskih sredstava.1
Takoe je poeljno da zatvorenicima po dolasku bude data broura ili knjiica koja
sadri informacije o postojanju i djelovanju slubi zdravstvene zatite i koja slui kao
podsjetnik za osnovne mjere higijene.
34.
Tokom boravka u zatvoru, zatvorenici bi morali imati pristup lijeniku u bilo kojem
trenutku, bez obzira na reim liavanja slobode (za pojedinosti u vezi pristupa lijeniku
zatvorenicima u samici, vidjeti odjeljak 56 Drugog Opeg izvjetaja CPT-a: CPT/Inf (92) 3).
Zdravstvena sluba mora biti tako organizirana da omogui da se zahtjevima za posjete
lijeniku udovolji bez nepotrebnog odlaganja.
Zatvorenicima se mora omoguiti da se koriste uslugama slube za zdravstvenu
zatite na povjerljiv nain, na primjer, pomou poruka koje se alju u zapeaenoj omotnici.
Nadalje, zatvorski slubenici ne bi smjeli pregledati zahtjeve za posjete lijeniku (i da
odluuju o njihovoj opravdanosti).
35.
Zatvorska sluba za zdravstvenu zatite bi u najmanju ruku trebala biti u
mogunosti da obezbjedi redovne ambulantne konzultacije i njegu u hitnim sluajevima
(naravno, kao dodatak esto mogu postojati i jedinice bolnikog tipa, opremljene krevetima).
Svaki zatvorenik bi takoer trebao imati na raspolaganju i usluge kvalificiranog stomatologa.
Nadalje, zatvorski lijenici bi trebali biti u mogunosti da se poslue uslugama lijenika
specijalista.
U pogledu potrebe za hitnom njegom, trebao bi uvijek postojati deurni lijenik.
Nadalje, osoba koja je struna pruiti prvu pomo trebala bi uvijek biti prisutna u prostorijama
zatvora, i to bi trebalo po mogunosti biti netko sa priznatom strunom spremom bolniara.
Ambulantna njega trebala bi biti pod odgovarajuim nadzorom zdravstvenog
osoblja; u mnogim sluajevima, prilikom obezbjeivanja nastavka zdravstvene zatite nije
dovoljno osloniti se na inicijativu samog zatvorenika.
1
Ovaj zahtjev je kasnije izmjenjen na slijedei nain: svaki novodoli zatvorenik mora biti na
odgovarajui nain ispitan i tjelesno pregledan od strane lijenika im prije mogue nakon prijema; osim
u izuzetnim okolnostima, ovo ispitivanje/ pregled treba izvriti na dan prijema, naroito ukoliko se radi o
pritvorskoj ustanovi. Takva provjera zdravstvenog stanja po prijemu moe takoe biti izvrena od strane
kvalificirane medicinske sestre koja o tome izvjetava lijenika.

29
36.
Na raspolaganju bi trebala biti i neposredna podrka potpuno opremljene bolnike
slube, bilo civilne ili zatvorske bolnice.
Ukoliko se pribjegne uslugama civilne bolnice, postavlja se pitanje problema
sigurnosti. U ovom pogledu, CPT eli naglasiti da zatvorenici koji se alju u bolnicu na njegu
ne bi smjeli biti fiziki vezivani za bolnike krevete ili druge komade namjetaja u svrhu
uvanja. Mogu se i moraju nai drugi naini udovoljavanja potrebama sigurnosti; stvaranje
odjeljenja koja su pod straom uvara u takvim bolnicama predstavlja jedno od moguih
rjeenja.
37.
Kada zatvorenici moraju biti hospitalizirani ili pregledani od strane specijaliste u
bolnici, oni moraju biti transportovani bez odlaganja i na nain na koji to zahtijeva njihovo
zdravstveno stanje.
b.

Jednakost njege
i) opa medicina

38.
Zatvorska sluba za zdravstvenu zatitu morala bi biti u stanju osigurati medicinski
tretman i zdravstvenu njegu, kao i odgovarajui reim ishrane, te fizioterapijske,
rehabilitacijske ili bilo koje druge potrebne specijalne pogodnosti, pod uslovima koji su
usporedivi sa onima koji se pruaju pacijentima u zajednici izvan zatvora. Opskrbljivanje
zdravstvenog, bolniarskog i tehnikog osoblja, te prostorija, instalacija i opreme mora biti
usklaeno na odgovarajui nain.
Mora postojati odgovarajui nadzor nad ljekarnom i izdavanjem lijekova. Nadalje,
priprema lijekova mora biti uvijek povjerena strunom osoblju (farmaceutu/medicinskoj
sestri, itd.).
39.
Svaki pacijent mora imati vlastiti zdravstveni karton, koji sadri dijagnostike
informacije, kao i zapis o toku bolesti pacijenta, te o svim posebnim pretragama kojima je bio
podvrgnut. U sluaju premjetanja te osobe, medicinski dosije treba biti upuen ljekarima u
ustanovi koja prima tu osobu.
Nadalje, timovi za zdravstvenu zatitu moraju voditi dnevnu evidenciju u kojoj se
navode posebni incidenti u vezi pacijenata. Takva evidencija je korisna time to prua ukupan
pregled situacije u vezi zdravstvene njege u datom zatvoru, istovremeno istiui specifine
probleme koji se eventualno mogu pojaviti.
40.
Rad slube zdravstvene zatite koji se odvija bez problema podrazumijeva da se
ljekari i osoblje za njegu bolesnika redovno sastaju i formiraju radni tim pod vodstvom
glavnog lijenika koji je nadlean za datu slubu.

30
ii) psihijatrijska njega
41.
U poreenju sa opom populacijom, meu zatvorenicima je esta pojava
psihijatrijskih simptoma. Shodno tome, lijenik kvalificiran u oblasti psihijatrije mora biti
pridodat slubi zdravstvene zatite svakog zatvora, a neke od medicinskih sestara koje su tu
zaposlene moraju biti obuene za rad na ovom podruju.
Zdravstveno osoblje, kao i oblik zatvora, moraju biti takve naravi da omoguuju
izvoenje redovnih programa farmakoloke, psihoterapijske i okupacione terapije.
42.
CPT eli potcrtati ulogu uprave zatvora u ranom otkrivanju zatvorenika koji boluju
od psihijatrijskih smetnji (npr. depresije, reaktivnih stanja, itd.), u svrhu omoguivanja
uspostave odgovarajuih prilagodbi u njihovom okruenju. Ova aktivnost moe biti
podstaknuta pruanjem odgovarajue zdravstvene obuke odreenim kategorijama zatvorskog
osoblja.
43.
Zatvorenik koji je duevno obolio trebao bi biti uvan i njegovan u bolnikom
objektu koji je na odgovarajui nain opremljen i koji posjeduje odgovarajue obueno
osoblje. Taj objekt moe biti civilna duevna bolnica ili posebno opremljeni psihijatrijski
objekat unutar zatvorskog sistema.
S jedne strane, esto se tvrdi da je sa etikog gledita dobro da mentalno oboljeli
zatvorenici budu hospitalizirani izvan zatvora, u institucijama koje vode slube javnog
zdravlja. S druge strane, postoji argument da psihijatrijski objekti unutar zatvorskog sustava
omoguavaju vrenje njege pod optimalnim uslovima sigurnosti, i da se aktivnosti
zdravstvenih i socijalnih slubi intenziviraju unutar tog sistema.
Bez obzira na izabrani pristup, smjetajni kapacitet psihijatrijskog objekta u pitanju
mora biti adekvatan; previe esto se dugo eka prije nego to se izvri neophodni premjetaj.
Premjetaj date osobe u psihijatrijski objekat mora se tretirati kao pitanje od najvieg
prioriteta.
44.
Mentalno bolesni i nasilni pacijent mora se tretirati uz paljiv nadzor i podrku
osoblja za zdravstvenu zatitu, u kombinaciji, ukoliko se to smatra prikladnim, sa umirujuim
sredstvima. Pribjegavanje sredstvima fizikog obuzdavanja je vrlo rijetko opravdano i mora
biti bilo izriito nareeno od strane lijenika ili se o tome mora smjesta obavijestiti lijenik s
ciljem da se od njega pribavi odobrenje. Sredstva za fiziko obuzdavanje moraju se ukloniti
im prije to bude mogue. Ona se nikad ne smiju primijenjivati, niti se njihova primjena smije
produljiti, u svrhu kanjavanja.
U sluaju da se pribjegne sredstvima fizikog obuzdavanja, to treba unijeti u
pacijentov karton i o tome se mora voditi odgovarajua evidencija, u koju se unosi vrijeme
kada se zapoelo i zavrilo sa takvom mjerom, kao i okolnosti datog sluaja, te razlozi za
pribjegavanje takvim sredstvima.

31
c.

Pacijentov pristanak i povjerljivost

45.
Sloboda pristanka i potivanja povjerljivosti predstavljaju osnovna prava pojedinca.
Oni su takoe od sutinske vanosti za atmosferu povjerenja koja je neophodan sastavni dio
odnosa izmeu lijenika i pacijenta, naroito u zatvorima, gdje zatvorenici ne mogu slobodno
birati svoje lijenike.
i) pristanak pacijenta
46.
Pacijentima treba dati sve bitne informacije (ukoliko je potrebno u obliku
medicinskog izvjetaja) koji se tiu njihovog stanja, toka njihovog lijeenja i lijekova koji su
im propisani. Po mogunosti, pacijenti bi morali imati pravo upoznavanja sa sadrajem svog
zatvorskog zdravstvenog kartona, osim ukoliko ovo nije preporuljivo sa terapijskog gledita.
Oni bi morali imati mogunost za zahtjevanje da se ove informacije prenesu
njihovim obiteljima i advokatima ili nekom lijeniku izvan zatvorskog kruga.
47.
Svaki pacijent koji je sposoban prosuivati je slobodan da odbije lijeenje ili bilo
koju drugu zdravstvenu intervenciju. Svako odstupanje od ovog osnovnog principa mora biti
zakonski zasnovano i mora se odnositi na jasno i strogo definirane izvanredne okolnosti koje
se primjenjuju na stanovnitvo uope.
Klasino teka situacija se javlja u onim sluajevima kada je odluka pacijenta u
neskladu sa opom obavezom lijenika da prui zdravstvenu zatitu. Ovo se moe desiti u
onim sluajevima kada je pacijent pod utjecajem linih uvjerenja (npr. odbija primiti
transfuziju krvi) ili kada nastoji koristiti svoje tijelo, ili osakaenje, kako bi podupro svoje
zahtjeve, prosvjedovao protiv nekog organa vlasti, ili demonstrirao svoju podrku nekoj ideji.
U sluaju trajka glau, dravne vlasti ili strune organizacije u nekim zemljama
zahtijevaju da lijenik intervenira kako bi sprijeio smrt im postoji ozbiljno oteenje svijesti
pacijenta. U drugim zemljama, postoji pravilo da se klinika odluka prepusti nadlenom
lijeniku, nakon to je ovaj izvrio konzultacije i odmjerio sve relevantne injenice.
48.
to se tie pitanja medicinskog istraivanja sa zatvorenicima, jasno je da tu treba
primijeniti veoma oprezan pristup, uzimajui u obzir da postoji rizik da je pristanak
zatvorenika na uestvovanje u istraivanju dat pod uticajem kaznene situacije u kojoj se
nalazi. Trebaju postojati garancije kojima se osigurava da svaki zatvorenik u pitanju daje
slobodan pristanak zasnovan na dovoljno obavjetenja.
Pravila koja se ovdje primjenjuju trebaju biti pravila koja preovladavaju u datom
drutvu, uz intervenciju komiteta za etiku. CPT eli dodati da podupire istraivanja koja se
tiu zatvorske patologije ili epidemiologije ili nekih drugih aspekata koji su specifini za
uslove pod kojima se zatvorenici nalaze.
49.
Uestvovanje zatvorenika u nastavnim programima za uenike i studente takoer
zahtjeva pristanak zatvorenika.

32
ii) povjerljivost
50.
Lijeniku tajnu treba potivati u zatvorima na isti nain kao i u cijelom drutvu.
Lijenik bi trebao biti nadlean za voenje zdravstvenog kartona pacijenata.
51.
Sve zdravstvene pretrage zatvorenika (bilo po dolasku ili kasnije) moraju se
provoditi tako da ih ne mogu uti ni vidjeti zatvorski slubenici, osim ukoliko dati lijenik
drukije ne zatrai. Nadalje, pregled zatvorenika se mora vriti pojedinano, a ne skupno.
d.

Preventivna zdravstvena zatita

52.
Zadatak zatvorskih zdravstvenih slubi ne bi se trebao ograniiti samo na lijeenje
bolesnih pacijenata. Njima takoer treba biti povjerena odgovornost za socijalnu i preventivnu
medicinu.
i) higijena
53.
Na zatvorskim zdravstvenim slubama koje na odgovarajui nain rade u sprezi sa
drugim nadlenim tijelima lei odgovornost nadzora nad ishranom (koliinom, kvalitetom,
pripremom i raspodjelom hrane), kao i higijenskim uslovima (istoom odjee i posteljine,
dostupnou tekue vode; sanitarnim instalacijama), grijanjem, osvjetljenjem i
prozraivanjem elija, kao i nainima organizacije rada i vjebi na otvorenom.
Neistoa, pretrpanost, produljena izolacija i neaktivnost mogu prouzrokovati da se
pojedinim zatvorenicima mora pruiti medicinska pomo ili da se u krajnjem sluaju
poduzme akcija prema odgovornim vlastima.
ii) prenosive bolesti 1
54.
Zatvorska zdravstvena sluba mora osigurati da se informacije o prenosivim
bolestima (posebno o hepatitisu, AIDS-u, tuberkolozi, konim infekcijama) dostavljaju
redovito kako zatvorenicima tako i zatvorskom osoblju. Tamo gdje je to potrebno, treba
provesti medicinsku kontrolu nad onima sa kojima je odreeni zatvorenik u redovitom
kontaktu (suzatvorenicima, zatvorskim osobljem, estim posjetiocima).
55.
to se posebno tie AIDS-a, treba omoguiti odgovarajue zdravstveno
savjetovanje kako prije tako i, ukoliko je potrebno, nakon opeg zdravstvenog pregleda.
Zatvorskom osoblju treba pruati stalnu obuku o preventivnim mjerama koje treba poduzeti i
stavovima koje treba zauzeti u pogledu na HIV-pozitivne osobe, te dati odgovarajua uputstva
u pogledu nediskriminacije i povjerljivosti.
56.
CPT eli naglasiti da nema nikakvog medicinskog opravdanja za odvajanje HIVpozitivnog zatvorenika koji se dobro osjea.1
1

Vidjeti takoer "Zatvor", pod "prenosive bolesti".

33
iii) prevencija samoubistava
57.
Prevencija samoubistava predstavlja jo jedno pitanje koje spada u djelokrug
zatvorske zdravstvene slube, koja treba osigurati da svi unutar cijele ustanove budu u
dovoljnoj mjeri svjesni ovog problema i da su uspostavljeni odgovarajue procedure.
58.
Zdravstvena provjera po dolasku, kao i cijeli proces prijema, imaju vanu ulogu u ovom
kontekstu; ukoliko se pravilno obavljaju, tim putem se mogu identificirati bar neki od onih koji su
pod rizikom od samoubistava, te donekle smanjiti strah koji osjeaju svi novodoli zatvorenici.
Nadalje, zatvorsko osoblje, bez obzira na pojedinane poslove koje obavljaju, mora
biti svjesno znakova rizika od samoubistva (to znai za prepoznavanje simptoma). U vezi
ovoga treba primijetiti da su periodi neposredno prije i nakon suenja, a u nekim sluajevima
i period prije oslobaanja, periodi kada postoji poveani rizik od samoubistva.
59.
Osoba identifikovana kao osoba pod rizikom od samoubistva trebala bi, onoliko
dugo koliko je to potrebno, biti pod posebnim programom promatranja. Nadalje, takvim
osobama ne bi smjela biti lako dostupna sredstva kojima bi se mogle ubiti (ipke na prozorima
elije, komadi razbijenog stakla, opasai ili kravate, itd.).
Trebalo bi takoer poduzeti korake da se osigura odgovarajui protok informacija
kako unutar date ustanove tako i, ako je potrebno, izmeu ustanova (posebno izmeu njihovih
odgovarajuih zdravstvenih slubi) o osobama koje su identificirane kao osobe pod
moguim rizikom od samoubistva.
iv) spreavanje nasilja
60.
Zatvorske zdravstvene slube mogu doprinijeti spreavanju nasilja nad osobama
lienim slobode putem sistematskog evidentiranja ozljeda i ukoliko je potrebno,
obezbjeivanja opih informacija relevantnim organima. Informacije se takoe mogu
proslijeivati u vezi specifinih sluajeva, mada bi po pravilu takve radnje trebalo poduzimati
samo uz pristanak zatvorenika u pitanju.
61.
Svi znakovi nasilja koji se primjete prilikom zdravstvene provjere zatvorenika kod
prijema u ustanovu moraju biti u potpunosti zapisani, skupa sa svim relevantnim izjavama od
strane samog zatvorenika, te zakljucima lijenika. Nadalje, ove informacije trebaju biti
dostupne samom zatvoreniku.
Isti pristup treba primijenjivati kod svakog zdravstvenog pregleda zatvorenika
nakon nasilnog dogaaja unutar zatvora (vidjeti takoe odjeljak 53 CPT-ovog 2. Opeg
izvjetaja: CPT/Inf (92) 3) ili po ponovnom prijemu u zatvor nakon privremenog vraanja u
policijski pritvor u svrhu istrage.
62.
Zdravstvena sluba moe sastavljati periodine statistike uoenih ozljeda, koje bi
dostavljala zatvorskoj upravi, Ministarstvu pravde itd.
1
Naknadno izmjenjeno kao to slijedi: nema nikakvog medicinskog opravdanja za odvajanje
zatvorenika iskljuivo na temelju toga to je HIV pozitivan.

34
v) drutvene i porodine veze
63.
Zdravstvena sluba takoer moe pomoi smanjenju kidanja drutvenih i porodinih
veza, koja obino prate liavanje slobode. Ta sluba bi - skupa sa relevantnim socijalnim
slubama trebala takoe podrati mjere koje poboljavaju kontakte zatvorenik sa vanjskim
svijetom, kao to su prikladno opremljene prostorije za posjete, posjete obitelji ili
supruge/suprunika ili partnerke/partnera u odgovarajuim uslovima, te privremeni dopust u
obiteljskom, radnom, obrazovnom ili socio-kulturnom okruenju.
Ovisno od okolnosti, zatvorski lijenik moe pokrenuti akciju kako bi dobio
odobrenje za isplatu ili nastavak isplate primanja od strane socijalnog osiguranja za
zatvorenike i njihove obitelji.
e.

Humanitarna pomo

64.
Odreene specifine kategorije posebno ugroenih zatvorenika se moraju
identificirati. Zatvorske zdravstvene slube trebale bi posvetiti naroitu panju njihovim
potrebama.
i) majka i dijete
65.
Uvrijeen je princip da djeca ne bi trebala biti roena u zatvoru; prema CPT-ovim
iskustvima, ovaj se princip potuje.
66.
Majci i djetetu bi trebalo dozvoliti zajedniki boravak barem tokom izvjesnog
vremenskog perioda. Ukoliko su majka i dijete zajedno u zatvoru, moraju biti smjeteni pod
uslovima koji su jednaki onima u jaslicama i koji im omoguuju podrku od strane osoblja
specijaliziranog za postnatalnu zatitu i njegu.
O dugoronim rjeenjima, naroito o prebacivanju djeteta u zajednicu, koje
podrazumijeva njegovo odvajanje od majke, trebalo bi odluivati od sluaja do sluaja, u
svjetlu pedijatrijsko-psihijatrijskih i medicinsko-socijalnih miljenja.
ii) mladi
67.
Adolescencija je period karakteriziran odreenom preobrazbom linosti, koji
zahtjeva poseban napor kako bi se smanjili rizici dugorone socijalne neprilagoenosti.
Dok borave u zatvoru, adolescentima treba dozvoliti boravak na odreenom mjestu,
u okruenju sa linim predmetima, u grupama koje na njih djeluju blagotvorno u socijalnom
smislu. Reim koji se na njih primijenjuje mora se zasnivati na intenzivnim aktivnostima, koje
ukljuuju socio-edukativne sastanke, sport, obrazovanje, profesionalnu obuku, izlaske uz
pratnju, te mogunost upranjavanja odgovarajuih aktivnosti po slobodnom izboru.

35
iii) zatvorenici sa poremeajima linosti
68.
Meu pacijentima zatvorske zdravstvene slube postoji uvijek izvjestan procenat
neuravnoteenih pojedinaca na rubu drutvenog poretka, sa istorijom porodinih trauma,
dugotrajne ovisnosti o drogama, sukoba sa vlastima ili drugih drutvenih neprilika. Oni mogu
biti nasilni, sa rizikom samoubistva ili karakterizirani neprihvatljivim seksualnim ponaanjem,
i veim su dijelom vremena nesposobni za samokontrolu ili za brigu o sebi.
69.
Potrebe ovih zatvorenika nisu zapravo zdravstvene prirode, ali zatvorski lijenik
moe promicati pripremu socio-terapijskih programa za njih, u zatvorskim jedinicama koje su
organizirane poput onih u iroj drutvenoj zajednici i koje su pod briljivom paskom.
Takve jedinice mogu smanjiti osjeaj ponienja, samoprezira i mrnje kod ovih
zatvorenika, dati im osjeaj odgovornosti i pripremiti ih za drutvenu reintegraciju. Druga
neposredna prednost programa ove vrste je ta da oni podrazumijevaju i aktivno uee i
preuzimanje obveza od strane zatvorskog osoblja.
iv) zatvorenici za koje je produeno liavanje slobode nesvrsishodno
70.
Tipini primjeri ove vrste zatvorenika su osobe sa fatalnom zdravstvenom
prognozom na kratak rok, osobe koje boluju od tekih bolesti koje se ne mogu uinkovito
lijeiti u zatvorskim uslovima, osobe sa tekim invaliditetom i osobe u poodmaklom dobu.
Produljeno liavanje slobode takvih osoba u zatvorskom okruenju moe stvoriti
nepodnoljivu situaciju. U ovakvim sluajevima, na zatvorskom je lijeniku da uputi izvjetaj
nadlenim vlastima u cilju traenja odgovarajuih alternativnih rjeenja.
f.

Profesionalna neovisnost

71.
Osoblje koje prua zdravstvenu zatitu u bilo kojem zatvoru je osoblje pod
moguim rizikom. Njihova obaveza za brigu o svojim pacijentima (bolesnim zatvorenicima)
moe esto doi u sukob sa obzirima zatvorske uprave i sigurnosti. Ovo ih moe dovesti u
situaciju tekih etikih dvojbi i izbora. Kako bi se garantirala njihova neovisnost u pogledu
pitanja zdravstvene zatite, CPT smatra vanim da takvo osoblje u najveoj moguoj mjeri
djeluje u skladu sa prevladavajuim nainima pruanja zdravstvene zatite u zajednici na
slobodi.
72.
Bez obzira na formalno stajalite zatvorskog lijenika pri obavljanju svoje
aktivnosti, njegove medicinske odluke moraju biti voene iskljuivo medicinskim kriterijima.
Kvaliteta i uinkovitost zdravstvenog rada trebali bi biti procjenjivani od strane
kvalificiranih zdravstvenih vlasti. Slino tome medicinske vlasti bi trebale upravljati
sredstvima koja im stoje na raspolaganju, a ne tijela koja su nadlena za sigurnost ili
administrativne poslove.

36
73.
Zatvorski lijenik djeluje kao lini pacijentov lijenik. Shodno tome, u interesu
garantiranja ouvanja odnosa lijenik/pacijent, od njega se ne smije traiti izdavanje potvrde o
stanju pacijenta da podnese kaznu. On isto tako ne smije obavljati tjelesne pretrese ili
preglede koje zatrai neki organ vlasti, osim u hitnim sluajevima kada se ne moe pozvati ni
jednog drugog lijenika.
74.
Treba takoe primijetiti da je profesionalna sloboda zatvorskog lijenika ograniena
samom zatvorskom situacijom: on ne moe slobodno birati svoje pacijente, budui da
zatvorenici nemaju nikakve druge zdravstvene alternative na raspolaganju. Njegova
profesionalna obveza postoji i dalje, ak i u onim sluajevima kada pacijent kri zdravstvena
pravila ili kada pribjegava prijetnjama ili nasilju.
g.

Profesionalna strunost

75.
Zatvorski lijenici i medicinske sestre moraju posjedovati struno znanje koje im
omoguuje bavljenje posebnim oblicima zatvorske patologije, kao i prilagoenje svojih
metoda lijeenja uslovima zatvora.
Treba posebno razvijati profesionalne stavove usmjerene ka spreavanju nasilja,
odnosno, ukoliko je potrebno, obuzdavanju nasilja.
76.
Kako bi se osigurala prisutnost dovoljnog broja osoblja, medicinskim sestrama
esto pomau zdravstveni pomonici, od kojih se neki biraju meu zatvorskim slubenicima.
Kvalificirano osoblje treba drugima prenositi neophodna iskustva i periodino pratiti i
usklaivati znanje sa najnovijim saznanjima.
U pojedinim sluajevima se i samim zatvorenicima dozvoljava da rade kao
zdravstveni pomonici. Nema sumnje da je prednost takvog pristupa u tome to odreenom
broju zatvorenika to omoguuje bavljenje korisnim poslom. Bez obzira na to, ovome treba
pribjei samo u krajnjoj nudi. Nadalje, zatvorenici nikada ne smiju biti ukljueni u
raspodjelu lijekova.
77.
Konano, CPT smatra da specifine odlike pruanja zdravstvene zatite u
zatvorskom okruenju opravdavaju uvoenje priznate strune specijalizacije, kako za ljekare
tako i za medicinske sestre, na osnovu postdiplomske obuke i redovitog obuavanja u slubi.

37

III.

Psihijatrijske ustanove

Prisilni smjetaj u psihijatrijskim ustanovama

Izvod iz 8.Opeg izvjetaja [CPT/Inf (98) 12]
A.

Prethodne napomene

25.
CPT je pozvan ispitati tretman svih kategorija osoba lienih slobode od strane
dravnih vlasti, ukljuujui i onih osoba koje imaju problema sa duevnim zdravljem. Shodno
tome, Komitet esto posjeuje psihijatrijske ustanove razliitih vrsta.
Posjeene ustanove ukljuuju duevne bolnice u kojima su, osim pacijenata koji su
tu dobrovoljno, smjetene i osobe koje su prisilno hospitalizirane u skladu sa postupcima
graanskog prava, kako bi tu bile podvrgnute psihijatrijskom lijeenju. CPT takoe posjeuje
objekte (specijalne bolnice, posebna odjeljenja u civilnim bolnicama, itd.) za osobe iji je
prijem u psihijatrijsku ustanovu naloen u okviru kaznenih postupaka. CPT takoe posveuje
veliku panju psihijatrijskim objektima za zatvorenike kod kojih se duevna bolest razvila
tokom boravka u zatvoru, bilo da su smjeteni unutar zatvora ili u civilnim psihijatrijskim
ustanovama.
26.
Prilikom ispitivanja problema zdravstvenih slubi u 3. Opem izvjetaju (vidjeti
CPT/Inf (93) 12, odlomci 30 do 77), CPT je ustanovio niz opih kriterija kojima se rukovodio
u svom radu (pristup lijeniku; jednakost njege; pacijentov pristanak i povjerljivost;
preventivna zdravstvena zatita; profesionalna neovisnost i profesionalna strunost). Ovi
kriteriji se takoe primjenjuju i na prisilni smjetaj u psihijatrijske ustanove.
U odjeljcima koji slijede, opisuju se neka od specifinih pitanja kojima se bavio
CPT u pogledu osoba koje su prisilno smjetene u psihijatrijske ustanove1. Komitet se nada da
e na ovaj nain unaprijed dati jasne naznake dravnim vlastima o svojim stajalitima u
pogledu tretmana takvih osoba; Komitet pozdravlja sve primjedbe u vezi ovog odjeljka svog
Opeg izvjetaja.

Komiteta.

U vezi psihijatrijske njege zatvorenika, treba takoer vidjeti odjeljke 41-44 3. Opeg izvjetaja

38
B.

Spreavanje zlostavljanja

27.
Imajui u vidu nadlenost CPT-a, njegov prvi prioritet prilikom posjete
psihijatrijskoj ustanovi je da utvrdi da li postoje naznake namjernog zlostavljanja pacijenata.
Takve se naznake se rijetko nalaze. Openitije gledano, CPT eli zabiljeiti portvovne
napore pri njezi pacijenata, uoene kod velikog dijela osoblja u veini psihijatrijskih ustanova
koje su posjetile njegove delegacije. Ovakva situacija je u datoj prilici tim vie za pohvalu s
obzirom na mali broj osoblja i oskudna sredstva koja im stoje na raspolaganju.
Usprkos gorenavedenom, vlastita zapaanja CPT-a sa lica mjesta, kao i izvjetaji
primljeni iz drugih izvora, ukazuju da u psihijatrijskim ustanovama s vremena na vrijeme ipak
dolazi do namjernog zlostavljanja pacijenata. U daljem tekstu e se razmotriti niz pitanja koja
su usko vezana sa pitanjem spreavanja maltretiranja (npr. sredstva obuzdavanja; procedure
ulaganja pritubi; kontakt sa vanjskim svijetom; vanjski nadzor). Meutim, na ovom mjestu
treba dati izvjesne napomene u poglededu izbora i nadzora osoblja.
28.
Rad sa mentalno oboljelima i mentalno hendikepiranima uvijek predstavlja ozbiljnu
zadau za sve kategorije angairanog osoblja. S tim u vezi, treba napomenuti da
zdravstvenom osoblju u psihijatrijskim ustanovama u njihovom svakodnevnom radu esto
pomau zdravstveni pomonici; nadalje, u nekim ustanovama se velikom broju uposlenih
povjeravaju zadaci u pogledu sigurnosti. Informacije kojima raspolae CPT ukazuju da u
sluajevima zlostavljanja od strane osoblja u psihijatrijskim ustanovama, to maltretiranje
obino vri pomono osoblje, a ne medicinsko ili struno osoblje za zdravstvenu njegu.
Imajui u vidu teku prirodu njihovog posla, od kljune je vanosti da pomono
osoblje bude paljivo izabrano i da dobije odgovarajuu obuku, kako prije preuzimanja svojih
dunosti tako i tokom obuke u slubi. Nadalje, tokom izvravanja svojih radnih obveza, to
osoblje mora biti paljivo nadzirano i podvrgnuto rukovoenju od strane strunog
zdravstvenog osoblja.
29.
U nekim je zemljama CPT naiao na praksu da se izvjesni pacijenti ili zatvorenici iz
susjednih zatvorskih ustanova koriste kao pomono osoblje u psihijatrijskim objektima.
Komitet ima ozbiljnih zamjerki ovom pristupu, koji bi trebalo smatrati kao mjeru kojoj se
pribjegava samo u sluaju krajnje nude. Ukoliko nije mogue izbjei takvo to, aktivnosti tih
osoba moraju biti neprekidno nadzirane od strane struno osposobljenog zdravstvenog
osoblja.
30.
Takoer je od sutinske vanosti da budu ustanovljene odgovarajue procedure
kako bi se zatitili odreeni psihijatrijski pacijenti od drugih pacijenata koji bi ih mogli
pozlijediti. Ovo, izmeu ostalog, zahtijeva prisustvo odgovarajueg broja osoblja u svakom
trenutku, ukljuujui tu i tijekom noi i vikenda. Nadalje, treba iznai specifina rjeenja za
posebno ugroene pacijente; na primjer, mentalno hendikepirani i/ili mentalno poremeeni
adolescenti ne bi smjeli biti smjeteni skupa sa odraslim pacijentima.

39
31.
Pravilan nadzor svih kategorija osoblja od strane uprave moe takoe znaajno
doprinijeti spreavanju zlostavljanja. Oito je da jasna poruka mora biti upuena ukazujui na
to da fiziko ili psiholoko zlostavljanje pacijenata nije prihvatljivo i da e se s time
obraunati na vrlo strog nain. Openitije gledano, rukovodee osoblje mora osigurati okruje
gdje je terapijska uloga osoblja u psihijatrijskim ustanovama primarna u odnosu na sigurnosne
aspekte.
Slino tome, pravila i praksa koje bi mogle stvoriti atmosferu napetosti izmeu
osoblja i pacijenata moraju biti razmotrena i prikladno izmjenjena. Odreivanje novanih
kazni osoblju u sluaju kada neki pacijent pobjegne je upravo ona vrsta mjere koja moe imati
negativan uinak na etiku koja vlada unutar psihijatrijske ustanove.
C.

ivotni uslovi i lijeenje pacijenata

32.
CPT paljivo ispituje ivotne uslove pacijenata i njihovo lijeenje; neodgovarajue
mjere u ovom podruju mogu vrlo brzo dovesti do situacija koje se mogu oznaiti kao
neljudsko i poniavajue postupanje. Cilj bi trebao biti osiguravanje takvih materijalnih
uslova koji omoguavaju lijeenje i dobrobit pacijenata; odnosno, psihijatrijskim rjenikom,
pozitivno terapijsko okruenje. Ovo je od vanosti ne samo za pacijente nego takoer i za
osoblje koje radi u psihijatrijskim ustanovama. Nadalje, moraju biti obezbijeeni
odgovarajue lijeenje i njega, kako psihijatrijska tako i somatska; u vezi principa jednakosti
njege, medicinsko lijeenje i zdravstvena njega koja se obezbjeuje osobama prisilno
smjetenim u psihijatrijske ustanove moraju biti slini lijeenju i njezi pruenim dobrovoljnim
psihijatrijskim pacijentima.
33.
Kvaliteta uslova ivota i lijeenja pacijenata neizbjeno u velikoj mjeri ovisi o
raspoloivim sredstvima. CPT shvaa da u vrijeme ozbiljnih ekonomskih potekoa izvjesna
rtvovanja su neminovna, ukljuujui tu i u zdravstvenim ustanovama. Meutim, u svjetlu
injenica ustanovljenih tokom nekih posjeta, Komitet eli naglasiti da osiguranje osnovnih
ivotnih potreba mora uvijek biti obezbjeeno u ustanovama gdje se nalaze osobe koje su pod
skrbi drave i/ili koje ona uva. Ovo ukljuuje opskrbu dovoljno hrane, odgovarajue grijanje
i odjeu, kao i odgovarajuu terapiju.
ivotni uslovi
34.
Stvaranje pozitivnog terapijskog okruenja znai prije svega pruanje dovoljno
ivotnog prostora po pacijentu, kao i odgovarajue osvjetljenje, grijanje i prozraivanje,
odravanje ustanove u zadovoljavajuem stanju i ispunjenje zahtjeva bolnike higijene.
Naroitu panju treba posvetiti ureenju prostora, kako soba za pacijente tako i
dijelova za rekreaciju, kako bi pacijenti u dobro osmiljenom okruenju njime bili pozitivno
potaknuti. Vrlo je poeljno obezbijediti stolove uz krevet kao i ormare, a pacijentima bi
trebalo biti dozvoljeno da zadre odreene line stvari (fotografije, knjige, itd.). Treba takoer
podvui vanost toga da pacijentima bude dat neki prostor koji mogu zakljuati, kako bi tu

40
uvali svoje osobne stvari; propust da im se prui takva pogodnost moe naruiti pacijentov
osjeaj sigurnosti i autonomije.
Nuniki prostor mora omoguiti pacijentima izvjesnu privatnost. Nadalje, treba
posvetiti odgovarajuu panju potrebama starih i/ili hendikepiranih pacijenata s tim u vezi; na
primjer, toaleti koji su tako napravljeni da ne omoguavaju korisniku da sjedne nisu pogodni
za navedene pacijente. Slino tome, treba osigurati osnovnu bolniku opremu koja
omoguava osoblju da prui odgovarajuu njegu (ukljuujui i linu higijenu) osobama
vezanim za krevet; odsustvo takve opreme moe dovesti do vrlo nezadovoljavajuih uslova za
ivot.
Takoer treba rei da praksa koju je CPT primijetio u nekim psihijatrijskim
ustanovama gdje su pacijenti stalno obueni u pidame/spavaice ne doprinosi jaanju
identiteta linosti i samopotovanja. Omoguavanje oblaenja po osobnom ukusu trebalo bi
predstavljati dio terapijskog procesa.
35.
Ishrana pacijenata predstavlja drugi vid njihovih ivotnih uslova od velikog znaaja
za CPT. Hrana ne samo da mora biti odgovarajua u pogledu kvalitete i njene koliine, nego
takoe mora biti data pacijentima pod zadovoljavajuim uslovima. Mora postojati neophodna
oprema koja obezbjedjuje serviranje hrane na odgovarajuoj temperaturi. Nadalje, moraju se
omoguiti pristojni uslovi za obrok; s tim u vezi, treba naglasiti da omoguavanje pacijentima
da obavljaju radnje iz svog svakodnevnog ivota kao to je ishrana uz pomo odgovarajueg
pribora, sjedei za stolom predstavlja osnovni dio programa psihosocijalne rehabilitacije
pacijenata. Slino tome, nain na koji je hrana izloena ne smije biti zanemaren.
Takoer trebaju biti uzete u obzir i posebne potrebe invalidnih osoba u pogledu
ishrane.
36.
CPT takoe eli nedvosmisleno izraziti podrku pojavi zatvaranja spavaonica
velikog kapaciteta u psihijatrijskim ustanovama, tendenciji koja je primijeena u nekoliko
zemalja; takvi objekti jedva da su ukorak sa standardima moderne psihijatrije. Obezbjeivanje
smjetaja u malim grupama predstavlja kljuni faktor u ouvanju/vraanju dostojanstva
pacijentu, te takoer predstavlja kljuni element svake strategije psiholoke i drutvene
rehabilitacije pacijenata. Smjetajne strukture ovog tipa takoer olakavaju grupiranje
pacijenata u odgovarajue kategorije u terapijske svrhe.
Slino tome, CPT podrava pristup, koji se u sve veoj mjeri usvaja, da se
pacijentima koji to ele omogui odlazak u njihove sobe tokom dana, umjesto da budu
primorani ostati na okupu sa drugim pacijentima u zajednikim prostorijama.

41
lijeenje
37.
Psihijatrijsko lijeenje mora biti zasnovano na individualiziranom pristupu, koji
podrazumijeva sastavljanje posebnog plana lijeenja za svakog pacijenta. To lijeenje mora
ukljuivati iroki spektar rehabilitacijskih i terapijskih aktivnosti, ukljuujui radnu terapiju,
grupnu terapiju, individualnu psihoterapiju, umjetnike, dramske, muzike i sportske
aktivnosti. Pacijenti moraju imati redovit pristup odgovarajue opremljenim prostorijama za
rekreaciju, te imati mogunost boravka na otvorenom svakog dana; takoer je poeljno
omoguiti im naobrazbu i odgovarajui rad.
CPT je i u previe sluajeva naao da su ovi osnovni sastojci djelotvornog psihosocijalnog rehabilitacionog tretmana nerazvijeni ili da ak potpuno nedostaju, te da se
lijeenje pacijenata u biti sastoji od farmakoterapije. Ovakva situacija moda proizlazi od
nedostatka odgovarajue obuenog osoblja i od odgovarajuih pogodnosti, ili je moda ishod
preivjele filozofije lijeenja, zasnovane na zatvaranju pacijenata.
38.
Naravno, psihofarmakoloka terapija esto ini neophodni dio lijeenja pacijenata
sa duevnim poremeajima. Moraju biti uspostavljeni takvi postupci kojima se osigurava da
se propisana terapija zaista i prua, te da bude omogueno redovno snabdijevanje
odgovarajuim lijekovima. CPT e takoe paljivo pratiti da li postoje bilo kakve naznake
zloupotrebe lijekova.
39.
Elektrook terapija (ET) predstavlja priznatu formu lijeenja psihijatrijskih
pacijenata koji boluju od specifinih poremeaja. Meutim, ET se mora uklopiti u plan
lijeenja datog pacijenta, te mora biti praena odgovarajuim mehanizmima zatite.
CPT je naroito zabrinut kada se susretne sa pojavom primjene ET u
nemodificiranoj formi (tj. bez anestetika i miorelaksanata); ovakav pristup se ne moe vie
smatrati prihvatljivim u modernoj psihijatrijskoj praksi. Osim opasnosti od fraktura i drugih
nepoeljnih posljedica po zdravlje, sam proces kao takav je poniavajui kako za same
pacijente tako i za osoblje u pitanju. Shodno tome, ET mora biti primjenjena u modificiranoj
formi.
ET se mora primijenjivati izvan vidnog dometa ostalih pacijenata (po mogunosti
u sobi koja je odvojena i opremljena za tu svrhu), od strane osoblja koje je posebno obueno
za ovu vrstu lijeenja. Nadalje, pribjegavanje ET se mora detaljno zabiljeiti u posebnoj
knjizi. Jedino na taj nain se svaka vrsta nepoeljne prakse moe jasno identificirati od strane
rukovodstva bolnice i o tome razgovarati sa osobljem.
40.
Redovne provjere pacijentovog stanja zdravlja i svih propisanih lijekova
predstavljaju drugi temeljni zahtjev. Ovo, izmeu ostalog, omoguava da se donesu odluke
zasnovane na dovoljno informacija u vezi mogueg otputanja iz bolnice ili premjetanja u
manje restriktivno okruje.

42
Svakom pacijentu mora biti otvoren osobni i povjerljivi medicinski dosije. On mora
obuhvaati dijagnostike informacije (ukljuujui i rezultate svih specijalnih pretraga kojima
je pacijent bio podvrgnut), kao i tekuu evidenciju pacijentovog mentalnog i somatskog stanja
zdravlja, te njegovog lijeenja. Pacijent mora biti u mogunosti imati uvida u svoj dosije,
osim ukoliko to nije preporuljivo sa terapijskog gledita, te da moe zahtijevati da
informacije koje taj dosije sadri budu dostupne njegovoj obitelji ili advokatu. Nadalje, u
sluaju premjetaja, ovaj dosije mora biti proslijeen lijenicima u prijemnoj ustanovi; u
sluaju otputanja, dosije treba proslijediti uz pristanak pacijenta lijeniku van ustanove
koju pacijent naputa.
41.
U principu pacijenti moraju biti u mogunosti dati slobodan pristanak na lijeenje,
zasnovan na dovoljno informacija. Prijem neke osobe u psihijatrijsku ustanovu na prisilnoj
osnovi ne smije biti tumaen tako kao da ovlauje na lijeenje bez njegovog pristanka. Iz
toga slijedi da svaki sposoban pacijent, bilo da je tu prisilno ili ne, mora imati mogunost da
odbije lijeenje ili bilo koju drugu medicinsku intervenciju. Svako odstupanje od ovog
osnovnog principa mora biti zasnovano na zakonu i odnositi se iskljuivo na jasno i strogo
definirane izuzetne okolnosti.
Naravno, pristanak na lijeenje se moe odrediti slobodnim i zasnovanim na
dovoljno informacija samo ako je utemeljen na potpunim, tanim i razumljivim
informacijama o stanju pacijenta i predloenom lijeenju; opisati ET kao terapiju snom
predstavlja primjer nedovoljne i netane informacije o tom lijeenju. Shodno tome, svim
pacijentima treba sistematski pruiti relevantne informacije o njihovom stanju i predloenom
lijeenju koje im se odreuje. Relevantne informacije (rezultati pretraga, itd.) moraju takoe
biti date i nakon lijeenja.
D.

Osoblje

42.
Osposobljenost kadrovima mora biti odgovarajua u smislu broja, vrste osoblja
(psihijatri, lijenici ope prakse, medicinske sestre, psiholozi, radni terapeuti, socijalni
radnici, itd.), te iskustva i strune osposobljenosti. Nedostaci u kadrovskoj osposobljenosti
esto ozbiljno osujeuju pokuaje da se pacijentima osiguraju aktivnosti na nain kako je to
opisano u odjeljku 37; nadalje, to moe dovoditi do situacije visokog rizika za pacijente, bez
obzira na sve dobre namjere i iskrene napore osoblja u slubi.
43.
U nekim zemljama, CPT je bio posebno iznenaen malim brojem kvalificiranih
psihijatrijskih sestara meu medicinskim osobljem psihijatrijskih ustanova, kao i nedostatkom
osoblja koje bi bilo osposobljeno za vodjenje aktivnosti socijalne terapije (posebice
nedostatkom radnih terapeuta). Razvoj specijalizirane obuke za psihijatrijsku njegu i vei
naglasak na socijalnoj terapiji mogu imati znatnog utjecaja na kvalitet zdravstvene njege. Ovo
moe dovesti do stvaranja takvog terapijskog ambijenta koji bi bio manje zasnovan na fizikoj
i medikamentoznoj terapiji.

43
44.
U jednom od ranijih odjeljaka (28 do 31) ve je dat niz napomena u vezi pitanja
osoblja, a naroito pomonog osoblja. Meutim, CPT takoer posveuje veliku panju
stavovima lijenika i drugog osoblja koje njeguje pacijente. Komitet e traiti potvrdu o
iskrenoj zainteresiranosti za uspostavljanje terapijskog odnosa sa pacijentima. On e takoe
provjeravati da li se zanemaruju pacijenti koji se smatraju neugodnim ili bez mogunosti
rehabilitacije.
45.
Kao i kod svih drugih zdravstvenih slubi, vano je da se razliite kategorije osoblja
koje radi u psihijatrijskoj jedinici redovno sastaju i formiraju tim pod vostvom glavnog
lijenika. Ovo omoguuje da se identificiraju svakodnevni problemi, da se o njima raspravlja,
te da osoblju budu date upute. Nedostatak takvih mogunosti moe dovesti do frustracije i
zlovolje meu osobljem.
46.
Vanjska stimulacija i potpora su takoe neophodni kako bi se osiguralo da osoblje
psihijatrijskih ustanova ne postane previe izolirano. S tim u vezi, vrlo je poeljno da takvom
osoblju budu ponuene mogunosti za obuku izvan vlastite ustanove, kao i mogunosti za
dodjelu na rad nekoj drugoj psihijatrijskoj ustanovi. Slino tome, treba potaknuti prisustvo
neovisnih osoba (npr. studenata i istraivaa), kao i vanjskih tijela (vidjeti odjeljak 55).
E.

Sredstva za obuzdavanje

47.
U bilo kojoj psihijatrijskoj ustanovi moe se javiti potreba za obuzdavanjem
uznemirenih i/ili nasilnih pacijenata. Ovo je oblast koju CPT prati sa osobitom panjom,
zbog mogunosti zloupotrebe i zlostavljanja.
Obuzdavanje pacijenata mora biti predmetom jasno definirane politike. Ta politika
mora nedvosmisleno istaknuti da poetni pokuaji da se obuzdaju uznemireni ili nasilni
pacijenti moraju koliko god je to mogue biti ne-fizike prirode (npr. verbalne upute), a u
sluaju kad je fiziko obuzdavanje pacijenata neophodno, ono se u principu mora ograniiti
na manuelnu kontrolu.
Osoblje u psihijatrijskim ustanovama mora biti obueno u tehnikama kako nefizikog tako i manuelnog obuzdavanja uznemirenih ili nasilnih pacijenata. Posjedovanje
takvih vjetina omoguuje osoblju da izabere najprikladniji odgovor kada se suoi sa tekim
situacijama, pri emu se u znaajnoj mjeri smanjuje opasnost od povreivanja pacijenata i
osoblja.
48.
Pribjegavanje instrumentima fizikog sputavanja (remenje, "luake koulje", itd.)
je veoma rijetko opravdano i mora uvijek biti izriito naloeno od strane lijenika ili se o
tome lijenik mora odmah obavijestiti u svrhu traenja njegovog odobrenja. Ukoliko se,
iznimno, pribjegne instrumentima fizikog sputavanja, ti instrumenti moraju biti uklonjeni
im to bude mogue; oni nikada ne smiju biti primjenjeni, odnosno njihova primjena
produena, kao vrsta kazne.

44
CPT je povremeno nailazio na psihijatrijske pacijente na koje su bili primjenjivana
sredstva fizikog sputavanja tokom vie dana; CPT mora istaknuti da takvo stanje stvari ne
moe imati bilo kakvog terapijskog opravdanja i, po njegovom miljenju, predstavlja
zlostavljanje.
49.
Ovdje se takoer treba osvrnuti i na izdvajanje u samicu (zatvaranje pacijenta
samog u sobi) nasilnih ili na drugi nain neukrotivih pacijenata, postupak kojeg psihijatrija
pozna ve dugo.
U suvremenoj psihijatrijskoj praksi postoji jasna tendencija nastojanja da se
izbjegne usamljenje (na pr. izdvajanje osobe same u sobu) i CPT sa zadovoljstvom biljei da
se ova praksa ve ukida u mnogim zemljama. Dok god se usamljenje i dalje primjenjuje, ono
mora biti predmetom detaljno izraene politike, kojom se posebno navode: vrste sluajeva u
kojima se izdvajanje moe koristiti; ciljevi koji se ele postii; trajanje i potreba za redovitom
revizijom postupka; postojanje prikladnog ljudskog kontakta; potreba da osoblje bude
posebno paljivo.
Usamljenje se ne smije nikada koristiti kao kazna.
50.
Svaki sluaj fizikog obuzdavanja pacijenta (manuelna kontrola, koritenje
sredstava fizikog sputavanja, usamljenje) mora biti zabiljeeno u posebnoj evidenciji
ustanovljenoj u tu svrhu (kao i u pacijentovom zdravstvenom kartonu). Upis u evidenciju
mora ukljuiti vrijeme kada je ta mjera zapoeta i kada je okonana, okolnosti sluaja, razloge
za pribjegavanje toj mjeri, ime lijenika koji je naredio ili odobrio tu mjeru i opis svih
moguih ozljeda pacijenta ili osoblja.
Ovim se u velikoj mjeri olakava kako nadzor nad takvim sluajevima, tako i
pregled stepena proirenosti slinih pojava.
F.

Mehanizmi zatite u kontekstu prisilnog smjetaja

51.
Zbog njihove posebne ugroenosti, duevno bolesnima i duevno zaostalima
potrebno je posvetiti mnogo panje kako bi se sprijeio bilo koji oblik ponaanja odnosno
izbjegao svaki previd koji bi ugrozio njihovu dobrobit. Iz toga slijedi da prisilan smjetaj u
psihijatrijsku ustanovu mora uvijek biti praen odgovarajuim mehanizmima zatite. Jedan od
najvanijih slobodan pristanak na lijeenje, zasnovan na dovoljno informacija bio je ve
ranije istaknut (vidi odlomak 41).

45
poetna odluka o smjetaju
52.
Postupak na osnovu kojeg se donosi odluka o prisilnom smjetaju mora nuditi
garancije neovisnosti i nepristranosti, kao i objektivnog klinikog vjetaenja.
U sluaju prisilnog smjetaja civilnog karaktera, u mnogim zemljama odluku o
smjetaju moraju donijeti sudske vlasti (ili je te vlasti moraju potvrditi u kratkom roku),
uzimajui psihijatrijska miljenja u obzir. Meutim, ne predviaju sve zemlje automatsko
ukljuivanje sudskih vlasti u poetnu odluku o smjetaju. Preporuka Komiteta ministara br. R
(83) 2 o pravnoj zatiti osoba koje boluju od mentalnih poremeaja, a koje su prisilno
smjetene u psihijatrijsku ustanovu, predvia oba pristupa (iako uspostavlja posebne garancije
u sluaju da se odluka o smjetaju povjerava ne-sudskim vlastima). Parlamentarna skuptina
je bez obzira na to ponovo otvorila raspravu o ovoj temi putem svoje Preporuke 1235 (1994)
o psihijatriji i ljudskim pravima, zahtjevajui da odluke u vezi prisilnog smjetaja donosi
sudac.
U svakom sluaju, osoba koja je prisilno smjetena u psihijatrijsku ustanovu od
strane ne-sudskih vlasti mora imati pravo pokretanja sudskog postupka na osnovi kojeg e o
zakonitosti liavanja slobode te osobe odluivati sud po ubrzanom postupku.
Mehanizmi zatite tokom smjetaja
53.
Po prijemu, svakom pacijentu, kao i njegovoj obitelji, treba biti data uvodna broura
u kojoj se izlae funkcioniranje date ustanove, kao i pacijentova prava. Svakom pacijentu koji
nije u stanju razumijeti ovu brouru treba na prikladan nain pomoi.
Nadalje, kao i na svakom drugom mjestu liavanja slobode, djelotvoran postupak
ulaganja pritubi predstavlja osnovni mehanizam zatite protiv zlostavljanja u psihijatrijskim
ustanovama. Moraju postojati posebna rjeenja kojima se omoguuje pacijentima da ulau
formalne pritube jasno oznaenom tijelu i da komuniciraju u povjerenju sa odgovarajuim
vlastima van te ustanove.
54.
Odravanje kontakta sa vanjskim svijetom je od sutinske vanosti, ne samo u svrhu
spreavanja zlostavljanja, nego takoer i sa terapijskog stanovita.
Pacijenti moraju biti u mogunosti da alju i primaju potu, da imaju pristup
telefonu, te da primaju posjete svoje rodbine i prijatelja. Mora im se takoe osigurati
povjerljiv kontakt sa lijenikom.
55.
CPT takoer pridaje veliku vanost tomu da se psihijatrijske ustanove redovito
posjeuju od strane neovisnog vanjskog tijela (npr. suca ili nadzornog odbora), koje je
nadleno za kontrolu njege pacijenata. Ovo tijelo mora biti posebno ovlateno razgovarati sa
pacijentima nasamo, izravno primati sve njihove eventualne pritube, te uputiti potrebne
preporuke.

46
otputanje
56.
Prisilni smjetaj u psihijatrijsku ustanovu mora biti okonan im to vie ne zahtijeva
pacijentovo duevno stanje. Shodno tome, u redovnim vremenskim razmacima treba
preispitivati potrebu za takvim smjetajem.
Kada se prisilan smjetaj vri na odreeni period, te odluka o smjetaju obnavlja u
svjetlu psihijatrijskih injenica, takva revizija postupka proistjee ve iz samih uslova
smjetaja. Meutim, prisilni smjetaj moe biti i na neodreeno vrijeme, naroito u
sluajevima osoba koje su bile primljene u psihijatrijsku ustanovu na osnovu kaznenog
postupka i koje se smatraju opasnim. Ukoliko period prisilnog smjetaja nije posebno
naveden, mora se u redovitim intervalima vriti automatska revizija potrebe za produljenim
smjetajem u psihijatrijskoj ustanovi.
Osim toga, i sam pacijent mora biti u mogunosti da u razumnim vremenskim
razmacima zatrai od sudskih vlasti da preispitaju nunost smjetaja.
57.
I kada mu vie nije potreban prisilni smjetaj, pacijentu moe i nadalje biti potrebno
pruiti lijeenje i/ili zatieno okruenje izvan ustanove u kojoj je zadran. U svezi ovoga,
CPT je naao u nizu zemalja da pacijenti ije duevno stanje nije vie zahtijevalo boravak u
psihijatrijskoj ustanovi usprkos toga i dalje ostaju u tim ustanovama zbog nedostatka
odgovarajue njege/smjetajnih kapaciteta u vanjskoj zajednici. Stanje stvari u kojem osobe
ostaju liene slobode zbog nedostatka odgovarajuih vanjskih ustanova je krajnje
problematino.
G.

Zavrne napomene

58.
Organizaciona struktura zdravstvenih slubi za osobe sa psihijatrijskim
poremeajima se razlikuje od zemlje do zemlje i zasigurno je neto to svaka drava treba
odrediti na svoj nain. Bez obzira na to, CPT eli skrenuti panju na pojavu, koja se javlja u
nizu zemalja, ka smanjenju broja kreveta u velikim psihijatrijskim ustanovama i izgradnju
odjeljenja za duevno zdravlje u lokalnim zajednicama. Komitet smatra da je ovo povoljna
tendencija, pod uslovom da takve jedinice za duevno zdravlje osiguravaju zadovoljavajuu
kvalitetu njege.
Danas se uvelike smatra da velike psihijatrijske ustanove nose sa sobom znatnu
opasnost institucionaliziranja, kako za pacijente tako i za osoblje, i to u jo veoj mjeri ako su
smjetene na izoliranim lokacijama. Ovo moe imati tetan uinak na lijeenje pacijenata.
Mnogo je lake primjeniti programe njege koji se koriste cijelim nizom metoda psihijatrijskog
lijeenja ukoliko se to obavlja u malim jedinicama smjetenim u blizini velikih urbanih
centara.

47
Sredstva obuzdavanja u psihijatrijskim ustanovama za
odrasle
Izvodi iz esnaestog Opeg izvjetaja [CPT/Inf (2006) 35]
Prethodne napomene
36.
U svom osmom Opem izvjetaju za 1997. godinu, CPT se pozabavio pitanjem
prisilnog smjetaja u psihijatrijske ustanove za odrasle. U tom kontekstu, Komitet je iznio
cijeli niz napomena i komentara u vezi sa obuzdavanjem posebno uzrujanih i/ili nasilnih
pacijenata. Tijekom proteklih devet godina polemika o primjeni sredstava za obuzdavanje
pacijenata nije gubila na svojoj estini, a nositelji razliitih psihijatrijskih tradicija zalagali su
se i zalau se za alternativne pristupe u postupanju s takvim pacijentima.
U mnogim psihijatrijskim ustanovama povremeno se moe dogoditi da je nuno
pribjegavanje sredstvima kojima se ograniava sloboda kretanja uzrujanih i/ili nasilnih
pacijenata. Meutim, obzirom na moguu zloupotrabu i zlostavljanje, takva uporaba sredstava
za sputavanje pacijenata i dalje je predmet posebne brige CPT. Usljed toga delegacije koje
obilaze takve ustanove briljivo ispituju postupke i praksu koji se primjenjuju u pogledu
sputavanja pacijenata, kao i uestalost pribjegavanja takvim sredstvima. Sa aljenjem
moemo konstatirati da su u mnogim ustanovama koje smo posjetili prekomjerno pribjegava
takvim sredstvima za obuzdavanje.
CPT vjeruje da je sazrio trenutak da unekoliko proiri svoje nekadanje napomene o
ovoj temi i pozdravie sve komentare strunjaka-praktiara na ovaj odjeljak Opeg izvjetaja.
Napomene koje slijede sainjene su u tom duhu konstruktivnog dijaloga, a sve u nastojanju da
se pomogne zdravstvenom osoblju u obavljanju njegovih tekih zadataka i da se pacijentima
prui adekvatna njega.

48
Uopeno o upotrebi sredstava obuzdavanja
37.
Naelno gledano, bolnice bi trebale predstavljati sigurna mjesta kako za pacijente,
tako i za zdravstvene radnike. Psihijatrijski pacijenti trebaju biti lijeeni sa potovanjem i
dostojanstveno, i to na siguran, humani nain koji potuje njihov izbor i samoodreenje.
Odsustvo nasilja i zlouporaba, bilo osoblja nad pacijentima, bilo meu samim pacijentima,
predstavlja minimalni zahtjev.
Ipak, i pored toga, povremeno se moe dogoditi da je primjena fizike sile protiv
pacijenta neizbjena kako bi se pruila sigurnost i osoblju i samim pacijenatima. Stvaranje i
odravanje dobrih ivotnih uslova za pacijente, kao i odgovarajue zdravstvene klime to je
primarni zadatak uposlenih u bolnici podrazumijeva odsustvo svake agresije i nasilja meu
pacijentima i prema osoblju. Iz tog razloga od sutinskog je znaenja da osoblje bude na
odgovarajui nain obueno i da rukovodstvo bude sposobno da se na etiki ispravan nain
uhvati u kotac sa izazovom koji predstavlja jedan uznemireni i/ili nasilni pacijent.
38.
Moe se dogoditi da je linija koja razdvaja srazmjernu fiziku silu primijenjenu radi
kontrolisanja pacijenta od akata nasilja sasvim tanka. Ako se ta linija pree, to je esto
rezultat nespremnosti i neznanja, a ne zle namjere. U mnogim sluajevima osoblje
jednostavno nije adekvatno opremljeno da intervenira u suoenosti sa uznemirenim i/ili
agresivnim pacijentima.
Takoer treba naglasiti da su delegacije CPT utvrdile da se pribjegavanje
sredstvima za obuzdavanje pacijenata obino smanjuje u onim ustanovama u kojima je
rukovodstvo posebno aktivno i budno upravo kada je rije o odluivanju o tome da li e se
takva sredstva primijeniti.
Vrste sredstava obuzdavanja u upotrebi
39.
CPT je naiao na najrazliitije metode koje se primjenjuju radi kontrole uzrujanih
i/ili nasilnih pacijenata, i pritom je rije o metodama koje se mogu koristiti zasebno ili pak u
kombinaciji: Praenje u stopu (kada je netko od osoblja konstantno uz pacijenta i intervenira u
njegovim aktivnostima kada god je to nuno), manuelna kontrola, mehaniko sputavanje
pomou remena, luakih koulja ili zatvorenih postelja, hemijsko obuzdavanje (davanje
lijekova pacijentu protiv njegove/njene volje u cilju kontroliranja ponaanja) i izolacija
(prisilni smjetaj pacijenta u zatvorenu samicu). Ope je pravilo da metoda koja se bira kada
je rije o odreenom pacijentu treba biti najprimjerenija (meu onima koje su na
raspolaganju) situaciji u datom trenutku; na primjer, ne treba automatski pribjegavati
mehanikom ili hemijskom sputavanju u sluajevima kada krai period manuelne kontrole u
kombinaciji sa primjenom psiholokih sredstava za smirenje pacijenta moe biti sasvim
dovoljan.
Kao to se moe oekivati, primjena usmenog ubjeivanja (to jest, usmeno
obraanje pacijentu kako bi se on/ona umirili) jeste tehnika za koju bi se CPT uvek najradije

49
odluio, mada je, povremeno, nuno pribjei i drugim sredstvima kojima se izravno sputava
pacijentova sloboda kretanja.
40.
Izvjesna mehanika ogranienja, koja se jo uvijek mogu nai u nekim
psihijatrijskim bolnicama koje je CPT posjetio, apsolutno su neprimjerena toj svrsi i mogu se
nedvosmisleno smatrati poniavajuima. Lisice, metalni lanci i kreveti-kavezi svakako
spadaju u tu kategoriju; za njih nema valjanog mjesta u psihijatrijskoj praksi i trebalo bi ih
smjesta povui iz upotrebe.
Koritenje postelja sa mreom, koje je bilo rasprostranjeno u jednom broju zemalja
do prije samo nekoliko godina sada je, kako se ini, konstantno u opadanju. ak i u onih
nekoliko zemalja gde se ti kreveti i dalje koriste, to su sredstva kojima se sve rjee pribjegava.
To je pozitivan razvoj dogaaja i CPT bi elio podstai drave da i dalje ulau napore kako bi
jo vie smanjile uestalost koritenja takvih postelja.
41.
Ako se pribjegava hemijskim sredstvima kao to su sedativi, antipsihotici, hipnotici
i trankilizatori, treba koristiti iste mjere sigurnosti kao i kod mehanikih sredstava. Moraju se
neprestano imati na umu propratne pojave koje bi takvi lijekovi mogli izazvati kod odreenog
pacijenta, posebno onda kada se takvim lijekovima pribjegava u kombinaciji sa mehanikim
ogranienjem slobode kretanja ili izolacijom.
42.
Kada je rije o izolaciji, ta mjera nije nuno valjana alternativa primjeni
mehanikih, hemijskih ili drugih sredstava za sputavanje pacijenata. Stavljanje pacijenta u
izolaciju moe, kratkorono gledano, dovesti do njegovog umirenja, ali je poznato da takav
postupak moe izazvati i dezorijentiranost i anksioznost, bar kod nekih pacijenata. Drukije
reeno, smjetanje pacijenata u samicu bez primjene odgovarajuih, propratnih mjera
sigurnosti moe imati sasvim suprotan rezultat. CPT je zabrinut zbog tendencije uoene u
nekoliko psihijatrijskih bolnica da se rutinski pribjegava izolaciji pacijenata, bez oslanjanja na
druga sredstva obuzdavanja.
Kada obuzdavati pacijenta
43.
Ope je pravilo da obuzdavanje pacijenta treba biti samo posljednje sredstvo; to je
ekstremna mjera koja se primjenjuje kako bi se sprijeila neposredna povreda ili kako bi se
smanjila akutna uzrujanost i/ili nasilje.
U stvarnosti je, meutim, CPT esto u prilici utvrditi kako pacijente sputavaju, esto
pomou mehanikih fiksatora, elei ih na taj nain kazniti zbog onoga to se smatra loim
ponaanjem ili pak nastojei na taj nain dovesti do promjene u njihovom ponaanju.
tavie, u mnogim psihijatrijskim ustanovama koje je CPT posjetio, sputavanju i
ogranienju kretanja pacijenata pribjegava se zato to to odgovara uposlenom osoblju; na taj
nain se osiguravaju teki pacijenti dok se obavljaju drugi poslovi. Uobiajeno objanjenje
koje se pritom iznosi delegaciji CPT jeste da je, usljed nedostatka osoblja, nuno pribjei
obuzdavanju pacijenata.

50
Ovo je nezdravo rezoniranje. Za ispravnu primjenu sredstava za obuzdavanje na
valjan nain i u odgovarajuem okruenju potrebno je vie a ne manje medicinskog
osoblja, budui da je za svaki sluaj obuzdavanja nuno da po jedan zdravstveni radnik
direktno, lino i stalno obavlja nadzor nad pacijentom (vidjeti stav 50).
Pacijenti koji su dobrovoljno doli u psihijatrijsku ustanovu mogu se obuzdavati
samo ukoliko na to pristanu. Ukoliko se smatra da je primjena sredstava za obuzdavanje kod
dobrovoljnog pacijenta nuna, a pacijent na to ne pristane, onda treba preispitati njegov pravni
status.
44.
ta se moe uiniti da bi se sprijeila zloupotreba ili prekomjerna upotreba
sredstava za obuzdavanje? Prije svega, valja rei da je iskustvo pokazalo kako se u mnogim
psihijatrijskim ustanovama primjena sredstava za obuzdavanje, posebno onih mehanikih,
moe bitno smanjiti. U nekim zemljama su u tu svrhu sainjeni programi koji se, kako
izgleda, uspjeno ostvaruju, i nisu doveli do potrebe za poveanim koritenjem hemijskih
sredstava ili manuelne kontrole. Prema tome, postavlja se pitanje ne bi li, dugorono gledano,
bilo mogue postaviti za cilj potpuno (ili gotovo potpuno) iskorjenjivanje mehanikog
obuzdavanja pacijenata.
Od najveeg je znaaja da se u svakom pojedinanom sluaju upotrebe sredstava
obuzdavanja pacijenata pristupa iskljuivo uz doputenje lijenika ili da se, u najmanju ruku,
na takve situacije bez odlaganja skrene panja lijeniku, kako bi se zatrailo njegovo
doputenje za privremenu mjeru. Iskustvo CPT ukazuje na to da postoji sklonost da se
sredstvima za obuzdavanje pacijenata ee pribjegava ukoliko postoji unaprijed dato blanko
doputenje lijenika, umjesto da se odluke donose za svaki pojedinani sluaj (odnosno, od
situacije do situacije).
45.
Kada prestane hitna situacija koja je dovela do primjene sredstava za obuzdavanje,
pacijenta bi smjesta trebalo osloboditi. CPT, meutim, povremeno nailazi na pacijente koji su
danima bili mehaniki sputani. Nema nikakvog opravdanja za takvu praksu i ona, po
miljenju CPT, nije nita drugo do zlostavljanje.
Jedan od glavnih razloga opstanka ovakve prakse jeste to to je vrlo mali broj
psihijatrijskih ustanova razradio jasna pravila u kojima se regulire duljina perioda sputavanja
pacijenata. Psihijatrijske ustanove bi trebale razmotriti mogunost usvajanja pravila po kome
bi doputenje za primjenu mehanikih sredstava za sputavanje isteklo poslije odreenog
vremena, osim u sluaju da je lijenik izriito ne produlji. Lijenicima e postojanje takvog
pravila predstavljati snaan poticaj da osobno obiu sputanog pacijenta i provjere kakvo je
njegovo/njeno duevno i fiziko stanje.

51
46.
Onog trenutka kada su sa pacijenta skinuta sredstva za obuzdavanje, od sutinskog
je znaaja da se sa njim odmah razgovara. Lijeniku e to pruiti mogunost da objasni
razloge zbog kojih je ta mjera bila poduzeta i da na taj nain ublai psiholoku traumu koju je
pacijent iskusio, kao i da uspostavi dobar odnos na relaciji lijenik-pacijent. Pacijentu e
takav razgovor pruiti priliku da objasni svoja osjeanja prije no to se pribjeglo primjeni
sredstava za obuzdavanje i to moe pomoi kako samom pacijentu da pronikne u svoje
ponaanje, tako i medicinskom osoblju da ga shvati. Pacijent i zdravstveni djelatnici
zajedniki mogu pokuati iznai alternativna sredstva pomou kojih bi pacijent uspijevao sam
sebe kontrolirati i time najvjerojatnije sprijeiti budue ispade nasilja i naknadno
obuzdavanje.
Kako koristiti sredstva za obuzdavanje
47.
Tokom godina mnogi pacijenti su razgovarali sa delegacijama CPT o iskustvima
koja su stekli dok su bili obuzdavani. Pacijenti su neprestano ponavljali da smatraju da je sve
to poniavajue, a to osjeanje je povremeno jo vie pojaano nainom na koji se sredstva za
obuzdavanje primjenjuju.
Osoblje u psihijatrijskoj bolnici trebalo bi ponajvie voditi rauna o tome da uslovi i
okolnosti u svezi sa primjenom sredstava za obuzdavanje jo vie ne oteaju duevno i
tjelesno zdravlje pacijenta ija je sloboda kretanja na taj nain ograniena. To, izmeu
ostalog, podrazumijeva da prethodno propisani terapeutski tretman ne treba, koliko je god to
mogue, biti prekidan kao i da pacijenti koji ovise o odreenim supstancama trebaju dobiti
odgovarajua sredstva za uklanjanje apstinencijalnih simptoma. Pritom se ne bi smjela praviti
nikakva razlika u ovisnosti od toga da li su ti simptomi izazvani time to je pacijent lien
ilegalnih droga, nikotina ili nekih drugih supstanci koje izazivaju naviku.
48.
U cjelini gledano, mjesto na kome se pacijent obuzdava trebalo bi biti posebno
projektirano i opremljeno u te svrhe. Ono mora biti sigurno (na primjer, tu ne bi smjelo biti
nikakvog razbijenog stakla ili keramikih materijala) i moralo bi biti na odgovarajui nain
osvijetljeno i zagrijano, jer se samo tako moe stvoriti okruenje koje na pacijenta djeluje
umirujue.
Pored toga, pacijent koji je na taj nain sputan trebao bi biti primjereno odjeven i ne
bi smio biti izloen pogledima drugih pacijenata, osim ako on/ona to izriito ne trae ili u
sluaju da je rije o pacijentu za koga je poznato da vie voli biti u drutvu. U svim
okolnostima mora biti zajameno da ostali pacijenti ne mogu ni na koji nain povrijediti
pacijenta koji je sputan. Razumije se, osoblju koje primjenjuje sredstva za obuzdavanje na
nekom pacijentu nikako ne smiju pomagati drugi pacijenti.
Kada se ve mora pribjei sredstvima za obuzdavanje, njih treba upotrebljavati
struno, pomno vodei rauna da se ni na koji nain ne ugrozi zdravlje pacijenta ili da mu se
ne nanese bol. Vitalne funkcije pacijenta, kao to su disanje, sposobnost komunikacije,
mogunost da jede i pije niim ne smiju biti ugroene ili osujeene. Ako je pacijent sklon

52
ugrizima, pljuvanju ili sisanju, potencijalnu tetu treba izbjei na neki drugi nain, a ne tako
to e mu se prekriti usta.
49.
Ispravno obuzdavanje jednog uzrujanog ili nasilnog pacijenta nije nimalo lagan
zadatak za osoblje. Tu nije od sutinskog znaaja samo poetna edukacija, ve se moraju
redovito organizirati dodatni teajevi za osvjeavanje znanja. Takva se edukacija ne bi smjela
usredotoiti samo na davanje uputstava o tome na koji nain treba pravilno upotrijebiti
sredstva za obuzdavanje, ve bi ona, to je podjednako vano, morala omoguiti da osoblje
shvati na koji nain takvo sputavanje moe utjecati na pacijenta, kao i da naui voditi brigu o
pacijentu koji je sputan.
50.
Da bi sredstva za obuzdavanje pacijenata bila primijenjena na ispravan nain
potrebno je da postoji brojno osoblje. Na primjer, CPT smatra da onda kada su udovi
pacijenta vezani trakama ili remenima, struno obueni pripadnik zdravstvenog osoblja treba
biti neprestano prisutan kako bi se odrao taj nuni terapeutski savez i kako bi se pruila
pomo pacijentu. Takva pomo moe podrazumijevati praenje pacijenta do toaleta ili, u
izuzetnim sluajevima kada se fiksator ne moe skinuti na svega nekoliko minuta, pomaganje
pacijentu da uzme hranu.
Jasno je da video nadzor ne moe zamijeniti takvo stalno prisustvo zdravstvenog
osoblja. U sluajevima kada je pacijent izoliran, pripadnik osoblja moe biti izvan njegove
sobe, pod uslovom da ga pacijent vidi, kao i da taj zdravstveni radnik moe neprestano
promatrati pacijenta i uti ga.
Usvajanje sveobuhvatne politike rada vezane za obuzdavanje
51.
Svaka psihijatrijska ustanova treba imati sveobuhvatnu i briljivo razraenu politiku
obuzdavanja pacijenata. Od sutinskog je znaenja da i osoblje i uprava bolnice budu
angairani na razradi te politike i da pruaju potporu tom pothvatu. Takva politika treba jasno
staviti do znanja koja su to sredstva koja se mogu koristiti, u kakvim se okolnostima ona
mogu primijeniti, na koji se praktian nain primjenjuju, kakav je nadzor nuan i koje korake
treba poduzeti onog trenutka kada se ta mjera prekine.
Ta politika takoer treba sadrati odjeljke posveene drugim vanim pitanjima kao
to su edukacija osoblja, procedura ulaganja pritubi, interni i eksterni mehanizmi podnoenja
izvjetaja, kao i razgovor sa pacijentom poslije uklanjanja sredstava za obuzdavanje. Po
miljenju CPT jedna takva sveobuhvatna politika nije samo veoma vana podrka osoblju, ve
je ona i od pomoi da pacijenti i njihovi uvari ili staratelji shvate razloge zbog kojih se uope
pribjegava mjerama obuzdavanja.

53
Evidentiranje incidenata tokom obuzdavanja
52.
Iskustvo je pokazalo da detaljno i precizno evidentiranje svih sluajeva obuzdavanja
pacijenata moe pruiti bolnikoj upravi uvid u uestalost tih pojava i omoguiti joj da, gdje
god je to primjereno, poduzme mjere za smanjenje te uestalosti.
Bilo bi najbolje otvoriti poseban registar u koji e se upisivati svi sluajevi u kojima
se pribjeglo sredstvima za obuzdavanje. To je samo dodatak, pored evidencije koja se ve
vodi u osobnom medicinskom kartonu svakog pacijenta. U registar treba unijeti podatke o
vremenu kada je mjera primijenjena i trenutku kada je ona okonana; okolnostima pod kojima
se toj mjeri pribjeglo; razlozima koji su je prouzroili; treba navesti ime lijenika koji je
naloio ili dopustio takvu mjeru; konano, treba navesti eventualne povrede koje su pretrpjeli
pacijenti ili pripadnici bolnikog osoblja. Pacijentima treba omoguiti da i sami unose
komentare u registar i o tome ih treba obavijestiti; na svoj zahtjev trebali bi dobiti kopiju
svega to je u registar u svezi sa njima unijeto.
53.
Takoer bi valjalo razmotriti mogunost redovitog podnoenja izvjetaja nekom
vanjskom nadzornom tijelu, kao to je, na primjer, zdravstvena inspekcija. Oigledna prednost
takvog mehanizma sastoji se u tome to bi on mogao pruiti nacionalni ili regionalni pregled
prakse ogranienja slobode kretanja pacijenata, to bi bilo od koristi za bolje shvaanje pa,
samim tim, i potpuniju kontrolu nad primjenom sredstava za obuzdavanje.
Zavrne napomene
54.
Mora se priznati da na pribjegavanje mjerama obuzdavanja pacijenata po svemu
sudei u znatnoj mjeri utiu nekliniki faktori kao to su nain na koji osoblje percipira svoju
ulogu ili svijest pacijenata o vlastitim pravima. Uporedne studije su pokazale da uestalost
primjene sredstava obuzdavanja, ukljuujui tu i njihovo zatvaranje u samicu, nije povezana
samo sa brojnosti i obuenosti osoblja, dijagnozama pacijenata ili materijalnim uslovima koji
vladaju na odjeljenju, ve i sa kulturom i stavovima bolnikog osoblja.
Da bi se pribjegavanje sredstvima za obuzdavanje pacijenata svelo na podnoljivi
minimum nuna je promjena kulture u mnogim psihijatrijskim ustanovama. U tom pogledu od
kljunog je znaenja uloga bolnike uprave. Ukoliko uprava ne ohrabri osoblje i ne ponudi
mu alternative, sva je prilika da e preovladati ve uspostavljena praksa estog pribjegavanja
sredstvima za obuzdavanje.

54

IV.

Imigracioni pritvor

Strani dravljani pritvoreni u skladu sa zakonima o

strancima
Izvod iz 7. Opeg izvjetaja [CPT/Inf (97) 10]
A.

Prethodne napomene

24.
Delegacije CPT se prilikom posjeta esto susreu sa stranim dravljanima lienim
slobode prema zakonima o strancima (u daljem tekstu imigranti-pritvorenici); osobama
kojima je zabranjen ulazak u datu zemlju, osobama koje su ilegalno ule u zemlju i koje su
nakon toga bile otkrivene od strane vlasti; osobama ije je ovlatenje boravka u zemlji isteklo;
osobama koje trae azil, a za koje vlasti smatraju da ih je potrebno liiti slobode; itd.
U odlomcima koji slijede, opisuju se neka od glavnih pitanja kojima se bavi CPT u
odnosu na te osobe. CPT se nada da e ovako unaprijed dati jasne naznake dravnim vlastima
o svojim gleditima glede tretmana imigranata-pritvorenika, odnosno openitije gledano,
podstai raspravu u vezi ove kategorije osoba lienih slobode. Komitet pozdravlja sve
primjedbe na ovaj odlomak svog Opeg izvjetaja.

55
B.

Pritvorski objekti

25.
Tokom posjeta, delegacije CPT-a su se sretale sa imigrantima-pritvorenicima u
razliitim pritvorskim okruenjima, od objekata za zadravanje na graninim prijelazima do
policijskih stanica, zatvora i specijaliziranih pritvorskih centara. to se specifino tie
tranzitnih i meunarodnih zona u zranim lukama, jasno definiranje pravnog poloaja
osoba kojima je zabranjen ulazak u zemlju i koje su smjetene u takvim zonama bilo je
predmetom izvjesnih nesuglasica. CPT-u su data objanjenja da takve osobe nisu liene
slobode budui da su slobodne napustiti tu zonu u bilo kom trenutku meunarodnim letom
po svom izboru.
Sa svoje strane, CPT je uvijek smatrao da boravak u tranzitnoj ili meunarodnoj
zoni moe, obzirom na okolnosti, predstavljati lienje slobode u smislu lanka 5 (1)(f)
Evropske konvencije o ljudskim pravima, te da shodno tome takve zone spadaju u nadlenost
Komiteta. Moe se smatrati da presuda donijeta 25. juna/lipnja 1996.g. od strane Evropskog
suda za ljudska prava u sluaju Amuur protiv Francuske opravdava ovakvo stajalite. U ovom
sluaju, gdje se radilo o etiri traioca azila, zadrana u tranzitnoj zoni zrane luke Paris-Orly
tijekom 20 dana, sud je naveo da sama injenica da je osobama koje trae azil mogue
dobrovoljno napustiti zemlju u kojoj trae zatitu ne iskljuuje ograniavanje (atteinte)
slobode ... i zakljuio je da je dranje osoba koje su traile azil u tranzitnoj zoni ... u praksi
jednako, s obzirom na pretrpljeno ograniavanje slobode, liavanju slobode.
26.
Objekti za zadravanje na mjestu ulaska u zemlju su esto bili neodgovarajui,
pogotovo za dulji boravak. Delegacije CPT-a su se u vie navrata susretale sa osobama koje
su danima bile zadrane u privremenim uslovima u ekaonicama zranih luka. Samo po sebi
se podrazumijeva da bi takvim osobama trebalo obezbijediti odgovarajue mogunosti za
spavanje, pristup vlastitom prtljagu i prikladno opremljenim nunicima i kupaonama, te
dozvoliti da svakodnevno borave na otvorenom. Nadalje, treba im obezbjediti hranu, te
garantirati medicinsku njegu, ukoliko je potrebna.
27.
U nekim zemljama, delegacije CPT su nalazile imigrante-pritvorenike koji su bili
drani u policijskim stanicama tijekom duljih vremenskih perioda (tjednima, a u izvjesnim
sluajevima i mjesecima), u materijalnim uslovima obinog policijskog pritvora, bez ikakve
aktivnosti, povremeno prisiljene dijeliti elije sa osumnjienima za kaznena djela. Takva
situacija je neodriva.
CPT priznaje da, po samoj prirodi stvari, imigranti-pritvorenici moda moraju
provesti izvjesno vrijeme u obinim policijskim pritvorima. Meutim, uslovi u policijskim
stanicama su esto, ako ne i uvijek, neodgovarajui za lienje slobode u duljem trajanju.
Shodno tome, treba na minimum smanjiti vremenski period tijekom kojeg imigrantipritvorenici prebivaju u takvim ustanovama.

56
28.
Povremeno su delegacije CPT nalazile imigrante-pritvorenike u zatvorima. ak i
ukoliko su stvarni uslovi liavanja slobode takvih osoba u datim ustanovama odgovarajui
to nije uvijek bio sluaj - CPT smatra da je takav pristup u osnovi pogrean. Zatvor po
definiciji nije odgovarajue mjesto za dranje osoba koje nisu niti osuene niti osumnjiene
za kaznena djela.
Moe se priznati da bi u odgovarajuim iznimnim sluajevima moglo biti prikladno
da se imigrant-pritvorenik dri u zatvoru, zbog toga to je poznato da bi se mogao nasilno
ponaati. Nadalje, imigrant-pritvorenik kojem je potrebno lijeenje u zdravstvenoj ustanovi
moe biti privremeno smjeten u zatvorski zdravstveni objekat, u sluaju da nema ni jednog
drugog sigurnog bolnikog objekta na raspolaganju. Meutim, takvi pritvorenici morali bi se
drati odvojeno od zatvorenika, bilo onih koji su u istranom pritvoru ili bilo onih koji
osueni na zatvorsku kaznu.
29.
Prema miljenju CPT-a, u onim sluajevima gdje se smatra nunim da se osobe lie
slobode na dulji period shodno zakonima o strancima, te osobe moraju biti smjetene u
centrima specifino namijenjenim za tu svrhu, koji pruaju materijalne uslove i reim koji
odgovara njihovoj pravnoj situaciji, i koji imaju odgovarajue kvalificirano osoblje. Komitet
sa zadovoljstvom primjeuje da drave potpisnice Konvencije u sve veoj mjeri primjenjuju
takav pristup.
Oigledno je da takvi centri moraju pruiti odgovarajue opremljen smjetaj, ist i u
dobrom stanju, i koji nudi dovoljno ivotnog prostora za dati broj osoba. Nadalje, prilikom
projektiranja i planiranja prostora treba teiti da se u najveoj moguoj mjeri izbjegne utisak
zatvorenikog okruenja. Glede aktivnosti, one moraju ukljuivati boravak na otvorenom,
pristup prostoriji za dnevni boravak, te radiju / televiziji / tisku, kao i drugim odgovarajuim
sredstvima za rekreaciju (drutvenim igrama, stolnom tenisu). to je dulji period lienja
slobode, to razvijenije trebaju biti aktivnosti koje im stoje na raspolaganju.
Osoblje centara za imigrante-pritvorenike ima posebno teak zadatak. Prije svega,
neizbjeno se javljaju potekoe u komunikaciji, prouzrokovane jezinim barijerama. Drugo,
mnoge osobe liene slobode e teko prihvatiti injenicu da su zatvorene, a nisu osumnjiene
za bilo kakvo kazneno djelo. Tree, postoji rizik napetosti izmeu pritvorenika razliitih
nacija ili etnikih grupa. Shodno tome, CPT smatra da je od najvee vanosti da nadzorno
osoblje u takvim centrima bude paljivo odabrano i da ima odgovarajuu obuku. Osim to bi
trebalo posjedovati razvijene kvalitete na polju meuljudske komunikacije, to osoblje bi
moralo biti upoznato sa razliitim kulturama iz kojih dolazi pritvorenici i bar neki meu
osobljem bi morali poznavati odgovarajue strane jezike. Nadalje, osoblje bi trebalo biti
podueno kako prepoznati mogue simptome stresnih reakcija koji se javljaju kod pritvorenih
osoba (bilo da se radi o post-traumatskom stresu ili reakcijama uslovovanim socio-kulturnim
promjenama), te da poduzima odgovarajue akcije.

57
C.

Zatitni mehanizmi tokom pritvora

30.
Imigranti-pritvorenici bi trebali imati pravo, na isti nain kao i druge kategorije
osoba lienih slobode, i to od samog poetka svog pritvora, informirati osobu po svom izboru
o situaciji u kojoj se nalaze, te imati pristupa advokatu i lijeniku. Nadalje, one moraju biti
izriito obavijetene, bez odlaganja, i na jeziku koji razumiju, o svojim pravima i o postupku
koji se primijenjuje u njihovom sluaju.
CPT je uoio da neke zemlje udovoljavaju ovim zahtjevima, a druge opet ne.
Tokom posjeta, delegacije su u mnogim sluajevima susretale imigrante-pritvorenike koji
oigledno nisu bili u potpunosti informirani na jeziku koji razumiju o svome pravnom
poloaju. Kako bi se nadile takove potekoe, imigrantima-pritvorenicima bi na sistematski
nain trebalo davati dokument kojim se objanjava postupak koji se na njih primijenjuje i koji
izlae njihova prava. Ovaj dokument bi morao biti dostupan na jezicima koje najee govore
dotine osobe, a po potrebi bi trebalo koristiti usluge prevodioca.
31.
Pravo pristupa advokatu moralo bi vaiti tokom cijelog perioda trajanja pritvora, te
ukljuivati kako pravo na povjerljiv razgovor sa njim, tako i pravo da advokat bude prisutan
tokom razgovora sa zainteresiranim vlastima.
Svi objekti za pritvaranje imigranata-pritvorenika bi morali osiguravati pristup
zdravstvenoj njezi. Osobitu panju treba obratiti fizikom i psiholokom stanju osoba koje
trae azil, od kojih su neke moda bile muene ili na drugi nain zlostavljane u zemljama iz
kojih su dole. Pravo pristupa lijeniku trebalo bi ukljuivati i pravo, ukoliko pritvorenik tako
eli, biti pregledan od strane lijenika po vlastitom izboru; meutim, od pritvorenika se moe
zatraiti da pokrije trokove tog drugog pregleda.
Openitije govorei, imigranti-pritvorenici bi morali imati pravo da odravaju
kontakt sa vanjskim svijetom tokom pritvora, posebno da imaju pristup telefonu, te da primaju
posjete rodbine i predstavnika relevantnih organizacija.
D.

Rizik od zlostavljanja nakon protjerivanja iz zemlje

32.
Zabrana muenja i neljudskog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja
obuhvaa i obavezu da se osoba ne alje u zemlju gdje postoji pouzdanog osnova da se vjeruje
da e ta osoba biti izloena stvarnom riziku da bude podvrgnuta muenju ili zlostavljanju.
Razumljivo, za CPT je kljuno pitanje da li drave potpisnice Konvencije ispunjavaju ovu
obavezu. Koja je tano uloga koju bi Komitet trebao imati u odnosu na to pitanje?
33.
Sve poruke upuene CPT-u u Strasbourgu od strane osoba koje tvrde da e biti
poslate u zemlju gdje e biti pod rizikom da budu povrgnute muenju ili zlostavljanju odmah
se prosljeuju Europskoj komisiji za ljudska prava 1. Ova komisija je u boljem poloaju nego
CPT da ispita takve navode i da, ukoliko je potrebno, poduzme preventivnu akciju.
1

Od 1. novembra/studenog 1998. godine: "Europski sud za ljudska prava"

58
Ukoliko neki imigrant-pritvorenik (ili bilo koja druga osoba liena slobode),
intervjuiran tokom posjete, tvrdi da e biti poslan u zemlju gdje e se nai pod rizikom da
bude povrgnut muenju ili zlostavljanju, delegacija CPT-a provjerava da li je ova tvrdnja
proslijeena odgovarajuim dravnim vlastima i da li je uzeta u razmatranje. Ovisno od
okolnosti, delegacija moe zahtijevati da bude informirana o poloaju tog pritvorenika i/ili
informirati pritvorenika o mogunosti da ovaj problem uputi Europskoj komisiji za ljudska
prava (i da, u ovom drugom sluaju, provjeri da li je ta osoba u mogunosti da se obrati toj
Komisiji).
34.
Meutim, s obzirom na svoju sutinski preventivnu ulogu, CPT je skloniji
usredotoiti svoju panju na pitanje da li proces donoenja odluke u cjelini nudi odgovarajue
garancije protiv toga da osobe budu poslane u zemlju gdje e se nai pod rizikom da budu
podvrgnute muenju ili zlostavljanju. S tim u vezi, CPT e nastojati istraiti da li primjenjiva
procedura nudi osobama u pitanju stvarne mogunosti da izloe svoj sluaj, i da li su
slubenici kojima su povjereni takvi sluajevi odgovarajue obueni, te da li imaju pristupa
objektivnim i neovisnim informacijama o stanju ljudskih prava u drugim zemljama. Nadalje, s
obzirom na znaaj odluke u pitanju, Komitet smatra da se na odluku koja znai odstranjivanje
neke osobe sa teritorija neke drave mora moi uloiti alba nekom drugom tijelu neovisnog
karaktera prije nego to odluka bude primijenjena.
E.

Sredstva prisile u kontekstu postupaka protjerivanja

35.
Konano, CPT mora istai da je primio uznemirujua izvjea iz vie zemalja u
pogledu sredstava prisile koja se koriste tokom protjerivanja imigranata-pritvorenika. Ovi
izvjetaji su posebno sadravali navode o tome da su te osobe bile tuene, vezivane i da su im
bila zapuavana usta, te da su im davana umirujua sredstva protiv njihove volje.
36.
CPT priznaje da je esto teak zadatak primijeniti nalog o protjerivanju nekog
stranog dravljanina koji je odluan u tome da ostane na teritoriju date drave. Slubenici za
provoenje zakona moraju ponekada pribjei sili kako bi udaljili tu osobu sa dravnog
teritorija. Meutim, sila koja se pri tome koristi ne smije biti vea nego to je to nuno u
razumnim okvirima. Bilo bi potpuno nedopustivo da osobe pod nalogom protjerivanja budu
podvrgnute fizikom napadu kao nainu ubjeivanja da se ukrcaju u neko prijevozno
sredstvo, odnosno kao nainu kanjavanja zbog toga to to nisu uradile. Nadalje, Komitet
mora istai da zapuivanje usta nekoj osobi predstavlja vrlo opasnu mjeru.
CPT takoer eli naglasiti da bilo kakvo davanje lijekova osobama pod nalogom
protjerivanja mora biti izvreno samo na osnovu medicinske odluke i u skladu sa lijenikom
etikom.

59
Mehanizmi zatite za neregularne migrante liene slobode
Izvod iz 19. Opeg izvjetaja [CPT / Inf (2009) 27]

Prethodne napomene
75.
U normativnom dijelu 7. Opeg izvjea, objavljenog 1997. godine, CPT je prilino
temeljito opisao svoj stav u odnosu na mehanizme zatite i uslove za strane dravljane liene
slobode temeljem zakona o strancima (pritvoreni imigranti), kao i svoje stavove o
protjerivanju takvih osoba.1 U meuvremenu, CPT je esto posjeivao namjenske centre za
dranje imigranata lienih slobode, kao i policijske postaje i zatvorske ustanove u odreenom
broju zemalja u kojima se pritvoreni imigranti i dalje dre. Te posjete vrlo esto potvruju
miljenje Komiteta da su pritvoreni imigranti posebno izloeni razliitim oblicima
zlostavljanja, bilo u trenutku hapenja, tokom perioda pritvora ili prilikom deportacije.
Obzirom na nezatienost ove grupe osoba, CPT je, tokom mnogih svojih poseta
usredotoio panju na postupanje prema pritvorenim imigrantima. Nadalje, Komitet je
nastavio razvijati vlastite standarde, na primjer izradom 13. godinjeg izvjea o smjernicama
za deportaciju stranih dravljana zranim putem, ukljuujui i pritvorene imigrante.2
76.
U ovom 19. Opem izvjetaju CPT izlae svoje stavove o zatitnim mehanizmima
koje treba pruati pritvorenim nelegalnim migrantima, uz poseban dodatni naglasak na djecu.3
Pritvoreni neregularni migranti termin je koji se koristi za oznaavanje osoba koje su liene
slobode temeljem zakona o strancima, bilo zato to su neregularno ule u neku zemlju (ili
pokuale to uraditi) ili zato to im je isteklo zakonsko doputenje da budu u datoj zemlji.
Treba napomenuti da azilanti nisu neregularni migranti, mada to mogu postati
ukoliko im zahtjev za azil bude odbijen, a doputenje za ostanak bude ukinuto. Kada god se
osobe koje trae azil lie slobode do ishoda odluivanja o njihovom zahtjevu, njima bi trebalo
omoguiti irok spektar zatitnih mjera sukladno njihovom statusu koje prevazilaze mjere
koje vae za neregularne migrante navedene u sljedeim stavovima.4

V. stavove 24. do 36. dok.. CPT/Inf (97) 10.

V. stavove 27. do 45. dok. CPT/Inf (2003) 35.
Ovim se ne sugerira da su djeca jedina ugroena grupa. Starije osobe i ene bez pratnje, na
primjer, takoer predstavljaju osjetljive kategorije.
4
U sluaju azilanata, odreeni meunarodni zatitni mehanizmi potiu iz enevske konvencije
o statusu prognanika iz 1951. godine i njezinog Protokola iz 1967. godine. Nadalje, zakonima Evropske
unije, posebno Direktivom Vijea 2003/9/EZ od 27. januara/sijenja 2003. godine, kojom se utvruju
minimalni standardi za prihvatanje azilanata, uspostavlja se odreeni broj garancija; meutim,
primjenjivost tih zakona ograniena je na drave lanice Europske unije. Potrebno je takoe pogledati
Smjernice o zatiti ljudskih prava u vezi sa ubrzanim postupcima rjeavanja zahtjeva za azil, koje je 1.
jula/srpnja 2009. godine usvojio Komitet ministara Vijea Evrope.
2
3

60
Lienje slobode neregularnih migranata
77.
Tokom svojih posjeta, CPT je uoio da su pojedine drave lanice Vijea Evrope
uinile zajedniki napor da poboljaju uslove pritvora za neregularne migrante. Meutim, jo
uvijek ima previe sluajeva gdje CPT nailazi na potpuno neodgovarajua mjesta gdje se
nalaze neregularni migranti i, povremeno, osobe koje trae azil. Ilustrativan primjer je
naputeno skladite, sa ogranienim ili nikakvim sanitarnim uslovima, prenapueno krevetima
ili madracima na podu, gde je u loim higijenskim uslovima smjeteno vie od etiri stotine
osoba zakljuanih zajedno tjednima ili ak mjesecima, bez aktivnosti i bez pristupa vjebanju
na otvorenom. Delegacije CPT i dalje pronalaze neregularne migrante koji se dre u
policijskim postajama, u uslovima koji su jedva prihvatljivi za boravak od dvadeset etiri sata,
a kamoli za nekoliko tjedana.
U nekim dravama, neregularni migranti se dre u zatvorima. Prema miljenju CPT,
zatvorska ustanova po definiciji nije odgovarajue mesto za dranje nekoga ko nije ni optuen
ni osuen za kazneno djelo. Zanimljivo je da se zatvorska uprava i osoblje u razliitim
ustanovama koje je posjetio CPT esto slau da nisu adekvatno opremljeni i obueni da paze
na neregularne migrante. U tom kontekstu, CPT eli ponovno naglasiti da osoblje koje radi u
centrima za neregularne migrante ima posebno teak zadatak. U skladu sa tim, takvo osoblje
trebalo bi se paljivo birati i dobiti odgovarajuu edukaciju.
78.
Uprkos postojanju velikog broja objekata za pritvor neregularnih migranata u
dravama lanicama Vijea Evrope, jo uvijek ne postoji sveobuhvatan instrument koji bi
pokrivao cijeli europski kontinent i postavio minimalne standarde i mjere zatite za
neregularne migrante liene slobode, u skladu sa specifinim potrebama ove grupe ljudi.1
Evropska zatvorska pravila iz 2006. godine odnose se na one neregularne migrante
koji se nalaze u zatvorima. Meutim, u Komentaru pravila se naglaava da pritvorene
imigrante u naelu ne bi trebalo drati u zatvoru. Stoga se Pravila ne bave specijalnim
potrebama i statusom neregularnih migranata, kao to su pitanja koja se odnose na pripremu i
izvrenje postupka deportacije. Treba napomenuti da sukladno lanku 5 (1) f Europske
konvencije o ljudskim pravima, neregularni migranti mogu biti lieni slobode bilo onda kada
se poduzimaju mjere s ciljem deportacije ili kako bi se sprijeio neovlateni ulazak u zemlju.
Svrha liavanja slobode neregularnih migranata stoga se znaajno razlikuje od svrhe liavanja
slobode osoba koje su u zatvoru bilo kao pritvorenici ili kao osueni prestupnici.

Direktivom 2008/115/EZ Evropskog parlamenta i Vijea Evropske unije od 16.

decembra/prosinca 2008. o zajednikim standardima i procedurama u dravama lanicama za vraanje
dravljana treih drava sa nelegalnim boravkom obezbeuju se, izmeu ostalog, standardi koji se odnose
na neregularne migrante liene slobode. Direktiva se primenjuje u veini drava lanica EU, kao i u
nekim drugim zemljama, i treba da bude prenijeta u nacionalne zakone do kraja 2010.

61
79.
Uslovi pod kojima se dre neregularni migranti trebaju odraavati prirodu njihovog
liavanja slobode, sa ogranienim restrikcijama u pogledu prostora i raznovrsnim reimom
aktivnosti. Na primjer, pritvorenim neregularnim migrantima treba dati priliku da odravaju
sadrajne kontakte sa vanjskim svijetom (ukljuujui i este telefonske pozive i posjete), a
slobodu kretanja unutar pritvorskog objekta im treba to je mogue manje ograniavati. ak i
kada uslovi u zatvorima ispunjavaju ove zahtjeve to svakako nije uvijek sluaj CPT
smatra pritvaranje neregularnih migranata u zatvorskom okruenju sutinski pogrenim, iz
gorenavedenih razloga.
80.
Uopeno govorei, u pojedinim zemljama vlasti redovito pribjegavaju
administrativnom pritvoru neregularnih migranata koji ekaju deportaciju, ponekad bez
vremenskog ogranienja ili sudske revizije. Jasno je da automatski administrativni pritvor pod
takvim uslovima stvara rizik da bude u suprotnosti, izmeu ostalog, sa sudskom praksom
Evropskog suda za ljudska prava. Po miljenju CPT, drave bi trebale biti selektivne kada
koriste svoje ovlatenje da neregularne migrante lie slobode; pritvoru treba pribjegavati
iskljuivo poslije paljivog ispitivanja svakog pojedinanog sluaja.
Osnovna prava u poetnim fazama liavanja slobode
81.
CPT smatra da bi pritvoreni neregularni migranti, od samog poetka liavanja
slobode, trebali uivati tri osnovna prava, isto kao i druge kategorije pritvorenih osoba. Ta
prava su: (1) pristup odvjetniku, (2) pristup lijeniku, i (3) obavjetavanje srodnika ili tree
osobe po vlastitom izboru o lienju slobode.
82.
Pravo na pristup advokatu treba obuhvaati razgovor sa advokatom u etiri oka, kao
i pravne savjete u svezi sa pitanjima boravka, pritvaranja i deportacije. To podrazumijeva
potrebu da neregularni migranti imaju pristup pravnoj pomoi onda kada nisu u mogunosti
sami imenovati i platiti advokata.
Nadalje, potrebno je da sve novopristigle pritvorenike odmah pregleda lijenik ili
potpuno kvalificirani medicinski tehniar, koji podnosi izvjetaj lijeniku. Pravo na pristup
lijeniku treba obuhvatiti pravo neregularnog migranta ako ovaj to eli da ga pregleda
lijenik po njegovom izboru; meutim, pritvorenik moe oekivati da snosi trokove takvog
pregleda.
Obavjetavanje srodnika ili tree osobe po vlastitom izboru o mjeri pritvora
znaajno je olakano ako se neregularnim migrantima dopusti zadravanje svojih mobilnih
telefona tijekom lienja slobode ili da im barem imaju pristup.
83.
Pored ova tri osnovna prava, meunarodnim ugovorima priznato je i pravo
pritvorenog neregularnog migranta da trai konzularnu pomo. Meutim, poto ne ele svi
neregularni migranti stupiti u kontakt sa svojim nacionalnim vlastima, ostvarenje tog prava
mora biti izbor dotine osobe.

62
84.
Bitno je novopristiglim neregularnim migrantima odmah dati informacije o ovim
pravima na jeziku koji shvaaju. S tim ciljem, potrebno je sustavno im osigurati dokument u
kome je objanjena procedura koja se primjenjuje na njih i u kome su jasno i jednostavno
izloena njihova prava. Taj dokument bi trebao biti dostupan na jezicima koje pritvorenici
najee govore, a trebaleobi im biti dostupne i usluge usmenog prevodioca.
Ope mjere zatite tokom lienja slobode
85.
Svaki sluaj lienja slobode treba biti pokriven odgovarajuom pojedinanim
nalogom o pritvoru, koji je dostupan u objektu gde se dotina osoba dri; nalog o pritvoru
treba sainiti odmah ili to prije nakon lienja slobode. Ovaj osnovni zahtjev se podjednako
odnosi i na neregularne migrante koji su lieni slobode. Nadalje, osnovne mjere zatite osoba
koje su pritvorile slube za provoenje zakona tim su snanije ukoliko se vodi jedinstven i
sveobuhvatan zapisnik o pritvoru za svaku takvu osobu, pri emu se u takav zapisnik biljee
svi aspekti njegovog pritvora i sve mjere poduzete u svezi sa tim.
86.
Pritvoreni neregularni migranti trebaju imati na raspolaganju djelotvoran pravni
lijek koji e im omoguiti da o zakonitosti njihovog lienja slobode odluku brzo donese
sudsko tijelo. Ova sudaka revizija trebala bi podrazumijevati usmenu raspravu uz pravnu
pomo koja se osobama bez dovoljno sredstava prua besplatno, kao i usmeni prevod (ako je
potrebno). Osim toga, privedeni neregularni migranti trebali bi biti izriito obavijeteni o
ovom pravnom lijeku. Potrebu za daljim pritvorom treba periodino preispitivati nezavisno
tijelo.
87.
Potrebno je provesti mjere koje e pritvorenim neregularnim migrantima omoguiti
da se kontinuirano konsultuju sa advokatom ili lijenikom, kao i da primaju posjete
predstavnika nevladinih organizacija, lanova obitelji ili drugih osoba po vlastitom izboru,
kao i da s njima budu u kontaktu telefonom.
Ako su lanovi iste obitelji lieni slobode temeljem zakona o strancima, treba uiniti
sve napore da se izbjegne njihovo razdvajanje.
88.
U interesu je i neregularnih migranata i osoblja da postoji jasan kuni red za sve
pritvorske objekte, a primjerci kunog reda trebaju biti dostupni na odgovarajuem broju
jezika. Kuni red treba prvenstveno biti informativne prirode i odnositi se na najiri spektar
pitanja, prava i dunosti vanih za svakodnevni ivot u pritvoru. Kuni red takoer treba
sadrati disciplinske postupke i osigurati pritvorenicima pravo da budu sasluani u vezi sa
prekrajima koje su navodno poinili i da se ale nezavisnom tijelu protiv svih izreenih
sankcija. Bez takvih pravila, postoji rizik od razvijanja nezvaninih (i nekontroliranih)
disciplinskih sistema.

63
U sluaju primjene mjere segregacije iz sigurnosnih razloga ili radi zatite samog
neregularnog migranta, ove procedure trebaju biti praene djelotvornim zatitnim mjerama.
Dotina osoba treba biti obavijetena o razlozima za mjere poduzete protiv njega, imati
priliku izloiti svoje stavove o tome prije primjene mjere i biti u stanju osporiti tu mjeru pred
odgovarajuim vlastima.
89.
Neovisni monitoring pritvorskih objekata za neregularne migrante vaan je element
spreavanja zlostavljanja i, uope, osiguranja zadovoljavajuih uslova pritvora. Da bi bile u
potpunosti djelotvorne, potrebno je da monitoring posjete budu este i nenajavljene. Nadalje,
monitoring tijela trebaju biti ovlatena za razgovor sa neregularnim migrantima u etiri oka i
trebaju ispitati sva pitanja vezana za postupanje prema njima (materijalni uslovi pritvora,
pritvorska evidencija i druga dokumentacija, ostvarivanje prava pritvorenih osoba,
zdravstvena zatita, itd.)
Mjere zatite u vezi zdravlja
90.
Ocjena zdravstvenog stanja neregularnih migranata tokom lienja slobode
predstavlja osnovnu odgovornost u odnosu na svakog pojedinanog pritvorenika i u odnosu
na grupu neregularnih migranata u cjelini. Na duevno i fiziko zdravlje neregularnih
migranata mogu negativno utjecati prethodna traumatska iskustva. Nadalje, gubitak osobnog i
kulturnog okruenja na koje je osoba navikla i neizvjesnost u svezi sa vlastitom budunosti
mogu dovesti do pogoranja duevnog stanja, ukljuujui pogoranje ve postojeih simptoma
depresije, anksioznosti i posttraumatskog poremeaja.
91.
U najmanju ruku, osoba sa priznatim njegovateljskim kvalifikacijama mora
svakodnevno biti prisutna u svim centrima za pritvorene neregularne migrante. Takva osoba
treba posebno obaviti poetni lijeniki pregled novopristiglih osoba (posebice kada je rije o
prenosivim bolestima, ukljuujui i tuberkulozu), primati zahtjeve za lijeniki pregled,
osigurati i izdati propisane lijekove, voditi medicinsku dokumentaciju i kontrolirati ope
higijenske uslove.
92.
Oito je da medicinsku poverljivost treba posmatrati na isti nain kao i u iroj
zajednici; posebice, medicinska dokumentacija neregularnih migranata ne treba biti dostupna
nemedicinskom osoblju, ve, naprotiv, medicinski tehniar ili lijenik trebaju je drati pod
kljuem. tovie, sve medicinske preglede treba obavljati tako da zatvorsko osoblje ne moe
uti i osim ako dotini lijenik ne zahtijeva drukije u odreenom sluaju vidi proceduru
pregleda.
Kada god lanovi medicinskog i/ili njegovateljskog osoblja nisu u mogunosti
donijeti pravilnu dijagnostiku ocjenu zbog jezinih problema, trebaju biti u mogunosti bez
odlaganja koristiti usluge kvalifikovanog usmenog prevodioca. Nadalje, pritvoreni
neregularni migranti trebaju biti u potpunosti informisani o lijeenju koje im se nudi.

64
Tri druge vane zatitne mjere
93.
Zabrana muenja i neovjenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja
podrazumijeva obavezu da se osoba ne alje u zemlju za koju postoje sutinski razlozi da se
vjeruje da e dotina osoba tamo biti izloena stvarnom riziku od podvrgavanja muenju ili
drugim oblicima zlostavljanja. U skladu s time, neregularni migranti bi trebali imati lak
pristup proceduri traenja azila (ili drugoj boravinoj proceduri) kojom se garantuju i
povjerljivost i objektivna i neovisna analiza stanja ljudskih prava u drugim zemljama; trebalo
bi provesti individualnu procjenu rizika od zlostavljanja u sluaju deportacije u zemlju
porijekla ili treu zemlju. CPT je zabrinut zbog toga to je u nekim zemljama rok za
podnoenje zahtjeva za azil ogranien zakonom na odreeni broj dana od datuma dolaska u
zemlju ili u pritvorski objekat; prijave pristigle nakon tog roka ne uzimaju se u razmatranje.
Takav pristup poveava mogunost da osobe budu poslane u zemlju gdje su izloene
stvarnom riziku od podvrgavanja muenju ili drugim oblicima zlostavljanja.
94.
S tim u vezi, CPT ima ozbiljne sumnje kad je rije o politici pojedinih zemalja da na
moru presreu brodove koji prevoze neregularne migrante i da te osobe vraaju u sjevernu i
sjeverozapadnu Afriku. Praksa sa slinim implikacijama navodno se odvija na odreenim
evropskim kopnenim granicama.
Zemlje koje provode takve mjere ili praksu mogle bi lako riskirati krenje temeljnog
naela zabrane protjerivanja, naela koje je dio meunarodnog prava o ljudskim pravima,
kao i prava Evropske unije. To je posebice sluaj kada zemlje u koje se alju neregularni
migranti nisu ratificirale enevsku konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. godine ili joj nisu
pristupile.
95.
U skladu sa Dvadeset smjernica o prisilnom povratku, koje je usvojio Komitet
ministara 4. maja/svibnja 2005. godine, nalog o preseljenju treba izdati u svakom sluaju na
osnovu posebne odluke, slijedei nacionalne zakone i procedure i sukladno meunarodnim
obvezama vezanim za ljudska prava. Nalog o preseljenju dotinoj osobi bi trebalo predati u
pisanom obliku. tavie, trebala bi postojati mogunost albe protiv takvog naloga, a
deportaciju ne bi trebalo sprovesti prije donoenja odluke o albi. Pomo advokata i usmenog
prevodioca treba biti zajamena u ovoj fazi postupka.
96.
Tree, u odnosu na svako mjesto gdje se nalaze osobe liene slobode, CPT uvijek
preporuuje da lijenik u za to namijenjenom obrascu pravovremeno zabiljei svaki znak
povrede osobe koja tvrdi da je bila zlostavljana, kao i odgovarajue izjave dotine osobe i
zakljuke lijenika (o stupnju konzistentnosti izmeu izjave i uoenih povreda). Slian
zapisnik treba sainiti ak i u odsustvu konkretnih navoda, kada postoji osnovana sumnja da
je moda dolo do zlostavljanja. Potrebno je da postoje procedure kojima se osigurava da
kada god lijenik zapisuje povrede koje odgovaraju tvrdnjama o zlostavljanju koje navodi
dotina osoba (ili koje, ak i u odsustvu navoda, jasno ukazuju na zlostavljanje), takav zapis
bude sistematski stavljen na znanje nadlenim sudskim vlastima ili tuilatvima.

65
Dodatne zatitne mjere za djecu
97.
CPT smatra da treba uiniti sve napore da se izbegne lienje slobode neregularnog
migranta koji je maloljetan.1 U skladu sa naelom najboljeg interesa djeteta, kako je ono
formulisano lanom 3. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, pritvaranje djece,
ukljuujui i djecu bez pratnje odraslih i djecu odvojenu od roditelja ili staratelja2, rijetko kad
je opravdano i, po miljenju Komiteta, sigurno se ne smije primijeniti samo zbog nemanja
boravinog statusa.
Kada se, izuzetno, dijete stavi u pritvor, lienje slobode treba trajati to je mogue
krae; treba uiniti sve napore da se djeca bez roditeljske ili starateljske pratnje ili djeca
odvojena od roditelja ili staratelja odmah puste iz pritvorskog objekta i stave pod adekvatniji
oblik staranja. Nadalje, zbog osjetljive prirode djeteta, treba primjenjivati dodatne mjere
zatite kada god je dijete u pritvoru, naroito u onim sluajevima gdje su djeca odvojena od
roditelja ili drugih staratelja, ili su bez pratnje, bez roditelja, staratelja ili srodnika.
98.
Potrebno je da to prije nakon to vlasti saznaju za prisustvo djeteta struno
kvalificirana osoba obavi poetni intervju na jeziku koji dijete shvaa. Treba izvriti procjenu
pojedinanih aspekata djetetove ugroenosti sa stanovita uzrasta, zdravlja, psihosocijalnih
faktora i drugih potreba za zatitom, ukljuujui i one koji proistiu iz nasilja, trgovine
ljudima ili traume. Djeci bez pratnje odraslih ili djeci odvojenoj od roditelja ili staratelja koja
su liena slobode treba osigurati brz i besplatan pristup pravnoj i drugoj odgovarajuoj
pomoi, ukljuujui dodjeljivanje staratelja ili pravnog zastupnika. Potrebno je uvesti
mehanizme preispitivanja radi kontinuiranog praenja kvaliteta starateljstva.
99.
Treba preduzeti korake da se osigura redovito prisustvo i individualizirani kontakt
sa socijalnim radnikom i psihologom u ustanovama u kojima se djeca dre u pritvoru.
Postojanje mjeovitog mukog i enskog osoblja predstavlja jo jednu mjeru zatite od
zlostavljanja; prisustvo i mukog i enskog osoblja moe biti blagotvorno u smislu zatvorskog
etosa i stvaranja odreenog stupnja normalnosti u mjestu pritvora. Djeci koja su liena
slobode takoer treba ponudititi niz konstruktivnih aktivnosti (sa posebnim naglaskom na
omoguavanje djetetu da nastavi obrazovanje).
100.
U cilju ograniavanja rizika od eksploatacije, potrebno je preduzeti posebne mjere
da prostor gdje djeca borave bude primjeren njima, na primjer, odvajajui ih od odraslih, osim
ako se ne smatra da je u najboljem interesu djeteta da se to ne ini. To bi, na primjer, bio
sluaj kada su djeca u drutvu roditelja ili drugih bliskih srodnika. U tom sluaju, treba uiniti
sve napore na izbjegavanju razdvajanja obitelji.

U sluaju kada nije sigurno da li je neki neregularni migrant maloljetna osoba (tj. mlae od 18
godina), prema dotinoj osobi treba, dok se ne dokae suprotno, postupati kao da je ona maloljetna osoba.
2
Djeca bez pratnje (koja se takoer nazivaju maloljetnim bez pratnje) jesu djeca koja su
razdvojena od oba roditelja ili drugih srodnika i o kojima se ne stara odrasla osoba koja je, prema zakonu
ili obiaju, odgovorna za to. Djeca razdvojena od roditelja ili staratelja jesu djeca koja su razdvojena od
oba roditelja ili od svog prethodnog zakonskog ili obiajnog primarnog staratelja, ali ne nuno od drugih
srodnika. Tu, dakle, mogu spadati djeca koju prate drugi odrasli lanovi obitelji.

66
Protjerivanje stranih dravljana zranim putem
Izvod iz 13. Opeg izvjetaja [CPT/Inf (2003) 35]
27.
Od poetka svog djelovanja, CPT se bavi ispitivanjem uslova za zadravanje osoba
lienih slobode temeljem zakona o strancima i ovo pitanje je obraeno u posebnom odjeljku 7.
Opeg izvjetaja CPT (vidjeti CPT/Inf (97) 10, odjeljci 24 do 36). U tom izvjeu CPT je
ustanovio neka temeljna pravila u vezi sa upotrebom sile i sredstava prinude u kontekstu
postupaka prilikom protjerivanja imigranata pritvorenika.
28.
Posjete obavljene poslije objavljivanja ovog izvjetaja omoguile su CPT da stekne
jo jasniju sliku o praksi koja se primjenjuje prilikom deportacije stranih dravljana zranim
putem. CPT se u toku ovih posjeta prvenstveno bavio ispitivanjem procedura koje se
primjenjuju u sluaju prisilnog protjerivanja u pratnji slubene osobe1 i (u nekim sluajevima
na koje mu je skrenuta pozornost, a naroito ako je dolo do smrti deportovane osobe) do koje
mjere su koritena sredstva prinude, i/ili navodima o zlostavljanju. CPT se nije ograniio
samo na ispitivanje procedura koje se primjenjuju kada se osoba ukrcava u zrakoplov i
tijekom samog leta; ispitivao je i mnoge druge aspekte, kao to su: zadravanje u pritvoru
prije protjerivanja, nain na koji se vri priprema povratka imigranata-pritvorenika u zemlju
krajnjeg odredita, mjere koje se poduzimaju da bi se osigurala odgovarajua selekcija i
edukacija osoblja u pratnji, unutarnje i vanjske sisteme nadzora ponaanja osoblja u ijoj je
nadlenosti pratnja protjeranih osoba, mjere poduzete u sluaju neuspjelog pokuaja
protjerivanja, itd.
29.
CPT je pribavio kopije relevantnih uputstava i instrukcija kako bi mogao napraviti
detaljnu studiju o sredstvima i postupcima koji se primjenjuju tokom operacija protjerivanja
stranih dravljana. Pribavio je i kopije mnogih drugih dokumenata (statistike o provoenju
akcija protjerivanja, slubene naredbe o dodjeljivanju pratnje, izvjetaje o dodjeljivanju
pratnje, izvjea o incidentima tokom akcije, izvjetaje vezane za sudske postupke, lijenike
izvjetaje, itd.) i ispitao opremu koritenu kao sredstvo prinude u toku operacija protjerivanja.
U raznim zemljama CPT je obavio detaljne razgovore sa rukovodiocima jedinica zaduenih
za operacije protjerivanja kao i sa osobama zateenim na licu mjesta a za koje je donijeta
odluka o protjerivanju. Neke od ovih osoba bile su vraene u objekat za zadravanje poslije
neuspjelog pokuaja protjerivanja.

Postupci koji se primjenjuju tokom protjerivanja obino se klasificiraju na osnovu mnogih

faktora, kao to su: mjera u kojoj je primijenjena sila, vrsta koritenih sredstava prinude i broj osoba u
pratnji stranog dravljanina koji se protjeruje. Na primjer, u jednoj zemlji koju je CPT posjetio, pravi se
razlika izmeu odlazaka prilikom kojih nije pruan otpor, prisilnih odlazaka bez pratitelja i prisilnih
odlazaka sa pratiocem. Uopeno govorei, najproblematinije procedure bile su vezane za sluajeve u
kojima je dolo do kombinirane primjene sile, koritenja nekoliko vrsta sredstava prinude i angairanja
velikog broja osoblja u pratnji do dolaska osobe kojoj je izreena mjera protjerivanja u zemlju krajnjeg
odredita.

67
30. Poslije ovih posjeta, CPT je sastavio odreeni broj smjernica i dao preporuku vlastima
drava u pitanju da ih se pridravaju. Kako bi promovisao iroku primjenu ovih smjernica u
svim dravama potpisnicama Konvencije, Komitet je odluio izdvojiti najvanije principe, a
komentar o njima dat je u daljem tekstu.
Naravno, tekst koji slijedi mora se itati u svjetlu osnovne obveze svake drave
potpisnice da osobu ne vraa u zemlju gdje postoji pouzdan osnov da se vjeruje da e biti
izloena stvarnom riziku od muenja ili zlostavljanja.
31.
CPT priznaje da je primjena mjere protjerivanja stranog dravljanina koji je odluan
u namjeri da ostane na teritoriju date drave esto teak i stresan zadatak. Takoer je jasno, na
osnovu svih opservacija koje je CPT izvrio u raznim zemljama a posebno iz ispitivanja
brojnih dosijea o protjerivanju koji su sadravali i navode o zlostavljanju da operacije
protjerivanja stranih dravljana zrakoplovom nose i oit rizik od neovjenog ili
poniavajueg postupanja. Ovaj rizik postoji tijekom priprema za protjerivanje, ali i tijekom
samog leta; prisutan je i kod primjene brojnih pojedinanih sredstava/metoda prinude, a jo je
vei kada se ta sredstva/metode koriste kombinirano.
32.
Od samog poetka treba imati na umu da je potpuno neprihvatljivo da osobe sa
mjerom protjerivanja budu podvrgnute fizikom napadu kao nainu ubjeivanja da se
ukrcaju u neko prijevozno sredstvo, odnosno kao nainu kanjavanja to to nisu uradile.
CPT pozdravlja injenicu da, u mnogim dravama koje je posjetio, upute vezane za ovu
problematiku sadre i gore navedeno pravilo. Na primjer, neka uputstva koja je CPT
razmotrio sadre i zabranu koritenja sredstava prinude posebno namijenjenih kanjavanju
stranog dravljanina koji prua otpor, kao i onih koja prouzroe nepotrebnu bol.
33.
Jasno je da je uporaba sile i sredstava prinude od strane slubenog osoblja u pratnji
jedno od kljunih pitanja vezanih za operaciju protjerivanja. CPT uvia da su slubene osobe
u pratnji ponekad primorana uporabiti silu i sredstva prinude kako bi se akcija protjerivanja
stranog dravljanina uspjeno provela; meutim, sila i sredstva prinude koja se tom
prilikom koriste ne smiju biti vea nego to je to nuno. CPT pozdravlja injenicu da se u
nekim zemljama primjena sile i sredstava prinude tijekom postupka protjerivanja detaljno
ispituje i usklauje sa principima zakonitosti, proporcionalnosti i svrsishodnosti.

68
34.
Pitanje uporabe sile i sredstava prinude postaje aktuelno od trenutka kada se
imigrant pritvorenik izvede iz elije u kojoj je dran u periodu do protjerivanja (bez obzira
da li se elija nalazi u prostorijama zrane luke, objektu za zadravanje, zatvoru ili policijskoj
stanici). Posebno treba voditi rauna o tehnikama koje koristi osoblje u pratnji da imobilizira
osobu nad kojom e biti primijenjena sredstva fizike prinude (kao to su eline lisice ili
plastine trake). U veini sluajeva pritvorenik je potpuno fiziki sposoban i u stanju je pruiti
estok otpor pri pokuaju stavljanja lisica. U ovakvim sluajevima osoblje u pratnji obino
potpuno imobilizira tu osobu prisiljavajui je da legne na pod, licem okrenutim ka zemlji i
onda joj stavlja lisice. Dranje pritvorenika koji prua otpor u takvom poloaju, posebno ako
mu neko od osoblja u pratnji pri tom pritie razne dijelove tijela svojom teinom (pritisak na
grudni ko, pritisak koljenima na lea, imobilizacija vrata), dovodi do velikog rizika od
nastajanja pozicione asfiksije. 1
Slian rizik postoji i u situacijama kada osoba koja se protjeruje, poto je sjela u
avion, pone pruati otpor a osoblje u pratnji, primjenjujui silu, primora tu osobu da se sagne
naprijed i spusti glavu izmeu koljena, ime dolazi do snanog pritiska na grudni ko. Ovakva
metoda prisiljavanja osobe koja se protjeruje da se duplo savije na putnikom sjeditu po
pravilu je strogo zabranjen u mnogim zemljama i dozvoljen je samo u sluajevima kada je
apsolutno nuno imobilizirati osobu u pitanju da bi se izvrila specifina, brza i odobrena
operacija, kao to je stavljanje, provjera ili skidanje lisica, a i tada operacija ne smije trajati
dulje no to je nuno.
CPT je jasno stavio do znanja da upotrebu sile i/ili sredstava prinude koja mogu
dovesti do pozicione asfikcije treba izbjegavati koliko god je mogue, a da koritenje
takve sile ili sredstava u izvanrednim okolnostima mora se vriti u skladu sa posebnim
smjernicama ija je svrha da se rizik od ugroavanja zdravlja osobe koja je u pitanju
smanji na minimum.
35.
CPT je sa interesovanjem uoio da su u nekim zemljama na snazi pravila koja
nalau da se sredstva prinude moraju ukloniti u toku leta (i to odmah po uzlijetanju aviona). U
izuzetnim sluajevima, ako se strani dravljanin koji se protjeruje ponaao agresivno, sredstva
prinude nisu uklanjana ali je osoblje u pratnji postupalo po instrukcijama i prekrilo noge
osobe u pitanju ebetom (kakvo se inae daje putnicima u avionu) kako bi se sredstva prinude
sklonila od pogleda drugih putnika.
S druge strane, u jednoj zemlji koju je Komitet posjetio u svezi sa navodima o
najproblematinijim operacijama protjerivanja stranih dravljana, donedavno su se slijedile
upute da se osobama koje se protjeruju zranim putem oblae pelene za odrasle i ne
dozvoljava odlazak u toalet tijekom cijelog leta zbog toga to su te osobe navodno opasne.
Ovakva praksa moe samo dovesti do poniavajuih situacija.
1
Vidjeti, posebice, Poziciona asfiksija iznenadna smrt, Ministarstvo pravde SAD,
juni/lipanj 1995. godine, i pregled Konferencije o Sigurnije obuzdavanje, odranoj u Londonu u
aprilu/travnju 2002. godine uz podrku Uprave Ujedinjenog Kraljevstva za razmatranje pritubi uloenih
na rad policijske slube (cf. www.pca.gov.uk).

69
36.
Pored izbjegavanja rizika od izazivanja pozicione asfikcije, o emu je bilo rijei u
gornjem tekstu, CPT sustavno preporua uvoenje zabrane na upotrebu sredstava koja
mogu izazvati djelominu ili potpunu opstrukciju dinih puteva (nosa i/ili usta). Ozbiljni
incidenti do kojih je dolo u raznim zemljama u proteklih deset godina tokom operacija
protjerivanja stranih dravljana potvrdili su da koritenje ovih metoda (zaepljavanje usta i/ili
nosa ljepljivom trakom, stavljanje jastuka ili gumene rukavice preko lica, guranje glave na
naslon od sjedita ispred, itd.) predstavlja veliki rizik po ivot osobe na koju se te metode
primjenjuju. Jo daleke 1997. godine, CPT je, u svom 7. Opem izvjetaju, skrenuo panju
dravama potpisnicama Konvencije na opasnosti koje prijete od primjene ovakvih metoda.
Komitet zna da su do danas mnoge drave potpisnice striktno zabranile ovakvu praksu i
poziva one drave koje to nisu uradile da bez daljeg odlaganja uvedu odredbe u tom
smislu koje e biti obavezujue.
37.
Izuzetno je vano da u sluaju opasnosti tokom leta, dok je avion jo u zraku,
spaavanje osobe koja se udaljava iz zemlje ne bude niim ometano. U skladu s tim, ako
posada izda naredbu o evakuaciji, osobi u pitanju se mora odmah skinuti bilo kakvo
sredstvo ogranienja slobode kretanja.
Takoer treba obratiti panju i na rizik po zdravlje u svezi sa tzv. sindromom
ekonomske klase koji nastaje kao posljedica dugog sjedenja na jednom mjestu. 1
38.
Dvije su pojave posebice zabrinule CPT poslije posjeta nekim zemljama:
primijeeno je da neki pojedinci iz osoblja u pratnji stranih dravljana koji se protjeruju iz
zemlje nose maske, a primijeeno je i da osoblje u pratnji koristi iritantne sprejeve i sprejeve
za onesposobljavanje kako bi primoralo imigrante-pritvorenike da napuste eliju da bi bili
prebaeni do aviona.
Stav CPT-a je da sigurnosni razlozi ne opravdavaju noenje maski tijekom
operacija protjerivanja stranih dravljana. Ova praksa je krajnje nepoeljna, jer oteava
proces utvrivanja odgovornosti u sluaju navodnih optubi o zlostavljanju.
CPT takoer gaji vrlo ozbiljne rezerve u pogledu upotrebe iritantnih sprejeva i
sprejeva za onesposobljavanje kod primoravanja imigranata- pritvorenika koji pruaju
otpor da napuste pritvorsku eliju i budu sprovedeni do aviona. Upotreba takvih sprejeva
na vrlo ogranienom prostoru kao to je pritvorska elija, dovodi do oitog rizika od
ugroavanja zdravlja kako imigranata pritvorenika, tako i samog osoblja zaduenog za
nadzor ovih osoba. Osoblje bi trebalo proi edukaciju iz upotrebe drugih metoda kontrole (Na
pr. tehnike manuelne kontrole ili koritenje titova) koje se koriste za onesposobljavanje
imigranata pritvorenika koji pruaju otpor.

Vidjeti, posebno Uestalost i prevencija duboko-venske tromboze bez uoljivih simptoma

prilikom dugotrajnih letova: studija na osnovu sluajnog uzorka, John Scurr et al, Tom 357, 12
maj/svibanj 2001.

70
39.
Neki incidenti do kojih je dolo tijekom operacija protjerivanja potvrdili su koliko je
vano dozvoliti imigrantima pritvorenicima da budu podvrgnuti lijenikom pregledu
prije nego to se odluka o protjerivanju sprovede u djelo. Ova mjera opreza je posebno
nuna kada postoji osnov za pretpostavku da e doi do primjene sile i/ili specijalnih mjera.
Isto tako, sve osobe koje su bile predmet neuspjelog pokuaja protjerivanja
moraju biti podvrgnute lijenikom pregledu odmah po povratku u pritvorsku jedinicu
(bez obzira da li se radi o policijskoj postaji, zatvoru ili objektu specijalno namijenjenom za
zadravanje stranih dravljana). Na taj nain moi e se utvrditi zdravstveno stanje pritvorenika
i, ako je nuno, sainiti lijeniki nalaz o utvrenim eventualnim povredama. Ovakvom mjerom
bi se takoer zatitilo i osoblje u pratnji od neutemeljenih navoda o zlostavljanju.
40.
Tokom mnogih posjeta, CPT je uo navode da su imigrantima pritvorenicima
davane injekcije koje su sadravale lijekove sa umirujuim ili sedativnim djejstvom kako bi se
osigurao neometan tok provoenja operacije protjerivanja. S druge strane, Komitet je imao
prilike uvjeriti se kako u nekim zemljama postoje upute koje zabranjuju davanje, protiv volje
osobe koja je u pitanju, bilo kakvih umirujuih sredstava ili lijekova koji se koriste da bi se ta
osoba mogla kontrolirati. CPT smatra da davanje lijekova osobama za koje je donijeta
mjera protjerivanja iz zemlje mora biti uraeno na osnovu odluke lijenika i to u
ovisnosti od svakog pojedinanog sluaja. Osim pod jasno i striktno definiranim
izvanrednim okolnostima, lijekove treba davati samo uz pristanak osobe koja je u
pitanju i poto joj je objanjeno zato joj se lijek daje.
41.
Operaciji protjerivanja imigranata pritvorenika moraju prethoditi mjere
kojim e se pomoi tim osobama da organiziraju povratak u svoju zemlju, naroito oko
pitanja vezanih za obitelj, posao i psiholoku pripremu. Izuzetno je vano da imigrant
pritvorenik bude obavijeten o mjeri protjerivanja mnogo ranije nego to do samog
protjerivanja doe, kako bi imao dovoljno vremena da se psihiki pripremi, obavijesti osobe u
zemlji odredita o svom povratku i da mu budu vraene oduzete osobne stvari. CPT je
primijetio da kod imigranata pritvorenika koji prethodno nisu dobili nikakvu informaciju o
tanom datumu protjerivanja stalna prijetnja od prisilnog udaljavanja iz zemlje moe dovesti
do stanja uzrujanosti koje kulminira kad do akcije konano i doe i esto dovodi do nasilnog
ponaanja. U vezi sa tim, CPT je primijetio da u nekim zemljama koje je posjetio postoje
psiholoko socijalne slube pri jedinicama nadlenim za operacije protjerivanja ije osoblje
sainjavaju psiholozi i socijalni radnici posebno zadueni za pripremu imigranata
pritvorenika za protjerivanje iz zemlje (priprema se sastoji od stalnih razgovora sa
pritvorenicima, kontakata sa njihovim obiteljima u zemljama krajnjeg odredita, itd.)
Podrazumijeva se da CPT pozdravlja ovakve inicijative i poziva drave koje ove slube
nemaju da ih uskoro uspostave.
42.
Pravilno provoenje operacije protjerivanja u velikoj mjeri ovisi i o kvaliteti osoblja
kome je dodijeljen zadatak da budu u pratnji imigranata pritvorenika. Sasvim je jasno da to
osoblje mora biti paljivo odabrano i da mora dobiti odgovarajuu, specifinu edukaciju
iji je cilj da se rizik od zlostavljanja svede na minimum. Na alost, u dravama
potpisnicama koje je CPT posjetio to esto nije bio sluaj. Meutim, u pojedinim zemljama

71
takva eduakcija je bila organizirana (o metodama i sredstvima prinude, kontroli stresa i
konfliktima, itd.). tovie, pokazalo se da izvjesne strategije upravljanja imaju blagotvoran
efekat: davanje zaduenja o pratnji dobrovoljcima, kombinovano sa obaveznim rotiranjem (kako
bi se izbjegao sindrom profesionalne iscrpljenosti i rizici vezani za rutinsko obavljanje dunosti i
da bi se osiguralo da osoblje zadueno za pratnju zadri odreenu emocionalnu distancu u
odnosu na operativne aktivnosti u koje je ukljueno), kao i osiguravanje, na zahtjev,
specijalizovane psiholoke podrke samom osoblju.
43.
Ne treba napominjati da u okviru jedne tako osjetljive oblasti kao to su
operacije protjerivanja stranih dravljana avionom moraju postojati sistemi unutarnjeg i
vanjskog nadzora. CPT je sa aljenjem primijetio da su u mnogim zemljama specifini sistemi
nadzora bili uvedeni tek poslije vrlo ozbiljnih incidenata, kao to je smrt osobe koja se protjeruje
iz zemlje.
44.
Operacije protjerivanja stranih dravljana moraju biti paljivo dokumentirane.
Meu osnovnim zahtjevima su da postoje opsean dosije i zapisnik o protjerivanju koje nadlene
jedinice trebaju voditi za svaku zasebnu operaciju protjerivanja. Posebnu panju treba posvetiti
informacijama vezanim za sluajeve neuspjelih pokuaja protjerivanja, a posebno treba
sistematino biljeiti razloge koji su doveli do prekida operacije (odluka donijeta od strane tima
u pratnji a temeljem naredbi rukovodioca, odbijanje od strane kapetana letjelica, nasilno
pruanje otpora od strane osobe koja se protjeruje, zahtjev za priznavanje azila, itd.). Zabiljeene
informacije trebaju sadravati svaki incident i svako koritenje sredstava prinude (lisice; lanci za
noge; lanci za koljena; tehnike samoobrane; unoenje osobe koja se protjeruje u letjelicu, itd.).
Mogu biti predviena i druga sredstva, na primjer audio vizuelna, koja se
koriste u nekim zemljama koje je Komitet posjetio, posebice ako se oekuje da e akcija
protjerivanja biti problematina. Pored toga, kamere za nadzor mogu se postaviti na raznim
mjestima (u hodnicima koji vode do elija, du puta kojim pratitelj i osoba koja se protjeruje idu
do vozila za prijevoz do letjelice, itd.).
45.
Takoer je korisno ako operaciju protjerivanja za koju se pretpostavlja da e
biti komplikovana nadgleda rukovodilac iz nadlene jedinice koji moe prekinuti
operaciju u svakom trenutku. U nekim zemljama koje je CPT posjetio, interna policijska
nadzorna tijela vre kontrolu, kako tokom priprema za protjerivanje, tako i tokom ukrcaja u
letjelicu. tavie, iako u ogranienom broju sluajeva, lanovi nadzornih tijela ukrcavali su se u
letjelicu incognito i na taj nain su nadzirali osobu kojoj je izreena mjera protjerivanja i
pratilaca do dolaska u zemlju odredita. CPT pozdravlja ovakve inicijative, koje su u dananjoj
Evropi vrlo rijetke.
Dalje, CPT eli istai ulogu koju bi trebali imati vanjska nadzorna tijela
(ukljuujui i sudske vlasti), nacionalne i meunarodne, u spreavanju zlostavljanja tokom
operacija protjerivanja stranih dravljana. Ove vlasti trebaju paljivo promatrati sve to se
dogaa u vezi sa takvim akcijama, a posebno trebaju obratiti panju na upotrebu sile ili sredstava
prinude, kao i na zatitu osnovnih prava osoba koje se protjeruju zranim putem.

72

V.

Maloljetnici lieni slobode

Izvod iz 9. Opeg izvjetaja [CPT/Inf (99) 12]

Prethodne napomene
20.
U nekim od svojih ranijih opih izvjetaja, CPT je postavio kriterije vodilje u svom
radu na raznim mjestima liavanja slobode, ukljuujuci policijske stanice, zatvore, centre za
dranje imigranata-pritvorenika i psihijatrijske ustanove.
Komitet upotrebljava gorenavedene kriterije, u mjeri u kojoj se mogu prikladno
primijeniti, u odnosu i na maloljetnike (tj. osobe mlae od 18 godina) koji su lieni slobode.
Meutim, bez obzira na razloge zbog kojih su lieni slobode, maloljetnici su po svojoj prirodi
ranjiviji i ugroeniji od odraslih. Shodno tome, potrebna je posebna budnost kako bi se
osiguralo da njihova fizika i psihika dobrobit bude na odgovarajui nain zatiena. Kako bi
istaknuo vanost koju pridaje spreavanju zlostavljanja maloljetnika lienih slobode, CPT
posveuje ovo poglavlje svog 9. Opeg izvjetaja opisivanju nekih specifinih tema u ovom
podruju.
U odlomcima koji slijede, Komitet iznosi niz mehanizama zatite protiv
zlostavljanja za koje smatra da trebaju biti ponuene svim maloljetnicima lienim slobode,
prije nego to obrati panju na uslove koji bi trebali vladati u popravnim domovima posebno
projektovanim za maloljetnike. Komitet se nada da e na ovaj nain dati jasne naznake
dravnim vlastima o svojim gleditima u pogledu naina na koji treba postupati sa tim
osobama. Kao i prethodnih godina, CPT smatra dobrodolim sve primjedbe na ovaj vaan
odjeljak Opeg izvjetaja.
21.
Komitet eli naglasiti ve na samom poetku da sve standarde koje eventualno bude
razvijao u ovoj oblasti treba smatrati u sukladnosti sa standardima izloenim u itavom nizu
drugih meunarodnih instrumenata, ukljuujui tu i Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima
djeteta iz 1989. g.; Standardna minimalna pravila Ujedinjenih naroda za suenje
maloljetnicima iz 1985.g. (Pekinka pravila); Pravila Ujedinjenih naroda za zatitu
maloljetnika lienih slobode iz 1990.g. i Smjernice Ujedinjenih naroda za spreavanje
maloljetnike delinkvencije iz 1990.g. (Rijadske smjernice).
Komitet takoe eli izraziti svoju suglasnost sa jednim od osnovnih principa koji
sadre gorepomenuti instrumenti, to jest taj da liavanju slobode maloljetnika treba pribjei
samo kao krajnjem sredstvu i da to lienje slobode treba trajati najkrai vremenski period
(vidi lan 37 b. Konvencije o pravima djeteta i pravila 13 i 19 Pekinkih pravila).

73
Mehanizmi zatite protiv zlostavljanja maloljetnika
22.
U skladu sa svojom nadlenosu, prvi prioritet CPT-a tokom posjete mjestima gdje
su maloljetnici lieni slobode je da ustanovi da li se oni namjerno podvrgavaju zlostavljanju.
Dosadanja saznanja Komiteta upuuju na to da se u veini posjeenih institucija ovo
relativno rijetko deava.
23.
Meutim, kao to je to sluaj kod odraslih, izgleda da postoji vea opasnost da
maloljetnici budu namjerno zlostavljani u policijskim institucijama nego na drugim mjestima
liavanja slobode. Naime, u vie sluajeva su delegacije CPT-a prikupile uvjerljive dokaze da
su i maloljetnici bili meu osobama koje su bile muene ili na drugi nain zlostavljane od
strane policijskih slubenika.
U ovom kontekstu, CPT naglaava da je opasnost da osobe budu muene i
zlostavljane najvea u periodu neposredno nakon liavanja slobode. Iz toga slijedi da je od
sutinske vanosti za sve osobe koje su liene slobode (ukljuujui i maloljetnike) da imaju
pravo, od trenutka kada su primorane da ostanu u prisustvu policije, da obavijeste nekog
srodnika ili neko drugo lice o injenici da su lieni slobode, te da imaju pravo pristupa
advokatu i lijeniku.
Povrh ovih garancija, izvjesni pravosudni sistemi uzimaju u obzir da inherentna
ugroenost maloljetnika zahtijeva poduzimanje i dodatnih mjera opreza. Ove mjere ukljuuju
i nametanje formalne obveze policijskim slubenicima da se i sami pobrinu da odgovarajua
osoba bude obavijetena o injenici da je maloljetna osoba liena slobode (bez obzira na to da
li taj maloljetnik to zahtijeva ili ne). U nekim sluajevima policijski slubenici nemaju pravo
sasluavati maloljetnika ukoliko takva odgovarajua osoba i/ili advokat nisu prisutni. CPT
pozdravlja ovakav pristup.
24.
U nizu drugih ustanova koje su bile posjeene, delegacijama CPT-a je bilo reeno
da nije rijedak sluaj da osoblje povremeno udari koji "pedagoki amar" maloljetnicima koji
se loe ophode. Komitet smatra da u interesu spreavanja zlostavljanja svi oblici fizikog
kanjavanja moraju biti kako formalno zabranjeni tako i izbjegavani u praksi. Sa osobama
lienim slobode koje se loe vladaju treba postupati iskljuivo u skladu sa propisanim
disciplinskim postupcima.

74
25.
Iskustva Komiteta takoe ukazuju na to da kada doe do zlostavljanja maloljetnika
da je ono ee ishod propusta da se dotine osobe na odgovarajui nain zatite od
zlostavljanja, nego to je to ishod svjesne namjere da se tim osobama nanese patnja. Vaan
element svake strategije spreavanja takvog zlostavljanja predstavlja potovanje principa da
maloljetnici lieni slobode moraju po pravilu biti smjeteni odvojeno od odraslih.
Primjeri nepotivanja ovog principa koje je CPT uoio ukljuivali su: smjetanje
odraslih mukih zatvorenika u elije za muke maloljetnike, esto sa namjerom da odravaju
red u tim elijama; smjetanje maloljetnica skupa sa odraslim zatvorenicama; zajedniko
smjetanje maloljetnih psihijatrijskih pacijenata sa hronino bolesnim odraslim pacijentima.
Komitet prihvaa injenicu da mogu postojati iznimne situacije (npr. djeca i
roditelji koji se zajedniki dre kao imigranti - pritvorenici) u kojima je oito u interesu
maloljetnika da ne budu odvojeni od odreenih odraslih osoba. Meutim, smjetanje
maloljetnika skupa sa odraslim osobama sa kojima nisu u rodbinskoj vezi neumitno nosi sa
sobom i mogunost odnosa dominacije i zloupotrebe.
26.
Upoljavanje osoblja oba pola predstavlja jo jedan mehanizam zatite protiv
zlostavljanja na mjestima liavanja slobode, naroito tamo gdje se radi o maloljetnicima.
Prisustvo i mukih i enskih slubenika moe imati povoljan odraz kako u smislu zatvorske
etike, tako i to se time njeguje izvjestan stupanj normalnosti na mjestima liavanja slobode.
Koritenje osoblja oba pola takoer omoguava prikladno rasporeivanje osoblja na
radne dunosti kada treba obavljati osjetljive dunosti vezane uz pol (kao to su osobni
pretresi). U ovom pogledu, CPT eli istai da bez obzira na njihovu starosnu dob, osobe liene
slobode moraju biti pretresane iskljuivo od strane osoblja istog spola i da bilo koji pretres
gdje se zahtijeva da se osoba liena slobode razodjene mora provoditi izvan vidnog dometa
zatvorskog osoblja suprotnog pola; ovi principi vae u jo veoj mjeri za maloljetnike.
27.
Konano, u nizu ustanova koje su bile posjeene, delegacije CPT-a su uoile
sluajeve gdje je zatvorsko osoblje koje je dolazilo u neposredan dodir sa maloljetnicima
otvoreno nosilo palice. Takva praksa ne doprinosi njegovanju pozitivnih odnosa izmeu
osoblja i lica lienih slobode. Po mogunosti, zatvorsko osoblje ne bi uope trebalo nositi
palice. Ukoliko se uprkos toga ipak smatra neophodnim da ih nosi, CPT preporuuje da se
palice nose tako da ne budu upadljive.

75
Pritvorski centri za maloljetnike
1. uvod
28.
Po miljenju CPT-a, svi maloljetnici koji su lieni slobode zato to su optueni ili
osueni za kaznena djela moraju biti zadrani u pritvorskim centrima posebno projektovanim
za osobe te ivotne dobi, koji nude reim oblikovan prema njihovim potrebama i koji
upoljavaju osoblje obueno za rad sa mladima.
Povrh toga, briga o maloljetnicima u pritvoru zahtijeva posebne napore kako bi se
smanjila opasnost dugorone drutvene neprilagoenosti. Ovo trai multidisciplinarni pristup
koji se zasniva na koritenju umijea itavog niza strunjaka (ukljuujui uitelje i nastavnike,
instruktore i psihologe), kako bi se odgovorilo individualnim potrebama maloljetnika u
sigurnom obrazovnom i socio-terapijskom okruenju.
2. materijalni uslovi pritvora
29.
Dobro osmiljen pritvorski centar za maloljetnike omoguava pozitivne uslove
pritvora, prilagoene linosti mladih osoba lienih slobode. Osim to moraju biti dovoljno
prostrane, osvijetljene i prozraene, prostorije za spavanje i dnevni boravak maloljetnika
moraju biti i prikladno namjetene, lijepo uredjene i osmiljene, te pruati odgovarajui
vizuelni podsticaj. Osim ukoliko razlozi sigurnosti ne nalazu drukije, maloljetnicima treba
biti dozvoljeno da dre sa sobom razumnu koliinu osobnih stvari.
30.
CPT eli dodati da je u izvjesnim ustanovama primijetio pojavu zanemarivanja
osobne higijene enskih pritvorenica, ukljuujui tu i maloljetnice. Za ovu vrstu zatvorske
populacije posebno je vano da im toaleti i kupaonice, kao i predmeti osobne higijene (kao
higijenski uloci), budu lako dostupni. Propust da se obezbijede osnovne potreptine moe po
sebi, kao takav, predstavljati poniavajue postupanje.
3. aktivnosti propisane reimom
31.
Mada je nedostatak svrsishodne aktivnosti tetan za svakog zatvorenika, on je
posebno opasan za maloljetnike, koji imaju posebnu potrebu za fizikom aktivnou i
intelektualnim podsticajima. Maloljetnicima lienim slobode treba biti ponuen puni program
obrazovanja, sporta, profesionalne obuke, rekreacije i drugih svrsishodnih aktivnosti. Fiziko
obrazovanje moralo bi biti vaan dio tog programa.
Naroito je vano da djevojice, djevojke i mlade ene liene slobode imaju
pristupa takvim aktivnostima na ravnoj nozi sa svojim mukim vrnjacima. I previe esto je
CPT susretao maloljetnice kojima su se nudile aktivnosti koje se stereotipno smatraju
prikladnim za njih (kao to su ivanje i runi radovi), dok je mukim maloljetnicima nuena
obuka daleko profesionalnijeg karaktera. U ovom pogledu, CPT eli izraziti svoju saglasnost
sa principom izloenim u pravilu 26.4 Pekinkih pravila u smislu da treba uloiti najvee
napore kako bi se osiguralo da enskim maloljetnicama lienim slobode "ni na koji nain ne

76
bude prueno manje brige, zatite, pomoi, njege i obuke nego mladim mukim
prijestupnicima. Mora im se osigurati jednak tretman."
32.
Reimi u nizu pritvorskih centara za maloljetnike koje je Komitet posjetio
ukljuivali su opi sistem podsticaja koji je omoguivao maloljetnicima da steknu dodatne
prednosti u zamjenu za pokazano dobro ophodjenje.
Nije na CPT-u da daje miljenje o socio-edukativnoj vrijednosti takvih programa.
Meutim, CPT posveuje posebnu panju sadraju osnovnog reima koji se nudi
maloljetnicima na osnovu takvih programa, kao i tome da li nain na koji oni eventualno
napreduju (ili nazaduju) unutar datog programa sadri dovoljno mehanizama zatite protiv
proizvoljnih odluka osoblja.
4. pitanje osoblja
33.
uvanje i briga o maloljetnicima lienim slobode predstavlja izuzetno teak
zadatak. Osoblje koje je pozvano da ga ispunjava mora biti paljivo odabrano na osnovu
osobne zrelosti i sposobnosti da se hvata ukotac sa izazovima rada sa osobama ove dobne
skupine, osiguravajui pri tome njihovu dobrobit. Posebno, to osoblje mora biti predano radu
sa mladim ljudima i sposobno voditi i motivirati maloljetnike koji su im povjereni. Svo
osoblje, ukljuujui i ono koje ima samo dunost uvara, mora biti profesionalno
osposobljeno, obuavano kako prilikom uvoenja u posao tako i tokom redovnog posla, te u
tome uivati odgovarajuu vanjsku podrku i biti nadgledano u obavljanju svojih dunosti.
Povrh toga, upravljanje takvim domovima mora biti povjereno osobama sa
rukovodnim kvalitetima visokog stepena, koje imaju sposobnost da uinkovito odgovore
sloenim i meusobno konkurentnim zahjevima koji se pred njih postavljaju u odnosu kako
na osoblje tako i na maloljetnike.
5. kontakt sa vanjskim svijetom
34.
CPT pridaje veliku vanost odravanju dobrog kontakta sa vanjskim svijetom svih
osoba koje su liene slobode. Vodei princip bi trebao biti unapreenje kontakta sa vanjskim
svijetom; sva ogranienja takvih kontakata trebala bi se zasnivati iskljuivo na razlozima
sigurnosti ozbiljne prirode, ili razlozima vezanim za raspoloiva sredstva.
Aktivno unapreivanje takvih kontakata moe biti posebno korisno za maloljetnike
liene slobode, od kojih mnogi imaju probleme ponaanja u vezi sa emocionalnom
deprivacijom ili nedostatkom umijea drutvenog ophoenja.
CPT takoe eli naglasiti da kontakt maloljetnika sa vanjskim svijetom ne smije
nikada biti ogranien ili uskraen kao vrsta disciplinske mjere.

77
6. disciplina
35.
Mjesta na kojima se maloljetnici liavaju slobode skoro bez iznimke predviaju
disciplinske sankcije koje se primijenjuju na pritvorenike loeg vladanja.
U vezi ovoga, CPT naroito brine pojava dranja maloljetnika u uslovima koji
nalikuju zatvorskoj samici, mjera koja moe samo ugroziti njihov fiziki i/ili psihiki
integritet. Komitet dri da takvoj mjeri treba pribjegavati samo izuzetno. Ukoliko se
maloljetnici dre odvojeno od ostalih, to treba primijenjivati tokom najkraeg mogueg
vremenskog perioda, i, u svakom sluaju, mora im se garantirati odgovarajui kontakt sa
ljudima, dozvoliti pristup materijalu za itanje i omoguiti najmanje jedan sat boravka na
otvorenom svakoga dana.
Svi disciplinski postupci koji se primijenjuju na maloljetnike moraju biti praeni
formalnim mehanizmima zatite i biti uredno zabiljeeni. Posebno, maloljetnici moraju imati
pravo da budu sasluani u svezi predmeta prekraja koji su navodno poinili, te pravo na
pritubu vioj instanci protiv svih namjetnutih sankcija; sve pojedinosti takvih sankcija
moraju biti zavedene u knjizi koju dri svaka ustanova u kojoj su maloljetnici lieni slobode.
7. postupci ulaganja pritubi i inspekcije
36.
Djelotvorni postupci ulaganja pritubi i inspekcije predstavljaju osnovne
mehanizme zatite protiv zlostavljanja unutar ustanova za maloljetnike.
Maloljetnicima moraju biti dostupni mehanizmi ulaganja pritubi, kako unutar tako
i izvan date ustanove, te moraju imati pravo na povjerljiv pristup odgovarajuem organu
vlasti.
CPT takoe pridaje naroitu vanost redovnim posjetama svim ustanovama za
maloljetnike od strane nekog neovisnog tijela (na primjer, sudca ili komiteta posjetilaca)
koje ima ovlatenje da prima pritube maloljetnika a, ukoliko je nuno, i da djeluje po njima
te da vri nadzor smjetaja i objekata.
8. medicinska pitanja
37.
Prilikom ispitivanja teme o pruanju usluga zdravstvene zatite u svom 3. Opem
izvjetaju (vidi CPT/Inf (93) 12, odlomci 30 do 77), CPT je ustanovio niz opih kriterija
kojima se rukovodio u svom radu (pristup lijeniku; jednakost njege; pacijentov pristanak i
povjerljivost; preventivna zdravstvena zatita; profesionalna neovisnost i profesionalna
strunost). Ovi kriteriji se primijenjuju sa jednakom snagom i na pritvorske centre za
maloljetnike.
38.
Naravno, CPT obraa posebnu panju specifinim zdravstvenim potrebama
maloljetnika lienih slobode.

78
Od posebne je vanosti da sluba zdravstvene zatite na usluzi maloljetnicima
sainjava jedinstveni dio multidisciplinarnog (medicinsko-psiho-socijalnog) programa
zdravstvene zatite. Ovo izmeu ostalog podrazumijeva da mora postojati tijesna saradnja
izmeu rada zdravstvenog tima date ustanove (lijenika, bolniara, psihologa, itd) i rada
drugih profesionalaca (ukljuujui socijalne radnike i uitelje/nastavnike) koji su u redovnom
kontaktu sa pritvorenicima. Tako bi trebalo osigurati da zdravstvena zatita maloljetnika
lienih slobode ini dio cjelovite kontinuirane mree podrke i terapije.
Takoe je poeljno da sadraj programa zdravstvene zatite datog pritvorskog
centra bude izloen u pisanom obliku i dostupan svim lanovima osoblja od kojih se trai da u
tom programu uestvuju.
39.
Svi maloljetnici lieni slobode moraju biti na prikladan nain intervjuisani i fiziki
pregledani od strane lijenika to je prije mogue po prijemu u pritvorski centar; osim u
izuzetnim okolnostima, ovaj razgovor/pregled trebalo bi obaviti na dan prijema. Meutim,
prvi susret maloljetnika sa zdravstvenom slubom moe biti i putem kvalificirane medicinske
sestre koja izvjetava lijenika.
Ukoliko se pravilno obavi, takva medicinska provjera po prijemu mora omoguiti
zdravstvenoj slubi te ustanove da uoi mlade osobe sa potencijalnim zdravstvenim
problemima (npr. ovisnost o drogi, sklonost ka samoubistvu). Identificiranje takvih problema
u dovoljno ranoj fazi olakava preduzimanje djelotvorne preventivne akcije u okviru
medicinsko-psiho-socijalnog programa zdravstvene njege te ustanove.
40.
Nadalje, samo se po sebi razumije da svi maloljetnici lieni slobode moraju biti u
mogunosti da imaju povjerljiv pristup lijeniku u svakom trenutku, bez obzira na reim
(ukljuujui i disciplinsku izolaciju) kojem su podvrgnuti. Odgovarajui pristup nizu
specijalistikih slubi zdravstvene zatite, ukljuujui i stomatologa, mora takoe biti
osiguran.
41.
Dunost zdravstvene slube na bilo kom mjestu liavanja slobode ne smije se
ograniiti na lijeenje bolesnih pacijenata; toj slubi takoer treba povjeriti odgovornost za
socijalnu i preventivnu medicinu. U vezi ovoga, CPT eli istaknuti dva vida o kojima treba
posebno voditi panju glede maloljetnika: njihovu ishranu i pruanje zdravstvene edukacije.
Zdravstveno osoblje mora imati aktivnu ulogu u nadziranju kvalitete hrane koja se
daje osobama u pritvoru. Ovo je naroito vano za maloljetnike, koji nisu dosegli puni
potencijal rasta i razvoja. U njihovom sluaju, posljedice neadekvatne ishrane mogu se mnogo
bre pokazati i biti tee nego kod osoba koje su dostigle punu fiziku zrelost.
Takoe se iroko prihvaa kao injenica da maloljetnici lieni slobode pokazuju
tendenciju uputanja u riskantne pothvate, naroito u odnosu na droge (ukljuujui alkohol) i
seks. Shodno tome, pruanje zdravstvene edukacije prilagoene mladima predstavlja vaan
element programa preventivne zdravstvene zatite. Takav program bi trebao posebno
obuhvaati informacije o rizicima zloporabe droga i o prenosivim bolestima.

79

VI.

ene liene slobode

Izvod iz 10. Opeg izvjetaja [CPT/Inf (2000) 13]

Prethodne napomene
21.
U nekim od svojih ranijih opih izvjea, CPT je postavio kriterije kojima se
rukovodio u svom radu na raznim mjestima pritvora, koja su ukljuivala policijske stanice,
zatvore, centre za dranje imigranata-pritvorenika, psihijatrijske ustanove i pritvorske centre
za maloljetnike.
Naravno, Komitet primijenjuje ove kriterije u odnosu kako na ene tako i na
mukarce liene slobode. Meutim, u svim dravama lanicama Vijea Europe, ene
zatvorenici predstavljaju relativno malu grupu meu osobama lienim slobode. To znai da za
drave moe biti veoma skupo da se posebno brinu o enama lienim slobode, to proizlazi
time da se ene esto dre na malom broju lokacija (a ponekad daleko od njihovih domova i
domova od njih zavisne djece), u prostorijama koje su izvorno bile projektovane za muke
zatvorenike (sa kojima te prostorije eventualno dijele). U takvim okolnostima, potrebno je
obratiti posebnu panju kako bi se osiguralo da ene liene slobode budu u za njih sigurnom i
pristojnom zatvorskom okruenju.
Kako bi istakao vanost koju pridaje spreavanju zlostavljanja ena lienih slobode,
CPT je posvetio ovo poglavlje svog 10. Opeg izvjetaja opisivanju nekih od specifinih
pitanja kojima se bavi u ovoj oblasti. Komitet se nada da e na ovaj nain dati jasne naznake
dravnim vlastima o svojim gleditima u pogledu naina na koji treba postupati sa enama
lienim slobode. Kao i prethodnih godina, CPT pozdravlja sve eventualne primjedbe u vezi
ovog vanog odjeljka Opeg izvjetaja.
22.
Treba na samom poetku naglasiti da stavovi CPT-a o pitanjima iznijetim u ovom
poglavlju vae bez obzira na prirodu mjesta liavanja slobode. Meutim, prema iskustvu
CPT-a, opasnost po fiziki i/ili psihiki integritet ena lienih slobode moe biti vea u
periodu neposredno nakon njihovog hapenja. Shodno tome, posebnu panju treba posvetiti
da se osigura da kriteriji dati u slijedeim odjeljcima budu tada potivani.
Komitet takoe eli istaknuti da svi standardi koje eventualno razvije u ovoj oblasti
moraju biti smatrani u skladu sa standardima izloenim u drugim meunarodnim
dokumentima, ukljuujui Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, Konvenciju Ujedinjenih
naroda o pravima djeteta, Konvenciju Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika
diskriminacije ena i Skup principa Ujedinjenih naroda u vezi zatite svih osoba podvrgnutih
bilo kom obliku liavanja slobode ili zatvaranja.

80
Osoblje oba pola
23.
Kao to je CPT istakao u svom 9. Opem izvjetaju, upoljavanje osoblja oba pola
predstavlja vanan mehanizam zatite protiv zlostavljanja na svim mjestima liavanja slobode.
Prisustvo mukog i enskog osoblja moe imati koristan uinak kako u pogledu zatvorske etike
tako i u svrhu njegovanja izvjesnog stepena normalizacije ivota na mjestima liavanja slobode.
Koritenje osoblja oba pola takoer omoguuje prikladno rasporeivanje osoblja na
radne dunosti kada treba obavljati osjetljive dunosti vezane uz pol, kao to su lini pretresi.
U ovom pogledu, CPT eli ponovo istai da osobe liene slobode moraju biti pretresane
iskljuivo od strane osoblja istog pola i da bilo koji pretres gdje se zahtijeva da se osoba liena
slobode razodjene mora provoditi izvan vidnog dometa zatvorskog osoblja suprotnog pola.
Odvojen smjetaj ena lienih slobode
24.
Obveza da prui briga, koju drava ima u odnosu na osobe liene slobode, ukljuuje
i dunost drave da zatiti te osobe od drugih osoba koje im eventualno ele nakoditi. CPT se
povremeno susretao sa tvrdnjama ena o navodnom zlostavljanju od strane ena. Meutim,
navodi o zlostavljanju ena u zatvoru od strane mukaraca (a posebno o seksualnom
uznemiravanju, ukljuujui tu i verbalne napade sa seksualnim konotacijama) javljaju se
mnogo ee, posebno ako drava ne obezbijedi odvojen smjetaj enama lienim slobode, na
mjestima gdje prevlauje osoblje enskog spola koje nadzire njihov smjetaj.
U principu, ene liene slobode moraju biti smjetene u prostorijama koje su fiziki
odvojene od prostorija u kojima se nalaze mukarci zatvoreni u istoj ustanovi. S tim u vezi,
neke drave su poele primjenjivati rjeenja pri kojima su parovi (u kojima su oba partnera
liena slobode) smjeteni skupa, i/ili gdje postoji izvjestan stupanj mijeanja pripadnika oba
pola u zatvorima. CPT pozdravlja takva napredna rjeenja, pod uslovom da se zatvorenici na
koje se to odnosi saglase sa tim da e u tome uestvovati, te da budu paljivo odabrani i u
dovoljnoj mjeri nadzirani.
Jednakost pristupa aktivnostima
25.
ene liene slobode moraju imati pristupa svrsishodnim aktivnostima (radu, obuci,
obrazovanju, sportu, itd) na ravnoj nozi sa sa mukarcima u istom poloaju. Kao to je
Komitet spomenuo u svom posljednjem Opem izvjetaju, delegacije CPT su se i previe
esto susretale sa sluajevima gdje su enama lienim slobode bile nuene aktivnosti koje su
se smatrale "prikladnim" za njih (kao to su ivanje ili runi radovi), dok se mukim
zatvorenicima nudila obuka daleko strunijeg karaktera.
Po miljenju CPT-a, takav diskriminirajui pristup moe sluiti samo daljem jaanju
zastarjelih predrasuda o socijalnoj ulozi ene. tavie, ovisno o okolnostima, uskraivanje
enama jednakog pristupa reimom propisanih aktivnosti moe se okvalificirati kao
poniavajue postupanje.

81
Prenatalna i postnatalna zdravstvena zatita
26.
Maksimum napora treba uloiti kako bi se zadovoljile specifine prehrambene
potrebe zatvorenih trudnica, kojima treba osigurati reim ishrane bogat bjelanevinama, sa
mnogo svjeeg voa i povra.
27.
Samo se po sebi razumije da bebe ne smiju biti roene u zatvoru i izgleda da je
uobiajena praksa u dravama lanicama Vijea Europe da se trudne zatvorenice u
odgovarajuem trenutku premjeste u bolnice izvan zatvorskog kruga.
Uprkos tome, CPT se s vremena na vrijeme susree sa sluajevima gdje trudne ene
bivaju lisiinama ili na drugi nain vezane za krevete ili druge komade namjetaja tijekom
ginekolokog pregleda i/ili poroaja. Takav pristup je u potpunosti neprihvatljiv i moe se
sasvim izvjesno odrediti kao neljudsko i poniavajue postupanje. Mogu se i moraju iznai
drugi naini udovoljavanja sigurnosnim potrebama.
28.
Mnoge ene u zatvoru su primarne njegovateljice djece ili drugih ija psiho-fizika
dobrobit moe biti ugroena inom zatvaranja. 1
U ovom kontekstu, posebno je problematino pitanje da li i ukoliko je odgovor
pozitivan, koliko dugo treba omoguiti bebama i maloj djeci da ostanu u zatvoru sa svojim
majkama. Na ovo pitanje je teko dati odgovor, budui da sa jedne strane zatvori oito nisu
pogodan ambijent za bebe i malu djecu, dok je sa druge strane krajnje nepoeljno nasilno
razdvajati majke i malu djecu.
29.
Po miljenju CPT-a, ideja vodilja u svim sluajevima mora biti dobrobit samog
djeteta. Ovo posebno podrazumijeva da svaka prenatalna i postnatalna njega pruena u
zatvoru mora biti jednaka njezi kakva se prua u vanjskoj zajednici. Tamo gdje se bebe i mala
djeca dre u zatvorskom okruenju, njihov tretman mora biti nadziran od strane specijalista za
socijalni rad i razvoj djece. Cilj bi trebao biti da se stvori okruenje koje je zasnovano
primarno na potrebama djeteta, bez vidljivih znakova zatvorskog ambijenta, kao to su
uniforme i kljuevi koji zveckaju.
Treba primijeniti takva rjeenja kojima se osigurava da se motorika i kognitivne
sposobnosti beba u zatvoru razvijaju normalno. Posebno im treba omoguiti dovoljno
pogodnosti za igru i tjelesne vjebe i mogunost da napuste ustanovu i iskuse normalni ivot
izvan zatvorskih zidova.
Omoguavanje pogodnosti da lanovi obitelji izvan ustanove brinu o djetetu moe
takoe pomoi da se teret podizanja djeteta podijeli sa drugima (na primjer, sa djetetovim
ocem). Gdje ovo nije mogue, treba razmotriti mogunost pristupa objektima tipa jaslica.
Takva rjeenja mogu omoguiti enama zatvorenicama da uestvuju u radnim i drugim
aktivnostima unutar zatvora u veoj mjeri nego to bi to inae bilo mogue.

Vidjeti takoe Preporuku 1469 (2000) Parlamentarne Skuptine Vijea Europe u vezi majki i
beba u zatvoru.

82
Pitanja zdravlja i higijene
30.
Komitet takoe eli skrenuti panju na niz pitanja zdravlja i higijene u odnosu na
koje se potrebe ena lienih slobode znatno razlikuju od potreba mukaraca.
31.
Specifine higijenske potrebe ena treba rjeavati na prikladan nain. Od naroite
je vanosti da im toaleti i kupaonice budu lako dostupni, te da se povede briga o uklanjanju
krvlju umrljanih predmeta, kao i o opskrbljivanju stvarima za osobnu higijenu, kao to su
higijenski uloci i tamponi.
Propust da se obezbijede takve osnovne potreptine moe, po sebi, predstavljati
poniavajue postupanje.
32.
Takoe je od sutinske vanosti da zdravstvena njega koja se prua osobama
lienim slobode bude na istom stupnju kao zdravstvena njega koja se prua osobama u
vanjskoj zajednici.
to se tie ena lienih slobode, osiguravanje da ovaj princip jednakosti njege bude
potovan zahtijeva da tu zdravstvenu njegu pruaju lijenici i medicinske sestre specifino
obueni u podruju zdravstvene zatite ena, ukljuujui ginekoloku specijalizaciju.
Povrh toga, u obimu u kojem su mjere preventivne zdravstvene zatite koje se
posebno odnose na ene dostupne u vanjskoj zajednici (kao to su preventivni pregledi
usmjereni na otkrivanje raka dojke i materice), one takoe moraju biti omoguene i enama
lienim slobode.
Jednakost njege takoe zahtijeva da se pravo ene na tjelesni integritet potuje na
mjestima liavanja slobode u jednakoj mjeri kao i u vanjskoj zajednici. Tako, tamo gdje su
takozvane "dan poslije" pilule i/ili druge forme pobaaja u kasnijim fazama trudnoe
dostupne enama na slobodi, one moraju pod istim uslovima biti uinjene dostupnim i enama
lienim slobode.
33.
U principu, zatvorenice koje su zapoele kuru lijeenja prije nego to su bile
zatvorene, trebale bi biti u mogunosti da nastave sa lijeenjem i u zatvoru. U ovom
kontekstu, treba nastojati osigurati da dovoljne zalihe posebnih lijekova za ene budu
dostupne u mjestima liavanja slobode.
U pogledu kontracepcijskih pilula, treba napomenuti da takva medicinska sredstva
mogu biti propisana u medicinske svrhe i kad se ne radi o spreavanju trudnoe (npr. radi
otklanjanja bolnih menstruacija). Usprkos injenici da zatvaranje ene kao takvo u velikoj
mjeri smanjuje vjerojatnost zaea tijekom boravka u zatvoru, ono ne predstavlja dovoljan
razlog da se enama uskrate takva medicinska sredstva.

83

VII.

Borba protiv nekanjivosti muitelja

Izvod iz 14. Opeg izvjetaja [CPT/Inf (2004) 28

25.
Svrha postojanja CPT-a je spreavanje muenja i neovjenog ili poniavajueg
postupanja ili kanjavanja. Komitet ne gleda u prolost, ve u budunost. Meutim, u okviru
svoje preventivne funkcije, CPT se bavi i procjenom efikasnosti mjera i akcija poduzetih
poto je do zlostavljanja ve dolo, obzirom na to da te mjere utjeu na ponaanje slubenih
osoba u budunosti.
Svaka zabrana muenja i drugih oblika zlostavljanja gubi na uvjerljivosti ako
slubene osobe koje su takva djela poinila ne odgovaraju za svoje postupke. Ako se na
informaciju koja ukazuje na zlostavljanje ne reagira brzo i efikasno, slubene osobe koje su
sklone zlostavljanju osoba lienih slobode brzo e povjerovati i to s razlogom da to mogu
initi nekanjeno. Svi napori uloeni u promoviranje ljudskih prava, putem stroge selekcije
prilikom upoljavanja i strune izobrazbe, bit e osueni na neuspjeh. Ako se ne budu
poduzimale efikasne mjere, sve osobe koje su u pitanju kolege, vii rukovodioci u policiji,
istrana tijela doprinijet e koroziji onih vrijednosti koje ine sam temelj demokratskog
drutva.
U suprotnom, ako slubena osoba koja izda naredbu, odobri, ne sprijei ili provodi
muenje i zlostavljanje privede pravdi zbog poinjenog djela, bit e poslana jasna poruka da
se takvo postupanje nee tolerisati. Takva poruka, pored toga to ima veliku odvraajuu
ulogu, pokazae i iroj javnosti da nitko nije iznad zakona, pa ni oni ija je dunost da ga tite.
Saznanje da su osobe odgovorne za zlostavljanje izvedene pred lice pravde imae pozitivan
utjecaj i na rtve.
26.
Borba protiv izuzimanja od odgovornosti mora poeti kod kue, tj. u okviru same
slube (policijske ili zatvorske, vojnih vlasti, itd.). U mnogim sluajevima, kada uslijede
tvrdnje da je dolo do zlostavljanja od strane slubene osobe, kolege se iz lojalnosti dre
zajedno i uzajamno pomau, a ponekad ak i prikrivaju protivzakonite postupke drugih
kolega. Nuna je pozitivna akcija, putem izobrazbe i davanjem osobnog primjera, kako bi se
razvila kultura ponaanja u kojoj e se rad i druenje sa kolegama koji su vrili
zlostavljanje smatrati neprofesionalnim a i u pogledu napredovanja u karijeri, nesigurnim dok e se na rad u timu iji lanovi postupaju po zakonu gledati kao na ispravan i
profesionalno nagradiv.
Mora se stvoriti atmosfera u kojoj e se smatrati ispravnim prijaviti kolegu koji
zlostavlja osobu lienu slobode; mora biti sasvim jasno da krivicu za zlostavljanje ne snose
samo poinitelji takvog djela, ve i svaka osoba koja zna, ili bi trebala znati, da se osoba
liena slobode zlostavlja, a to ne sprjeava ili ne prijavi nadlenima. Da bi ovakva atmosfera

84
zaivjela, treba postojati jasno definirana crta subordinacije, a treba uvesti i mjere zatite za
one koji dojave da je dolo do zlostavljanja.
27.
U mnogim dravama koje je CPT posjetio, muenje i djela kao to su zlostavljanje
tijekom vrenja dunosti, primjena sile u svrhu iznuivanja izjave, prekoraenje ovlatenja,
itd., spadaju u posebna kaznena djela za koja se sudi ex officio. CPT pozdravlja postojanje
ovakvih zakonskih odredbi.
Meutim, CPT se uvjerio da tijela tuilatva u nekim zemljama imaju veliko
diskreciono pravo u pogledu otvaranja preliminarne istrage kada dobiju informacije o
moguem zlostavljanju osoba lienih slobode. Komitet smatra da tuilatvo, ak i ako
formalna tuba nije podnijeta, treba imati zakonsku obvezu da pokrene istragu kad dobije
uvjerljive informacije, iz bilo kog izvora, da je moda dolo do zlostavljanja osobe liene
slobode. S tim u vezi, zakonski okviri koji se odnose na snoenje odgovornosti bie pojaani
ako zvanine slubene osobe (pripadnici policije, upravnici zatvora, itd.) budu i formalno
imale obavezu da odgovarajua nadlena tijela odmah obavijeste kada dobiju informacije koje
ukazuju na to da je dolo do zlostavljanja.
28.
Postojanje odgovarajuih zakonskih okvira nije samo po sebi dovoljna garancija da
e svrsishodne mjere biti poduzete u sluajevima navoda o moguem zlostavljanju. Posebnu
panju treba posvetiti razvijanju svijesti kod nadlenih vlasti o vanim obavezama koje su
dune ispunjavati.
Kada se osobe pritvorene od strane slubi za provoenje zakona izvedu pred sud i
tuitelja, za njih je to dobra prilika da kau da li su bile zlostavljane ili ne. ak i ako alba u
svezi sa zlostavljanjem nije podnijeta, ove vlasti e biti u poziciji poduzeti pravovremene
mjere ako postoje drugi znaci (npr. vidljive povrede, opi izgled neke osobe ili njezino
ponaanje) koji ukazuju na to da je moda dolo do zlostavljanja.
Meutim, CPT tokom svojih poseta esto susree osobe liene slobode koje tvrde da
su se sudijama i/ili tuitelju alile zbog zlostavljanja, ali da ovi nisu pokazali veliko
interesiranje u svezi sa tim, ak ni kada su im pokazali vidljive tjelesne povrede. U nekoliko
navrata predstavnici CPT su i sami imali prilike uvjeriti se u postojanje ovakvog scenarija. Na
primjer, Komitet je nedavno ispitivao sudski zapisnik u kojem su, pored tvrdnji o
zlostavljanju, bili evidentirani podljevi i masnice po licu, nogama i leima osobe liene
slobode. Uprkos injenici da se ove informacije iz dosijea mogu smatrati prima facie
dokazom o zlostavljanju, nadlena tijela nisu pokrenula istragu i nisu dala prihvatljivo
objanjenje za svoju neaktivnost.
Nije neuobiajeno da osobe liene slobode tvrde kako su se plaile da se ale na
zlostavljanje, zato to se sasluanje kod sudije ili tuilaca odvijalo u prisustvu onih istih
pripadnika slube za provoenje zakona koji su ih ispitivali, ili zato to im je bilo izriito
reeno da to ne ine, jer nije u njihovom interesu.

85
Sudske vlasti i tuilatva moraju poduzeti odlune mjere kada dobiju informacije
koje ukazuju na mogue zlostavljanje. S tim u svezi, ove vlasti moraju voditi postupak na
nain na koji e osobama u pitanju biti omogueno da kau kako je sa njima bilo postupano.
29.
esto nije jednostavno utvrditi istinitost tvrdnji o zlostavljanju. Neki oblici
zlostavljanja (kao to su guenje ili elektro-okovi) ne ostavljaju vidljive tragove ili nee
ostaviti tragove ako se vjeto primjenjuju. Slino tome, prisiljavanje osoba da stoje, klee ili
sjede u neudobnom poloaju satima, ili da budu dugo liene sna, takoer nee ostaviti jasno
vidljive tragove. ak i snani udarci mogu ostaviti slab trag na tijelu, koji se teko uoava i
brzo blijedi. Zbog toga, kada sud ili tuilatvo dobiju tvrdnje o vrenju ovakvih oblika
zlostavljanja, ova tijela trebaju posebno voditi rauna o tome da ne pridaju preveliku vanost
odsustvu vidljivih povreda na tijelu osobe nad kojom je zlostavljanje vreno. Isti princip vai
a fortiori u sluaju navoda o zlostavljanju koje je prvenstveno psiholoke prirode (seksualno
poniavanje, prijetnje po ivot ili fiziki integritet pritvorene osobe i i/ili lanova njegove
obitelji, itd.). Da bi se pravilno procijenila vjerodostojnost tvrdnji o zlostavljanju, moe biti
potrebno da se ispitaju sve osobe umijeane u sluaj, da se pravovremeno provede inspekcija
mjesta gdje je navodno zlostavljanje vreno i/ili da se obavi specijalistiki lijeniki pregled.
Uvijek kada osumnjieni za kazneno djelo koji je izveden pred suca ili tuioca
iznese tvrdnje o zlostavljanju, ti navodi trebaju biti evidentirani u pisanoj formi, sudac treba
narediti da se odmah obavi pregled od strane vjetaka sudske medicine (ukljuujui, ako je
potrebno, i pregled kod psihijatra-vjetaka sudske medicine) i treba poduzeti nune korake da
osigura da se navodi adekvatno ispitaju. Takav pristup treba primijeniti bez obzira da li osoba
ima ili nema vidljive fizike povrede. tovie, ak i u odsustvu izriitih tvrdnji o zlostavljanju,
sudac bi trebao zahtijevati pregled od strane vjetaka sudske medicine uvek kada postoji
utemeljena sumnja da je osoba izvedena pred sud mogla biti rtva zlostavljanja.
30.
Takoer je vano da ne postoje nikakve prepreke za kontakt izmeu osoba koje
tvrde da su zlostavljane (a koje mogu biti i putene na slobodu bez izvoenja pred suca ili
tuitelja) i lijenika sudske medicine ije nalaze sud i tuilatvu priznaju. Na primjer, pristup
lijeniku ne treba biti uslovljavan prethodnim davanjem doputenja od strane istranih vlasti.
31.
Poslije mnogih posjeta CPT je objavio izvjea koja sadre i procjenu rada organa u
ijoj je nadlenosti provoenje zvanine istrage i podizanje kaznenih i disciplinskih tubi u
sluaju tvrdnji o zlostavljanju. Prilikom vrenja procjene CPT uzima u obzir praksu
Evropskog suda za ljudska prava i standarde sadrane u raznim meunarodnim
instrumentima. Postoji ope prihvaeni princip da je uspjena istraga, koja e dovesti do
identificiranja i kanjavanja osoba odgovornih za zlostavljanje, od sutinskog znaenja da bi
zabrana muenja i neovjenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja imala svrhe u
praksi.
Potivanje ovog principa podrazumijeva da tijela vlasti u ijoj je nadlenosti
provoenje istrage imaju na raspolaganju sve nune resurse, kako ljudske tako i materijalne.
Pored toga, istraga mora biti provedena u skladu sa nekim osnovnim kriterijima.

86
32.
Da bi istraga u sluaju navoda o zlostavljanju bila uspjena, nuno je da osobe koje
su odgovorne za njeno provoenje budu neovisne od osoba na koje se ti navodi odnose. U
nekim zakonodavstvima, sve albe o zlostavljanju poinjenom od strane policije ili drugih
slubenih osoba moraju se podnijeti tuiocu, i on odluuje a ne policija da li treba
pokrenuti preliminarnu istragu po pritubi za zlostavljanje ili ne; CPT pozdravlja ovakav
pristup. Pa ipak, u praksi se esto dogaa da odgovornost za provoenje operativnog dijela
istrage ponovo prijee u ruke pripadnika tijela za provedbu zakona. Uee tuitelja je tada
ogranieno na izdavanje naredbi tim slubenicima da provedu ispitivanje, podnesu izvjee o
rezultatima i na donoenje odluke o podizanju kaznene tube. Vano je osigurati da pripadnici
tijela za provedbu zakona zadueni za istragu ne budu iz iste slube u kojoj su kolege protiv
kojih se vodi istraga. U idealnim uslovima, osobe kojima je povjereno provoenje
operativnog dijela istrage trebaju biti potpuno neovisne od slube za koju su vezani navodi o
zlostavljanju. Pored toga, tuiteljstvo mora sprovesti efikasan i temeljan nadzor nad
operativnim tijekom istrage vezane za navode o zlostavljanju od strane slubenih osoba.
Tuilatvo treba imati na raspolaganju jasne smjernice u pogledu naina na koji e nadzirati
istragu.
33.
Istraga u vezi navoda o moguem zlostavljanju od strane slubene osobe mora biti
provedena sukladno kriteriju temeljitosti. Mora biti sprovedena na nain kojim e se jasno
utvrditi da li je uporaba sile ili drugih metoda bila opravdana u datim okolnostima, i
identificirati, ako je nuno i kazniti, poinitelje zlostavljanja. To nije obveza vezana za ishod,
ve za nain ili sredstva. Ona nalae da se moraju poduzeti sve potrebne mjere kako bi se
osigurali dokazi u vezi sa incidentom, ukljuujui, inter alia, identificiranje i ispitivanje
navodnih rtava, osumnjienih i svjedoka (npr. deurnih policajaca, drugih pritvorenika, itd.),
pronalaenje predmeta koritenih za zlostavljanje i prikupljanje forenzikih dokaza. U
ovisnosti od sluaja, treba obaviti autopsiju koja e dati jasnu i preciznu sliku o nanijetim
povredama, kao i objektivnu analizu lijenikih nalaza, ukljuujui uzrok smrti.
Istraga takoer mora biti provedena na sveobuhvatan nain. CPT je nailazio na
sluajeve gdje je, usprkos brojnim tvrdnjama o incidentima i injenicama koje su ukazivale da
je dolo do zlostavljanja, opseg istrage bio neprimjereno suen, a vane epizode i okolnosti
koje su ukazivale na zlostavljanje odbaene kao nevane.
34.
U ovom kontekstu, CPT eli jasno izraziti zabrinutost u svezi prakse koja postoji u
mnogim zemljama da pripadnici slubi za provoenje zakona ili zatvorski uvari nose maske
ili kape sa prorezima tijekom privoenja i ispitivanja ili tijekom akcije suzbijanja nemira u
zatvorima; jasno je da e maskiranje oteati identificiranje potencijalnih osumnjienih ako i
kada doe do tvrdnji o navodnom zlostavljanju. Ovakvu praksu treba strogo kontrolirati i
primjenjivati samo u izvanrednim i opravdanim sluajevima; takvih sluajeva, u kontekstu
zatvora, ima vrlo malo.

87
Isto tako treba strogo zabraniti praksu koja postoji u izvjesnim zemljama da se
osobama u policijskom pritvoru stavlja povez preko oiju; ovakvo postupanje, to potvruju
neki sluajevi sa kojima je CPT upoznat, moe znatno oteati pokretanje kaznenog postupka
protiv onih koji mue ili zlostavljaju pritvorenike.
35.
Da bi imala rezultata, istraga takoer mora biti provedena brzo i bez odlaganja. CPT
se susretao sa sluajevima gdje su nune istrane aktivnosti bile neopravdano odlagane ili su
tuilatvo ili sudske vlasti nedvojbeno pokazali nedostatak volje da upotrijebe raspoloiva
pravna sredstva kada bi do njih stigle tvrdnje ili vane informacije koje su ukazivale na to da
je dolo do zlostavljanja. Te istrage bile su odlagane u nedogled ili prekidane, a pripadnici
slubi za provoenje zakona na koje su se tvrdnje o zlostavljanju odnosile uspjeli su u
potpunosti izbjei kaznenu odgovornost za poinjena djela. Drugim rijeima, reakcija na
ubjedljive dokaze o ozbiljnom krenju ovlatenja dovela je do provoenja istrage koja se
teko moe nazvati tim imenom.
36.
Pored gore navedenih kriterija za uspjeno obavljanje istrage, treba navesti jo
jedan: ira javnost treba imati dovoljan uvid u tijek istrage ili njene rezulate, ime e se
osigurati snoenje odgovornosti, kako u teoriji tako i u praksi. Stepen uvida javnosti moe se
razlikovati od sluaja do sluaja. Kod posebno tekih sluajeva javno ispitivanje moe biti
primjereno. U svim sluajevima, rtva (ili, ako je potrebno, bliska rodbina rtve) mora biti
ukljuena u voenje postupka u onoj mjeri koja je neophodna da njeni legitimni interesi ne
budu narueni.
37.
Pokretanje disciplinskog postupka je jo jedna mjera koja se moe poduzeti u
sluajevima tvrdnji o zlostavljanju i moe se odvijati uporedno sa kaznenim postupkom.
Treba temeljno ispitati disciplinsku odgovornost slubenih osoba na koje se tvrdnje odnose
bez obzira na to da li se prekraj u pitanju tretira kao kazneno djelo ili ne. CPT je preporuio
odreeni broj proceduralnih zatitnih mjera koje treba sprovoditi u ovom kontekstu; na
primjer, u sastavu komisije formirane za provoenje disciplinskog postupka protiv pripadnika
policije treba se nalaziti bar jedan neovisan lan.
38.
Ispitivanje u sluaju disciplinskog prekraja poinjenog od strane slubene osobe
moe provoditi i posebno interno odjeljenje za istragu formirano u okviru slube koja je u
pitanju. Meutim, CPT vrsto podrava formiranje neovisnog istranog tijela. To tijelo treba
biti ovlateno za pokretanje disciplinskog postupka.
Bez obzira na formalnu strukturu istranog tijela, CPT smatra da javnost treba biti
propisno upoznata sa njegovom funkcijom. Pored mogunosti da se uloi prituba direktno
nadlenoj slubi, javne slube, kao to je policija trebaju imati obvezu da evidentiraju svaku
izjavu koja moe posluiti kao osnov za tubu; u tom smislu treba uvesti odgovarajue
formulare koji e sluiti kao potvrda da je prituba zavedena i da e biti uzeta u razmatranje.
Ako se u datom sluaju otkrije da u postupanju slubene osobe ima osnova za
vjerovanje da je poinjeno kazneno djelo, istrano tijelo treba uvijek i bez odlaganja
izravno o tome obavijestiti nadleno tuilatvo.

88
39.
Posebno treba voditi rauna da osobe koje su bile rtve navodnog zlostavljanja ne
budu odgovarane od namjere da uloe albu. Na primjer, treba stalno imati na umu negativne
posljedice mogunosti da slubena osoba koja je navedena kao poinitelj zlostavljana podnese
tubu za klevetu protiv osobe koja ga optuuje za to djelo. Mora biti uspostavljena ravnotea
u zatiti legitimnih interesa obje strane. U tom smislu treba se osvrnuti na izvjesne stavove
iznijete u poglavlju 28.
40.
Takoer treba temeljno preispitati svaki dokaz o zlostavljanju od strane slubene
osobe koja je otkrivena u toku graanskog postupka. Na primjer, CPT preporuuje da se
provede neovisna istraga u sluajevima gde je dolo do naplate odtete ili vansudskog
poravnanja po pritubama koje su ukljuivale i napad od strane slubene osobe. Takvo
ispitivanje bi trebalo utvrditi da li, uzevi u obzir prirodu i teinu iznijetih tvrdnji o
zlostavljanju od strane pripadnika policije, pitanje pokretanja kaznenog i/ili disciplinskog
postupka treba ponovo razmotriti.
41.
Sasvim je sigurno da istraga, koliko god bila uspjeno provedena, nee imati
nikakvog znaenja ako su kaznene mjere izreene za zlostavljanje neprimjerene. Kada se
zlostavljanje dokae, treba uslijediti odgovarajua kazna. Ta kazna bi trebala imati jak
odvraajui efekat. U suprotnom, izricanje blagih kazni moe samo pripadnike slubi za
provoenje zakona sklone zlostavljanju uvrstiti u uvjerenju da to mogu initi nekanjeno.
Naravno, sudske vlasti su neovisne i stoga mogu, u okviru normi propisanih
zakonom, izrei primjerenu kaznu u svakom pojedinanom sluaju. Meutim, imajui u vidu
te norme, namjera zakonodavca mora biti jasna: kaznenopravni sistem treba zauzeti vrst stav
u odnosu na muenje i zlostavljanje od strane pripadnika slubi za provoenje zakona. Slino
tome, kaznene mjere izreene po utvrivanju disciplinske odgovornosti trebaju biti primjerene
teini poinjenog djela.
42.
Na kraju, rijeenost dravnih vlasti da se bore protiv izuzimanja od odgovornosti
ne smije niim biti dovedena u sumnju. Ako bi se to dogodilo, svako djelovanje na drugim
razinama bilo bi oteano. Ako i kada je to nuno, dravne vlasti trebaju bez oklijevanja poslati
jasnu poruku, putem formalne izjave sa najvie politike razine, da za muenje i ostale oblike
zlostavljanja mora postojati nulta tolerancija.

89

VIII. Oruje sa elektrinim pranjenjem

Izvod iz 20. Opeg izvjetaja [CPT / Inf (2010) 28]
Prethodne napomene
65.
U zemljama koje je posjetio CPT sve ee se policajcima i drugim uposlenim u
slubama za provoenje zakona izdaje oruje sa elektrinim pranjenjem (OSEP), pri emu je
Komitet u pojedinim zemljama takoer primijetio prisustvo takvih ureaja u mjestima gdje se
nalaze osobe liene slobode (posebice u zatvorima). Postoje razne vrste OSEP-a, u rasponu
od palica koje izazivaju strujni udar i drugog prenosivog oruja koje zahtijeva izravan kontakt
sa osobom koja predstavlja namjeravani cilj do oruja koje moe izbacivati projektile nalik
strjelicama koje izazivaju strujni udar kod osoba koje se nalaze na odreenoj udaljenosti.
66.
Upotreba OSEP-a od strane organa reda i drugih javnih slubenika predstavlja
kontroverznu temu. Postoje suprotstavljeni stavovi u pogledu specifinih okolnosti u kojima
upotreba takvog oruja moe biti opravdana i potencijalnih negativnih efekata na zdravlje
koje to oruje moe imati. Takoer je injenica da je po samoj svojoj prirodi OSEP pogodno
za zloupotrebu. CPT je u vie navrata prikupljao uvjerljive dokaze da je takvo oruje
koriteno kako bi se osobe liene slobode podvrgle tekom zlostavljanju, i Komitet je esto
primao navode da se pritvorenim osobama prijeti zlostavljanjem u vidu upotrebe OSEP-a.
67.
CPT se ve bavio pitanjem OSEP-a u nekoliko svojih izvjea o posjetama. U
sljedeim stavovima, Komitet eli naglasiti gledita koja je do sada usvojio i ukazati na neka
vana podruja. CPT pozdravlja komentare o ovom dijelu svog Opeg izvjetaja kako bi se
Komitetu pomoglo razviti svoje standarde u vezi sa ovim sloenim pitanjem.
Opa naela
68.
CPT shvaa elju nacionalnih vlasti da svojim slubenicima zaduenim za
provoenje zakona osiguraju sredstva koja im omoguavaju da postepenije reagiraju na
opasne situacije sa kojima se suoavaju. Nema dvojbe da posjedovanje manje smrtonosnih
tipova oruja, kao to je OSEP, moe u izvjesnim sluajevima omoguiti da se izbjegne
uporaba vatrenog oruja. Meutim, oruje sa elektrinim pranjenjem moe izazvati akutnu
bol i, kao to je ve navedeno, moe se zloupotrijebiti. U skladu s tim, odluka da se organima
reda ili drugim javnim slubenicima izda OSEP treba biti rezultat iscrpne rasprave na nivou
nacionalnih izvrnih i zakonodavnih tijela date zemlje. Takoer je potrebno da kriteriji za
primjenu OSEP-a budu definirani zakonom i detaljno pojanjeni u posebnim propisima.

90
69.
CPT smatra da bi upotreba oruja sa elektrinim pranjenjem trebala podlijegati
principima neophodnosti, supsidijarnosti, srazmjernosti, prethodnog upozorenja (gde je to
mogue) i predostronosti. Ta naela podrazumijevaju, izmeu ostalog, da javni slubenici
kojima se takvo oruje izdaje moraju proi adekvatnu izobrazbu za njegovo koritenje. Kad je
rije o OSEP-u koje moe ispaljivati projektile, kriteriji za njegovu upotrebu trebaju izravno
proizlaziti iz kriterija koji vae za vatreno oruje.
70.
Prema miljenju CPT-a, upotreba OSEP-a treba biti ograniena na situacije gdje
postoji stvarna i izravna opasnost po ivot ili opasnost od ozbiljne povrede. Neprihvatljiva je
upotreba takvog oruja iskljuivo u svrhu osiguranja potivanja neke naredbe. Nadalje,
upotreba takvog oruja treba biti doputena iskljuivo kada su se druge manje prisilne metode
(pregovaranje i ubjeivanje, tehnike manuelne kontrole itd.) pokazale neuspjenim ili su
neizvodljive i gdje je OSEP jedina mogua alternativa primjeni metoda koje nose vei rizik
od povrede ili smrti.
Primjena ovih naela na konkretne situacije
71.
Primjenjujui ova naela na konkretne situacije, CPT se, na primjer, nedvojbeno
izjasnio protiv izdavanja OSEP-a pripadnicima jedinica odgovornih za akcije deportacije
pritvorenih imigranata. Slino tome, Komitet je izrazio snane rezerve kada je rije o
koritenju oruja sa elektrinim pranjenjem u zatvorskom (a, utoliko prije, i u zatvorenom
psihijatrijskom) okruenju. Samo vrlo izvanredne okolnosti (npr. uzimanje talaca) mogu
opravdati pribjegavanje OSEP-u u takvom sigurnom okruenju, i to pod strogim uslovom da
ovo oruje koristi samo specijalno obueno osoblje. Ne smije biti ni govora o tome da se bilo
koji oblik OSEP-a izdaje kao standardno naoruanje osoblju koje radi u izravnom kontaktu sa
osobama lienim slobode u zatvorima ili drugim mjestima.
72.
Oruje sa elektrinim pranjenjem se sve vie koristi pri hapenju, a bilo je
sluajeva njegove zloupotrebe u tom kontekstu koji su dobili irok publicitet (npr. ponovno
koritenje strujnih udara protiv osoba koje su leale na zemlji). Jasno je da pribjegavanje
upotrebi OSEP-a u takvim situacijama mora biti strogo ogranieno. Uputstva na koje je CPT
naiao u nekim zemljama u smislu da se ovo oruje moe koristiti kada se tijela provedbe
zakona suoavaju sa nasiljem ili prijetnjom nasiljem takvog stupnja da bi morali
upotrijebiti silu da bi zatitili sebe ili druge toliko je iroko da ostavlja otvorenu mogunost za
nesrazmjerno reagovanje. Ako OSEP postepeno postane oruje izbora kada god su organi
reda suoeni sa neposlunou i opiranjem tokom hapenja, to bi moglo utiecati vrlo
negativno na to kako javnost doivljava slubenike koji provode zakon.

91
73.
Imajui u vidu granice svog mandata, CPT nije elio usvojiti vrst stav u pogledu
uporabe oruja sa elektrinim pranjenjem u svezi sa operacijama odravanja ili
uspostavljanja javnog reda i mira (npr. kontrola demonstracija). Obzirom na to i u svjetlu
naela navedenih u stavku 70. gore, pribjegavanje OSEP-u prilikom takvih akcija moe se
smatrati neprikladnim ukoliko ne postoji stvarna i izravna opasnost po ivot ili opasnost od
ozbiljne povrede. Organima reda na koje se ovo odnosi na raspolaganju e biti (ili bi trebala
biti) druga sredstva zatite i mjere posebno prilagoene konkretnom zadatku. Vano je
napomenuti da su neke policijske snage u Europi iskljuile uporabu OSEP-a tijekom akcija
kontroliranja javnih demonstracija.
74.
Posebno treba pomenuti ok-remene i sline ureaje. CPT se nedvojbeno izjasnio
protiv uporabe ove vrste opreme za kontrolu kretanja osoba lienih slobode, bilo unutar ili
izvan mjesta lienja slobode. Takva oprema je, prema miljenju Komiteta, inherentno
poniavajua za osobu prema kojoj se primjenjuje, a prostor za zlouporabu je posebno velik.
Mogue je i potrebno pronai alternativne naine da se prui sigurnost tijekom kretanja osoba
lienih slobode.
Uputstva i edukacija
75.
Nakon donoenja odluke o izdavanju OSEP-a, nadlena tijela moraju se pobrinuti
da detaljna uputstva budu raspodijeljena u okviru slubi kojima e takvo oruje stajati na
raspolaganju. Pored toga, slubenici koji mogu koristiti ovo oruje moraju se posebno
odabrati uzimajui u obzir njihovu otpornost na stres i sposobnost rasuivanja i adekvatno
obuiti. Program edukacije u okviru slube treba uvesti zajedno sa redovnim testiranjem (v. i
stav 80).
Tehniki aspekti
76.
Kao i kod bilo kog drugog sustava naoruanja, prije nego to odreeno OSEP
postane dostupno, ono mora biti podvrgnuto postupku tehnikog odobravanja. Taj postupak bi
posebno trebao osigurati da broj, trajanje i intenzitet elektrinih pranjenja budu ogranieni na
sigurnu razinu. CPT su poznati sluajevi gde su osobe liene slobode bile izloene veem
broju elektrinih pranjenja u brzom neprekidnom slijedu; takva pretjerana, nepotrebna
upotreba sile svakako se moe okarakterizirati kao zlostavljanje. Pored toga, potrebno je
predvidjeti postupak redovitog odravanja/servisiranja.
77.
OSEP treba biti opremljeno ureajima (obino memorijskim ipom) koji se mogu
koristiti za biljeenje raznih informacija i vrenje provjera o uporabi oruja (poput tonog
vremena koritenja, broja, trajanja i intenziteta elektrinih pranjenja, itd). Podatke
uskladitene na ovim ipovima trebala bi sistematski oitavati nadlena tijela u
odgovarajuim vremenskim razmacima (najmanje svaka tri mjeseca). Nadalje, potrebno je da
ovo oruje ima ugraene ureaje za lasersko nianjenje i video ureaje za snimanje, to bi
omoguilo sigurno nianjenje, kao i biljeenje okolnosti njegovog koritenja.

92
78.
Oruje sa elektrinim pranjenjem koje se izdaje organima reda najee ima vie
reima upotrebe, naroito reime upotrebe ispaljivanje i kontakt (oamuivanje). Pri
prvom reimu uporabe, oruje ispaljuje projektile koji se kae za tijelo ciljane osobe na maloj
udaljenosti od oruja, pri emu se vri elektrino pranjenje. U velikoj veini sluajeva, ovo
pranjenje izaziva ope grenje miia, koje dovodi do privremene paralize, pri emu dotina
osoba pada na zemlju. Nasuprot tome, kada se koristi reim upotrebe kontakt, elektrode na
kraju oruja proizvode elektrini luk, a kada se dovedu u kontakt sa ciljanom osobom,
elektrode izazivaju veoma intenzivnu, lokaliziranu bol, uz mogunost pojava opekotina na
koi. CPT ima jake rezerve u svezi sa ovim drugom reimom primjene. Propisno obuenim
slubenicima za provedbu zakona na raspolaganju e zaista biti mnoge druge tehnike kontrole
kada su na dodirnom rastojanju od osobe koja se treba staviti pod kontrolu.
Medicinski aspekti
79.
Potencijalne efekte OSEP-a na tjelesno i duevno zdravlje osoba protiv kojih se
koristi predmet je mnogih rasprava, koje je dijelom potakao broj sluajeva osoba koje su
umrle ubrzo nakon to su bile mete takvog oruja. Iako istraivanje ovog problema za sada
uglavnom ostaje bez konanih zakljuaka, nesporno je da uporaba OSEP-a stvara posebne
zdravstvene rizike, kao to je mogunost povrede pri padu, nakon udara projektila, ili
mogunost opeklina pri duljem koritenju takvog oruja u kontaktnom reimu upotrebe. U
nedostatku detaljnog istraivanja o potencijalnim efektima OSEP-a kad je rije o posebno
ugroenim osobama (npr. starije osobe, trudnice, mala djeca, osobe sa ve postojeim sranim
oboljenjima), CPT smatra da bi njegovu upotrebu protiv takvih osoba u svakom sluaju
trebalo izbjegavati. Upotreba OSEP protiv ljudi koji su u delirijumu ili pod djejstvom
alkohola ili droge predstavlja jo jedno osjetljivo pitanje; osobe u takvom psihikom stanju
moda nee dobro shvatiti znaaj unaprijed datog upozorenja da e biti upotrijebljeno oruje
i, umjesto toga, mogu se jo vie uzrujati u takvoj situaciji. Ovim bolestima pripisani su
smrtni sluajevi tijekom uhienja, posebno kada je koriteno OSEP. Stoga je opravdana
posebna panja, a koritenje OSEP treba izbjegavati u takvom sluaju i, uope, u situacijama
gdje OSEP moe poveati rizik od smrti ili povrede.
80.
Edukacija slubenika kojima se izdaje OSEP treba sadrati informacije o tome kada
je koritenje OSEP neprimjereno iz medicinskih razloga, kao i informacije u svezi sa hitnim
sluajevima (u sluaju pada, opeklina, rana od projektila, sranih poremeaja, delirijuma, itd).
Nadalje, kada se osoba koja je bila meta OSEP-a stavi pod kontrolu, potrebno ju je obavijestiti
da oruje ima samo privremeno djejstvo.
81.
CPT smatra da svako protiv koga je upotrijebljeno OSEP treba u svim sluajevima
biti pregledan od strane lijenika i, ako je potrebno, biti prebaen u bolnicu. Potrebno je da
lijenici i slube za reagiranje u sluaju nesrea / hitnih sluajeva budu informirani o tome
kako ovo oruje moe utjecati na osobe koje su bile njegova meta i o odgovarajuim oblicima
lijeenja sa stanovita kako tjelesnog tako i psihikog zdravlja. Nadalje, zainteresiranim
osobama (i/ili njihovom advokatu, na zahtjev) treba izdati lijeniko uvjerenje.

93
Procedura nakon incidenta
82.
Nakon svake upotrebe OSEP, trebalo bi izvriti debrifing slubenika snaga reda koji
su pribjegli upotrebi tog oruja. Nadalje, incident treba biti predmet detaljnog izvjetaja koji
se podnosi vioj instanci. U tom izvjeu trebaju biti navedene tane okolnosti za koje se
smatralo da opravdavaju pribjegavanje upotrebi ovog oruja, nain koritenja, kao i sve ostale
vane informacije (prisustvo svjedoka, da li je bilo dostupno neko drugo oruje, medicinska
njega pruena osobi koja je bila cilj uporabe, itd). Izvjetaju treba prikljuiti tehnike
informacije registrirane na memorijskom ipu i video snimak upotrebe OSEP.
83.
Ova interna procedura treba biti propraena elementom vanjskog monitoringa. To
bi moglo obuhvatiti sistemsko i redovito informisanje neovisnog tijela odgovornog za nadzor
slubi koje provode zakone o svim sluajevima upotrebe OSEP.
84.
Kada god se ispostavi da upotreba OSEP moda nije bila u skladu sa relevantnim
zakonima ili propisima, treba pokrenuti odgovarajuu istragu (disciplinsku i/ili kaznenu).

Za dodatne informacije:
Secretariat of the CPT
Council of Europe
F-67075 Strasbourg Cedex
Francuska
Internet: www.cpt.coe.int
E-mail: cptdoc@coe.int
Tel.: +33 (0)3 88 41 39 39
Fax: +33 (0)3 88 41 27 72

Strasbourg, decembar/prosinac 2010

Fotografija na naslovnoj strani: CICR / FEDELE, Cristina